Izgubljeno u Prijenosu

8/15/2019 Izgubljeno u Prijenosu

1/236

Reana Senjkovi Izgubljeno u pri jenosu: pop iskustvo soc kulture


2/236


3/236

Reana Senjkovi

IZGUBLJENO U PRIJENOSU:POP ISKUSTVO SOC KULTURE

Zagreb 2008.


4/236

Copyright © 2008. Inst itut za etnologiju i folklorist ikuZagreb, HrvatskaSva prava pridr ana

NakladnikInst itut za etnologiju i folklorist ikuZa nakladnikaIvan LozicaRecenzentiDr. sc. Lada #ale FeldmanDr. sc. Renata Jambre $ i KirinIzdavanje knj ige potpomoglo je Ministarstvo znanosti ,obrazovanja i $porta RHISBN 978-953-6020-46-1

CIP zapis dostupan u ra%unalnom katalogu Nacionalne i sveu%ili$ne

knji"nice u Zagrebu pod brojem 660481ISBN 978-953-6020-46-1


5/236

SADR&AJUVOD 7 IZGUBLJENI U PRIJENOSU 13 O kulturalnim studij imau uvjet ima v ladavine l jeviceUmjesto uvoda 13

Marksisti%ka teorija medija 16

u raljama (nekolikih) povijesnih interpretacija

Orwellovi kulturalni studiji 21

Politi%nost znanstvenoga pristupa? 26

'uvarova ostav $tina 30

Prema kraju: 'to da se radi (s kulturalnim studijima)? 36

P.S. Antropologija i mediji 42

KULTURNE DOMINACIJE 47O popularnoj kulturiu jugoslavenskom socija l izmu"Industrija kulture" 49

Prva faza 51

Deformacije i zastranjenja 55

Opijum za radnike 62

Olimpijci 70

Kontrolirani pluralizam sadr "aja 75

Publika na putu do "tranzicije" 82

"Socijalni realitet" 86

Kasni poku$aji 87


6/236

T I N A I JUGOSLAVENSKO DJEVOJA'TVO 91 Il i : Jeste l i % i ta l i Angelu McRobbie?I 91

Kôd romanse: trenutak bla ! enstva 107

Kôd osobnog ! ivota: trenuci tjeskobe 118

Kôd mode i ljepote: od zrcala do ormara 123

Pop glazba u Tini: zvijezde i poklonici 128

II 133

Drugi sadr "aji 133

"Etnografije" 138III 147

"Socijalisti%ka obvezatnost" 147

Socijalisti%ka omladina 153

Dru$tvo 156

Na rubu 164

Zaklju%ak 174

KRITI#KA ANTROPOLOGIJA 187 (MEDIJA) U TRANZICIJI ?Kriti%ka antropologija (…) 187

(…) medija (…) 194

(…) u "tranziciji"? 203

Kriti%ka antropologija (medija) u tranziciji? (jo$ jednom) 207

LITERATURA 211


7/236

UVODPojmovi popularno i kultura raspola"u, dakako, mnogim zna%enjima,pa pote$ko!e koje proizlaze iz njihove sinteze "mogu postati prili%nozastra$uju!e" (Hall 2003: 11). Poku$amo li popularnu kulturu raste-retiti implikacija koje je stekla u trenutku kada se u njoj prepoznaoteren na kojem se doga(aju politi%ki i dru$tveni konflikti, i u kojemuse mo"e ostvariti politi%ka mobilizacija, obratit !emo se zapravo nje-zinu "antropolo$kom" zna%enju. U tom smislu, nesumnjivo, popu-larnoj kulturi mo"e pripasti bilo $to od tradicijske kulture ili radni-

" ke kulture , pa i zapravo "sve $to su ljudi ikada (u)%inili". U svojem"najuobi%ajenijem" zna%enju pojam, me(utim, pripada 20. stolje!u:"Stvari se nazivaju 'popularnima' jer ih mase ljudi slu$aju, kupuju, %i-taju, konzumiraju" pa i, "%ini se, bez ograni%enja u njima u"ivaju". Iovdje on podrazumijeva "beskona%an popis (…) inventara", ali dife-rencira, uza sve posljedice koje iz toga proizlaze, proizvo(a%e i kon-zumente popularne kulture (isto: 11 i 14). Ipak, suzi li se prostorni i

vremenski, a time neminovno i politi%ki kontekst unutar kojega valjarazmotriti popularnokulturnu proizvodnju i potro$nju, suzuje se inaizgled beskona%an popis raspolo"iva inventara. Pritom i nadaljeostaje pitati se $to svaka od dviju "instancija" podrazumijeva podpojmom popularne kulture i, poglavito, u kojim se segmentima raz-likuju njihovi "popisi". Prvi je od dva popisa, onaj koji izlistava "in-dustrija kulture", kona%niji i dostupniji. Drugi, "potro$a%ki", i po-sljednjih godina znanosti mnogo zanimljiviji, sastoji se od niza umre-"enih odjeljaka, koji nu

"no ne korespondiraju svojim sastavnicama izna%enjima koja im se pripisuju. No, i tvrdnju o postojanju dvaju

popisa va"no je shvatiti samo uvjetno. Oni su, zapravo, u trajnomudijalogu ili, preciznije, u dijalekti%komu odnosu. Stoga svaki od njihujedno nudi (perspektivu za) uvid u onaj drugi, i korigira ga, a ta je%injenica posebno va"na, pa je valja iskoristiti u istra"ivanjima koja,iz kojeg god razloga, ne raspola"u pogledom odozdo, ili je taj pogled


8/236

8 Izgubljeno u prijenosu: pop iskustvo soc kulture

nu"no krnji, iskrivljen i potencijalno zastranjuje. To je, barem u ve-!em dijelu, bio slu%aj i s mojim istra"ivanjem.

Ovoj je knjizi, dakle, tema popularna kultura jugoslavenskog so-

cijalizma, i to onaj njezin aspekt koji je suvremena joj kulturologijasmatrala najproblemati%nijim. Iako je rije% o kulturi koja nije bila poukusu politi%koideolo$ke elite, ona nije pripadala (ina%e uglavnommanje vidljivim) radikalnim kulturolo$kim odstupanjima od po"elj-noga modela: njezina je problemati%nost proizlazila poglavito iz %i-njenice da je "tro$i", i u njoj u"iva, "ve!ina ljudi". Jugoslavenske zna-nosti o dru$tvu i kulturi posvetile su joj mnoge rasprave i brojna is-tra"ivanja, a za nju su se zanimala i njome su se bavila i manje stru%-na, ali jednako zabrinuta, javna pera.

Bibliografija onodobnih promi$ljanja jugoslavenske popularnekulture bogata je i, dakako, raznolika, izborom i kvalitetom teorij-skih podloga, istra"iva%kih praksi i prakti%nih rje$enja, pa za%u(ujudanas nimalo rijetke tvrdnje inozemnih i, pogotovo, doma!ih zainte-resiranih istra"iva%a o odsutnosti znanstvenoanaliti%kih refleksija po-pularne kulture socijalisti%koga razdoblja. Iz njih ve!inom proizlazi

da je rije% o predmetu kojim se socijalisti%ke kulturologije nisusmjele baviti, znanstvenici sa Zapada nisu mogli, a suvremeni pristu-pi to jo$ nisu stigli. Posebno zanimljivo poja$njenje za "izostanak"doma!ih, "socijalisti%kih istra"ivanja", ponudio je u zborniku Cultu-ral Studies in Question iz 1997. godine ameri%ki komunikolog JohnDowning. Po njegovu mi$ljenju razloge valja pripisati izostanku "eks-plicitnoga opredjeljenja bilo za koji kulturalnostudijski pristup" uznanostima socijalisti%kih zemalja (Downing 1997: 192).

Naravno, s Downingom bi se mogla povesti duga, a vjerojatno imukotrpna, rasprava o tome kakve on sve "kulturalnostudijske pri-stupe" prepoznaje kao odsutne u, na primjer, jugoslavenskoj znano-sti 60-ih godina 20. stolje!a. Ipak, njegova se teza mo"e upotrijebitina druga%iji na%in, tako $to !e se postaviti pitanje o primjenjivostikulturalnostudijskih teorijskih postavki u tuma%enju popularne kul-ture u vrijeme socijalizma. Ujedno, ako pretpostavimo da svakom

poku$aju razumijevanja tranzicijskih kultura nu"no mora prethoditi


9/236

Uvod 9

znanje o kulturama koje su im prethodile, postavlja se pitanje o pri-mjenjivosti kulturalnostudijskih teorijskih postavki u tuma%enju po-pularne kulture takozvanih tranzicijskih dru$tava. To je pitanje po-

stalo posebno va"nim zbog sve o%itije sklonosti da se analiti%ki pri- jedlozi kulturalnih studija, mnogokad petrificirani svakako ne"elje-nim, ali vjerojatno neizbje"nim, ulaskom u paradigmu, do kraja ogo-le i multipliciraju u sve opse"nijem korpusu analiza, prije svega po-pularnih, tranzicijskih medija. Rane je primjere te analiti%ke "lako-!e" zapazio i sam Stuart Hall, pa je, u broju u kojem je Marxism To-day posebnim dodatkom najavio skup u povodu pedesetgodi$njicesmrti Antonija Gramscija, naglasio zna%ajke po kojima bi se kultural-ni studiji morali razlikovati od drugih sli%nih pothvata:

"Od Gramscija smo nau%ili razumjeti, i prakticirati, disciplinu koja setemelji na stalnoj pa"nji za 'osobitosti' i promjenjivosti nacionalnokul-turnoga razvoja. Upravo nas Gramscijev primjer odvra!a od suvi$e jed-nostavnoga prijenosa povijesnih generalizacija iz jednoga dru$tva ilirazdoblja u drugo, a u ime 'Teorije'" (Hall 1987a: vi).

Ova Hallova uputa, s kojom se rado sla"em, poziva na oprez od pre-

tjeranog odu$evljenja zavodljivim rje$enjima kulturalnostudijskihanaliza popularne kulture. One, poru%uje, mo"da ne!e funkcioniratiu nekom drugom prostoru i drugom vremenu. Izlaz, dakako, nije uodustanku od kulturalnostudijskih istra"ivanja kakva su se zamislila uBirminghamu, nego u prepoznavanju problemskih % vori$ta koja suinspirirala i kulturalnostudijski znanstveni pothvat, u pa"ljivomomjeravanju referentnih dru$tvenopoliti%kih, kulturnih i teorijskihokru" ja, i u iznalasku prikladnih, posebnih pristupa. No, kada jeistra"iva%ka zada!a, kao $to je slu%aj s ovom knjigom, locirana u pro-$losti, i to u nedavnoj pro$losti dru$tva koje se i svojim politi%kimure(enjem u bitnome razlikuje od sada$njosti iz koje se polazi uistra"ivanje, kontekstualizacija pristupa postaje unekoliko slo"eni-

jom: sje!anje na "ivot u socijalizmu u isti je mah olak $ava i ote"ava.Olak $ava time $to nudi obilje gra(e i pone$to znanja o tomu kako seona proizvodila i prisvajala. Ote"ava, me(utim, zbog toga $to se ono

u me(uvremenu "pro

%istilo", pa katkad priziva tek idealnu strukturu


10/236


socijalizma, bez obzira na vrijednosni predznak koji joj pridaje.Ovdje nije rije% samo o retroaktivnoj nostalgiji, koja navodno pre-plavljuje i popularnu kulturu dana$njice, nego i o nimalo melanko-

li%nim redukcijama, koje se sje!aju samo onoga u %emu se prepo-znalo sjeme (politi%ke) promjene.

Sljede!i je, i to nemalen, problem u tome kako definirati kultur-no i dru$tvenopoliti%ko okru" je iz kojega se kre!e u istra"ivanje, onookru" je koje usmjeruje pogled u pro$lost. Uobi%ajeno se odre(ujepojmom tranzicije. Pritom je cilj tranzicije navodno jasan, iako sezapravo razli%ito odre(uje s druga%ijih vremenskih i prostornih"tranzicijskih" to%aka, pa ga se o%ekuje zajedno s, primjerice, "iz-gradnjom demokracije", "ulaskom u Europu" ili "uspostavom slo-bodnoga tr "i$ta". Niti to%ka s koje kre!e tranzicija nije posve raza-znatljiva, osim ako je se upi$e u trenutak kona%ne kapitulacije socija-listi%kog dru$tvenog poretka. Naime, ozbiljnije rasprave naslu!uju dasu tranzicije zemalja srednje, isto%ne i jugoisto%ne Europe otpo%ele spo%ecima uru$avanja socijalisti%kih projekata, na primjer, s prvimo%itim pokazateljima da su se socijalisti%ke vlasti na$le u situaciji u

kojoj vi$e nisu mogle biti "neprijateljske prema privatnome vlasni-$tvu i tr "i$tu" (Kornai 2000: 29). Po tomu bi se prvi znakoviprijelaza na prostoru biv $e Jugoslavije morali po%eti tra"iti u kasnim50-ima, pa i kada je rije% o uvo(enju tr "i$nih na%ela u prostor proiz-

vodnje popularne kulture i njezina posredovanja.1

Naravno, iz takva se pogleda postavlja pitanje o tomu koliko jeopravdana upotreba pojma tranzicije , jer se dijakronijskim kliza-njem, naposljetku, dokida to%ka polaska. Uz to valja primijetiti dapojam tranzicije po%esto podrazumijeva vrijednosne ocjene po-lazi$noga politi%kog sustava i to iz perspektive sustava koji bi imaobiti odredi$ni, pa na taj na%in razotkriva svoj evolucionisti%ki zna-%enjski aspekt, nimalo po"eljan u motri$tu takozvanih kriti%kihznanosti o kulturi.

