Luka KOLOVRAT - Maja DELI PEREN

Imotske modre vode

1

Nakladnik Ronilaki klub Crveno jezero, Imotski Za nakladnika Luka Kolovrat

2Urednica Zlata Babi Fotografija Luka Kolovrat Tekst Maja Deli Peren Lektorica Zlata Babi Grafiko oblikovanje Neven Marin Grafika priprema i tisak Dalmacijapapir - Split Nijedan se dio ove knjige ne smije, bilo kako, umnoavati ni preslikavati bez nakladnikova doputenja.

Luka KOLOVRAT - Maja DELI PEREN

Imotske modre vode3

Imotski, kolovoz 2008.

4

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUILINA KNJINICA U SPLITU UDK 908(497.5 Imotski)(28) 556.55(497.5-37 Imotski) KOLOVRAT, Luka Imotske modre vode / Luka Kolovrat i Maja Deli Peren. - Imotski : Ronilaki klub Crveno jezero, 2008. ISBN 978-953-55298-0-4 1. Deli Peren, Maja 121129033

Sadraj 7 9 13 27 41 63 73 79 83 89 97 103 105

Predgovor - Stipe Boi Uvodna rije - autori Crveno jezero Modro jezero Rijeka Vrljika Lokviii - jezera Proloko jezero i Blato Kanjon Suvaje - Badnjevice Zeleno jezero, Riice Krenice Buua Pria o atrnjama Rije urednice Zlata (Marinovi) Babi

5

6

Imotske modre dubinepredg ovo rOduvijek ovjeka vue elja za istraivanjem nepoznatoga. Vjekovima mnogi nastoje utaiti e za nevienim pejsaima dalekih nepoznatih krajeva. Stigao je ovjek tako do nesluenih visina svemira. A jesmo li, na pragu 21. stoljea, u potpunosti istraili planet Zemlju? Znademo li to se sve krije u dubokim morima ili u podzemnim upljinama pod naim nogama? Je li istraivanje svemira vei izazov od puta prema sreditu Zemlje? Smjeraju li oba ta puta istom odgovoru na vjeno pitanje: kako je sve to nastalo ? Nakon to sam se popeo na najvie planine svijeta i putovao po najnepristupanijim predjelima svih sedam kontinenata, odjednom spoznajem kako pred kunim pragom, ili bolje rei pod njim, lei jedan novi, neistraeni svijet. Svijet dubina. Nepoznati svijet tajanstvenih podzemnih prolaza kojima se, uz obilje mate, moda moe stii i do drugoga nepoznatog, podmorskog svijeta. Neki jo i danas vjeruju kako mnoge peine i jame uvaju tajne nestalih bogatstava. esto su me, dok sam za Hrvatsku televiziju snimao prie o tajnama kra, pitali jesam li u dubinama naao kakvo davno skriveno blago. Jest, naao smo blago o kojemu nisam ni slutio: zaboravljeno blago modrookih dubina, spiljskih ukrasa, bogatstvo malo poznatih biolokih vrsta, ljepotu nevienih podzemnih prostora. Neprocjenjivo blago, iju vrijednost jo dobro ne spoznajemo, jesu krka jezera oko Imotskog. Svaki put kad ih ugledam, ini mi se da sam prvopristupnik koji promatra stvaranje. Dok ih gledam, ti jedinstveni, velebni ponori vladaju mojim biem ponovo me upozoravajui kako sam malen, nitavan i prolazan u usporedbi sa stvaralakom i ujedno razarajuom ljepotom prirode. Splet otrih kamenih pukotina, krapa, vrtaa, jezera, kanjona i uzvisina! Kamena pusto u kojoj su oaze plodne zemlje to ih je ovjek uspio kultivirati. Kr! Kamen, voda i ovjek ovdje vjekovima utjeu jedni na druge i mijenjaju se. Ljudi takve promjene pripisuju vremenu iako je ono, kao u veini sluajeva, samo nijemi svjedok koje gleda kako se sve mijenja, prolazi i nestaje. Jer, to je ovjek u usporedbi s kapljicom vode koja,

7

dok pada kroz atmosferu, vee dio ugljikova dioksida, zbog ega nastaje ugljina kiselina to nagriza vapnenac. Kap, udruena s bezbroj drugih kapljica, ini jednu od najsnanijih sila na zemlji. Ta je snaga, dugotrajnim kemijskim i mehanikim procesom, stvorila dananju ljepotu imotskih jezera. Dubine su ljude oduvijek nadahnjivale svakojakim legendama. Mogu li legende biti od pomoi speleolozima i znanstvenicima i nadahnuti ih za moebitna istraivanja? Televizijskim istraivaima, uvjeren sam, legende pomau. Davna predaja kae kako su na mjestu dananjega Crvenog jezera neko stajali bogataki, Gavanovi dvori. U tim dvorima niega nije nedostajalo, ali svejedno gospoda nisu bila milostiva prema putnicima namjernicima pa su se dvori profundali. Potaknut legendom i pozivom imotskih planinara, upustio sam se u malo televizijsko istraivanja fenomena dinarskog kra imotskih jezera. Koja je prava dubina najpoznatijega, Crvenog jezera, odakle voda dolazi i kamo odlazi, nije tono utvreno. ovjeka e te nepoznanice i dalje privlaiti, a to se dublje bude sputao, nailazit e na sve vie tajanstvenih prolaza to ih kriju dubine Crvenog jezera. A neki su prolazi toliko uski da kroz njih moe proi samo kapljica vode. Nasreu!

8

Stipe Boi

Imotske modre vodeu vo dna r ij eImotski je okamenjeni san, izmatani je grad to je zasjeo meu bijele kamene pletere. Krug je to vilinskoga kola na ivcu kamenu okruen kolajnom modrih jezera i oazama mekoga zelenila. Mjesto je mitsko, arhajsko, gdje svaka dua nalazi svoj smisao i objanjenje. Zidom je vezen, picom klesan i oblikovan prema nebeskom kanonu. Njegova veliajnost grada, Varu, sazdan je da traje kao mjera svemu oko sebe. Granicu mu nije mogue odrediti osim metrom due, jer ondje gdje se ugnijezdio nebo je visoko, a bezdan duboko. Plavetnilo mu uzlazi u visine prema arkom Suncu, a onda se, tutnjei, sunovrauje u ponore, jame i peine, tee vodama i klokoe podzemljem, pa ubori nadzemljem, vijuga meu jablanima, poiva na ilirskim gomilamaa potom dosee beskraj noen vjetrom, vodom i naom ljubavlju. Tko smije pred takvim udom zatvoriti oi?! Grad-svjetlost plamti na bijelome kamenu poput Bojega grma, i ne da se obuzdati suhozidom ni zemaljskim dimenzijama, ve titra u vrelini ljetnog dana i hlapi u vis nad Modrim jezerom, oglaava se kliktanjem sokolova, uzdie se meu pahuljaste oblake i dalje, a onda se obruava i ponire u vodene bezdane, jaue u Jauku, prijeti na Utopiu, izopauje se u Opacu, grgolja u Dubokoj dragi, prelijeva se iz Dva oka u kojima se vile lakonoge ogledavaju, kolo uokolo igraju, pa snenom Vrljikom odmie niz polje. Objavljuje se svijetu sveanom slikom na rubu Modroga jezera, blizu Crvenoga, zaodijeva se legendama, prepoznaje se po uzdasima divljenja i nevjerici namjernika sveobuhvatan je i skrojen vjetinom trudnih ruku ponad modrih vrutaka, u pravoj mjeri. Kulom su ga utvrdili iznad vodene jame. Svi su ga otimali i svi branili. A tek jezera u Lokviiima! Kanjon Suvaje, Badnjevice! Svijet se ovdje ini kao privid, tlapnja. e kamena i obilje vode utamniene u kamenu, sve je u kontrapunktu istovjetnom onome u ljudskom ivljenju - fantazmagorina arolija do koje se samo vjetrom moe doi jer su putovi zadraeni.

