Jelena Ivelić

jelena.ivelic@gmail.com

Ph.D. Student, Socialni rad i socijalna politika, Pravni fakultet, University of Zagreb, Croatia

Asistent, Sveučilište Sjever, Koprivnica, Croatia

Fulbright Visiting Scholar, University of Kansas, Lawrence, Kansas, USA

O antropološkoj medicini i hagioterapiji

Antropološka medicina

Ono po čemu je čovjek specifično čovjek jest čovjekova duhovna duša.

Ona ima svoj organizam i specifične funkcije ili duhovne 'organe' (osobnost, život, savjest, intelekt, kreativnost, srce, svijest, intuiciju...)

Jores: 70% svih psihofizičkih bolesti ima uzrok u duhovnoj dimenziji čovjeka

Specifična metoda unutar antropološke medicine koja istražuje ranjenosti, traume i bolesti duhovne duše, te je terapijski liječi, jest hagioterapija.

Hagioterapija je hrvatski model pružanja duhovne pomoći koju je razvio dr. Tomislav Ivančić.

Antropološka medicina je nova, treća grana medicine, koja je smještena uz bok somatskoj medicini i psihijatriji

Napredak znanosti u području istraživanja duha.

HAGIOTERAPIJA Hagioterapija je terapijska metoda za ozdravljenje

čovjekove duhovne dimenzije odnosno duhovne duše.

Izrasla je na filozofsko-teološkom istraživanju čovjeka. Duhovna duša je naziv koji suvremeni filozofi i teolozi daju onom dijelu čovjekove duše po kojoj je on specifično čovjek.

Hagios - znači svet, te se naziv ove metode može prevesti «sveta terapija».

Duhovna duša i Stvoritelj

H istražuje strukturu duhovne duše, otkriva njezina patološka stanja, traži način njihove dijagnoze te adekvatnu terapiju. Ona je, poput medicine i psihijatrije, znanost i terapija.

U objekt istraživanja spada : religioznost,povjerenje, nada i ljubav, smisao, smirenost, transcendencija, etičnost i moralnost, svijest i samosvijest, refleksija i autorefleksija, čovjekovo podrijetlo i njegov cilj, temeljna čovjekova pitanja i bazična sigurnost, njegova zadanost i istodobno sloboda, čežnje i frustracije, pitanja Boga, vjere i bitka, što je duh, tko je čovjek, čovjekova osobnost, duhovnost duše, odgovornost, savjesti, intelektualna spoznaja, afekti, slobodna volja, vrline i kreposti karaktera, stvaralaštvo

U krug njezine terapijske djelatnosti spadaju: traume, ranjenosti, bolesti i nemoći čovjekove osobnosti, čežnji, savjesti,

karaktera, slobode, intelekta, stvaralaštva, religioznosti, povjerenja,

patnje srca i duše, ograničenost čovjekovih moći, egzistencijalni strah, suicidalnost, besmisao, tjeskobe, zlo, čovjekova zatvorenost u svijetu, neznanje o svom podrijetlu i

sudbini, teška prepoznatljivost Stvoritelja i vlasnika prirode i čovjeka, bačenost u svijet i život, nemoć da odlučuje o svojoj sudbini, povrede od drugih ljudi, vlastita zloća i krivica, pogaženo osobno dostojanstvo, poroci, ovisnosti i sveopća čovjekova ugroženost.

U dijagnozi duhovnih bolesti hagioterapija se služi adekvatnim testom. Njime istražuje genetske, prenatalne i postnatalne izvore čovjekovih duhovnih problema

Prema spoznatim uzrocima i izvorima duhovnih trauma, patnja i bolesti hagioterapija primjenjuje duhovnu terapiju za čovjekovu duhovnu dušu na kognitivnoj, aksiološkoj i antropološkoj razini.

Na kognitivnoj i aksiološkoj razini se upotrebljava terapija obraćenja, zatim eirene-terapija i dinamis-terapija,

Na antropološkoj agapo-terapija, pistis-terapija i pneumo-terapija.

