1

2

Jo Nesbø

Leopard

Naslov izvornika: Panserhjerte

S engleskog prevela Iva Ušćumlić Gretić

Crowarez.org

3

Prvi dio

4

1

Utapanje

Probudila se. Trepnula je u mrklome mraku. Zijevnula i udahnula kroz nos.A potom opet trepnula. Osjetila je kako joj se niz lice slijeva suza i otapa solonih već isplakanih. Ali slina joj više nije klizila u grlo, usta su joj bila suha itvrda. Od pritiska iznutra obrazi su joj bili posve napeti, izgurani. U ustima joj jebilo neko strano tijelo i imala je osjećaj da će joj glava eksplodirati. Ali što? Štoje to? Prvo je pomislila da se želi vratiti. U tamu, u tople dubine koje su je grlile.

Injekcija koju joj je dao još nije posve prestala djelovati, ali znala je da boldolazi. Osjetila ju je u polaganom, tupom lupanju pulsa i istrzanom toku krvikroz mozak. Gdje je on? Stoji li tik iza nje? Zadržala je dah i osluhnula. Niječula ništa, ali osjetila je prisutnost. Poput leoparda. Netko joj je rekao daleopardi stvaraju tako malo buke da se u tami mogu prišuljati tik do plijena.Mogu upravljati disanjem i posve ga uskladiti sa žrtvinim. Mogu zadržati dahkad ga ti zadržavaš. Bila je sigurna da osjeća toplinu njegova tijela. Što čeka?

Ponovo je izdahnula. U tom trenutku bila je sigurna da osjeća dah na vratu.Okrenula se, udarila, ali dočekao ju je samo zrak. Sklupčala se i pokušala učinitimalenom, sakriti se. Nerazumno.

Koliko je bila u nesvijesti?Droga je isparila. Osjećaj je potrajao tek djelić sekunde. Ali dovoljno da joj

dâ nagovještaj, obećanje. Obećanje onoga što slijedi.Strano tijelo na stolu pred njom bilo je veličine bilijarske kugle, načinjeno

od nekog sjajnog metala s isturenim otvorima te brojkama i simbolima. Iz jedneod rupa virila je crvena žica sa zavijenim krajem, pa joj je odmah na pamet palabožićna jelka koju će za sedam dana, 23. prosinca, trebati ukrasiti u roditeljskomdomu. Sa sjajnim kuglicama, božićnim vilama, srcima, svijećama i norveškimzastavama. Za osam dana pjevat će tradicionalne božićne pjesme i promatratiradosne oči svojih nećaka i nećakinja dok otvaraju poklone. Palo joj je na pametsve ono što bi drugačije učinila. Svi oni dani koje bi proživjela punim plućimaizbjegavajući eskapizam, svi dani koje bi ispunila srećom, bivanjem i ljubavlju.Mjesta kroz koja je tek prošla, mjesta koja je planirala posjetiti. Muškarci koje jesusrela, muškarci koje još nije susrela. Fetus kojeg se riješila sa sedamnaest,djeca koju još nije imala. Dani koje je protratila misleći na dane koji je čekaju.

5

Potom je prestala razmišljati o svemu osim o nožu koji se pojavio prednjom. I o nježnom glasu koji joj je rekao da stavi tu kuglu u usta. Učinila je tako,naravno. Dok joj je srce tuklo, otvorila je usta što je šire mogla i gurnula kuglusa žicom, koja je ostala vani. Metal je imao gorak i slan okus, poput suza. Potomjoj je gurnuo glavu unazad, a kad joj je na vrat prislonio nož, kožu joj je zapekaočelik. Strop i sobu osvjetljavala je obična lampa oslonjena na zid u jednom odkutova. Gol, siv beton. Osim lampe u sobi se nalazio bijeli plastični stol zakampiranje, dva stolca, dvije prazne boce piva i dvoje ljudi. On i ona.Namirisala je kožnu rukavicu dok je prst nježno povlačio tu crvenu žicu, omčukoja joj je virila iz usta. A u sljedećem trenutku imala je dojam da će joj glavaeksplodirati.

Kugla se proširila i ispunila joj unutrašnjost usta. I ma kako god širokozinula, pritisak se nije smanjivao. Proučavao ju je s koncentriranim, zamišljenimizrazom lica, poput zubara koji provjerava je li ortodontski aparat namještenkako valja. Blag osmijeh odavao je zadovoljstvo.

Jezikom je mogla opipati rubove rupa na kugli i upravo su joj oni pritiskalinepce, meko tkivo jezika, zube, resicu. Pokušala je nešto reći. Strpljivo je slušaoneartikulirane zvukove koji su joj dopirali iz usta. Kad je odustala, kimnuo je iizvadio špricu. Pod svjetlom ručne svjetiljke zasvjetlucala je kap na vrhu igle.Nešto joj je prošaptao u uho.

"Ne diraj žicu." A onda joj je u vrat zabio injekciju. Onesvijestila se zanekoliko sekundi.

Dok je žmirkala u tami, slušala je vlastito prestravljeno disanje. Mora neštopoduzeti. Smjestila je dlanove na sjedalo stolca, vlažno od vlastitog znoja, iodgurnula se uvis. Nitko je nije zaustavio. Napredovala je malim koracima svedok nije udarila u zid. Opipala je glatku hladnu površinu. Metalna vrata.Povukla je kvaku. Nisu popuštala. Zaključana su. Naravno da su zaključana. Štoje mislila? Je li to čula smijeh ili je zvuk dolazio iz njezine glave? Gdje je on?Zašto se ovako igra s njom?

Učini nešto. Misli. Ali da bi mogla misliti, prvo se mora riješiti ovemetalne kugle, prije nego što je bol posve izludi. Gurnula je palac i kažiprst uusta. Opipala je površinu kugle. Uzalud je pokušavala gurnuti prste ispod njih.Uhvatio ju je napadaj kašlja, a potom kad nije mogla disati, i panika. Shvatila jeda joj je zbog otvora na metalnoj površini kugle oteklo meso oko dušnika i da ćejoj uskoro zaprijetiti smrt gušenjem. Šutnula je metalna vrata i pokušala vrisnuti,ali kugla je prigušila zvuk. Ponovo je odustala. Oslonila se o zid. Osluškivala.Kakav je to jedva čujan zvuk? Je li to on hoda prostorijom? Zar se igraslijepčeva blefa s njom? Ili joj to u ušima tutnji vlastita krv? Izborila se s boli izatvorila usta. Jedva da je skupila usne, kad su se trznule i silom joj otvorileusta. Činilo joj se da kugla sad pulsira, kao da je postala željezno srce, dio nje.

Učini nešto. Misli.

6

Opruge. U otvorima na površini kugle nalaze se opruge. Opruge su iskočilekad je on povukao žicu.

"Ne diraj žicu", bio joj je rekao.Zašto ne? Što će se dogoditi?Kliznula je niz zid i sjela. S betonskog se poda uzdizala hladna vlaga.

Ponovo je poželjela vrisnuti, ali nije mogla. Mir. Tišina.Sve stvari koje je trebala reći onima koje je voljela, umjesto riječi koje su

služile da ispune tišinu s onima prema kojima je bila ravnodušna.Nije bilo izlaza. Samo ona i ova nevjerojatna bol, a glava će joj

eksplodirati."Ne diraj žicu."Ako je povuče, možda se krajevi uvuku u kuglu i bol nestane.Po glavi su joj se neprestano vrtjele iste misli. Koliko je ovdje? Dva sata?

Osam sati? Dvadeset minuta?Ako samo treba povući žicu, zašto to već nije učinila? Zbog upozorenja

koje joj je dao očiti manijak? Ili je to bio dio igre? Je li je prevario da se odupreiskušenju i zaustavi ovu posve nepotrebnu bol? Ili se igra sastoji odzanemarivanja upozorenja i povlačenja žice koja će uzrokovati... Uzrokovatineki nezamisliv užas? Što će se dogoditi? Što je ova kugla?

Da, bila je to igra. Brutalna igra. A morala ju je igrati. Bolje bilanepodnošljiva, grlo joj je oticalo i uskoro će se ugušiti.

Ponovo je pokušala vrisnuti, ali vrisak se izgubio u jecaju. Treptala je itreptala, ali novih suza nije bilo.

Prsti su joj pronašli žicu koja joj je virila iz usta. Nježno ju je povukla svedok se nije napela.

Prirodno, žalila je zbog mnogo toga. Ali kad bi je život stavio na bilo kojedrugo mjesto osim ovoga ovdje upravo sad, bila bi mu zahvalna. Samo je željelaživjeti. Pristala bi na sve drugo. Samo tako.

Povukla je žicu.

Iz rupa su izletjele igle. Bile su duge sedam centimetara. Četiri su jojprobile obraze sa svake strane, tri sinuse, dvije nazalne kanale, a dvije bradu.Dvije su igle probušile dušnik, jedna desno, a druga lijevo oko. Nekoliko joj jeigala probilo stražnji dio nepca i doseglo mozak. Ali to nije bio izravni uzroksmrti. Kako je metalna kugla sprečavala bilo kakav pokret, nije mogla ispljunutikrv koja joj se slijevala iz rana u usta. Umjesto toga, krv joj se slila u dušnik ipluća, onemogućujući apsorpciju kisika u krvotok, što je dovelo do srčanogudara i onog što će patolog u izvještaju nazvati cerebralnom hipoksijom,odnosno manjkom kisika u mozgu.

Drugim riječima, Borgny Stem-Myhre se utopila.

7

2

Tama koja osvjetljava

18. prosincaDani su kratki. Vani je još dan, ali u mojoj sobi za rezanje vječna je tama.

Pod svjetlom svjetiljke na mom radnom stolu ljudi sa slika na zidu izgledajuuznemirujuće sretno, ništa ne slute. Tako su puni očekivanja, kao da uzimajuzdravo za gotovo da je pred njima cijeli život, savršeno miran ocean vremena,gladak i neuzburkan. Izrezao sam članke iz novina, maknuo tužne priče šokiraneobitelji, uklonio jezive pojedinosti o pronalasku tijela. Zadovoljio sam seneizbježnom fotografijom koju je rođak ili prijatelj dao upornom novinaru,slikom nje u njezinim najboljim danima, nje nasmiješene kao da je besmrtna.

Policija ne zna mnogo. Ne još. Ali uskoro će imati više materijala zaistragu.

Što je to, gdje je to, što god činilo ubojicu? Je li urođeno, je li to gen,naslijeđeni potencijal koji neki imaju, a neki ne? Ili je oblikovano potrebom,razvijeno u sukobu sa svijetom, strategija preživljavanja, bolest koja spašavaživot, racionalno ludilo? Jer baš kao što bolest grozničavo bombardira tijelo,tako i ludilo nudi mogućnost povlačenja na mjesto na kojem se osoba možeponovo izgraditi.

Što se mene tiče, vjerujem da je sposobnost ubijanja ključna za bilo kojuzdravu osobu. Naše je postojanje borba za preživljavanje, a tko god ne možeubiti susjeda, nema pravo na opstanak. Ubijanje je naposljetku samo ubrzavanjeneizbježnog. Smrt ne dopušta iznimke, a to je dobro jer je život bol i patnja. Utom pogledu svako je ubojstvo djelo milosrđa. Samo što se ne čini takvo kad tisunce grije kožu ili ti voda kvasi usne, pa prepoznajem svoju idiotsku strast zaživotom u svakom otkucaju srca i spreman si kupiti mrvice vremena svime što sistekao tijekom života: dostojanstvom, statusom, principima. Tad moraš kopatiduboko, iskopati širok kanal do zbunjujućeg, zasljepljujućeg svjetla. Do hladnetame koja osvjetljava. I doživjeti tu hladnu suštinu. Istinu. Jer to sam ja moraopronaći. To sam pronašao. Ono što osobu čini ubojicom.

Što je s mojim životom? Vjerujem li u miran, neuzburkan ocean vremena?Nimalo. I ja ću uskoro ležati na odbačenoj gomili smrti, sa svim ostalim

likovima u ovoj malenoj drami. Ali bez obzira na stupanj raspada koji zahvatimoje tijelo, čak i ako preostane samo kostur, imat će osmijeh na usnama. Za to

8

sada živim, za svoje pravo da postojim, za svoju priliku da se pročistim, očistimod sve nečasnosti.

Ali ovo je tek početak. Sad ću ugasiti svjetiljku i izaći na danje svjetlo.Na ono malo svjetlosti što je preostalo.

9

3

Hong Kong

Kiša nije odmah prestala. Ni malo kasnije. Zapravo, uopće nije prestala.Jedan za drugim, tjedni su bili blagi i vlažni. Tlo je bilo vlažno, na europskimautocestama bilo je sve manje gužve, ptice selice nisu se selile, a pojavila su se iizvješća o kukcima dosad neviđenim u sjevernim klimama. Prema kalendarubila je zima, ali priroda Osla ne samo da je bila bez snijega, nego čak nije bila nismeđa. Zelenilo je dozivalo poput umjetne trave u Sognu na koju su pobjegliočajni rekreativci kako bi džogirali u tajicama Bjørn Dæhlie, i to dok su uzaludčekali da se oko jezera Sognsvann stvore uvjeti za skijanje.

Na novogodišnju noć magla je bila tako gusta da se iz središta Osla doAskera u predgrađu prenosio samo zvuk raketa, ali ništa se nije moglo vidjeti,čak ni kad biste ih ispalili iz svojeg dvorišta. Pa ipak, te noći Norvežani suspalili pirotehnike u vrijednosti šest stotina kruna po kućanstvu, tvrdilo jeistraživanje ponašanja potrošača koje je otkrilo i da se broj Norvežana koji suostvarili svoj san o bijelom Božiću na bijelim plažama Tajlanda udvostručio usamo tri godine. No činilo se da je i u jugoistočnoj Aziji vrijeme poludjelo. PoKineskom moru sad su bili poredani zlokobni simboli kakve se inače viđalo nameteorološkim kartama samo u sezoni tajfuna. U Hong Kongu, gdje je veljačajedan od najsuših mjeseci u godini, kiša je padala kao iz kabla, a loša jevidljivost značila da let Cathay Pacifica broj 731 iz Londona mora kružiti prijenego što sleti na aerodrom Chek Lap Kok.

"Trebate biti sretni što nismo sletjeli na stari aerodrom", rekao je putnik,vjerojatno Kinez, Kaji Solness koja je tako snažno stezala rukohvate da su jojpobijeljeli zglobovi. "Bio je u središtu grada. Uletjeli bismo ravno u neki odnebodera."

Bile su to prve riječi koje je čovjek izgovorio otkako su uzletjeli dvanaestsati ranije. Kaja je oduševljeno zgrabila priliku i usredotočila se na nešto drugoumjesto na činjenicu da su privremeno uhvaćeni u turbulencijama.

"Hvala, gospodine, to je utješno. Vi ste Britanac?"Trznuo se kao da ga je netko ošamario, pa je shvatila da ga je smrtno

uvrijedila sugeriravši da pripada bivšim kolonijalistima. "Hm... Možda steKinez?"

Energično je kimnuo. "Kinez iz Hong Konga. A vi, gospođice?" KajaSolness na trenutak se upitala treba li odgovoriti da je Norvežanka iz

10

Hokksunda, ali zadržala se na "Norvežanka", o čemu je Kinez iz Hong Konganeko vrijeme razmišljao, a onda trijumfalno uzviknuo "Aha!" pa je proglasioSkandinavkom i upitao što će u Hong Kongu.

"Moram pronaći jednog muškarca", rekla je i zagledala se u plavkastosiveoblake u nadi da će uskoro ugledati čvrsto tlo.

"Aha!" ponovio je Kinez iz Hong Konga. "Jako ste lijepi, gospođice. I nevjerujte pričama da se Kinezi žene samo Kinezima." Uspjela se umornonasmiješiti. "Mislite, Kinezi iz Hong Konga?" "Posebno Kinezi iz HongKonga", entuzijastično je kimnuo i pružio joj ruku bez prstena. "Prodajemmikročipove. Obitelj ima tvornice u Kini i Južnoj Koreji. Što radite večeras?"

"Spavam, nadam se", zijevnula je Kaja."A sutra navečer?""Nadam se da ću ga dotad pronaći i da ćemo biti na putu kući." Muškarac

se namrštio. "Zar se toliko žurite, gospođice?"

Kaja je odbila muškarčevu ponudu da je poveze i uhvatila dvokatni autobusdo središta grada. Nakon sat vremena stajala je sama u hodniku hotela EmpireKowloon i duboko disala. Stavila je karticu u bravu na vratima sobe koju su jojdodijelili i sad ju je samo trebalo otvoriti. Natjerala je ruku da pritisne kvaku.Naglo je otvorila vrata i zagledala se u unutrašnjost prostorije.

Nema nikoga. Naravno da nema nikoga.Ušla je, dogurala kovčeg do ruba kreveta, stala pored prozora i pogledala

van. Prvo dolje u gomilu ljudi na ulici sedamnaest katova ispod, potom unebodere koji nimalo nisu nalikovali svojim gracioznim - ili svakakopompoznim - sestrama na Manhattanu, u Kuala Lumpuru ili Tokiju. Izgledali supoput nastambi termita, istodobno zastrašujući i impresivni, poput grotesknogsvjedočanstva sposobnosti ljudske rase da se prilagodi situaciji u kojoj sedammilijuna stanovnika mora naći prostora u najviše nekoliko stotina kvadratnihkilometara. Kaja je osjetila kako joj se prikrada iscrpljenost, pa je izula cipele ipala na krevet. Iako je bila u dvokrevetnoj sobi u hotelu s četiri zvjezdice, bračnikrevet širok sto dvadeset centimetara zauzeo je čitav prostor. A tad joj je sinuloda među svim tim mravinjacima oko sebe ona mora pronaći jednu osobu,muškarca koji - prema dostupnim dokazima - uopće ne želi da ga se pronađe.

Na trenutak je razmišljala o mogućnostima: zatvoriti oči ili krenuti uakciju. Potom se sabrala i ustala. Svukla se i ušla pod tuš. Kasnije je stajala predzrcalom i bez trunka samozadovoljstva potvrdila da je Kinez iz Hong Konga biou pravu - prelijepa je. Doista, bila je gotovo savršena ljepotica. Lice s visokimjagodičnim kostima, izražene ugljenocrne ali lijepo oblikovane obrve iznadgotovo djetinje širokih očiju sa zelenim irisima koji su sjali odajući snagu zrelemlade žene. Mednosmeđa kosa, pune usne koje kao da su ljubile jedna drugu ipomalo široka usta. Dug i vitak vrat, jednako vitko tijelo s malim grudima koje

11

su bile tek humci, izbočine na moru savršene, snježnobijele kože. Nježne oblinenjezinih bokova. Duge noge zbog kojih su agencije za modele iz Osla putovaledo njezine škole u Hokksundu samo kako bi se potom morale pomiriti snjezinim "ne" uz odlučno odmahivanje glavom. A najviše joj se svidjelo kad jojje jedan od tih agenata na odlasku rekao: "U redu, ali, dušo, upamti: Nisisavršena ljepotica. Zubi su ti maleni i istureni. Nemoj se toliko smijati."

Nakon toga se lagodnije smijala.Kaja je obukla kaki hlače i tanku vodootpornu jaknu pa lako i tiho

dolebdjela do recepcije."Chungking Mansion?" pitao je recepcioner koji je nesvjesno podignuo

obrvu. "Kimberly Road do Nathan Roada pa lijevo", uputio ju je.Svi hoteli i hosteli u zemljama članicama Interpola imali su zakonsku

obavezu prijaviti strane goste, ali kad je Kaja nazvala tajnicu norveškogambasadora kako bi provjerila gdje se posljednji put registrirao muškarac kojegtraži, tajnica joj je objasnila da Chungking Mansion nije ni hotel ni prenoćište usmislu bogate rezidencije. Riječ je o lancu trgovina, restorana brze hrane,klasičnih restorana i vjerojatno više od stotinu klasificiranih i neklasificiranihhotela sa širokim rasponom od dvije do dvadeset soba razbacanih na četiri velikabloka. Sobe za najam bile su svakojake, od jednostavnih, čistih i udobnih doštakorskih jazbina i zatvorskih ćelija. A najvažnije je da je u ChungkingMansionu čovjek skromnih prohtjeva mogao spavati, jesti, živjeti, raditi iuživati, a da nikad ne napusti mravinjak.

Kaja je pronašla ulaz u Chungking Mansion na Nathan Roadu, užurbanojulici gdje se ide u shopping brendirane odjeće, s ulaštenim pročeljima i visokimizlozima. Ušla je u restoran brze hrane, zagušljiv od pare koja se širila izkuhinje, u čekićanje obućara, radioprijenose muslimanskih molitvenih druženja iumorne poglede u trgovinama rabljenom odjećom. Brzo se nasmiješilazbunjenom turistu s ruksakom na leđima, vodičem Lonely Planet u ruci ismrznutim bijelim nogama koje su virile iz pretjerano optimističnih kamuflažnihkratkih hlača.

Uniformirani čuvar pogledao je poruku koju mu je Kaja pokazala, rekao"Dizalo C" pa pokazao niz hodnik.

Red pred dizalom bio je tako dug da je uspjela ući tek iz trećeg pokušaja,kad se ugurala u škripavu drhtavu željeznu škrinju koja je Kaju podsjetila naCigane koji svoje mrtve pokapaju okomito.

Hostel je bio u vlasništvu muslimana s turbanom na glavi, koji joj je odmahi s iznimnim entuzijazmom pokazao kutijicu od sobe u kojoj je nekim čudombilo mjesta za televizor na zidu u dnu kreveta i škripavu klimu iznad uzglavlja.Vlasnikov entuzijazam splasnuo je kad je prekinula njegovu prodajnu priču ipokazala mu sliku muškarca čije se ime izgovaralo onako kako je pisalo uputovnici te upitala gdje je on sada.

12

Vidjevši njegovu reakciju, požurila mu se objasniti kako mu je ona žena.Tajnica ambasade već joj je spomenula kako bi mahanje službenomlegitimacijom u Chungkingu bilo, njezinim riječima, posve kontraproduktivno.A kad je Kaja sigurnosti radi dodala da ona i muškarac s fotografije imaju peterodjece, stav vlasnika hostela značajno se promijenio. Mlada zapadnjačkanevjernica koja je na svijet već donijela toliko djece svakako zaslužuje njegovopoštovanje. Duboko je uzdahnuo, odmahnuo glavom i rekao na tužnom staccatoengleskom: "Tužno, tužno, gospođo. Oni došli i uzeli njegovu putovnicu."

"Tko je to učinio?""Tko? Trijada, gospođo. Uvijek trijada."Ona je, naravno, bila svjesna postojanja organizacije, ali imala je tu neku

nejasnu ideju da kineska mafija primarno pripada svijetu crtića i kung fu-filmova.

"Sjednite, gospođo." Brzo je pronašao stolac te se ona srušila na njega."Tražili su ga, bio je vani, pa su mu oni uzeli putovnicu." "Putovnicu? Zašto?"

Oklijevao je."Molim vas, moram znati.""Vaš muž se kladi na konje, žao mi je što vam moram reći." "Na konje?""Happy Valley. Trkalište. To je sramota.""Duguje li novac? Trijadi?"Kimnuo je pa nekoliko puta odmahnuo glavom kako bi potvrdio žaleći

zbog te tužne životne činjenice."I oni su mu uzeli putovnicu?""Mora otplatiti dug ako želi otići iz Hong Konga.""Novu putovnicu može dobiti samo od norveške ambasade." Turban se

njihao s jedne na drugu stranu. "Ah, ovdje u Chungkingu dobijete lažnuputovnicu za osamdeset američkih dolara. Ali to nije problem. Problem je što jeHong Kong otok, gospođo. Kako ste došli ovamo?"

"Avionom.""I kako ćete otići?""Avionom.""Jedan aerodrom. Karte. Sva imena su u računalu. Mnogo je kontrolnih

točaka. Na aerodromu je mnogo onih kojima trijada plaća da prepoznaju lica.Shvaćate?"

Polako je kimnula. "Teško je pobjeći."Vlasnik hostela odmahnuo je glavom i vrisnuo: "Ne, gospođo! Nemoguće

je pobjeći. Ali može se skrivati u Hong Kongu. Sedam milijuna ljudi. Lako jeotići u podzemlje."

13

Manjak sna sustizao je Kaju, pa je sklopila oči. Vlasnik je to sigurno krivoprotumačio jer joj je utješno položio ruku na rame i promrmljao: "Dajte, dajte."

Zateturao je pa se nagnuo prema njoj i prošaptao: "Mislim da je još ovdje,gospođo."

"Da, znam.""Ne, mislim ovdje, u Chungkingu. Vidim ga."Podigla je glavu."Dvaput", rekao je. "Kod Li Yuana. Jede ondje. Jeftina riža. Nemojte

nikome reći da sam rekao. Vaš muž je dobar čovjek. Ali nevolja." Zakolutao jeočima koje su mu gotovo nestale ispod turbana. "Mnogo nevolja."

Li Yuanov restoran sastojao se od pulta, četiri plastična stolca i Kineza kojijoj je uputio ohrabrujući osmijeh kad se - nakon šest sati, dvije porcije prženeriže, tri kave i dvije litre vode - razbudila uz trzaj, podigla glavu s masnog stola ipogledala ga.

"Umorni?" nasmijao se i otkrio nepotpun niz prednjih zubi.Kaja je zijevnula, naručila četvrtu šalicu kave i nastavila čekati. Dvojica

Kineza ušla su i sjela za pult, nisu ništa rekli ni naručili. Nisu je čak ni pogledali,zbog čega joj je bilo drago. Tijelo joj je bilo tako ukočeno od sjedenja u avionuda je osjećala bol u svakom položaju koji bi zauzela. Zavrtjela je glavom s jednena drugu stranu kako bi potaknula cirkulaciju. Pa unazad. Vrat joj je krčkao.Zagledala se u plavkastobijele neonske cijevi na stropu pa spustila glavu.

Pogledala je ravno u blijedo, progonjeno lice.Stao je pred zatvorenim čeličnim roletama u hodniku i skenirao Li Yuanov

sitni restoran. Pogled mu je pao na dvojicu Kineza za pultom. Pa je pojuriodalje. Kaja je skočila na noge, ali jedna joj je noga bila utrnula, pa je popustilapod težinom. Zgrabila je torbu i odšepesala za muškarcem što je brže mogla.

"Vratite se brzo", čula je Li Yuana kako viče za njom.Izgledao je tako mršavo. Na fotografijama doimao se kao široka, visoka

figura, a u televizijskom gostovanju stolac na kojem je sjedio pod njim jeizgledao kao da je za pigmeje. Ali nije ni najmanje sumnjala da je to on:ulubljena, izbrijana lubanja, istaknut nos, oči s paučinom krvnih žila iblijedoplavim irisima alkoholičara. Odlučna brada s iznenađujuće nježnim,gotovo lijepim ustima.

Oteturala je na Nathan Road. Pod svjetlošću neonskih svjetiljki pogledomje uhvatila kožnu jaknu koja je nadvisivala gomilu. Nije joj se činilo da bježi, alisvejedno je morala ubrzati ne bi li ga sustigla. Skrenuo je iz užurbane shopping-parade i pustila da se udaljenost između njih poveća dok su ulazili u uže, manjenapučene ulice. Primijetila je znak s natpisom "Melden Row". Bila je uiskušenju doći i predstaviti se, sve odmah završiti. Ali odlučila se držati plana.

14

Prvo mora saznati gdje živi. Prestalo je kišiti. Oblaci su se odjednom raspršili iiznad njih nebo je bilo baršunastocrno sa sjajnim blještavim zvijezdama.

Nakon dvadeset minuta hoda zaustavio se na uglu i Kaja se uplašila da ju jeprimijetio. No nije se okrenuo, samo je nešto izvadio iz džepa. Začuđeno sezagledala. Dječju bočicu?

Nestao je iza ugla.Kaja ga je slijedila te se našla na velikom, otvorenom trgu prepunom ljudi,

većinom mladih. Na kraju trga iznad širokih staklenih vrata blještao je znak naengleskom i kineskom. Kaja je prepoznala naslove nekih novih filmova kojenikad neće pogledati. Oči su joj pronašle kožnu jaknu i vidjela je kako spuštabočicu na podnožje brončane skulpture koja je predstavljala vješala s praznomomčom. Nastavio je pored dvije posve nakrcane klupe pa sjeo na treću i podigaonovine. Nakon otprilike dvadeset sekundi ponovo je ustao, prišao skulpturi, uprolazu zgrabio bočicu, gurnuo je u džep i vratio se istim putem kojim je došao.

Kad je vidjela da ulazi u Chungking Mansion, počelo je kišiti. Polako jepočela pripremati govor. Više nije bilo reda ispred dizala, no on je svejednokrenuo stepenicama, skrenuo desno i prošao kroz pomična vrata. Pojurila je zanjim i iznenada se našla u napuštenom iznurenom stubištu u kojem jeprevladavao vonj mačje mokraće i vlažnog betona. Zadržala je dah, ali i dalje ječula kapanje. Kad je odlučila krenuti gore, ispod sebe začula je kako su se vratazalupila. Pojurila je niz stepenice i pronašla jedinu stvar koja je mogla izazvatitaj zvuk: vrata, ulubljena i metalna. Opipala je kvaku, zadrhtala, zatvorila oči iopsovala u sebi. Potom je zgrabila kvaku, otvorila vrata i zakoračila u tamu. Tojest - van.

Nešto joj je pretrčalo preko nogu, ali nije vrisnula niti se pomakla.Isprva je pomislila da je ušla u okno dizala. Ali kad je podigla pogled,

uočila je potamnjele ciglene zidove pokrivene zapletenom mrežom cijevi zavodu, kablova, izokrenutih komada metala i srušenih, hrđavih metalnih skela.Bilo je to dvorište od nekoliko kvadratnih metara između tornjeva. Jedinasvjetlost dolazila je od zvijezda visoko iznad njih.

Iako na nebu nije bilo ni oblačka, voda je prštala po asfaltu i njezinom licu,pa je shvatila da je to kondenzirana voda malih hrđavih jedinica klime koje suvirile s pročelja zgrade. Povukla se i oslonila leđima o željezna vrata.

I čekala.Konačno se iz tame začulo: "Što želiš?"Nikad prije nije mu čula glas. Pa, čula ga je u televizijskoj emisiji dok su

razgovarali o serijskim ubojicama, ali bilo ga je potpuno drugačije čuti ustvarnosti. Bilo je u njemu neke istrošene grubosti zbog koje je zvučao starije odčetrdeset, koliko je, znala je, upravo navršio. A u isto vrijeme glas mu je bionekako siguran, miran i samopouzdan i kao da je time poništavao progonjenolice koje je vidjela ispred Li Yuanova restorana. Duboko, toplo.

15

"Ja sam Norvežanka", rekla je.Nije bilo odgovora. Progutala je slinu. Znala je da će prve riječi biti važne."Zovem se Kaja Solness. Dobila sam zadatak pronaći te. Zadužio me

Gunnar Hagen."Nikakve reakcije na ime njegova šefa Kriminalističkog odjela. Je li otišao?"Radim za Hagena kao detektivka na istragama umorstava", rekla je u

tamu."Čestitam.""Čestitke nisu potrebne. Ne ako posljednjih mjeseci čitaš norveške novine."

Mogla je pregristi jezik. Zar je pokušavala biti duhovita? Vjerojatno je stvar umanjku sna. Ili živaca.

"Htio sam reći, čestitam na uspješno obavljenoj misiji", rekao je glas."Pronašla si me. Možeš se vratiti."

"Čekaj!" povikala je. "Ne želiš čuti što imam reći?""Radije ne bih čuo."Međutim, fraze koje je pribilježila i uvježbala potekle su same. "Ubijene su

dvije žene. Forenzički dokazi sugeriraju da je riječ o istom počinitelju. Osimtoga nemamo nikakvih drugih tragova. A iako mediji raspolažu s jako maloinformacija, već tjednima vrište da je novi serijski ubojica na slobodi. Neki sukomentatori napisali da je možda inspiriran Snjegovićem. Pozvali smostručnjake iz Interpola, ali nisu nimalo napredovali. Pritisak medija i vlasti..."

"A pod time mislim 'ne'", rekao je glas. Vrata su se zalupila."Halo? Hej! Jesi li tamo?"Odteturala je naprijed i pronašla vrata. Otvorila ih je prije nego što je strah

mogao zavladati i našla se na drugom mračnom stubištu. Ugledala je svjetlostmalo iznad sebe i počela grabiti tri stepenice odjednom. Svjetlost je dopiralakroz staklena pomična vrata i ona ih je gurnula da se otvore. Ušla je u blijed golhodnik u kojem se bilo odustalo od pokušaja krpanja oronule žbuke, a vlaga jeisijavala iz zidova poput lošeg zadaha. Dvojica muškaraca stajala su naslonjenana zid, cigarete su im visjele iz kutova usana i sladak miris plutao je prema njoj.Lijeno su je promatrali. Prelijeno da bi se pomakli, nadala se. Niži je bio crnac,vjerojatno podrijetlom iz Afrike. Viši je bio bijelac i na čelu je imao ožiljak uobliku piramide, poput trokuta upozorenja. U časopisu Policija čitala je da HongKong ima gotovo trideset tisuća policajaca na ulicama i smatra se najsigurnijommetropolom svijeta. Ali opet, to se odnosi na ulice.

"Tražiš hašiš, gospođo?"Odmahnula je glavom i pokušala ih zabljesnuti samopouzdanim osmijehom

trudeći se ponašati onako kako je pri obilasku škola savjetovala mladim curama:Doimajte se poput nekog tko zna kamo ide, a ne nekog tko se greškom odvojiood jata. Ne poput lovine.

16

Uzvratili su joj osmijeh. Jedina vrata do hodnika bila su zazidana. Izvuklisu ruke iz džepova i cigarete iz usta.

"Onda tražiš zabavu?""Samo pogrešna vrata", rekla je i krenula van. Osjetila je kako ju je ruka

stegnula oko zgloba. Strah je imao okus metala. U teoriji znala se izvući iztakvih situacija. Vježbala je to na gumenoj prostirci u dobro osvijetljenojdvorani s instruktorom i okupljenim kolegama.

"Prava su vrata, gospođo. Prava vrata. Ovdje je zabava." Na licu je osjetiladah koji je zaudarao na ribu, luk i marihuanu. U dvorani ju je čekao samo jedanprotivnik.

"Ne, hvala", rekla je boreći se da zadrži miran glas.Približio joj se i crni muškarac, zgrabio je za drugi zglob pa rekao glasom

koji je povremeno klizio u falset. "Pokazat ćemo ti put.""Samo, nema se tu što vidjeti, zar ne?" Sve troje okrenulo se prema

pomičnim vratima.Znala je da u njegovoj putovnici piše metar devedeset i dva, ali dok je

stajao u dovratku sagrađenom prema hongkonškim mjerilima, izgledao je kao daje visok najmanje dva i deset. I dvaput širi nego što je bio prije samo satvremena. Ruke su mu opušteno visjele uz tijelo, lagano odmaknute, no nije semicao, nije piljio, nije prijetio, samo je mirno gledao u bijelca i ponovio: "Zarne, jau-ye?"

Osjetila je kako su se bijelčevi prsti napeli pa opustili oko njezinog zgloba iprimijetila je kako crnac prebacuje težinu s noge na nogu.

"Ng-goy", rekao je muškarac u dovratku.Osjetila je kako je njihove ruke nevoljko puštaju."Hajde", rekao joj je i uhvatio je za ruku.Dok su izlazili, osjetila je kako joj obrazi gore od vrućine koju su izazvali

napetost i sram. Sram zbog olakšanja koje je osjećala, zbog sporosti vlastitogmozga u toj situaciji, zbog toga što mu je tako spremno dopustila da sredi ta dvabezopasna dilera, koji su je htjeli samo malo silovati.

Otpratio ju je dva kata više pa kroz pomična vrata, gdje ju je smjestioispred dizala, pritisnuo strelicu za dolje, stao pored nje i usredotočio se naosvijetljenu brojku 11 iznad vrata dizala. "Sezonski radnici", rekao je. "Sami su idosađuju se."

"Znam", rekla je prkosno."Pritisni G za prizemlje, skreni desno pa idi ravno sve dok se ne nađeš na

Nathan Roadu.""Molim te, slušaj me. Ti jedini u Kriminalističkom odjelu imaš iskustvo

hvatanja serijskog ubojice. Naposljetku, ti si uhvatio Snjegovića."

17

"Istina", rekao je. U njegovim očima primijetila je da su se pomakli s mrtvetočke, no onda je on prstom prošao duž vilice ispod desnog uha i rekao: "A ondasam dao otkaz."

"Dao otkaz? Hoćeš reći, otišao si na odmor.""Dao otkaz. Kao gotovo je."Tek je tad primijetila kako mu desni dio čeljusti neprirodno strši."Gunnar Hagen kaže da ti je kad si napuštao Oslo, rekao da si na odmoru

do daljnjeg."Muškarac se nasmiješio i Kaja je primijetila da mu se lice posve

promijenilo. "To je zato što si Hagen ne može utuviti u glavu..." Zastao je, aosmijeha je nestalo. Oči su mu bile usmjerene prema svjetlu iznad dizala nakojem je sad pisalo "5". "Svejedno, više ne radim za policiju."

"Trebamo te..." Uzdahnula je. Znala je da je na tankome ledu, ali morala jedjelovati prije nego što ponovo nestane. "A i ti trebaš nas."

Oči su mu ponovo kliznule na nju. "Zašto to, zaboga, misliš?" "Duguješnovac trijadi. Kupuješ drogu s ulice u dječjim bočicama. Živiš..." Napravila jegrimasu. "... ovdje. I nemaš putovnicu." "Uživam ovdje. Što će mi putovnica?"

Oglasilo se dizalo, vrata su se otvorila uz škripu, a smrdljiv zrak podigao ses tijela koja su se nalazila unutra.

"Ne idem!" rekla je Kaja glasnije nego što je očekivala i shvatila kako jelica iz dizala gledaju nestrpljivo i otvoreno znatiželjno.

"Da, ideš", rekao je pa stavio dlan posred njezinih leđa i nježno je aliodlučno gurnuo unutra. Istog trenutka okružila su je ljudska tijela, pa se više nijemogla pomaknuti, čak ni okrenuti. Baš kad je okrenula samo glavu, vidjela jekako se vrata dizala zatvaraju. "Harry!" povikala je.

Već je nestao.

18

4

Sex Pistols

Stari vlasnik hostela zamišljeno je gurnuo prst ispod turbana te se zagledaou nju. Tad je podigao slušalicu i okrenuo broj. Rekao je nekoliko riječi naarapskom pa prekinuo vezu. "Sačekajte", rekao je. "Možda, možda ne."

Kaja se nasmiješila i kimnula. Sjedili su na suprotnim krajevima uskogstola koji je služio kao recepcija i promatrali se. Tad je zazvonio telefon.Podigao je slušalicu, slušao i bez riječi je spustio.

"Što pedeset tisuća dolara", rekao je."Što pedeset?" upitala je u potpunoj nevjerici."Honkonški dolari, gospođo."Kaja je odmah izračunala u glavi. Dakle, oko stotinu trideset tisuća

norveških kruna. Otprilike dvostruko više nego što je imala ovlasti platiti.

Kad ga je pronašla, bila je prošla ponoć i gotovo četrdeset sati otkako jeposljednji put spavala. Tri sata kružila je blokom H. Nacrtala je kartu interijeradok je obilazila hostele, kafiće, zalogajnice, klubove za masažu i sobe zamolitvu, a naposljetku je stigla do najjeftinijih soba i spavaonica u kojima jeodsjedala uvezena radna snaga iz Afrike i Pakistana, oni koji nisu imali pravesobe, već samo odjeljke bez vrata, bez televizora, bez klime i bez privatnogživota. Tamnoput noćni portir koji je primio Kaju dugo je gledao u sliku, ali joši duže u novčanicu od stotinu dolara koju je držala pa je konačno uzeo novac, aKaju poslao prema jednom od odjeljaka.

Harry Hole, pomislila je. Imam te.Ležao je na madracu na leđima dišući gotovo nečujno. Imao je duboku

boru na čelu, a dok je spavao, desna strana čeljusti bila mu je još izraženija. Izdrugih odjeljaka čulo se muško kašljanje i hrkanje. Sa stropa je kapala vodaudarajući u cigleni pod s dubokim, nevoljkim uzdasima. Kroz otvor odjeljka srecepcije je dopirala hladna plava pruga neonske svjetlosti. Vidjela je ormarić sodjećom ispred prozora, a pored madraca stolac i plastičnu bocu vode. Osjetilaje gorko-sladak miris, poput spaljene gume. Dim se uzdizao s cigarete upepeljari pored dječje bočice na podu. Sjela je na stolac i otkrila da on drži neštou ruci. Masnu, žućkastu grudu. Kaja je, dok je bila policajka na terenu, vidjeladovoljno hašiša da bi znala kako ovo nije hašiš.