1 Slavoj

&i"ek, Nedjeljom u 2 , HTV1, 4. velja

%e 2007.


11/236

Uvod 11

Napokon, poku$aj odgovora na pitanje o tomu koliko su kultu-ralnostudijske teorijske postavke primjenjive u tuma%enju popularnekulture socijalisti%ke Jugoslavije pretpostavlja i donekle jasnu sliku o

onodobnim praksama kulturne dominacije. I ovdje su okolnosti bilepone$to kompliciranije nego u Hallovoj Britaniji: premda su jugosla-

venski komunisti bili u poziciji da ostvare kulturnu dominaciju, nji-hovi u%inci u prostoru popularne kulture ne samo $to nisu bili sve-mo!ni ni sveobuhvatni, nego – kako ispada – jedva da su bili ikakvi(usp. Hall 2003: 13). Moglo bi se, dodu$e, posumnjati da je i takva"problemati%na" popularna kultura bila dijelom socijalisti%koga sa-moobnavljanja, "kada se ne bi %inilo da je ba$ ona bila plugom koji jezaorao u polje dru$tva (…) i pomogao (…) da do(e do promjene".

Danas, u vrijeme "masovne ekspanzije kulturalnih studija kaopodru% ja istra"ivanja" (McEachern 1998: 251), kulturalnostudijska

vizura prvi je i nezaobilazan izbor i u istra"iva%kim iskoracima (po- vracima) u pro$lost popularne kulture. Ujedno, ta !e vizura, koja sebila oblikovala na pretpostavci da je popularna kultura va"na zato $tobi u njezinu okrilju moglo do!i do "stvaranja socijalizma" (usp. Hall

2003: 21), ponuditi odgovore o manjkavostima jugoslavenskih kul-turolo$kih promi$ljanja, a u dijalogu !e se s tim promi$ljanjima i sa-ma okoristiti. Dakako, morat !e po!i od pretpostavke koju je svoje-

vremeno Stuart Hall bio namijenio suvremenim mu tuma%enjimaGramscija (ovdje u parafrazi):

"Ne tvrdim da, na neki jednostavan na%in, kulturalni studiji 'imaju od-govore' ili 'dr "e klju%eve' na$ih trenutnih te$ko!a. Vjerujem da mi mo-ramo 'misliti' na$e probleme na kulturalnostudijski na%in (…). Mi ne

smijemo upotrijebiti [primjerice] Halla (…) kao starozavjetnog proro-ka koji !e nam, u pravom trenutku, ponuditi utje$an i prikladan citat.Mi ne mo"emo istrgnuti britanske kulturalne studije iz posebne i je-dinstvene politi%ke formacije, otposlati ih na jug Europe i zamoliti daza nas rije$e na$e probleme: posebno zbog toga $to njihovi najbolji ra-dovi redovno odbijaju taj jednostavni transfer generalizacija iz jedne si-tuacije, nacije ili razdoblja na drugu" (usp. Hall 1987b: 16).

Isto vrijedi i za istra"ivanja suvremene popularne kulture.


12/236


13/236

IZGUBLJENI U PRIJENOSUO kulturalnim studi j imau uvjet ima v ladavine l jevice Umjesto uvodaU jeftinim tjednicima koje kupuju, britanski dje%aci zapravo dobiva-

ju ono $to "ele, ali "umotano u iluzije koje njihovi budu!i poslodavci

smatraju za njih prikladnima".2 To je zaklju%io George Orwell na te-melju analize deset tjednika iz ponude malih novinarnica koje su setih 30-ih godina 20. stolje!a nalazile "u svakoj siroma$noj %etvrtibilo kojeg velikog grada". Poku$ao je zamisliti ljevi%arski pandantome tisku:

"Na prvi pogled takva ideja jedino izaziva laganu mu%ninu. Tako jestra$no jednostavno zamisliti kako bi mogli izgledati ljevi%arski dje%a-%ki tjednici, kad bi postojali. Sje

!am se jednog optimista koji je 1920.ili 1921. dijelio komunisti%ke pamflete dje%acima u javnim $kolama.

Pamflet koji je do$ao do mene bio je u obliku pitanja i odgovori : 'P:Mo"e li dje%ak komunist biti dje%ak izvi(a%, dru"e? / O: Ne, dru"e. / P:Za$to, dru"e? / O: Zbog toga, dru"e, $to dje%ak izvi(a% mora salutiratibritanskoj zastavi, koja je simbol tiranije i ugnjetavanja'/.

Sada pretpostavimo da u ovom trenutku netko pokrene ljevi%arski%asopis namijenjen isklju%ivo dje%acima u dobi izme(u 12 i 14 godina.

Ne sugeriram to da bi njegov sadr "aj bio jednak sadr "aju pamfleta kojisam citirao, ali sumnja li itko da bi bio nalik njemu? Neizbje"no, takavbi se %asopis sastojao od dosadnih uzdizanja, ili bi bio pod komunisti-%kim utjecajem i posve!en dodvoravanju Sovjetskoj Rusiji; u oba slu%a-

2 Prva verzija teksta objavljena je u zborniku Devijacije i proma # aji. Etnografi-

ja doma $ eg socijalizma (2006; #ale Feldman, Lada i Ines Prica [ur ]. Zagreb, In-stitut za etnologiju i folkloristiku, Biblioteka Nova etnografija): 25-52; te u Gaze-to Internacia de Antropologio 1 (1): 73-91, na http://antropologia. umh. es/

GIA/Index_revista/Volumen_1/Vol_01_1.htm.


14/236


ja ni jedan ga normalan dje%ak ne bi niti pogledao" (Orwell 1988[1939/1940]: 201).3

Ipak, "ne postoji jasan razlog zbog kojeg bi svaka avanturisti%ka pri%anu"no bila temeljito za%injena snobizmom i bijednim domoljub-ljem", i o tomu bi valjalo dobro razmisliti. Tjednici koje %itaju dje%a-ci morali bi se prepoznati kao va"no sredstvo socijalisti%ke borbe jer,primijetio je Orwell, oni su mnogima od njih "prva lektira", $tivokoje !e ponijeti "kroz "ivot kao imaginativnu pozadinu". Sjetio se ne-kih uspjelih primjera iz vremena 'panjolskog gra(anskog rata:

"Ako bi, primjerice, pri%a pri%ala o tomu kako policija progoni anarhi-

ste po planinama, njezino bi motri$te bilo iz pozicije anarhista, a nepolicije. Jo$ je bli"i primjer sovjetskog filma % apajev , koji se mnogoputa prikazivao u Londonu. Tehni%ki, prema standardima vremena ukojem je ra(en, % apajev je prvorazredan film, ali mentalno, unato% ne-poznatoj ruskoj pozadini, nije naro%ito udaljen od Hollywooda (…):prisutne su sve uobi%ajena parafernalije – nevjerojatne juna%ke bitke,bijeg u posljednjem trenutku, pucnjava s galopiraju!ih konja, ljubavniinteresi i komi%ka olak $anja. Film je zapravo sasvim obi%an, samo $to

je njegova tendencija 'lijeva'. U hollywoodskom filmu o ruskom gra-(anskom ratu Bijeli bi vjerojatno bili an(eli, a Crveni (avoli. U ruskoj verziji Crveni su an(eli, a Bijeli (avoli. I to je la" ali – gledaju!i dalekounaprijed – manje $tetna la"" (isto: 202-203).

Dok je pisao svoj prijedlog za popularni tisak koji !e odgovoriti po-trebi obi%na %ovjeka da u slobodno vrijeme odagna dosadu, ali i po-trebi politi%ke ljevice da propagira svoju sliku svijeta, George Orwell

je imao pred o%ima primjere – samoubojstva najanga"iranijeg pjesni-

ka sovjetske revolucije, Vladimira Majakovskog, ugu$enog poleta re- volucionarne inteligencije i stvarala%ke avangarde, osnivanja jedin-stvenog Saveza sovjetskih umjetnika i promocije socijalisti%kog rea-

3 Rije% je o %lanku naslova "Boys' Weeklies", koji je Orwell objavio 1940. go-dine u %asopisu Horizon, a potom i u pet zbirki eseja: Inside the Whale andOther Essays (London, 1940); Critical Essays (London, 1946; ameri%ko izdanje:Dickens, Dali and Others. Studies in Popular Culture , New York, 1946); ACollection of Essays (New York, 1954); Selected Essays (London, 1957) i

Collected Essays (London, 1961).


15/236

Izgubljeni u prijenosu 15

lizma, zbiljskoga pandana zapadnja%koj masovnoj kulturi (usp. Hor- vat-Pintari! 1979: 15-23). Samo pet godina nakon toga, po zavr $et-ku Drugog svjetskog rata, nove, socijalisti%ke vlasti u zemljama sred-njoisto%ne i jugoisto%ne Europe morale su odlu%iti o vlastitim

vizijama kulture .

Doista, ako je suditi po doma!em primjeru, nadomje$tanje gra-& anske , pa i tradicijske kulture, stvarnom kulturom masa bilo je jed-nim od najva"nijih projekata socijalisti%ke vlasti u drugoj polovicipro$loga stolje!a. Ve! po%etkom 60-ih Josip Broz je upro prstom u"destruktivno djelovanje" nekih %asopisa i raznih %lanaka, koji su, ka-

ko je tvrdio, "trovali omladinu (…) stranom dekadentnom umjet-no$!u i literaturom", pa su "neki (…) ve! bili po%eli da govore da sukomunisti odigrali svoju ulogu" (Drug Tito o kulturi 1963: 2, 5 i 8).I u svojoj novogodi$njoj poruci, prije nego $to je svim radnim ljudi-ma, narodima i narodnostima SFRJ po"elio sretnu 1963. godinu,primijetio je da "stanje u na$em kulturnom i moralnopoliti%kom "i-

votu nije onakvo kakvo bismo "eljeli da bude", da tu "ima mnogo%e-ga tu(eg, nespojivog sa na$om socijalisti%kom etikom, ne%eg $to po-

ku$ava da sa linije koju je odredila na$a revolucija skrene tok na$egrazvoja u drugom pravcu". Protiv dekadentnih pojava, istaknuo je,treba se boriti, "ali ne uvijek administrativno ve! politi%kim radom.To je zadatak %itavog na$eg dru$tva. To je zadatak Socijalisti%kog sa-

veza, to je zadatak Saveza komunista. To je naro%ito zadatak omla-dinskih i drugih organizacija u okviru Socijalisti%kog saveza radnognaroda Jugoslavije" (isto: 6). Nakon $to je "drug Tito otvorio per-spektivu i jasno ukazao na zadatke", kada je "odgovornima oprao u$ii kosu", sastalo se Centralno vije!e Saveza sindikata Jugoslavije da bi"razmotrilo problematiku kulturnog "ivota" (Jamnik 1963: 305 i

Vukmanovi! 1963: 307), Savez novinara Jugoslavije je odr "ao "re-dovnu me(ukongresnu konferenciju" i posvetio je "nekim idejnimproblemima na$eg novinarstva", sastali su se i razli%iti republi%ki od-bori i kulturno-prosvjetne zajednice da bi promislili "neka pitanja iz-dava%ke politike u oblasti zabavne literature, zabavno-revijalne $tam-

pe i zabavno-muzi%ke literature" (Zabavna literatura i # und 1963:


16/236


609)… Kultura "koja savremenom %oveku poma"e da se odmori odsvakodnevnih napora" (Vukmanovi! 1963: 309) ostala je va"nom te-mom politi%kih sastanaka ali i znanstvenih, a prije svega sociolo$kih

istra"ivanja i promi$ljanja sve do kraja 80-ih, kada je socijalisti%ka vlast priznala kapitulaciju i u "sferi Idejne borbe u kulturi i umjetno-sti ", pa bi bilo potpuno neto%no utvrditi nereflektiranost popularne(masovne) kulture (doma!eg) socijalizma. No, %itaju li se danas, po-gotovo iz interesa koje podrazumijeva kulturalnostudijska vizura,"materijali" mnogih tematskih plenuma, kongresa i tribina ili znan-stveni radovi koje je objavljivala jugoslavenska kulturolo$ka periodi-ka, valja primijetiti da doma!a popularna kultura u socijalizmu nijestekla pravo da se o njoj raspravlja kao o kodiranim porukama s koji-ma !e radni%ka klasa, umjesto nijema pristajanja, pregovarati ili imeventualno "herojski" oponirati.