Povijesni razvoj hagioterapije

Kao službeni početak hagioterapije bilježi se godina 1990. kada je osnovan Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu.

Ivana Pavla II. Salvifici doloris

1994. godine je izabran naziv hagioterapija

Da bi netko mogao raditi hagioterapijski pokazalo se da je nužno: iskustveno poznavati čovjekovu duhovnu dimenziju

studij filozofije i teologije,

specifični studij u kojem treba upoznati dublje duhovnu dušu,

naučiti primjenjivati duhovnu terapiju.

Za edukaciju i izobrazbu u hagioterapiji osnovana je studijska Zajednica MiR (Molitva i riječ)

U edukativnom dijelu se budućem hagioterapeutu posreduju iskustvene sposobnosti za tu terapijsku djelatnost. On sam treba na sebi iskusiti kako djeluju terapijski modeli, kako bi mogao razumjeti reakcije i probleme pacijenta.

U izobrazbenom dijelu - teoretska saznanja. nakon odslušanih četiri stupnja studija hagioterapije on treba

položiti pismeni i usmeni ispit

pristupiti praktičnom izvođenju studija

«stažirati» godinu dana u jednom od Centara za hagioterapiju

diplomski rad

ako on radi u nekom Centru za hagioterapiju tada može nakon nekoliko godina rada i iskustva polagati i završni ispit, sposoban samostalno raditi s pacijentima i voditi jednu od hagioterapijskih ustanova.

Za znanstvenu i stručnu razinu hagioterapije odgovara njezin utemeljitelj prof. T. Ivančić.

Teorijski temelji hagioterapije

Hagioterapija istražuje ontološku razinu čovjeka.

Ona ima svoj autonomni predmet istraživanja i svojeautonomno područje čovjekove duše

Specifično područje istraživanja i terapije uhagioterapiji je «bol duhovne naravi», kaže papaIvan Pavao II.

Prethodna istraživanja čovjekova duha A. Jores kaže da 70% somatskih bolesti ima uzrok u duši, te ih

naziva specifično ljudskim bolestima. Tek 30% njih jeuzrokovano virusima, bakterijama, parazitima, oslabljenimimunitetom, genetski i kanceroznim tvarima

D. G. Amen Američki neurolog i psihijatar naglašava da zdravaduša poboljšava rad mozga a zdrav mozak je bitno važan zazdravu dušu. . Svaka dobra i zdrava riječ ozdravljuje mozak, abolesna misao ili riječ razara stanice mozga. Čovjek je bitnoduhovno biće. Stoga i njegove bolesti imaju pečat duhovnihzakonitosti.

Neurobiolozi Persinger i Ramachandran u svojim istraživanjimadolaze do zaključka da u mozgu postoji funkcija koju nazivaju«božanska komponenta» i «božanska točka», a D. Amen junaziva «modul Bog»

H. Urs von Balthasar i K. Rahner kažu da su pojavesomatske bolesti materijalne slike onoga što se događa uduhu.

Bolest je vanjsko pomanjkanje i izraz za nutarnji manjakbitka: unum, bonum, verum, pulchrum

Čudesno ozdravljenje, zapravo nije čudo negootklanjanje uzroka somatskih simptoma na duhovnompodručju. Duh tada ispravno informira materiju tijelasa staničnom strukturom i promijeni ju.

V. Frankl smatra da suicidalne misli dolaze tamo gdje ljudiimaju od čega živjeti ali nemaju zašto živjeti. Gubitaksmisla je u dnu mnoštva psihičkih i somatskih bolesti.

Autori duhovne inteligencije D. Zohar i I. Marshallsmatraju da duhovna duša može biti bolesna, kad je čovjeku nemoći uspostaviti vezu s dubokim središtem usebi. Osoba je odvojenost od sebe, drugih i Boga i to jojstvara osjećaj nemoći

Psihijatrijska istraživanja s kraja devedesetih godinaprošlog stoljeća dolaze do zaključka da 60-70 %stanovništva u razvijenim zemljama pati od nekog oblikabolesti smisla, otkinutost od duhovnog središta,odijeljenost od vrednota, svrhe, smisla, korijena i razlogačovještva

D. Goleman naglašava da postoji nesvjesna spoznaja i danjome čovjek ne samo spoznaje moralne vrednote nego seza njih nesvjesno i odlučuje.