Bila su gotovo dva sata kad se probudio.

19

Čula je sitnu promjenu u ritmu njegova disanja, a tad su mu bjeloočnicebljesnule u mraku.

"Rakel?" samo je prošaptao te utonuo u san.Nakon pola sata širom je otvorio oči, trznuo se, osvrnuo po sobi i zgrabio

nešto ispod madraca."To sam ja", prošaptala je Kaja. "Kaja Solness."Tijelo pod njezinim nogama zastalo je usred pokreta. A onda se ponovo

srušilo i ispružilo na madracu."Kog vraga radiš ovdje?" zahripao je, a glas mu je bio hrapav od sna."Došla sam po tebe", odgovorila je.Zahihotao se zatvorenih očiju. "Došla si po mene? I dalje?"Uzela je omotnicu, nagnula se naprijed i zadržala je pred njime. Otvorio je

jedno oko."Avionska karta", rekla je. "Za Oslo."Oko se ponovo zatvorilo. "Hvala, ali ostajem ovdje.""Ako sam te ja uspjela pronaći, pitanje je vremena kad će i njima to poći za

rukom."Nije odgovorio. Čekala je i uzdisala slušajući njegovo disanje i vodu koja

je kapala. Tad je ponovo otvorio oči, protrljao se ispod desnog uha i oslonio nalaktove.

"Imaš pljugu?"Odmahnula je glavom. Odbacio je pokrivač, ustao i prišao ormariću. Ako

se uzme u obzir da je živio u suptropskoj klimi, bio je iznenađujuće blijed i takomršav da su mu se vidjela rebra, čak i na leđima. Njegova je građa odavala kakoje nekoć bio sportski građen, ali sad su se izgubljeni mišići ocrtavali poput oštrihsjena na bijeloj koži. Otvorio je ormarić. Iznenađeno je primijetila da mu jeodjeća uredno složena. Izvukao je majicu i traperice, iste one koje je nosio danranije, i uz malo muke iz džepa izvadio izgužvani paket cigareta. Navukao je parjapanki i progurao se pored nje kliknuvši upaljačem.

"Hajde", rekao joj je blago u prolazu. "Večera."

Bila su gotovo tri sata ujutro. Na trgovinama i restoranima Chungkinga bilesu spuštene sive željezne rolete. Osim na Li Yuanovoj.

"Pa, kako si završio u Hong Kongu?" upitala je Kaja gledajući Harryja kojije nimalo primamljivo ali učinkovito vadio sjajne staklene rezance iz bijelezdjelice i trpao ih u usta.

"Doletio sam. Je li ti hladno?"Kaja je automatski izvukla ruke ispod bedara. "Ali zašto ovamo?"

20

"Bio sam na putu za Manilu. Hong Kong je trebao biti samo usputnastanica."

"Filipini. Što si planirao raditi ondje?""Baciti se u vulkan.""U koji?""Pa, kojem znaš naziv?""Nijednom. Samo sam čitala da ih je tamo mnogo. Nisu li neki u... ovaj,

Luzonu?""Nije loše. Ima ukupno osamnaest vulkana, a tri su u Luzonu. Želio sam

otići na Mount Mayon. Dvije i pol tisuće metara. Stratovulkan.""Vulkan s oštrim rubovima, formiran od slojeva i slojeva lave izbačene

nakon erupcija."Harry je prestao žvakati i pogledao je. "Erupcije u moderno doba?""Hrpa. Trideset.""Zapisi kažu četrdeset i sedam od tisuću šesto šesnaeste godine. Posljednja

dvije i druge. Odgovoran za najmanje tri tisuće smrti.""Što se dogodilo?""Porastao je pritisak.""Mislim, tebi.""I govorim o sebi." Učinilo joj se da je primijetila tračak osmijeha.

"Eksplodirao sam i počeo piti na letu. Naređeno mi je da se iskrcam u HongKongu."

"Nekoliko je letova do Manile.""Shvatio sam da osim vulkana Manila nema ništa što ne mogu naći u Hong

Kongu.""Na primjer?""Na primjer, udaljenost od Norveške."Kaja je kimnula. Bila je čitala izvještaje o slučaju Snjegović."A što je najvažnije", rekao je pokazujući štapićem, "Hong Kong ima Li

Yuanove staklene rezance. Kušaj ih. Oni su dovoljan razlog da zatražišdržavljanstvo."

"To i opijum?"Inače nije bila tako izravna, ali znala je da mora pobijediti tu svoju urođenu

stidljivost. Ima samo jednu priliku da dobije ono po što je došla.Slegnuo je ramenima i usredotočio se na rezance."Redovito ga pušiš?""Neredovito.""A zašto to radiš?"

21

Odgovorio joj je usta punih hrane. "Da ne moram piti. Ja sam ustvarialkoholičar. Eto, na primjer, još jedne prednosti Hong Konga u usporedbi sManilom. Niže su kazne za drogu. I zatvori su čišći."

"Znala sam da imaš problema s alkoholizmom, ali zar si postao narkić?""Definiraj narkića.""Moraš li uzimati drogu?""Ne, ali želim.""Zašto?""Da bih otupio osjetila. Ovo zvuči kao razgovor za posao koji ne želim,

Solness. Jesi li kad pušila opijum?"Kaja je odmahnula glavom. Dok je putovala Južnom Amerikom, nekoliko

je puta probala marihuanu, ali nije joj se posebno svidjela."Ali Kinezi jesu. Prije dvije stotine godina Britanci su uvozili opijum iz

Indije kako bi popravili trgovinsku bilancu. Pretvorili su polovinu Kine unarkiće samo tako." Pucnuo je prstima slobodne ruke. "A kad su, razumno,kineske vlasti zabranile opijum, Britanci su krenuli u rat, boreći se za svojepravo da podčine Kinu tim porokom. Zamisli da Kolumbija bombardira NewYork zbog toga što su Amerikanci zaplijenili malo kokaina na granici."

"Što želiš reći?""Mislim da kao Europljanin imam dužnost pušiti malo sranja koje smo

uvezli u ovu zemlju."Kaja je začula svoj smijeh. Zbilja se mora naspavati."Pratila sam te dok si nabavljao drogu", rekla je. "Vidjela sam kako to

radiš. U bočici prvo ostaviš novac, a potom pokupiš opijum. Jesam li u pravu?""Mmm", rekao je Harry usta punih rezanaca. "Radila si u Narkoticima?"Odmahnula je glavom. "Gdje je dječja bočica?"Harry je pružio ruke iznad glave. Zdjelica pred njim bila je prazna.

"Opijum užasno smrdi. Ako nosiš kuglicu u džepu ili foliji, policijski psi mogute nanjušiti čak i u gomili. A na dječje bočice nema povrata novca, pa nemašanse da je neki klinac ili pijanac mazne tijekom primopredaje. To se događalo."

Kaja je polako kimnula. Počeo se opuštati i sad je bilo samo pitanjeupornosti. Svaki čovjek koji neko vrijeme nije govorio svoj materinski jezikpostane pričljiv kad susretne sunarodnjaka. To je prirodno. Samo nastavi.

"Voliš konje?"Žvakao je čačkalicu. "Na naročito. Prokleto su ćudljivi.""Ali voliš se kladiti na njih?""Volim, ali kompulzivno klađenje nije među mojim porocima." Nasmiješio

se i ponovo joj je upalo u oči koliko ga osmijeh mijenja čineći ga ljudskim,

22

pristupačnim, dječačkim. A onda se prisjetila komada čistog neba koje jeugledala iznad Melden Rowa.

"Kockanje je dugoročno loša strategija pobjeđivanja. Ali ako nemaš štoizgubiti, to je jedina strategija. Stavio sam sve što imam plus ponešto što nemamna jednu jedinu utrku."

"Stavio si sve što imaš na jednog konja?""Na dva. Kvinela. Biraš dva konja koji će doći prvi i drugi, neovisno o

tome koji će od dvojice biti pobjednik.""I posudio si novac od trijade?"Prvi je put vidjela iznenađenje u Harryjevim očima."Zašto bi ozbiljan kineski gangsterski kartel posudio novac strancu koji

puši opijum i nema što izgubiti?""Pa", rekao je Harry i izvadio cigaretu, "kao stranac imaš pristup VIP loži

na trkalištu Happy Valley prva tri tjedna nakon što dobiješ žig u putovnicu."Zapalio je cigaretu i otpuhnuo dim prema ventilatoru na stropu koji se okretaotako polako da su se na njemu skupile muhe.

"Postoje pravila odijevanja, pa sam otišao krojaču da mi skroji odijelo. Većtijekom prva dva tjedna shvatio sam što se događa. Upoznao sam HermanaKluita, Južnoafrikanca koji se u Africi obogatio na mineralima. Naučio me kakoizgubiti mnogo novca sa stilom. Jednostavno mi se svidio taj koncept. Tijekomtrećeg tjedna, večer prije utrke Kluit pozvao me na večeru na kojoj je zabavljaogoste zbirkom afričkih instrumenata za mučenje iz Gome. I ondje sam odKluitova vozača dobio insajderske informacije. Favorit jedne od utrka bio jeozlijeđen, ali to se držalo u tajnosti jer se svejedno planirao utrkivati. Hoću rećida je on bio tako čist favorit da bi klađenjem na njega bilo nemoguće zaraditiikakav novac. No moglo se zaraditi klađenjem na nekoliko drugih konjaPrimjerice, na kvinelama. Ali, naravno, to bi značilo da prije bilo kakve zaradetreba imati početni kapital. Kluit mi je dao zajam na temelju mojeg iskrenoglica. A s njim i odijelo krojeno po mjeri " Harry je proučavao žar cigarete i kaoda se nasmiješio na tu pomisao.

"I?" upitala je Kaja."I favorit je pobijedio za šest dužina", slegnuo je ramenima. "Kad sam

Kluitu objasnio da ne posjedujem ama baš ništa, činilo se da mu je iskreno žao iljubazno je objasnio da se kao poslovni čovjek mora držati poslovnih principa.Uvjerio me da oni ne uključuju korištenje kongoanskog oružja za mučenje, većjednostavnu prodaju dugova trijadi uz popust. Što, složio se, nije mnogo bolje.Ali u mojem će slučaju sačekati trideset i šest sati prije prodaje da mogunapustiti Hong Kong."

"Ali nisi otišao?""Ponekad sporo kopčam.""A onda?"

23

Harry je raširio ruke. "Ovo. Chungking.""Planovi za budućnost?"Harry je slegnuo ramenima i ugasio cigaretu. A Kaja se prisjetila ploče

koju joj je pokazao Even, one sa slikom Sida Viciousa iz Sex Pistolsa. I glazbekoja je svirala u pozadini. "Bez bu-duć-nos-ti, bez bu-duć-nost-ti."

Ugasio je cigaretu. "Čula si što trebaš čuti, Kaja Solness." "Trebam?"Namrštila se. "Ne shvaćam."

"Ne?" Ustao je. "Misliš li da brbljam o opijumu i dugovima jer samusamljen Norvežanin koji je susreo sunarodnjaka?"

Nije odgovorila."Moraš shvatiti da nisam čovjek kojeg trebaš. I da se slobodno možeš

vratiti bez osjećaja krivnje što nisi obavila zadatak. Tako nećeš upadati u nevoljena stubištima, a ja mogu mirno spavati, ne razbijajući glavu hoćeš li mi svakogtrenutka natovariti na leđa moje vjerovnike."

Pogledala ga je. Bilo je u njemu nečeg ozbiljnog, asketskog, a opet se tomesuprotstavljalo veselje koje mu je plesalo u očima govoreći da ne treba svedoživljavati baš tako ozbiljno. Ili preciznije: Živo mu se jebalo.

"Čekaj." Kaja je otvorila torbu, izvadila malenu crvenu knjižicu, predalamu je i pratila reakciju. Dok ju je listao, vidjela je kako mu se licem širinevjerica.

"Sranje. Ovo izgleda kao moja putovnica.""Tako je.""Sumnjam da Kriminalistički odjel ima budžet za ovo." "Smanjili su ti

dugove", izmislila je. "Dobila sam popust.""Za tvoje dobro se nadam da jesi jer se nemam namjeru vratiti u Oslo."Kaja se zagledala u njega. Strahovala je od sljedećeg poteza. Sad više nije

bilo izlaza. Bila je prisiljena odigrati posljednju kartu, onu za koju ju je GunnarHagen upozorio da je ostavi za kraj pokaže li se stari gad pretvrdoglavim.

"Još nešto", rekla je Kaja i pripremila se.Harry je podigao obrvu. Vjerojatno je po njezinoj intonaciji nešto naslutio."Riječ je o tvome ocu, Harry." Mogla je čuti kako je instinktivno izgovorila

njegovo ime. Uvjerila se da je mislila iskreno, a ne da je samo htjela ostavitidojam.

"Mojem ocu?" Pitao je kao da je iznenađen samom činjenicom da ima oca."Da. Kontaktirali smo ga ne bismo li saznali gdje živiš. Da skratim priču,

bolestan je."Spustila je pogled.Čula ga je kako izdiše. U glas mu se vratio umor. "Ozbiljno bolestan?""Da. Žao mi je što ti ja to moram reći."

24

Nije se usudila podići pogled. Bila je posramljena. Čekala je. Slušala jezvukove kantonskog s televizora iza Li Yuanova pulta. Progutala je slinu ičekala. Uskoro će zaspati.

"Kad je avion?""U osam", odgovorila je. "Pokupit ću te ovdje za tri sata.""Sam ću doći tamo. Prvo moram srediti nekoliko stvari."Pružio joj je ruku. Upitno ga je pogledala."Za to mi treba putovnica. A ti bi trebala nešto pojesti. Nabaci malo mesa

na te kosti."Oklijevala je, a potom mu predala putovnicu i kartu."Vjerujem ti", rekla mu je.Prazno ju je pogledao. I nestao.

Sat iznad gata C4 na aerodromu Chek Lap Kok pokazivao je četvrt doosam i Kaja je sad već odustala. Naravno da neće doći. Ljudi i životinjenagonski se sakriju kad su povrijeđeni. A Harry Hole je definitivno biopovrijeđen. Izvještaji o slučaju Snjegović detaljno su opisivali ubojstva svihonih žena. Ali Gunnar Hagen dodao je ono izostavljeno - činjenicu da suHarryjeva bivša partnerica Rakel i njezin sin Oleg završili u raljamaporemećenog ubojice. Kako su ona i njezin sin pobjegli iz države čim je svezavršilo. I kako je Harry tražio razrješenje i pobjegao. Bio je povrijeđen višenego što je ona mogla pojmiti.

Kaja je već predala svoju propusnicu za ukrcavanje i bila na putu do mostaza ukrcaj. Razmišljala je o tome kako će točno objasniti neuspjeh svoje misije,kad je ugledala Harryja kako trči kroz nakrivljene suncobrane koji su okruživaliaerodromsku zgradu. Preko ramena je nosio platnenu torbu i vrećicu iz duty freeshopa, nervozno pušeći. Zastao je na gatu. Ali umjesto da preda propusnicu zaukrcavanje osoblju, spustio je torbu i Kaji uputio očajnički pogled. Vratila se dogata.

"Problemi?" upitala je."Oprosti", rekao joj je. "Ne mogu ići.""Zašto ne?"Pokazao je prema vrećici iz duty free shopa. "Upravo sam se sjetio da je u

Norvešku dopušteno unijeti jednu šteku cigareta po osobi. A ja imam dvije. Paosim ako..." Nije ni trepnuo.

Zakolutala je očima i pokušavala ne pokazati olakšanje. "Daj mi to.""Puno ti hvala", rekao je i otvorio torbu u kojoj, primijetila je, nije bilo

nikakvih bočica, a onda joj je predao otvorenu šteku Camela u kojoj jenedostajala jedna kutija.

Hodala je ispred njega do aviona da je ne bi vidio kako se smije.

25

Kaja je ostala budna dovoljno da vidi uzlijetanje, Hong Kong koji nestajepod njima i Harryjeve oči kako promatraju kolica koja su im veselo prilazila uzzveket bočica. Vidjela je i kako on zatvara oči te jedva čujno odgovarastjuardesi: "Ne, hvala vam."

Pitala se je li Gunnar Hagen u pravu, je li im ovaj čovjek zbilja potreban.A tad se ugasila, onesvijestila i sanjala da stoji pred zatvorenim vratima.

Čula je usamljen, sleđen pjev ptica iz šume, što je zvučalo jako čudno jer jesunce bilo visoko na nebu. Otvorila je vrata...

Probudila se s glavom na njegovom ramenu i osušenom slinom u kutovimausana. Kapetanov je glas objavio da se približavaju pisti na aerodromu LondonHeathrow.

26

5

Park

Marit Olsen voljela je skijati u planinama. Ali mrzila je džoging. Mrzila jezadihano puhati nakon svega stotinu metara, drhtave vibracije na tlu kad bispustila stopalo, zabavljene poglede šetača i slike koje bi vidjela kada bi samusebe gledala njihovim očima: drhtav podbradak, trbuh koji u rastegnutoj trenirciposkakuje gore-dolje i bespomoćan izraz lica ribe na suhom, razjapljenih usta,izraz koji je i sama viđala kad bi se pretili ljudi bacili na treninge. To je biojedan od razloga što je tri tjedna trčanja u parku Frogner isplanirala za desetnavečer, kad tamo nije bilo gotovo nikoga. A ljudi koji su i bili ondje dok je onapuhala kroz mrkli mrak među svjetiljkama uz iskrižane staze najvećeg parka uOslu, jedva da bi je i uočili. A od ono malo ljudi koji bi je vidjeli još je manjenjih moglo prepoznati zastupnicu socijalista za Finnmark. Zaboravite na"prepoznavanje". Malo je ljudi ikad vidjelo Marit Olsen. Kad bi govorila -obično u ime svoje rodne regije - nije privlačila pozornost kao njezini drugifotogeničniji kolege. Osim toga, tijekom dva mandata zastupnice u Stortingetunije učinila ni rekla ništa pogrešno. Barem je ona to tako samoj sebiobjašnjavala. Izjava urednika lista Finnmark Dagblad da je ona laka kategorija upolitici bila je samo maliciozna igra riječima koja je aludirala na njezin fizičkiizgled. No urednik ipak nije isključio mogućnost da jednog dana nađe svojemjesto u socijalističkoj vladi jer ispunjava većinu preduvjeta: nije obrazovana,nije muškarac i nije iz Osla.

Pa, možda je istina da je imala svojih prednosti. Pristup joj je biojednostavan, bila je dovoljno narodska da razumije kako razmišljaju mali ljudi imogla je biti njihov glas među svim tim samoživim i samodopadnim glasačimaglavnog grada. Naime, Marit Olsen pucala je s boka. To je bila njezina stvarnakvalifikacija, koja ju je i dovela dovde. S verbalnom inteligencijom idomišljatošću - onime što su južnjaci voljeli nazivati "sjevernonorveškimstilom" i "kamenjarom" - bila je sigurnom pobjednicom u nekoliko debata ukojima joj je bilo dopušteno sudjelovati. Bilo je samo pitanje vremena kad će jezapaziti. Samo da se riješi tih kilograma. Istraživanja su dokazala da ljudi imajumanje povjerenja u pretile javne ličnosti - podsvjesno smatraju da im nedostajesamokontrole.

Došla je do uspona, stisnula zube i usporila, a zapravo je, ako ćemoiskreno, gotovo počela hodati. Brzo hodati. Da, to je to. Marš prema moći.Težina joj se smanjivala, a prilika za poziciju povećavala.

27

Iza sebe začula je škripanje šljunka i leđa su joj se automatski ukočila, apuls još malo ubrzao. Bio je to isti zvuk koji je čula na džogiranju prije tri dana.I dva dana prije toga. Oba je puta netko trčao iza nje gotovo dvije minute, a ondabi zvuk nestao. Marit se ranije bila okrenula i vidjela crnu trenirku i crnukapuljaču, kao da iza nje trenira komandos. Osim što nitko, a posebno nekomandos ne bi imao nikakve svrhe džogirati Maritinim tempom.

Naravno, nije mogla biti sigurna da je riječ o istoj osobi, ali nešto unjegovim koracima govorilo joj je da se nije prevarila. Do Monolitha ju je čekaomalen uspon, a potom je slijedila laka nizbrdica sve do kuće u Skøyenu, dosupruga i umirujuće običnog, predobro uhranjenog rotvajlera. Koraci su prišlibliže. Sad više nije bilo divno što je deset navečer, a park mračan i pust. MaritOlsen plašilo je nekoliko stvari, ali ponajprije su je plašili stranci. Da, naravnoda je znala da je ksenofobična i zagovarala je to usprkos službenoj politicistranke, ali strah od svega stranog bio je prilično razumna strategijapreživljavanja. U ovom trenutku poželjela je da je glasala protiv svih zakonakoji su išli u korist imigrantima, a njezina ih je stranka podržavala. I da je višepucala sa svojeg ozloglašenog boka.

Tijelo joj se kretalo presporo, boljeli su je mišići u bedrima, pluća su urlalatražeći zrak i znala je da se uskoro uopće neće moći micati. Mozak joj jepokušao pobijediti strah, pokušao joj je reći da nije uobičajena žrtva silovanja.

Strah ju je doveo do vrha i sad je mogla vidjeti preko brda sve do Madserudallé. Automobil je jurnuo unazad kroz vrata parka. Mogla ga je vidjeti jer jeimala malo više od stotinu metara do njega. Marit Olsen potrčala je na skliskutravu pa se sjurila niz brijeg i jedva uspjela ostati na nogama. Više nije čulakorake iza sebe, a vlastito joj je dahtanje prigušilo sve zvukove. Automobil jeskrenuo na cestu i čulo se kako je vozač prebacio u prvu. Marit se približavalapodnožju, ostalo joj je samo nekoliko metara do ceste, do blaženih stožacasvjetla uličnih svjetiljki. Njezina ju je prilična tjelesna masa povlačila prispuštanju i sad ju je nemilosrdno vukla naprijed, i to do te mjere da joj noge višenisu mogle pratiti tempo. Pala je naglavce na cestu, na svjetlo. Trbuhomobučenim u znojav poliester udarila je u asfalt i napola otklizala, a napola sezakotrljala naprijed. Potom se umirila s gorkim okusom prašine s ceste u ustimai dlanovima izderanim od dodira s asfaltom.

Netko je stajao iznad nje. Hvatao je za ramena. Zastenjala je i okrenula sena bok, podignuvši ruke iznad lica u obranu. Nije bio komandos, već starijimuškarac sa šeširom. Iza njega vrata automobila bila su otvorena.

"Jeste li dobro, gospođo?" upitao je."A što mislite?" rekla je Marit Olsen osjetivši kako u njoj ključa bijes."Čekajte! Znam vas odnekud.""Ma, nemojte mi reći", rekla je, odmahnula prema njegovoj ponuđenoj ruci

i bučno se izborila da ustane.

28

"Niste li vi bili u onoj komediji na televiziji?""Što vas..." rekla je i zagledala se u mračnu tihu prazninu parka pa počela

masirati svoj zloglasni bok "... prokleto briga, djedice."

29

6

Povratak kući

Volvo Amazon, posljednji koji je izašao iz njihove tvornice 1970. godine,zaustavio se ispred pješačkog prijelaza kod terminala za dolaske na aerodromuGardemoen u Oslu. Pored njega paradirao je krokodil djece iz vrtića u šarenimkabanicama. Neka od njih znatiželjno su pogledavala čudan stari auto s reli-prugama na karoseriji i dvojicom muškaraca iza uključenih brisača, koji suodmicali na jutarnjoj kiši.

Muškarac na suvozačkom sjedalu, politioverbetjent ili skraćeno POB,Gunnar Hagen znao je da bi mu pogled na dječicu koja hodaju držeći se za ruketrebao izmamiti osmijeh na lice i navesti ga na razmišljanje o solidarnosti, briziza druge i društvu u kojem se svatko brine o drugome. Ali prvo je pomislio napotragu za osobom za koju su pretpostavljali da će je pronaći mrtvu. Za to jemogao zahvaliti šefu Kriminalističkog odjela. Ili kako je neki šaljivdžija naengleskom napisao na vratima ureda Harryja Holea:

I see dead people. (Vidim mrtve ljude, op. prev.)"Kog vraga vrtić radi na aerodromu?" upitao je muškarac na vozačkom

mjestu. Zvao se Bjørn Holm, a Amazon je bio njegova najvrednija imovina.Sam miris bučnog ali učinkovitog grijača, znojem natopljena imitacija kože iprašnjava stražnja polica davali su mu osjećaj unutarnjeg mira. Posebno ako susve to pratili pravilni okretaji motora, odnosno osamdeset kilometara na sat naravnom i Hank Williams u kasetofonu. Bjørn Hólm iz Krimtekniska,Forenzičkog odjela u Brynu, bio je seljak iz Skreije s kaubojskim čizmama odzmijske kože, bubuljičavim licem i izbuljenim očima koje su mu davale vječitoiznenađen izraz lica. To je lice navelo najmanje jednog voditelja istrage da gapogrešno procijeni. A istina je bila da je on bio najveći talent za mjesta zločinaod Weberova vremena. Holm je nosio meku antilop-jaknu s resama i pletenu irastafarijansku kapu ispod koje su rasli najraščupaniji i najcrveniji zalisci koje jeHagen vidio s ove strane Sjevernog mora, gotovo mu prekrivajući obraze.

Holm je smjestio volvo na ugibalište. Motor automobila uzdahnuo je iprestao raditi, a iz njega su izašla dvojica muškaraca. Hagen je podigao ovratnikkaputa, što, naravno, uopće nije spriječilo kišu koja mu je bombardirala sjajnućelu. Ćelu je okruživao vijenac crne kose, tako guste i zdrave da su nekisumnjali kako Gunnar Hagen ima posve normalnu kosu, ali ekscentričnogfrizera.

30

"Reci mi, je li ta jakna zbilja vodootporna?" upitao je Hagen dok su hodaliprema izlazu.

"Nije", odgovorio mu je Holm.Kaja Solness nazvala ih je dok su bili u autu i javila im da je zrakoplov

Scandinavian Airlinesa sletio prije deset minuta. I da je izgubila Harryja Holea.Nakon što su prošli kroz pomična vrata, Gunnar Hagen osvrnuo se oko

sebe, ugledao Kaju kako sjedi na kovčegu pored kutka s taksijima, kratko jojkimnuo na pozdrav i krenuo prema vratima carine. On i Holm pridržali su vrataputnicima koji su prolazili. Zaštitar ih je krenuo zaustaviti, ali je kimnuo,zapravo se gotovo naklonio kad je Hagen podigao svoju iskaznicu i odmjerenozarežao: "Policija."

Hagen je skrenuo desno, prošao pored carinika, njihovih pasa i metalnihpultova, koji su ga podsjećali na kolica u Institutu za patologiju, te do stražnjegodjeljka. Ondje se zaustavio tako naglo da mu se Holm zabio u leđa. Poznatiglas zazviždao je kroz stisnute zube.

"Bok, šefe. Nažalost, sad vam ne mogu posvetiti punu pozornost." BjørnHolm provirio je šefu preko ramena. Taj će ga prizor proganjati godinama.

Muškarac koji je bio živa legenda ne samo u policijskoj središnjici Osla,nego i u svakoj policijskoj postaji u Norveškoj, bilo na dobru ili zlu glasu, sad senaginjao preko stolca. S tim je muškarcem sam Holm blisko surađivao. Ali očitone baš blisko kao carinik koji je upravo stajao iza legende s rukom u lateksudjelomično skrivenom iza blijedih legendinih guzova.

"On je moj", rekao je Hagen službeniku i pokazao iskaznicu. "Pusti ga."Službenik se zagledao u Hagena. Činilo se da ga nije voljan pustiti, ali kad

je ušao stariji službenik sa zlatnim prugama na epoletama i kratko kimnuozatvorenih očiju, carinik je još jednom okrenuo ruku pa je izvukao. Žrtva jeglasno zastenjala.

"Navuci hlače, Harry", rekao je Hagen i okrenuo se.Harry je navukao hlače i obratio se cariniku koji je skidao rukavicu. "Je l' i

tebi bilo dobro?"Kaja Solness ustala je s kovčega kad se njezinih trojica kolega vratilo.

Bjørn Holm krenuo je po automobil, dok je Gunnar Hagen otišao na kiosk popiće.

"Koliko te često pretražuju?" upitala je Kaja."Svaki put", odgovorio je Harry."Mislim da mene nikad nisu zaustavili na carini.""Znam.""Kako znaš?""Jer postoji tisuću sitnih znakova koje oni traže, a ti nemaš nijedan. A ja ih

imam barem polovinu."

31

"Zar misliš da su carinici tako puni predrasuda?""Pa, jesi li ikad nešto prokrijumčarila?""Ne." Nasmijala se. "U redu, jesam. Ali ako su već tako dobri, trebali su

vidjeti da si i ti policajac. I pustiti te.""Vidjeli su.""Hajde. To se događa samo na filmovima.""O, vidjeli su. Vidjeli su propalog policajca.""Ma da?" rekla je Kaja.Harry je tražio cigarete. "Pusti da ti pogled skrene do taksija. Ondje je

muškarac s uskim očima, malo pogrbljen. Vidiš ga?" Kimnula je."Otkako smo izašli, dvaput je potegnuo pojas. Kao da mu s njega visi nešto

teško. Lisičine ili pendrek. Nakon što provedeš nekoliko godina u patrolnimkolima ili u osiguranju pritvora, to postane automatska reakcija."

"Radila sam u patrolnim kolima i nikad nisam.."Sad radi za Narkotike i promatra ljude kojima naočigled lakne nakon što

prođu carinu. Ili odlaze ravno u toalet jer više ne mogu držati robu u rektumu. Iligleda kovčege koji prelaze iz ruku naivnih putnika spremnih pomoći ikrijumčara koji je nagovorio idiota da mu kroz carinu prenese prtljagu punudroge."

Nagnula je glavu i zaškiljila prema Harryju s poluosmijehom na usnama."Ili je možda samo normalan tip kojem hlače neprestano padaju i čeka svojumajku. A ti se varaš."

"Svakako", rekao je Harry pa provjerio svoj sat i sat na zidu. "Neprestanogriješim. Je li zbilja toliko sati?"

Volvo Amazon kliznuo je na autoput upravo kad se počela paliti uličnarasvjeta. Townes Van Zandt pjevao je s kasetofona u kontroliranim jecajima.Holm i Solness sjedili su na prednjim sjedalima i usredotočeno razgovarali, dokje na stražnjem sjedalu Gunnar Hagen milovao glatku aktovku od svinjske kože,koju je držao u krilu.

"Volio bih reći da izgledaš dobro", rekao je tiho."Jet lag, šefe", odgovorio je Harry koji je više ležao nego sjedio."Što ti se dogodilo s vilicom?""Duga i zamorna priča.""U svakom slučaju, dobro došao nazad. Žao mi je zbog okolnosti.""Mislio sam sâm tražiti razrješenje.""To si već učinio.""Pa koliko puta to trebam napraviti?"

32

Gunnar Hagen pogledao je svojeg bivšeg inspektora i dodatno spustioobrve i glas. "Kao što sam rekao, žao mi je zbog okolnosti. I shvaćam da teposljednji slučaj mnogo koštao. Ti i tvoji voljeni bili ste uključeni u sve na načinkoji... Pa, svatko bi poželio drugačiji život. Ali ovo je tvoj posao, Harry, uovome si dobar."

Harry je šmrcnuo kao da je već zaradio tipičnu prehladu za dobrodošlicu."Dva umorstva, Harry. Čak nismo ni sigurni kako su izvedena, znamo

samo da su identična. Ali zahvaljujući nedavnim, skupo plaćenim iskustvimaznamo protiv čega se borimo." POB je zastao.

"Riječi ne bole, šefe.""Nisam baš tako siguran."Harry je pogledao valovit smeđi krajolik bez snijega. "Ljudi su više puta

vikali 'To je vuk', ali događaji su pokazali da je serijski ubojica rijetka zvjerka.""Znam", kimnuo je Hagen. "U ovoj smo zemlji tijekom mojeg mandata

vidjeli jedino Snjegovića. Ali ovaj put smo prilično sigurni. Dvije žrtve nemajuništa zajedničko, ali imaju identičan sedativ u krvi."

"To je nešto. Sretno.""Harry...""Nađite nekog kvalificiranog za posao, šefe.""Ti si kvalificiran.""Raspao sam se."Hagen je duboko udahnuo. "Onda ćemo te ponovo sastaviti."

"Nepopravljivo je", rekao je Harry."Jedino ti u ovoj zemlji imaš vještine i iskustvo potrebno za hvatanje

serijskog ubojice.""Dovedite nekog Amerikanca.""Dobro znaš da to tako ne ide.""Onda mi je žao.""Je li? Dvije žrtve dosad, Harry. Mlade žene..."Harry se odmahnuo kad je Hagen otvorio aktovku i izvukao smeđi fascikl."I mislim to, šefe. Hvala što ste mi otkupili putovnicu i sve to, ali završio

sam s fotografijama i izvještajima prepunim krvi i užasa." Hagen je povrijeđenopogledao Harryja, ali zadržao je fascikl u krilu.

"Pogledaj ovo, samo to tražim. I nemoj nikome reći da radimo na ovomslučaju."

"Oh? Zašto?""Komplicirano je. Samo nikome ne spominji, dobro?" Razgovor u

prednjem dijelu automobila je utihnuo, a Harry se usredotočio na Kajin potiljak.Budući da je Holmov volvo nastao mnogo prije nego što je "trzajna ozljeda

33

vrata" postala popularna, u automobilu nije bilo naslona za glavu, pa je Harrygledao njezin vitki vrat, a kako je podigla kosu, mogao je vidjeti i bijelu kožu,pa je razmišljao o tome kako je ranjiva, kako se brzo stvari mijenjaju i koliko bitoga moglo biti uništeno za samo nekoliko sekundi. To je u osnovi bio život:proces destrukcije, uništenje onoga što je od početka bilo savršeno. Jedina jenepoznanica hoće li to biti uništeno iznenada ili polako. Tužne li pomisli... Paipak, uhvatio se za nju. Sve dok nisu prošli kroz tunel Ibsen, sivu, anonimnukomponentu prometne mašinerije glavnog grada koja se mogla nalaziti u bilokojem gradu na svijetu. Pa ipak, u tom je trenutku osjetio - to. Golemo,nepomućeno zadovoljstvo što je ovdje. U Oslu. Kod kuće. Osjećaj je bio takosilovit da je na nekoliko trenutaka zaboravio zašto se vratio.

Dok mu je volvo izlazio iz vidokruga, Harry je gledao u Sofies gate 5. Napročelju zgrade stajalo je više grafita nego kad je otišao, no plava boja upozadini bila je potpuno ista.

Odbio je preuzeti slučaj. Otac mu je u bolnici. I to je jedini razlog zašto jeovdje. Nije im rekao da bi da je imao izbora znati za očevu bolest ili ne, odabraone znati. Nije se pak vratio iz ljubavi. Vratio se zbog srama.

Harry je provirio prema svoja dva prozora na drugom katu. Tad je otvoriovrata i izašao na dvorište. Kontejner je bio na istom mjestu. Harry je podigaopoklopac. Obećao je Hagenu da će pogledati dosje. Uglavnom zato da njegovšef sačuva obraz - konačno, putovnica je stajala Kriminalistički odjel pokojukrunu. Harry je bacio fascikl na pune plastične vrećice iz kojih se cijedilamljevena kava, pelene, trulo voće i lupinke krumpira. Udahnuo je i upitao sezašto je miris smeća tako iznenađujuće internacionalan.

U dvosobnom stanu ništa nije dirano, a ipak je nešto bilo drugačije. Ondjeje i dalje bio pepeljastosivi tom, kao da je netko bio ondje i upravo otišao. Ušaoje u spavaću sobu, spustio torbu i izvukao neotvorenu šteku cigareta. Sve je biloisto, sivo poput kože dvodnevnog trupla. Pao je na krevet. Zatvorio oči.Pozdravio poznate zvukove. Poput kapanja iz rupe u oluku na lim prozorskogokna. Nije to bio polagan, umirujući zvuk kap po kap sa stropa kao u HongKongu, već frenetično bubnjanje, negdje na prijelazu između kapanja i curenjavode, poput podsjetnika da vrijeme prolazi, sekunde jure i bliži se kraj priče.Pomislio je na La Lineu, lika iz talijanskog crtića koji bi nakon četiri minute sruba crtačeve linije uvijek pao u zaborav.

Harry je znao da u ormariću ispod sudopera stoji poluprazna boca JimBeama. Znao je da bi mogao početi ondje gdje je u ovome stanu završio. Sranje,onog dana prije nekoliko mjeseci bio je pijan i prije nego što je ušao u taksi.Nikakvo čudo što se nije uspio dovući do Manile. Mogao bi odmah otići dokuhinje i izliti sadržaj u sudoper.

Harry je zastenjao.

34

Pitati se kome nalikuje, bilo je posve glupo. Znao je kome nalikuje.Nalikovala je Rakel. Sve su one nalikovale Rakel.

35

7

Vješala

"Ali ja se bojim, Rasmuse", rekla je Marit Olsen. "U tome je stvar!""Znam", odgovorio je Rasmus Olsen onim prigušenim ljubaznim glasom

kojim je pratio i tješio svoju suprugu više od dvadeset i pet godina tijekompolitičkih odluka, autoškole, ispada bijesa i pokojeg napadaja panike. "To jeprirodno", rekao je i zagrlio je. "Naporno radiš, mnogo ti je toga u glavi. Tvojmozak više nema kapaciteta isključiti takve misli."

"Takve misli?" ponovila je i okrenula se prema njemu na kauču. Već jeodavno izgubila zanimanje za DVD Zapravo ljubav, koji su gledali. "Takvemisli, takve gluposti, to hoćeš reći?"

"Nije važno što ja mislim", rekao je i postavio ruke da mu se jagodiceprstiju dodiruju. "Važno je..."

.. Važno je što ti misliš", oponašala ga je. "Za ime Isusovo, Rasmuse,moraš prestati gledati doktora Phila."

Ispustio je svilenkast hihot. "Samo kažem da ti kao članica Stortingetaočito možeš zatražiti da te prati tjelohranitelj, ako se osjećaš neugodno. Ali želišli to?"

"Mmm", prela je kad je prstima počeo masirati točno ono mjesto za koje jeznala da on zna kako voli da ga masira. "Što si mislio pod želiš li to?"

"Razmisli malo. Što misliš da će se dogoditi?"Marit Olsen je razmislila. Zatvorila je oči i osjetila njegove prste kako joj

utrljavaju mir i harmoniju u tijelo. Upoznala ga je dok je radila u Norveškojslužbi za zapošljavanje u Alti u Finnmarku. Izabrali su je kao službenicu zaNTL, Sindikat državnih službenika, i bili su je poslali na jug na tečaj uKonferencijski centar Sørmarks. Ondje joj je odmah prve večeri prišao mršavmuškarac živih plavih očiju i visokog čela. Njegov način govora podsjećao ju jena kršćane oduševljene iskupljenjem u Klubu mladih u Alti. Jedino što jegovorio o politici. Radio je u tajništvu Socijalističke partije, pomagaozastupnicima oko praktičnih uredskih poslova, putovanja, novinara, a ponekadbi im čak napisao poneki govor.

Rasmus ju je počastio pivom, pozvao je na ples i nakon četiri iznimnospora evergreena sa sve bližim i bližim tjelesnim kontaktom upitao je želi li muse pridružiti. Ne u sobi, nego u stranci.

36

Kad se vratila kući, počela je odlaziti na stranačke skupove u Alti, anavečer bi s Rasmusom vodila duge telefonske razgovore o tome što su učinili išto misle o proteklom danu. Naravno, Marit to nikad nije naglas izgovorila, aliponekad je mislila da im je bilo najbolje dok su bili udaljeni dvije tisućekilometara. Tad je nazvao Odbor za imenovanja, stavio je na popis i eto -izabrali su je u Gradsko vijeće Alte. Dvije godine kasnije postala jepotpredsjednicom Socijalističke partije Alte, godinu kasnije sjedila je uregionalnom vijeću, a tad je uslijedio još jedan telefonski poziv i toga je putabila riječ o Odboru za imenovanja za Stortinget.

I sad je imala malen ured u Stortingetu, partnera koji joj je pomagao sgovorima i šansu da se nastavi uspinjati na ljestvici. Ako sve bude išlo po planu.I ako bude izbjegavala pogreške.