Marksist i%ka teori ja medija u ral jama(nekol ikih) povi jesnih interpretaci jaRazlozi za "jednodimenzionalno" razumijevanje popularne kulture usocijalizmu svakako nadilaze jednostavna kulturalnostudijska rje$enjakoja !e razotkriti nemo! doma!e znanosti da popularnu kulturu ra-zumije, pa opi$e kao prostor podrivanja dominantnog kulturnog dis-kursa, ili barem kao prostor pregovaranja o zna " enjima . Jedan bi seme(u mogu!im odgovorima mogao ispisati na tragu programskoga%lanka "Sastavnice teorije medija" Hansa Magnusa Enzensbergera.Iako Enzensbergerovu tvrdnju o nepostojanju marksisti%ke teorijemedija zapravo treba %itati kao ocjenu nesposobnosti europske ljevi-ce da na primjeren na%in i za vlastite ciljeve upotrijebi suvremenekomunikacijske medije,4 u obrazlo"enju te ocjene ocrtavaju se neki

4 Usp. tvrdnju Zage Pe$i!-Golubovi!: "Ocjenjuju!i 'masovnu kulturu' kaopseudo-kulturu ne zna%i da propagiramo vra!anje na 'elitnu kulturu', zatvorenu uuzak krug poznavalaca u okviru najvi$ih slojeva. Naprotiv, zala"emo se za otkriva-

nje svih mogu!nosti koje nam stoje na raspolaganju da bismo pravu kulturu


17/236


od klju%nih prijepora kojima je europska lijeva inteligencija tra"ilaodgovor na Ma(arsku revoluciju i doga(anja koja su je slijedila na is-toku, ali i zapadu kontinenta. Rije% je, prije svega, o optu"bi kojomse "lijeva kritika" opisala kao "kulturno arhai%na" i "esencijalno defe-tisti%ka" (Enzensberger 2000 [1970]: 72-73).

Europska je Nova ljevica 60-ih godina, tvrdio je Enzensberger,reducirala svoje promi$ljanje medija tek na jedan koncept, konceptmanipulacije, "orvelijansku fantaziju (…) industrije svijesti". Defeti-zam koji je proistekao iz ograni%enosti takve perspektive – iako,"objektivno gledaju!i, (…) korespondira s potpuno ispravnom uvje-

reno$!u u to da se ona sredstva proizvodnje koja su od odlu%uju!e va"nosti nalaze u neprijateljskim rukama" – upu!uje na "svojevrsnuimpotenciju" koja onemogu!uje da se nadi(e kriti%ki napad na po-stoje!e vlasni%ke odnose.

Nesigurnu i kolebljivu, (zapadno)europsku ljevicu optere!uju"gra(anski strahovi", a strah od "masa" ovdje nije na posljednjemmjestu. 'tovi$e, ona se %eznutljivo obazire unatrag, prema predindu-strijskim vremenima, pa ih za potrebe svoje vizije budu!nosti odijeva"u progresivnu odje!u"! Nije stoga "nikakvo %udo $to jo$ nije proiz-

vela analizu modela manipulacije u zemljama kojima vladaju socijali-sti%ki re"imi", a gdje je "stara gra(anska kultura, iako velikim dije-lom zakrabuljena i izopa%ena, ostala (…) strukturno netaknuta itakva nastavlja vladati" (isto: 70, 72-73 i 75).

Enzensberger svoju kritiku nije usmjerio tek prema $iroko ozna-%enoj meti Nove ljevice: neke je me(u impotentnima naveo poimen-

ce: Horkheimera i Adorna, na primjer, koji se nisu li$ili nostalgijekoja se "prilijepila za rane gra(anske medije". Lukács je zbog potrage

pribli"ili narodu. Svakako da su u tom smislu ve! odigrala odre(enu ulogusredstva masovnih komunikacija, ali ne dovoljnu. Zato treba kriti%ki ispitatinjihove programe i sadr "aje, i da bismo jasno definisali funkciju tehnike u oblastikulture, moramo tehniku – kao sredstvo komunikacije – postaviti na mesto koje joj odgovara. To jest, u ulogu sredstva koje treba da ispunjava ciljevesocijalisti%kog dru$tva u oblasti kulture" (Pe$i!-Golubovi! 1969: 1316). Usp. i'uvar 1975: 330.


18/236


za "jednostavnom i prirodnom harmonijom i ljepotom stare kulture– kulture u pravom, doslovnom smislu rije%i" – pro$ao jo$ i mnogogore.5 Takva, prestra$ena, apati%na, i nostalgi%na, ljevica je propustila

priliku za medijsku akciju u zapadnim industrijaliziranim zemljama,a taj je propust stvorio vakuum u koji je potekla struja nemarksisti-%kih hipoteza i praksi: "Od Kabarea Voltaire do Tvornice Andya

Warhola, od komedija nijemoga filma do Beatlesa, od prvih crta%astripova do dana$njih menad"era Undergrounda , apoliti%ni su u%inilimnogo ve!i napredak u kori$tenju medija no bilo koja ljevi%arskaskupina" (isto: 83-84).

Iako je ovaj svoj tekst objavio u %asopisu New Left Review (br.64, 1970: 13-36), britanske kulturalne studije, na %elu s Raymon-dom Williamsom, Enzensberger nije ni spomenuo.6 Jesu li mu se ta-da, na samome po%etku 70-ih, "dru$tveni uspjesi intelektualnog pot-hvata %ije je jedino jedinstvo bilo u predanosti njegovih prista$a pro-gresivnoj dru$tvenoj promjeni"7 u%inili nevrijednima razmatranja, ili

je pak i kulturalnostudijski pothvat, jo$ na svojim po%ecima i neokr-njen neprincipijelnostima koje !e ga kasnije pokolebati, ocijenio

beznadno defetisti%kim?8

U prilog potonje pretpostavke ide %itanje5 Jedinim je primjereno usmjerenim marksisti%kim promi$ljanjem medija na-

zvao ono Waltera Benjamina i, na njegovu tragu, Bertolta Brechta (isto: 83).6 New Left Review , koji se utemeljio 1960. godine fuzijom %asopisa New

Reasoner i Universities and Left Review , i danas se smatra klju%nom periodi-%kom tiskovinom me(unarodne ljevice. Prvim mu je urednikom bio Stuart Hall,a jedan me(u pokreta%ima i autor brojnih priloga bio je Raymond Williams.

7 Citat iz: Hartley 1991: bez paginacije.8 Radi li se o me(uljevi%arskim prijeporima, Enzensbergerovu je kritiku za-

nimljivo omjeriti s ne$to kasnijom Hallovom: "Ljevica u svojoj organiziranoj, la-buristi%koj formi, kao da nema ni najpovr $niju koncepciju o tomu $to sa sobomnosi oblikovanje novoga historijskog projekta. Ona ne razumije nu"no kontradik-tornu prirodu ljudskih subjekata, dru$tvenih identiteta. Ona politiku ne razumijekao proizvodnju. Ona ne vidi da je mogu!e povezati se s obi%nim osje!ajima i is-kustvima koje ljudi imaju u svojoj svakodnevici, a ipak ih artikulirati na progresi- van na%in, koji stremi naprednijem, modernijem obliku dru$tvene svijesti" (Hall1987b: 21).

Hall je, me(utim, za razliku od Enzensbergera, s marksistima dijelio samo"zanimanje za problem, a ne (…) teoriju, pa %ak ni (…) problematiku" (Hall

2006: 113). Enzensberger je pak zadr "ao "op!enitu formu marksisti%ke analize


19/236


uvodnoga odlomka Williamsova eseja "Culture is Ordinary" iz 1958.godine, kakvo je u "Predavanju Raymondu Williamsu u po%ast"predlo"io novinar i kriti%ar Cristopher Hitchens.9 Za Hitchensa taj

je tekst "dosljedno autobiografski i dokazuje sna"nu i uvjerenu uko-rijenjenost u postojbinu i obitelj", a autorov se pogled u budu!nosttemelji na nostalgi%nim evokacijama okru" ja u koje bi se "vidljivoupisalo dvadeset stolje!a tegobne radni%ke povijesti, ali povijesti koja

je, zauzvrat, ljudima koji rade vlastitim rukama podarila mo!"(Hitchens 1999: 7; Williams, prema Hitchens 1999: 7). No, ako toHitchensovo zapa"anje ide na ruku Enzensbergerovim optu"bama

Nove ljevice, dvojica se autora ne!e slo

"iti u ocjeni Williamsova"kontroverzna" suvremenika: dok je, naime, Enzensberger Orwella u

samo dvije re%enice smjestio me(u one %ija promi$ljanja medija pri-padaju pro$losti, Hitchens se u cijelosti posvetio obrani njegova likai djela, a u srazu s onim u %iju je %ast odr "ao predavanje. I ne samoto: Hitchens je toliko o$tro napao Williamsa da je Colin MacCabemorao napisati pogovor objavljenoj verziji predavanja, iako i sampriznaju!i da "nema dvojbe da je Orwell bio Raymondova slaba to-

%ka" (MacCabe, pogovor u Hitchens 1999: 21).O toj Williamsovoj slabosti svjedo%e i njegovi trajni povraci Or-

wellu – u knjigama Culture and Society iz 1963, Orwell iz 1971,George Orwell: A Collection of Critical Essays (ur.) iz 1974. ili Poli-tics and Letters: Interviews with New Left Review iz 1979. – ali itekstovi drugih autora poput, primjerice, eseja "The English Obser-

(dijalekti%ko proturje% je izme(u proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa)", ali jeprihvatio misao da je "'klasi%na' definicija proizvodnih snaga ograni%ena", pa jepro$irio svoju analizu "u smislu proizvodnih snaga koje bi obuhvatile cijelo slijepopolje zna%enja i komunikacije". Njegova pretpostavka, dakle, "u najboljem slu%aju(…) tek nadokna(uje golemo zaka$njenje klasi%ne marksisti%ke teorije" (Baud-rillard 2001: 26-27).

9 Rije% je o predavanju "George Orwell and Raymond Williams" koje jeHitchens odr "ao u svibnju 1999. godine. Tri godine kasnije objavio je i knjigunaslova Why Orwell Matters (New York: Basic Books, 2002) da bi ponovo, kakostoji na prednjoj unutra$njoj stranici ovitka, "briljantno ekshumirao pogre$no

protuma%ena heroja".


20/236


ver: Orwell, Englishness and Empire" Stephena Woodhamsa. Kao iHitchens, taj je autor (%ija se kompetencija sugovornika otkriva i unedavno objavljenoj knjizi History in the Making : Raymond

Williams, Edward Thompson and Radical Intelectuals: 1936--1956)10 izmjerio Orwellovo mjesto u svijetu britanske Nove ljeviceprema Williamsovu komentaru:

"U Britaniji 50-ih du" svake ceste kojom krene$ Orwellova figura kaoda %eka. Ako nastoji$ razviti novu vrstu analize popularne kulture, on-dje je Orwell; "eli$ li izvijestiti o radu ili o obi%nome "ivotu, ondje jeOrwell; ako si se poduhvatio bilo koje vrste rasprave o socijalizmu, on-dje je ve! ogromna napuhana statua Orwella koja te upozorava da od-stupi$. Sve do kasnih 60-ih politi%ki su uvodnici u novinama redovnosadr "avali upute za mla(e socijaliste da %itaju svojeg Orwella kako bi

vidjeli kamo sve to vodi" (Williams 1979: 384; Hitchens 1999: 16-17; Woodhams 2002).

Doista, Orwellove "distopijske projekcije", prije svega u romanima' ivotinjska farma i 1984 , danas ne uzbu(uju ljevi%arske duhove ni$tamanje nego $to su to %inile prije pola stolje!a. Iz krila se kulturalnih

studija tim raspravama pridru"io i Douglas Kellner, iako ne da bi,poput mnogih, proglasio Orwella nedosljednim socijalistom ili %akprotuljevi%arskim dou$nikom,11 nego da bi njegovo vi(enje i kritikutotalitarnih dru$tava usporedio s onima Herberta Marcusea, upozo-riv $i ipak na to da "politi%ke mislioce valja %itati povijesno i kontek-stualno". U 1984 , Orwell je, ustvrdit !e Kellner, "precizno anticipi-rao sredi$nje mjesto koje !e televizor zauzeti u domovima, pa i upo-

10 London: Merlin Press, 2001.11 Te se optu"be nerijetko opravdavaju krunskim dokazom Orwellova antiko-

munizma: time $to je, navodno, na samrtnoj postelji i za potrebe britanske oba- vje$tajne slu"be prokazao tridesetosmero "kriptokomunista", pa tako i sam po-stao Velikim bratom. Vidi primjerice: Norton-Taylor, Richard i Seumas Milne:"Orwell Offered Writers' Blacklist to Anti-Soviet Propaganda Unit", The (Lon-don) Guardian, 11. srpnja 1996. Na: http://www.writing.upenn.edu /~afilreis/50s/orwell-informer.html [21. srpnja 2005]; Garton Ash, Timothy: "Orwell'sList", The New York Review of Books 50/14, 25. rujna 2003. Na: http:// www.

nybooks.com/articles/16550 [21. srpnja 2005].