9

U naem prianju sadran je intimni doivljaj koji nije mogue sasvim iskazati jer stvarnost nadilazi rjenik. Uzaludno je tragati za pravim izriajem, rijei su nesavreno sredstvo. Opisati Imotski nemogue je poslanstvo! A okom camere obscure?! Na taj smo se medij odluili stoga jer je ljepota i u oku (ili okularu) koje gleda, i moda je najstvarnija od svih stvarnih preslika. Na naim je fotografijama zabiljeeno ono to je sauvano za dananje vrijeme; one su vjerni odraz prirode kakvu smo zatekli pred objektivom kamere bez ikakve naknadne tehnike intervencije. I dopustite, drimo vanim to smo ispriali stvarnu priu, pa ako je priroda u svojoj raznolikosti i raskoi nesavrena, mi unaprijed pristajemo biti takvima, ponosni to smo njezin mali dio. Uljuljani smo po zasluzi roenja u arobnu zbilju kao na meko uzglavlje, uvjereni da je upravo to ona bajka u koju su utkani mnogi, a ne samo nai snovi to trae potvrdu. (Geolozi nas upozoravaju na oprez jer ivimo na krhkom stupovlju iznad vodenih jama koje samo to se nisu uruile. Jao nama, dakle blago nama!) I usput, sasvim neobvezno, potaknuti sportskim izazovom, elimo zanijekati upravo onaj zakon fizike po kojemu teki kamen ne moe plivati na zrcalnoj vodi. Naprotiv, upravo je Imotski taj kamen na kamenu to lebdi meko i njeno iznad voda; to vie, temelji su mu iz nje izronili, bokovi su mu oplakivani, opkopi napunjeni, atrnje okrunjene, kamenice se prelile, a zvuci vodeni, teeni, klokotani; okolo se izvili jablani, vrbe se nagnule niz podzemne i nadzemne rijeke, bistre, srebrne i ivotonosne, mostovima prekoraene. A nebo se modri jer se vode u njemu ogledavaju! Kad u misli dozovete rije Imotski, pojave se slike maloga grada usred suroga bezvodnog kra, u zemlji Nedoiji. Malobrojnima je znano da je Imotska krajina blagoslovljena obiljem iste pitke vode i da njezina ljepota kulminira u tom neoekivanom kontrastu vode i kamenjara, od ega zastaje dah. Priroda je ovdje obilato podijelila svoje darove kao oiti dokaz Bojeg nauma da udesa beskrajnog svijeta imaju biti. Ljepota je tako postala naom sudbinom kakvu povijest osigurava svojim osobitim biima, i mi se takvima osjeamo: sveanima i odgovornima. Na skroviti kutak zemlje nije tek jedan reducirani svijet nego mjesto susreta nas

10

smrtnih bia s tajnama beskraja - kamena Noina arka na posebnom kursu plovidbe. Tu smo odrastali sluajui prve bajkovite prie u kojima su se isprepletali nebeski i zemaljski dogaaji, vile i vukodlaci, ivi i mrtvi. Otkrivali smo zagonetnost i prividnost svega to nadilazi granice svakodnevnog iskustva. I sve svega. Tako smo i sami postali tajnim blagom koje jo iekuje svoj dobar as. S radou emo podijelit s vama priu o vodi iz gromaa i saznat ete ime mjerimo sveti opseg doma. Mi i nae zlatokose vodene vile u zajednikoj smo misiji uspostavljanja njenih spona s ostatkom velikog svijeta koji nas tek treba prepoznati. Ovdje je sve mogue, i to svjedoimo na ovim stranicama. U meuvremenu, prema rasporedu utvrenom od starine, odravamo metriku duha, i svaki se dan nadnosimo nad Modro jezero koje se mreka u svojoj jami-kolijevci, mijenja boju, izvire, uvire i prenosi nam poruke vilinskih bia. S njegova oboda gledamo niz Imotsko polje i vijugavu srebrnu Vrljiku meu vrbama, doseemo pogledom starca Biokovo i snijeg to kopni na svetim vrhovima, slutimo kaladu iznad Vrulje, oslukujemo zvono s preslice sv. Luke da odredimo je li jugo u zraku S vama smo, skriveni iza naih rijei i fotografija, u misiji istog srca. I potpuno uvjereni da je stvarnost najljepa bajka koju vam trebamo ispriati da biste proniknuli u osebujni svijet, svijet aroban, ali nikome potreban doli naemu vlastitom nadanju. A, kada vas svladaju ivotne nedae, zle misli i neprijateljsko vrijeme, sjetite se da u naem kutku svijeta to se skrio iza planine, ba ovdje meu malim jezerskim vilama, za svakoga ima po jedna ozdravljujua slika. ekamo vas! Za kraj se utjeemo pjesniku koji je o Imotskome kazao: Nikad se nee zaustaviti njegovo modrilo! (V. Gotovac)

11

Maja i Luka

12

Crveno jezero

Crveno jezero je hidromorfoloki fenomen i svjetska rijetkost jer je oblikom, bojom i postankom jedinstveno u svijetu. Nalazi se 1,5 km sjeverozapadno od Imotskog. Mlae je tektonike na izrazito potresnom podruju. Nastalo je uruavanjem podzemnih upljina ispunjenih vodom. Strunjaci ga esto nazivaju udom kra jer je rije o provaliji stijenka poput prirodnog bunara, priblinog promjera 200 m, a dubine vee od 500 m, pri emu na dubinu same vode otpada polovica. Dno mu jo nije posve istraeno. Prvo sustavno istraivanje morfologije i hidrologije Crvenog jezera obavio je akademik Josip Rogli 1937. godine, no mjerenja nisu osobito tona obzirom na tada raspoloiva tehnika sredstva. Preciznije podatke o Crvenom jezeru dala su istraivanja ing. Milivoja Petrika obavljena pedesetih godina prologa stoljea. Petrik je pronaao najniu toku dna na +4,1 m nadmorske visine, a utvrena je najvia kota jezerske razine na 274,5 m, te najnia na 252,8 m. Prema morfolokoj klasifikaciji Crveno jezero je najdublja jama Dinarskog kra koja je do polovice ispunjena vodom, i jedna je od najdubljih stalno potopljenih speleolokih jama u svijetu. Jezero je zatieno 1964. godine, a cijelo podruje sjeverno od grada zatieno je 1971. godine kao znaajan krajobraz koji obuhvaa Modro i Crveno jezero kao spomenike prirode te vei kompleks zemljita poumljenoga crnim borom, ukupne povrine 3,78 km2.

13

14

Prvi opis Crvenog jezera poslan je u svijet poetkom 18. stoljea, kad je mletaki vojskovoa Ivan Zuane Franceschi, nakon osloboenja Imotskog od Turaka (1717. godine), u pismu prijatelju napisao: Mislim da sam bio jo vie preneraen i zadivljen kad sam ugledao drugi bezdan (prvi je Modro jezero, nap.aut.). Na gotovo ravnoj povrini brijega, u ivom kamenu, kao da je umjetnikova ruka uz zvuk ekia i dlijeta urezala velik krug, te ga okomito iskopala kao kakav nadasve dubok bunar. Grotlo ima vie od pola milje u opsegu, strmoglavo je usjeeno u obujmu kojemu jo nisu nali dna. Crven je to kamen, a nema na njemu ni mladice ni grma da prue utjehu tim strahovitim liticama. Kad vidi te provalije, pita se u strahu: a od ega potekoe? Jesu li tako nainjene od prvoga stvaranja, ili je nekakav podzemni vulkan, sada ugaen, estoko razjapio ta drijela rigajui lavu i podzemno kamenje? (La Dalmazia, 1846. br 8)

Legenda kae da su u jezero propali Gavanovi dvori kada je aneo, preruen u prosjaka, upozorio oholu Gavanicu na pravednost i milosre, a ona mu bahato odgovorila: to e meni Bog tvoj, dok je meni Gavan moj!, odbivi mu udijeliti milodar. U tom se asu zemlja potresla, a Gavan i njegovi dvori propali su u bezdan. Provalija se ispunila vodom i legendama o zlim nadnaravnim biima, iji se jauci do dandanas uju iz crvenoga grotla. Legendu je zabiljeio fra Silvestar Kutlea 1937. godine. Naknadno su je objavili fra I. Despot, i J.E. Tomi. U njihovim je zapisima prepjevana narodna pjesma o propuntavanju Gavanovih dvora na mjestu gdje se nalazi Crveno jezero. Pjesma je spjevana u 25 kitica, u narodnom osmercu, a stihovi vjerno doaravaju jezovitu priu o kazni zbog oholosti kao jedne od najveih ljudskih mana.

15

Eto zemlja tvrda zinu, A u zemlje utrobinu, Sve uklete u tren due S bijelim dvorim prosjednue. Niti kamen na kamenu Ne osta za uspomenu. Sad, ko stupi do vog mjesta, Gdje Gavana s dvorim nesta, Jezero e nai tamo, Strahovito, pusto, samo Radi arka stijenja svoga Svijet Crvenim prozvao ga. Tu, po tamnoj, gluhoj noi, Ako srca ima proi, Uz vilinsku ut e ciku

16

Vukodlaka stranu viku, Dok nad vodom vjetice se, Ko plamtee zublje krijese. Jo e zaut iz bezdani Jauk dua oajani, ut e djecu kako cvile, Kad ih ljute mue vile. Kosa ti se od straha jei, Bje ovjee! Otle bjei!