"Zadužit će policajca da me čuva", rekla je. "A novinari će htjeti znati zaštozastupnica za koju nitko nikad nije čuo hoda s prokletim tjelohraniteljem natrošak poreznih obveznika. A kad otkriju zašto - zato što ona sumnja da je netkoslijedi u parku - napisat će da bi s takvim načinom razmišljanja svaka žena uOslu trebala zatražiti zaštitu plaćenu od države. Ne želim zaštitu. Pusti to."

Rasmus se tiho nasmijao i prstima izmasirao svoje odobravanje.

* * *U parku Frogner vjetar je zavijao kroz gole grane drveća. Preko potpuno

crne površine jezera kliznula je patka s glavom posve uronjenom u perje. U liduFrogner otpalo lišće lijepilo se za pločice praznih bazena. Činilo se da je mjestonapušteno čitavu vječnost, kao da je neki izgubljeni svijet. Vjetar je podigaooluju u dubljem bazenu i zapjevao monotonu tužaljku ispod desetmetarskeskakaonice koja se poput vješala izdizala u noći.

37

8

Snow Patrol

Kad se Harry probudio, bila su tri sata poslijepodne. Otvorio je torbu,izvadio čistu odjeću, pronašao vuneni kaput i izašao. Kišica ga je razbudilataman toliko da je dok je ulazio u smeđe zadimljene prostorije Schrøder'sa,izgledao umjereno trijezno. Njegov je stol bio zauzet, pa je sjeo u kut ispodtelevizora.

Ogledao se oko sebe. Primijetio je nekoliko lica koja ranije nije viđao,nagnutih nad pivskim čašama, ali izuzev toga vrijeme je ovdje stalo. Prišla mu jeRita i stavila pred njega bijelu šalicu i metalni vrč s kavom.

"Harry", rekla je. Nije to bila dobrodošlica, već potvrda da je to uistinu on.Harry je kimnuo. "Bok, Rita. Stare novine?"Rita je odšetala do stražnje prostorije i vratila se s hrpom požutjelih novina.

Harry nikad nije bio dobio jasno objašnjenje zašto u Schrøder's u čuvaju starenovine, ali ta mu je činjenica više puta pomogla.

"Mnogo je prošlo", rekla je Rita i nestala. A Harry se sjetio što je volio uSchrøder'su osim činjenice da je to lokal najbliže njegovom stanu, u kojem služealkohol. Kratke rečenice. I što se tamo poštovalo privatni život. Primijetili su dase vratio i to je to, nije potrebno objašnjavati.

Harry je ispio dvije šalice iznenađujuće loše kave dok je istovremeno brzolistao novine u potrazi za novostima u kraljevini tijekom proteklih mjeseci. Ništaosobito, kao i obično. A to mu se u Norveškoj najviše sviđalo.

Netko je pobijedio u Norveškom idolu, neka slavna osoba izbačena je iznatjecanja u plesu, nogometaš treće lige uhvaćen je kako uzima kokain, a LeneGaltung, kći brodarskog magnata Andersa Galtunga, dobila je nekoliko milijunai zaručila se za zgodnijeg ali vjerojatno manje imućnog investitora po imenuTony. Urednik Liberala Arve Støp napisao je da za naciju koja se želi istaknutisocijalno-demokratskim modelom postaje sramotno što je Norveška jošmonarhija. Ništa se nije promijenilo.

Prve članke o umorstvima Harry je pronašao u novinama iz prosinca.Prepoznao je Kajin opis mjesta zločina, podrum na gradilištu uredskogkompleksa u Nydalenu. Uzrok smrti bio je nejasan, ali policija je sumnjala da jeriječ o zločinu.

Harry je listao dalje birajući tekstove o političaru koji se hvalio da odstupas funkcije kako bi imao više vremena za obitelj.

38

Schrødersova arhiva nipošto nije bila potpuna, no drugo se umorstvopojavilo u novinama s datumom od nekoliko tjedana kasnije.

Žena je pronađena iza uništenog datsuna odbačenog uz rub šume poredjezera Daudsjøen u Maridalenu. Policija nije odbacila mogućnost "kriminalnogdjela", ali nije otkrila ni pojedinosti o uzroku smrti.

Harry je pogledom skenirao članak i ustanovio da je razlog policijskešutnje bio uobičajen: Nisu imali nikakvih tragova, ništa, radar je pretraživaootvoreno more ništavila.

Samo dva umorstva. A ipak, Hagen se kad je rekao da je riječ o serijskomubojici, doimao tako sigurnim u svoje pretpostavke. Dakle, koja je veza? Što tomediji nisu bili prenijeli? Harry je osjetio da mu se mozak počinje kretati starimpoznatim stazama, prokleo samog sebe i svoju nemogućnost samokontrole panastavio listati.

Kad se metalni vrč ispraznio, ostavio je izgužvanu novčanicu na stolu iizašao na ulicu. Stegnuo je kaput i zaškiljio prema sivome nebu.

Zaustavio je prazan taksi uz pločnik. Vozač se nagnuo preko sjedala iotvorio stražnja vrata. Taj se trik danas rijetko viđa i Harry ga je odlučionagraditi napojnicom. Ne samo zato što je mogao odmah ući, već i zato što je naprozoru vrata mogao vidjeti odraz lica osobe za upravljačem vozila parkiranogiza Harryja.

"Rikshospital", rekao je Harry meškoljeći se prema sredini stražnjegsjedala.

"Odmah", rekao je vozač.Harry je proučavao retrovizor dok su kretali. "Oh, možete li prvo svratiti do

Sofies gatea pet, molim vas?"U Sofies gateu rekao je taksistu da ga pričeka. Dok se Harry uspinjao

stepenicama dugim i brzim koracima, u daljini je čuo brundanje dizelskogmotora. Mozak mu je preslagivao mogućnosti. Trijada? Herman Kluit? Ili dobrastara paranoja? Oprema je ležala gdje ju je i ostavio prije uzlijetanja, u kutiji salatom ispod ormara s hranom. Stara, nevažeća policijska iskaznica. Dva paralisičina Hiatt s plugom na oprugu za brzo postavljanje. I službeni revolver Smith& Wesson kalibra .38.

Vrativši se na ulicu, nije pogledao ni lijevo ni desno, već je uskočio ravno utaksi.

"Rikshospital?" upitao je vozač."Vozite u tom smjeru", odgovorio je Harry proučavajući retrovizor dok su

skretali u ulice Stensbergat i Ullevålsveien. Ništa nije vidio. To je moglo značitisamo dvije stvari. Dobra stara paranoja. Ili je tip profesionalac.

Harry je oklijevao pa konačno rekao: "Rikshospital."

39

Nastavio je promatrati retrovizor dok su prolazili pored crkve Vestre Aker ibolnice Ullevål. Što god učinio, ne smije ih odvesti onamo gdje je najranjiviji.Ondje gdje će uvijek pokušati udariti. Do obitelji.

Najveća bolnica u državi bila je smještena visoko iznad grada. Harry jeplatio vozaču koji je zahvalio na napojnici i ponovio trik sa stražnjim vratima.

Ispred Harryja uzdizale su se fasade zgrada, a nizak oblačni pokrivačnaočigled je sakrivao krovove.

Duboko je udahnuo.Osmijeh Olava Holea s bolničkog jastuka bio je tako nježan i krhak da je

Harry morao progutati slinu."Bio sam u Hong Kongu", odgovorio je Harry. "Morao sam malo

razmisliti.""Jesi li uspio?Harry je slegnuo ramenima. "Što kažu liječnici?""Što manje mogu. To je rijetko kad dobar znak, ali primijetio sam da mi je

tako draže. Suočavanje sa životnim realnostima nije, kao što znaš, nikad bilajača strana naše obitelji."

Harry se pitao hoće li htjeti razgovarati o mami. Nadao se da neće."Imaš posao?"Harry je odmahnuo glavom. Ocu je kosa padala preko čela, tako uredna i

bijela da je Harry sumnjao kako to uopće nije njegova kosa, već neki dodatakkoji je dobio s pidžamom i papučama.

"Ništa?" upitao je otac."Ponudili su mi da predajem na policijskom koledžu."To je zamalo i bila istina. Hagen mu je to ponudio nakon slučaja Snjegović

kao neku vrstu bolovanja."Učitelj?" Otac se oprezno nasmijao kao da bi veći napor mogao značiti

kraj. "Mislio sam da je jedan od tvojih principa ne raditi ništa što sam ja radio.""To nikad nije bilo tako.""To je točno. Uvijek si sve radio na svoj način. Te policijske stvari... Pa,

pretpostavljam da bih trebao biti zahvalan što nisi radio što i ja. Ja nikome nemogu biti uzor. Kao što znaš, nakon Što ti je mama umrla..

Harry je u bolničkoj sobi sjedio tek dvadeset minuta, a već je osjećaoočajničku potrebu da pobjegne.

"Nakon što ti je mama umrla, pokušavao sam naći nekakav smisao usvemu. Povukao sam se u svoju ljušturu i nisam nalazio radosti ni u čijemdruštvu. Kao da sam tako usamljen bio bliži njoj ili sam barem tako mislio. Alito nije način, Harry." Očev je osmijeh bio nježan, kao da je anđeo. "Znam da te

40

gubitak Rakel jako pogodio, ali ne smiješ se ugledati na mene. Ne smiješ seskrivati, Harry. Ne smiješ zaključati vrata i baciti ključ."

Harry je spustio pogled na svoje ruke, kimnuo i osjetio žmarce po čitavomtijelu. Morao je uzeti nešto, bilo što.

Tad je ušao medicinski tehničar, predstavio se kao Altman, podigaoinjekciju i rekao, blago rastežući riječi, da će "Olavu" dati nešto što će mupomoći da zaspi. Harryju je došlo da ga zamoli nešto i za sebe.

Otac mu je ležao na boku, a koža na licu mu se objesila. Izgledao je starijenego dok je ležao na leđima. Pogledao je Harryja teškim i praznim pogledom.

Harry je tako naglo ustao da su noge stolca glasno zaškripale po podu."Kamo ćeš?" upitao je Olav."Idem zapaliti", rekao je Harry. "Neću dugo."Sjedio je na niskom ciglenom zidu s pogledom na parkiralište i pripalio

Camel. S vanjske strane autoceste mogao je vidjeti Blindern i zgrade sveučilištana kojem je studirao njegov otac. Bilo je onih koji su tvrdili da sinovi uvijekpostanu, donekle, prikrivene kopije svojih očeva, da iskustvo oslobođenja nijedrugo doli iluzija. Vraćaš se, gravitacijska sila krvi nije samo jača od volje, onaje tvoja prava volja. Harryju se uvijek činilo da je on iznimka koja potvrđujepravilo. Pa zašto je onda pogled na očevo golo iznureno lice na jastuku biopoput pogleda u zrcalo? Zašto je imao dojam da dok sluša oca kako govori, čujesamoga sebe? Slušati njegove misli, riječi... Poput zubarske bušilice koja jezaprepašćujuće precizno pronašla Harryjeve živce. On je doista bio kopija.Sranje! Harryjev nemirni pogled na parkiralište pronašao je bijelu Corollu.

Uvijek bijela. To je najanonimnija boja. Boja Corolle ispred Schrøder'sa,one s licem iza upravljača, s istim licem koje ga je uskim pospanim očimapromatralo i prije dvadeset četiri sata.

Harry je odbacio cigaretu i pojurio unutra. Usporio je kad se našao uhodniku koji je vodio do očeve sobe. Skrenuo je prema mjestu na kojem sehodnik proširivao u široku čekaonicu i pravio se da pretražuje gomilu časopisana stoliću, usput ispod oka skenirajući ljude koji su sjedili ondje.

Muškarac se sakrio iza primjerka Liberala.Harry je podigao Se og Hør, tračersko smeće sa slikom Lene Galtung i

njezinog zaručnika, pa otišao.Olav Hole ležao je zatvorenih očiju. Harry se sagnuo i približio uho

Olavovim usnama. Disao je tako tiho da ga se jedva moglo čuti, ali Harry jeosjetio strujanje zraka na obrazu.

Neko je vrijeme sjedio na stolcu pored kreveta i promatrao oca dok mu jeum reproducirao loše izrezane uspomene iz djetinjstva nasumičnim redoslijedomi bez zajedničke poveznice, osim činjenice da se svega toga jasno sjećao.

Tad je smjestio stolac kraj vrata, pritvorio ih i čekao.

41

Prošlo je pola sata prije nego što je opazio muškarca kako niz hodnik dolaziiz čekaonice. Harry je primijetio da nabit muškarac robusna izgleda imaneobično krive noge. Izgledao je kao da hoda s loptom za napuhavanje izmeđukoljena. Prije nego što je prošao kroz vrata na kojem je bio znak za muški toalet,povukao je pojas. Nešto je teško visjelo s njega.

Harry je ustao i pratio ga.Zastao je ispred toaleta i udahnuo. Mnogo je prošlo. Tad je gurnuo vrata i

ušao.Toalet je bio poput ostatka bolnice: čist, lijep, nov i prevelik. Duž glavnog

zida bilo je postavljeno šest odjeljaka, a nijedan nije imao crveni četverokutiznad brave. Na kraćem zidu stajala su četiri umivaonika, a duž drugog dužegzida četiri porculanska pisoara u visini boka. Muškarac je stajao kod jednogpisoara, bio je okrenut leđima Harryju. Na zidu iznad njega nalazila sevodoravna cijev. Izgledala je čvrsto. Dovoljno čvrsto. Harry je izvadio revolver ilisičine. Međunarodni bonton nalagao je da se u muškim toaletima izbjegavahvatanje pogleda. Zadržavanje pogleda, čak i nenamjerno, razlog je za ubojstvo.U skladu s tim muškarac nije pogledao Harryja. Nije ga pogledao ni kad jeHarry nevjerojatno oprezno zaključao vanjska vrata, ni kad mu je polako prišao,ni kad je gurnuo cijev pištolja između valjkastih nakupina masnoće izmeđumuškarčeva vrata i glave te prošaptao riječi koje bi, tvrdili su kolege, svakipolicajac trebao izgovoriti barem jednom u karijeri: "Ni makac."

I muškarac je poslušao. Ukočio se i Harry je vidio kako su mu se namasnom valjku pojavili trnci.

"Ruke uvis."Muškarac je podigao kratke snažne ruke iznad glave. Harry se nagnuo

naprijed i u tom trenutku shvatio da je pogriješio. Muškarac je bio nevjerojatnobrz. Nakon sati i sati vježbanja borbe prsa o prsa Harry je bio svjestan kako jeznati primiti udarac jednako važno kao zadati ga. Umjetnost se krila u opuštanjumišića, prihvaćanju da kaznu više nije moguće izbjeći, samo smanjiti. Stoga jeHarry kad se muškarac okrenuo podignutog koljena, vješt poput plesača,reagirao prateći njegove pokrete. Pomaknuo je tijelo u smjeru udarca. Noga gaje pogodila iznad boka. Harry je izgubio ravnotežu, pao i otklizao dužpopločanog poda sve dok se muškarcu nije posve izmaknuo iz dometa. Ostao jeondje, uzdahnuo i pogledao strop pa izvadio kutiju cigareta. Jednu je stavio uusta.

"Brzinsko postavljanje lisičina", objasnio je Harry. "Naučio sam to onegodine na FBI-evom tečaju u Chicagu. Cabrini Green, pravi crnački geto.Bijelac navečer nije imao što raditi ako nije htio izaći i završiti opljačkan. Pasam sjedio u sobi i vježbao dvije stvari: punjenje i pražnjenje službenog pištoljanajbrže moguće, u mraku. I brzo postavljanje lisičina na nogu stola."

Harry se podigao na laktove.

42

Muškarac je i dalje stajao s kratkim rukama iznad glave. Zglobovi su mubili lisičinama zakvačeni za krajeve cijevi. Blijedo je promatrao Harryja.

"Poslao te gospodin Kluit?" upitao je Harry na engleskom.Muškarac je zadržao Harryjev pogled, a da nije ni trepnuo."Trijada? Platio sam dugove, nisi čuo?" Harry je proučavao muškarčevo

bezizražajno lice. Crte lica mogle su biti azijske, ali nije imao kinesko lice niput. Možda je Mongol? "Što onda želiš od mene?"

Nema odgovora. A to su loše vijesti jer to znači da muškarac vjerojatnonije došao ništa pitati, već nešto učiniti.

Harry je ustao, zaobišao ga i prišao mu s boka. Podigao je revolver domuškarčeva čela i gurnuo lijevu ruku u njegov sako. Prvo je rukom prešao prekohladnog čelika pa napipao novčanik i izvukao ga. Potom je napravio tri korakaunazad.

"Da vidimo... Gospodin Jussi Kolkka." Harry je podigao karticu AmericanExpress prema svjetlu. "Finac? Pretpostavljam da onda znaš nešto norveškog?"

Nema odgovora."Bio si policajac, zar ne? Kad sam te vidio na terminalu Gardemoen,

pomislio sam da si policajac za narkotike u civilu. Kako si znao da dolazimtočno tim letom, Jussi? Smijem te zvati Jussi, zar ne? Nekako mi je prirodnozvati imenom tipa kojem kurac viri iz gaća."

Začulo se kratko grgljanje, a onda je kroz zrak poletjela pljuvačka, zavrtjelase oko svoje osi i zalijepila na Harryjeva prsa.

Harry je pogledao majicu. Na crnoj majici pljuvačka je ostavila dijagonalnuliniju preko drugog "o", pa je sad pisalo "Snow Patrøl".

"Znači, razumiješ norveški", rekao je Harry. "Za koga onda radiš, Jussi? Išto želiš?"

Ni mišić se nije pomaknuo na Jussijevu licu. Netko je izvana prodrmaokvaku, opsovao i otišao.

Harry je uzdahnuo. Potom je podigao revolver da bude u ravnini sFinčevim čelom i napeo obarač.

"Možeš pretpostaviti, Jussi, da sam ja normalna, zdrava osoba. Pa, vidikoliko sam normalan. Moj otac bespomoćno leži u bolnici. Ti si to saznao i tomi predstavlja problem. Mogu ga riješiti samo na jedan način. Srećom, naoružansi, pa policiji mogu reći da je bila riječ o samoobrani."

Harry je stavio prst na okidač. I osjetio poznatu mučninu."Kripos."Harry je zastao. "Ponovi.""U Kriposu sam", prosiktao je na švedskom s finskim naglaskom koji

obožavaju duhoviti govornici na norveškim svadbama.

43

Harry se zagledao u njega. Nije ni najmanje sumnjao da govori istinu. Asvejedno je uopće nije mogao razumjeti.

"U mojem novčaniku", zarežao je Finac ne dopuštajući da mu bijes iz glasadosegne oči.

Harry je otvorio novčanik i pogledao unutra. Izvadio je plastificiranuiskaznicu. Nije bila baš prebogata informacijama, ali saznao je dovoljno.Muškarca pred Harryjem zaposlila je Krimpolitisentralen. Skraćeno Kripos.Središnja kriminalistička služba u Oslu koja je pomagala obično vodeći istrage uslučajevima ubojstava koja su mogla utjecati na čitavu državu.

"A kog vraga Kripos hoće od mene?""Pitaj Bellmana.""Tko je Bellman?"Finac je ispustio kratak zvuk, a bilo je teško odrediti je li zakašljao ili se

nasmijao. "POB Bellman, idiote. Moj šef. A sad me pusti, ljepotane.""Sranje", rekao je Harry i ponovo proučio iskaznicu. "Sranje, sranje,

sranje." Bacio je novčanik na pod i krenuo prema vratima."Hej! Hej!"Kad su se vrata za Harryjem zalupila, izgubili su se i Finčevi povici. Harry

je hodao hodnikom prema izlazu. Iz suprotnog smjera prilazio mu je medicinskitehničar koji je bio s njegovim ocem, pa mu je kimnuo s osmijehom kad su senašli dovoljno blizu. Harry je bacio u zrak ključić za lisičine.

"Altmane, u muškom je WC-u egzibicionist."Medicinar je nagonski uhvatio ključ objema rukama. Sve dok nije prošao

kroz vrata, Harry je na leđima osjećao njegov zapanjeni pogled.

44

9

Skok

Bilo je četvrt do jedanaest navečer i devet stupnjeva Celzija, a Marit Olsenprisjetila se da je dežurni meteorolog najavio kako će sutra biti još svježije. Uparku Frogner nije bilo ni žive duše. Nešto u lidu podsjećalo ju je na nasukanebrodove, napuštena ribarska sela s vjetrom koji šapuće kroz zidove kuća,sajmišta izvan sezone. Kao da su utopljeni ribari progonili Trondholmen i noćuizlazili iz mora s morskom travom u kosi i ribom u ustima i nosnicama. Kao dasu posvuda duhovi bez daha za koje se znalo da hladno, promuklo vrište poputgalebova. Kao da mrtvi s otečenim udovima zapinju o grane i lome ih uz glasnopucketanje, iako im ono ne zaprečuje put do izolirane kuće u Trondholmenu. UTrondholmenu gdje su živjeli djed i baka. Gdje je i ona sama ležala u dječjojsobi i tresla se. Marit Olsen je izdahnula. Trudila se izdahnuti.

Dolje je vjetar stao, ali gore na vrhu desetmetarske skakaonice moglo sevidjeti kako se miče. Marit je osjetila bubnjanje pulsa u sljepoočnicama, grlu,međunožju, osjetila je kako joj krv struji kroz svaki ud, svježa i životna. Život jedivan. Divno je biti živ. Jedva da se zadihala penjući se svim stubama do tornja,tek je osjetila kako joj srce, taj vjerni mišić, divlje lupa. Zagledala se u prazanbazen ispod sebe, a okupan mjesečinom imao je gotovo neprirodan plavkastisjaj. Nešto dalje prema kraju bazena mogla je vidjeti velik sat. Kazaljke su stalena pet i deset. Vrijeme je stalo. Mogla je čuti grad, vidjeti svjetla automobila uKirkeveienu. Tako blizu. A opet tako daleko. Predaleko da bi je itko čuo.

Disala je. A ipak je bila mrtva. Oko vrata imala je debelo uže i mogla ječuti vrištanje galebova, duhova kojima će se uskoro pridružiti. Ali nijerazmišljala o smrti. Razmišljala je o životu i o tome koliko bi silno voljelaživjeti. Sve male stvari, sve velike stvari, sve bi ih rado iskusila. Putovala bi uzemlje u kojima nikad nije bila, koje nikad nije vidjela, gledala bi svoje nećake inećakinje kako odrastaju, živjela bi u razumnijem svijetu.

Nož. Oštrica je svjetlucala pod svjetlom ulične svjetiljke, bila joj jeprislonjena na vrat. Navodno strah oslobađa energiju. Ne u njezinom slučaju jerjoj je strah ukrao svu energiju, oduzeo joj mogućnost djelovanja. Pomisao načelik koji joj reže meso pretvorila ju je u drhtavo klupko bespomoćnosti. Stogakad joj je glas rekao da se popne preko ograde, nije mogla, pa je pala na tlo iležala ondje kao vreća dok su joj se niz obraze slijevale suze. Znala je što slijedi.Učinila bi sve da ne bude isječena, a znala je da to ne može spriječiti. Toliko je

45

htjela živjeti. Još nekoliko godina, još nekoliko minuta, a to ludo, slijeporazmišljanje sve je pokretalo.

Počela je objašnjavati da se ne može popeti, zaboravila je da joj je rekao dašuti. Nož je poletio poput zmije, razrezao joj usta, okrenuo se pa ju je razvalio ozube i potoni bio izvučen. Krv je odmah šiknula. Glas iza maske nešto jepromumljao pa je gurnuo naprijed prema ogradi. Do mjesta u grmlju, gdje ju jegurnuo kroz rupu u ogradi.

Marit Olsen gutala je krv koja joj je nastavila puniti usta pa pogledalagledalište pod sobom; i ono se kupalo u blijedoj mjesečini. Bilo je tako prazno,sudnica bez gledatelja ili porote; samo sudac. Pogubljenje bez rulje; sam krvnik.Konačno javno pojavljivanje koje nitko nije smatrao važnim da bi prisustvovao.Marit je palo na pamet da joj u smrti baš kao i u životu nedostaje privlačnosti. Asad nije mogla ni govoriti.

"Skači."Vidjela je koliko je park lijep čak i zimi. Poželjela je da sat na drugom

kraju bazena radi da može vidjeti sekunde života koje krade."Skači", ponovio je glas. Vjerojatno je skinuo masku jer mu se glas

promijenio. Tad ga je prepoznala. Okrenula je glavu i zapanjeno ga pogledala. Aonda je na leđima osjetila udarac nogom.

Vrisnula je. Više nije osjećala tlo pod nogama. U jednom čudesnomtrenutku bila je bez težine. Ali tlo ju je privlačilo, a tijelo joj je ubrzalo, pa jeshvatila da prema njoj juri bijelo-plavi porculan bazena koji će je razbiti nakomade.

Tri metra iznad dna bazena uže se stegnulo oko vrata i grla Marit Olsen.Uže je bilo ono staromodno, napravljeno od lipe i brijesta, nimalo elastično.Nabito tijelo Marit Olsen nije izdržalo. Otkinulo se od glave i u tupom praskuudarilo u bazen. Glava i vrat ostali su na užetu. Nije bilo previše krvi. Tad seglava nagnula naprijed, kliznula iz omče i pala na gornji dio plave trenirke MaritOlsen pa se glasno otkotrljala po pločicama.

A tad je lido ponovo utihnuo.

46

Drugi dio

47

10

Podsjetnici

U tri ujutro Harry je odustao od pokušaja spavanja. Otvorio je slavinu ukuhinji i pod nju stavio čašu pa pustio vodu da teče dok se čaša nije prepunila idok mu se hladna voda nije počela slijevati niz zglob. Boljela ga je čeljust.Pozornost su mu privukle dvije fotografije iznad radne površine u kuhinji.

Jedna je, iako malo nagužvana, jasno prikazivala Rakel u svijetloplavojljetnoj haljini. Ali nije bilo ljeto i lišće je iza nje bilo jesenje. Tamnosmeđa kosaslijevala joj se na gola ramena. Oči kao da su joj tražile nešto iza objektiva,možda fotografa. Je li on snimio fotografiju? Čudno, ali nije se mogao sjetiti.

Na drugoj fotografiji bio je Oleg. Snimljena je Harryjevim mobitelom, naklizalištu Valle Hovin prošle zime na treningu. U tom je trenutku on bio krhakdječak, ali nastavi li s treningom, uskoro će mu pristajati Harryjev stari crvenidres. Čime se sad bavi? Gdje je? Je li im Rakel uspjela stvoriti dom gdje god senalazili, dom u kojem su se osjećali sigurnije nego u Oslu? Je li bilo novih ljudiu njezinu životu? Kad bi se Oleg umorio ili izgubio koncentraciju, je li jošHarryja zvao "tata"?

Harry je zatvorio slavinu. Bio je svjestan ormarića koji su mu bili ispodkoljena. Iznutra je Jim Beam šaputao njegovo ime.

Harry je navukao traperice i majicu pa otišao u dnevnu sobu i pustio Kindof Blue Milesa Davisa. Bio je to original, snimka na kojoj nisu kompenziralisitno kašnjenje vrpce u studiju, pa je čitav album imao taj jedva vidljivi pomakstvarnosti. Neko je vrijeme slušao pa pojačao zvuk kako bi utišao šapat izkuhinje. Zatvorio je oči.

Kripos. Bellman.Nikad prije nije čuo to ime. Mogao je, dakako, nazvati Hagena i raspitati

se, ali nije mu se dalo. Jer je imao osjećaj da zna o čemu je riječ. Najbolje pustitilava da spava.

Harry je stigao do posljednje pjesme Flamenco Sketches pa odustao. Ustaoje, izašao iz dnevne sobe i krenuo prema kuhinji. U hodniku se okrenuo, skrenuolijevo, obuo martensice pa izašao.

Pronašao ga je ispod otvorene plastične vreće. Korice fascikla bile suumrljane nečime što je nalikovalo osušenoj juhi od graška.

Vratio se u sobu, sjeo u zelenu fotelju i drhteći počeo čitati.

48

Prva je žena bila Borgny Stem-Myhre, stara trideset i tri godine, izvorno izLevangera na sjeveru. Sama, bez djece, živjela je u Sageneu u Oslu. Radila jekao frizerka, imala širok krug poznanika, posebno među frizerima, fotografima iljudima u modnom tisku. Često je posjećivala nekoliko restorana u Oslu, nesamo one najmondenije. Osim toga, voljela je prirodu, a posebno hodanje iliskijanje od jedne do druge planinske kolibe.

"Možeš maknuti ženu iz Levangera, ali ne možeš maknuti Levanger izžene", bio je općenit sažetak razgovora s njezinim kolegama. Harry jepretpostavio kako ta opaska dolazi od kolega koji su uspjeli izbrisati svojeprovincijsko podrijetlo.

"Svi smo je voljeli. Bila je jedna od malobrojnih iskrenih osoba u ovomeposlu."

"Nije nam jasno. Ne možemo shvatiti zašto bi je itko ubio.""Bila je predobra. I prije ili kasnije svaki od muškaraca koji su joj se sviđah

bi je iskoristio. Postala bi njihovom igračkom. Ciljala je previsoko, zapravo je utome bio problem."

Harry je proučavao njezinu fotografiju. U dosjeu se nalazila jednafotografija snimljena dok je još bila živa. Plavuša, iako možda i ne prirodna.Atraktivna, da, ali nije bila klasična ljepotica, već moderno obučena u vojnujaknu i s rastafarijanskom kapom. Moderno odjevena i predobra - ide li to dvojezajedno?

Bila je u restoranu Mono na ručku i predstavljanju modnog časopisaSheness. To je bilo između sedam i osam. Kolegici/prijateljici rekla je da će bitikod kuće i pripremati se za fotosnimanje koje se trebalo održati za dva dana, aza koje je fotograf tražio "kombinaciju izgleda džungle, punka i osamdesetih".

Pretpostavlja se da je otišla do najbližeg stajališta taksija, ali nitko odtaksista u blizini nije prepoznao fotografiju Borgny Stem-Myhre ili da ju jevozio u Sagene u spomenuto vrijeme (priloženi popisi Norgestaxija iOslotaxija). Ukratko, nitko je nije vidio nakon što je napustila Mono. Sve dok sedva poljska bauštelca nisu pojavila na poslu, primijetila da je lokot na željeznimvratima skloništa slomljen i ušla. Borgny je ležala na podu, zgrčena i posveodjevena.

Harry je proučio fotografiju. Ista ona vojna jakna. Lice koje djeluje kao daje premazano bijelim krečom. Bljeskalica je ostavila oštre sjene na zidupodruma. A krenula je na fotosnimanje.

Patolog je utvrdio kako je Borgny Stem-Myhre umrla negdje između deseti jedanaest. U krvi su joj pronađeni tragovi droge ketanom, snažnog anestetikakoji djeluje brzo ako ga se primjenjuje intramuskularno. Ali izravan uzrok smrtibilo je utapanje prouzrokovano krvlju iz rana u ustima. Patolog joj je u ustimapronašao dvadeset i četiri ubodne rane, simetrično raspoređene i na istoj dubini -sedam centimetara. Točnije, sedam centimetara bile su duboke one rane koje joj

49

nisu probole lice. Policija nije znala o kakvom je oružju ili instrumentu riječ.Jednostavno, nikad nisu vidjeli ništa slično. Nije bilo ama baš nikakvihforenzičkih tragova: otisaka prstiju, DNK, čak ni otisaka čizama ili cipela;betonski pod dan ranije bio je očišćen radi pripreme za grijaće kablove i oplatu.U izvještaju koji je sastavio Kim Erik Lokker, forenzičar koji je očito došaonakon Harryjeve ere, nalazila se fotografija dvaju sivo-crnih oblutaka nađenihna podu, a koja nisu potjecala iz šljunka oko mjesta zločina. Lokker je ukazao nato da se kamenčići često zaglave u čizmama s čvrstim potplatima i oslobode načvršćoj podlozi poput betonskog poda. Štoviše, ti su kamenčići tako neobični dabi se mogla utvrditi podudarnost ako bi se pojavili kasnije u istrazi, primjericena šljunčanoj stazi. Postojao je dodatak izvještaju, napisan nakon što je izvještajbio već potpisan i datiran: Na dva su kutnjaka pronađeni tragovi željeza ikoltana.

Harry je već pogodio zaključak. Listao je dalje.Druga se žena zvala Charlotte Lolles. Otac Francuz, majka Norvežanka.

Stanovala je u Lambertseteru u Oslu. Dvadeset i devet godina. Odvjetnica spravosudnim ispitom. Živjela je sama, ali imala je dečka. Erik Fokkestad brzo jeeliminiran iz istrage - bio je na seminaru iz geologije u Nacionalnom parkuYellowstone u Wyomingu u SAD-u. Charlotte mu se trebala pridružiti, ali ipakje dala prednost ozbiljnom sporu na kojem je trenutačno radila.

Kolege su je posljednji put vidjeli u uredu u ponedjeljak navečer oko devet.Vjerojatno se nije vratila kući. Tijelo joj je pronađeno u šumi Maridalen izanapuštenog automobila, a do trupla je ležala njezina aktovka puna papira. Izistrage su eliminirane i obje stranke u imovinskom sporu. Post-mortem izvještajnaglasio je kako su joj pod noktima pronađeni komadići boje i hrđe, što sepoklapalo s tragovima noktiju oko automobilske brave. Kao da je pokušavalaotključati automobil. Detaljnije ispitivanje brave otkrilo je da je dotad baremjednom bila obijena. Ali teško da je to učinila Charlotte Lolles. Harry jeoblikovao mentalnu sliku nje vezane uz nešto zaključano u prtljažniku ispekulirao da je od toga željela pobjeći. Nešto što je ubojica kasnije odnio sasobom. Ali što? I kako? I zašto?

Snimke razgovora s kolegicom iz odvjetničkog ureda sadržavale su i citat:"Charlotte je bila ambiciozna osoba i uvijek je radila do kasno u noć. Ali neznam koliko je bila učinkovita. Uvijek je bila nježna, ali nije baš bila takootvorena kako bi se dalo naslutiti po osmijehu i mediteranskom izgledu. Zapravoje bila dosta zatvorena. Recimo, nikad nije pričala o svojem partneru. Ali šefovisu je jako voljeli."

Harry je mogao zamisliti kolegicu koja je servirala intimne detalje iz svogživota jedan za drugim, a da od Charlotte potom zauzvrat nije dobila više odosmijeha. Njegov istražiteljski mozak sad je radio na autopilotu: Možda seCharlotte zadržavala zbog napasnih sestara, a možda je i nešto skrivala. Možda...

50

Harry je proučavao fotografije. Grube ali atraktivne crte lica. Tamne oči.Izgledala je poput... Sranje! Zatvorio je oči. Ponovo ih otvorio. Pregledaopatologov izvještaj. Detaljno proučio dokument.

Morao je provjeriti Charlotteino ime na početku spisa kako bi bio siguranda ne čita izvještaj o Borgny. Anestetik. Dvadeset i četiri rane u ustima.Utapanje. Bez vanjskog nasilja, bez znakova seksualnog odnosa. Jedina razlikau tome što je vrijeme Charlotteine smrti bilo između jedanaest i ponoći. No iovaj je izvještaj imao dodatnu bilješku koja se odnosila na tragove željeza ikoltana u žrtvinim ustima. Vjerojatno zbog toga što je Krimteknisk naknadnoshvatio da bi otkriće moglo biti relevantno jer je otkriveno na objema žrtvama.Koltan. Nije li od toga bio napravljen Schwarzeneggerov Terminator?

Harry je shvatio da je sad već posve budan i da se naginje preko rubastolca. Osjetio je nemir i uzbuđenje. I mučninu. Kao kad bi popio prvo piće, onood kojeg bi mu se želudac okrenuo i koje bi mu tijelo očajnički odbacivalo. Iuskoro molilo za još. Još i još. Sve dok ne uništi njega i sve oko njega. A upravoje to i činio. Harry je skočio tako brzo da mu se zavrtjelo i zgrabio fascikl. Znaoje da je predebeo, ali svejedno ga je nekako uspio poderati na pola.

Pokupio je komade papira i bacio ih u kontejner. Promatrao ih je kakopadaju pa podigao plastične vreće da dokumenti kliznu do kraja, do samog dna.Smetlari će doći sutra ili prekosutra, nadao se.

Harry se vratio i sjeo u zelenu fotelju.Dok se noć gubila u zelenkastim nijansama, čuo je prve zvukove grada koji

se budi. Ali preko uobičajenog brundanja prve prometne gužve u Pilestredetumogao je čuti i kako udaljena, nervozna policijska sirena nadjačava sve tetonove. Moglo je biti bilo što. Začuo je još jednu sirenu kako se približava. Bilošto. Pa još jednu. Ne, ne bilo što.

Zazvonio je telefon. Harry je podigao slušalicu."Hagen je. Primili smo por..." Harry je spustio slušalicu.Ponovo je zazvonilo. Harry je pogledao kroz prozor. Nije nazvao Sis. Zašto

ne? Jer se nije želio pokazati svojoj sestrici - svojoj najentuzijastičnijoj,najbezuvjetnijoj obožavateljici. Ženi koja je imala samo dašak Downovasindroma, ali svejedno se sa svojim životom nosila nemjerljivo bolje od njega.Bila je jedina osoba koju nije mogao razočarati.

Telefon je prestao zvoniti. Pa ponovo počeo.Harry je zgrabio slušalicu. "Ne, šefe. Odgovor je 'ne'. Ne želim taj posao."S druge strane na trenutak je zavladala tišina. Potom je nepoznat glas

rekao: "Energetika Oslo ovdje. Gospodin Hole?"Harry je opsovao u sebi. "Da?""Niste platili račune koje smo vam poslali i niste odgovorili na posljednje

opomene. Zovem da vas obavijestim kako danas u ponoć isključujemo struju naadresi Sofies gate pet."

51

Harry nije odgovorio."Ponovo ćemo je uključiti tek kad primimo dokaz o uplati dugovanja.""A dug iznosi?""S troškovima opomena i isljučenja, plus kamate, to je četrnaest tisuća

četiri stotine i šezdeset tri krune."Tišina."Halo?""Ovdje sam. Trenutačno sam malo u financijskoj stisci.""Iznos dugovanja prikupit će naša agencija za naplatu dugova. U

međuvremenu nadajmo se da temperatura neće pasti ispod nule, zar ne?""Nadajmo se", potvrdio je Harry i prekinuo vezu.U daljini sirene su jačale i utišavale se.Harry je legao. Ležao je zatvorenih očiju četvrt sata pa ustao, ponovo se

odjenuo, izašao iz stana i sjeo na tramvaj do Rikshospitala.

52

11

Novine

Kad sam se jutros probudio, znao sam da sam opet bio ondje. U snu jeuvijek bilo tako: Ležimo na tlu, krv teče, a kad skrenem pogled, ona naspromatra. Gleda me s tugom u očima, kao da je tek sad otkrila tko sam ja, tek mije sad skinula masku i vidjela da nisam muškarac kojeg želi.

Doručak je bio izvrstan. Na teletekstu je: "Zastupnica pronađena mrtva ubazenu u Lidu Frogner." Novinski su portali prepuni toga. Izreži, rec, rec.

Uskoro će prvi portali objaviti njezino ime. Dosad je takozvana policijskaistraga bila farsa koja razdražuje, a ne uzbuđuje. Ali vrijeme je da uključe svesvoje resurse jer se neće igrati istragom kako su to učinili u slučajevima Borgnyi Charlotte. Konačno, Marit Olsen ipak je bila zastupnica u parlamentu. Vrijemeje da ovo završi.

Jer sam već odabrao sljedeću žrtvu.

53

12

Mjesto zločina

Harry je pušio pred ulazom u bolnicu. Nebo nad njim bilo je svijetloplavo,a ispod njega grad smješten u udolini ispod niskih planinskih grebena, okupanmaglom. Pogled ga je podsjetio na djetinjstvo u Oppsalu, kad su on i Øysteinznali markirati prvi sat u školi i otići do njemačkih bunkera u Nordstrandu.Otamo su gledali gustu maglu koja se spustila na središte Osla. Ali s godinamaje jutarnja magla polako napustila Oslo, baš kao i industrija i paljenje drva.

Harry je petom ugasio cigaretu.Olav Hole izgledao je bolje. Ili je možda bilo do svjetlosti. Upitao je

Harryja zašto se smiješi. I što mu se zapravo dogodilo s vilicom.Harry je promrmljao nešto kako je bio nespretan, a u sebi se pitao kad se

dogodila ta promjena, kad su djeca počela štititi roditelje od stvarnosti? Okodesete godine, zaključio je.