Što je duhTemeljno je pitanje, što je čovjekov duh. Filozofija i

teologija govore o čovjekovoj duhovnoj duši. Kadgovorimo o čovjekovoj duhovnoj dimenziji tada setreba čuvati da ju ne pomiješamo s njegovomreligioznošću. Religioznost je samo jedan segmentčovjekove duhovnosti, dok je duhovnost čitav čovjek.

Čovjek je jedinstvo, osoba sastavljena od duše i tijela,od dva principa, materijalnog i duhovnog. Duh i dahidu zajedno. Ruah (hebr.)

Čovjekov duh drži na okupu čitavo čovjekovo biće,tijelo i dušu, i daje život i zdravlje čitavom čovjekovomorganizmu. Gdje je duh spriječen u djelovanju, nastajebolest. Lijekovi neće izliječiti tijelo, ako je duhpotpuno zakočen. Ili je moguće da ono što liječnikproglasi neizlječivim, čovjek izliječi duhovnomsnagom vjere.

Duh je pokretački i životvorni princip koji fizičkomorganizmu udahnjuje život. Dokaz duha učovjeku jest činjenica da čovjek može postavitiegzistencijalan pitanja, tražiti smisao i vrijednostsvega što radi i zašto živi

Struktura duhovne duše

Čovjek je duša i tijelo. To se ne da dijeliti, ali se radiznanstvenog istraživanja treba razlikovati. Duša imarazne moći i funkcije kako psihičke tako i duhovne.Moći duhovne duše možemo nazvati strukturomduhovne duše, a one djeluju poput organa u nekomorganizmu.

Čovjek je osoba i zato ima svoj «ja».Kao osoba onljudima može reći «ti»

On ima neotuđivo dostojanstvo, slobodan je, odlučujeo sebi, u bezbrojnim je odnosima, gospodar prirode iodgovoran za svijet. Kao osoba on je svjestan sebe,svjestan dobra i zla, slobode odluke, patnje, smrti,života, dobrote, istine, ljepote. On i čezne, a ne samoželi. Kao osoba on je sebi važniji od svega drugog.

On je spreman umrijeti iz ljubavi, za slobodu, zapravdu, za dobro i za istinu. Njemu su sloboda idobrota važniji od psihofizičkog života.

Čovjek ima savjest. Čineći pak dobro, on ostajeneuništiv i slobodan, a to znači čovjek u punom smisluriječi.

Osobita struktura čovjekove duhovne duše je intelekt.Filozofi epistemolozi ga razlikuju od razuma ili ratio.Intelektom čovjek spoznaje postojanje apsolutneistine. Intelektom je svjestan sebe, drugih ljudi i Boga.Njime prepoznaje smisao svega i sebe.

Osobita struktura čovjekove duhovne duše je srce. Ono jesredište čovjeka, prostor u koji sve ulazi, gdje se svevrednuje i iz čega izlaze odluke. Tu se rađa ljubav, odlučujeo smislu života, prepoznaje vrednote i spoznaje Boga.

Slobodna volja je bitna struktura duhovne duše.Slobodom čovjek raspolaže svojom sudbinom, njomeodlučuje o dobru i zlu, što će raditi i kako raditi. Trebarazlikovati «slobodu od» od «slobode za». »Sloboda od» jeodvezanost od svega što koči čovjekovu neomeđenost,bezgraničnost, moralnost i postojanje. «Sloboda za» jesposobnost u svakom trenu raspolagati sobom i svojimčinima na bezbroj načina.

Sloboda je čovjekova moć, čežnja, neograničenost i sreća,vrednota za koju on daje život. Zlo ograničava i razaraslobodu, laž zavodi na stranputice, mržnja frustrira.