17

Prvi zaron u Crveno jezeroZamisao o ronjenju u Crvenom jezeru rodila se ezdesetih godina 20. stoljea, iako jo nije bilo ni naina ni opreme za takav pothvat. Godine 1998. lanovi Hrvatskoga planinarskog drutva "Imotski", elei obiljeiti 70. obljetnicu drutva ronjenjem u Crvenom jezeru, prvi put su zaronili u svibnju 1998., i to u organizaciji HPD-a i Ronilakog kluba "Crveno jezero". Planinari i alpinisti spustili su ronilaku opremu niz nekoliko stotina metara visoke okomite litice, to je samo po sebi bilo svojevrstan podvig. U pomo su pristigli speleolozi i ronioci iz Splita (S. Boi, G. Gabri, T. Najev, J. Boji i J. Boi), koji su se pridruili imotskim roniocima i planinarima (J. Vukosavu, L. Kolovratu, S. elanu, B. Kukulju i G. Karoglanu). Opremu su, do manjeg proirenja na litici povrine nekoliko kvadrata spustili lanovi ekspedicije u ruksacima. Do vode je preostalo tridesetak metara okomite stijene koju su, pod punom ronilakom opremom, svladali uz pomo uadi. I, konano, zaron i prvi dojmovi: Jezero je izuzetno bistro, a voda nije osobito hladna. Naa 10 mm debela ronilaka odijela odlina su zatita. Gledajui s povrine vode, vidimo da su litice obrasle krljavim biljkama, travom i grmljem, a jata gaovice plivaju oko nas. Spustili smo se do 52 m dubine, tu zastajemo ali Toni Najev nastavlja; gledamo ga kako nestaje u crnoj dubini jezera. Ipak, vraa se nakon nekoliko minuta. Na Aladinu brojka 1,7. Prvi zaron u povijesti jezera, a odmah mjerim 102 m. Svaka ast Najevu, ali meni je i ovih mojih 52 sasvim dovoljno. Lagano ronimo obodom uz same litice zbog sigurnosne dekompresije, pa nas evo opet na povrini. Vani sunce i vedar dan! Sreom, sve je snimljeno kamerama HRT-a ( i prikazano u sklopu serijala Dubine). Veliko, sjajno iskustvo! (Luka Kolovrat, www Imotski.hr)

18

19

20

Velika ekspedicija - jesen 1998.U jesen iste godine meunarodna ekspedicija pod vodstvom dr.sc. Mladena Garaia, u kojoj su sudjelovala ak 43 lana, istrauje dubine Crvenoga jezera. Svesrdno im pomau imotski planinari i ronioci. Na povrini vode sastavljena je splav koja slui kao platforma, a do nje su tone opreme transportirane prirunom iarom. Svakodnevno je ronilo po desetak ronilaca. Ralph Haslinger uspio je, uz pomo trimiksa, zaroniti na 154 m, a Thomas Behrend na ak 181 m dubine, to je jedan od najdubljih zarona ostvarenih u Hrvatskoj. Samohodna ronilica Sea lion spustila se na 280 m dubine i, konano, prvi put snimila dno. Istraivanja su potvrdila da je Crveno jezero duboko vie od 300 m. U ekspediciji Crveno jezero 98 nije potpuno istraeno dno jezera koje se nastavlja u dubinu, no ipak je ustanovljeno da je jezero bitno dublje i ire od dosadanjih spoznaja, pa je tako izmjerena najnia toka na -6 m ispod razine mora. Pronaeni su suhi i potopljeni piljski kanali, proirenja, kanali koji dovode i odvode vodu u jezero i iz njega. Prema priblinoj procjeni, jezero je golemi spremnik s najmanje 16 milijuna kubinih metara pitke vode. Geodetska snimka koja je tom prilikom napravljena treba se u budunosti upotpuniti rezultatima novih istraivanja. S obzirom na zanimljivost i ljepotu, ronjenje u jo uvijek tajnovitome Crvenom jezeru i dalje e ostati osobit izazov za budue istraivae.

21

Base-jumping u Crveno jezeroProvaliju od nekoliko stotina metara stijena i vode, strmo obruenih u dubinu, novovjeki adrenalinski ovisnici odabrali su za svoje smione skokove s padobranskim krilom, popularni base-jumping. Oko tisuu gledatelja razmjetenih na vidilici i po liticama Crvenog jezera bili su svjedoci uistinu velikog spektakla. Sedmoricu skakaa iz Hrvatske, Rusije i Slovenije osiguravalo je dvanaest pripadnika Gorske slube spaavanja, uz logistiku Turistike zajednice Imotski. Dogaaj su zabiljeile kamere snimateljske ekipe Stipe Boia te svih nacionalnih TV kua, Reutersa i mnogih drugih. A nije poelo ba bajkovito. Ujutro je padala kia, a u takvim vremenskim uvjetima skakanje i sputanje ljude u grotlo jezera bila bi opasna, gotovo nemogua misija. Oko devet sati vrijeme se poboljalo i pripreme su zapoele. Sputanje amca u vodu trajalo je dosta dugo. Istodobno, pri-

22

padnici GSS-a na sjevernoj litici osiguravali su novinare i snimatelje, kao i mjesto za odraz skakaa. Neto poslije 13 sati amac je bio u vodi, u njemu djelatnik TZ-a Imotski Stipe elan. Nekoliko trenutaka nakon toga sve je bilo spremno za prvi skok, koji je izveo Robert Penik . Nakon njega, svakih desetak minuta, novi se skaka odraavao u avanturu duboku 280 metara, a gledateljima je zastajao dah. Prema staroj izreci da eer dolazi na kraju, ruski skaka Jurij Kuznetzov skoio je posljednji i otvorio padobran tek osamdesetak metara od povrine vode. Erupcija oduevljenja i pljesak prestravljenih gledatelja bila je nagrada hrabrom Rusu. Zahvaljujui izuzetno atraktivnim snimkama base-jumpinga koje su obile Hrvatsku i svijet, Imotski i Crveno jezero dobili su nevien publicitet.

23

Potanska marka Crveno jezeroPotanske su marke jedinstveni atribut dravnosti svake zemlje. Hrvatske potanske marke ve sedamnaestu godinu promiu hrvatske vrijednosti koje su duboko ukorijenjene u europsku kulturu i tradiciju. Marke su stoga najmanji, ali i najuinkovitiji promotori Hrvatske, ija batina na potanskim poiljkama stie u najudaljenije kutke naeg planeta. Tako i Crveno jezero, najpoznatiji prirodni fenomen koji su prepoznali filatelisti i ljubitelji maraka, putuje diljem Hrvatske i svijeta. Hrvatska pota i ove je godine, jedanaesti put zaredom, provela natjeaj za izbor najljepe marke izdane u protekloj godini. Od 35 maraka izdanih u 2007. godini, najvei broj glasova osvojila je prigodna potanska marka u bloku Crveno jezero, nominalne vrijednosti 10 kuna. Time je proglaena najljepom potanskom markom, a autorsko je djelo renomiranih zagrebakih dizajnera Orsata Frankovia i Ivane Vui, dok je kao predloak koritena fotografija Luke Kolovrata, snimljena iz

24

zraka. Inicijativu za tu marku pokrenula je Turistika zajednica Imotski. Budui da je Hrvoje Lonar, direktor marketinga u Hrvatskoj poti, Imoanin, posebno je ponosan na to to je upravo pod njegovom ingerencijom, marka Crveno jezero izdana i proglaena najljepom markom u Hrvatskoj za 2007. godinu.

25

26

Modro jezeroModro jezero nalazi se na rubu grada, u grotlu dubokom 300 500 m. Najvea mu je duina 800 m, a irina 500 m, ali te dimenzije znatno variraju ovisno o vodostaju, pa jezero katkad tijekom ljeta i presuiti. Dubina vode oscilira, a esto dosegne i 100 m. Najvii vodostaj od 147 m voda je dosegla davne 1914. godine. Razlog takvog kolebanja vodostaje su estavele na njegovu dnu, koje se u kinom razdoblju ponaaju kao izvori, a u sunim razdobljima postaju uviri koji gutaju vodu. Voda je lijepe modre boje, zbog ega se jezero i zove Modro. Do vode postoji pristupni put koji vodi gotovo do samog dna. Jezero je ljeti omiljeno kupalite Imoana, a kad presui, djeca na dnu igraju nogomet, to je takoer svojevrsna atrakcija. Naalost, u Modrom jezeru je zapoeo proces zatrpavanja, osobito vidljiv sa sjeverne strane. Presuivanja su sve ea, pa se nadolaenje vode nakon presuivanja iekuje s velikom pozornou i odreenom zabrinutou. O Modrom jezeru napisano je bezbroj tekstova, ispjevano stotine pjesama, ali do danas nisu pronaene prave rijei kojima bi se opisala njegova ljepota. Svakome tko je odrastao uz njegove obale Imotski i Modro jezero dio su iste paradigme o postojanju Imoana. Provodei ljeta uz njegovu vodu, ljudi su se nauili odgovornosti uvajui prirodu ili nadzirui djecu neplivae, u koje su uvijek uprte oi odraslih, bez obzira na to o ijoj je djeci rije. Svako je jezersko iskustvo dobra investicija u budunost, djeca se na njegovim obalama niemu loem ne mogu nauiti, a kad odrastu, jezero ih vraa u mladost, krijepi i obnavlja. Svakoga ljeta ponovno nalazimo onu istu bezvremenu ljepotu koju smo prolog ljeta ostavili. Boja jezerske vode varira od modrozelene do tirkizne, ovisno o visini vodostaja i vremenskim uvjetima. Namjernici toliko lijepoga izgovore o jezeru, a Imoanima je posve prirodno da im takva ljepota po roenju pripada.