"Bila je ovdje i tvoja sestrica", rekao je Olav."Kako je ona?""Dobro. Kad je čula da si se vratio, rekla je da će se ona sad brinuti za tebe.

Jer je ona sad velika. A ti si malen.""Hm. Pametna cura. Kako si danas?""Pa, zapravo, jako dobro. Mislim da je vrijeme da odem odavde."Nasmiješio se, a Harry mu je uzvratio osmijeh. "Što kažu doktori?"Olav Hole i dalje se smiješio. "Previše. Možemo li pričati o nečem

drugom?""Naravno. O čemu bi ti razgovarao?"Olav Hole je razmislio. "Volio bih pričati o njoj."Harry je kimnuo. Bez riječi je slušao oca koji mu je pričao kako je upoznao

Harryjevu majku. Kako su se vjenčali. O njezinoj bolesti dok je Harry biodječak.

"Ingrid mi je sve vrijeme pomagala. Sve vrijeme. Ali tako me rijetkotrebala. Sve dok se nije razboljela. Ponekad mislim da je bolest bila blagoslov."

Harry se trznuo."Dobio sam priliku odužiti se, shvaćaš? I odužio sam se. Učinio sam sve

što je tražila." Olav Hole je zaustavio pogled na sinu. "Sve, Harry. Gotovo sve."

54

Harry je kimnuo.Otac je nastavio govoriti. O Sis i Harryju, o tome kako je Sis bila čudesno

nježna. I o volji koju je Harry imao. O tome koliko se bojao, ali je to zadržao zasebe. O tome kako su Ingrid i on slušali pred vratima i čuli Harryja kakonaizmjenično plače i psuje nevidljiva čudovišta. A ipak su znali da ne smiju ući iutješiti ga. Jer sigurno bi se razbijesnio i počeo urlati da su sve pokvarili i nekasad odu.

"Uvijek si se htio sam boriti protiv čudovišta, Harry."Olav Hole ispričao je i staru priču o tome kako Harry nije progovorio skoro

do svoje pete godine. A onda su jednog dana iz njega samo potekle rečenice.Polagane, iskrene rečenice s odraslim riječima; nisu imali pojma gdje ih jenaučio.

"Ali tvoja je sestra u pravu", nasmiješio se Olav. "Opet si dječak. Opet negovoriš."

"Hm. Želiš da govorim?"Olav je odmahnuo glavom. "Samo slušaj. I to je zasad dovoljno. Ali morat

ćeš se jednom vratiti."Harry je desnom rukom stisnuo očevu lijevu pa ustao. "Je li u redu ako

ostanem u Oppsalu nekoliko dana?""Hvala ti na tome. Znaš, nisam te htio gnjaviti s tim, ali trebalo bi malo

pripaziti na kuću."Harry je odustao od ideje da kaže ocu kako će mu isključiti struju u stanu.Olav je pozvonio i pojavila se mlada nasmiješena sestra koja je izgovarala

očevo ime nekako nevino, koketno. A Harry je primijetio da mu je i otacprodubio glas dok joj je objašnjavao kako je Harryju potreban kofer da bipronašao ključ. Vidio je bolesnog muškarca u krevetu koji radi nje pokušavaraširiti perje. I iz nekog razloga Harryju to nije bilo patetično. Bilo je točno kakotreba biti.

Na rastanku je otac ponovio: "Znaš, napravio sam sve što me tvoja majkatražila." I prošaptao: "Osim jedne stvari."

Nakon što ga je odvela do garderobe, medicinska sestra rekla je Harryju daliječnik želi popričati s njim. Harry je pronašao ključeve u koferu pa pokucao navrata koja mu je pokazala sestra.

Liječnik mu je kimnuo da sjedne, naslonio se na stolcu na kotačiće i spojioprste. "Dobro je što ste se vratili. Pokušavali smo vas pronaći."

"Znam.""Rak se proširio."Harry je kimnuo. Netko mu je jednom rekao da je upravo to funkcija

stanica raka - širiti se.Liječnik ga je proučavao kao da razmatra sljedeći potez.

55

"U redu", rekao je Harry."U redu?""U redu, spreman sam čuti ostatak.""Obično ne govorimo koliko je nekoj osobi ostalo vremena. Moguće su

pogrešne procjene, a psihološki teret kao posljedica toga naprosto je prevelik.No u ovom slučaju mislim da je sasvim prikladno reći vam da je on već poživiodulje nego što smo očekivali."

Harry je kimnuo. Zagledao se kroz prozor. Magla je bila gusta."Imate li broj mobitela na koji vas možemo kontaktirati ako se što dogodi?"Harry je odmahnuo glavom. Je li dolje u magli čuo sirenu?"Može li vam netko prenijeti poruku?"Harry je ponovo odmahnuo glavom. "Nema problema. Zvat ću i posjećivati

ga svaki dan. U redu?"Liječnik je kimnuo i promatrao Harryja kako ustaje i izlazi.

Bilo je devet kad je Harry uspio doći do lida Frogner. Čitav park Frognerima oko pedeset hektara, ali kako je lido manji dio te površine, a usput je iograđen, policija je lako ogradila mjesto zločina; jednostavno su postavilikordon oko čitave ograde i postavili čuvara u ured za prodaju karata. Rojlešinara crne kronike već je bio na položajima i sad su stajali pred vratima ikokodakali, ispitujući kad će im biti omogućen pristup truplu. Za ime Božje,žrtva je bila prava pravcata zastupnica u parlamentu, nema li javnost pravo naslike tako uvaženog leša?

Harry je kupio americano u Kaffepikeneu. Tijekom cijele veljače ostavljalisu stolce i stolove vani, pa je sjeo, zapalio cigaretu i promatrao te novinare predkućicom za prodaju karata.

Muškarac je sjeo na stolac kraj njega. "Harry Hole, glavom i bradom. Gdjesi se skrivao?"

Harry je digao pogled. Roger Gjendem, novinar crne kronike Aftenpostena,zapalio je cigaretu i pokazao prema parku Frogner. "Marit Olsen konačno jedobila što je željela. Do osam navečer danas postat će slavna. Objesiti se saskakačke platforme? Dobar potez." Okrenuo se prema Harryju i napraviogrimasu. "Što ti se dogodilo s vilicom? Izgledaš užasno."

Harry nije odgovorio. Samo je pijuckao kavu i šutio. Nije se ni trudioublažiti tu neugodnu šutnju i uzalud se nadao da će novinar shvatiti kako baš inije poželjno društvo. Iznad njih i magluštine začuo se zvuk elisa. RogerGjendem podigao je pogled.

"Sigurno Verdens Gang. Tipično za tabloid. Unajmit će helikopter. Nadamse da se magla neće dići."

56

"Hm. Bolje da nitko nema fotografije nego da ih ima VG?" "Aha. A što tiznaš o slučaju?"

"Sigurno manje od tebe", rekao je Harry. "Truplo je u zoru našao neki odčuvara i odmah nazvao policiju. A ti?"

"Glava je otkinuta. Čini se da je žena skočila s vrha tornja s konopcem okovrata. A bila je poprilično glomazna, kao što znaš. Više od stotinu kilograma.Pronašli su niti koje odgovaraju njezinoj trenirci na ogradi gdje misle da je ušla.Nisu našli nikakve druge tragove, pa misle da je bila sama."

Harry je udahnuo dim cigarete. Glava otkinuta. Novinari. Govore kao štopišu. Zovu to principom obrnute piramide: Najvažnije informacije moraju bitiprve.

"Pretpostavljam da se to dogodilo rano jutros?" Harry je izvlačioinformacije.

"Ili navečer. Suprug Marit Olsen tvrdi da je u petnaest do deset izašla izkuće i krenula na trčanje."

"Kasno za trčanje.""Može biti da joj je to bilo uobičajeno vrijeme za trčanje. Sviđalo joj se

imati park samo za sebe.""Hm.""Usput, pokušao sam naći tog noćnog čuvara koji ju je pronašao." "Zašto?"Gjendem je iznenađeno pogledao Harryja. "Pa da dobijem priču iz prve

ruke, naravno.""Naravno", složio se Harry i povukao dim cigarete."Ali čini se da se sakrio. Nema ga ni ovdje ni kod kuće. Valjda je u šoku,

jadnik.""Pa, nije ovo prvi put da je našao truplo u bazenu. Pretpostavljam da se

detektiv koji vodi istragu pobrinuo da ne možeš do njega." "Kako to misliš, nijeprvi put?"

Harry je slegnuo ramenima. "Već su me dva ili tri puta ranije zvali ovamo.Dečki se ušuljaju noću. Jednom je riječ bila o samoubojstvu. Drugi put onesreći. Četvorica pijanih prijatelja vraćala su se kući s neke zabave i htjela suse poigrati - vidjeti tko se usuđuje stajati najbliže rubu skakaonice. Dečku koji jepobijedio bilo je devetnaest. Najstariji je bio njegov brat."

"Prokletstvo", složio se Gjendem.Harry je pogledao na sat kao da mora odjuriti."Sigurno je to uže bilo čvrsto", rekao je Gjendem. "Otkinuta glava. Jesi

ikad čuo za nešto slično?""Tom Ketchum", rekao je Harry, ispio ostatak kave u jednom gutljaju i

ustao.

57

"Ketchup?""Ketchum. Banda Hole-in-the-Wall. Obješen je na teritoriju Novog

Meksika tisuću devetsto prve godine. Standardna vješala, samo su koristilipreviše užeta."

"Uf. Koliko?""Malo više od dva metra.""Ne više? Pretpostavljam da je bio pravi debeljko.""Nije. Govori ti kako je lako izgubiti glavu, zar ne?"Gjendem je viknuo nešto za njim, ali Harry ga nije čuo. Prešao je

parkiralište sjeverno od lida, nastavio travnjakom i skrenuo lijevo preko mostado glavnog ulaza. Ograda je svuda bila više od dva i pol metra. Više od stotinukilogramu. Marit Olsen možda je i pokušala, ali preko ograde nije se popela beznečije pomoći.

S druge strane mosta Harry je skrenuo lijevo kako bi prišao lidu sa suprotnestrane. Prekoračio je narančastu policijsku vrpcu i stao na vrhu brežuljka poredgrma. Harry je posljednjih godina nevjerojatno mnogo toga zaboravio. Alislučajevi su ostali. Još se mogao sjetiti imena dječaka sa skakaonice. I udaljenogpogleda njegovog starijeg brata dok je monotonim glasom odgovarao naHarryjeva pitanja. I ruke koja je pokazivala prema mjestu na kojem su ušli.

Harry je oprezno koračao da ne uništi moguće tragove pa se sagnuo poredgrma sjedne strane. Rupa u ogradi još se nalazila na istom mjestu. Harry ječučnuo i stao proučavati rastrgane rubove. Lijepo su se vidjele tamne niti. Tajnetko nije se provukao, već se probio unutra. Ili ga je netko drugi ugurao. Tražioje druge dokaze. S vrha te rupe u ogradi visio je crni komad vune. Rupa je bilatako visoka da je osoba morala stajati kako bi dotakla tu rupu. Glava. Vuna jeimala smisla - vunena kapa. Je li Marit Olsen nosila vunenu kapu? PremaRogeru Gjendemu Marit Olsen napustila je dom u petnaest do deset kako bidžogirala parkom. Kao i obično, pretpostavljao je.

Harry je pokušao zamisliti prizor. Zamislio je neuobičajeno blagu večer uparku. Vidio je golemu znojnu ženu kako džogira. Nije vidio vunenu kapu.Također nije vidio nikog tko bi nosio vunenu kapu. Barem ne zato što je hladno.Ali možda zato da ga se ne vidi ili ne prepozna. Crna vuna. Možda fantomka.

Oprezno je izašao iz grmlja. Nije ih uopće čuo kako dolaze.Jedan muškarac držao je pištolj, vjerojatno Steyr, austrijski poluautomatik,

uperen u Harryja. Bio je plavokos i imao grube crte lica, a kad se počeo smijatikao da reži, Harry se prisjetio nadimka koji je pripadao Trulsu Berntsenu izKriposa. Beavis. Kao u Beavis i Butt-Head.

Drugi muškarac bio je nizak, neobično iskrivljenih nogu i ruku skrivenih udžepovima kaputa koji su, Harry je to znao, krili pištolj i značku s finskimimenom. Ali Harryjevu je pozornost privukao treći čovjek, onaj u elegantnomsivom baloneru. Stajao je malo dalje od one dvojice, ali bilo je nešto u govoru

58

tijela muškarca s pištoljem i Finca, u načinu na koji su se djelomično obraćaliHarryju, a djelomično tom muškarcu. Kao da su neki njegov produžetak, kao daje taj muškarac zapravo lik koji drži pištolj. Harry nije prvo primijetio njegovugotovo žensku ljepotu. Ni trepavice koje su bile vidljive iznad i ispod njegovihočiju, a ostavljale su prostora sumnji da se čovjek šminka. Ni nos, bradu, lijepoblik obraza. Ni činjenicu da mu je kosa gusta, tamna, siva, elegantno ošišana imnogo duža od policijskog standarda. Ni to što mnogo malih bezbojnih mrlja napotamnjeloj koži djeluje kao da je bio izložen kiseloj kiši. Ne, Harryja jeiznenadila mržnja. Mržnja u očima koje su zurile u njega, tako snažna da ju jeHarry fizički osjećao, kao nešto bijelo i tvrdo.

Muškarac je čistio zube čačkalicom. Glas mu je bio viši i nježniji nego štoje Harry očekivao. "Ušao si na teritorij koji je ograđen radi istrage, Hole."

"Nesporno.""Zašto?"Harry je promatrao muškarca tiho odbacujući jedan potencijalni odgovor za

drugim sve dok nije shvatio da ga jednostavno nema."Čini mi se da me poznaješ", rekao je Harry. "S kim imam zadovoljstvo?""Sumnjam da ovo predstavlja zadovoljstvo ijednom od nas dvojice, Hole.

Predlažem da odmah napustiš područje i više se nikad ne približiš Kriposovumjestu zločina. Je li to jasno?"

"Pa, čuo sam, ali nisam posve shvatio. A što ako slučajno mogu pomoćipoliciji, recimo, u obliku dojave o tome kako je Marit Olsen..."

"Ti si pomogao policiji", prekinuo ga je nježni glas, "jedino ukaljavši jojreputaciju. Za mene si pijanac, kršitelj zakona i štetočina, Hole. Stoga tipredlažem da otpužeš nazad u rupu iz koje si izgmizao prije nego što te netkozgazi."

Harry je pogledao muškarca, a njegov mozak i instinkt su se složili:Prihvati. Povuci se. Nemaš municije kojom bi uzvratio. Budi pametan.

I zbilja je poželio da je pametan; ta bi mu kvaliteta uistinu dobro došla.Harry je izvadio kutiju cigareta.

"A taj bi netko trebao biti ti, Bellmane? Ti si Bellman, zar ne? Genij koji jeza mnom poslao ovog majmuna?" Harry je kimnuo prema Fincu. "Sudeći prematom pokušaju, sumnjam da si sposoban zgaziti... ovaj... ovaj..." Harry jeočajnički pokušavao prizvati analogiju u sjećanje, ali nije uspijevao. Prokleti jetlag.

Bellman ga je prekinuo. "Odjebi sad, Hole." POB je pokazao palcem izasebe. "Idemo. Nestani."

"Ja..." počeo je Harry."To je to", rekao je Bellman široko se osmjehujući. "Uhićen si, Hole.""Molim?!"

59

"Triput ti je rečeno da napustiš mjesto zločina i nisi poslušao. Ruke izaleđa."

"Slušaj!" Harry je urlao s neugodnim osjećajem da je ispao vrlo predvidljivštakor uhvaćen u laboratorijskom labirintu. "Samo želim..."

Berntsen, odnosno Beavis, zakrenuo mu je ruku, izbacio cigaretu iz usta ibacio je na mokro tlo. Harry se sagnuo želeći je pokupiti, ali Jussi ga je raspalionogom u stražnjicu pa je pao. Udario je glavom u tlo i okusio zemlju ipljuvačku. I čuo Bellmanov blagi glas.

"Opireš se uhićenju, Hole? Rekao sam ti da staviš ruke iza leđa, zar ne?Rekao sam ti da ih staviš ovamo..."

Bellman je lagano položio ruku na Harryjevu stražnjicu. Harry je disaoduboko kroz nos i nije se pomaknuo. Točno je znao što Bellman traži. Napad napolicajca. Dva svjedoka. Paragraf 127. Kazna pet godina. Kraj igre. A iako je toHarryju bilo jasno kao dan, znao je i da će Bellman uskoro dobiti što želi. Stogase usredotočio na nešto drugo, isključio je iz misli Beavisov režeći smijeh iBellmanovu kolonjsku. Mislio je na nju. Na Rakel. Stavio je ruke iza leđa, navrh Bellmanova dlana, i okrenuo glavu. Sad je vjetar rastjerao maglu i na sivomnebu mogao je vidjeti siluetu tankog i bijelog skakačkog tornja. Nešto je visjelos njega, s te platforme. Možda je to bilo uže.

Lisičine su nježno kliknule na svoje mjesto.Bellman je stajao na parkiralištu pored Middelthunsgatea i gledao ih dok su

odlazili. Kaput mu je nježno lelujao na vjetru.Službujući je čitao novine, kad je pred pultom primijetio trojicu muškaraca."Bok, Tore", rekao je Harry. "Imaš sobu s pogledom, za nepušače?""Hej, Harry. Dugo se nismo vidjeli." Policajac je podigao ključ s police iza

sebe i predao ga Harryju. "Apartman za medeni mjesec."Harry je vidio zbunjenost na Toreovu licu kad se Beavis nagnuo prema

njemu, zgrabio ključ i rekao: "On je zatvorenik, stara budalo."Harry se grimasom ispričao Toreu. Jussi ga je pretražio i izvukao mu

ključeve i lisnicu."Možeš li nazvati Gunnara Hagena, Tore? On..."Jussi je stegnuo lisičine koje su se urezale u Harryjevu kožu, a Harry je

zateturao za dvojicom muškaraca koja su krenula prema pritvoru.Nakon što su ga zatvorili u ćeliju od dva i pol metra s metar i pol, Jussi se

vratio do Torea potpisati papire, a Beavis je stajao ispred vrata s rešetkama,gledajući Harryja. Harry je vidio da mu je nešto na umu, pa je čekao. Konačnoje to izašlo iz njega u glasu punom potisnutog bijesa.

"Kako se osjećaš, ha? Ti, jebena zvijezdo, koji si uhvatilo dvojicu serijskihubojica, bio na TV-u i sve to? Evo te sad, gledaš rešetke iznutra, ha?"

60

"Zašto si tako ljutit, Beavise?" upitao ga je Harry blago i žmirnuo. Mogaoje osjetiti nadimanje u tijelu, kao da je upravo uplovio nakon dugog putovanja.

"Nisam ljutit. Ali kad je u pitanju kreten koji upuca dobre policajce, ondasam bijesan na njih."

"Tri pogreške u jednoj rečenici", rekao je Harry i legao na krevet. "Kaoprvo, nije je, nego su. Drugo, inspektor Waaler nije bio dobar policajac i, treće,nisam ga upucao. Otkinuo sam mu ruku. Tu, kraj ramena." Harry mu jepokazao.

Beavisova su se usta otvorila i zatvorila, ali ništa nije izašlo.Harry je ponovo zatvorio oči.

61

13

Ured

Kad je otvorio oči, prošla su dva sata otkako je legao, a pred vratima ćelijestajao je Gunnar Hagen i pokušavao ih otključati. "Oprosti, Harry, bio sam nasastanku."

"Godilo mi je, šefe", rekao je Harry pa zijevnuo i ispružio se na krevetu."Hoće li me pustiti?"

"Razgovarao sam s tužiteljem i rekao je da je u redu. Pritvorili su te radinadzora, a ne da te kazne. Čuo sam da su te dovela dvojica Kriposovca. Što sedogodilo?"

"Nadao sam se da ćete vi to meni reći.""Ja tebi?""Kripos me prati otkako sam sletio u Oslo.""Kripos?"Harry je ustao i rukom prošao kroz čekinje na glavi. "Pratili su me do

Rikshospitala. Uhitili su me zbog formalnosti. Što se zbiva, šefe?"Hagen je podigao bradu i pogladio kožu na grlu. "Dovraga, trebao sam to

predvidjeti.""Predvidjeti što?""Da će procuriti vijest kako te pokušavamo vratiti na zemlju. Da će nas

Bellman pokušati zaustaviti.""Pa... Bilo bi lijepo znati, makar u grubim crtama.""Rekao sam ti, jako je složeno. Riječ je o uštedama i racionalizaciji

policijskih snaga. O jurisdikciji. Stari borac Kriminalistički odjel protiv Kriposa.O tome ima li u tako malenoj državi resursa za dva specijalistička odjela sparalelnim stručnim službama. Rasprava se razbuktala kad je Kripos dobionovog dozapovjednika Mikaela Bellmana."

"Pričajte mi o njemu.""O Bellmanu? Policijski fakultet, kratko razdoblje službe u Norveškoj pa

rad u Europolu u Haagu. Vratio se u Kripos kao čudo od djeteta, spremannapredovati i jurišati dalje. Samo gnjavaža od prvog dana kad je htio zaposlitibivšeg kolegu iz Interpola, stranca." "Nije slučajno riječ o Fincu?"

Hagen je kimnuo. "Jussi Kolkka. Policijska obuka u Finskoj, ali nemaformalnih kvalifikacija potrebnih za status policajca u Norveškoj. Sindikat je

62

poludio. Rješenje je, dakako, da se Kolkku privremeno zaposli u programurazmjene. Bellmanova je sljedeća inicijativa bila da se pravila tumače na načinda u većim istragama umorstva Kripos odlučuje hoće li preuzeti slučaj ili gaprepustiti policijskoj upravi."

"I?""To je, naravno, potpuno neprihvatljivo. Ovdje u policijskoj središnjici

imamo najveći odjel za umorstva u državi i odlučujemo koje slučajeve uzimamounutar oblasti Osla, u kojima trebamo pomoć, a kad tražimo da Kripos uzmestvar u svoje ruke. Kripos je osnovan kako bi policijskim postajama pomogao urješavanju slučajeva znanjem, ali Bellman je, eto tako, toj službi dao kraljevskistatus. Upleteno je i Ministarstvo pravosuđa. A oni su uskoro uvidjeli priliku daučine ono što smo dugo uspijevali držati pod kontrolom: mogućnostcentralizacije istraga ubojstava sa sjedištem koje će okupiti sve stručnjake najednom mjestu. Ni najmanje ih nije briga za naše argumente o opasnostimastandardizacije i zatvaranja kadrova, o važnosti lokalnog znanja i širenjuvještina, regrutacije i..."

"Hvala vam, ali ne trebate dalje objašnjavati. Slažem se sa svime." Hagenje podigao ruku. "Dobro, ali Ministarstvo pravosuđa trenutačno osmišljavapoziciju..."

"I...?""Kažu da će biti pragmatični. Riječ je o najekonomičnijem korištenju

rijetkih resursa. Ako Kripos može pokazati da će najbolje rezultate ostvariti bezutjecaja lokalne policije..."

.. Tad sva moć ide Kriposovoj središnjici u Brynu", rekao je Harry."Bellman dobiva velik ured, a Kriminalistički odjel pedalu." Hagen je skupioramena. "Tako nešto, da. Kad je Charlotte Lolles pronađena mrtva iza datsuna ikad smo vidjeli sličnosti s djevojkom ubijenom u podrumu nove zgrade, došlo jedo frontalnog sudara. Kripos je tvrdio da iako su trupla pronađena u Oslu,dvostruko ubojstvo znači da stvar preuzima Kripos, a ne Policijska postaja Oslo,pa su pokrenuli vlastitu neovisnu istragu. Shvatili su da se borba za podrškuministarstva prelama na ovom slučaju." "Znači, stvar je u rješavanju slučaja prijeKriposa?"

"Kao što sam rekao, složeno je. Kripos odbija dijeliti informacije s namaiako nisu ostvarili nikakav napredak. Umjesto toga su otišli u ministarstvo.Ravnatelj policije je obaviješten da bi ministarstvo voljelo vidjeti da se Kriposudopusti vođenje ovog slučaja sve dok ne odluče o podjeli područja odgovornostiu budućnosti."

Harry je polako kimao. "Počinje mi svitati. Svi ste postali očajni...""Ne bih tako rekao."

63

"Dovoljno očajni da iskopate starog lovca na serijske ubojice, Holea.Stranca koji više nije na plaći i koji bi cijelu stvar mogao potajice istražiti. Zatonikome nisam smio ništa reći."

Hagen je uzdahnuo. "Bellman je očito saznao. I nalijepio ti pratnju.""... Kako bi vidio poštujete li zahtjev ministarstva. Da me uhvati in

flagrante delicto dok čitam stare izvještaje ili ispitujem stare svjedoke.""Ili još učinkovitije: Da te izbaci iz igre. Bellman zna da bi jedna pogreška

bila dovoljna da te se suspendira. Jedno jedino pivo na dužnosti, jedno kršenjepravila službe."

"Hm. Ili opiranje uhićenju. Gad misli dići slučaj na višu razinu.""Razgovarat ću s njim. Odustat će kad mu kažem da ionako ne želiš slučaj. Nebacamo policajce u govna kad za to nema svrhe." Hagen je bacio pogled na sat."Čeka me posao. Ispratit ću te."

Izašli su iz pritvora prema parkiralištu i zastali kod ulaza u policijskusredišnjicu, toranj od betona i čelika iznad parka. Pored njih, oslonjeni napolicijsku središnjicu i povezani s njom podzemnim prolazom, stajali su sivizidovi Botsena, područnog zatvora u Oslu. Ispod njih područje Grønlandaprotezalo se do fjorda i luke. Fasade su bile snježnobijele i prljave kao da je ponjima kišio pepeo. Kranovi pored luke uzdizali su se na nebu poput vješala.

"Nelijep prizor, ha?""Da", složio se Harry i udahnuo."Ali ipak ima nečeg u ovom gradu."Harry je kimnuo. "To je istina."Neko su vrijeme stajali ljuljajući se na petama, ruku gurnutih u džepove."Hladno je", kazao je Harry."Baš i nije.""Vjerojatno, ali termostat mi je i dalje podešen na temperature u Hong

Kongu.""Shvaćam.""Imate gore šalicu kave?" Harry je pokazao prema šestom katu. "Ili vas

čeka posao? Slučaj Marit Olsen?"Hagen nije odgovorio."Hm", rekao je Harry. "Dakle, Bellman i Kripos su i to dobili."Dok je hodao hodnicima crvene zone na šestom katu, Harry je dobio

pokoje oprezno kimanje. Možda je bio legenda u zgradi, ali nikad nije bio jakopopularan.

Prošli su pored uredskih vrata na kojima je netko nalijepio papir veličineA4 s porukom "VIDIM MRTVACE".

64

Harry je pročistio grlo. "Morao sam dati tvoj ured Magnusu Skarreu. Sveostalo puca po šavovima."

"Bez brige", rekao je Harry.Obojica su uzela po papirnatu šalicu ozloglašene filter-kave iz kuhinjice.U Hagenovom se uredu Harry smjestio na stolac okrenut prema POB-ovom

stolu, gdje je mnogo puta sjedio."I dalje ga imate, kako vidim", rekao je Harry i glavom pokazao prema

podsjetniku na stolu koji je na prvi pogled nalikovao bijelom uskličniku. Bio jeto odsječen mali prst. Harry je znao da je taj prst nekoć pripadao japanskomzapovjedniku u Drugom svjetskom ratu. Povlačeći se, zapovjednik je odsjekaosebi prst pred svojim ljudima kako bi se ispričao što se ne mogu vratiti i pokupitisvoje mrtve. Hagen je volio koristiti tu priču kad je podučavao srednjiupravljački sloj vodstvu.

"A ti ga i dalje nemaš", Hagen je kimnuo prema ruci bez srednjeg prsta ukojoj je Harry držao papirnatu šalicu.

Harry je shvatio poantu i otpio gutljaj. Ni kava se nije promijenila. Tekućiasfalt.

Harry je napravio grimasu. "Trebam tročlani tim."Hagen je polako popio gutljaj i spustio šalicu. "Ne više?" "Uvijek me to

pitate. Znate da ne radim s velikim timovima." "U tom se slučaju neću buniti.Manji tim znači manje šansi da će Kripos i Ministarstvo pravosuđa shvatiti daistražujemo dvostruko umorstvo."

"Trostruko", rekao je Harry i zijevnuo."Čekaj malo, ne znamo je li Marit Olsen...""Žena sama noću, oteta, ubijena na nekonvencionalan način. Treći put u

starom malom Oslu. Trostruko ubojstvo, vjerujte mi. Ali ma koliko nas bilo,vjerujte mi da ćemo prokleto dobro paziti da nam se putevi ne ukrste sKriposom."

"Da", složio se Hagen. "Znam to. Zato je uvjet da dogodi li se da se istragarazotkrije, ona nema nikakve veze s Kriminalističkim odjelom."

Harry je zatvorio oči. Hagen je nastavio."Naravno, izražavamo žaljenje što su uključeni neki od naših bivših

zaposlenika, ali neka bude jasno da je to nešto što je poznati divljak Harry Holesamostalno inicirao, bez znanja voditelja jedinice. A ti ćeš potvrditi tu verzijudogađaja."

Harry je otvorio oči i zagledao se u Hagena.Hagen mu je uzvratio pogled. "Ima li pitanja?""Da.""Pucaj."

65

"Gdje curi?""Molim?""Tko informira Bellmana?"Hagen je spustio ramena. "Mislim da on nema nikakvog pristupa onome što

radimo. Na mnogo je mjesta mogao saznati za tvoj povratak.""Znam da Magnus Skarre ima naviku govoriti svašta svugdje.' "Nemoj me

više ispitivati, Harry.""U redu. Gdje ćemo se utaboriti?""Dobro. Dobro." Gunnar Hagen kimnuo je nekoliko puta kao da je riječ o

temi o kojoj su već razgovarali. "Kad je riječ o uredu...' "Da?""Kao što sam rekao, mjesto će se raspuknuti po šavovima, pa se moramo

utaboriti negdje vani, ali ne predaleko.""Dobro. Gdje?"Hagen je pogledao kroz prozor. U sive zidove Botsena. "Sigurno se šalite",

rekao je Harry.

66

14

Regrutacija

Bjørn Holm ušao je u konferencijsku dvoranu Krimtekniska u oblasti Brynu Oslu. S druge strane prozora sunce je popuštalo stisak na pročeljima i bacalograd u poslijepodnevni sjaj. Parkiralište je bilo krcato, a ispred ulaza u Kripos sdruge strane ceste stajao je bijeli autobus s tanjurom satelitske antene na krovu ilogotipom norveške televizijske tvrtke na boku.

Jedina osoba u sobi bila je njegova šefica Beate Lønn, neobično blijeda,sitna i tiha žena. Kad ne bi znao više o njoj, čovjek bi mogao pomisliti da takvaosoba ima problema u vođenju skupine iskusnih, profesionalnih, samosvjesnih,ćudljivih i često naglih forenzičara. Onaj tko ju je poznavao znao je da je onajedina osoba koja ih može držati pod kontrolom. Ne samo zbog toga što poštujučinjenicu da je ostala uspravna i ponosna usprkos tome što je izgubila dvojicupolicajaca - prvo svog oca, a potom i oca svojeg djeteta - nego i zbog toga što jeu toj skupini ona bila najbolja. I isijavala je takvu sigurnost, integritet iozbiljnost da se naredba koju bi Beate Lønn prošaptala, spuštenog pogleda irumenih obraza, odmah provodila. Tako je i Bjørn Holm došao čim je primioobavijest.

Sjedila je na stolcu privučenom uz televizijski monitor."Prenose uživo konferenciju za medije", rekla je ne okrećući se. "Sjedni."Holm je odmah prepoznao osobe na ekranu. Kako je neobično, pomislio je,

promatrati signale koji putuju tisućama kilometara u svemir i nazad samo da bividio ono što se zbivalo na suprotnoj strani ulice.

Beate Lønn je pojačala zvuk."Dobro ste shvatili", govorio je Mikael Bellman i nagnuo se prema

mikrofonu. "Zasad nemamo ni tragova ni osumnjičenih. I još ću jednomponoviti: Nismo isključili mogućnost suicida." "Ali, rekli ste..." začuo se glasmeđu okupljenim novinarima. Bellman ju je prekinuo. "Rekao sam da smrtsmatramo sumnjivom. Siguran sam da ste upoznati s tom terminologijom. Akoniste, trebali biste..." Pustio je da kraj rečenice visi u zraku i pokazao u osobu izakamere.

"Stavanger Aftenblad", začuo se polagani ritam dijalekta Rogalanda. "Vidili policija vezu između ove smrti i dvije u...?" "Ne! Da ste pratili, čuli biste mekako govorim da nismo isključili vezu."

67

"Shvatio sam to", nastavio je polagan miran glas dijalektom. "Ali mi smoovdje više zainteresirani za ono što mislite, a ne za ono što ne isključujete."

Bjørn Holm vidio je kako Bellman bijesno gleda novinara dok munestrpljivost nateže kutove usana. Uniformirana policajka pored Bellmanapoložila je ruku na mikrofon, nagnula se pred njega i nešto mu prošaptala. POB-ovo se lice smrknulo.

"Mikael Bellman dobiva brzi tečaj iz odnosa s medijima", rekao je BjørnHolm. "Prva lekcija: Udari po onima s kosom, posebno po provincijskimnovinama."

"Nov je na toj poziciji", rekla je Beate Lønn. "Naučit će." "Misliš?""Da. Bellman je tip koji uči.""Čuo sam da je poniznost teško naučiti.""Istina, iskrenu poniznost teško je naučiti. Ali pognuti glavu kad ti

odgovara osnova je moderne komunikacije. Upravo mu to Ninni govori. ABellman je dovoljno pametan da to shvati."

Na ekranu Bellman se nakašljao, prisiljavajući se pronaći gotovo dječačkismiješak, pa se približio mikrofonu. "Ispričavam se ako sam zazvučao grubo, alidug je dan iza nas i nadam se da shvaćate kako se jednostavno hoćemo što prijevratiti istrazi ovog tragičnog slučaja. Moramo završiti, ali ako imate dodatnihpitanja, proslijedite ih Ninni i obećavam da ću vam još večeras odgovoriti. Prijeroka. Je li to u redu?"

"Što sam rekla?" upitala je Beate trijumfalno."Zvijezda je rođena", rekao je Bjørn.Slika se usukala, a Beate Lønn se okrenula. "Harry je zvao. Želi da te

predam.""Mene?" iznenadio se Bjørn Holm. "Zašto?""Dobro znaš zašto. Čula sam da si bio s Gunnarom Hagenom na aerodromu

kad je Harry stigao.""Ups." Holm se nasmiješio i otkrio oba niza zubi. "Pretpostavljam da te

Hagen htio koristiti u operaciji Uvjeravanje jer si jedan od rijetkih ljudi s kojimaHarry voli raditi."

"Nismo stigli tako daleko, a Harry je odbio posao.""Ali čini se da se predomislio.""Ha? A što ga je nagnalo na to?""Nije rekao. Rekao je samo da misli kako je ispravno da to ide preko

mene.""Naravno. Ti si ovdje šefica.""Kad je Harry u pitanju, ništa ne možeš uzeti zdravo za gotovo. Kao što

znaš, dobro ga poznajem."

68

Holm je kimnuo. Znao je. Poznavao je Jacka Halvorsena, Beateinogpartnera i čovjeka koji je trebao biti otac njezinog djeteta, a poginuo je radeći zaHarryja. Jedne je ledene zime, usred bijela dana proboden u prsa u Grünerløkki.Holm je stigao odmah nakon toga. Vrela krv natapala je plavi led. Policajčevasmrt. Nitko nije krivio Harryja. Odnosno, nitko osim Harryja.

Počešao je zaliske. "Pa, što si rekla?"Beate je duboko udahnula promatrajući kako novinari i fotografi jure iz

Kriposove zgrade. "Isto što ću sad reći tebi. Ministarstvo pravosuđa objavilo jeda Kripos ima prioritet i u skladu s tim nema šanse da ću u ovome slučajuforenzičare davati ikome drugome osim Bellmanu."

"Ali?"Beate Lønn snažno je bubnjala olovkom Bic po stolu. "Ali postoje i drugi

slučajevi osim dvostrukog umorstva.""Trostrukog umorstva", rekao je Holm i nakon što ga je Beate oštro

pogledala, dodao: "Vjeruj mi.""Ne znam što točno inspektor Hole istražuje, ali to nikako nisu jedini

slučajevi umorstva. On i ja se posve slažemo oko toga", rekla je Beate. "A ti siovime preseljen na taj slučaj ili te slučajeve - o kojima ja ne znam ništa. Na dvatjedna. Kopiju prvog izvještaja o tome na čemu god već radiš želim na svomestolu za pet radnih dana od danas. Shvatio?"

U sebi je Kaja Solness sjala kao sunce, osjećajući gotovo neodoljivu željuda se nekoliko puta zavrti u svojem uredskom stolcu.

"Ako Hagen kaže da je to u redu, naravno da ću ti se pridružiti", rekla jepokušavajući se obuzdati, ali mogla je čuti uzbuđenje u svome glasu. "Onda smosamo Holm, ti i ja. A slučaj na kojem radimo je povjerljiv. Počinjemo sutra.Nađemo se u sedam u mojem uredu."

"Hm... Sedam?""Sieben. Sedam. Ili sedam nula nula.""Shvaćam. U kojem uredu?"Muškarac se nasmijao i objasnio joj.Pogledala ga je u nevjerici. "Imamo ured u zatvoru?"Dijagonala u dovratku se opustila. "Sastajemo se i krećemo. Pitanja?"Kaja ih je imala nekoliko, ali Harry je već bio otišao.

San se sad počeo pojavljivati i danju. U daljini još čujem bend kako sviraLove Hurts. Primijetio sam nekoliko momaka kako stoje oko nas, ali nisu seumiješali. Dobro. Što se mene tiče, gledam u nju. Vidi što si učinila, htio bihreći. Pogledaj ga sada. Želiš li ga i dalje? Moj Bože, kako je mrzim, kako želimizvući nož iz usta i zariti ga u nju, bušiti rupe u njoj, vidjeti kako sve lipti: krv,

69

crijeva, laž, glupost, njezina idiotska samodopadnost. Netko bi joj trebaopokazati koliko je ružna iznutra.

Vidio sam novinsku konferenciju na televiziji. Nesposobni idioti! Nematragova. Nema osumnjičenih! Zlatnih prvih četrdeset i osam sati, pijesak curi,požurite se, požurite se. Što hoćete od mene?

Da krvlju ispišem poruku na zidu?Vi dopuštate da se ubijanje nastavi.Pismo je završeno.Požurite se.

70

15

Stroboskop

Stine je promatrala momka koji joj se upravo obratio. Imao je bradu, plavukosu i vunenu kapu. A to nije bila kapa koju se može nositi i unutra, već debelakapa koja grije uši. Snowboarder? U svakom slučaju, pogledala je malo bolje.Nije baš bio ni momak, već muškarac. Stariji od trideset. U svakom slučaju, nasmeđoj koži vidjele su mu se bore.

"Pa?" povikala je nadglasavajući glazbu koja je treštala sa sterea uKrabbeu. Novootvoreni restoran htio se nametnuti kao novo okupljalište mladihavangardnih glazbenika, filmaša i pisaca u Stavangeru, kojih je u tom inačeposlovno orijentiranom materijalističkom naftnom gradu bilo poprilično.Pokazat će se da ta kul ekipa još nije odlučila zaslužuje li Krabbe njihovupozornost ili ne. A ni Stine još nije odlučila zaslužuje li ovaj momak, muškarac,njezino zanimanje.

"Samo mislim da bi mi trebala dati priliku da ti to ispričam", rekao je on sosmijehom prepunim samopouzdanja i pogledao je očima koje su joj se činilenekako presvijetlo plavima. Ali možda je stvar u rasvjeti? Stroboskopu? Je li tobilo kul? Vrijeme će pokazati. Okrenuo je pivsku čašu u ruci i naslonio se našank. Ako ga poželi čuti, morat će se nagnuti prema njemu. Nije nasjedala na tajtrik. Nosio je i debelu zimsku jaknu, a na njegovu licu ispod te smiješne kapenije bilo ni kapi znoja. Je li joj i to bilo kul?

"Jako mali broj ljudi prošao je motociklom kroz predio delte Burme i vratiose dovoljno živ da to ispriča", rekao je.

Dovoljno živ. Dakle, on je brbljavac. To joj se do neke mjere sviđa. Činiose zanimljivim. Kao neki američki akcijski junak iz starog filma ili televizijskeserije iz osamdesetih.