To je mjesto čovjekove sposobnosti za vrline, za vrednote,za ljubav, za dobro, za vjernost, za istinu. Karakter jevrhunska sposobnost za slobodu i postojanje.Nekarakteran čovjek je slabić, nečovjek, frustriran,beživotan, bez budućnosti. Karakteran čovjek je slobodan,mudar, pronicljiv, pun projekata, dostojanstven, kreativan ihuman.

Kulturna i znanstvena kreativnost je strukturačovjekove duše koja pokazuje da su čovjek i prirodanedovršeni projekti. Čovjek je biće u projektu. U kulturi,umjetnosti, znanosti duh čini materijalnu stvarnostsposobnom za neizmjerno mnogo oblika postojanja.

Religioznost je sposobnost čovjeka susresti božanski «ti»,svrhu i cilj svega, smiriti se u onom koji je bitak i apsolutnasloboda. Religioznost je čovjekova sposobnost da u sebikomunicira sa Stvoriteljem i da se ne osjeća osamljen,napušten i frustriran.

Vjera, nada i ljubav. Vjera je spoznaja da nas netkovoli i simpatizira, da od njega možemo očekivati samodobro i da kraj njega možemo projektirati svojedjelovanje i svoj život u nedogled. Nada je sigurnost danikada ne možemo ispasti iz postojanja jer Bog jeljubav. Ljubav je pak iskustvo da je onaj tko nas volinaša sudbina te da stoga i njega treba voljeti jer je ončežnja našeg bića i postojanja

Vidimo da je čovjek sasvim različit od biljaka iživotinja, on je gospodar svega, kruna stvaranja. Sve štoga od njih razlikuje jest duh. Duh je temeljna stvarnostiz koje je sve drugo izvedeno

Terapija duhovnih bolesti1. Agape-terapija

Agape-terapija temelji se najprije na duhovnimtekstovima koji govore o Božjoj nježnosti, vjernosti,ljubavi i praštanju. Provodi se različitim oblicimamolitava i meditacija koje ulijevaju povjerenje da Bogvoli čovjeka. Čovjekova je najdublja težnja biti voljen.Ova terapija daje temeljne uvjete za ozdravljenje –osnovnu i egzistencijalnu sigurnost, neugroženost ipovjerenje.

2. Eirene-terapija

Ova terapija pomiruje čovjeka sa samim sobom, sdrugima i Bogom. Ona liječi lažne krivice i oslobađaod nepovjerenja u opraštanje. Upravo ovaj problemlažne krivice, kao i nepovjerenje, često susrećemo udjece koja u tome traže razlog svoje agresije iliopravdanje za nasilno ponašanje.

3. Pistis-terapija

Pistis-terapija potiče životno povjerenje u osobu, uBoga, uspostavlja središte čovjekova bića, odstranjujestrahove i tjeskobe te čisti od mržnje, negativnosti iovisnosti.

4. Dinamis-terapija

Ova terapija ima zadaću osloboditi od ovisnosti ovlastitim slabostima i sklonostima. To su meditacije imolitve kojima se čovjek odlučno suprotstavlja grijehu,odnosno kojima se čovjek odriče svojih slabosti, a koječesto imaju izvor u lošim sklonostima i navikama.

Terapija duhovnih bolesti

Kognitivne nastaju ako čovjek suprotstavlja zakonima svoje duhovne strukture, ili ako nosi u sebi krivu sliku o sebi, svijetu, o moralu i etici te o Bogu. Terapija se sastoji u ispravljanju krivih slika na duhovnoj razini čovjeka, krivih životnih stavova i u pouci o zakonitostima života i čovjeka.