27

Zaplivate li bljetavom povrinom u ljetno podne, dignete li pogled prema modrom nebu, vidite oko sebe litice, sipine, stijene i skakala to ih samo volja nebeska sprjeava da se ne obrue. Po obzoru se splela kolajna mrke borovine to odvaja ovu oaze vode od vanjskog svijeta, usred usijanoga kamenjara. Jezero je toliko dojmljivo da je teko izrei kakvi se osjeaji bude kad oputeni zauzmete mjesto na nekoj stijeni, i s uitkom bludite po namrekanoj modroj vodi. (Maja Deli Peren, Slobodna Dalmacija 2005.)

28

Naturae conveninter vive (ivi u skladu s prirodom) Ekoloko drutvo LIPA

Sustavna briga o imotskim jezerima datira u daleku 1904.godinu, kada je na inicijativu oltanina, dra Josipa Mladinova, osnovano Drutvo za poljepanje Imotskoga - Jezero. Dr Mladinov se oduevio netaknutim prirodnim ljepotama Imotskoga, osobito Modrim jezerom na ijem je obodu sagradio malu bolnicu i vilu za stanovanje. Uz pomo uglednika iz drutvenog i politikog ivota, vlastitim je novcem izgradio 1100 m duge serpentine u Modrom jezeru, a drutvo je irilo ekoloku kulturu i bavilo se poumljavanjem krke goleti. Preranom smru dr Mladinova (1916.), drutvo se ugasilo. Nakon punih 15 godina mirovanja, tonije 1931., imotski intelektualci osnovali su novo Drutvo za poljepavanje mjesta i unaprjeenje turizma - Lipa koje se, izmeu ostaloga, brinulo za odravanje putova u Modrom jezeru, a irili su i ekoloku svijest odravajui predavanja po kolama diljem Imotske krajine. Lipa je obnovila rad 1989. godine; danas osobitu pozornost pridaje zatiti voda i okolia Modroga i Crvenog jezera, te izvoritima rijeke Vrljike. Trenutano se tim podrujima nastoji osigurati via razina zatite, tj. proglasiti ih parkom prirode ili nacionalnim parkom, kako bi se zaustavila devastacija, sauvale endemske i autohtone bilje i ivotinjske vrste te smanjilo oneienje tla i voda.

29

30

Vilinsko poivalo() Mladii su gledali vilinsko kolo, potpuno zaneseni ljepotom devet dugokosih vila oko ijih su magareih papaka lelujali svileni skuti. Suspregnuli su uzdahe divljenja da ne odaju svoju prisutnost. Ljudska bia nisu mogla zamisliti, a kamoli vidjeti ovakav prizor. Do sada. Taj ljupki ples potrajao je neko vrijeme, a onda se vile spuste do vode i pokupe osueno rublje razastrto po stijenama. Zasjednu ponovo na zaravan gdje su do maloas igrale kolo, drei svaka svoj zaveljaj pod rukom. - Da nam je, posestrime, da ovo poivalo bude samo nae! Za nae kolo! ree jedna. I da se zna da je vilinsko! - Kad bi bilo okruglo i veliko koliko i nae kolo kad ga razvijemo! - pa da ga puni Mjesec o ponoi obasja srebrom! - Nikada ovdje ne bi bilo zla i nevremena! prva e opet. Iz svoje bismo peine uvale grad i jezero, sokolie, sove i divlje golubove, a slatko divlje groe, kupine i maline zrele bi djeci za okrepu. Svi koji bi se doli rashladiti u modroj vodi za vrelih ljetnih popodneva uivali bi nau zatitu. Odu vile sa svog nonog sastajalita prema Vilinskoj peini, pa iako ih vie nisu mogli vidjeti, mladii su jo oslukivali njihove zvonke glasove kako se udaljavaju. Pod dojmom nonog prizora i razgovora malih jezerskih vila, odlue udovoljiti vilinskoj elji. Sutradan u tajnosti uzmu ekie, pice i ostali zidarski alat, spuste se u jezero te kamenim zidom obzidaju poivalo da bude okruglo, upravo onakvo kakvo je vilinsko kolo, i da ga puni Mjesec moe obuhvatiti svojim sjajnim krugom. Na stijeni iznad poivala poee klesati natpis: Vilinsko poivalo Kad su zavravali zadnje slovo, zauju posve osobit zvuk, kao da voda lagano vrije na vatri; ispod svakog kamena oivjeli su mali izvori, kako se to dogaalo ve tisuama godina. Otada traje neraskidiva veza ljudi iz grada i vila jezerkinja, a mirisni vrijesak i kadulja kite malu vidilicu na kuku, iznad modre vode. (Iz pria U vilinskom kolu Maje Deli Peren)

31

Ronjenje u Modrom jezeru

potraga za Gavanovim blagomStoljetna legenda o postanku Crvenog jezera zorno je prenesena i predstavljena u Modrom jezeru. Pria kae da je bahatoga, prebogatog Gavana, aneo kaznio zbog oholosti, a njegovi su se dvori propuntali u utrobu zemlje, na mjestu gdje se stvorilo Crveno jezero. Od siline trenje Gavanovo se blago rasulo Imotskom krajinom. Tako su tri krinjice sa zlatom upale u Modro jezero, udaljeno samo kilometar od Crvenoga. Turistika zajednica Imotski organizirala je nevieni spektaklu u Modrom jezeru. Dvadeset petorica ronilaca iz est gradova, traili su Gavanovo blago potopljeno u bakrenim krinjama. I imali su sreu! U prvoj krinjici, na dubini od dvadeset metara, pronaen je zlatni grb grada Imotskoga, te dosta sitnog novca: lipa i kuna. Pola sata kasnije

32

druga je krinjica pronaena na istoj dubini, a trea je ostala zakopana u mulju, u blizini velikih jezerskih stijena, i ostala je ondje ekati neke nove, budue ronioce. - Ovo je fantastian doivljaj, prelijepo jezero i ideja o pronalaenju potopljenog blaga! Sretan sam to sam sudjelovao, a doi u i dogodine! rekao je jedan od ronilaca. Traenje Gavanova blaga jedna je u nizu aktivnosti koje TZ Imotski organizira s ciljem promoviranja ljepota imotskih jezera. Za kraj, roniocima je ostao i dodatni trening: teke boce za ronjenje i ostalu opremu morali su po suncu i vruini izvui iz jezerskoga grotla. No kako kau ljudi, sve se loe brzo zaboravi, a ostaju samo dobra sjeanja. Za to je dovoljan samo jedan pogled na predivno Modro jezero.

33

34

Jezerske tice - skokoviTuristike zajednica grada Imotskog svakoga ljeta organizira manifestaciju Jezerske tice natjecanje skakaa u vodu sa strmih litica Modrog jezera - nesvakidanju atrakciju onih kojima je izazov sastavni dio svakodnevice. Ove su godine (2007.), unato stogodinjoj tradiciji prema kojoj su skokovi rezervirani samo za domae znalce, skakali i gosti, tj. poznati skakai sa Staroga mosta u Mostaru. Odlukom Ocjenjivakog suda, mostarski je predstavnik pobijedio domae skakae. Bio je to vrhunski skok s visine od 14 m, a domai predstavnik, iako nije odnio pobjedu, skoio je lastu s 20 m, ba kako dolikuje imotskoj tradiciji odlinih skakaa, o kojima se dugo priaju prie, a njihova slava traje generacijama. Toga je dana skakalo petnaest odvanih mladia, to na glavu, to na noge, a uzbuenje meu gledateljima bilo je gotovo opipljivo. Organizirana je i prezentacija jezerskih domaih ivotinja, tj. bezopasnih zmija bjelouki koje kupai oduvijek love, a potom ih brino putaju na slobodu jer su one istai jezera. Cijelu atrakciju u Modrom jezeru na poseban su nain oplemenile lanice Splitskog kluba sinkroniziranog plivanja Dolfine, koje su izvele nekoliko lijepih i atraktivnih toaka.