"Obećao sam samome sebi da ću ako se vratim u Stavanger, izaći, kupitipivo, počastiti najljepšu djevojku koju vidim i ispričati joj ovo što sad pričamtebi." Raširio je ruke i pokazao širok bijeli osmijeh. "Mislim da si ti djevojkapored plave pagode."

"Da sam što?""Rudyard Kipling, curo. Ti si cura koja čeka engleskog vojnika pored stare

pagode Moulmein. Što kažeš? Hoćeš li mi se pridružiti i bosonoga hodati

71

šljunkom Shwedagona? Jesti meso kobre u Bagu? Spavati dok se muslimanimole u Rangoonu i buditi se s budistima na Mandalayu1?"

Udahnuo je. Nagnula se prema njemu. "Ja sam najzgodnija cura ovdje, ha?"Osvrnuo se oko sebe. "Nisi, ali imaš najveće sise. Dobro izgledaš, ali

konkurencija je prevelika da bi bila najzgodnija cura u čitavoj gomili. Onda,idemo?"

Nasmijala se i odmahnula glavom. Nije znala je li zabavan ili samo lud."Ovdje sam s frendicama. Možeš isprobati taj trik na nekoj drugoj.""Elias.""Što?""Pitala si se kako se zovem. Za slučaj da se ponovo sretnemo. Znači,

zovem se Elias. Skog. To ćeš zaboraviti, ali sjećat ćeš se Eliasa. I srest ćemo seponovo. Zapravo, i prije nego što misliš."

Nakrivila je glavu. "A da?"Tad je ispraznio čašu, stavio je na šank, nasmiješio joj se i otišao. "Tko je

to?" pitala je Mathilde."Ne znam", odgovorila je Stine. "Zapravo je jako drag. Ali čudan. Zvučao

je kao da dolazi iz istočne Norveške.""Čudan?""Nešto je čudno s njegovim očima. I zubima. Ima li ovdje stroboskop?""Stroboskop?"Stine se nasmijala."Ne. To je boja zubne paste pod UV svjetlom. Lice ti izgleda kao da si

zombi."Mathilde je odmahnula glavom. "Treba ti piće. Dođi."Dok je pratila Mathilde, Stine se okrenula prema izlazu. Učinilo joj se da je

vidjela lice naslonjeno na vrata. Ali tamo nije bilo nikoga.

1 Mandalay - pjesma britanskog književnika Rudyarda Kiplinga koja je dobila naslov poMandalayu, nekadašnjem glavnom gradu Burme. Godine 1907. Kipling je preradio pjesmu kako bi semogla pjevati i otad je poznatija kao On the Road to Mandalay. Najpoznatija je zasigurno verzija kojuje otpjevao Frank Sinatra.

72

16

Kralj speeda

Bilo je devet navečer i Harry je pješačio središtem Osla. Jutro je proveounoseći stolce i stolove u novi ured. Poslijepodne je otišao do Rikshospitala, aliotac mu je bio na nekim pretragama. Pa se vratio u ured, kopirao izvještaje,obavio nekoliko poziva, rezervirao kartu za Bergen, otišao do trgovine i kupioSIM karticu veličine filtera cigarete.

Harry je nastavio hodati. Uvijek se uživao šetati ovim zbijenim gradom odistoka prema zapadu, promatrajući postupne ali očite promjene na ljudima, umodi, nacionalnosti, arhitekturi, trgovinama, kafićima i barovima. Svratio je uMcDonald's, pojeo hamburger, ugurao tri slamke u džep kaputa i nastaviosvojim putem.

Pola sata nakon stajanja u pakistanskom Grønlandu pomalo nalik getunašao se u urednom, pomalo sterilnom i jako bijelom West Endu. Kaja Solnessstanovala je na Lyder Sagens gateu, a pokazalo se da živi u jednoj od onihvelikih starih drvenih kuća koje su u rijetkim prilikama kad bi se neka od njihnašla na prodaju privlačile rojeve stanovnika Osla. Ne da bi ih kupili - malo ih sije to moglo priuštiti - već da bi ih vidjeli, sanjali o njima i dobili potvrdu da jeFagerborg zbilja ono što se govorilo o toj četvrti: susjedstvo u kojem bogati nisuprebogati, nisu stekli novac preko noći, tamo nitko nema bazen, električnagaražna vrata ili druge vulgarne moderne izume. Stanovnici Fagerborga sudoslovno ugledni građani. Ponašaju se kako su se oduvijek ponašali. Ljeti sjedeispod stabala jabuka u velikim zasjenjenim vrtovima, na vrtnim garnituramakoje su nepraktično velike. Kad ih unesu nazad u kuće, dani postaju kraći, a izaroleta na prozorima pale se svijeće. U Lyder Sagens gateu božićna atmosferavlada od listopada do ožujka.

Vrata su proizvodila tako glasne zvukove da tamo zbilja nije bilo potrebedržati psa, nadao se Harry. Pod čizmama mu je škripao šljunak. Bio je sretankao malo dijete kad ih je ponovo pronašao u ormaru, ali sad su bile posvepromočile.

Popeo se uz stepenice na trijem i pritisnuo zvonce pored imena.Pred vratima stajao je par lijepih ženskih cipela i par muških. Veličina

četrdeset i šest, ocijenio je Harry. Kajin suprug prilično je velik sudeći premacipelama. Jer ona je, naravno, imala supruga; nije znao zašto je uopće pomisliodrugačije. Jer pomislio je, zar ne? No nije bilo važno. Vrata su se otvorila.

73

"Harry?" Na sebi je imala raskopčanu preveliku vunenu vestu, izblijedjeletraperice i vunene papuče toliko vremešne da se Harryju činilo da imaju staračkepjege. Bila je bez šminke. Samo iznenađen osmijeh. Pa ipak, činilo se da ga jeočekivala. Nadala se da bi je volio vidjeti ovakvu. Naravno, već je u HongKongu u njezinim očima vidio tu oduševljenost koju žene ga je premamuškarcima s reputacijom, dobrom ili lošom. Nije proveo detaljnu analizusvakog pojedinog misaonog procesa koji ga je zajedničkim djelovanjem doveodo ovih vrata. Ali dobro što se nije previše trudio. Cipele broj četrdeset šest. Iličetrdeset šest i pol.

"Hagen mi je dao tvoju adresu", objasnio je Harry. "Nije daleko od mojegstana, pa sam mislio svratiti umjesto da nazovem."

Nasmiješila se. "Nemaš mobitel.""Pogrešno." Harry je iz džepa izvadio mobitel. "Hagen mi je dao ovo, ali

već sam zaboravio PIN. Smetam li?""Ne, ne." Širom je otvorila vrata pa je Harry ušao.Bilo je to patetično, ali srce mu je malo brže zakucalo dok ju je čekao. Prije

petnaest godina to bi ga nerviralo, ali sad se pomirio s tim i prihvatio banalnučinjenicu da će ženska ljepota nad njim uvijek imati određenu snagu.

"Kuham kavu. Hoćeš i ti?"Ušli su u dnevnu sobu. Zidovi su bili prekriveni slikama, a police tolikim

knjigama da je sumnjao kako ih je sve pročitala. Soba je imala izrazito muževankarakter. Veliko kutno pokućstvo, globus, nargila, ploče na policama, nazidovima karte i fotografije visokih planina pokrivenih snijegom. Harry jezaključio da je on mnogo stariji od nje. Televizor je bio upaljen ali posve stišan.

"Marit Olsen je glavna vijest na svim programima", rekla je Kaja podižućidaljinski i isključujući televizor. "Dvoje opozicijskih vođa ustalo je i zatražilobrze rezultate. Rekli su da vlada sustavno uništava policijske snage. Kripossljedećih nekoliko dana neće baš imati mira."

"Da, molim kavu", rekao je Harry, a Kaja je pojurila u kuhinju. Sjeo je nakauč. Na stoliću za novine pored ženskih naočala za čitanje ležala je otvorenaknjiga Johna Fantea. Pored nje bile su slike lida Frogner. Ne slike samog mjestazločina, već ljudi koji su se okupili izvan policijske vrpce i promatrali. Harry jezadovoljno zastenjao. Ne samo zato što je posao odnijela kući, već i zato što suforenzičari i dalje snimali takve fotografije. Upravo je on uvijek inzistirao natome da se snima i ta gomila. To je naučio na FBI-evu tečaju o serijskimubojstvima. Povratak ubojice na mjesto zločina nije nikakav mit. Braća King uSan Antoniju i čovjek iz K-Marta uhićeni su upravo zato što se nisu moglisuzdržati od vraćanja na mjesto zločina kako bi se divili svom ručnom radu,vidjeli svu strku koju su izazvali, uvjerili se koliko su neranjivi. Fotografi izKrimtekniska nazivah su to šestom Holeovom zapovijedi. I da, bilo je tu i devetdrugih zapovijedi. Harry je listao fotografije.

74

"Ne piješ s mlijekom, zar ne?" povikala je Kaja iz kuhinje."Da.""Piješ? Na Heathrowu...""Mislim 'da' kao: Da, u pravu si, ne pijem s mlijekom.""Aha. Prešao si na kantonski sustav.""Što?""Prestao si koristiti dvostruke negacije. Kantonski je logičniji. Ti voliš

logiku.""Je li to istina? Za kantonski?""Nemam pojma", nasmijala se iz kuhinje. "Samo pokušavam zvučati

pametno."Harry je mogao vidjeti da je fotograf bio diskretan. Snimao je s boka, ne

koristeći bljeskalicu. Pozornost gledatelja privlačio je skakački toranj. Tupipogledi, poluotvorena usta, kao da im je dosadno čekati bljesak nečeg užasnog,nečeg za njihove albume, nečeg čime bi mogli prestravljivati susjede do ludila.Muškarac koji je držao mobitel u zraku definitivno je snimao fotografije. Harryje uzeo povećalo s hrpe izvještaja i pregledavao jedno po jedno lice. Nije znaošto traži, mozak mu je bio prazan. Ali tako je bilo najbolje, tako ne bi propustioono što je možda ondje.

"Vidiš li što?" Zauzela je položaj iza njegova stolca i nagnula se kako bividjela. Osjetio je blag miris sapuna od lavande, isti miris koji je namirisao uavionu kad mu je zaspala na ramenu.

"Hm. Misliš da se ovdje ima što vidjeti?" upitao je i uzeo šalicu s kavom."Ne.""Zašto si onda donijela fotografije kući?""Jer devedeset i pet posto policijskog posla znači tražiti na krivom mjestu."Upravo je bila citirala Harryjevu treću zapovijed."I moraš naučiti uživati u tih devedeset i pet posto. Inače ćeš poludjeti."Četvrta zapovijed."A izvještaji?" upitao je Harry."Imamo samo izvještaje o ubojstvima Borgny i Charlotte, a u njima nema

ničeg. Nema forenzičkih tragova, nema izvještaja o neobičnim aktivnostima.Nema dojava o ogorčenim neprijateljima, ljubomornih ljubavnika, pohlepnihnasljednika, poremećenih pratitelja, nestrpljivih dilera droge ili drugihvjerovnika. Ukratko..."

"Nema tragova, nema očitih motiva, nema oružja. Volio bih razgovarati sosobama povezanim sa slučajem Marit Olsen, ali, kao što znaš, na njemu neradimo."

75

Kaja se nasmijala. "Naravno da ne. Usput, danas sam razgovarala spolitičkim novinarom iz VG-a. Rekao je da nitko od novinara u Stortingetu nijeznao ništa o depresiji, osobnim krizama ili suicidalnim mislima Marit Olsen. Nio neprijateljima u profesionalnom ili privatnom životu."

"Hm."Harry je preletio po licima gledatelja. Žena s očima mjesečara i djetetom na

rukama."Što ti ljudi žele?"Iza njih leđa muškarca koji odlazi. Zimska jakna, vunena kapa."Da ih se šokira. Potrese. Zabavi. Pročisti...""Nevjerojatno.""Hm. A ti čitaš Johna Fantea. Voliš starije stvari, zar ne?" Kimnuo je prema

sobi, prema kući. I mislio je na sobu i kuću. Ali vjerovao je da će Kaja odatipokoju pojedinost o svome suprugu, pogotovo ako je mnogo stariji od nje, aHarryju se činilo da je baš tako.

Entuzijastično ga je pogledala. "Jesi li čitao Fantea?""Dok sam bio mlad i prolazio kroz svoje razdoblje Bukowskog, čitao sam

jednu knjigu kojoj se sad ne mogu sjetiti naslova. Kupio sam je uglavnom zatošto je Charles Bukowski bio vatren obožavatelj." Teatralno je pogledao sat."Ups, vrijeme je za polazak."

Kaja je zabavljeno pogledala njega pa nedirnutu šalicu kave."Jet lag", nasmiješio se Harry i ustao. "Možemo razgovarati sutra na

sastanku.""Naravno."Harry se potapšao po džepu hlača. "Usput, ostao sam bez cigareta. Camel

koje si prenijela kroz carinu...""Samo trenutak", nasmiješila se.Kad se vratila sa štekom, Harry je već stajao u hodniku."Hvala ti", rekao je, uzeo jednu kutiju i otvorio je.Kad je izašao na stepenice, ona se oslonila o dovratak. "Možda to ne bih

trebala reći, ali imam osjećaj da je ovo bila neka vrsta testa.""Testa?" upitao je Harry i pripalio cigaretu."Neću pitati čega, ali jesam li prošla?"Harry se nasmijao. "Stvar je bila samo u ovome." Spustio se niz stepenice

mašući štekom."Sedam nula nula."

Harry je ušao u stan. Pritisnuo je prekidač za svjetlo i shvatio da mu jošnisu isključili struju. Skinuo je kaput, otišao u dnevnu sobu, stavio Deep Purple,

76

svoj omiljeni bend iz kategorije "nevjerojatno smiješni ali svejedno briljantni".Speed King. Ian Paice na bubnjevima. Sjeo je na kauč i vrhovima prstijupritisnuo čelo. Psi su potezali lance. Zavijali, režali, lajali, zarivali zube unjegovu nutrinu. Pusti li ih, nema povratka. Ne ovaj put. Ranije je uvijek bilodovoljno dobrih razloga da opet iznova prestane s opijanjem. Rakel, Oleg,posao, možda čak i tata. Ali više nije imao nijedan od njih. Ne smije se ponoviti.Ne s alkoholom. Zato mora imati alternativni opijat. Opijate može kontrolirati.Hvala ti, Kaja. Je li se sramio? Naravno. Ali ponos je bio luksuz koji si nijeuvijek mogao priuštiti.

Poderao je plastični omot šteke. Izvadio je donju kutiju. Jedva da se vidjeloda je pečat na kutiji slomljen. Činjenica je bila da žene poput Kaje nikad nisupregledavali na carini. Otvorio je kutiju i izvukao aluminijsku foliju. Razmotaoje i pogledao smeđu kuglu. Udahnuo slatki miris.

Tad je započeo s pripremama.Harry je vidio sve moguće načine pušenja opijuma, od složenih ritualnih

postupaka u pušionicama opijuma, koji ne predstavljaju ništa manje od kineskihsvetkovina čaja, preko svih načina korištenja lula pa do najjednostavnijeg:paljenja kugle, stavljanja slamke iznad nje i udisanja iz petnih žila jer je robadoslovno nestajala u zraku. Kakvu god metodu odabrali, princip je bio isti:dobiti u krvotok supstance - morfij, tebain, kodein i komplet drugih kemijskihprijatelja. Harryjeva metoda bila je jednostavna. Zalijepio je žlicu za rub stola,stavio u nju komadićak grude ne veći od vrha šibice i zagrijao je upaljačem. Kadje opijum počeo gorjeti, poklopio ga je običnom čašom kako bi zadržao dim.Tad je uzeo slamku, onu s pomičnim zglobom, stavio je u čašu i udisao. U HongKongu obično je pazio na razinu ovisnosti, a iz te je perspektive bionajdiscipliniraniji ovisnik o drogi kojeg je poznavao. Mogao je unaprijedodrediti svoju dozu alkohola i stati ma koliko pijan bio. U Hong Kongu je natjedan ili dva prestao uzimati opijum, a popio bi samo nekoliko analgetika kojiionako ne bi mogli spriječiti pojavu simptoma odvikavanja, a imali su psihološkiučinak jer su sadržavali malo morfija. Nije se bio navukao. Na droge općenitoda, ali na opijum - ne. Iako mu je, naravno, bilo kao na vagi. Jer je već dok jesmještao žlicu na njezino mjesto, mogao osjetiti da se psi smiruju. Sad su znali.Znali da će uskoro biti nahranjeni.

I mogao je biti miran. Do sljedećeg puta.Vreli upaljač palio je Harryjeve prste. Na stolu su stajale slamke iz

McDonald' sa.Minutu kasnije povukao je prvi dim.Učinak je bio trenutan. Nestali su bolovi, čak i oni za koje nije znao da ih

osjeća. Pojavile su se asocijacije, slike. Noćas će moći spavati.

Bjørn Holm nije mogao spavati.

77

Pokušao je čitati Escottovu knjigu Hank Williams: Biografija, o kratkomživotu i dugoj smrti country-legende, slušajući piratski CD Lucinde Williams skoncerta u Austinu i brojeći teksaška goveda, ali uzalud.

Dvojba. Upravo je o tome bila riječ. Problem bez pravog rješenja.Forenzičar Holm imao je tu vrstu problema.

Stisnuo se na prekratkom kauču koji se našao među stvarima koje je donioiz Skreije s kolekcijom ploča Elvisa, Sex Pistolsa, Jason & the Scorchersa, trimaodijelima iz Nashvillea šivanima rukom, američkom Biblijom i kompletom zadnevnu sobu koji je preživio tri generacije Holmovih. Ali nije se mogaousredotočiti.

Dvojba je iskrsnula kad je došao do zanimljivog otkrića proučavajući užekojim je Marit Olsen obješena - ili, preciznije, obezglavljena. Taj trag ne binužno doveo do nekog otkrića, ali dvojba je ipak postojala: Treba li informacijuotkriti Kriposu ili Harryju? Bjørn Holm identificirao je sitne školjke na užetutijekom razdoblja dok je još radio za Kripos. Kad je razgovarao s biologom zaslatke vode iz Biološkog instituta na Sveučilištu u Oslu. Ali Beate Lønnprebacila ga je u Harryjevu jedinicu prije nego što je napisao izvještaj i kad sutrasjedne za računalo sastaviti izvještaj, zapravo će ga pisati Harryju.

U redu, tehnički možda nije bila riječ o dvojbi jer su informacije pripadaleKriposu. Ako ih da nekome drugome, to se može smatrati zanemarivanjemdužnosti. A što je zapravo dugovao Harryju Holeu? Uvijek je predstavljao samognjavažu. Na poslu je bio ćudljiv i nepromišljen. Kad je pio, bio je nadasveopasan. Ali bio je sposoban kad je bio trijezan. Mogli ste se osloniti na njegaznajući da će se pojaviti i da neće napraviti gužvu ponavljajući "Duguješ mi".Dosadan neprijatelj, ali dobar prijatelj. Dobar čovjek. Prokleto dobar čovjek.Zapravo, pomalo nalik Hanku.

Bjørn Holm je zastenjao i okrenuo se prema zidu.Stine se naglo probudila.U mraku je čula zvuk rezanja. Okrenula se na bok. Strop je bio blago

osvijetljen, a svjetlost je dopirala s poda pored kreveta. Koliko je sati? Triujutro? Protegnula se i zgrabila mobitel.

"Da?" rekla je glasom koji je ostavljao dojam da je pospanija nego što jezapravo bila.

"Nakon delte bio sam bolestan od zmija i komaraca, pa smo motocikl i jakrenuli na sjever, duž burmanske obale prema Arakanu." Odmah je prepoznalaglas.

"Do otoka Sai Chung", rekao je. "Ondje je aktivan vulkan blata za koji samčuo da se sprema eruptirati. A treće noći ondje vulkan je doista eruptirao. Misliosam da će izbaciti samo blato, ali, kao što znaš, izbacio je i dobru staru lavu.Gustu lavu koja je tekla tako polako kroz grad da si mogao mirno odšetati odnje."

78

"Noć je", zijevnula je."A ona ipak ne bi stala. Navodno je zovu hladnom lavom jer je tako

ljepljiva, a ona proždire sve što joj je na putu. Stabla sa svježim zelenim lišćembila su poput božićnih jelki točno četiri sekunde, a potom su se pretvorila u prahi nestala. Burmanci su pokušali pobjeći u automobilima krcatim stvarima koje suhtjeli ponijeti, ali previše su vremena potrošili na pakiranje. Lava je ipak bilabrža! Kad su izašli s televizorom, lava im je već stigla do zidova. Bacali su se uautomobile, ali lava im je već probušila gume. Tad se benzin zapalio, a oni subuknuli poput ljudskih baklji. Sjećaš se mog imena?"

"Slušaj, Eliase...""Rekao sam ti da ćeš se sjetiti.""Moram spavati. Sutra imam predavanja.""Ja sam takva erupcija, Stine. Ja sam hladna lava. Krećem se polako, ali

nezaustavljiv sam. Dolazim k tebi."Pokušala se sjetiti je li mu rekla kako se zove. I automatski je pogledala

prema prozoru. Bio je otvoren. Vani je vjetar šuškao mirno i umirujuće.Njegov je glas bio dubok. Šapat. "Vidio sam kako pas zapetljan u

bodljikavu žicu pokušava pobjeći. Bio je na putu lavi i tad je tok skrenuoulijevo. Inače bi prošao tik pored njega. Bog je milostiv, pretpostavio sam. Alilava ga je okrznula. Polovica psa jednostavno je nestala, isparila. Prije nego štoje ostatak izgorio. I to je završilo u prahu. Sve se pretvara u prah."

"Užas. Prekinut ću.""Pogledaj van. Pogledaj, već sam ti pred kućom.""Prestani!""Smiri se, samo te zezam." Njegov glasni smijeh parao joj je uši. Stine se

tresla. Sigurno je pijan. Ili lud. Ili oboje."Mirno spavaj, Stine. Vidimo se uskoro."I prekinuo je vezu. Stine se zagledala u telefon. Tad ga je isključila i bacila

na podnožje kreveta. Opsovala je jer je znala. Te noći više neće spavati.

79

17

Vlakna

Bilo je 6:58. Harry Hole, Kaja Solness i Bjørn Holm hodali su hodnikom,tri stotine metara dugim podzemnim prolazom koji je povezivao policijskusredišnjicu Osla i područni zatvor. Kroz njega se povremeno prevozilozatvorenike u policijsku središnjicu na ispitivanje, ponekad ga se koristilo zaplanirane sportske treninge, a u grozna prošla vremena služio je za iznimnoneslužbena premlaćivanja posebno tvrdoglavih zatvorenika.

Voda je kapala sa stropa na beton mokrim poljupcima koji su odjekivalislabašno osvijetljenim hodnikom.

"Ovdje", rekao je Harry kad su stigli do kraja."OVDJE?" upitao je Bjørn Holm.Morali su se sagnuti kad su prolazili ispod stepenica koje su vodile do

ćelija. Harry je okrenuo ključ u bravi i otvorio željezna vrata. Zapuhnuo ga jeužegli miris toplog vlažnog zraka.

Pritisnuo je prekidač i upalio svjetlo. Hladno plavičasto svjetlo neonskihžarulja razotkrilo je četvrtastu betonsku sobu sa sivoplavim linoleumom na podui golim zidovima.

Soba nije imala prozora, radijatora, ništa od pomagala koje bi svatkoočekivao u uredu za troje ljudi.

Ništa osim stolova s računalima i stolaca. Na podu je stajao aparat za kavusa smeđim mrljama i aparat za vodu.

"U susjednoj prostoriji nalaze se bojleri koji griju čitav zatvor", objasnio jeHarry. "Zato je ovdje tako toplo."

"Zapravo nije nimalo ugodno", rekla je Kaja i sjela za jedan od stolova."Točno, pomalo podsjeća na pakao", rekao je Holm i svukao antilop-jaknu

pa otkopčao gumb na košulji. "Ima li ovdje signala za mobitel?""Jedva", odgovorio je Harry. "I interneta. Imamo sve što trebamo.""Osim šalica za kavu", odgovorio je Holm.Harry je odmahnuo glavom. Iz džepa jakne izvukao je tri bijele šalice i

razvrstao ih na svaki od tri stola. Tad je iz unutarnjeg džepa izvukao vreću kavei prišao aparatu.

"Uzeo si ih iz kantine", rekao je Bjørn i podigao šalicu koju je Harry staviopred njega. "Hank Williams?"

80

"Napisano je markerom, pa budi oprezan", rekao je Harry i zubima poderaovrećicu s kavom.

"John Fante?" pročitala je Kaja sa svoje šalice. "A što si ti dobio?""Zasad ništa", odgovorio je Harry."Zašto ne?""Jer će to biti ime glavnog osumnjičenog u tom trenutku."Drugo je dvoje šutjelo. Aparat za kavu povlačio je vodu."Želim na stolu tri imena prije nego što ovo završi", rekao je Harry.Bili su na drugoj šalici kave i šestoj teoriji, kad je Harry prekinuo sastanak."U redu, ovo je bilo zagrijavanje, tek toliko da malo pokrenemo sive

stanice."Kaja je upravo bila izbacila teoriju da su ubojstva seksualno motivirana te

da je ubojica bivši zatvorenik s dosjeom za slične zločine koji zna da policijaima njegovu DNK, stoga nije prosipao sjeme po tlu, već je masturbirao uvrećicu ili nešto drugo, a potom je napustio mjesto zločina. U skladu s tim,tvrdila je ona, trebali bi početi pregledavati kriminalne dosjee i razgovarati sosobljem Odjela za seksualne prijestupe.

"Ali, ne vjeruješ da smo na tragu nečeg?" upitala je."Ne vjerujem ni u što", odgovorio je Harry. "Pokušavam držati mozak

otvorenim i prijemčivim.""Ali moraš vjerovati u nešto.""Da, moram. Vjerujem da je tri ubojstva počinila ista osoba, odnosno

osobe. I vjerujem da je moguće naći vezu koja bi nas mogla dovesti do motiva, aon bi nas zauzvrat mogao - budemo li imali mnogo, mnogo sreće - dovesti dokrivca ili krivaca."

"Mnogo, mnogo sreće. Zvučiš kao da izgledi nisu dobri.""Pa", Harry se naslonio na stolac s rukama iza glave, "o karakteristikama

serijskih ubojica napisana je gomila stručnih knjiga. U filmovima policija pozivapsihologa koji nakon što pročita nekoliko izvještaja, da je profil koji bez greškeodgovara. Ljudi vjeruju da je Henry: portret serijskog ubojice točan opis. Ali ustvarnosti se serijski ubojice, žao mi je što moram reći, međusobno razlikuju baškao i svi ljudi na svijetu. Samo ih jedna stvar razlikuje od drugih kriminalaca."

"A to je?""Ne bivaju uhvaćeni."Bjørn Holm se nasmijao, shvatio da je to bilo neprikladno pa ušutio."To nije istina, zar ne?" rekla je Kaja. "Što je s...?""Misliš na slučajeve u kojima se javlja obrazac i osoba je uhvaćena. Ali ne

zaboravi neriješene slučajeve koje i dalje smatramo jedinstvenima, a među

81

kojima veza nije pronađena. Ima ih na tisuće." Kaja je pogledala Bjørna koji jezamišljeno kimao.

"Vjeruješ u veze?" upitala ga je."Aha", odgovorio je Harry. "I moramo pronaći vezu, a da nipošto ne

intervjuiramo ljude jer bi nas to moglo odati.""Pa?""Kad smo u službi sigurnosti predviđali potencijalne prijetnje, samo smo

tražili moguće veze, a da nismo razgovarali ni s kim živim. Imali smo NATO-ovu tražilicu mnogo prije nego što je itko čuo za Yahoo ili Google. S njom smose mogli ušuljati bilo kamo i skenirati gotovo bilo što s bilo kakvim pristupominternetu. To moramo i sad učiniti." Pogledao je na sat. "I zato ću za sat i pol bitiu avionu za Bergen. A za tri sata razgovarat ću s nezaposlenom kolegicom kojanam, nadam se, može pomoći. Završimo onda ovdje, što kažete? Kaja i ja smodosta pričali, Bjørne. Što ti imaš?" Bjørn Holm se trznuo na stolcu kao da ga jetrgnuo iz sna.

"Ja? Ovaj... Ne previše, bojim se."Harry je pažljivo protrljao vilicu. "Imaš nešto.""Ne. Ni forenzičari ni detektivi na slučaju nemaju ni komad ptičjeg dreka.

Ni u slučaju Marit Olsen ni u druga dva slučaja." "Dva mjeseca", rekao je Harry."Molim te."

"Mogu ti iznijeti sažetak", rekao je Bjørn Holm. "Tijekom dva mjesecaanalizirali smo, radili rendgenske snimke i do besvijesti piljili u slike, uzorkekrvi, vlasi kose, nokte, sve. Uzeli smo u obzir dvadeset i četiri teorije o tomekako je i zašto probio dvadeset i četiri rupe u ustima prvih dviju žrtava, a da sekad se pogleda kroz bilo koju od rana, unutra vidi ista točka. Nije bilo rezultata.Marit Olsen također je imala rane u ustima, ali one su nanesene nožem i bile suneuredne, brutalne. Ukratko: Niks."

"Što je s kamenčićima u podrumu u kojem je pronađena Borgny?""Analizirani su. Mnogo željeza i magnezija, malo aluminija i silicijeva

dioksida. Takozvane bazaltne stijene. Porozne i crne. Jesi li išta pametniji?""I Borgny i Charlotte s unutarnje strane kutnjaka imale su željezo i koltan.

Što nam to govori?""Ubijene su istim vražjim instrumentom, ali i dalje ne znamo o kojem je

instrumentu riječ."Tišina.Harry se nakašljao. "U redu, Bjørne, da čujemo.""Da čujemo što?""To o čemu razmišljaš otkako smo došli ovamo."Forenzičar je češao zaliske gledajući Harryja. Zakašljao je jednom. Dvaput.

Pogledao Kaju kao da od nje traži pomoć. Otvorio usta pa ih zatvorio.

82

"Dobro", rekao je Harry. "Idemo na...""Uže."Drugo se dvoje zagledalo u Bjørna."Našao sam školjke na njemu.""Da?" rekao je Harry."Ali bez soli."Gledali su u njega."To je prilično neobično", nastavio je Bjørn. "Školjke. U slatkoj vodi.""Pa?""Pa sam to provjerio sa slatkovodnim biologom. Ovaj se konkretni školjkaš

zove jutlandska dagnja. Najmanji je među jezerskim dagnjama i pronađen je usamo dva norveška jezera."

"A nominirana su?""Øyeren i Lyseren.""Østfold", rekla je Kaja. "Susjedna jezera. Velika.""U gusto naseljenom području", dodao je Harry."Žao mi je", rekao je Holm."Hm. Ima li oznaka na užetu koje bi nam rekle gdje je kupljeno?" "Ne. U

tome je stvar", nastavio je Holm. "Nema oznaka. I ne izgleda kao uže kakvo samranije vidio. Vlakno je sto posto organsko, nema najlona ni drugih sintetskihmaterijala."

"Konoplja", rekao je Harry."Što?" upitao je Holm."Konoplja. Užad i hašiš proizvode se od istog materijala. Ako si za joint,

samo prošeci do luke i zapali uže kojim su vezani danski trajekti.""Nije konoplja", rekao je Bjørn Holm nadglasavajući Kajin smijeh.

"Vlakna su napravljena od brijesta i stabla lipe. Uglavnom od brijesta.""Norveško uže domaće izrade", rekla je Kaja. "Davno su imali običaj

izrađivati užad na farmama.""Na farmama?" upitao je Harry.Kaja je kimnula. "U pravilu je svako selo imalo užara. Jednostavno si

mjesec dana namakao drvo u vodi pa gulio koru i koristio vlakna iznutra. Pleo ihu uže."

Harry i Bjørn su se okrenuli i pogledali Kaju."Što je?" upitala ih je oprezno."Pa", rekao je Harry, "je li to dio opće kulture, znanje koje svi imaju?""Oh, shvaćam", rekla je Kaja. "Moj djed izrađivao je užad." "Aha. A za

izradu užeta trebaš brijest i lipu?"

83

"U pravilu možeš koristiti drvena vlakna bilo koje vrste stabla." "Asastav?"

Kaja je slegnula ramenima. "Nisam stručnjakinja, ali mislim da je neobičnokoristiti vlakna dviju različitih vrsta stabala za isto uže. Sjećam se da je Even,moj stariji brat, govorio da djed uvijek koristi lipu jer upija jako malo vode. Nijemorao nadograđivati uže." "Hm. Što ti misliš, Bjørne?"

"Ako je sastav neobičan, bit će, naravno, lakše utvrditi odakle je." Harry jeustao i počeo hodati naprijed-nazad. Kad god bi se njegovi gumeni potplatipodigli s linoleuma, začuo bi se glasan cvilež. "Onda možemo pretpostaviti da jeproizvodnja ograničena i prodaja lokalna. Misliš li da je to razumno, Kaja?""Pretpostavljam, da."

"A možemo pretpostaviti da središta proizvodnje i potrošnje nisu dalekojedno od drugoga. Teško da su ta užad domaće izrade daleko putovala."

"I dalje zvuči razumno, ali...""Neka nam onda to bude polazna točka. Vas dvoje počnite mapirati lokalne

proizvođače užadi u blizini jezera Øyeren i Lyseren." "Ali nitko više neproizvodi takvu užad", usprotivila se Kaja. "Dajte sve od sebe", rekao je Harry,pogledao na sat, zgrabio kaput s naslona stolca i krenuo prema vratima."Saznajte gdje je uže izrađeno. Pretpostavljam da Bellman ne zna ništa od timjutlandskim dagnjama. Je li to točno, Bjørne?"

Bjørn Holm usiljeno se nasmiješio umjesto odgovora."Je li u redu da pratim teoriju seksualno motiviranog ubojstva?" upitala je

Kaja. "Mogu razgovarati s kolegama u Odjelu za seksualne prijestupe.""Nikako", odgovorio je Harry. "Općenita je naredba da šutimo o onome što

radimo, a to se posebno odnosi na naše drage kolege u policijskoj središnjici.Čini se da je došlo do razdora između policijske središnjice i Kriposa, pa jejedina osoba s kojom razgovaramo Gunnar Hagen."

Kaja je otvorila usta, ali Bjørnov pogled bio je dovoljan da ih zatvori."Ali nešto ipak možete učiniti", rekao je Harry. "Pronađite stručnjaka za

vulkane. I pošaljite mu rezultate ispitivanja malenog kamenja."Bjørnove svijetle obrve podigle su se do polovine čela."Porozan crn kamen, bazaltna stijena", rekao je Harry. "Rekao bih da je

riječ o lavi. Vraćam se iz Bergena oko četiri.""Pozdravi policiju u Bergenu", rastegnuo je Bjørn i podigao šalicu s

kavom."Ne idem u policijsku postaju", odgovorio je Harry."Oh? Nego kamo?""U bolnicu Sandviken.""Sand..."

84

Vrata su se zatvorila za Harryjem. Kaja je promatrala Bjørna Holma koji jepiljio u zatvorena vrata sa zaprepaštenim izrazom lica. "Što će ondje?" upitala gaje. "Posjetiti patologa?"

Bjørn je zavrtio glavom. "Sandviken je psihijatrijska bolnica." "Zbilja?Znači da će se susresti sa psihologom kojem su specijalnost serijska ubojstva?"

"Znao sam da sam trebao odbiti", prošaptao je Bjørn i dalje piljeći u vrata."Očito je sišao s uma."

"Tko je sišao s uma?""Radimo u zatvoru", nastavio je Bjørn. "Riskiramo poslove ako šefovi

saznaju što radimo, a kolegica u Bergenu...""Da?""Ozbiljno je van pameti.""Hoćeš reći da je...?""Pacijentica psihijatrijske bolnice."

85

18

Pacijentica

Za svaki korak koji je visok policajac napravio Kjersti Rødsmoen morala jenapraviti dva. Pa ipak je zaostajala dok je hodala hodnikom bolnice Sandviken.Kiša se slijevala niz visoke uske prozore okrenute prema fjordu, gdje su stablabila tako zelena da se moglo pomisliti kako je proljeće stiglo prije zime.

Dan ranije Kjersti Rødsmoen odmah je prepoznala policajčev glas. Kao daje čekala da nazove. I postavi baš taj zahtjev - razgovor s Pacijenticom.Pacijentica je dobila nadimak Pacijentica radi maksimalne anonimnosti nakonšto ju je napor posljednjeg slučaja ubojstva na kojem je radila kao detektivkavratio na početak, odnosno na odjel psihijatrijske bolnice. Zapravo se oporavilačudesnom brzinom i vratila kući, ali novinari, koji su i dalje histerično ganjalislučaj Snjegović dugo nakon što je riješen, nisu je htjeli ostaviti na miru. Stogaje jedne večeri prije mnogo mjeseci Pacijentica nazvala Rødsmoen i pitala moželi se vratiti.

"Je li sposobna za razgovor?" upitao je policajac. "Na lijekovima je?"Odgovor na prvo je da", odgovorila je Kjersti Rødsmoen. "Drugo je

povjerljivo." Istina je bila da je Pacijentica bila tako dobro da joj više nisu bilipotrebni lijekovi ni hospitalizacija. Pa ipak, Rødsmoen se pitala treba li mudopustiti da je posjeti. On je radio na slučaju Snjegović i mogao je izazvati stareprobleme. Kjersti Rødsmoen je u svojem radnom vijeku psihologinje počela sveviše i više vjerovati u represiju, u isključivanje stvari, u zaborav.

To u njezinoj profesiji nije podrazumijevalo moderno shvaćanje. S drugestrane, susret s osobom koja je radila na određenom slučaju mogao bi biti dobarispit izdržljivosti Pacijentice.

"Imate pola sata", rekla je Rødsmoen prije nego što je otvorila vratazajedničke sobe. "I ne zaboravite da je um nježna stvar."

Kad ju je posljednji put vidio, Katrine Bratt bila je neprepoznatljiva.Privlačna mlada žena tamne kose, sjajne kože i očiju bila je nestala, a zamijenioju je netko tko ga je podsjetio na sasušen cvijet: beživotan, krhak, osjetljiv,blijed. Imao je osjećaj da bi joj mogao zdrobiti ruku ako je prejako stisne.

Sad kad ju je opet vidio, preplavilo ga je olakšanje. Svakako je izgledalastarije ili je možda samo bila umorna, ali sjaj u oku vratio joj se čim senasmiješila i ustala.

"Harry H.", rekla je i zagrlila ga. "Kako si?"

86

"Dobro do osrednje", odgovorio je. "A ti?""Užasno", rekla je. "Ali mnogo bolje."Nasmijala se i Harry je znao da se vratila. Ili da se vratio dovoljan dio nje."Što ti se dogodilo s vilicom? Boli li?""Samo dok pričam i jedem", odgovorio je Harry. "I kad sam budan.""Zvuči poznato. Ružniji si nego što pamtim, ali ipak mi je drago što te

vidim.""Također.""Misliš isto, samo bez dijela s ružnoćom?"Harry se osmjehnuo. "Naravno." Osvrnuo se. Drugi pacijenti u sobi su

sjedili i gledali kroz prozor, u svoja krila ili ravno u zid. I nitko nije djelovaozainteresirano za njega ili Katrine.

Harry joj je ispričao što se dogodilo otkako su se posljednji put vidjeli. ORakel i Olegu koji su se odselili u nepoznato nekamo u inozemstvo. O HongKongu. O očevoj bolesti. O slučaju koji je preuzeo. Čak se nasmijala kad joj jerekao da nikome ne smije reći.

"Što je s tobom?" upitao je Harry."Zapravo, žele da odem. Misle da sam dobro i da samo zauzimam mjesto

nekom drugom. Ali sviđa mi se ovdje. Posluga je užasna, ali bar je sigurno.Imam televizor i mogu doći i otići kad poželim. Za mjesec ili dva možda ću sepreseliti kući. Ne znam."

"Tko zna?""Nitko. Ludilo se povremeno javlja. Što želiš?""Što bi ti da želim?"Dugo ga je promatrala prije nego što je odgovorila. "Osim što bih željela da

me imaš goruću želju pojebati, želim da me nekako možeš iskoristiti.""Upravo se o tome radi.""Želiš me pojebati?""Mogu te iskoristiti.""Sranje. Hajde, dobro. Da čujem.""Imaš li ovdje računalo s pristupom internetu?""Imamo zajedničko računalo u prostoriji za hobije, ali nije povezano s

internetom. Ne žele riskirati. Koristi se jedino za igranje pasijansa. Ali imamračunalo u svojoj sobi."