Aksiološke duhovne bolesti se javljaju kada se čovjek suprotstavlja zakonitosti svoje savjesti, dostojanstva, smisla, karaktera, slobode, intelekta, kreativnosti i religioznosti. Bol se javlja najprije u savjesti, koja je glas bitka, a onda kroz egzistencijalni strah.kaže V. Frankl, čineći zlo čovjek gubi smisao, on osjeća da nikuda ne ide, da nema kamo poći, da je izgubljen i kriv. To je samoubojstvo duhovne duše. Terapija se sastoji u pouci o uzrocima čovjekove patnje, a onda u hodu prema

Antropološke duhovne bolesti nastaju iz čovjekove nemoći da potpuno raspolaže sobom, iz gubitka temeljnog povjerenja i iz uvreda koje se dožive u međuljudskim odnosima. Terapija se sastoji u obnovi i liječenju bazične sigurnosti tzv. agape terapijom i pistis terapijom. Uvrede koje nam nanose drugi vode do agresivnosti ili autoagresivnosti, do boli i patnje, osjećaja manje vrijednosti, osjećaja krivice i besmisla. Terapija se sastoji u povezivanju pacijenta s bezuvjetnom ljubavlju, s izvorom njegova života, s onim koji je izvor svakog povjerenja jer je ljubav, a ne samo netko tko ljubi, pa može i prestati ljubiti.

Agape terapija liječi bol zbog nanesene uvrede, a pistis terapija nosi mir duše i uspostavu dostojanstva i povjerenja u ljude i u sebe. Napokon pneumo-terapija uspostavlja vrline i kreposti kao zdrave sposobnosti i snage za život i stvaralaštvo

Hagioterapija dakle otkriva da su uzroci duhovnih bolesti, odnosno boli duše, u prekonceptualnom, bazičnom, egzistencijskom i aktualnom području čovjekova postojanja. Prekonceptualno područje predstavlja genetske sklonosti pacijenta na duhovnoj razini njegova bića.

Bazično znači da se u djetetu od začeća do treće godine života nije uspjelo razviti temeljno povjerenje, »basic security», te takva djeca fizički venu ili imaju kronične bolesti ili su agresivna.

Egzistencijsko područje je ono u kojem je čovjek u strahu za svoj opstanak zbog krivice, nemoći da raspolaže životom, zbog zla u svijetu i neznanja kako da stupi u prijateljski odnos s Bogom.

Aktualno područje jesu uvrede koje život donosi sobom zbog zla, bolesti i patnje svijeta.

Važno liječiti čovjeka najprije na njegovoj duhovnoj razini, jer ona je odgovorna čak za 70% simptomatskih somatskih i psihičkih bolesti.

Čovjek, međutim, duhovno ozdravlja kada mu se vrati dostojanstvo osobe, kad se zaštiti i osmisli njegov život, pokajanjem rastereti savjest, kad čovjek prestane negativno i zlo misliti i govoriti, kad se odlučuje za dobro, moralno i etičko, kad vjeruje u dobro i istinu, kad je kritičan, kad ljubi ljepotu, poštuje Boga, sluša savjest.

Centri za hagioterapiju u HRZagreb:

Vodnikova 2/III, Zagreb,

tel./faks: 01-4829-829

Cres / Rijeka:

Trg Frane Petrića 3, Cres, tel.: 051-571-858

Kresnikova 8, Rijeka, tel.: 051-677-120

dr. Mandica Jerbić, spec. pedijatar ikonzultant

za mentalno zdravlje djece i adolescenata

Ana Dujmović-Majurec

s. Beata Kuzma

Vesna Drmić

Karlovac:

Pavla Vitezovića 4, tel.: 047-611-795

(srijedom od 10,00 – 16,00 sati)

Sl. Brod:

Slavonska bb, tel./faks: 035-400-481

Silva Vrdoljak

Bosiljka Škvorčević

Virovitica:

tel.: 048-816-048

dr. Zlata Domović

tel: 033-728-258

(utorkom i srijedom od 16-20 h)

dr. Sanea Mihaljević, spec. psihijatar

Osijek:

Vodenička 23 a, tel.: 031-500-777

Split:

Nodilova 1, tel.: 021-348-648

dr. Anita Vladanović-Strujić

dr. Maja Božić, spec. onkolog