35

36

Visina, modrina, Stine pune dice, Jata imotske lipote, Jezerske tice. Veru se lito cilo, Penju, puzu uz strminu. Onda polete ko iz gnjizda, u modrinu, u dubinu. U njima nema straja, Jedan drugom puno slii, junaci mali, Imotski sokolii.

37

(Velimir Braco osi)

38

39

40

Rijeka Vrljika

41Slijev Imotskog polja i rijeke Vrljike pripada sredinjem pojasu dinarskog kra. To se podruje vanjskih Dinarida u hidrogeolokom smislu odlikuje nerazmjerom izmeu morfolokih i hidrogeolokih razvodnica. Povrinski tokovi zavravaju u ponorima i dalje napajaju slijev rijeke Tihaljne, u Bosni i Hercegovini, ili izlaze u podmorskim izvorima u Vrulju na Dubcima i u Klokunu kod Dranica. Hidrogeoloka obiljeja stijena, tektonska oteenja, prostorni i visinski poloaj geolokih struktura, morfologija i koliine padalina uvjetuju hidrogeoloku funkciju terena. Tako razlikujemo teren u kojemu slabo propusne naslage stvaraju kompaktnu prepreku protoku podzemnih voda, a polupropusne barijere ipak omoguuju protok te reguliraju i usmjeravaju otjecanje voda. Najvee prostranstvo vapnenjakih stijena izmjenjuje se s dolomitima, koji nisu znaajnija smetnja vodotocima. Podzemne barijere ine donjokredni dolomiti i ploasti vapnenci s ronjacima na podruju Imotski - Grude. Djelomine (visee) barijere izgraene su od neogenskih laporastih naslaga i kvartarnih sedimenata izmijeanih s glinom.

U poetku bijae Vrljika!Vrljika je po mnogoemu jedinstvena krka rijeka koja protjee cijelom duinom Imotskog polja. Nije ju mogue uklopiti u standardnu klasifikaciju jer je po svojim hidrolokim i geolokim znaajkama od izvora do ponora jednaka, pa se ne moe govoriti o gornjemu, srednjemu i donjem toku. Od izvora do uvira duga je 23 km, a cijelim tokom vijuga poljem poput drugih ravniarskih rijeka. Na izvoritu je pet vrela: Jauk, Opaac, Utopie, Duboka draga i Dva oka (ili Jezerine), koje su poseban fenomen jer voda izvire iz dva potpuno okrugla vrela udaljena jedno od drugoga nepun metar. Uz izvore se veu razne prie i legende koje su ljude ispunjavale strahopotovanjem prema vodi od koje smo svi sazdani. Vrljika u svom toku mijenja ime pa se tako od Kamenmosta naziva Matica. Konano, rijeka ponire u dnu polja pa izvire u susjednoj Bosni i Hercegovini pod imenom Tihaljina. O Vrljici je ovisio urod u Imotskom polju, ali i svekoliki ivot. Jo donedavno voda Vrljike bila je pitka na svakom njezinom dijelu, u njoj su plivale endemske mekouste pastrve i imotske gaovice, obitavao bjelonogi rak. ovjek se po zlu umijeao u ivot rijeke uvjeren da mu je sve doputeno. Bogata i plodna snaga rijeke polako posustaje pred najezdom novoga nesmiljenog vremena.

42

43

44

45

46

Dva oka( ) Proljee se tek slutilo u zraku kada je otac usnuo udan san: sin e ga sutra ekati kod Grbavevih kostela. Ne rekavi eni ni rijei, zaputi se jo za mraka u udaljeni kutak polja, s nadom i strahom u srcu. Pjeaio je ustro pola dana, a kad je ugledao gusti kostelov gaj to se, mraan i prijetei, zbio pod strmim polama, zastane i bolno uzdahne. Teka koraka pribliavao se golemim stablima obraslima vlanom mahovinom; zae meu njih i sjedne na kamen. Pognute glave utone u crne misli. Uto zapjeva slavuj i oglase se druge ptice. Kroz isprepletene grane probije se zlatna zraka sunca, a niz nju, kao niz paukovu nit, spusti se vila. Uze zauenog starca za ruku i povede ga dublje meu stabla, a on se nevoljko prepusti ve unaprijed pripravan na svako zlo. Na proplanku zaklonjenom visokim stablima starac vidje sina Lovru gdje sjedi na panju i prebire po svirali. Mladi podigne pogled, a lice mu ozari osmijeh. - aa, sutra u vaditi kumpir. San me danas privario. Otac u trenu shvati da se Lovre ne sjea gdje je bio cijele zime. Vila se nagne prema starcu,a on osjeti njezin apat poput lagana daka: - A, ovo je Lovrina plaa! Dobro nam je zimus sluio! Pljesne nato dlanom o dlan, kostele muklo zastenju u svojim deblim, i u trenu se pretvore u vitke jablane zaodjenute treperavim liem. Zatutnji zemljina utroba, i urui se posred istine. Ukau se dva okrugla jezerca izvor-vode, a iz njih namah provre srebrna nit tek nastale rijeke. - Dva Lovrina modra oka! Dva oka! zvonko se nasmije vila i netragom nestade. Kao udom, okiti se Imotsko polje. Visibabe i areni kauni otvorie svoje krunice pelama i suncu, a mali svijet kukaca uurba se meu travom. Zasjele vile na litice Badnjevica i promatrale kako niz polje, uz ljeskavo korito mlade rijeke, izrastaju jablani i vrbe, a priroda buja ivotom. Ljepota se prosu krajolikom. - Seke moje! Nema ljepeg kraja pod arkim suncem! (Iz pria U vilinskom kolu Maje Deli Peren)

47

48

49

Podruje oko izvorita i okolno zemljite (do mosta na Perinui), zakonom je zatieno 1971. godine kao poseban ihtioloki rezervat. Rijeka osigurava pitku vodu stanovnitvu Imotske krajine, a stanite je nekih endemskih vrsta i drugih razliitih vrsta ribe, te je zanimljiva i poznata ak i europskim ihtiolozima. Iako je rezervat povrinom malen, odlikuje se visokom kvalitetom vode, s obiljem riblje hrane. Vrljika pripada jadranskom slijevu u kojemu je otkriveno ukupno 28 endema (za razliku od dunavskoga, koji ima samo dva). U Vrljici ive, iako ne i jedini endemi, dva poznata roda koja jo nisu dovoljno prouena: mekousta pastrva (Salmothymus obtusirostris), koju je pruavao dr.sc. Kreimir Paur s Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu, i bjelonogi rak (Austropotamobius pallipes), iju populaciju prati dr.sc.Goran Klobuar s PMF-a u Zagrebu. Iz iskustva je poznato da se bjelonogi rak i imotska gaovica, duboko zamrznuti i potom odmrznuti, nekoliko sati ponaaju kao tek ulovljeni tj.

50

ivi. Iako konana rije o tim endemima jo nije reena, prouavanje usporava kronian nedostatak sredstva za istraivanje i zatitu. Formalna i deklarativna zatita nije spomenutim vrstama osigurala preivljavanje, pa se one i dalje svrstavaju meu najugroenije.

51

Mekousta pastrvaDr. sc. Kreimir Paur, znanstveni suradnik Instituta za slatkovodno ribarstvo u Zagrebu i profesor na Poljoprivrednom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, zajedno sa suradnicima (ing. Ivo Sabioncello, prof. Sibila Marko), istraujui pastrvske vode u Hrvatskoj, ezdesetih je godina prolog stoljea prouavao vodu Vrljike. Tom je prilikom ustanovljeno da Vrljika ima najbolje prirodne uvjete za ivot mekouste endemske pastrve, jer se temperatura vode kree oko biolokog optimuma, a vanjski su klimatski uvjeti povoljni, pa cijele godine ima kukaca koji padaju u vodu kao i obilje rijenoga raia murka s kojim se hrane. Dakle, nema razdoblja zimskog gladovanja pastrva (kao npr. na Gackoj). Takvi povoljni uvjeti u kojima je endemska pastrva mogla dosegnuti dosegnuti teinu i do 5 kg, promijenjeni su ljudskom intervencijom, osobito krivolovom za vrijeme mrijesta, a koji je svojedobno bio uzeo velikog maha. Pastrva se nerijetko se izlovljavala i dinamitom. Drugi veliki problem nastao je melioracijom Imotskog polja, kad je zbog natapanja razina vode u rijeci za ljetnih mjeseci bila izrazito niska. I, konano, PK Vino-duhan-voe sedamdesetih je godina 20. stoljea u tri vala izazvao katastrofalni pomor ribe i bjelonogog raka, jer je ispustio toksini otpad preostao iz proizvodnje alkohola od datulja uvezenih iz Afrike. Od toga se Vrljika do danas nije oporavila. Naalost, i dalje se nastavlja nesavjesno oneiivanje rijeke kanalizacijskim ispustima, ali i ispiranjem fosfatnih gnojiva i drugih agro-kemikalija s obradivih povrina. Podsjeamo da je mekousta pastrva najstarija europska riba, endem koji ivi samo u Vrljici i Jadru, a preivjela je nekoliko valova ledenog doba, i jo uvijek nije sasvim prouena. Lako se moe dogoditi da prije nego budu dokraja znanstveno istraene, nestanu i posljednji primjerci. A mi emo tada, umjesto uz modru rijeku, ivjeti uz mrtvi kanal. Zahvaljujui sebi samima!