21/236


trebu tada najrazvijenijega komunikacijskog medija kao instrumentaindoktrinacije i dru$tvene kontrole". Unato% tomu, zamjerit !e mu$to nije, poput Marcusea, "vjerovao da [ljudska] priroda, sje!anje iestetska dimenzija osiguravaju standarde, norme i vizije koje donoseenergiju, koje je mogu!e upotrijebiti u kritici i transformaciji suvre-menih opresivnih uvjeta". Dapa%e, Kellner je Orwellu predbacio istoono zbog %ega se Enzensberger okomio na Lukácsa, a Hitchens nebez zluradosti potcrtao u Williamsa: "odre(eni (…) konzervati-

vizam", koji se ogleda u poticanju "%e"nje za onim $to je bilo,umjesto (…) vizije boljeg i druga%ijeg "ivota u budu!nosti" (Kellner

1990: 4).

Orwel lovi kulturalni studi j iNa stranu pitanja o tomu je li ljevica u drugoj polovici pro$loga sto-lje!a ponudila upotrebljivu teoriju medija, ako ju je uop!e ponudila.Na stranu i razmi$ljanja o tomu koji su me(u tada prominentnimintelektualcima bili pravi komunisti, a koji pak nisu. Na tragu "praz-noga mjesta" promi$ljanja i problematizacije socijalisti%kih popular-nih kultura, a u svjetlu Orwellova prijedloga iz 1940, moglo bi se ra-dije ustvrditi da je Orwellov doprinos kulturalnim studijima mogaobiti itekako velik, jednako 60-ih ili 90-ih godina. 'tovi$e, njegovi bise eseji o britanskoj popularnoj kulturi s po%etka stolje!a – oni koje

je Raymond Williams samo zabilje"io u opasci o "novim vrstama

analize popularne kulture", a Enzensberger previdio u svomu apeluza novo lijevo razumijevanje i upotrebu komunikacijskih medija –– morali prepoznati kao "kulturalni studiji prije kulturalnih studija"(MacCarty 1969; Hitchens 1999; Eagleton 2003).12

Ovdje bi na prvome mjestu bio ba$ "Boys' Weeklies", koji u po-nudi malih novinarnica otkriva "najbolju dostupnu indikaciju onoga

12 Usporedi primjerice "The Art of Donald McGill", Horizon, velja%a 1942;

"Raffles and Miss Blandish", Horizon, listopad 1944.


22/236


$to mno$tvo Engleza doista osje!a i misli": jeftine listove koji postojesamo zato $to postoji "potra"nja za njima, pa odra"avaju sklonostisvojih %itatelja, onako kako to ni u kojem slu%aju ne mogu veliki na-

cionalni dnevni listovi s nakladom u milijunima primjeraka". Kakodakle izgleda Orwellova pionirska analiza predmeta koji je tek imaopostati kulturalnostudijskim? Iz "gotovo nevjerojatno" brojne i raz-nolike ponude takvih jeftinih tiskovina, izdvojio je one koje su kupo-

vali dje%aci u dobi od 12 do 14 godina, ali su ih %itali i drugi, stariji.Prepoznao je sto"erne teme pri%a koje su se objavljivale u nastavci-ma, potom i njihove uzore, tipove zapleta i u pri%ama ugra(ene na-cionalne ili druge stereotipe, a u tom smislu i stereotipizaciju likova;usporedio je "mentalni svijet" tih pri%a sa svojim vi(enjem tada$njebritanske dru$tvene i politi%ke stvarnosti, pa i s "mentalnim svije-tom" koji su nudili sli%ni listovi u Engleskoj ili Americi; upro je prs-tom u tabuizirane teme i razotkrio va"nost i zada!u naslovnica ilidrugih ilustracija, propagandnih oglasa, ali i literarnog stila i jezika.

Te su pri%e, ocijenio je Orwell, zapravo "savr $eno promi$ljenopobu(ivanje sanjarija o bogatstvu": ovdje radni%koj klasi nema mje-

sta, osim u epizodnome izrugivanju (smije$ni likovi) ili difamiranju(avanturisti i drugi polunegativci). Ako ciljane to%ke identifikacije ni-su razli%iti svemo!ni likovi poput G-mana , vojnika Legije stranaca,neke varijante Tarzana ili istra"iva%a tropskih pra$uma, onda je"mentalni svijet" tih pri%a, u Orwellovoj interpretaciji, otprilike ovaj:

"Godina je 1910. ili 1940, ali to nije va"no. Polaznik si $kole Grey-friars, dje%ak rumenih obraza u svojoj %etrnaestoj, odjeven u modernui po mjeri sa$ivenu odje!u, sjeda$ za $alicu %aja u svojoj radnoj sobi

(…) nakon uzbudljive nogometne utakmice u kojoj je tvoja ekipa po-bijedila neobi%nim pogotkom u posljednjih pola minute. U sobi jeugodna vatra, a vani fiju%e vjetar (…). Kralj je na prijestolju i funta

vrijedi funtu. S druge strane Kanala, u Europi, smije$ni stranci blebe!ui ma$u rukama (…). Sve je sigurno, solidno i neupitno. Sve !e takvimostati zauvijek" (Orwell 1988 [1939/1940]: 189-190).

Razmi$ljanje o britanskim tjednicima Gem, Magnet, Modern Boy,

Triumph, Champion, Wizard, Rover, Skipper, Hotspur i Adventure ,


23/236


kakvo je Orwell ponudio svojim %itateljima, vjerojatno i nije imalobiti pozivom za otvaranje novog prostora znanstvenoanaliti%kih inte-resa. Unato% tomu – pa i unato% nadasve intrigantnoj %injenici da suprominentna imena kulturalnih studija za"mirila pred ovim, kolikogod skromnim predhodni$tvom,13 a istovremeno se na svaki na%inobilno obru$ila na ideolo$ku nepodobnost Orwellovih distopija –– nemogu!e je previdjeti iznena(uju!e veliku podudarnost procedu-ralnog modela Orwellove analize s modelom analiti%koga postupkakojim se potkraj 70-ih, razotkrivaju!i "ideologiju adolescentske fe-mininosti" u %asopisu Jackie poslu"ila Angela McRobbie. McRobbie

je odabrala Jackie zbog "njegova velikog uspjeha kao tjednika", pri$lamu je kao "sustavu poruka, ozna%uju!em sustavu i nositelju odre(e-

ne ideologije, ideologije koja se bavi konstrukcijom tinejd"erske "en-skosti". I ona raspravlja o sredi$njim temama (slikovnih) pri%a,

13 Valja spomenuti da Richard Hoggart u svojoj knjizi The Uses of Literacy iz1957. godine nije krio %injenicu da su ga Orwellovi %lanci o popularnoj kulturiinspirirali u pisanju potpoglavlja pod naslovom "Sex-and-Violence-Novels": "#i-tatelji 'Raffles and Miss Blandish' Georga Orwella (Critical Essays , Secker, 1946)

primijetit !e ovdje posvuda dug prema njemu" (Hoggart 1959: 298). U svojemizlaganju na skupu The Uses of Richard Hoggart David Lodge, umirovljeni pro-fesor sa Sveu%ili$ta u Birminghamu, prisjetio se toga duga: "Richard Hoggart, ge-neraciju mla(i od Orwella, uveo je njegov kriti%ki duh i stil u akademski diskurs.Postoji eho [Orwellove rasprave] The Road to Wigan Pier u, na primjer, autobio-grafskim i opisnim odlomcima o "ivotu u sirotinjskim predgra(ima Leedsa uknjizi The Uses of Literacy . Naravno, Orwell je bio autsajder, %ovjek iz 'ni"e vi$esrednje klase' (kako je sebe duhovito opisao), stari stanovnik gradi!a Eton, koji jeza sebe svjesno konstruirao odre(eni klasni identitet da bi istra"io "ivote ljudiradni%ke klase u vrijeme depresije, dok je Richard pisao na temelju sje!anja i vla-stita iskustva, s distance ili visine do koje je dospio obrazovanjem. Svojim zani-

manjem za komercijalizaciju i amerikanizaciju popularne kulture svoju je pozicijuu%inio manje relaksiranom, vi$e kriti%kom od Orwellove. Ali sli%nost i kontinui-tet su prisutni" (Lodge 2007: 33).

Razlo"no je pretpostaviti da se birminghamskoj "$koli" nije svidio Orwellovpogled na "konzumente" popularnih tiskovina. Za njega, naime, kao da je ljud-skoj ve!ini doista bilo stalo samo do toga da $tivo bude atraktivno, bez obzira na"ideologiju" koju zastupa. #itamo li ga na taj na%in, u njegovim !emo "konzu-mentima" prepoznati "kulturalne papke", a njega samoga !emo razotkriti kao au-tora koji je kritizirao jedan oblik "masovne manipulacije" da bi zastupao drugi,podobniji. Uostalom, "predod"ba o ljudima kao o potpuno pasivnoj, izvanjskoj

sili duboko je nesocijalisti%ki pogled na stvar" (Hall 2003: 12).


24/236


njihovu stilu i jeziku, tipu i vrstama zapleta, stereotipizaciji likova isituacija, sredi$njim porukama ili o tabuiziranim temama. I njezina

je analiza, to priznaje u zaklju%ku, "jednostrana", prije svega zato $to

se ne temelji na etnografiji publike. Odlu%ila se za pristup koji pret-postavlja mogu!nost "subverzije" u dekodiranju medijskoga teksta,iako ne onako kako se, tada ve! uobi%ajeno, pristupalo subkulturnimodgovorima ponudi dominantne kulture: "Nedvojbeno, djevojkeupotrebljavaju [ Jackie ] kao sredstvo kojim signaliziraju svoju dosadui nezadovoljstvo u $koli, primjerice". " Jackie zauzima", kako sugeriraMcRobbie, "sferu osobnog ili privatnog, koju Gramsci naziva'civilnim dru$tvom'", a taj je prostor "razmjerno slobodan od izrav-nog dr "avnog upletanja. Posljedi%no, njega se razumije kao popri$te'slobode', 'slobodnoga izbora' i 'slobodnoga vremena'" (McRobbie1991 [1978]: 81-82, 86 i 132).

Na prvim stranicama rada, dok je jo$ razmi$ljala o mogu!im pri-stupima temi Jackie , McRobbie se sjetila i Orwellova "Boys' Week-lies". Spomenula ga je, me(utim, samo zato da bi ga odbacila, kaoprimjer neprihvatljive teze o konspiraciji, koja "vidi masovnu kulturu

kao napoj za mase, kao rezultat zavjere vladaju!e klase %iji je cilj odr-"ati radni%ke klase poslu$nima i podre(enima", kao ne$to "bezvrijed-no i manipulativno" (isto: 85). McRobbie je Orwellov pristup nazva-la ahistori%nim, jer ne locira "djelovanje razli%itih aparata unutardru$tvenih tvorbi (politike, medija, zakona, obrazovanja, obitelji) odkojih je svaka relativno autonomna (…)", ali je propustila zapaziti"ahistori%nost" vlastita semiolo$kog pristupa (Strinati 1995: 209).Svoju je kritiku, poput mnogih drugih suradnika Centra za suvreme-

na kulturalna istra"ivanja (CCCS) tih godina, izgradila na tekovinamaideja Antonija Gramscija, no protuhegemonijski i pregovara%ki po-tencijal podre(enih kultura, koji su britanski kulturalni studiji razot-krili i opisali prema Gramscijevu modelu hegemonije i podre(eno-sti, a najprije i najdalekose"nije u kanonskome tekstu "Enco-ding/Decoding" Stuarta Halla, u raspravu se Angele McRobbie upi-sao tek kao ste%eno znanje, kao mogu!a, ali u interpretaciji djevoja-%kog %asopisa ne naro%ito upotrebljiva pretpostavka (McRobbie


25/236


1991 [1978]: 86). Mo"da to i nije najmanji me(u razlozima zbogkojih se njezin zaklju%ak unekoliko odvojio od koncepta "pregovara-nja o zna%enjima" i pribli"io Orwellovu vi(enju masovne kulture:"Uzmemo li u obzir sve ostale stvari i iskustva, za koje vjerujemo dasu utjecali na nas, ne smijemo biti previ$e nagli i zanemariti Jackie kao 'smije$nu i bezopasnu besmislicu'. Njezin je uspjeh odre(en vla-stitim upam!enim statusom u krajobrazu adolescentske femininosti"(isto: 132).