"Koristi zajedničko računalo." Harry je gurnuo ruku u džep i izvadioprivjesak pa ga stavio na stol. "Ovo je mobilni ured, ili su ga tako barem nazvaliu trgovini. Samo ga uključiš u..."

"... Jedan od USB priključaka", rekla je Katrine, uzela uređaj i spremila gau džep. "Tko plaća pretplatu?"

87

"Ja. Odnosno Hagen.""Juhu, noćas će biti surfanja. Ima li kakvih sjajnih novih pornostranica koje

bih trebala posjetiti?""Vjerojatno." Harry je gurnuo fascikl preko stola. "Ovdje su izvještaji. Tri

umorstva, tri imena. Želim da učiniš isto što si učinila u slučaju Snjegović.Pronađi veze koje su nam promaknule. Znaš li išta o slučaju?"

"Da", odgovorila je Katrine Bratt ne gledajući fascikl. "Žene su. To jeveza."

"Čitaš novine...""Jedva. Zašto misliš da su više od slučajnih žrtava?""Ne mislim ništa. Samo tražim.""Ali ne znaš što tražiš?""Točno.""Ali siguran si da je ubojica Marit Olsen isti čovjek koji je ubio druge dvije

žene? Koliko shvaćam, ubio ih je na posve drugačiji način."Harry se nasmiješio. Zabavio ga je Katrinein pokušaj prikrivanja činjenice

da je detaljno proučila svaku pojedinost u novinama."Ne, Katrine, nisam siguran. Ali čujem da si izvukla iste zaključke kao ja.""Naravno. Mi smo srodne duše, sjećaš se?"Nasmijala se i u tren oka ponovo bila Katrine, a ne kostur briljantne,

ekscentrične detektivke koju je tek počeo upoznavati prije nego što se svesrušilo. Harry je na svoje iznenađenje osjetio knedlu u grlu. Prokleti jet lag.

"Što misliš, možeš li mi pomoći?""Pronaći nešto na što je Kripos potrošio dva mjeseca da ne nađe? S

prastarim računalom u sobi za hobije u psihijatrijskoj bolnici? Ne znam ni zaštome pitaš. Postoje ljudi u policijskoj središnjici koji su mnogo spretniji sračunalima od mene."

"Znam, ali imam nešto što oni nemaju. I ne mogu im to dati." "Lozinku zapristup podzemlju."

Zagledala se u njega pogledom punim nerazumijevanja. Harry je provjerioda ih nitko ne može čuti.

"Dok sam radio za Službu sigurnosti POT na slučaju Crvendać, dobio sampristup tražilici koju su koristili za praćenje terorista. Koriste tajni stražnji ulazna internet poput MILNET-a, američkog vojnog interneta, napravljenog prijenego što je internet osamdesetih pušten u komercijalne svrhe putem ARPANET-a. ARPANET je postao, kao što znaš, internet, ali su stražnja vrata i dalje ovdje.Tražilice koriste trojance koji ažuriraju lozinke, šifre i nadogradnje na svimprvim točkama ulaza. Rezervacije avionskih karata, hotelske rezervacije,cestarine, internetsko bankarstvo... Te tražilice vide sve to."

88

"Čula sam glasine o tim tražilicama, ali, iskreno, nisam vjerovala dapostoje", rekla je Katrine.

"Postoje. Postavljene su 1984. godine. Orvelijanska noćna mora je oživjela.A najbolje je što moja lozinka još vrijedi. Provjerio sam." "Zašto me ondatrebaš? Možeš sve to provjeriti i sam."

"Sustav može koristiti samo POT i samo u hitnim slučajevima. Kao naGoogleu, tvoje se pretrage vraćaju do korisnika. Ako se otkrije da ja ili netkodrugi u policijskoj središnjici koristimo tražilice, riskiramo zatvorsku kaznu. Aliako pretraga i bude praćena te dovede do zajedničkog računala u psihijatrijskojbolnici..." Katrine Bratt se nasmijala. Onim drugim smijehom zle vještice."Polako počinjem shvaćati. Katrine Bratt, briljantna detektivka, u ovom slučaju inije moja najjača kvalifikacija, ali..." Raširila je ruke. "Katrine Bratt, pacijentica,da. Jer ona s obzirom na to da je ionako neuračunljiva, ne može biti tužena."

"Točno", nasmiješio se Harry. "A i ti si jedna od rijetkih kojima moguvjerovati da će šutjeti. A ako i nisi genijalka, definitivno si pametnija odprosječnog detektiva."

"Gurni si tri prsta požutjela od nikotina u taj stisnuti šupčić." "Nitko nesmije saznati što radimo, ali obećavam ti da smo mi ovdje Blues Brothers."

"I imamo poslanje od Boga?" citirala je."Napisao sam lozinku na poleđini SIM kartice u privjesku." "Zašto misliš

da se znam služiti tražilicama?""Isto je kao guglanje. Čak sam i ja to shvatio dok sam bio u POT-u."

Lukavo se nasmiješio. "Konačno, te tražilice su napravljene za policiju."Duboko je uzdahnula."Hvala ti", rekao je Harry."Ništa nisam rekla.""Što misliš, kad ćeš imati nešto za mene?""Jebi se!" udarila je šakom po stolu. Harry je primijetio kako ih medicinska

sestra pogledava. Harry je zadržao Katrinein divlji pogled. I čekao."Ne znam", prošaptala je. "Mislim da ne bih trebala sjediti u sobi za hobije

i obavljati ilegalne pretrage usred bijela dana, da tako kažem."Harry je ustao. "U redu, javit ću ti se za tri dana.""Nisi li nešto zaboravio?""Što?""Reći mi što ću ja dobiti zauzvrat.""Pa", odgovorio je Harry zakopčavajući kaput, "sad znam što želiš.""Što želim..." Iznenađenje na njezinom licu zamijenilo je veselje, pa je

povikala za Harryjem koji je već bio na putu prema vratima. "Ti drski gade!Svašta si umišljaš!"

89

Harry je ušao u taksi, rekao "Na aerodrom", izvukao mobitel i vidio tripropuštena poziva od jedina dva broja koja je imao među kontaktima. Dobro, toje značilo da imaju nešto.

Uzvratio je poziv."Jezero Lyseren", rekla je Kaja. "Ondje postoji obrt za proizvodnju užadi.

Zatvoren je prije petnaest godina. Okružni policajac zadužen za Ytre Enebakkmože nam danas poslijepodne pokazati mjesto. Imao je na području nekolikoupornih kriminalaca, ali sitne ribe: provale i krađe automobila. Plus jedan koji jebio u zatvoru jer je premlatio ženu. No poslao nam je popis sumnjivaca i sad ćuim provjeriti kriminalne dosjee."

"Dobro. Pokupi me na Gardemoenu na putu za Lyseren." "Nisam na putu.""U pravu si. Svejedno me pokupi."

90

19

Bijela mladenka

Usprkos maloj brzini, Volvo Amazon koji je vozio Bjørn Holm kotrljao se iprobijao uskom cestom koja je vijugala između livada i polja Østfolda.

Harry je spavao na stražnjem sjedalu."Dakle, nema seksualnih prijestupnika oko jezera Lyseren", rekao je Bjørn."Nema uhvaćenih", ispravila ga je Kaja. "Nisi li vidio istraživanje u VG-u?

Jedan od dvadesetero kaže da je počinio nešto što bi se moglo nazvatiseksualnim zlostavljanjem."

"Odgovaraju li ljudi zbilja iskreno na takve upitnike? Da sam curu gurnuopredaleko, mislim da bi mi to mozak poslije prokleto potisnuo."

"Jesi li to učinio?""Ja?" Bjørn je skrenuo i obišao traktor. "Ne. Ja sam jedan od onih

devetnaest. Ytre Enebakk. Kriste, kako se zove onaj komičar iz ovih krajeva?Ona budala sa slomljenim naočalama i mopedom. Onaj, kako se zove, tu, iz YtreEnebakka. Prekomična parodija." Kaja je slegnula ramenima. Bjørn je pogledaou retrovizor, ali shvatio je da gleda u Harryjeva otvorena usta.

Lokalni policajac iz Ytre Enebakka stajao je pored tvorničkog pogona napoluotoku Vøyentangen, čekajući ih kako je dogovoreno. Parkirali su, on sepredstavio kao Skai - norveški naziv za sintetičku kožu koju je Bjørn Holm,činilo se, iznimno cijenio

- pa su ga dopratili do doka na kojem se na mirnoj vodi zibalo dvanaestakbrodova.

"Rano je da brodovi budu na jezeru, zar ne?" upitala je Kaja."Ove godine nije bilo leda, a neće ga ni biti", odgovorio je policajac. "Prvi

put otkako znam za sebe."Zakoračili su u širok brod ravnog dna. Bjørn opreznije nego ostali."Ovdje je zeleno", rekla je Kaja dok je policajac štapom odgurivao brod s

doka."Da", odgovorio je i pogledao vodu pa povukao uže kojim je pokrenuo

motor. "Užara je ondje, na dubljem dijelu. Postoji staza, ali teren je tako strm daje najbolje prići brodom." Pomaknuo je ručicu na boku motora prema naprijed.Nekakva ptica poletjela je sa stabla u goloj šumi i zakreštala na upozorenje.

91

"Mrzim more", rekao je Bjørn Harryju koji je kolegu jedva mogao čuti odglasnog zvuka dvotaktnog motora. Kliznuli su kanalom među dvometarski šaškroz sivo poslijepodnevno svjetlo. Provukli su se kroz gomilu grančica za kojeje Harry pretpostavio da su dabrovo gnijezdo i kroz niz stabala nalikmangrovima.

"Ovo je jezero", objasnio je Harry. "Nije more.""Isto sranje", uzvratio je Bjørn i pomaknuo se bliže sredini. "Kopno,

kravlja balega i stjenovite planine."Kanal se proširio i ondje pred njima ležalo je jezero Lyseren. Provukli su se

pored otoka i otočića u koje su zimi prazne kolibe gledale umornim očima."Jednostavne kolibe", objasnio je policajac. "Ovdje ste oslobođeni stresa

zlatne obale na kojoj se sa susjedom morate natjecati tko ima atraktivnijepročelje." Pljunuo je u vodu.

"Kako se zove onaj televizijski komičar iz Ytre Enebakka?" nadglasao jeBjørn buku motora. "Napukle naočale i moped."

Policajac ga je blijedo pogledao i polako odmahnuo glavom."Užara", rekao je.Ispred pramca Harry je vidio staru drvenu zgradu duguljasta oblika koja je

stajala sama gotovo na dnu strmog brijega, s gustom šumom na obje strane.Pored zgrade željezne su se prečke spuštale uz padinu i nestajale u tamnoj vodi.Crvena boja ljuštila se sa zidova s procjepima za prozore i vrata. Harry jezaškiljio. U sumraku učinilo mu se da na prozoru stoji netko u bijelom ipromatra ih.

"Isuse, prava kuća duhova", nasmijao se Bjørn."Tako kažu", rekao je policajac Skai gaseći motor.U toj tišini čuli su jeku Bjørnova smijeha s druge strane i usamljeno zvono

na ovci u daljini.Kaja je uzela uže, skočila na obalu i kako je očito bila vješta u tim

stvarima, vezala polučvor oko trulog zelenog stupa koji je virio između lopoča.Drugi su izašli iz broda i nagazili na goleme stijene koje su služile kao

pristanište. Tad su prošli kroz uski prolaz i našli se u napuštenoj uskojčetvrtastoj prostoriji koja je zaudarala na katran i urin. Nije ju bilo lakorazlikovati od okoliša jer su se rubni dijelovi zgrade spajali s gustom šumom.Međutim, dok je prostorija bila široka jedva dva metra, bila je dugačka više odšezdeset metara.

"Stajali su na suprotnim krajevima zgrade i vezali uže", rekla je Kaja prijenego što je Harry stigao pitati.

U jednom kutu ležale su tri prazne boce, a vidjeli su se i znakovi pokušajapaljenja vatre. Na suprotnom zidu preko nekoliko labavih dasaka bila je razapetamreža.

92

"Nitko nije htio preuzeti ovo nakon Simonsena", objasnio je Skai i osvrnuose oko sebe. "Otad je prazno."

"Čemu služe željezne prečke na boku zgrade?" upitao je Harry."Dvjema stvarima. Za podizanje i spuštanje broda koji se koristi za

sakupljanje drvene građe. I za držanje trupaca pod vodom dok se namaču.Vezivao je trupce za željeznu rešetku koja je vjerojatno u spremištu za čamce.Tad bi spustio rešetku pod vodu i vezao je gore pa držao tako nekoliko tjedanadok drvo ne bi bilo spremno. Praktičan je tip taj Simonsen."

Svi su se trznuli kad se iz šume začuo zvuk."Ovca", objasnio je policajac. "Ili jelen."Slijedili su ga uskim drvenim stubištem do prvog kata. U središtu prostorije

stajao je nevjerojatno golem stol. Rubovi prostorije bili su u potpunoj tami. Krozprozore s komadićima razbijenog stakla fijukao je vjetar i uz to tiho zviždanjevijorila je zavjesa.

Stajala je i gledala jezero. Ispod glave i torza bio je kostur - crni željeznistalak na kotačima.

"Simonsen ju je koristio kao strašilo", rekao je Skai i kimnuo prema lutki izizloga.

"Prilično jezivo", rekla je Kaja, stala pored Skaija i stresla se ispod kaputa.Pogledao ju je i vragolasto se nasmiješio. "Ovdašnji su je se klinci bojali.

Stariji su govorili da za punog mjeseca hoda okrugom i progoni muškarca kojiju je napustio na dan vjenčanja. I mogao si čuti hrđave kotače kad bi sepribližavala. Odrastao sam ovdje u Hagi."

"Ma daj?" rekla je Kaja, a Harry je prigušio osmijeh."Da", odgovorio je Skai. "Usput, ovo je bila jedina poznata žena u

Simonsenovu životu. Bio je pomalo osamljen. Ali svakako je znao raditi užad."Iza njih Bjørn Holm skinuo je namotano uže koje je visjelo na čavlu."Jesam li rekao da smijete nešto dirati?" upitao je policajac ne okrećući se.Bjørn je brzo vratio uže."U redu, šefe", rekao je Harry i uputio poluosmijeh Skaiju. "Smijemo li

nešto dirati?"Policajac je proučavao Harryja. "Još mi niste rekli o kakvom je slučaju

riječ.""To je povjerljivo", odgovorio je Harry. "Žao mi je. Odjel za prijevare.

Znaš.""Ma daj? Ako si ti Harry Hole, a mislim da jesi, prije si radio na

umorstvima."

93

"Pa", odgovorio je Harry, "sad radim na insajderskom trgovanju,izbjegavanju poreza i prijevarama. Čovjek napreduje u životu." Policajac Skai jezaškiljio. Ptica je zakreštala.

"Naravno da si u pravu, Skai", rekla je Kaja s uzdahom. "Ali ja sam osobakoja se mora nositi s propisima i dobiti nalog za pretragu. Kao što znaš,nedostaje nam ljudi i uštedio bi nam mnogo vremena kad bismo samo..."Nasmiješila se sitnim isturenim zubima i pokazala prema užetu.

Skai ju je pogledao. Nekoliko puta zaljuljao se na gumenim potplatima. Pakimnuo.

"Čekat ću u čamcu", rekao je.Bjørn se odmah bacio na posao. Stavio je uže na dugačak stol, otvorio

maleni ruksak koji je nosio sa sobom, uključio lampu prikvačenu na žicu sudicom na jednom kraju pa je osigurao između dvije daske na stropu. Izvukao jelaptop i prijenosni mikroskop u obliku čekića, uključio mikroskop u USBpriključak na laptopu, provjerio odašilje li slike na zaslon pa kliknuo na slikukoju je prije odlaska prebacio na laptop.

Harry je stajao pored mladenke i gledao jezero. U čamcu je mogao vidjetiodsjaj cigarete. Pogledao je šipke koje su se spuštale u vodu. U dubinu. Harrynikad nije volio plivati u slatkoj vodi, posebno otkako su on i Øystein markiraliiz škole, otišli do jezera Hauktjern u Østmarki i skočili s Đavoljeg vrha za kojisu ljudi govorili da je visok dvanaest metara. A Harry je - nekoliko trenutakaprije nego što je udario u vodu - vidio otrovnicu kako klizi dubinama pod njim.Tad ga je obrglila ledena hladnoća, posve zelena voda i u panici je bio progutaopola jezera, siguran da nikad više neće vidjeti danje svjetlo ili udahnuti zrak.

Harry je udahnuo miris koji mu je rekao da Kaja stoji iza njega.Harry se okrenuo. "Ista vrsta užeta?""Nema sumnje", rekao je Bjørn držeći mikroskop uz kraj užeta i pritišćući

tipku za slike visoke razlučivosti. "Lipa i brijest. Ista debljina i dužina vlakana.Ali bingo je rezerviran za nedavno odrezan kraj užeta."

"Što?"Bjørn Holm je pokazao na ekran. "Ponio sam ovu fotografiju s lijeve

strane. Pokazuje uže iz lida Frogner, uvećano dvadeset i pet puta. A na ovomužetu imam savršeno..."

Harry je zatvorio oči kako bi uživao u riječi koja je slijedila, podudaranje."I dalje je držao oči zatvorenima. Uže kojim je Marit Olsen obješena nije

samo bilo izrađeno ovdje, već je odrezano od istog užeta koje se nalazilo prednjima. A rez je bio nov. Ne tako davno on je stajao ovdje gdje oni sad stoje.Harry je onjušio zrak.

Spustila se potpuna tama. Dok su odlazili, Harry jedva da je vidio ištasvjetla na prozoru.

94

Kaja je sjedila pored njega na pramcu broda. Morala mu se posve približitikako bi je čuo od buke motora.

"Osoba koja je pokupila uže sigurno se snalazi u ovom području. A nemože biti previše karika između te osobe i ubojice..

"Ne mislim da ima ikakvih karika", rekao je Harry. "Rez je nov. A nemamnogo razloga da uže zamijeni vlasnike."

"Poznaje mjesto, živi u blizini ili ovdje ima kolibu", razmišljala je Kajanaglas. "Ili je ovdje odrastao."

"Ali zašto bi došao čak do užare koja se više ne koristi radi nekoliko metaraužeta?" upitao je Harry. "Koliko košta uže u trgovini? Nekoliko stotina kruna?"

"Možda se našao u blizini i znao da je uže ondje.""U redu, ali u blizini znači da je morao odsjesti u nekoj od obližnjih koliba.

Od svih ostalih to je podulja vožnja brodom. Radiš li...?" "Da, radim popisnajbližih susjeda. Usput, pronašla sam stručnjaka za vulkan kojeg si tražio.Štrebera u Geološkom institutu. Zove se Felix Røst. Čini se da obilazi vulkane.Putuje svijetom kako bi promatrao vulkane i erupcije i tome slično."

"Jesi li razgovarala s njim?""Samo s njegovom sestrom s kojom i živi. Zamolila me da pošaljem mail

ili poruku. Ona tvrdi da on ne komunicira drugačije. U svakom slučaju, bio jevani na šahu. Poslala sam mu kamenje i informacije."

Puževim su se korakom probijali kroz plitak kanal do pontona. Bjørn jedržao lampu kao lanternu, osvjetljavajući im put kroz mutnu izmaglicu iznadvode. Policajac je isključio motor.

"Pogledaj!" prošaptala je Kaja i nagnula se bliže Harryju. Mogao je osjetitinjezin miris dok joj je pratio kažiprst. Iz šaša iza pristaništa izronio je velikusamljen bijeli labud i prošao kroz veo izmaglice do svjetla lampe.

"Zar jednostavno nije... prelijep?" prošaptala je očarana pa se nasmijala ikratko mu stisnula ruku.

Skai ih je otpratio do tvorničkog postrojenja. Ušli su u Volvo Amazon ispremali se otići, kad je Bjørn grozničavo spustio prozor i povikao policajcu:"FRITJOF!"

Skai je zastao i polako se okrenuo. Svjetlo ulične svjetiljke padalo je ravnona njegovo teško bezizražajno lice. "Smiješni tip s TV-a!" povikao je Bjørn."Fritjof iz Ytre Enebakka."

"Fritjof?" rekao je Skai i pljunuo. "Nikad čuo."Kad je nakon dvadeset pet minuta Amazon skretao na Cestu E pored

spalionice u Grønmu, Harry je donio odluku."Moramo dati ovu informaciju Kriposu", rekao je."Što?!" uglas su vrisnuli Bjørn i Kaja.

95

"Razgovarat ću s Beate i ona će prenijeti poruku, pa će izgledati kao da suljudi iz Krimtekniska, a ne mi otkrili sve to s uzetom." "Zašto?" upitala je Kaja.

"Ako ubojica živi na području Lyserena, potrebna je pretraga od vrata dovrata. Za to nemamo sredstava ni ljudi."

Bjørn Holm udario je dlanom po upravljaču."Znam", rekao je Harry. "Ali najvažnije je da ga uhvatimo, a ne tko će ga

uhvatiti."Vozili su se u tišini, a lažna zvonjava riječi visjela je u zraku.

96

20

Øystein

Nije bilo struje. Harry je stajao u mračnom hodniku i pritiskao prekidač zasvjetlo. Isto je učinio u dnevnoj sobi.

Tad je sjeo na fotelju i zagledao se u crno ništavilo.Nakon što je neko vrijeme sjedio ondje, zazvonio je telefon. "Hole.""Felix Røst.""Hm?" rekao je Harry. Glas je zvučao kao da pripada vitkoj sitnoj ženi."Frida Larsen, njegova sestra. Zamolio me da nazovem i kažem kako je

kamenje koje ste pronašli magnezijeva rudača, bazaltna lava. Dobro?""Samo trenutak. Što to znači? Magnezijeva rudača?""To je vruća lava temperature iznad tisuću stupnjeva Celzija, niske

viskoznosti, što je razrjeđuje i omogućava joj da prijeđe velike udaljenosti nakonerupcije."

"Je li mogla doći iz Osla?""Nije.""Zašto ne? Oslo je nastao na lavi.""Staroj lavi. Ova lava je svježa.""Koliko svježa?"Čuo je kako stavlja ruku preko slušalice i govori. Ali nije mogao čuti druge

glasove. Ipak, vjerojatno je dobila odgovor jer se odmah potom ponovo javila."On kaže od pet do pedeset i pet godina. Ali ako mislite ustanoviti iz kojeg

vulkana potječe, čeka vas priličan posao. Kaže da na svijetu postoji više od petstotina aktivnih vulkana. A to su samo oni za koje znamo. Bude li još upita,Felixa možete kontaktirati mailom. Vaša pomoćnica ima njegovu adresu."

"Ali..."Već je bila prekinula.Razmišljao je uzvratiti joj poziv, ali predomislio se pa otipkao drugi broj."Oslotaxi.""Bok, Øysteine, ovdje Harry H.""Šališ se. Harry H. je mrtav.""Ne baš."

97

"Dobro, onda sam ja mrtav.""Što kažeš da me iz Sofies gatea odvezeš do roditeljskog doma?""Ne kažem ništa, ali ipak ću to učiniti. Samo moram obaviti ovu vožnju."

Øysteinov se glas pretvorio u kašalj. "Harry H.! Prokletstvo... Nazovem te kadsam tamo."

Harry je prekinuo vezu, otišao u spavaću sobu, spakirao torbu na svjetlostiulične lampe koja je dopirala kroz prozor i svijetleći mobitelom, odabraonekoliko CD-ova iz dnevne sobe. Šteka cigareta, lisičine, službeni pištolj.

Sjeo je u fotelju koristeći mrak kako bi ponovio vježbu s pištoljem.Pokrenuo je štopericu na ruci, otvorio cilindar Smith & Wessona, ispraznio ga inabio. Četiri metka van, četiri unutra, bez sklopke za brzo punjenje - samo vještiprsti. Vratio je cilindar da prvi metak bude prvi u cijevi. Stani. Devet šest šest.Gotovo tri sekunde preko rekorda. Otvorio je cilindar. Pogriješio je. Prvakomora za pucanje bila je jedna od dvije prazne. Bio je mrtav. Ponovio jevježbu. Devet pet nula. I ponovo mrtav. Kad ga je nakon dvadeset minutaØystein nazvao, bio se spustio na osam sekundi i šest je puta umro.

"Stižem", rekao je Harry.Ušao je u kuhinju. Pogledao je ormarić ispod sudopera. Oklijevao. Potom

je skinuo fotografije Rakel i Olega i strpao ih u unutarnji džep."Hong Kong?" šmrcnuo je Øystein Eikeland, Okrenuo je otečeno

alkoholičarsko lice s golemim nosom i tužnim obješenim brkovima premasjedalu do sebe i Harryju. "Kog si vraga tamo radio?" "Znaš mene", rekao jeHarry kad je Øystein stao na crvenom ispred hotela Radisson SAS.

"Prokleto ne znam", odgovorio je Øystein trpajući duhan u papirić. "Kakobih znao?"

"Pa, odrasli smo zajedno. Sjećaš se?""I? I tad si bio jebena enigma, Harry."Stražnja su se vrata otvorila i ušao je muškarac u kaputu. "Aerodromski

ekspres, glavna postaja. Brzo.""Taksi je zauzet", rekao je Øystein i ne okrenuvši se."Glupost, znak na krovu je uključen.""Hong Kong zvuči fora. Zašto si se zapravo vratio?" "Oprostite, molim",

rekao je muškarac na stražnjem sjedalu. Øystein je gurnuo cigaretu u usta ipripalio je. "Tresko je nazvao i pozvao me na neko druženje večeras."

"Tresko nema prijatelja", rekao je Harry."Nema, da. Pa sam ga pitao: 'Tko su ti onda prijatelji?' 'Ti', odgovorio je i

pitao me: 'A tvoji, Øysteine?' 'Ti', odgovorio sam mu. 'Ah, onda ćemo biti samonas dvojica.' Zaboravili smo na tebe, Harry. To se dogodi kad odeš u..." napućioje usne pa isprekidanim glasom rekao Hong Kong!"

98

"Hej!" začuo se povik sa stražnjeg sjedala. "Ako ste gotovi, možda bismomogli..."

Na semaforu se upalilo zeleno, a Øystein je stisnuo gas. "Onda, dolaziš?Kod Treska."

"Tamo smrdi na znojne noge, Øysteine.""Ima pun hladnjak.""Žao mi je, ali nisam raspoložen za zabave.""Raspoložen za zabave?" otpuhnuo je Øystein i udario dlanom u upravljač.

"Ti ne znaš što znači biti raspoložen za zabave, Harry. Uvijek si bježao sazabava. Sjećaš se? Kupili bismo piva s namjerom da odemo na neku mondenuadresu u Nordstrandu s gomilom žena. A ti bi predložio da ti, ja i Tresko odemou bunkere i sami pijemo."

"Hej, ovo nije put do aerodromskog ekspresa!" začulo se cviljenje sastražnjeg sjedala.

Øystein je ponovo zakočio na crvenom, odmaknuo u stranu svoju suhukosu dugačku do ramena pa se obratio stražnjem sjedalu. "I točno smo ondjezavršili. Mrtvi pijani uz ovog tipa koji je pjevao No Surrender dok ga Treskonije počeo gađati praznim bocama."

"Za ime Božje", jecao je muškarac i kažiprstom pokuckao po staklu sataTag Heuer. "Jednostavno moram uhvatiti posljednji avion za Stockholm."

"Bunkeri su sjajni", rekao je Harry. "Najbolji pogled u Oslu.""Aha", složio se Øystein. "Da su Saveznici ondje napali, Nijemci bi ih

zdrobili u komade.""Točno", nacerio se Harry."Znaš, imali smo mi jedan dogovor. Ti, ja i Tresko", rekao je Øystein, a

Odijelo je sad očajnički skeniralo kišu u potrazi za slobodnim taksijima. "Akoprokleti Saveznici dođu, prokleto ćemo ih izrešetati od glave do pete. Ovako."Øystein je uperio imaginarnu strojnicu u Odijelo i ispalio salvu. Muškarac sastražnjeg sjedala užasnuto se zagledao u ludog taksista čiji su štektavi zvukovičinili da sitne pjenušave kapi pljuvačke slete na tamne svježe izglačane hlačenjegova odijela. S laganim je izdahom uspio otvoriti vrata automobila i oteturatina kišu.

Øystein je prasnuo u grub srčan smijeh."Nedostajala ti je domovina", rekao je Øystein. "Htio si ponovo plesati s

Ubojitom Kraljicom u restoranu Ekeberg."Harry se nasmijao i odmahnuo glavom. U retrovizoru je vidio muškarca

kako divlje trči prema postaji pored nacionalnog kazališta. "Stvar je u mom ocu.Bolestan je. Nije mu mnogo ostalo."

"O, sranje." Øystein je ponovo pritisnuo gas. "A dobar je čovjek.""Hvala ti. Mislio sam da bi htio znati."

99

"Naravno da prokleto želim znati. Moram reći svojim starcima.""I evo nas", rekao je Øystein i parkirao ispred garaže i sitne žute drvene

kuće u Oppsalu."Aha", rekao je Harry.Øystein je tako snažno povukao dim da se činilo kako će cigareta planuti.

Zadržao je dim duboko u plućima pa ga ispustio u dugom grgljajućem dahu. Tadje blago nagnuo glavu i otresao pepeo u pepeljaru. Harry je osjetio slatku bol usrcu. Koliko je puta vidio Øysteina da čini točno to, gledao ga kako naginjeglavu kao da je cigareta preteška, pa će izgubiti ravnotežu. Pepeo na podu upušačkoj izbi u školi, u praznoj boci piva na zabavi na koju su upali, na hladnomvlažnom betonu bunkera.

"Život je prokleto nepravedan", rekao je Øystein. "Tvoj otac bio je trijezan.Nedjeljom je išao u šetnje i radio kao profesor. Moj je bio pijanac, radio utvornici Kadok gdje su svi dobili astmu i čudne osipe i ne bi se pomaknuo nimilimetra kad bi prešao kućni prag. A čovjek je zdrav ko dren."

Harry se sjetio tvornice Kadok. Naopako Kodak. Vlasnik iz Sunnmørea ječitao da je Eastman nazvao svoju tvornicu kamera Kodak jer je taj naziv biopamtljiv i cijeli ga je svijet mogao izgovoriti. Ali Kadok je zaboravljen izatvoren prije nekoliko godina.

"Sve prolazi", rekao je Harry.Øystein je kimnuo kao da je slijedio neki svoj tijek misli."Nazovi ako što trebaš, Harry.""Aha."Harry je čekao dok na šljunku iza sebe nije začuo škripanje kotača, a

automobil je nestao prije nego što je otključao vrata i ušao. Upalio je svjetlo iukipio se dok su se vrata s klikom zatvarala. Miris, tišina, svjetlost koja jepadala na vješalicu za kapute, sve mu je to nešto govorilo, pa se osjećao kao daje zaronio u bazen uspomena. Grlile su ga, grijale, stezale mu grlo. Skinuo jekaput i odbacio cipele. Tad je počeo hodati. Od sobe do sobe. Od godine dogodine. Od mame i tate do Sis pa do sebe. Do dječačke sobe. Poster The Clasha,onaj s gitarom koja će upravo biti razbijena o pod. Legao je na krevet i udahnuomiris madraca. A tad su navrle suze.

100

21

Snjeguljica

Bile su dvije minute do osam navečer kad je Mikael Bellman pješačio dužKarl Johans gatea u jednoj od najskromnijih parada na svijetu. Bio je usrednorveškog kraljevstva, u njegovu epicentru. S lijeve strane sveučilište i znanje, sdesne nacionalno kazalište i kultura. Iza njega u vrtovima visoko gore stajala jeKraljevska palača. A desno ispred njega moć. Nakon tri stotine koraka, u točnoosam sati popet će se kamenim stepenicama do glavnog ulaza u Stortinget.Zgrada parlamenta, poput većine Osla, nije posebno velika ili dojmljiva. Aosiguranje je minimalno. Samo su dva lava izrezbarena od granita iz Grorudastajala na svakoj strani brežuljka koji je vodio do ulaza.

Bellman je prošao kroz vrata koja su se bešumno otvorila prije nego što ihje imao prilike gurnuti. Stigao je do porte i ogledao se oko sebe. Pred njim sepojavio jedan službenik osiguranja pa prijateljski ali odlučno kimnuo premarendgenu Gilardoni. Deset sekundi kasnije otkriveno je kako je Mikael Bellmannenaoružan. Na pojasu je imao metal, ali to je bilo sve.

Rasmus Olsen čekao ga je naslonjen na pult na porti. Mršav udovac MaritOlsen rukovao se s Bellmanom i krenuo naprijed automatski uključivši tonvodiča.

"Stortinget, tri stotine i osamdeset zaposlenika, stotinu šezdeset i devetzastupnika. Sagrađen je 1866., dizajnirao ga je Emil Victor Langlet. Šveđanin,usput budi rečeno. Ovaj je hodnik poznat kao

Teppehallen. Mozaici od kamena zovu se Društvo, Else Hagen, 1950.Kraljev je portret naslikan..."

Ušli su u hodnik Vandrehallen koji je Mikael prepoznao s televizije. Porednjih projurilo je nekoliko lica - nijedno poznato. Rasmus mu je objasnio da jeodržan sastanak odbora, ali Bellman nije slušao. Razmišljao je kako su ovohodnici moći. Bio je razočaran. U redu je da sve bude crveno i zlatno, ali gdje jeveličanstvenost, gdje je državni ponos koji bi trebao izazivati divljenje podnogama vladajućih? Ovo prokleto skromno društvo; to je slabost koje se ovamalena i ne tako davno siromašna demokracija na sjeveru Europe nije moglariješiti.

Pa ipak se vratio.

101

Ako nije mogao stići do vrha ondje gdje je prvo pokušao, među vukovimaEuropola, onda će sigurno uspjeti ovdje, natječući se s patuljcima idrugorazrednim konkurentima.

"Čitava ova soba tijekom rata bila je ured Reichskommissara Terbovena.Danas nitko nema takav ured."

"Kakav je bio vaš brak?""Molim?""Vaš i Maritin. Jeste li se svađali?""Hm... Ne." Rasmus Olsen izgledao je potreseno i počeo je hodati brže.

Kao da policajca želi ostaviti za sobom ili se barem pomaknuti dalje od ostalihkoji bi mogli čuti razgovor. Tek kad su sjedili iza zatvorenih vrata uredatajništva stranke, Rasmus je ispustio drhtav dah. "Naravno da smo imali usponai padova. Jeste li oženjeni, Bellmane?"

Mikael Bellman je kimnuo."Onda znate o čemu govorim.""Je li vam bila nevjerna?""Ne. Mislim da to možemo isključiti."Jer je bila tako debela? Bellman bi to rado pitao, ali odustao je. Dobio je

ono po što je došao. Oklijevanje, trzanje kuta oka, gotovo neprimjetno stezanjezjenice.

"A jeste li vi, Olsene, bili nevjerni?"Ista reakcija. I određeno crvenjenje čela ispod proćelave glave. Odgovor je

bio kratak i odlučan. "Ne, zapravo, nisam."Bellman je nagnuo glavu. Nije sumnjao u Rasmusa Olsena. Zašto onda

mučiti čovjeka takvim pitanjem? Odgovor je bio jednostavan koliko i izluđujući.Jer nije imao koga drugog ispitati, jer nije imao drugih tragova. Iskaljivao jevlastite frustracije na ovom jadniku.

"Što je s vama?""Što sa mnom?" rekao je Bellman i zaustavio zijevanje."Jeste li vi nevjerni?""Imam prelijepu suprugu", nasmiješio se Bellman. "A imamo i troje djece.

Vi i vaša supruga niste imali djece, a to potiče malo više... zabave. Razgovaraosam s izvorom koji mi je rekao da ste vi i supruga nedavno imali problema."

"Pretpostavljam da govorite o prvoj susjedi. Marit je prilično čavrljala snjom, da. Prije nekoliko mjeseci imali smo razdoblje ljubomore. Na tečaju zavoditelja poslovnice u stranku sam regrutirao mladu djevojku. Na taj sam načinsvojevremeno upoznao i Marit, pa je ona..."

Glas Rasmusa Olsena je prepukao, a Bellman je vidio da mu se oči punesuzama.

102

"Nije bilo ničega. Ali Marit je na nekoliko dana otišla u planine razmisliti osvemu. Kasnije je sve bilo dobro."

Bellmanu je zazvonio telefon. Izvadio ga je, pogledao ime na zaslonu ijavio se kratkim "da". Osjetio je kako mu puls i bijes jačaju dok je slušao glas.

"Uže?" ponovio je. "Lyseren? To je... Ytre Enebakk? Hvala." Gurnuo jetelefon u džep kaputa. "Moram ići, Olsene. Hvala vam na vašem vremenu."

Na izlasku je Bellman nakratko zastao i pogledao sobu kojom se koristioTerboven, njemački nacist.

U jedan sat u noći Harry je sjedio u dnevnoj sobi i slušao MarthuWainwright kako pjeva Far Away. "Tek treba pronaći ono što je ostalo", glasioje stih.

Bio je iscrpljen. Ispred njega su na stoliću stajali mobitel, upaljač i srebrnafolija s tamnom grudom. Nije ju taknuo. Ali uskoro će morati odspavati, pronaćiritam, odmoriti se. U ruci je držao fotografiju Rakel. Plava haljina. Osjetio jenjezin miris. Čuo joj je glas.

"Gledaj!" Njezina ga je ruka blago stegnula. Voda je oko njih bila tamna iduboka, a ona je plutala bijela, bez glasa, laka na površini. Vjetar joj je podigaoveo i otkrio bijelo perje ispod. Njezin dugi vitki vrat oblikovao je upitnik. Gdje?Zakoračila je na obalu poput crnog željeznog kostura s koturavim škripavimkotačićima. Ušla je u kuću i nestala iz vidokruga. I ponovo se pojavila na prvimvratima. Imala je omču oko vrata i pored nje bio je muškarac u crnom odijelu sbijelim cvijetom na reveru. Ispred njih je, okrenut leđima, stajao svećenik ubijeloj mantiji. Polako je čitao. Tad se okrenuo. Lice i ruke bili su mu bijeli.Napravljeni od snijega.

Harry se prenuo iz sna.Zatreptao u mraku. Zvuk. Ali nije dolazio od Marthe Wainwright. Harry je

s ormarića zgrabio mobitel koji je svijetlio i vibrirao."Da", rekao je promukla glasa."Dokučila sam."Uspravio se. "Dokučila si što?""Vezu. I nisu tri mrtve. Četiri ih je."

103

22

Tražilica

"Prvo sam probala s tri imena koja si mi dao", rekla je Katrine Bratt."Borgny Stem-Myhre, Charlotte Lolles i Marit Olsen. Ali pretraga nije dalarazumne rezultate. Pa sam unijela sve nestale osobe u Norveškoj u posljednjihdvanaest mjeseci. A onda sam imala početnu točku."

"Čekaj", rekao je Harry. Sad je bio posve budan. "Gdje si, dovraga, našlapopis nestalih?"

"Intranetske jedinice za nestale osobe, Policijska postaja Oslo. Što simislio, gdje?"

Harry je zastenjao, a Katrine nastavila."Jedno je ime bilo povezano s ostala tri. Jesi li spreman?" "Pa...""Nestala žena zove se Adele Vetlesen, dvadeset i tri godine, iz Drammena.

Njezin je nestanak prijavio partner u studenom. Veza se pojavila u sustavuprodaje karata NSB-a. Naime, sedmog studenog Adele Vetlesen putem internetakupila je kartu za vlak iz Drammena do Ustaoseta. Istog je dana Borgny Stem-Myhre kupila kartu za vlak iz Kongsberga do istog mjesta."

"Ustaoset nije baš središte svemira", rekao je Harry."To nije mjesto, nego komad planine. Tamo su prvo obitelji iz Bergena

sagradile kolibe pa Turistička zajednica, a zatim Norvežani da mogu sačuvatiAmundsenovo i Nansenovo naslijeđe i na skijama se truckati ođ kolibe do kolibes dvadeset pet kilograma na leđima i ostacima smrtnog straha u primozgu.Pomaže začiniti život, znaš?"

"Zvuči kao da si bila ondje.""Obitelj mojeg bivšeg supruga ima kolibu u planinama. Toliko su bogati i

cijenjeni da nemaju ni struju ni vodu. Samo snobovi imaju saunu i jacuzzi.""Druge veze?""Nije bilo karte za vlak na ime Marit Olsen. Ali plaćanje je registrirano na

bankomatu u vagon-restoranu odgovarajućeg vlaka dan ranije. U dva sata itrinaest minuta. Prema voznom redu željeznice to bi bilo negdje između Åla iGeila, drugim riječima prije Ustaoseta."