52

53

Mlinice54ivot uz rijeku nije se mogao zamisliti bez mlinica gdje su se ljudi okupljali ekajui na red za mljevenje ita. U tom su ekanju viali i upoznavali ljude iz drugih sela, izmjenjivali iskustva i vijesti, ljudikali. Odlazak u mlin bio je vaan i poseban doivljaj, a mlinari su u narodu uivali osobiti ugled. U mlinu bi se okupilo mnotvo svijeta, noilo se i ekalo red. Najprije se mljelo onima koji su doli iz daljega. U dvoritima i talama vezali bi se konji i magarad, isprezala se zaprena kola. Bez mlinica se nije mogao zamisliti ivot, a ovakvih nije bilo nadaleko. Stanovnici okolice Livna i Tomislavgrada dolazili su na meljavu u ovdanje mlinice. Uz Vrljiku je, sve do Drugog svjetskog rata bilo mnogo mlinica, meu njima Pijanovia/Dujaeva mlinica, Markiua, Patrljeva, Padia, ogia, Bublin, Jelavia, Rudia, Beovanova, arevia, ukova, Vrandelia, Leinova pa napoznatija Perinua s 14 rvnjeva, izgraena jo za vrijeme turske vladavine. Mnoge su mlinice podlegle zubu vremena, a samo im je ime ostalo u sjeanju stanovnika ovog kraja.

55

PerinuaNa Perinui jo uvijek melje Gadina mlinica, u kojoj rade dva rvnja. Za vrijeme turske vlasti izgraeno je nekoliko mlinica, nasipi i brane od kaldarmane zemlje. Obitelj Franceschi ih je u 18. stoljeu dogradila jo nekoliko, pa je ukupno bilo 14 rvnjeva. Austrija je zemljane brane i nasipe zamijenila kamenima koji do danas traju i odolijevaju vodi i zubu vremena. U sjeanju zadnjeg mlinara jo uvijek ive slike minulog vremena, u zvuku rvnja, mirisu bijelog brana, slatke pure od kukuruza brzovodaU posljednjoj preostaloj mlinici, samelje se ono malo penice, jema i kukuruza koliko se jo sije u ovim krajevima vie iz elje za poznatim okusom nego radi koristi. I nadalje se u mlinu i starim ljetnikovcima uz most na Prinui gnijezde lastavice, kao inae na mjestima gdje ive dobri ljudi. Obilje kukaca uz vodu osigurava hranu za ptie prizor je jednak onomu od prije stotinu i vie godina: barunaste lastavice u niskom letu, vilinski konjici brokatnih

56

boja lebde nad vodom, um vode to se rui kroz jave i zvuk rvnjeva prizivaju sjetna sjeanja na vrijeme kada je uz mlinice na Vrljici bujao ivot.

57

58

59

60

61

62

Lokviika jezeraImotska krajina obiluju jezerima i vrtaama. Meutim, dok su Modro i Crveno svjetski poznata jezera, mnoga druga do kojih nema ni prometnica, iako jednako atraktivna, gotovo su nepoznata. U opini Lokviii, koju ini pet sela, nalaze se ak tri takva jezerska pastorka Lokviiko (ili Mamia jezero), Knezovia jezero i Galipovac. Ljepote tih jezera jedva su poznate i stanovnicima oblinjega Imotskog. Ta tri jezera, zajedno s Prolokim, koje im je nasuprot, i Imotskim poljem koje je na tom podruju vei dio godine pod vodom, zbog ega se i zove Blato, tvore jedinstvenu cjelinu. Tijekom zimskih mjeseci i poetkom proljea vrela s platoa Studenaca i Riica poveavaju svoj kapacitet te, zajedno s kinicom, donose goleme koliine vode koje se ulijevaju u zapadni dio Imotskog polja, poveavajui tako povrinu Prolokog jezera, koje se razlije u Blato i poplavi 3 4 km2. Dubina vode Blata je 1 6 m. Nasuprot Prolokom jezeru nalaze se Galipovac, Knezovia jezero i Lokviiko jezero, od kojih je najpoznatije i najvee Galipovac, smjeten uz najsjeverniju toku Imotskog polja. Stijene su mu izuzetno strme. Do vode se lake moe doi najniim prijevojem sedla uz samo polje. Dimenzije jezera su 170 x 115 m, a dubina mu je vea od 60 m, tj. varira do desetak metara, ovisno o godinjem dobu i priljevu vode. Dno jezera je muljevito, a voda je relativno bistra, osim u vrijeme pojaanog dotoka. Uz jezero su ureeni vidikovci i odmorita. Jugozapadno od Galipovca, na maloj udaljenosti, nalazi se Knezovia jezero, izuzetno strma i nepristupana ponikva, koja se po nepristupanosti, ali i slinosti, moe mjeriti s Crvenim jezerom, premda je Knezovia jezero znatno manje. Voda u jezeru izuzetno je bistra, a duboka je 40-ak metara.

63

Voda u ta tri jezera oscilira i po desetak metara, ali jezera nikada ne presue zbog ega se pretpostavlja da imaju siguran dotok vode. Sva tri jezera granie s Imotskim poljem ili Blatom, a s velikom se vjerojatnou moe tvrditi da su s njim povezani podzemnim vodotokovima. Ni sama okolica jezera ne oskudijeva zanimljivostima. Lokviika jezera i Blato isprepleteni su vrtaama, suhim jezerima i breuljcima po kojima su rasuti vrtovi, kaskadni vinogradi, gradine i mnoga arheoloka nalazita.

64

65

66

67

68

69

Ronjenje u Lokviikom jezeruLokviiko ili Mamia jezero krajnje je u nizu jezera. Smjeteno je na rubu Imotskog polja, u njemu ljeti uivaju kupai. Ostali dio godine oaza je za ribie koji pokuavaju uhvatiti pokojeg arana. Voda je relativno bistra, a ovismo o dobu godine i mjestu mjerenja, duboka je 35 40 m. Jezero je muljevito, mjestimino s velikim kamenjem. lanovima RK Crveno jezero iz Imotskog upravo je ljepota tog niza jezera na rubu polja bila izazov, te su nakon Crvenog i Modrog odluili zaroniti i u njima. Prvo je po redu bilo upravo Mamia jezero, i u njemu su, uz pomo nekolicine mjetana Lokviia, ostvarili prvi zaron. lanovi kluba su do vode doli tekom mukom, s ronilakom opremom na leima, nakon gotovo sat vremena sputanja niz strme litice. Mali pre-

dah, pa oblaenje ronilaca Berislava ania i Luke Kolovrata, dok se ostatak ekipe uvelike kupao. Luka je o tom dogaaju zapisao: Na povrini je temperatura vode bila 22 0C, na dubini deset metara pala je na 9,5 0C, a na 25 m dubine ustalila se na neto vie od 8 0C, to je poprilian izazov za 5 mm debela mokra odijela u kojima se ronilo (bez arapa i rukavica). Nakon prvih nekoliko metara mutne vode, na dubini izmeu 5 i 19 m voda je zamjetno bistrija, zahvaljujui prije svega stjenovitim liticama koje se naglo, skoro okomito rue prema dnu, gotovo 50 m duboko. Zbog hladnoe zaron je trajao samo pola sata (Luka Kolovrat, www Imotski.hr)

72

Proloko jezero i blato

Proloko je blato movarna regija Imotskog polja koje se prostire na povrini od 10,24 km2. To je prostrano poplavno podruje u zapadnom dijelu Imotskog polja, koje je dio godine pod vodom, a samo je mali dio tog podruja pod vodom cijele godine (Proloko jezero). Blato je tipian primjer poplavnih krkih polja u Dalmaciji, kakva su danas uglavnom unitena odvodnjom, radi proirenja poljoprivrednih povrina. Nesumnjiva je i njegova ekoloka uloga kao stanita ptica movarica, uglavnom na zimovanju i za vrijeme preleta. U krajobraznom smislu podruje je do sada sauvano, a zatieno je 1971. godine. Proloko je jezero duboko 35 m. Njegov je sjeverni kameniti dio sauvan, a juni je rub potpuno nestao, i ono se stopilo se s Blatom u jedinstvenu vodenu povrinu. Za takvih poplava breuljak Manastir u Imotskom polju postaje otok na kojemu su se od 1493. godine franjevci skrivali od Turaka (otuda mu ime). Prema narodnim priama, elei se zatititi od estih i brutalnih upada Turaka, fratri su zatrpavali ponore ivotinjskim koama kako bi se voda oko otoia to dulje zadrala. Vjeruje se da je to razlogom kasnijim estim poplavama istonog dijela Imotskog polja.