Danas, kad %itamo Angelu McRobbie s tek ne$to manje vremen-ske udaljenosti od one iz koje je ona %itala Orwella, pa raspola"emo i

poznavanjem rukavaca koji su potekli iz kulturalnostudijske maticenakon objave teze da dekodiranja medijskih poruka nu"no ne proiz-laze iz njihova kodiranja, ne!emo joj zamjeriti zaklju%ni nagovje$tajda bi "masovna kultura" ipak mogla biti "napoj za mase", ili !emoprema njemu pokazati vi$e blagonaklonosti nego $to ju je McRobbiebila pokazala prema Orwellovoj "tezi konspiracije". Svjedoci smo,naime, "estokih prijepora zbog "zastranjenja" proiza$lih iz nastojanjada se artikuliraju slo"eni me(uodnosi dominantne ideolo$ke repro-

dukcije i kreativnih/ "ivljenih kulturalnih oblika. Kontroverzije tihme(uodnosa mnogogdje su postale va"nijima od prilagodbi, pa semedijski "proizvodi" vi$e ne razumijevaju samo kao sredstvo zaprakticiranje kulturalne dominacije, nego i kao "materijal" koji osna-"uje obi%nu ljudsku svakodnevicu. To je, primijetio je svojevremenoi Stuart Hall, "herojska, ali ne i pretjerano uvjerljiva alternativa"(Hall 2003).14

14 Naime, Hallov je tekst "Encoding and Decoding in the Television Dis-course" (1980 [1973]), uz L'invention du quotidien. Tome 1, Arts de faire(1980) Michela de Certeaua, inspirirao kasnija optimisti%na tuma%enja medija,pa !e ovaj autor u %lanku "Bilje$ke uz dekonstruiranje 'popularnog'" odbaciti, kaonepouzdane, strategije "radikalnih kriti%ara i teoreti%ara popularne kulture". Pre-ma jednoj od tih strategija "popularnoj kulturi" suprotstavlja se "alternativna (…)autenti%na 'popularna kultura'", %ime se sugerira "da 'prava' radni%ka klasa ($togod to bilo) nije zavedena komercijalnim nadomjescima". Ono $to s njom nije uredu njezino je zanemarivanje apsolutno temeljnih odnosa kulturalne mo!i – do-minacije i podre(enosti, koje su unutarnje zna%ajke kulturalnih odnosa. Tvrdim,

me(utim, da ne postoji cjelovita, autenti%na i autonomna 'popularna kultura' ko-


26/236


Radi se zapravo o "nekim oblicima kulturalnih studija" koji su"uvelike iznevjerili vlastitu teorijsku politiku. Na po%etku su krivosrasli u odnosu na kontekst u kojem su zapo%eli svoj put, da bi na

svr $etku, u zrcalu, u mno$tvu blijedih papagajskih replika jedva pre-poznali vlastiti lik" (Duda 2002: 42). Kulturalne studije, premaHallovoj uputi, valja promatrati kao poku$aj "'utemeljenja zbiljskekulturalne i kriti%ke prakse koja bi trebala stvoriti neku vrstu organ-skoga intelektualnog politi%kog rada koji ne "eli postati dijelomkrovne metanarativnosti ste%enoga znanja ili institucija'" (Hall, pre-ma Duda 2002:36). Ipak, sasvim je lako zamisliti da poneke preslikenajatraktivnijih kulturalnostudijskih "modela" nisu nastale kao "neo-bavezuju!e, vi$e ili manje uspjele analiti%ke igre li$ene potrebe za in-

vencijom" (Duda 2002: 42), nego zbog stvarne autorske uvjerenostiu intelektualnu i politi%ku ispravnost ideje o tomu da "radni%ka kla-sa" ne nasjeda na hegemonijske provokacije. Ako je, dakle, spome-nuta "papagajska alternativa" otupjela bri"no njegovanu kulturalno-studijsku kriti%ku o$tricu, otvorila je i pitanje o valjanosti rezultataistra"ivanja kojima prethode politi%ka ideja i odluka.

Polit i%nost znanstvenoga pristupa? John Hartley, jedan od kulturalnostudijskih klasika, u svome jeosvrtu na 30-godi$nju povijest "discipline" i sam dometnuo gradivatoj ideji:

"U politi%kome smislu, kulturalni su studiji dijete 60-ih, kada politi

%kiradikalizam nije samo osloba(ao, nego je bio i pomodan, kada su javna

pitanja narasla i okru"ila misli (i vice versa ), kada su se rasplinule gra-

ja egzistira izvan mo!noga podru% ja veza kulturalne mo!i i dominacije. Kao dru-go, ona uvelike podcjenjuje mo! kulturalnog usa(ivanja. Ova je izjava varljiva, jer%im je izre%ena, otvorena je optu"bama za favorizaciju kulturalne inkorporacije.Prou%avanje se popularne kulture nastavlja premje$tati izme(u ovih dvaju pri-li%no neprihvatljivih polova: %iste 'autonomije' ili posvema$nje izolacije" (Hall

2003: 12).


27/236


nice izme(u politike, glazbe, seksa i droge, i kada su alternativne,kontra i sub kulture izvirile na povr $inu tra"e!i pozornost" (Hartley1991: 4).

Kada je, dosljedno kronolo$ki, do$ao do vremenske to%ke iz koje jepisao, Hartley i nije mogao drugo do zapitati se:

"Jesmo li 'mi' odonda daleko dospjeli, na putu do obe!ane zemlje?Koji su dru$tveni uspjesi intelektualnog pothvata %ije je jedino jedin-stvo bilo u predanosti njegovih prista$a progresivnoj dru$tvenoj pro-mjeni? Gdje su njegovi politi%ki uspjesi, u odnosu prema vlastitoj de-mokratskoj retorici? Koji je javni odjek jedne od tek nekoliko akadem-

skih disciplina koje se zaista zanimaju za popularno (iako ne i popular-nost), a koje teoretiziraju obi%an narod kao dio politi%ke borbe, a sva-kodnevni "ivot kao kreativan?" (isto).

Ako se Hartleyeva obljetni%arska hrabrost zadovoljila upitano$!u nadrezultatima kulturalnostudijskoga intelektualnog pothvata, pa i ne-

vjerni%kom tvrdnjom da su oni postali akademskom disciplinom,neki su me(u njegovim kolegama po$li i korak dalje. Autori prilogazborniku Cultural Studies in Question upravo su politi%ku ideju, ko-

ja se smjestila u same temelje kulturalnih studija, prepoznali kaopresudnu odrednicu rezultata mnogih kulturalnostudijskih istra"iva-nja, iako mo"da doista tek skrativ $i "$iroko problemsko polje kultu-ralnih studija na njihove najslabije elemente koji se zatim s lako!ompretvaraju u klju%na obilje" ja %itava podru% ja" (Duda 2002: 46):

"Svakako, znanstvenici u kulturalnim studijima, poput Fiskea i Halla,mnogo prostora posve!uju osiguranju opisno bogatih logi%kih temelja

svojim atribucijama natjecanja, otpora, itd. Ipak, %ini se da mnogetakve atribucije ostaju problemati%nima, jer se mjere prema njihovu

jednosmjernom odstupanju od jedinstvene pozicije odre(enih, uteme-ljenih standarda, to jest, od pretpostavljene dominantne ideje, vrijed-nosti ili prakse. Takva su vrednovanja problemati%na jer kada se nekapraksa jednom odredi kao divergentna od dominantne prakse, vi$e ne-ma na%ina kojima bi se ona, tomu unato%, identificirala kao konzerva-tivna" (Thomas 1997: 84).


28/236


"Onaj segment kulturalnostudijskih istra"ivanja koji se ekskluzivno ba- vio kulturom potro$nje nije bio samo neobi%no nekriti%an u svojemodno$enju prema masovnopopularnoj kulturi zbog, smatram, gubitka

normativne nakane i, posljedi%no, endemskog politi

%kog kvijetizma,nego je bio i samoograni%avaju!i i jednodimenzionalan u svojim anali-

ti%kim dosezima. Napustiv $i kriti%ke poglede koji su se inspiriraliFrankfurtskom $kolom i ranom teorijom hegemonije, medijske su se ikulturalne analize iz populisti%ke perspektive sve vi$e zanimale za pita-nje – kako dru$tveno podre(eni pripadnici 'aktivne publike' interpre-tiraju i upotrebljavaju masovno distribuirane kulturne proizvode. Ovo

je po%esto rezultiralo bezbri"nim, a naj%e$!e veli%aju!im poimanjemmasovnopopularne kulturne potro$nje i njezinih svakodnevnih u"itaka,tendencijom koja se dovela do reductio ad absurdum u radu JohnaFiskea tijekom 80-ih" (McGuigan 1997: 148).

Todd Gitlin je u svojem prilogu zborniku bio i o$triji: mnoge je kul-turalnostudijske radove optu"io za arbitrarnost koja (kao) da je po-sljedica napora istra"iva%a da "u%ine rezultate takvima da odgovarajupoliti%kim potrebama", jer "u vode!im $kolama kulturalnih studijaistra"ivati kulturu ne zna%i u tolikoj mjeri poku$ati zahvatiti u kultur-

ne procese, koliko odabrati strane ili, preciznije, odrediti pripada lineki kulturni proces onoj strani dru$tva na kojoj su ideolo$ki an(eli"(Gitlin 1997: 32). Ba$ su politi%ke potrebe britanske Nove ljevice,"neposredno na tragu desetlje!a mladena%ke pobune", bile razlogomzbog kojeg su se teoreti%ari posvetili subkulturama mladih u indu-strijskim zemljama. Ovdje je, tvrdi Gitlin, "bilo veoma jednostavnootkriti ishodi$te nezadovoljstva koje je mogu!e mobilizirati ili, jo$ bolje, koje se mo"e mobilizirati u djelotvornu oporbu kapitalizmu irasizmu". I sam se prostor kultura sada mogao prepoznati kao popri-$te, pa se i ta borba odredila "pojmovima uvezenima iz pojmovljapoliti%kih okr $aja". Naposljetku, popularna se kultura marginalnihskupina promaknula u "vrstu protustrukture svijesti pa %ak i (…)nadomjesne politike – sfere misli i senzibilnosti koja je hipoteti%kiza$ti!ena od pritisaka hegemonijskoga diskursa, instrumentalnogauma, ekonomske racionalnosti, klasne, rodne i seksualne podre(e-

nosti". Poruka je bila jasna: ljudi ne tro$e popularnu kulturu "zbog


29/236


toga $to bi bili zavedeni, prevareni, podre(eni, zbunjeni, pasivni".Naprotiv, oni u njoj, kada se interpretira unutar kulturalnostudijskeparadigme, "nalaze kanale "elje, u"itka, inicijative, slobode":

"To je pretpostavka koja kulturalnim studijima daje auru politi%keanga"iranosti ili barem politi%ke utjehe. Otkriti smisao i vrijednost,o$troumnost i energiju u popularnoj kulturi zna%i svjedo%iti o tomu daljudi, koliko god svrstani u bojne redove, koliko god podijeljeni, kolikogod izudarani, koliko god prestra$eni, koliko god nezaposleni, kolikogod drogirani, jo$ nisu pora"eni. Istra"iva% kulture, pjevaju!i njihovepjesme i analiziraju!i njihove tekstove, istovremeno ih i posljedi%no

opjevava. Koliko god bila nepovoljna ravnote"a politi

%kih snaga, ljudisu uspjeli u "ivljenju svojih "ivota odlu%noga otpora" (isto: 27, 29-30 i

33).

Mo"da bi, na kraju ovoga odjeljka, valjalo poku$ati izvu!i pouku. Na-ime, niti to $to su urednicima spomenutoga zbornika ina%e znanakulturalnostudijska imena, Marjorie Ferguson i Peter Golding, a me-(u autorima su priloga Graham Murdock, Douglas Kellner, DavidMorley ili Angela McRobbie, ne zna%i nu"no da je rije% o ne%em te-

"em, problemati%nijem i temeljitijem od jo$ jedne unutarparadig-matske sva(e i nastojanja da se "prisvoji pravo na (…) govor u imekulturalnih studija" (usp. Duda 2002: 46). Ipak, makar i u svomeodmicanju od birminghamske "cijepne podloge" (usp. isto: 42), Git-linovo zami$ljanje kulturalnih studija – koji !e odustati od te"nje zapoliti%kim djelovanjem, koji !e prestati romantizirati svoj predmet i

vlastitu doktrinu i koji !e svijet oko sebe promotriti s mnogo vi$e ra-doznalosti (Gitlin 1997: 37) – nudi unekoliko slojevitiju potku zapromi$ljanja sudbine popularne kulture u dru$tvu u kojem, baremlegislativno, nije bilo podre(enih.


30/236


'uvarova ostav$ t inaRanih 60-ih, nakon $to je jugoslavensko politi%ko vodstvo prepozna-lo "negativne uticaje iz inostranstva" u masovnoj kulturi doma!eg so-cijalizma, a ponajvi$e u "$und literaturi" koja se po%ela "prevoditi i$tampati" u velikim nakladama, i znanstvena su istra"ivanja krenulana nov teren, da bi izmjerila zanimanje za # und me(u gradskim i se-oskim stanovni$tvom, neobrazovanima, srednjeobrazovanima i viso-koobrazovanima, starima i mladima, mu$karcima i "enama… U nas,svakako, nije bilo dvojbe o tomu "pripada li neki kulturni proces

onoj strani dru$tva na kojoj su ideolo

$ki an

(eli", pogotovo stoga

$tosu "ideolo$ki an(eli" ovdje dr "ali politi%ku vlast % vrsto u svojim ruka-

ma, pa je i obi%noga %ovjeka u liku potro$a%a $unda (istog kojeg se, sdruge strane, moralo odrediti kao onoga koji !e u socijalizmu napo-kon do"ivjeti ispunjenje svojih potreba) valjalo motriti kao "rtvu "su-

vremenih kompra%ikosa", "jalovih intelektualaca" koji se "izdvajajusvojim de$peratorstvom i besprekorno$!u i u kapitalisti%kom dru-$tvu" (Drug Tito o kulturi 1963: 8).