"Manje uvjerljivo", rekao je Harry. "Vlak ide ravno u Bergen. Možda jeišla onamo."

104

"Misliš li da...?" Katrine Bratt je započela, zastala pa nastavila prigušenimglasom. "Misliš da sam glupa? Hotel u Ustaosetu je rezervirao noćenje udvokrevetnoj sobi za jednog Rasmusa Olsena koji, prema sustavu registracijegrađana, stanuje na istoj adresi kao Marit Olsen. Pa sam pretpostavila da..."

"Da, on joj je suprug. Zašto šapćeš?""Jer je upravo prošao noćni čuvar, dobro? Slušaj, smjestili smo dvije žrtve

ubojstva i jednu nestalu osobu u Ustaoset istog dana. Što misliš?""Pa, to je značajna podudarnost, ali ne možemo isključiti ni da je čista

slučajnost.""Slažem se. A evo i ostatka. Tražila sam Charlotte Lolles plus Ustaoset, ali

nisam ništa pronašla. Pa sam se usredotočila na datume kad je Charlotte Lollesmogla biti s ostale tri u Ustaosetu. Dva dana ranije Charlotte je platila dizelskogorivo na benzinskoj postaji ispred Hønefossa."

"Ali, to je daleko od Ustaoseta.""Da, ali u pravom smjeru od Osla. Pokušala sam naći automobil registriran

na njezino ime ili na ime mogućeg partnera. Ako imaju AutoPASS i ako suprošli kroz nekoliko naplatnih postaja, možeš im pratiti kretanje."

"Hm.""Problem je što ona nema automobil ni partnera s kojim živi, barem ne

službeno.""Imala je dečka.""Moguće je. Ali tražilica je pronašla automobil u Europarkovoj garaži u

Geilu, a platila je Iska Peller.""To je udaljeno nekoliko kilometara. Ali tko je... ovaj, Iska Peller?""Prema informacijama kreditne kartice živi u Bristolu u Sydneyju, u

Australiji. Poanta je da ona ima visok broj bodova u relacijskoj pretrazi saCharlotte Lolles."

"Relacijskoj pretrazi?""U redu, ovako to funkcionira. Temeljem proteklih nekoliko godina

javljaju se imena osoba koje su istovremeno plaćale karticom u istom restoranu,što sugerira da su zajedno jele i podijelile račun. Ili imena ljudi koji su članoviiste teretane s odgovarajućim datumima upisa ili onih koji više nego jednomsjede jedni do drugih u zrakoplovu. Shvatio si."

"Shvatio sam", ponovio je Harry kopirajući njezinu bergensku intonaciju."I siguran sam da si provjerila marku automobila te koristi li..."

"Da, jesam i koristi dizel", Katrine je oštro odgovorila. "Želiš li čuti ostatakili ne?"

"Svakako.""U kolibama Turističke zajednice ne možeš unaprijed rezervirati smještaj.

Ako su kad stigneš, svi kreveti zauzeti, moraš spavati na podu, madracu ili u

105

vreći za spavanje na vlastitom podlošku. Stoji samo stotinu i sedamdeset krunana noć, a gotovinu možeš ostaviti u kutiji u kolibi ili ostaviti omotnicu sa svojimpodacima kako bi ti mogli teretiti račun."

"Drugim riječima, ne možeš vidjeti tko je kad bio u određenoj kolibi?""Ne ako plaćaš gotovinom. Ali ako su ostavili omotnicu s podacima o

računu, kasnije će se pojaviti transakcija na računu između te osobe i Turističkezajednice. Spominje se korištena koliba i datum na koji se plaćanje odnosi."

"Ako dobro razumijem, to je slučaj?""To je opća ideja. Račun Iske Peller teretio se za dva kreveta u četiri kolibe

Turističke zajednice dvadesetog studenog, a svaka se koliba nalazi na danudaljenosti od prethodne."

"Četverodnevni skijaški izlet.""Tako je. A u posljednjoj su kolibi u Håvassu odsjele sedmog studenog.

Samo dan hoda od Ustaoseta.""Zanimljivo.""Ali najzanimljivije je što postoje druga dva računa koje se teretilo za

noćenja u kolibi u Håvassu sedmog studenog. Pogodi čiji su?" "Pa, to teškomogu biti računi Marit Olsen ili Borgny Stem-Myhre jer vjerujem da bi Kriposotkrio da su dvije žrtve umorstva istu noć provele na istom mjestu. Sigurno jeriječ o računu nestale cure. Kako se zove?"

"Adele Vetlesen. I točno. Platila je za dvoje, ali ne možemo znati tko je biladruga osoba."

"Tko je druga osoba koja nije platila gotovinom?""Nije tako zanimljivo. Iz Stavangera."Harry je ipak uzeo olovku, zabilježio ime i adresu te osobe, kao i adresu

Iske Peller u Sydneyju. "Zvuči kao da ti se tražilice sviđaju." "Aha", odgovorilaje. "Kao da letiš starim bombarderom. Na početku je malo hrđav i spor, ali kadsi u zraku... Moj Bože. Što misliš o rezultatima?"

Harry je razmišljao."Uspjela si na istom mjestu i u isto vrijeme", rekao je, "pronaći jednu

nestalu ženu koja možda nema nikakve veze sa slučajem. Samo po sebi nijevrijedno spomena. Ali pokazala si da je jedna od žrtava umorstva - CharlotteLolles - vjerojatno bila s njom. I pronašla si dvije žrtve umorstva, Borgny Stem-Myhre i Marit Olsen, u neposrednoj blizini Ustaoseta. Dakle..."

"Dakle?""Dakle, čestitam. Obavila si svoj dio pogodbe. Sad, što se tiče mojeg

dijela...""Čuvaj snagu i makni taj cerek s lica. Nisam to mislila. Nisam zdrava u

glavi, kako ti to nije jasno?"Tresnula je slušalicom.

106

23

Putnik

Bila je sama u autobusu. Stine je oslonila čelo o staklo da ne vidi svojodraz. Zagledala se u pustu, posve mračnu autobusnu stanicu. Nadala se da ćenetko doći. Nadala se da nitko neće doći.

Sjedio je kraj prozora u Krabbeu s pivom ispred sebe, nepomičan. Vunenakapa, plava kosa i te divlje plave oči. Oči su mu se smijale, penetrirale,istraživale, zvale je imenom. Naposljetku je rekla Mathilde da želi ići kući. AliMathilde je upravo započela razgovor s američkim naftašem i željela je još maloostati. Pa je Stine zgrabila kaput i istrčala iz Krabbea na autobusnu stanicu te naautobus za Våland.

Pogledala je crvene brojke na digitalnom satu iznad vozača. Nadala se daće se vrata zatvoriti i da će autobus krenuti. Ostala je još samo minuta.

Nije podigla pogled čak ni kad je čula topot stopala u trku, ni zadihan glaskoji je od vozača tražio kartu, ni kad je sjeo na sjedalo kraj nje.

"Hej, Stine", rekao je. "Mislim da me izbjegavaš.""Oh, hej, Eliase", rekla je ne podižući pogled s asfalta opranog kišom.

Zašto je sjela u dno autobusa, tako daleko od vozača?"Za ovakvih večeri ne bi trebala biti sama, znaš.""Zbilja?" promrmljala je nadajući se da će netko doći, bilo tko. "Ne čitaš

novine? One dvije cure u Oslu. I sad, nekidan, ona zastupnica. Kako se onozvala?"

"Nemam pojma", lagala je Stine osjećajući kako joj srce galopira."Marit Olsen", rekao je Elias. "Socijalistička partija. Druge dvije zvale su

se Borgny i Charlotte. Sigurno ne prepoznaješ imena, Stine?""Ne čitam novine", odgovorila je Stine. Netko mora uskoro doći."Sjajne cure, sve tri", rekao je."Naravno, ti si ih znao, zar ne?" Stine je odmah zažalila zbog sarkastičnog

tona. Bojala se."Ne dobro", rekao je Elias. "Ali prvi je dojam bio dobar. Ja sam, kao što

znaš, tip koji pridaje važnost prvom dojmu."Zagledala se u ruku koju joj je oprezno položio na koljeno."Ti..." rekla je, ali čak je u tom jednom slogu mogla čuti kako preklinje.

107

"Da, Stine?"Podigla je pogled. Lice mu je bilo otvoreno kao dječje, a oči iskreno

znatiželjne. Željela je vrištati, skočiti, a tad je začula korake i glas pored vozača.Putnik. Muškarac. Došao je do dna autobusa. Stine mu je pokušala uhvatitipogled, natjerati ga da shvati, ali obrub šešira pokrivao mu je gornji dio lica isad je bio zaposlen brojanjem sitniša i spremanjem karte u novčanik. Disala jelakše kad je sjeo iza njih.

"Nevjerojatno je što policija nije otkrila vezu među njima", rekao je Elias."Ne bi trebalo biti teško. Sigurno znaju da su sve tri žene voljele cross country-skijanje. Iste su noći odsjele u kolibi u Håvassu. Misliš li da bih im trebao toreći?"

"Možda", prošaptala je Stine. Bude li brza, možda se uspije progurati poredEliasa i skočiti iz autobusa. Ali jedva je uspjela artikulirati tu misao prije negošto je hidraulika zapištala, vrata se zatvorila, a autobus krenuo. Zatvorila je oči.

"Ne želim se uplitati u to. Nadam se da shvaćaš, Stine."Polako je kimnula i dalje zatvorenih očiju."Dobro. Onda ti mogu reći tko je također bio ondje. Netko koga sigurno

poznaješ."

108

Treći dio

109

24

Stavanger

"Smrdi na..." rekla je Kaja."Govna", rekao je Harry. "Kravlja posla. Dobro došla u okrug Jæren."Jutarnje svjetlo cijedilo se iz oblaka koji su jurili nad proljetnozelenim

poljima. Iza kamenih zidova krave su nijemo piljile u taksi. Harry i Kaja bili suna putu od aerodroma Sola prema središtu Stavangera.

Harry se nagnuo između sjedala prema vozaču. "Možete li se požuriti?"Podigao je policijsku značku. Vozač se nacerio, stisnuo gas i pojurili suautocestom.

"Bojiš li se da smo zakasnili?" upitala je Kaja kad se Harry naslonio."Ne javlja se na telefon, nije se pojavio na poslu", rekao je Harry bez

potrebe da pojasni svoje razmišljanje.Nakon što je prošle večeri razgovarao s Katrine Bratt, Harry je preletio po

bilješkama. Imao je imena, telefonske brojeve i adrese dviju živih osoba koje suvjerojatno u studenom odsjele u kolibi s tri žrtve umorstva. Provjerio je sat,shvatio da je u Sydneyju rano jutro pa nazvao Isku Peller. Javila se. Bila jeprilično iznenađena kad joj je Harry spomenuo kolibu u Håvassu. Nije mumogla reći mnogo o noćenju jer je provela noć u sobi s visokom temperaturom.Možda zato što je predugo bila u mokroj znojnoj odjeći, možda zato što jeskijanje od kolibe do kolibe neiskusnoj skijašici poput nje bilo pravo vatrenokrštenje. Ili ju je možda samo napala gripa.

Kako god, jedva se uspjela dovući do Håvassa, gdje joj je prijateljicaCharlotte Lolles naredila da ode ravno u krevet. Ondje je Iska Peller tonula u sani budila se dok su se izmijenjivali bolovi, znojenje i smrzavanje. Što god da sedogađalo s ostalima u kolibi, tko god da su oni bili, nije čula ništa jer su ona iCharlotte bile prve stigle. Sljedećeg je dana ostala u krevetu dok ostali nisuotišli, a nju i Charlotte je pokupio lokalni policajac na skuteru kojeg je Charlotteuspjela kontaktirati. Odvezao ih je k sebi i pozvao ih da prenoće jer je kako ih jeobavijestio, jedini hotel bio pun. Isprva su prihvatile, ali kasnije su sepredomislile i uhvatile kasni vlak do Geila, gdje su odsjele u hotelu. CharlotteIski nije rekla ništa posebno o noći u kolibi u Håvassu. Očito noć nije bilavrijedna spomena.

Pet dana nakon skijaškog izleta Iska je napustila Oslo i otišla u Sydney, idalje s temperaturom, i redovno je mailom bila u kontaktu sa Charlotte, ali nije

110

primijetila ništa neobično. Sve dok nije primila šokantnu vijest da joj jeprijateljica pronađena mrtva iza olupine automobila na rubu šume pored jezeraDaudsjøen, malo izvan urbanog dijela Osla.

Harry je Iski Peller oprezno ali izravno objasnio kako se brine zbog ljudikoji su bili u kolibi u noći tog sedmog studenog i da nakon što završe razgovor,nazove voditelja Kriminalističkog odjela Policijske postaje Južni Sydney NeilaMcCormacka s kojim je Harry jednom radio. Rekao joj je kako će McCormacksigurno od nje tražiti više pojedinosti te joj odmah - iako je Australija daleko odOsla - pružiti policijsku zaštitu. Činilo mu se da je Iska Peller tu ideju primilaposve mirno.

Tad je Harry nazvao drugi broj koji je dobio, onaj u Stavangeru. Pokušao ječetiri puta, ali nitko se nije javljao. Znao je, naravno, da to samo po sebi ništa neznači. Nisu svi spavah s uključenim mobitelom na uzglavlju. Ali Kaja Solnessočito jest. Javila se nakon drugog zvona, a kad joj je Harry rekao da idu uStavanger prvim letom i da bude na aerodromskom ekspresu u šest i pet,promrmljala je jednu jedinu riječ: "OK."

Stigli su na aerodrom Gardemoen u Oslu u pola sedam. Harry je ponovopokušao dobiti broj, ali bez uspjeha. Sat vremena kasnije sletjeli su na aerodromSola, a Harry je opet pokušao nazvati. S istim rezultatom. Na putu do redataksija Kaja je uspjela dobiti njegovog poslodavca koji je rekao da se osoba kojutraže nije pojavila na poslu u uobičajeno vrijeme. Obavijestila je Harryja o tome,a on joj je nježno položio ruku na donji dio leđa i čvrsto je proveo duž nizaparkiranih taksija do vozila, ne obazirući se na glasne proteste. Svima jeodgovarao samo "Hvala vam" i "Želim vam divan dan, ljudi".

Bilo je točno 8:16 kad su stigli na adresu i našli se ispred bijele drvene kućeu Valandu. Harry je pustio Kaju da plati, izašao i ostavio otvorena vrata.Proučavao je pročelje kuće, ali ono nije otkrivalo ništa. Udahnuo je vlažan, svježali još uvijek blag zrak Vestlanda. Pripremio se. Već je znao. Mogao je,naravno, biti u krivu, ali bio je jednako siguran u to kao što je znao da će Kajareći "Hvala vam" nakon što dobije račun.

"Hvala vam." Vrata automobila su se zatvorila.Ime se nalazilo u središtu tri zvonca pored ulaznih vrata.Harry je pritisnuo gumb i začuo kako zvono odzvanja negdje u

unutrašnjosti kuće.Nakon minutu i tri pokušaja pritisnuo je donje zvono.Vrata je otvorila starica i nasmiješila im se.Harry je primijetio da je Kaja instinktivno znala tko treba govoriti. "Dobar

dan, ja sam Kaja Solness. Mi smo iz policije. Zvonimo, ali na katu iznad vasnitko ne odgovara. Znate li ima li koga kod kuće?"

111

"Vjerojatno. Iako je jutros tiho", rekla je gospođa. A tad je vidjevši kako jeHarry podignuo obrve, brzo dodala: "Ovdje se sve čuje, a sinoć sam čula ljude.Kako iznajmljujem stan, mislim da trebam biti oprezna."

"Oprezna?" zanimalo je Harryja."Da. Mislim, ne guram ja no..." Gospođa je porumenjela. "Je li sve u redu?

Mislim, nikad nisam imala nikakvih problema s...""Ne znamo", rekao je Harry."Najbolje bi bilo provjeriti", rekla je Kaja. "Pa ako imate ključ..." Harry je

znao da se u Kajinoj glavi upravo vrti niz spremnih fraza, pa je sa zanimanjemčekao nastavak razgovora. "... mogli bismo vam pomoći da se uvjerite kako jesve u redu."

Kaja Solness bila je mudra žena. Ako se vlasnica kuće složi s prijedlogom inešto pronađu, u izvještaju će stajati da su pozvani. Neće se spominjati njihovnasilni ulazak ili pretres prostora bez naloga.

Žena je oklijevala."Ali možete i vi sami ući nakon što mi odemo", nasmiješila se Kaja. "I

potom pozvati policiju. Ili hitnu pomoć. Ili...""Mislim da je najbolje da pođete sa mnom", rekla je žena s dubokom

borom zabrinutosti na čelu. "Sačekajte ovdje i donijet ću ključeve."Stan u koji su ušli minutu kasnije bio je čist, uredan i gotovo posve

neopremljen. Harry je odmah prepoznao tišinu koja je bila tako prisutna, takonasilna, tišinu golih stanova ujutro kad se gužva i buka radnog dana vani jedvačuju. Ali prepoznao je još nešto. Ljepilo. Primijetio je par cipela, ali to nisu bilecipele za planinarenje.

U kuhinji je u sudoperu uočio veliku šalicu za čaj, a na polici limenke kojesu objavljivale da sadrže čaj podrijetlo kojeg je Harryju bilo nepoznato: oolongAnji Bai Cha. Hodali su stanom. Na zidu dnevne sobe nalazila se slika za koju jeHarry vjerovao da predstavlja K2, jedan od vrhova Himalaja.

"Provjeri ovu, hoćeš li?" upitao je Harry i kimnuo prema vratima koja suimala srce na sebi te im prišao pretpostavljajući da vode u spavaću sobu.Duboko je udahnuo, pritisnuo kvaku i otvorio ih.

Krevet je bio pospremljen. Soba uredna. Prozor je bio pritvoren, ljepilo nijemirisalo, a zrak je bio svjež kao dječji dah. Harry je čuo kako stanodavkazauzima položaj na dovratku iza njega.

"Čudno je", rekla je. "Čula sam ih sinoć, zbilja jesam. Ali čula sam korakesamo jedne osobe."

"Korake?" upitao je Harry. "Sigurni ste da je riječ samo o jednoj osobi?""Da, čula sam glasove.""Koliko glasova?""Tri, rekla bih."

112

Harry je zavirio u ormar. "Muškarci? Žene?""Ne možete čuti baš sve, bojim se."Odjeća. Vreća za spavanje i ruksak. Još odjeće."Zašto mislite da ih je bilo troje?""Nakon što je jedan otišao, čula sam buku odozgo.""Kakvu buku?"Stanodavkini su obrazi ponovo porumenjeli. "Lupanje. Kao da... Pa, znate.""Ali bez glasova?"Stanodavka je razmišljala o pitanju. "Da, bez glasova."Harry je izašao iz sobe. A na svoje je iznenađenje primijetio da Kaja i dalje

stoji u hodniku pored vrata kupaonice. Bilo je nečeg u načinu na koji je stajala -kao da se opire snažnom vjetru u lice.

"Nešto nije u redu?""Sve je u redu", rekla je Kaja brzo i tiho. Pretiho.Harry je prišao i stao pored nje."Što je?" prošaptao je."Ja... Samo imam problemčić sa zatvorenim vratima ""U redu", rekao je Harry."To je... Jednostavno sam takva."Harry je kimnuo. A tad je začuo zvuk. Zvuk dodijeljenog vremena, crte

koja nestaje, sekundi koje nestaju, brzog, zamornog bubnjanja vode koja baš neteče i baš ne kaplje. Kuckanja s druge strane vrata. I znao je da nije pogriješio.

"Čekaj ovdje", rekao je Harry. I gurnuo vrata.Prvo je primijetio da je miris ljepila unutra još jači.Potom je na podu primijetio jaknu, traperice, hlače, majicu, dvije crne

čarape, kapu i tanak vuneni džemper.Potom je primijetio da voda iz slavine gotovo neprekidno kapa u kadu, tako

punu da se voda jednostavno prelijeva preko strana.Četvrta stvar koju je opazio bila je crvena boja vode u kadi, koliko je

mogao vidjeti, crvena od krvi.Peto su bile širom otvorene oči iznad usta, zatvorenih ljepljivom trakom,

gole i mrtvački bijele osobe na dnu kade, okrenute na bok. Kao da je pokušavalavidjeti nešto u mrtvom kutu, nešto čiji dolazak nije primijetila.

Šesta je stvar bila nedostatak znakova nasilja, nepostojanje nekih vanjskihozljeda koje bi objasnile svu tu krv.

Harry je pročistio grlo i zapitao se kako da na najnježniji mogući način odstanodavke zatraži identifikaciju njezinog stanara. Nije se morao truditi. Žena jeveć bila na vratima.

113

"O, moj Bože!" zastenjala je. I ponovo, naglašavajući svaki slog: 'O, mojBože!" I konačno, zavijajući i još snažnije naglašavajući: 'Moj presveti Bože..."

"Je li to..." počeo je Harry."Da", odgovorila je žena očiju punih suza. "To je on. Elias. Elias Skog."

114

25

Teritorij

Žena je stisnula dlanove ispred usana i promrmljala nešto kroz prste. "Štosi to učinio, dragi Eliase? Vena?"

"Nisam siguran da je on išta učinio", rekao je Harry i izveo je iz kupaonicedo ulaznih vrata stana. "Mogu li vas zamoliti da nazovete Policijsku postajuStavanger i kažete im da pošalju forenzičare? Recite im da smo na poprištuzločina."

"Poprište zločina?" Oči su joj bile velike i crne od šoka."Da, tako recite. Ako želite, nazovite 112, broj za hitne slučajeve. Dobro?""D-da."Čuli su ženu kako juri niz stepenice u stan."Imamo otprilike četvrt sata prije nego što stignu", rekao je Harry. Skinuli

su cipele, stavili ih u hodnik i u čarapama ušli u kupaonicu. Harry se osvrnuooko sebe. Umivaonik je bio pun duge plave kose, a na rubu je bila istisnuta tuba.

"Ovo izgleda kao pasta za zube", rekao je Harry, nagnuo se iznad tube ipokušao je ne dotaknuti.

Kaja je prišla bliže. "Superljepilo", rekla je. "Najjače koje postoji.""Ta stvar ti ne bi trebala završiti na prstima, zar ne?""Djeluje u tren oka. Ako su ti prsti predugo stisnuti, nećeš ih više moći

razdvojiti. Onda ćeš ih morati ili razrezati, ili potezati dok ne skineš sloj kože."Harry je prvo pogledao u Kaju. A onda u truplo na dnu kade."Prokletstvo", rekao je. "To ne može biti istina..."POB Gunnar Hagen bio je sumnjičav. Može biti da je ovo bilo nešto

najgluplje što je učinio otkako je došao u policijsku središnjicu. Formiranjegrupe koja vodi istragu suprotno naredbi ministarstva može ga uvaliti u nevolje.Postavljanje Harryja Holea na mjesto voditelja tima znači traženje nevolja. Anevolje su upravo pokucale na vrata i ušle. Sad su stajale pred njime u likuMikaela Bellmana. A dok je Hagen slušao, primijetio je da su neobične mrlje nalicu Kriposova POB-a bjelje nego inače, kao da su osvijetljene nečim vrelimcrvenim iznutra, ohlađenom fizijom nuklearnog reaktora, koji bi svakog časamogao eksplodirati, ali je u tom trenutku bio pod kontrolom.

"Pouzdano znam da su Harry Hole i njegovih dvoje kolega bili na jezeruLyseren istražiti ubojstvo Marit Olsen. Beate Lønn iz Krimtekniska zatražila je

115

da detaljno pretražimo kolibe u blizini stare užare. Navodno je jedan od njezinihdjelatnika otkrio da odande potječe uže kojim je obješena Marit Olsen. Zasad jejasno..." Mikael Bellman njihao se na petama. Nije čak ni skinuo dug baloner.Gunnar Hagen pripremio se na ono što slijedi. A to nešto stiglo je u bolnoproduljenom obliku s ponešto zbunjujućom intonacijom.

"Ali kad smo razgovarali s policajcem na Ytre Enebakku, rekao mi je da jeherostratski Harry Hole bio jedan od policajaca uključenih u istragu. To značijedan od tvojih ljudi, Hagene."

Hagen nije odgovorio."Pretpostavljam da si svjestan posljedica neizvršavanja naredbi

Ministarstva pravosuđa, Hagene."Hagen je i dalje šutio, ali gledao je Bellmana u oči."Slušaj", rekao je Bellman, otkopčao gumb na baloneru i ipak sjeo. "Sviđaš

mi se, Hagene. Mislim da si dobar policajac, a trebat ću dobre ljude.""Hoćeš reći, kad Kripos dobije potpunu moć?""Točno tako. Imat ću koristi od nekog poput tebe na istaknutom položaju.

Bio si na vojnoj akademiji, razumiješ važnost taktičkog razmišljanja,izbjegavanja bitaka koje ne možeš dobiti, shvaćanja kad je povlačenje najboljinačin pobjeđivanja..."

Hagen je polako kimnuo."Dobro", rekao je Bellman i skočio na noge. "Recimo da se Harry Hole

slučajno našao pored jezera Lyseren; bila je to slučajnost koja nije imala nikakveveze s Marit Olsen. A takve se slučajnosti vjerojatno neće ponoviti. Možemo lise složiti oko toga... Gunnare?"

Hagen se nevoljko trznuo kad je začuo kako drugi čovjek izgovara njegovoime, poput jeke imena koje je nekoć bio izgovorio, imena svojeg prethodnika, upokušaju da stvori srdačnost za koje nije bilo osnova. Ali pustio je tu misao. Jerje znao da je to vrsta bitke o kakvima je Bellman govorio. I da je, štoviše, biopred porazom u ratu. A uvjeti predaje koje mu je Bellman ponudio mogli su bitigori. Mnogo gori.

"Porazgovarat ću s Harryjem", rekao je i prihvatio Bellmanovu pruženuruku. Bilo je to kao da steže mramor: tvrdo, hladno i beživotno.

Harry je otpio gutljaj i odmaknuo posljednji članak kažiprsta s ručkeprozirne stanodavkine šalice.

"Znači, vi ste inspektor Harry Hole iz Policijske postaje Oslo", rekao jemuškarac koji je sjedio na suprotnoj strani stanodavkina stolića za kavu.Predstavio se kao inspektor Colbjørnsen s "c", a sad je ponovio Harryjevu titulu,ime i namjere, s naglaskom na Oslo. "A što policiju iz Osla dovodi u Stavanger,

116

gospodine Hole?" "A, uobičajeno", odgovorio je Harry. "Svjež zrak, predivneplanine."

"Ma da?""Fjord. BASE jumping sa stijene Pulpit, bude li vremena." "Znači, Oslo

nam je poslao komedijaša? Bavite se ekstremnim sportom, toliko vam mogureći. Ima li razloga što nismo obaviješteni o ovom posjetu?"

Osmijeh inspektora Colbjørnsena bio je tanak poput njegovih brkova.Nosio je jedan od onih šeširića kakve nose samo jako stari muškarci i iznimnosamopouzdani hipsteri. Harryja je podsjetio na Popeyea Doylea u Francuskojvezi. I pretpostavio je da Colbjørnsena neće smetati lizanje lizalice ili zastajanjena izlazu s onim "Oh, još samo nešto".

"Mislim da je faks negdje na stolu", odgovorio je Harry na pitanje papogledao muškarca u bijeloj odjeći koji je upravo ušao u prostoriju. Materijal odkojeg je načinjeno forenzičko odijelo šuškao je dok je ovaj skidao bijelukapuljaču i bacao se u stolac. Pogledao je ravno u Colbjørnsena i promrmljaolokalnu psovku.

"Pa?" upitao je Colbjørnsen."U pravu je", rekao je forenzičar i kimnuo u Harryjevu smjeru ne gledajući

ga. "Momak je gore zalijepljen za dno kade superljepilom.""Zalijepljen je?" upitao je Colbjørnsen gledajući podređenog s podignutom

obrvom. "Pasivni oblik. Nisi li prerano isključio mogućnost da je mladi EliasSkog to sâm učinio?"

"I uspio odvrnuti slavinu da se utopi na najsporiji, najbolniji zamislivinačin?" upitao je Harry. "Nakon što si je zalijepio usta da ne vrišti?"

Colbjørnsen je Harryju uputio supertanak osmijeh. "Reći ću vam kadmožete prekinuti, Oslo."

"Zalijepljen je od vrha glave do nožnih prstiju", nastavio je forenzičar."Stražnji dio glave obrijan je i namazan ljepilom. Isto vrijedi za ramena i leđa.Stražnjicu. Ruke. Obje noge. Drugim riječima..."

"Drugim riječima", ubacio se Harry, "kad je ubojica završio s lijepljenjem,Elias je neko vrijeme ležao ondje, a adheziv se stvrdnjavao. A onda je ubojicamalo odvrnuo slavinu i ostavio Eliasa Skoga da polako umre od utapanja. AElias se počeo boriti s vremenom i smrću. Voda je polako rasla, ali snaga ga jenapuštala. Sve dok ga nije zgrabio samrtni strah i dao mu energiju za posljednjiočajnički pokušaj oslobađanja. I uspio je. Oslobodio je najsnažniji od udova sdna kade. Desnu nogu. Jednostavno ju je otkinuo i možeš vidjeti kožu napovršini kade. Krv je poprskala vodu dok je Elias lupao nogom kako bi uzbuniogospođu na donjem katu. A ona je čula lupanje."

Harry je kimnuo prema kuhinji u kojoj je Kaja pokušavala smiriti i utješitistariju damu. Mogli su čuti njezine očajničke jecaje.

117

"Ali ona je pogrešno shvatila. Mislila je da njezin stanar gore ševi curu kojaga je dopratila kući."

Pogledao je Colbjørnsena koji je problijedio i više nije davao znakove kaoda želi da ovaj prestane govoriti.

"A sve vrijeme Elias je gubio krv. Mnogo krvi. Nestala mu je sva koža snoge. Postao je slabiji, umorniji. Naposljetku je i odlučnost jenjala. Odustao je.Možda je već bio potpuno u nesvijesti zbog gubitka krvi kad mu je voda ušla unosnice." Harry je pogledom fiksirao Colbjørnsena. "Ili možda nije."

Colbjørnsenova je Adamova jabučica jurila gore-dolje.Harry je pogledao posljednje kapi kave u šalici. "A sad mislim da ćemo

detektivka Solness i ja zahvaliti na gostoljubivosti i vratiti se u Oslo. Ako budeteimali još pitanja, možete me dobiti na ovaj broj", Harry je pribilježio broj na rubnovina, otkinuo komad i pružio ga preko stola. I ustao.

"Ali..." rekao je Colbjørnsen i također ustao. Harry je bio dvadesetakcentimetara viši od njega. "Zašto ste trebali Eliasa Skoga?"

"Da bismo ga spasili", rekao je Harry i zakopčao kaput."Spasili? Je li bio umiješan u nešto? Čekajte, Hole, moramo to riješiti." Ali

u Colbjornsenovu korištenju imperativa više nije bilo autoriteta."Siguran sam da je policija u Stavangeru savršeno sposobna sama to

riješiti", rekao je Harry, prišao kuhinjskim vratima pa pokazao Kaji da odlaze."Ako ne, preporučujem Kripos. Ako morate, pozdravite mi Mikaela Bellmana."

"Spasiti ga od čega?""Od onog od čega ga nismo uspjeli spasiti", odgovorio je Harry.U taksiju na putu nazad do aerodroma Sola Harry se zagledao kroz prozor u

kišu koja je udarala u neprirodno zelena polja. Kaja nije rekla ni riječi. I na tomejoj je bio zahvalan.

118

26

Igla

Gunnar Hagen sjedio je u Harryjevu stolcu i čekao ih sve dok Harry i Kajanisu ušli u vreo vlažan ured. Iza njega sjedio je Bjørn Holm, slegnuo ramenima ipokazao da ne zna što POB želi. "Stavanger, kako čujem", rekao je Hagen iustao.

"Da", odgovorio je Harry. "Ne ustajte, šefe.""To je tvoj stolac. Ja uskoro odlazim.""Aha?"Harry je osjetio da su vijesti loše. Loše i prilično značajne. Sefovi ne jure

do slijepog crijeva zatvora Botsen reći vam da ste neispravno ispunili putninalog. Hagen je ostao na nogama, pa je u prostoriji jedino Holm sjedio.

"Bojim se da te moram obavijestiti kako je Kripos već otkrio da radiš naubojstvima. I da nemam drugog izbora nego zatvoriti istragu."

U tišini koja je uslijedila Harry je mogao čuti zujanje bojlera u susjednojsobi. Hagen ih je pogledao, uzvratio svakome pogled pa stao kod Harryja. "Nemogu reći ni da je ovo častan otpust. Dao sam ti jasne upute da istraga mora bitidiskretna."

"Pa", rekao je Harry, "zamolio sam Beate Lønn da Kriposu proslijediinformaciju o određenoj užari, ali obećala je da će to izgledati kao da jeKrimteknisk izvor."

"I siguran sam da je to učinila", odgovorio je Hagen. "Odao te policajac uYtre Enebakku."

Harry je zakolutao očima i tiho opsovao.Hagen je pljesnuo dlanovima i suh je prasak odjeknuo među zidovima.

"Zato vam, nažalost, moram narediti da odmah odustanete od bilo kakve istrage.I morate napustiti ovaj ured unutar četrdeset i osam sati. Gomen nasai."

Kad su se željezna vrata zatvorila, a Hagenovi užurbani koraci utihnuli nizhodnik, Harry, Kaja i Bjørn samo su se pogledali.

"Četrdeset i osam sati", napokon je rekao Bjørn. "Želi li netko svježekave?"

Harry je udario koš iza stola. Praćen treskom, udario je u zid, prosuo svojskromni sadržaj i dokotrljao se opet do njegovih nogu.

"Bit ću u Rikshospitalu", rekao je i pojurio prema vratima.

119

Harry je smjestio težak drveni stolac pored prozora i slušao očevo mirnodisanje. Listao je novine. Vjenčanje i pogreb, jedan do drugoga. S lijeve stranefotografije pogreba Marit Olsen prikazivale su ozbiljno suosjećajno licenorveškog premijera, crna odijela stranačkih kolega i supruga Rasmusa Olsenaiza velikih sunčanih naočala koje mu nikako nisu pristajale. S desne stranečlanak koji objavljuje da se kći brodarskog magnata Lene na proljeće udaje zasvog Tonyja s fotografijama (A lista) gostiju koji će avionima biti dovezeni u St.Tropez. Na stražnjoj strani stajala je vijest da će danas sunce u Oslu zaći točno u16:58. Harry je pogledao na sat i ustanovio da se to događa upravo sad, izaniskih oblaka koji nisu ispuštali ni kišu ni snijeg. Gledao je kako se pale svjetlau kućama na rubu grebena koji je nekoć bio vulkan. Na neki je način oslobađalapomisao da će se jednog dana ispod njih otvoriti vulkan, progutati ih i uklonitisve tragove onog što je nekad bio zadovoljan, dobro organiziran i pomalo tužangrad.

Četrdeset i osam sati. Zašto? Ne treba im više od dva sata da isprazne tajtakozvani ured.

Harry je zažmirio i razmislio o slučaju. U glavi je već osmislio posljednjiizvještaj za osobnu arhivu.

Dvije su žene ubijene na jednak način, utopljene u vlastitoj krvi, sketanomom u krvotoku. Jedna je obješena sa skakačkog tornja, konopcem izstare užare. Jedan je muškarac utopljen u svojoj kadi. Sve su žrtve vjerojatnobile u istoj kolibi u isto vrijeme. Nisu znali tko je još bio ondje, koji je motivubojstava ili što se tog dana ili noći odigralo u kolibi u Håvassu. Znali su samoposljedice, ali nisu mogli dokučiti uzroke. Slučaj zaključen.

"Harry..."Nije čuo da mu se otac probudio.Olav Hole djelovao je odmoreno, ali možda samo zbog boje u obrazima i

groznice u pogledu. Harry je ustao i približio stolac očevu krevetu."Jesi li dugo ovdje?""Deset minuta", lagao je Harry."Tako sam dobro spavao", rekao je Olav. "I tako divno sanjao." "Vidim.

Izgledaš kao da si spreman ustati i otići."Harry mu je namjestio jastuk, a otac mu je to dopustio, iako su obojica

znala da nije potrebno."Kako je kuća?""Dobro", odgovorio je Harry. "Zauvijek će stajati ondje." "Dobro. Htio sam

razgovarati o nečemu s tobom, Harry." "Hm?""Sada si odrastao čovjek. Stigao je moj red. Tako i treba biti. Ne onako

kako si izgubio majku. Gotovo si poludio.""Zbilja?" upitao je Harry i poravnao mu jastuk.

120

"Uništio si svoju sobu. Htio si ubiti liječnike, one koji su je zarazili, čak imene. Jer sam ja... Pa, vjerojatno zato što to nisam ranije otkrio. Bio si prepunljubavi."

"Misliš, mržnje?""Ne, ljubavi. To je ista valuta. Sve počinje s ljubavlju. Mržnja je samo

naličje tog novčića. Uvijek sam mislio da te majčina smrt odvela u piće. Ili prijeljubav prema majci."

"Ljubav je ubojica", promrmljao je Harry."Što?""Samo nešto što mi je netko jednom rekao.""Učinio sam sve što me tvoja majka tražila. Osim jednog. Zamolila me da

joj pomognem kad kucne čas."Harry se osjećao kao da mu je netko ulio ledenu vodu u prsa. "Ali nisam

mogao. I znaš što, Harry? Imao sam noćne more zbog toga. Ne prođe ni dan, ada ne pomislim kako joj nisam mogao ispuniti želju, ženi koju sam volio više odičega na svijetu."

Tanak drveni stolac zaškripao je kad je Harry skočio u zrak. Prišao jeprozoru. Začuo je oca kako nekoliko puta uzima zrak iza njega dubokimdrhtavim udasima. Tad je došlo.

"Znam da ti namećem težak teret, sine. Ali znam i to da si poput mene.Progonit će te ako to ne učiniš. Zato mi dopusti da ti objasnim što ćešnapraviti..."

"Tata", rekao je Harry."Vidiš li ovu hipodermijsku iglu?""Tata! Prestani!"Sve je oko njega utihnulo. Izuzev škripe očeva disanja. Vani je Harry

primijetio crno-bijeli film grada s oblacima u obliku lica koji su pritiskali mutneolovnosive ruke o krovove.

"Želim biti pokopan u Åndalsnesu", rekao je njegov otac. Pokopan. Riječ jezvučala poput jeke svih Uskrsa s mamom i tatom u Lesji dok je Olav Hole,iznimno iskreno, Harryju i Sis objašnjavao što učiniti ako ih zatrpa lavina idobiju konstriktivni perikarditis, očvrslu vrećicu oko srca koja sprečava njegovoširenje. Oklopljeno srce. Oko njih bila su plodna polja i blagi brežuljci; bilo je tokao kad stjuardesa na letu iznad kontinentalne Mongolije objašnjava kako sekoristi pojas za spašavanje. Apsurdno, ali svejedno pruža osjećaj sigurnosti,osjećaj da ćete preživjeti budete li činili prave stvari. A sad je tata govorio da toipak nije istina.

Harry se zakašljao. "Åndalsnes... Da budeš s mamom...?" Harry je utihnuo."I želim ležati uz svoje suseljane.""Ne poznaješ ih."

121

"Pa, koga uopće znamo? Barem su iz istog mjesta kao ja. Možda jekonačno stvar u tome. U plemenu. Želimo biti uz svoje pleme." "Želimo?"

"Da, želimo. Bili mi toga svjesni ili ne, želimo."Ušao je medicinski brat s pločicom na kojoj je pisalo Altman, brzo se

osmjehnuo Harryju i lupnuo po satu. Harry se spustio iz sobe i usput sreodvojicu uniformiranih policajaca koji su se uspinjali. Automatski je kimnuo;takav je običaj. Šutke su se zagledali u njega, kao da je stranac.

Obično je Harry žudio za samoćom i svim prednostima koje su dolazile snjom: za mirom, smirenošću, slobodom. Ali dok je stajao na tramvajskoj stanici,iznenada nije znao kamo će. Ili što bi uopće. Znao je da bi mu samoća kuće uOppsalu sad bila nepodnošljiva.

Okrenuo je Øysteinov broj.Øystein je bio na dugoj vožnji do Fagernesa, ali predložio je da se nađu na

pivu u Lompi oko ponoći i proslave donekle uspješan završetak još jednog danau životu Øysteina Eikelanda. Harry je podsjetio Øysteina da je alkoholičar, alidobio je odgovor da čak i alkoholičari ponekad posrnu, zar ne...