73

74

75

76

77

78

Kanjon Suvaje - BadnjeviceKanjon Badnjevice spaja Riice i Proloac i jedna je u nizu prirodnih zanimljivosti Imotske krajine o kojima se malo zna. Prema nalazima, nekad su se davno u prapovijesno vrijeme u kanjonu nalazile mnoge prirodne brane koje su stalno zadravale vodu u predjelu Riica i tako stvarale manje jezero. Postupno je snaga vode koja se slijevala kroz kanjon Badnjevice sruila prirodne brane i voda Riikog jezera otjecala je u Imotsko polje. Za Austro-Ugarske Monarhije tj. do 1918. godine, ureen je donji dio kanjona i izgraeno pet kamenih pregrada, za to je utroeno tadanjih 328 zlatnih kruna. Nakon tih zahvata, smanjile su se bujice koje su nadirale iz kanjona i nanosile znatne tete poljoprivredi, poplavljujui zapadni dio Imotskog polja. Izgradnjom brane Riice i akumulacijskog jezera zaustavljeni su nagli prodori vode. Brana je sagraena u sklopu sustava za natapanje Imotskog polja, ali za njegovo potpuno ureenje potrebno je obaviti brojne opsene radove. Donji dio kanjona omiljeno je kupalite Proloana, a kada se od Proloca krene uzvodno prema Riicama, kanjon i rijeka Suvaja koja njime protjee vrlo brzo pokau sve svoje drai. Stalno se izmjenjuju niska voda koja se moe pregaziti i vodeni depovi duboki i po nekoliko metara, koje treba preplivati ili se moraju zaobii po kamenjaru i ikari. Rjeica Suvaja bogata je ribom, rakovima i abama, a u vodi se esto vide neotrovne zmije bjelouke. Kamenjar obrastao mediteranskom vegetacijom stanite je poskoka, najotrovnije europske zmije.

79

Na nekoliko su mjesta gusto iblje i oborena stabla premostili vodu. to vie odmiemo uzvodno i pribliavamo se Riicama, stijene kanjona postaju sve strmije i nepristupanije. Na klisurama se vide ostaci nekadanjih etiriju utvrda kojima su se koristili Rimljani, a kasnije i Turci. Blizu kraja kanjona, u predjelu zvanom Skakala, obilazak nije mogu. Strme i glatke litice na nekim mjestima suavaju kanjon na nekoliko desetaka centimetara, a za vrijeme vieg vodostaja potrebno je preroniti ispod uglavljenog kamena. Ronei ispod tog kamena mnogi mladii prolaze svojevrsnu inicijaciju time dokazujui zrelost i muevnost. Uzvodno se dolazi do kraja kanjona koji je ujedno i najatraktivniji. Ulazite u tamu i labirint peina, vode i smekastih stijena, koje u odreeno doba dana, u igri Sunevih zraka, tvore jedinstveni prizor. Izlaz iz tog labirinta i samog kanjona mogu je samo penjanjem uz dvadesetak metara visok zid, za to je potrebna alpinistika oprema. U kanjonu obitavaju jata divljih golubova koji, preplaeni ljudskom prisutnou, uzlijeu iz svojih peina, a lepet njihovih krila, noen jekom, dugo odzvanja meu liticama.

80

Doivljaj je jedinstven i vrlo dojmljiv.

81

82

Riiko Zeleno jezeroU cestovnoj i svekolikoj izolaciji, na sjeverozapadnom rubu Imotske krajine, uz samo granicu sa susjednom Bosnom i Hercegovinom, smjestilo se akumulacijsko jezero prozvano zelenim, udo vode to su je pitomi breuljci stisnuli u modre meandre: umjetno jezero, nimalo nalik na ovdanje krke propunte iz kojih izlijeu divlji golubovi. Krajolik je neobian i posve nalik jezerima sa vicarskih razglednica. Uz osam kilometara jezerske obale rasuti su ljupki zaseoci sela Riice. Akumulaciju napajaju dvije rjeice, Riina i Vrbica. Brana je izgraena 1985. godine s namjerom da obuzda iznenadne prodore vode i povodnje u polju, a voda iz akumulacije trebala je sluiti natapanju. Melioracijski sustav koji bi odvodio vodu iz akumulacije, na alost nikada nije izgraen, pa je branom zaustavljena voda stvorila novo jezero. Zeleno riiko jezero je potopilo kue i polja izmijenilo krajolik, a ljudi su se mahom iselili u potrazi za boljim ivotom. Onima koji su ostali uz vodu, ivot je poprimio drugaiji sadraj, ustvari, nastala je nova kvaliteta ivljenja s vodom i oko nje, pa se nerijetko nailazi na amce, jedrilice, ribie i kupae to ovom skrovitom kutku Imotske krajine otvara nadu u povratak iseljenih itelja. Govori se da u selu ima 66 izvora pitke vode, iako njihov broj varira jer neki izvori periodino presuuju, a drugi se otvaraju. ini se da je u prapovijesti ovdje bilo jezero s razinom vode viom od dananje o emu svjedoe brojni fosili morske faune pronaeni u okolnim stijenama, a u strukturi kamena vidljivi su obluci nalik morskima. Sustavnog istraivanja nije bilo. Jedino to se pouzdano zna da je predio bio naseljen od prapovijesti, a mnogi arheoloki nalazi iz rimske i kasnijih kultura svjedoe o geostratekoj vanosti ovog podruja.

83

84

85

86

87

88

Krenice

Duinom obronaka to sa sjevera tonu u polje, od Grania do Rebia kua i dalje prema istoku, doslovce ispod svakog kamena izvire voda i poplavljuje tlo. Kvrgave stare vrbe obrubljuju vodene posjede starosjedilaca to za ljetnih vruina presue i postaju zeleni panjaci. Izvor-vode se povuku u dubinu da sauvaju snagu, krajolik prelazi iz plavog u zeleno, a endemska imotska gaovica (Phoxinellus adsperus), s vodom se povlai u podzemna jezera, rijeke i vrela da bi, kad kie dou, izbila na povrinu u jatima zajedno s novom vodom. Kreketanje aba, patke, a, mali svijet kukaca, biljno i ivotinjsko bogatstvo i miris vode, stvaraju osobit ugoaj, potpuno netipian za bezvodni kr. Krenice zauzimaju prostor polja dug priblino jedan kilometar i irok oko 200 m. Voda je na vrelima duboka i do 8 m, a kad presui, ostaju zastraujue jame. Stanovnici dre da se na dubini od petnaestak metara ispod Krenica nalazi veliko podzemno jezero. Kad su raena geoloka buenja na izvoritima, voda je katkad izbijala pod velikim tlakom poput gejzira, iako je na povrini ve bila presahnula. Legedna o propuntavanju Gavanovih dvora povezuje to mjesto s utapanjem jednog od Gavanove djece, koje se survalo u dubinu vrela. Veza izmeu jezerske vode i izvor na Krenicama postoji u narodnoj predaji, ali i pamenju, jer se po vodostaju u Modrom jezeru moe odrediti priblino vrijeme kada e izvori provreti. Voda je hladna i ukusna, odlina za pie.

89

Naalost, mnoga su vrela zbog ljudskog nemara zatrpana, ali jo uvijek postoje ania vrilo, Vileniino i Kupinjak, na kojemu je za vrijeme Turaka izgraena mala akumulacija i vodenica. To je ujedno jedino vrelo na kojemu nikada nema ribe. Prema legendi, na ovom osobitom predjelu, koji je svojevrstan kontrapunkt kamenjaru okolnih brda, ive vile koje nou silaze iz Vinjana Gornjih, preko Grede niz Vrbanj, i na rosnim livadama igraju kolo, iji krug uvijek mora ostati otvoren. Tim bajkovitim nonim biima nikada nije dana mo da postanu savrena, kao to je puni krug savreni oblik, nego ive kao nesavrena i tajanstvena bia uz ljudska naselja, ispredaju svoje arolije i ostavljaju ugaene polumjeseaste tragove na rosnoj travi Krenica, da podsjete ljude na svoju prisutnost. Za svaki sluaj!

90

91

92

93

94

95

96

Novonastalo jezero Buua

Prole (2007.) godine, svjedoili smo nastanku novog jezera u jugozapadnom dijelu Imotskog polja. Zemlja se iznenada uruila u promjeru 70 x 50 m, a utonue se ispunilo vodom. Okolni stanovnici jezeru su dali naziv Buua, a njegovo je nastajanje izazvalo nemalu bojazan jer se polako iri, a vjerojatno i produbljuje. Geolozi o novom jezeru jo nisu izrekli svoj sud, ali je ona oit dokaz kako nas priroda uvijek moe iznenaditi. Stanovnici Imotske krajine, navikli ivjeti uz suha i vodena jezera i jame, nisu se previe zaudili ovoj pojavi.