Kada je rije% o Hrvatskoj, nije lako prona!i boljega sugovornikaod Stipe 'uvara, sociologa, "jednog od vode!ih ideologa SKH i SKJ",predsjednika Komisije CK SKH za idejno-politi%ko djelovanje i kul-turu i, od 1974. do 1982. godine, ministra za prosvjetu i kulturuSRH.15 Njegova !u razmi$ljanja potra"iti u knjizi primjerenoga na-slova, Politika i kultura ([1979] 1980), gdje je okupio dvadeset svo-

jih "anga"iranih rasprava, razgovora i istupa o tomu kako u na$oj kul-turi i kulturnoj politici stvari stoje i kako bi mogle i trebale stajati"('uvar 1980: iz predgovora).

Tih, 70-ih godina, za socijaliste na vlasti stvari nisu stajale onako"kako bi mogle i trebale stajati", pa se trag Hrvatskoga prolje!a upi-sao u sve priloge Politike i kulture . Potra"it !u najprije ona mjesta nakojima je 'uvar opisao pri"eljkivano "stanje stvari". Kako su, dakle,"stvari (…) mogle i trebale stajati"? #ini se ba$ otprilike onako kako

15

Podaci prema: Hrvatski leksikon, Zagreb: Naklada leksikon d.o.o., 1997.


31/236


su, dvadesetak godina poslije, mogle i trebale stajati i za Hartleya. Ali, 'uvarovo je vi(enje, "povijesno i kontekstualno" opremljenounekoliko iskonskijom politi%koideolo$kom retorikom:

"Razvoj kulture pa i kulturna politika u nas odre(eni su samim smi-slom socijalisti%ke revolucije. Ako je socijalisti%ka revolucija na djelu,onda ona mora sadr "avati u sebi i element kulturnog oslobo(enja, od-nosno kako je zapisano u Programu Saveza komunista Jugoslavije, iakoto zvu%i pomalo prosvjetiteljski, 'podizanje kulturnog nivoa masa'.

Ciljeve socijalisti%ke kulturne politike najbolje je svojedobno objas-nio Lenjin. To su ciljevi dokidanja klasnih podjela u kulturi, dokidanja

razlike izme(u bur

"oaske i proleterske kulture, prisvajanja op

!e%ovje-%anske kulture od radni%ke klase, osnovne proizvo(a%ke klase dru$tva,

kao i od svih pripadnika dru$tva" ('uvar 1980 [1975-1976]: 139).

"Sve $to na planu ru$enja starih ideja i danas %inimo, direktni je pro-du"etak temeljitog obra%una u NOB-i. Nisu u NOB-i kultura i umjet-nost bile nikakav ukras, niti se mogu svesti na opuse pjesnika, slikara,muzi%ara, glumaca, koji su kora%ali partizanskim stazama. Glavna kul-turna dimenzija NOB-e bilo je bezimeno kulturno stvarala$tvo naroda,

nove potrebe, nova svijest milijuna nepismenih i polupismenih, oni sa-tovi u%enja, sricanja obi%ne i marksisti%ke abecede zajedno, oni raskidis bogom i religijom poput onog, kakav je imao Nikoletina Bursa!, kad

je prestao vjerovati u dragog boga jednostavno zato $to je vjerovao svo-me komandiru, a komandir mu je, dakako, rekao da boga nema!" ('u-

var 1980 [1974b]: 101).

Za zastoj koji se dogodio %etvrt stolje!a nakon "temeljita obra%una"sa "starim idejama" 'uvar je optu"io "gra(ansku inteligenciju". Nova,

socijalisti%ka, demokratska kultura se, prema 'uvaru, mogla razviti jedino dokidanjem "takozvane masovne kulture" i dokidanjem "gra-(anske inteligencije", koje je masovna kultura "prirodni izraz", teone jedna bez druge "ne bi mogle opstojati". Da bi svaki %ovjek, "bezobzira da li proizvodi materijalna ili duhovna dobra, svoj svakida$nji"ivot mogao kreirati kao kulturni "ivot, potrebno je, dakle, "dokinutidihotomiju elitna – masovna kultura", $to !e se pak posti!i, o%ito ta-da jo$ nedosegnutim, "revolucionarnim preobra"ajem na%ina proiz-


32/236


vodnje". Tek po dokidanju te dihotomije, ali jednako tako i "svakedruge dihotomije koja se zasniva na klasnoj podjeli", o masovnoj sekulturi ne!e vi$e mo!i govoriti kao o "vulgarnim surogatima kultu-

re", ne vi$e "u pejorativnom smislu i ne vi$e kao o korelatu kapitali-sti%kog tr "i$ta, kapitalisti%ke civilizacije, s njezinim sistemom vred-nota". Tek tada masovna !e kultura postati "stvarnom kulturom ma-sa", "kulturom koju stvaraju mase" ('uvar 1980 [1973b]: 53).

Da bi razlikovao i u socijalizmu jo$ po svemu vitalnu (gra(an-sku) masovnu kulturu od "eljene (socijalisti%ke) kulture koju stvarajumase u svojoj kreativnoj svakodnevici , 'uvar je morao pobli"e odre-diti metu prijepora:

"Pojam masovne kulture, zapravo je – a idejna borba vodi se i oko toga– korelativan pojmovima: masovno dru$tvo, masovna potro$nja, ma-sovna demokracija, masovne potrebe, masa u smislu mno"ine ljudi.Masovna je kultura izraz potro$a%kih potreba golemih ljudskih masa,koje je kapitalisti%ki na%in proizvodnje preveo iz tradicionalnog autar-hi%kog seoskog "ivota i u gradovima je jo$ namno"io. Te su mase stav-ljene u polo"aj da, s jedne strane, njihovim potrebama i ljudskim per-

spektivama gospodari kapitalisti%ko tr

"i$te, a na drugoj strani vladaju

!eklase i uop!e dru$tvene manjine na osnovu klasne vladavine i mo!i od-

lu%ivanja. Klasna se vladavina, naravno, izvodi iz prava prisvajanja, iz vlasni$tva, a postoji dr "ava i sve ono $to zovemo organizirano nasilje i$to tu vladavinu odr "ava.

Masovna je kultura u stvari sadr "aj onog $to se nudi kroz manipula-tivne sisteme i preko tr "i$ta toj golemoj i u takvom polo"aju ljudskojmasi, kao njezin duhovni svijet, kao njezina duhovna potreba. Masatra"i upravo ono $to joj se nudi, jer ono $to se nudi formira njezinepotrebe. Ona nema ljudsku poziciju u kojoj bi sama izgra(ivala svojepotrebe u smislu duhovnog "ivota koji bi bio svakida$nji, ljudsko$!uoplemenjen "ivot.

Prema tome, u najdubljem smislu, masovna je kultura na%in "ivotakapitalisti%ke civilizacije" ('uvar 1980 [1975-1976]: 151-152).

Rije% ju, vladaju!a socijalisti%ka politika "u svim detaljima nije bilauspje$na", pa je 'uvar morao priznati "jo$ uvijek prisutan raskorak


33/236


izme(u proklamacija i akcije": "malogra(anska tradicionalisti%ka in-teligencija" je, "uslijed mno$tva okolnosti", dr "ala "ve!inu kulturnihinstitucija", a njezin je utjecaj bio velik ('uvar 1980 [1973a]: 35).Naime, kako je to 'uvar vidio, "poslije oslobo(enja se veoma razgra-nala mre"a kulturnih institucija, ali se nisu mijenjale metode i sadr-"aji njihovog djelovanja; te institucije jo$ uvijek rade na vi$e-manjetradicionalan na%in; i dalje su najdostupnije uskim elitama i snobovi-ma". Nakon oslobo(enja je, kako tvrdi, "nastupilo umna"anje i raz-granjavanje sredstava masovnog informiranja; ja%ala je njihova ulogakao prijenosnika kulturnih sadr "aja, kao kulturnih posrednika", $to

je imalo dobrih ali,%ini se, i lo

$ih strana. U srazu urbane kulture,koju su prenosila "sredstva masovnoga informiranja", i narodne kul-

ture sela, "koja od neolitika naovamo ima svoj kontinuitet", do$lo jedo "kratkih spojeva" ('uvar 1980 [1975-1976]: 140):

"U nas posebno, kada smo jo$ ve!inom %obanska djeca, si$la s brda ipobr (a, kada smo jo$ ve!inom nepismeni i polupismeni, duhovi %eznuza svime $to je zapravo preobra"eno pastirsko bitisanje: nogomet do(emjesto kamena s ramena, a $lageri mjesto ojkanja i zavijanja po klanci-

ma. Najve!i publicitet ve! zbog tog na$eg backgrounda u"ivaju oni kojineprestano, kao na seoskim zborovima u stara vremena, dr "e govore,oni koji ne$to pjevaju i guslaju i oni koji se na ledinama ja%aju. Ostalisu, privremeno, manje na cijeni" ('uvar 1980 [1974a]: 68-69).

Rje$enje, me(utim, nije bilo u apriornome odbacivanju urbane ilipak narodne selja%ke kulture, nego u nala"enju primjerena odgovorana pitanje na%ina preuzimanja kulturne ba$tine, "uklju%uju!i i vrijed-

ne sadr "aje narodne kulture, kulture sela", ali i na pitanje na

%ina od-bacivanja svega onoga "$to suvremena civilizacija, %ije je rodno mje-

sto gra(ansko dru$tvo, donosi a %ovjeka duhovno pusto$i, pravi ro-botom, sitnom mrvicom manipulativnih sistema" ('uvar 1980[1975-1976]: 140).

Niti 'uvar, dakle, u svome tra"enju dobra puta za kulturu u so-cijalizmu nije se dosjetio mnogo toga novoga. I sam se, pred zama-hom "nekriti%kog uvoza svakojake kulturne robe i poruka, a na


34/236


osnovi podlo"nosti strancomaniji i inferiornog idolpoklonstva pro- vincijalnih i jo$ uvijek polukolonijalnih sklopova svijesti", osvrnuounatrag, tra"e!i izlaz u istome onome za $to je, ba$ nekako u isto vri-

jeme, Enzensberger prozvao Lukácsa, a ne$to poslije Hitchens Williamsa i Kellner Orwella ('uvar 1980 [1972]: 14):

"Seoska narodna kultura se (…) spontano i stihijno dezintegrira i nepreuzima se iz nje ono $to je dragocjen ljudski sadr "aj i $to treba %uvatikao kulturnu ba$tinu, ne u smislu gajenja folklora kao ne%eg $to je i$-%ezlo iz "ivota, pa se fiksira u igru, ples, kostim i u sa%uvanu materijal-nu tekovinu, prazni%ki obi%aj koji se iznimno prakticira, ve! kao samsvakida$nji "ivot. Jer, i nas obuzima i mora obuzimati %e"nja za povrat-

kom nekim karakteristikama tog prastarog "ivota. I nije to sve idiot-sko,16 usprkos Marxovoj definiciji. Najzad, ne bismo mogli objasniti nitu %e"nju gradskih ljudi koji su u na$oj epohi najbolje izrazili Rousseaui veliki gra(anski mislioci, da se vrate prirodi i selu, a i %e"nju sela dase domogne grada, zapravo svega onoga $to on kao kamena posuda(prema Lewisu Mumfordu) sadr "i u smislu koncentrata ljudske civili-zacije i kulture maltene otkad %ovjek postoji. I ne bismo mogli objas-niti tu duboku %e"nju u nama recimo za antikvitetima, za starinama, za

ne%im $to je bilo maj%ina kolijevka i preslica, za ne%im $to se stvaralo i"ivjelo neposredno u kontaktu sa svijetom biljaka i "ivotinja, gledanjemzvijezda, hujanjem vjetra, itd.

Problem je, dakle, i kontakt s tom ba$tinom.

Suvremena civilizacija je toliko postala tehni%ki zgusnuta da nasudaljava od prirodnog "ivota i "ivota prirode. Odumire spontano svaki-da$nje stvarala$tvo naroda. Svestrana kulturna politika socijalisti%kogdru$tva morala bi razvijati masovni kulturni amaterizam, koji bi ispu-

njavao i oboga!ivao svakida$nji "ivot %ovjeka danas" ('uvar 1980[1975-1976]: 141).

Kakva je, prema tomu, bila ta "masovna kultura" socijalisti%ke Hrvat-ske? 'uvarova je dijagnoza, iako se pisala s drugim vrijednosnim

16 Ovdje je rije% o pogre$nu tuma%enju Marxove uporabe starogr %ke rije%i! !"#$, !!"" %&$ (idiotes ), "protivno dostojanstvenicima i %inovnicima: koji nije u%asti i vlasti, obi%an, prost, neznatan, nevi(en %ovjek" (Senc, Stjepan 1988

[1910]. Gr " ko-hrvatski rje

" nik za

# kole ).


35/236


predznakom, "iznena(uju!e nalik" osvrtu Johna Downinga na stanjepopularne kulture u socijalisti%koj Rusiji, Poljskoj i Ma(arskoj, koji

je ovaj autor objavio u ve! spomenutom zborniku Cultural Studies inQuestion, da bi upozorio na "odsutnost znanstvenoanaliti%kih reflek-sija popularne kulture socijalisti%kog vremena" i opravdao je izostan-kom "eksplicitnoga opredjeljenja bilo za koji kulturalnostudijski pri-stup" u znanostima socijalizma. Britansko-ameri%ki komunikolog ni-

je krio svoje odu$evljenje otkri!em da je "ivot u sovjetskom bloku bio "iznena(uju!e nalik "ivotu na Zapadu", barem svojim kontrakul-turnim aspektima, u borbi omladinaca za pravo na samoizraz, koji !e

socijalisti%koj uravnilovki suprotstaviti bogat, energi

%an i

$aren likkasnokapitalisti%kog Zapada (Downing 1997: 192), dok je 'uvar, iz

svoje insajderske pozicije i dvadesetak godina prije, morao ustvrditida "mnogi na$i malogra(ani, a nije samo rije% o njima, smatraju dana socijalisti%kom Istoku, ili u zemljama socijalizma, nema ni$tadobro, da ni$ta novo nisu pru"ili". Da bi to pojasnio, poslu"io se su-

vremenim zagreba%kim primjerom:

"Na$a je televizija valjda dvije godine svakog tjedna prikazivala serijskifilm o gradi!u Pejtonu, pa je ve! bila nastala stereotipna popratnapri%a o tome kako doma!icama ru%ak zagorijeva, jer – gledale su'Pejton'. Nekako u to vrijeme anonimno sam prisustvovao napadubijesa jednog zagreba%kog malogra(anina zbog toga $to je uve%ergledao neki sovjetski film na na$oj televiziji. I izveo je iz toga zaklju%ak:po%eli su sa 'njihovim' filmovima, padamo pod sovjetski utjecaj, do!i!e oni nama u posjet! A otkud bi jedan malogra(anin bio svjestan imogu!nosti duhovne okupacije pomo!u 'Gradi!a Pejtona'? Dodu$e,

od njega mi ne moramo o%ekivati takvo razmi$ljanje, ali bismo moralimalo vi$e analizirati svakodnevnu svijest i svakodnevne doga(aje u kul-turi i sredstvima informiranja, u javnom "ivotu, koji pothranjuje te itakve, nimalo bezazlene, malogra(anske stereotipe" ('uvar 1980[1974-1975]: 131-132).

Mo"da i u "elji da poka"e onaj minimum razumijevanja za doma!u"masovnu kulturu" (kakvom ju je opisao), a koji mu se mogao %initineophodnim da se ustraje na putu do "idealnoga dru$tva", i 'uvar se,


36/236


poput svojih birminghamskih suvremenika, obratio Gramscijevojmisli. Ustvrdio je, prema tomu, da je "na$e dru$tvo, kao otvorenodru$tvo", postalo "popri$te (…) borbe raznih snaga za svijest i du$e

ljudi". Ono se, naime, "pred ne$to vi$e od jedne decenije", otvorilo"$iroko fizi%ki i duhovno (…) prema svijetu, a posebno prema za-padnom kapitalisti%kom svijetu", priskrbiv $i si usput i sve ono "$todonosi slobodna razmjena ideja i dobara" ('uvar 1980 [1973b]: 55).

Prema kraju: 'to da se radi(s kulturalnim studi j ima)?Bez sumnje, kulturnih je problema u dru$tvu kojim je vladala komu-nisti%ka partija bilo mnogo, a teoriju koja bi se s njima nosila moralose osmisliti "u hodu". Dakle, u vremenu kada radni%ka klasa jo$ nijeshvatila da je u prilici "prisvojiti", pa i "stvarati (…) op!e%ovje%anskukulturu", hrvatska je vladaju!a ljevica mogla konstatirati samo istoono $to je Enzensberger zapazio u zapadnim industrijaliziranim zem-

ljama: "vakuum u koji je potekla struja nemarksisti%kih teorija ipraksi". Vakuum se u doma!im uvjetima opisao unekoliko druga%ije:

"U vakuumu na jednoj strani i$%ezavala je stara seoska kultura – a nadrugoj strani nije dovoljno izgra(ivana nova civilizacijska kultura kojabi bila pro"eta socijalisti%kim vrednotama – pa je do$lo do $irenja 'ma-sovne kulture' kao univerzalnog surogata pravoga kulturnog "ivota ljudikoji je korespondentan tr "i$tu proizvo(enja umjetnih potreba. Prenos-nici i distributeri takve masovne kulture i u nas, u radio i televizijskimstudijima, u velikotira"nim i malotira"nim novinama, u filmskim i dis-kografskim ku!ama, u cijeloj tzv. industriji kulture, bili su dezorijenti-rani i prepu$tali su se tobo"njem diktatu tr "i$ta kulturnih usluga, kojesu sami stvarali. Zapostavili smo bitku za nove, socijalisti%ke kulturnepotrebe i vrednote, a nije bilo ni izgra(enoga dru$tvenog mehanizma,kojim bi se suzbijao vulgarni komercijalizam, na koji na kraju krajevamoraju i!i oni koji kulturu 'plasiraju'. To nije bio put ni zasnivanja no-

ve socijalisti%ke kulture, ni demokratizacije kulture. Prava, autenti%na


37/236


kultura i dalje je ostala u 'sjajnoj izolaciji', rezervirana za manjinu" ('u- var 1980 [1974b]: 104).

Socijalisti koji su promi$ljali popularnu kulturu u socijalizmu nisu semogli poslu"iti herojskim tuma%enjima koji bi je razumjeli kao "po-

pri$te 'slobode', 'slobodnoga izbora' i 'slobodnoga vremena'", kaoprostor u kojem se "uta"uju "elje, nalazi u"itak" i koji "poti%e inicija-tivu". Kada su jednom u njoj prepoznali ispru"ene pipke neprijatelj-skih ideologija, "duhovnu kontrarevoluciju" koja je iznikla "iz histo-rijski neprevladanih (…) aktualnih tokova na$e dru$tvene zbilje, izobnavljanih tendencija da duhovna proizvodnja dru$tva, da duhovna

sfera ostane u rukama dru$tvenih manjina koje su se historijski razvi-le u dru$tvenoj podjeli rada", vi$e nisu na$li na%ina da je teoretizirajukao prostor u koji se uklju%uje otpor podre(enih ('uvar 1980[1973b]: 53). Umjesto da proglase "dru$tvenu potenciju radni%keklase mitolo$kom" ('uvar 1986: 227),17 odlu%ili su se tuma%iti po-pularnu kulturu prema predlo$ku koji su nudile Frankfurtska $kola irana teorija hegemonije. Kad je, dakle, "doma!icama" po%eo "zagori-

jevati ru%ak" za vrijeme prikazivanja prve velike ameri%ke sapunice, ikad su "zagreba%ki malogra(ani" do"ivjeli prve "napade bijesa" zbogtoga $to je televizija u ionako skroman program uvrstila "neki sovjet-ski film", socijalisti%ka ih je vlast po"urila prepoznati kao ljude kojisu, ako ne i podre(eni, svakako "zavedeni, prevareni (…), zbunjeni,pasivni". Danas bi se moglo postaviti pitanje o tomu $to ih je prije%i-lo da, na primjer, u istim tim zagorjelim ru%kovima televizijskih gle-dateljica (ne doma!ica) otkriju "protestnu gestu usmjerenu na struk-

ture svakodnevnog"ivota u patrijarhalnim dru

$tvima" (Seiter i drugi,prema McEachern 1998: bez paginacije)? I, nadalje, $to ih je prije%i-

lo da u bijesu zagreba%kih televizijskih gledatelja (ne malogra(ana)

17 "Bitno je za 'novu ljevicu' u svijetu razo%aranje u radni%ku klasu. To, %inise, nije sporno. To razo%aranje ima svoj historijat od nastanka socijalisti%kih idejapa do danas, s obzirom na to da se od radni%ke klase mnogo toga o%ekivalo, a iona sama je mnogo o%ekivala. Stvoreno je uvjerenje da ona nije pokazala revolu-cionarnost kakva se od nje o%ekivala. Zbog toga 'nova ljevica' progla$ava dru$tve-

nu potenciju radni%ke klase mitolo

$kom" (

'uvar 1986 [1968]: 227).


38/236


prepoznaju bojazan od povratka na stanje koje je prethodilo Titovu"ne" Staljinu? Je li 'uvar previdio mogu!nost takva razumijevanjapopularne kulture zbog toga $to bi se to otkri!e suprotstavilo njego-

vu vi(enju ve!ine kulturnih potro$a%a, kao "%obanske djece, si$le sbrda i pobr (a", ili zbog toga $to bi prethodno morao odlu%iti o tomu$to odrediti kao "dominantne ideje, vrijednosti ili prakse": vladaju!usocijalisti%ku doktrinu ili jo$ vitalne strukture dugoga trajanja?

'uvarove misli o politici i kulturi u Hrvatskoj i Jugoslaviji 70-ihgodina, u dijalogu s idejama drugih "politi%kih mislilaca" koji su go-

vorili u ovome tekstu, otvaraju i tre!i put za interpretaciju toga "pro-pusta": onaj koji otkriva "svojevrsnu impotenciju" socijalista na

vlasti, u njihovu nenadila"enju "kriti%kog napada na postoje!e vlasni-%ke odnose" i, prema Enzensbergeru, posljedi%nome nerazumije-

vanju potencijala suvremenih komunikacijskih medija. Ovoj misli uprilog govori i sam 'uvar kada tvrdi da doma!i "marksisti (…) iprogresivni ljudi %esto "mire, prave se vrlo u%tivi kao da ne razumijutrikove i podmetanja":

"Ostavljamo same malogra(ane u uvjerenju da smo tobo"e glupi i da

ne razumijemo stvari, a o %emu se radi mi i te kako razumijemo, jedi-no $to ne djelujemo ili ne djelujemo dovoljno i najprimjerenijim me-todama (…). Pojedinci, koji su nekada znali svojim britkim jezikom isvojim cjelokupnim opusom, vojevati za ono %emu u kulturi te"i Parti-

ja, i to u smislu osloba(anja kulture, njezinog ozbiljenja u svakodnevi-cu ljudskog mno$tva, postali su, na "alost, salonski komunisti koji sva-kome dijele prijazne osmijehe, pa onako, u %etiri oka, i ohrabruju ma-logra(ane u njihovu bijesu na tobo"nje gu$enje stvarala$tva, na tobo"-

nja proganjanja plejade na$ih doma!ih genija. A drugi su rezignirali,otpali, 'skrenuli' zbog glupih nesporazuma, a ne zbog temeljitog du-hovnog raskida s idealima na$eg komunisti%kog pokreta, za koji su krv-no vezani" ('uvar 1980 [1973b]: 50).

Kada se obratio potrebi "osloba(anja kulture", i to u smislu "njezi-nog ozbiljenja u svakodnevicu ljudskog mno$tva", 'uvar je odlu%iopotra"iti rje$enje u uzdizanju naroda, u tome da se "prava, autenti%-na kultura", iznese iz "sjajne izolacije", rezervirane za manjinu. No,


39/236


za 'uvara, "dru$tvena ve!ina" se nije mogla "prosvijetliti" tako da jese jednostavno privede u kazali$te i na izlo"be. Takvo je "mesijanstvokulturne manjine" prepoznao kao – po svojoj jalovosti ve! i otprijepoznatu – koncepciju francuskoga prosvjetiteljstva. Umjesto toga,ponudio je ideju demokratizacije kulture, koja !e se do kraja formu-lirati odozdo, nakon $to "radni %ovjek", okupljen u Osnovnim orga-nizacijama udru"enog rada, "spozna da je on taj koji mora u svojeruke preuzeti brigu za vlastitu kulturu", jasnije izrazi svoje kulturnepotrebe i po%ne sura(ivati u kulturi. Tek tada jugoslavenski !eradnik mo!i "usvojiti" primjerenu kulturu koja je, i za 'uvara, zapra-

vo bila jedino "reprezentativna, vrhunska kultura" ('uvar 1980[1975]: 110-111).

Za 'uvara, "prava, autenti%na kultura", koju je u%estalo zazivao,umnogome je bila nalik na "gra(ansko-kapitalisti%ku" kulturu,premda ne i na njezine masovne , popularne aspekte. Da se bio obra-tio kolegama u Birminghamu, i onima koji su se okupili oko njih,

vjerojatno bi mnogima prigovorio isto $to i Jim McGuigan krajem90-ih: odustajanje od naslije(a Frankfurtske $kole, pa i rane teorije

hegemonije, $to je po%esto rezultiralo "bezbri"nim, a naj%e$!e veli%a- ju!im poimanjem masovnopopularne kulturne potro$nje i njezinihsvakodnevnih u"itaka" (usp. McGuigan 1997: 148).