97

98

99

100

101

102

atrnjeOduvijek smo prijateljevali s atrnjama u naim dvoritima, avlijama, vrtlima. Iz tajanstvene hladne dubine grabili smo siom vodu dok bi lanac veselo zveckao o krunu. Duboko dolje, na uznemirenoj povrini, zrcalio se odraz naih lica kojega smo upamtili i nosili kroz ivot kao vlastitu mjeru. Ljudi u kru odavno su znali kako sauvati vodu. Zalihe kinice sakupljene u kratkoj kinoj sezoni trebale su potrajati do slijedeih obilnijih kia. Prvobitno su atrnje dubljene u ivcu kamenu i to na mjestima gdje je bilo mogue sabirati vodu ili je tlo bilo nepropusno. Pojavom suvremenijih graevinskih materijala, malo pomalo, poele su se graditi i javne atrnje vee zapremine. Stoga je naplav ili perimetar (sabirna kosina meusobno povezanih glatkih kamenih ploa, ograena zidom) zauzimao veliku povrinu, esto znatan dio brda, kao npr. u Krstaticama. Naknadno se atrnje sve vie pribliavaju kuama, a voda se ljebovima slijeva s krovova. Gornja ravna povrina nad atrnjom nerijetko se pretvarala u teracu natkrivenu odrnom, koja je pruala dodatnu zatitu od sunca. Ograeni otvor atrnje zove se kruna, zidana klesanim kamenom ili monolitna, a iznad krune visio je metalni si, U svojoj krutoj rustici takva kruna po ljepoti jedva zaostaje za krunama u starim gradskim palaama u kojima su najee umjetniki izraene primjenom arhitektonskih i kiparskih dekorativnih elemenata. Ipak, svaka je kruna nemjerljivo vrijedna u svojoj funkciji i simbolici, stoga joj i naziv potjee od kraljevskog simbola i najskupocjenijeg uresa. Na naoj fotografiji snimljena je stara fratarska atrnja koju je prvi gvardijan vojne upe Gospe od anela, fra Stipan Vrlji, nakon izgona Turaka iz Imotskoga (1717.), gradio istodobno sa samostanom, i zavrio 1774. godine. atrnja je bila namijenjena javnoj upotrebi, dok su fratri za svoje potrebe koristili jo stariju unutranju atrnju zaostalu iz turskog doba. Danas u njoj miruje kristalna voda, zlu ne trebalo, a umjesto krunskim draguljima, sestre franjevke kite joj krunu crvenim iranima.

103

Nedostatak pitke vode postao je prvorazredni svjetski problem. Milijuni ljudi u siromanim zemljama nemaju niti jednu au vode dnevno, a najugroenija su djeca i nemoni. U dananje vrijeme kada zagovaramo odrivi razvitak i razumno gospodarenje prirodnim resursima, zanemarili smo drevna znanja uvanja pitke vode poznata civilizaciji ve vie tisuljea. Prvi pisani spomen cisterni nalazimo kod Moabljana (8. st. prije Krista), ali ostaci datiraju tisuljeima ranije kao npr. u Mikeni gdje je pronaena cisterna ispod same kraljevske palae. Cisterne su takoer graene u rimskim logorima (castrumima), iji je poloaj bio uvjetovan vojno-stratekim razlozima, a u blizini nije bilo izvora ili rijeka. Naalost, i u naem kraju, perimetri mnogih javnih atrnja obrasli su korovom, a spremnici su oteeni ili ak zatrpani. Ne bismo li konano trebali razmisliti o ponovnom osposobljavanju mnogih naih atrnja, i to ne samo zbog kulturno-povijesnih razloga, nego zbog dragocjene vode koja, ouvana u hladnoj dubini, znai sam ivot.

104

I moja mala kap

r ij e u redn ice

Kad sam pozvana da napiem kratki osvrt o ovoj knjizi, eljela sam vjerovati da razlog tome nije moje zanimanje i moj dugogodinji rad u uglednoj izdavakoj kui, nego injenica da sam Imoanka. A mi Imoani, ma gdje bili, uvijek ostajemo braa po kamenu. A kako sam usto Bazaranka na privremenom radu u Zagrebu (i tako, evo, ve gotovo 40 godina), bojim se da moj tekst ne bude previe emotivan. Naime, ja jo duboko vjerujem da nebo nigdje nije tako modro kao u mome Imotskom, da kamen nigdje nije toliko bijel i topao kao na proeljima dragih kua moga grada, ni da vode nigdje nisu tako boanstveno bistre. Znanost kae da je ovjek iskonski i neraskidivo povezan s vodom. I ja istinski vjerujem u to. Prisjeajui se svog djetinjstva, prisjeam se prozirne i hladne Vrljike, koja nam je doslovce ivot znaila. Vraaju mi se i slike mojih prvih nespretnih i bojaljivih zaveslaja rukama u Modrom jezeru dok sam pokuavala nauiti plivati, kad mi se inilo da je znati plivati jednako vano kao i znati hodati. Sjeam se koliko sam se divila Modrome i Crvenom jezeru i istodobno ih se bojala. esto sam ostajala nijema pred zastraujuom ljepotom i tajanstvenou njihovih strmih litica. No kad danas drim u ruci ovu prelijepu malu zaviajnu monografiju, postajem svjesna da sam ivjela djetinjstvo u udesno pitomom skladu kra i vode koji sam ponijela sa sobom u ivot kao neizmjerno drag zaveljaj.

105

Ja za ovakve knjige znam rei da su poslastica za duu, da su bonbonimonografije. Samo su vrhunski majstori fotografije i zaljubljenici u priro-

106

du znali odabrati prave motive, ponukati izvore i Vrljiku da se pokau u svoj svojoj raskonoj ljepoti, zaroniti u mranu, hladnu i prijeteu dubinu Crvenog jezera ili nam objektivom doarati bistrinu krkih vodotoka. Iskreno me veseli da smo bogatiji za jo jednu zaviajnu knjigu. Njoj e se razveseliti svi oni kojima je Imotski u srcu, a nadam se da e pronai put do onih koji su otvoreni za ljepotu sauvane, gotovo netaknute prirode. A upravo nam se takva nudi na stranicama ove knjige. Imotska ljepota kamena i vode, koju i ja osjeam svojom. I znam, tako e biti uvijek.

Zlata (Marinovi) Babi

Luka Kolovratroen je 1971. godine. Osnovnu i srednju kolu zavrio je u Imotskom, potom Fakultet organizacije i informatike u Varadinu. Pisao je i fotografirao za Slobodnu Dalmaciju, Imotske novine, Imotsku krajinu, Makarsku kroniku, Hrvatske vode, Otvoreno more, a trenutno je urednik ronjenja u asopisu Navigator i glavni urednik portala o ronjenju www.gorgonija.com i www.imotski.hr Imao je dvije samostalne izlobe podvodne fotografije. ivi u Imotskom, radi kao direktor ureda Turistike zajednice.

Maja Deli Perenroena je 1947, Gimnaziju zavrila u Imotskome, studirala romanske jezike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bavila se prevoenjem za vie redakcija NIPa Vjesnik, pisala reportae u Slobodnoj Dalmaciji, lanke u Imotskim novinama, bila uvodniarom i recenzentom veeg broja knjiga, s autorskim priama sudjelovala u vie zajednikih izdanja, pisala o temama iz kulture. Godine 2006. objavila je radio dramu Osloboenje Imotskog od Turaka A.D.1717., a 2007. (u su-autorstvu) monografiju Imotski u razglednici. U pripremi ima dvije zbirke pria. ivi i pie u Imotskom.

107

Adriatic Distillers Privredna bank a Zagreb Javna ustanova za upravljanje zatienim prirodnim vrijednostima Splitsko dalmatinske upanije G r a d I m o t s k i Tu r i s t i k a z a j e d n i c a I m o t s k i Opina Lokviii Opina Runovii Opina Proloac Opina Zmijavci Te h n o p l a s t S p l i t Vo d o p r i v r e d a I m o t s k i Vo d o v o d I m o t s k e k r a j i n e H r v a t s k e v o d e H r v a t s k e u m e Po l i k l i n i k a M e t e r I m o t s k i E k o n o m s k a k o l a I m o t s k i G i m n a z i j a d r. M a t e U j e v i I m o t s k i Te h n i k a k o l a I m o t s k i O b r t n i k a k o l a I m o t s k i P u k o o t v o r e n o u i l i t e I m o t s k i

voda sa izvorita rijeke vrljike glavna je komponenta prve hrvatske i mediteranske vodke akvinta

108