Zamisli li se pak Orwella kao 'uvarova sugovornika, "dijalog"nailazi na manje konfrontacija, a vi$e razumijevanja. Zapravo, da su

joj bile relevantne, McRobbie bi i u mnogim zapisanim mislima mi-nistra za prosvjetu i kulturu SRH otkrila primjere teorije zavjere.

Ipak,'uvar je, skloniji "mati

%nim" kriti

%kim teorijama, u popularno-kulturnom prostoru propustio otkriti potencijal koji se Orwellu po-

kazao kao sasvim zdravorazumski, a Enzensbergeru kao jedini djelat-ni, pa bi potonji mogao primijetiti da i nije nikakvo %udo $to masov-na kultura socijalisti%ke Hrvatske (i Jugoslavije) nije uspjela postati"stvarnom kulturom masa".

Je li, dakle, Orwell imao pravo tvrde!i da "ljevi%arska" popularnakultura ne bi smjela odbaciti potencijal "holivudskih parafernalija",


40/236


nego ba$ na njemu temeljiti svoju ideolo$ku promid"bu? Orwell jekao primjeran izdvojio film "bra!e" Vassiliev, koji je – kako tvrdi –– uspio biti tehni%ki prvorazrednim uratkom i, istovremeno, inter-

pretacija lijeve ideolo$ke pozicije kakva je prihvatljiva popularnomeimaginariju . 'uvar se obratio sli%nom, ali skupnom, pa i, baremukupno gledano, tehni%ki ne tako prvorazrednom primjeru:

"Ne mo"emo snimati filmove i televizijske serije o narodnooslobodila-%koj borbi, u kojima !e ona izgledati kao lijepa parada, u kojoj partiza-ni defiliraju kao bespogovorni i besprijekorni heroji, kao do kraja eti%-ni ljudi, upravo nadljudi, a na drugoj strani neprijatelji svih vrsta kaopotpuno ne%ovje%ni. Posrijedi je $tetna idealizacija kojom se kod pub-like posti"e posve suprotan efekat od o%ekivanog. Partizani lako dobi-

jaju bitke, svi su lijepo obu%eni, neprijatelj je %esto glup i naivan, itd.Takvi filmovi i serije ne prenose istinitu spoznaju o revoluciji na mladenara$taje niti omogu!avaju akterima revolucionarnih zbivanja, bilo uulozi pozitivnih junaka ili u ulozi negativnih junaka, jer su i oni "ivi, dadoista ponovo pro"ivljavaju, gledanjem i promatranjem tih slika, zbiva-nja u kojima su oni bili akteri" ('uvar 1980 [1975-1976]: 147-148).

Tehni%ka se valjanost referentnih uradaka, kako se

%ini, ovdje i ne bimorala uzeti kao prvi od kriterija za njihovu ocjenu: ona nije bila

predmetom 'uvarove kritike, niti bi, po svemu, bila prvom metomkritike kakva bi se mogla zamisliti na Orwellovu tragu. No 'uvara suu doma!oj proizvodnji popularne kulture u o%i bole upravo "uobi%a-

jene holivudske parafernalije": crno-bijeli raster likova, jednostavanzaplet, neizostavna ljubavna pri%a, laka pobjeda pozitivaca… Je liOrwell promislio o argumentu koji 'uvar nije mogao zaobi!i, onom

o "odgovaranju istini"? Uostalom, ba$ su tim argumentom, a premanapisima u hrvatskome tisku koji su u povodu "30-godi$njice revolu-cije" ocijenili televizijske i filmske obradbe tema iz Narodnooslobo-dila%kog rata i revolucije, jo$ "ivi sudionici Drugog svjetskog rata dis-kvalificirali odgovaraju!u doma!u filmsku i televizijsku proizvod-nju,18 i ujedno se predstavili kao "konzumenti" koji ne samo $to s

18 Vidi, primjerice, razgovor s Marijanom Cvetkovi!em, potpredsjednikom

Savezne skup$tine i jednim od organizatora partizanskoga ustanka, koji je pod


41/236


medijskim porukama pregovaraju, ili im oponiraju, nego ih i ne do-"ivljavaju kao zna%enjski jedinstvene. Sasvim je sigurno, naime, da sudruge medijske sadr "aje poput, primjerice, lakih ljubavnih ili krimi-nalisti%kih pri%a, prosu(ivali prema druga%ijim, i mek $im kriterijima.

Zbog %ega, napokon, kad se kulturalni studiji dovode u pitanje ,ne uzeti u obzir kao odlu%uju!e ba$ one argumente koji proizlaze iziskustva popularne kulture (pro)"ivljenoga (jugoslavenskog) socijaliz-ma? Mo"da bi upravo pogled koji ga naslje(uje, iz "tranzicije", nanov na%in osvijetlio ranije spomenutu kritiku koju je anglosakson-skim kulturalnim studijima uputila Sari Thomas, a prema kojoj, po-

novimo, "kada se neka praksa jednom odredi kao divergentna od do-minantne prakse, vi$e nema na%ina kojima bi se ona, tomu unato%,identificirala kao konzervativna" (Thomas 1997: 84)? Iz doma!epostsocijalisti%ke perspektive, koja se temelji na kompetentnoj nara-tivizaciji povijesnopoliti%ke prethodnice, jednako uvjerljivo zvu%i tezaprema kojoj – kada se neka praksa jednom odredila kao divergentnaod ideolo$ki po"eljne prakse, vi$e nema na%ina kojima bi se ona, to-mu unato%, identificirala kao progresivna. Naime, ako je kulturalno-

studijski "intelektualni pothvat" bespovratno oko$tao svojim prela-skom s institucionalne intelektualne margine (koja je, prema Kellne-ru, jo$ uvijek odr "avala kakav-takav dijalog s Frankfurtskom $kolom;Kellner 1997) u institucionaliziranu akademsku "glavnu struju" (ko-liko god da se potonja oslanjala na misao Antonija Gramscija), a o%emu posljednjih desetak godina svjedo%e i glasovi iznutra, tada ni-malo ne %udi niti to $to jo$ sve bujniji kulturalnostudijski ogranci uzemljama biv $ega socijalizma proizvode pomodne, "papagajske" i"povijesno i kontekstualno" neprikladne uratke, koji nepromi$ljenoapliciraju metodologiju kulturalnostudijske "cijepne podloge" nagra(u koja se ucijepila u kontekst Drugih kulturnih pam!enja.19

naslovom "Kako su u TV-emisijama i filmovima obra(ene teme iz Narodnooslo-bodila%kog rata i revolucije" u ljeto 1975. godine objavio tjednik Studio (Studio ,br. 590, 26. srpnja 1975, 4-7).

19 #injenica vremenske podudarnosti osnutka birminghamskog Centra za su-

vremena kulturalna istra"ivanja i osjetnog pada popularnosti britanske Konzerva-


42/236


Umjesto toga, glasovi bi iz "tranzicije" (za sada, jo$ uvijek, ne samoizgubljeni u prijenosu , nego i izgubljeni u prijevodu ) mogli ponuditikoncept osuvremenjenja kulturalnih studija koji se ne!e utopiti u, na

primjer, tvrdnji da je "ivot u sovjetskom bloku bio "iznena(uju!e na-lik na "ivot na Zapadu", nego !e se, umjesto toga, zapitati o mogu!-nosti kulturalnostudijskih istra"ivanja, opremljenih znanstvenoistra-"iva%kom strpljivo$!u i ispunjenih ushitom pred neo%ekivanim, pamakar i ideolo$ki nepodobnim rezultatima. I ovdje bi kriti%ka o$tri-ca, ocjenjuje li se mjerilom ljevice, nu"no otupjela, no nije re%eno dabi bila isto toliko tupa s motri$ta jednako utopijske koncepcije obi%-ne ljudske svakodnevice.

P.S. Antropologi ja i medij i Jer, ako je George Orwell bio u pravu kada je ljevi%arski popularnitisak zami$ljao pomalo "nostalgi%no", kao gradbenu kockicu kulturekoja !e se strukturno i tematski osloniti na zapadnja%ke uspje$nice,

zbog %ega se ne bi dalo za pravo i 'uvarovu prijedlogu izlaska iz car-stva nu"nosti u carstvo slobode? Prema tome prijedlogu kulturu valjarazumjeti onako kako je razumiju kulturalni studiji ili, 'uvarovim ri-

je%ima, onako kako je razumijevaju antropolozi, ne dijele!i je "nanazadnu i naprednu kulturu, na kulturu i nekulturu". Svaka je, nai-me, kultura (pa i masovna kultura ) "na%in "ivota, dostupan i mogu! za neku dru$tvenu grupu, za neki na%in proizvodnje" ('uvar 1980[1975-1976]: 155).20

tivne stranke, te $estogodi$nje vladavine Harolda Wilsona i Laburisti%ke strankekoja je za tim slijedila, ne kolidira s temom ove rasprave. Rije% je, naime, o kul-turolo$kim promi$ljanjima koja su ishodila iz pozicije britanske Nove ljevice, jed-nako razo%arane staljinisti%kim komunizmom kao i britanskom socijaldemokraci- jom. O francuskoj kulturalnoj teoriji za trajanja predsjedni%kog mandata Fran-çoisa Mitteranda vidi npr. Ahearne 2004.

20

Usp. i'uvar 1969: 1339 i 1345-1346.


43/236


Iako je tu 'uvarovu tvrdnju te$ko dovesti u vezu s onom koja sena nju nastavlja, a koja za zastoj na putu "iz pretpovijesti u pravu po-

vijest %ovje%anstva" optu"uje antikulturu (kulturu koja zarobljava i"od %ovjeka pravi ropsko, podlo i prezreno bi!e"), valja zapaziti da sui kulturalni studiji, sve od svojih po%etaka, rado zazivali antropolo$kedefinicije kulture, antropolo$ku zaokupljenost zna%enjima i etno-grafsku metodu, pa potom i njezinu – antropolo$kim perima ispisa-nu – kriti%ku evaluaciju 80-ih. Nije li Richard Hoggart, utemeljiteljbirminghamskog Centra za suvremena kulturalna istra"ivanja, jo$ 1957. godine, u svojoj knjizi The Uses of Literacy , u%inio ba$ to,

upotrijebio etnografsku metodu da bi opisao "promjene u kulturiradni%ke klase (…), posebice one koje su potaknule masovne publi-kacije"? Tada se autorov pristup mogao doimati neznanstveno, pa ga

je u predgovoru obrazlo"io: "Sklon sam misliti da knjige o popular-noj kulturi po%esto gube na svojoj snazi zbog toga $to ne obrazla"udovoljno jasno koga to smatraju 'narodom', zbog toga $to istra"ivanjaosobitih aspekata 'narodnog' "ivota ne dovode u odgovaraju!u vezusa "ivotom koji ti ljudi i ina%e "ive, pa i s njihovim razumijevanjem

zabave. Zbog toga sam nastojao postaviti takav okvir i koliko god sambolje mogao opisati za radni%ku klasu uobi%ajene odnose i stavove"(Hoggart 1959: II).21

Kada je rije% o istra"ivanjima popularne kulture, a posebice onekoju posreduju mediji masovnoga komuniciranja, doma!a etnologi-

ja/antropologija nije kapitalizirala taj "poziv", pa niti onaj koji se1980. godine uputio s istoga mjesta, iz Centra za suvremena kultu-ralna istra"ivanja, zbornikom naslova Culture, Media, Language .Ovdje, u poglavlju pod naslovom "Ethnography", autori su "eljeliuputiti na "sve ve!e zanimanje za istra"iva%ke metode koje omogu!u-

21 Hoggartov je uvid u "ivot britanske radni%ke klase u prvoj polovici pro$loga

stolje!a pionirski i zbog nepovjerenja u "znanstveno provjerljiv tip sociolo$kog is-tra"ivanja". Kvantitativne je pokazatelje radije nadomjestio "osobnim iskustvom"odrastanja u radni%kome okru" ju zapadnojork $irskoga gradi!a, a rezultate socio-loga "uklju%io, uglavnom u bilje$kama (…), ondje gdje su se %inili neophodnima,

bilo kao podr $ka ili poja

$njenje teksta" (Hoggart 1959: II).


44/236


ju kvalitativno spoznavanje dru$tvenih odnosa, uklju%uju!i i bogat-stvo odlika i nijansi u suvremenim dru$tvima" (Gray 1992: 29-30).Iako se odredila kao znanost koja kulturu razumije kao na " in ! ivota ,

pa je ne dijeli na bolju ili lo$iju, prihvatljivu i neprihvatljivu, dostoj-nu i nedostojnu, prolazila je zatvorenih o%iju i u$iju pored novinar-nica, radijskih prijamnika i televizijskih ekrana, ali i pored konzume-nata masovne kulture.22

No, nije samo na$a doma!a znanost o kulturi s mukom i opre-zom $irila odre(enje predmeta svoga zanimanja, unato% glasnim, pa

ve! i pomodnim pozivima na suradnju s kul

Documents

Izgubljeno u Prijenosu