Harry je Øysteinu poželio sretan put i pozdravio ga. Pogledao je na sat.Javilo se isto pitanje. Četrdeset i osam sati. Zašto?

Tramvaj se zaustavio pred njim i vrata su se otvorila. Harry je zavirio utopao osvijetljen vagon. Tad se okrenuo i zaputio prema gradu.

122

27

Blag, vještih prstiju i škrt

"Bio sam u blizini", rekao je Harry. "Ali pretpostavljam da se spremašvan."

"Ne uopće", nasmiješila se Kaja koja je stajala na ulazu u debeloj jakni."Sjedila sam na verandi. Dođi. Papuče su ondje."

Harry je skinuo cipele i pratio je do dnevne sobe. Sjeli su na golemu drvenuklupu na natkrivenoj verandi. U Lyder Sagens gateu bilo je tiho i pusto; samojedan parkiran automobil. Na prvom katu kuće prekoputa Harry je naosvijetljenom prozoru nazirao obrise muškarca.

"Ono je Greger", rekla je Kaja. "Ima osamdeset godina. Mislim da ovakosjedi i prati sve što se događa na ulici još od rata. Volim vjerovati da me čuva."

"Da, to nam je potrebno", rekao je Harry i izvukao kutiju cigareta."Vjerovati da nas netko čuva."

"Imaš li i ti Gregera?""Ne", odgovorio je Harry."Mogu li dobiti jednu?""Cigaretu?"Nasmijala se. "Povremeno pušim. Smiruje me... Barem mislim." "Hm. Jesi

li razmišljala što ćeš? Nakon onih četrdeset i osam sati?"Odmahnula je glavom. "Vraćam se u Kriminalistički odjel. Noge na stolu.

Čekanje ubojstva koje je Kriposu dovoljno trivijalno i koje nam neće maznutipred nosom."

Harry je izvukao dvije cigarete, obje ih stavio u usta, pripalio pa joj pružiojednu.

"Now Voyager", rekla je. "Hen... Hen... Kako se zvao onaj tip koji je toradio?"

"Henreid", odgovorio je Harry. "Paul Henreid.""A žena čiju je cigaretu palio?""Bette Davis.""Ubojit film. Želiš li deblju jaknu?""Ne, hvala ti. Usput, zašto sjediš na verandi? Noć nije baš tropska."

123

Podigla je knjigu. "Mozak mi bolje radi na hladnom zraku." Harry jepročitao naslov. "Materijalistički monizam. Hm. Prisjećam se davnozaboravljenih komadića studija filozofije." "Točno. Materijalizam tvrdi da je svetvar i energija. Sve što se događa dio je veće jednadžbe, lančana reakcija,posljedica nečeg što se već dogodilo."

"A slobodna volja je iluzija?""Tako je. Na naša djela utječe kemijski sastav našeg mozga, a on određuje

tko će s kim imati djecu, a ta djeca dalje će biti određena kemijom svojegmozga. I tako dalje. Sve se može pratiti do velikog praska i dalje od toga.Uključujući činjenicu da je ova knjiga napisana, o čemu upravo razmišljaš."

"Sjećam se tog dijela", kimnuo je Harry i otpuhnuo dim u zimsku noć."Sjetio sam se meteorologa koji je govorio da bi predvidio sve budućevremenske prilike samo kad bi imao sve relevantne varijable."

"I mogli bismo spriječiti ubojstva prije nego što se dogode.""I predvidjeti da će policajke koje žicaju cigarete sjediti na hladnim

verandama i čitati preskupe knjige o filozofiji."Nasmijala se. "Nisam je kupila, pronašla sam je ovdje na polici." Napućila

je usne i povukla dim cigarete, koji joj je ušao u oči. "Nikad ne kupujem knjige.Samo ih posuđujem. Ili kradem." "Ne izgledaš mi baš kao kradljivica."

"Nikome ne izgledam kao kradljivica. I baš zato me nikad ne uhvate", reklaje i odložila cigaretu u pepeljaru.

Harry se zakašljao. "A zašto kradeš?""Kradem samo od ljudi za koje znam da si to mogu priuštiti. Ne zato što

sam pohlepna, nego zato što sam pomalo škrta. Dok sam studirala, izsveučilišnih toaleta krala sam WC papir. Usput, jesi li se sjetio one Fanteoveknjige koja ti se toliko svidjela?"

"Ne.""Pošalji mi poruku kad se sjetiš."Harry se zacerekao. "Žao mi je, ja ne šaljem poruke.""Zašto ne?"Harry je slegnuo ramenima. "Ne znam. Ne sviđa mi se taj koncept. Kao što

se Aboridžini ne žele slikati jer misle da će tako izgubiti dio duše.""Znam!" povikala je oduševljeno. "Ne voliš ostavljati tragove. Stope.

Neoborive dokaze o tome tko si. Želiš znati da ćeš nestati, posve.""Pun pogodak", rekao je Harry suhoparno pa udahnuo. "Želiš li da

uđemo?" Kimnuo je prema njezinim rukama koje je bila gurnula između bedarai klupe.

"Ne, hladno mi je samo rukama", nasmiješila se. "Ali imam vrelo srce. Ati?"

124

Harry je pogledao preko ograde pa na cestu. U automobil koji je ondjestajao. "Što sa mnom?"

"Jesi li poput mene? Blag, vještih prstiju i škrt?""Ne, ja sam zao, iskren i škrt. A što je s tvojim suprugom?" Ispalo je

grublje nego što je Harry namjeravao, kao da ju je htio postaviti na njezinomjesto zato što je... Zato što je što? Zato što je sjedila ondje i bila lijepa, voljelaiste stvari kao on, posudila mu papuče koje su pripadale muškarcu za kojeg sepravila da ne postoji? "Što s njim?" upitala je uz poluosmijeh.

"Pa, ima velika stopala", začuo je Harry samoga sebe kako izgovara padobio silnu želju odalamiti glavom po stolu.

Glasno se nasmijala. Smijeh je razbio mračnu tišinu Fagerborga, tišinu kojaje ležala na kućama, vrtovima i garažama. Garaže. Svi su imali garažu. Na ulicije bio parkiran samo jedan automobil. Naravno, za to može biti tisuću razloga.

"Nemam supruga", rekla je."Pa...""Obuo si papuče mojeg brata.""A cipele na stepenicama...?""Također su bratove i ondje su jer mislim da muške cipele broj četrdeset i

šest odbijaju zle muškarce s mračnim naumima."Značajno je pogledala Harryja. Odlučio je vjerovati da dvosmislenost nije

bila namjerna."Znači, tvoj brat živi ovdje?"Odmahnula je glavom. "Umro je. Prije deset godina. Ovo je tatina kuća.

Posljednjih godina, dok je Even studirao u Blindernu, tata i on su živjeli ovdje.""A tata?""Umro je nedugo nakon Evena. A kako sam već živjela ovdje, preuzela

sam kuću."Kaja je podigla noge na klupu i položila glavu na koljena. Harry je

pogledao njezin tanki vrat, udubljenje na mjestu s kojeg je podigla kosu,nekoliko pobjeglih pramenova na koži.

"Misliš li često na njih?" upitao je Harry.Podigla je glavu s koljena."Najviše o Evenu", rekla je. "Tata se odselio dok smo bili mali, a mama je

živjela u svojem filmu, pa mi je Even bio i tata i mama. Brinuo se o meni,hrabrio me, odgajao, bio moj idol. U mojim očima bio je bezgrešan. Kad si snekim blizak onako kako smo Even i ja bili bliski, ta povezanost nikad nenestaje. Nikad." Harry je kimnuo.

Kaja je oprezno zakašljala i upitala: "Kako je tvoj otac?"Harry je proučavao žar cigarete.

125

"Ne misliš li da je to čudno?" upitao je. "Hagen nam je dao četrdeset i osamsati. Mogli smo lako počistiti ured za samo dva sata." "Slažem se. Ako ti takokažeš."

"Možda je mislio da bismo zadnja dva dana trebali potrošiti na neštokorisno."

Kaja ga je pogledala."Naravno, ne na istragu aktualnog ubojstva. To moramo ostaviti Kriposu.

Ali čujem da Odjel za nestale osobe treba pomoć." "Kako to misliš?""Adele Vetlesen je mlada žena koja, prema onome što znam, nije povezana

sa slučajem ubojstva.""Misliš da trebamo...?""Mislim da bismo se trebali naći na poslu u sedam ujutro", rekao je Harry.

"I da bismo trebali vidjeti možemo li učiniti što korisno." Kaja Solness ponovoje povukla dim. Harry je ugasio cigaretu. "Vrijeme je da krenemo", rekao je."Cvokoćeš."

Na izlasku je pokušao vidjeti ima li koga u parkiranom automobilu, ali to jebilo nemoguće, a da se ne približi. A odabrao je ne približiti se.

U Oppsalu ga je čekala kuća. Velika, prazna i prepuna jeke. Legao je ukrevet u svojoj dječačkoj sobi i zatvorio oči.

Usnuo je san koji je često sanjao. Stajao je pored marine u Sydneyju, lanacse poteže i na površinu izranjaju otrovne meduze, ali to nisu meduze, već crvenakosa oko bijelog lica. Tad je došao drugi san. Nov. Prvi se put pojavio u HongKongu malo prije Božića. Ležao je na leđima i gledao kako čavao viri iz zida.Na čavlu je okačeno lice, osjećajno lice s uredno podrezanim brkovima. U snuHarry je imao nešto u ustima, nešto što je prijetilo da će mu raznijeti glavu nakomade. Što je to, što je to? To je obećanje. Harry se trznuo. Triput. A potom jezaspao.

126

28

Drammen

"Znači, vi ste prijavili nestanak Adele Vetlesen?" potvrdila je Kaja."Da", odgovorio je mladić koji je sjedio nasuprot njoj u kavani People &

Coffee. "Živjeli smo zajedno. Nije došla kući. Osjećao sam da moram neštopoduzeti."

"Naravno", rekla je Kaja i pogledala Harryja. Bilo je pola osam. Nakonjutrošnjeg sastanka trojke koji je završio Harryjevim otpuštanjem Bjørna Holmatrebalo im je trideset minuta vožnje od Osla do Drammena. Holm na sastankunije previše govorio, samo je duboko uzdahnuo, spremio šalicu za kavu iodvezao se u Krimteknisk u Brynu kako bi ondje nastavio s radom.

"Jeste li saznali što o Adele?" upitao je muškarac i prebacio pogled s Kajena Harryja.

"Ne", odgovorio je Harry. "A vi?"Muškarac je odmahnuo glavom i bacio pogled preko ramena na šank kako

bi bio siguran da ga nitko od gostiju ne čeka. Sjedili su na barskim stolcimaispred izloga s pogledom na jedan od brojnih trgova Drammena, odnosno naotvoreno područje koje je služilo kao parkiralište. U kavani People & Coffeeprodavali su se kava i kolači po aerodromskim cijenama i pokušavalo se ostavitidojam pripadnosti američkom lancu, što je možda i bilo točno. Geir Bruun,muškarac s kojim je Adele Vetlesen živjela, izgledao je kao da je u tridesetima,a bio je neuobičajeno blijed sa sjajnom znojnom ćelom i nemirnim plavimočima. U lokalu je radio kao "barist", što je bila titula koja je u devedesetima,kad su coffee-barovi tek napali Oslo, izazivala strahopoštovanje. A to je značilopripremu kave, oblik umjetnosti koji je, barem je to tako doživljavao Harry,primarno imao za cilj izbjegavanje očitih pogrešaka. Kao policajac Harry jepratio intonaciju, dikciju, vokabular i gramatičke solicizme ne bi li ljudimanašao mjesto. Geir Bruun se nije odijevao, češljao ni ponašao kaohomoseksualac, ali čim je otvorio usta, nije bilo moguće misliti ni na što drugo.Bilo je nečeg u tom njegovom zaokruživanju vokala, u sitnim leksičkimuljepšavanjima, u zatezanju koje je bilo gotovo hinjeno. Harry je znao da tipmože biti potpuni heteroseksualac i već je zaključio da je Katrine donijelapreuranjene zaključke kad je rekla da Adele Vetlesen i Geir Bruun žive zajedno.Oni su jednostavno bih dvoje ljudi koje je iz ekonomskih razloga dijelilo stan usredištu Drammena.

127

"Da, jesam", odgovorio je Geir Bruun na Harryjevo pitanje. "Sjećam se daje jesenas otišla u nekakvu planinsku kolibu." Izgovorio je to kao da mu je tačinjenica savršeno nepoznata. "Ali nije tad nestala."

"To znamo", rekla je Kaja. "Je li otišla s nekim i ako jest, znate li s kime?""Nemam pojma. Nismo o tome razgovarali; dosta je što smo dijelili

kupaonicu, ako razumijete što hoću reći. Imala je svoj privatni život, a ja svoj.Ali sumnjam da bi sama otišla u divljinu, ako mogu tako reći."

"Oh?""Adele je malo toga činila sama. Ne vidim je u kolibi bez nekog tipa, ali

zbilja ne znam tko je to mogao biti. Bila je, ako smijem biti iskren, pomalopromiskuitetna. Nije imala prijateljica, ali je to nadoknađivala s prijateljima.Njih je držala kao kap vode na dlanu. Adele nije živjela dvostruki život, prije bihrekao četverostruki. Ili tako nekako."

"Bila je neiskrena?""Ne nužno. Sjećam se da me jednom savjetovala kako iskreno prekinuti

vezu. Ispričala mi je kako je jednom dok se ševila, mobitelom preko ramenasnimila fotografiju, napisala ime tipa, poslala fotku i izbrisala pošiljatelja. Svejednim lakim potezom." Lice Geira Bruuna bilo je bezizražajno.

"Dojmljivo", rekao je Harry. "Znamo da je platila za dvoje u planinama.Možete li nam reći ime prijatelja kako bismo mogli nastaviti istragu?"

"Bojim se da ne mogu", rekao je Geir Bruun, "ali prijavio sam njezinnestanak i vaši kolege iz policije valjda su istražili s kim je zadnjih tjedanarazgovarala na mobitel."

"O kojim je policajcima riječ?""Ne sjećam se imena. Lokalna policija.""Sjajno, upravo imamo sastanak u policijskoj postaji", rekao je Harry,

pogledao na sat i ustao."Zašto je", upitala je Kaja koja je ostala sjediti, "policija prestala istraživati

slučaj? Ne sjećam se da sam čitala o njemu u novinama." "Ne znate?" rekao jemuškarac i pokazao dvjema ženama s kolicima da će odmah doći. "Poslala jerazglednicu." "Razglednicu?" upitao je Harry.

"Da. Iz Ruande. U Africi.""Što je napisala?""Bila je jako kratka. Daje upoznala tipa iz snova i da moram sam plaćati

najamninu dok se ne vrati u ožujku. Kuja."Harry i Kaja prošetali su do policijske stanice. Inspektor s glavom nalik na

četvrtastu bundevu imao je ime koje je Harry zaboravio čim ga je čuo. Primio ihje u zadimljenom uredu, poslužio im kavu u plastičnim čašama koje su imopekle prste i značajno pogledavao Kaju čim bi pomislio da ga nitko ne gleda.Počeo je s predavanjem o tome kako u svakom trenutku nestaje između pet

128

stotina i tisuću Norvežana. Prije ili kasnije svi se oni pojave. Kad bi policijaistraživala svaki slučaj nestalih kad god se pojavi sumnja u kriminalno djelo ilinesreću, ne bi imali vremena raditi ništa drugo. Harry je prigušio zijevanje.

U slučaju Adele Vetlesen čak su primili dokaz da je živa; imao ga jenegdje. Inspektor je ustao i gurnuo svoju bundevastu glavu u ladicu prepunufascikala pa izvukao razglednicu i položio je pred njih. Bila je to fotografijastožaste planine s oblakom iznad vrha, ali bez teksta koji bi navodio ime planineili gdje se uopće u svijetu nalazi. Rukopis je bio neuredan, užasan. Harry jejedva uspio dešifrirati potpis. Adele. Na razglednici je stajala marka na kojoj jepisalo Ruanda, a na omotnici žig Kigalija koji je, Harry se sjećao, bio glavnigrad.

"Njezina majka potvrdila je da je to rukopis njezine kćeri", rekao jeinspektor i objasnio da su na majčino inzistiranje utvrdili da se ime AdeleVetlesen nalazi na popisu putnika na letu Brussels Airlinesa do Kigalija prekoEntebbea u Ugandi, 25. studenog. Štoviše, Interpol je pretražio hotel i taj hotel uKigaliju - inspektor je čitao svoje bilješke: Hotel Gorilla! - imao je AdeleVetlesen na popisu gostiju one noći kad je sletjela. Adele Vetlesen još je bila napopisu nestalih jedino zbog činjenice da nisu točno znali gdje se trenutačnonalazi, a razglednica iz inozemstva tehnički nije mijenjala njezin status nestaleosobe.

"Osim toga, ne govorimo baš o civiliziranom dijelu svijeta", rekao jeinspektor i raširio ruke. "Huti, Tutsu, ili kako god se zvali. Mačete. Dva milijunamrtvih. Pratite me?"

Harry je vidio kako Kaja zatvara oči dok je inspektor s glasom ravnateljaškole nizao zavisne rečenice objašnjavajući kako u Africi ljudski život malovrijedi, kako je trgovina ljudima prilično poznat fenomen i kako je, u teoriji,Adele mogla biti oteta i prisiljena da napiše razglednicu jer bi crnci platiligodišnju plaću da okuse malo bijele Norvežanke, zar ne?

Harry je pregledavao razglednicu i pokušao isključiti bundevasti glas.Stožasta planina s oblakom oko vrha. Podigao je pogled kad je inspektor sazaboravljivim imenom pročistio grlo.

"Da, tu i tamo ih možete razumjeti, zar ne?" rekao je i uputio Harryjuurotnički osmijeh.

Harry je ustao i rekao da ih u Oslu čeka posao. Može li Drammen biti takoljubazan i skenirati im razglednicu te im je poslati mailom?

"Stručnjaku za rukopis?" upitao je očito nezadovoljan inspektor i proučioadresu koju mu je Kaja zapisala.

"Stručnjaku za vulkane", odgovorio je Harry. "Htio bih mu poslati sliku izamoliti da identificira planinu."

"Identificira planinu?""On je stručnjak. Putuje i proučava planine."

129

Inspektor je slegnuo ramenima, ali kimnuo je pa ih otpratio do glavnogulaza. Harry je upitao jesu li provjerili je li na Adeleinom telefonu otkako je bilaotišla, bilo poziva.

"Znamo svoj posao, Hole", odgovorio je inspektor. "Nije bilo odlaznihpoziva. Ali možete zamisliti mobilnu mrežu u zemlji kao što je Ruanda..."

"Zapravo ne mogu", uzvratio je Harry. "Ali opet, nikad nisam bio ondje.""Razglednica!" zastenjala je Kaja dok su sjedili na trgu pored neoznačenog

policijskog automobila koji su posudili iz policijske središnjice. "Avionska kartai evidencija gostiju u hotelu u Ruandi! Zašto tvoja računalna stručnjakinja uBergenu nije to otkrila, pa ne bismo potrošili pola dana u jebenom Drammenu?"

"Mislio sam da bi te to oraspoložilo", rekao je Harry i otključao vrata."Našla si novog prijatelja i Adele možda ipak nije mrtva." "Jesi li ti dobrevolje?" upitala je Kaja.

Harry je pogledao ključeve od automobila. "Želiš li voziti?" "Želim!"Čudno, ali nijedna od srebrnih kutija nije bljesnula, a u Oslo su stigli točno

nakon dvadeset minuta.

Složili su se da će prvo odnijeti lagane stvari, uredsku opremu i ladičare upolicijsku središnjicu, a s teškim stvarima pričekati do prekosutra. Stavili su ihna ista kolica koja je Harry koristio dok su opremali novi ured.

"Jesi li već dobio ured?" upitala je Kaja kad su bili na pola puta dopolicijske zgrade. Glas joj je odjekivao.

Harry je odmahnuo glavom. "Stavit ćemo stvari u tvoj.""Jesi li zatražio ured?" upitala je pa stala.Harry je nastavio hodati."Harry!"Stao je."Pitala si za mojeg oca", rekao je."Nisam htjela...""Ne, naravno da nisi. Nije mu ostalo mnogo vremena. U redu? Nakon toga

opet odlazim. Samo sam htio...""Htio što?""Jesi li čula za Društvo mrtvih policajaca?""Što je to?""Ljudi koji su radili u Kriminalističkom odjelu. Ljudi koje sam volio. Ne

znam dugujem li im išta, ali to je pleme.""Što?""Nije mnogo, Kaja, ali to je sve što imam. Oni su jedini prema kojima

imam razloga osjećati lojalnost."

130

"Policijska jedinica?"Harry je počeo hodati. "Znam, vjerojatno će proći. Svijet ide dalje. To je

samo restrukturiranje, zar ne? Priče su u zidovima, a sad se zidovi ruše. Ti i tvojićete morati stvoriti nove priče, Kaja." "Jesi li pijan?"

Harry se nasmijao. "Umoran sam. Gotov. I u redu je. Potpuno u redu."Zazvonio mu je telefon. Bio je to Bjørn."Na svojem stolu ostavio sam Hankovu biografiju", rekao je. "Imam je sa

sobom", odgovorio je Harry."Kakav zvuk! Jesi li u crkvi?""U prolazu.""Isuse, imate signala tamo?""Čini se da imam bolji prijam nego u Ruandi. Ostavit ću knjigu na

recepciji.""Ovo je drugi put da sam u istoj rečenici čuo kako netko spominje Ruandu i

mobitel. Reci im da ću je sutra pokupiti, dobro?" "Što si čuo o Ruandi?""Ma, nešto je Beate govorila. O koltanu. Znaš one komadiće metala nađene

na zubima onih dviju s ubodnim ranama u ustima." "Terminator.""Ha?""Ništa. Kakve to veze ima s Ruandom?""Koltan se koristi u mobitelima. To je rijedak metal, a Demokratska

Republika Kongo posjeduje gotovo sve svjetske zalihe. Problem je što se zalihenalaze u ratnim zonama gdje nitko ne pazi na njih, pa pametni operateri kraduusred kaosa i sve to šalju u Ruandu."

"Hm.""Vidimo se."Harry se spremao spustiti telefon u džep, kad je primijetio da ima

nepročitan SMS. Otvorio ga je.

Mt. Nyiragongo. Posljednja erupcija 2002. Jedan od rijetkih vulkana sjezerom lave u krateru. U DR Kongu pored Gome. Felix.

Goma. Harry je stajao i promatrao kako iz cijevi na stropu kaplje voda.Odatle Kluitu ideja za instrumente za mučenje.

"Što je?" upitala je Kaja."Ustaoset", rekao je Harry. "I Kongo.""A što bi to trebalo značiti?""Ne znam", odgovorio je Harry. "Ali ne vjerujem u slučajnosti." Zgrabio je

kolica i okrenuo ih."Što radiš?" upitala je Kaja.

131

"Polukružno se okrećem", odgovorio je Harry. "Još imamo više oddvadeset i četiri sata."

132

29

Kluit

Neuobičajeno blaga večer u Hong Kongu. Neboderi su bacali duge sjenepreko vrha, neke čak do kuće u kojoj je Herman Kluit sjedio na terasi skrvavocrvenim koktelom Singapore Sling u jednoj i telefonom u drugoj ruci.Slušao je i promatrao kako se svjetla prometne gužve vrte poput crva u dubini.

Sviđao mu se Harry Hole, sviđao mu se od prvog trenutka kad je opazio davisok Norvežanin atletske građe - i očito alkoholičar - ulazi u Sretnu dolinustaviti novac na pogrešnog konja. Bilo je nečeg u agresivnom izrazu lica,arogantnom držanju, opreznom govoru tijela što ga je podsjećalo na njega uvrijeme dok je bio mladi plaćenik u Africi. Herman Kluit svugdje se borio, nasvim stranama, služeći raznim gazdama. Bio je u Angoli, Zambiji, Zimbabveu,Sierra Leoneu, Liberiji. Sve su to bile države s mračnim prošlostima i jošmračnijim budućnostima. Ali nigdje nije bilo mračnije nego u državi o kojoj seHarry raspitivao. Kongo. Ondje su naposljetku pronašli zlatnu žilu. U oblikudijamanata. I kobalta. I koltana. Plemenski je poglavica pripadao plemenu MaiMai, koje je smatralo da ih voda čini neranjivima. Inače je bio razuman čovjek.Nije bilo stvari koju se u Africi nije moglo riješiti sa svežnjem novčanica ili - ustrci - pošiljkom kalašnjikova. Za samo godinu dana Herman Kluit postao jebogat čovjek. Za tri godine bio je nezamislivo bogat. Jednom mjesečno putovaoje u najbliži grad - Gomu - i spavao u krevetima umjesto na podu džungle, gdjebi se svake noći iz rupa pojavio tepih krvožednih muha, a ujutro bi se probudiokao napola pojeden leš. Goma. Crna lava, crni novac, crne ljepotice, crni grijesi.Polovina muškaraca u džungli zaradila je malariju, a ostali bolest o kojoj nijedanbijeli liječnik nije znao ništa, a postala je poznata pod generičkim nazivom"groznica džungle". Od te je bolesti bolovao Herman Kluit, a iako ga jeostavljala na miru tijekom dugih razdoblja, nikad nije bio posve slobodan. Jedinilijek za koji je Herman Kluit znao bio je Singapore Sling. S pićem ga je u Gomiupoznao Belgijac koji je imao fantastičnu kuću za koju se govorilo da ju jesagradio kralj Leopold u vrijeme dok je država bila poznata kao SlobodnaDržava Kongo, a služila je kao privatno igralište i riznica monarha. Kuća senalazila na obalama jezera Kivu, sa ženama i zalascima sunca tako lijepima da simogao zaboraviti džunglu, pleme Mai Mai i zemljane muhe.

Upravo je Belgijac pokazao Hermanu Kluitu kraljevu malenu riznicu upodrumu. Ondje su sakupljali sve, od najnaprednijih satova na svijetu, rijetkogoružja i maštovitih instrumenata za mučenje pa do zlatnog grumenja,

133

neobrađenih dijamanata i sačuvanih ljudskih glava. Ondje se Herman Kluit prviput susreo s onim što su zvali Leopoldova jabučica. Po svemu sudeći, razvio juje jedan od kraljevih belgijskih inženjera s namjerom da je koriste natvrdoglavim plemenskim vođama koji odbijaju reći gdje se nalaze dijamanti.Prijašnja metoda podrazumijevala je korištenje bizona. Namazali bi poglavicumedom, vezali ga za drvo i doveli uhvaćenog šumskog bizona koji bi počeolizati med. Poanta je bila u tome što je bizonov jezik bio tako grub da je skidaokožu s mesom. Ali hvatanje bizona iziskivalo je vrijeme, a i teško ih je zaustavitikad jednom krenu. Stoga - Leopoldova jabučica. S mučiteljeva aspekta nije bilapretjerano učinkovita. Konačno, jabučica je sprečavala zatvorenika da govori.Ali njezino djelovanje na urođenike koji bi svjedočili onome što se događa kadbi ispitivač drugi put povukao uzicu bilo je primjereno. Sljedeći muškarac odkojeg bi zatražili da širom otvori usta ne bi mogao govoriti dovoljno brzo.

Herman Kluit kimnuo je svojoj filipinskoj domaćici da odnese praznu čašu."Dobro se sjećaš, Harry", rekao je Herman Kluit. "Još mi je na ormaru.

Srećom, ne znam je li ikad korištena. Suvenir. Podsjeća me na to da postoji srcetame. To je uvijek korisno, Harry. Ne, nisam vidio da se koristi negdje drugdjeili čuo za to. Znaš, to je složena tehnologija sa svim onim oprugama i iglama.Potrebna je i posebna kovina. Koltan, tako je. Da, zbilja. Jako je rijedak. EddieVan Boorst, osoba od koje sam kupio svoju jabučicu, tvrdi da su izrađene samodvadeset i četiri takve, a on ih je imao dvadeset i dvije, od kojih je jedna oddvadesetčetverokaratnog zlata. Tako je, postoje i dvadeset četiri igle. Kakoznaš? Očito broj dvadeset i četiri ima nekakve veze s inženjerovom sestrom, nesjećam se kakve. Ali možda je to Van Boorst rekao samo da bi podigao cijenu.Ipak je on Belgijac."

Kluitov se smijeh pretvorio u kašalj. Prokleta groznica."No morao bi imati neku ideju o tome gdje su jabučice. Živi u čudesnoj

kući u Gomi, u sjevernom dijelu Kivua pored granice s Ruandom. Adresa?"Kluit je ponovo zakašljao. "Goma svakog dana dobiva novu ulicu, a svakotoliko pola grada završi prekriveno lavom, pa ne postoje adrese, Harry. Ali poštaima popis svih bijelaca. Ne, nemam pojma živi li on još u Gomi. Ili je li uopćejoš živ. Očekivani životni vijek u Kongu iznosi trideset i nešto, Harry. I zabijelce. Osim toga, grad kao da je pod opsadom. Točno. Ne, naravno da nisi čuoza rat. Nitko nije."

Posve zbunjen, Gunnar Hagen zagledao se u Harryja i nagnuo preko stola."Želiš otići u Ruandu?" upitao je."Samo kratak posjet", odgovorio je Harry. "Dva dana uključujući let.""Istražiti što?""Što sam rekao. Slučaj nestale Adele Vetlesen. Kaja će otići u Ustaoset i

saznati s kime je Adele putovala prije nego što je nestala." "Zašto ih ne možešnazvati i zamoliti da provjere knjigu gostiju?" "Jer je koliba u Håvassu

134

samoposlužna", odgovorila je Kaja koja se smjestila u stolac do Harryja. "Ali svikoji odsjednu u kolibi Turističke zajednice moraju ispuniti knjigu gostiju inavesti svoje odredište. To je obavezno za slučaj da netko nestane u planinama,odnosno kako bi spasitelji znali odakle započeti potragu. Nadam se da su Adele injezin pratitelj naveli puno ime i adresu."

Gunnar Hagen objema se rukama počešao po kosi. "A ništa od ovog nemanikakve veze s ostalim ubojstvima?"

Harry je isturio donju usnu. "Ne, koliko je meni jasno, šefe. Što se vamačini?"

"Hm. A zašto bih trebao opustošiti budžet za putovanja radi takoekstravagantnog izleta?"

"Jer je trgovina ljudima prioritet", rekla je Kaja. "Tako stoji uprošlotjednom priopćenju Ministarstva pravosuđa."

"U svakom slučaju", rekao je Harry, protegnuo se i isprepleo prste izaglave, "lako se može dogoditi da u postupku osvijetlimo neke druge stvari kojebi onda mogle dovesti do rješavanja nekih drugih slučajeva."

Gunnar Hagen promatrao je svojeg inspektora."Šefe..." rekao je Harry.

135

30

Knjiga gostiju

Znak na jednostavnoj žutoj zgradi stanice kazivao je da su u Ustaosetu.Kaja je provjerila jesu li stigli po rasporedu, u 10:44, i pogledala van. Sunce jeobasjavalo livade pokrivene snijegom i porculanski bijele planine. Osim poneštokuća i dvokatnog hotela Ustaoset je bio gola stijena. Da budemo pošteni, okoponekog zbunjenog grma vidjele su se malene kolibe, ali to je i dalje biladivljina. Pored zgrade stanice, gotovo na samome peronu stajao je usamljenSUV s motorom u leru. Iz vlaka se činilo da nema ni daška vjetra, ali kad jeKaja sišla, činilo se da se zabija u nju i kroz njezinu odjeću: posebno termalnodonje rublje, anorak, skijaške čizme.

Čovjek je iskočio iz SUV-a i krenuo prema njoj. Iza leđa mu je sjalo niskozimsko sunce. Kaja je zaškiljila. Lak samopouzdan hod, sjajan osmijeh i pruženaruka. Ukočila se. Kao da gleda Evena.

"Aslak Krongli", rekao je muškarac i čvrsto joj stisnuo ruku. "Časnik uovom okrugu."

"Kaja Solness.""Hladno je, zar ne? Nije kao u dolini, ha?""Točno", odgovorila je Kaja i uzvratila osmijehom."Ne mogu vam se danas pridružiti u kolibi. Došlo je do lavine. Tunel je

zatvoren i moramo preusmjeriti promet." Bez pitanja uzeo je njezine skije,prebacio ih preko ramena i počeo hodati prema SUV-u. "Imam čovjeka kojičuva planinske kolibe. On će vas odvesti onamo. Odd Utmo. Je li to u redu?"

"Sjajno", odgovorila je Kaja prilično zadovoljna. To je značilo da će moždaizbjeći pitanja o tome zašto se policija iz Osla iznenada zanima za slučaj nestaleosobe iz Drammena.

Krongli ju je odvezao petstotinjak metara do hotela. Ondje se nalaziomuškarac koji je sjedio na žutom snowmobilu, parkiranom na led ispred ulaza.Nosio je crveno skijaško odijelo, kožnu kapu s poklopcima za uši, šal i velikenaočale.

Kad je podigao naočale i promrmljao ime, Kaja je vidjela da mu jedno okoima bijelu prozirnu opnu, kao da se po njemu prolilo mlijeko. Drugo ju je okootvoreno proučavalo od glave do pete. Muškarčevo je uspravno držanje moglopripadati mladiću, ali lice mu je bilo staro.

"Kaja. Hvala što ste došli tako brzo", rekla je.

136

"Plaćaju me za to", odgovorio je Odd Utmo, pogledao na sat, odmaknuo šali pljunuo. Kaja je između požutjelih zubi opazila odsjaj ortodontske proteze.Pljuvačka prepuna duhana na ledu je napravila zvijezdu.

"Nadam se da ste nešto pojeli i popišali se."Kaja se nasmijala, ali Utmo je već opkoračio snowmobil i okrenuo joj leđa.Pogledala je Kronglija koji je u međuvremenu čvrsto postavio skije i

štapove ispod vezica, pa su sad bili vezani uzduž snowmobila s Utmovimskijama snopom nečeg što je izgledalo kao dinamit i puškom s optičkimciljnikom.

Krongli je slegnuo ramenima i ponovo se dječački nasmiješio. "Sretno.Nadam se da ćete naći..."

Buka motora prigušila je ostatak rečenice. Kaja se brzo popela. Solakšanjem je primijetila ručke za koje se mogla držati, a da se ne mora uhvatitiza jednookog starca. Okružili su ih ispušni plinovi pa su krenuli uz trzaj.

Utmo je stajao s koljenima nalik na amortizere i koristio tjelesnu težinukako bi uravnotežio snowmobil kad su se provezli pored hotela i preko skijaškestaze u mekan snijeg pa dijagonalno uz prvi blag brijeg. Dosegavši vrh spogledom na sjever, Kaja je vidjela nepreglednu bijelu pustoš pred njima. Utmose okrenuo i uputio joj upitan pokret glavom. Kaja mu je kimnula, govoreći da jesve u redu. Tad je ubrzao. Kaja je promatrala zgrade kako nestaju kroz fontanusnijega koja je prskala s obje strane vozačkih pojaseva.

Kaja je jednom čula da ravnice zametene snijegom ljude podsjećaju napustinje. Nju su podsjećale na dane i noći koje je provela s Evenom na oceanu.

Snowmobil je jurio kroz golem prazan krajolik. Kombinacija snijega ivjetra izbrisala je, izgladila, poravnala konture sve dok se nisu našli na golemomoceanu u kojem je visoka planina Hallingskarvet stajala poput prijetećegčudovišnog vala. Nije bilo iznenadnih pokreta jer su težina snowmobila imekoća snijega činili pokrete nježnima, ublaženima. Kaja je oprezno protrljalanos i obraze kako bi joj procirkulirala krv. Vidjela je što slabašne smrzotine činelicu. Monotono urlanje motora i umirujuća jednoličnost terena uljuljkali su je uneko opijeno stanje sve dok se motor nije ugasio i snowmobil zaustavio.Probudila se i pogledala na sat. Prva joj je pomisao bila da se motor pokvario ida su na barem četrdeset i pet minuta vožnje od civilizacije. Koliko je to dalekona skijama? Tri sata? Pet? Nije imala pojma. Utmo je već skočio i skidao skijesa skutera.

"Je li sve u redu...?" počela je, ali zastala je kad se Utmo uspravio ipokazao prema udolini pred njima.

"Koliba u Håvassu", rekao je.Kaja je zaškiljila kroz sunčane naočale. I uistinu, u podnožju planine

vidjela je malenu crnu kolibu."Zašto se ne dovezemo...?"

137

"Jer su ljudi glupi i zato se moramo prišuljati kolibi.""Prišuljati?" rekla je Kaja i brzo prikopčala skije onako kako je to učinio

Utmo.Pokazao je štapom prema padini. "Ako dovezemo skuter u tako usku

dolinu, zvuk će odjekivati. Otpustit će nov snijeg...""Lavina", rekla je Kaja. Prisjetila se nečeg što joj je rekao otac nakon što je

jednom putovala u Alpe. Tijekom Drugog svjetskog rata u lavinama je poginuloviše od šezdeset tisuća vojnika, a većinu tih lavina uzrokovala je buka artiljerije.

Utmo je na trenutak zastao i pogledao je. "Ovi zaljubljenici u prirodu misleda su pametni kad grade kolibe na zaštićenim mjestima. Ali samo je pitanje danakad će i njih pokriti snijeg."

"I njih?""Koliba u Håvassu postoji samo tri godine. Ovo je prva zima s pristojnim

snijegom za lavine. A uskoro će ga biti više."Pokazao je na zapad. Kaja je zaklonila oči. Na snježnom horizontu mogla

je vidjeti o čemu govori. Teški sivobijeli kumulusi stvarali su goleme gljivasteoblike na plavoj pozadini.

"Snježit će cijeli tjedan", rekao je Utmo, skinuo pušku sa snowmobila iprebacio je preko ramena. "Da sam na vašem mjestu, požurio bih se. I ne vičite."

U tišini su ušli u dolinu. Kaja je osjetila pad temperature kad su stigli dosjene, a hladnoća je ispunila sve udoline. Otkopčali su skije pored crne drvenekolibe i naslonili ih na zid, a Utmo je iz džepa uzeo ključ i umetnuo ga u bravu.

"Kako ulaze noćni gosti?" upitala je Kaja."Kupe kostur ključa. Odgovara bravama svih četiriju stotina i pedeset

koliba Turističke zajednice u državi." Okrenuo je ključ, pritisnuo kvaku i gurnuovrata. Ništa se nije dogodilo. Tiho je opsovao, prislonio rame na vrata i gurnuo.Otvorila su se uz snažno škripanje.

"Kolibe se stisnu na hladnoći", promrmljao je.Unutra je bilo mračno kao u rogu, a mirisalo je na parafin i peć na drva.

Kaja je proučila kolibu. Znala je da je smještaj vrlo jednostavan. Uđeš, upišešpojedinosti u knjigu gostiju, uzmeš krevet ili madrac ako je pretrpano, zapališvatru, skuhaš nešto u kuhinji s peći i posuđem ili ako koristiš hranu koja senalazi u ormarima - ostaviš novac u posudi. U istoj posudi ostavljaš novac zasvoj boravak ili ispuniš slip za ovlaštenje banci. Sva su plaćanja prepuštenasavjesti i moralu.

Koliba je imala četiri spavaće sobe okrenute na sjever, a u svakoj su senalazila četiri kreveta na kat. Dnevna je soba bila okrenuta na jug i uređenatradicionalno, odnosno namještajem od čvrste borovine. Bio je tu velik otvorenikamin koji je ostavljao dojam doma i peć na drva koja je učinkovito grijala.Kaja je izračunala da je oko stola bilo prostora za dvanaest do petnaest osoba te

138

prostora za spavanje dvostruko toliko ljudi ako se stisnu i koriste pod i madrace.Vizualizirala je svjetlost svijeća i vatru koja pucketa oko poznatih i nepoznatihlica u razgovoru nakon cijelog dana skijanja dok kuju planove za sutrašnji dan, okojima se razglaba uz čašu piva ili vina. Iz jednog od mračnih kutova smiješi jojse i nazdravlja Evenovo rumeno lice.

"Knjiga gostiju je u kuhinji", rekao je Utmo i pokazao prema jednimvratima. I dalje je stajao kraj ulaznih vrata s kapom i rukavicama izgledajućinestrpljivo. Kaja je držala kvaku i taman je se spremala stisnuti, kad joj je krozglavu proletjela slika. Časnik Krongli. Djelovao joj je poznato. Znala je da će seponovo pojaviti, samo nije znala kada.

"Možete li mi otvoriti vrata?" zamolila je."Ha?""Zaglavila su se", rekla je Kaja. "Hladnoća."Zatvorila je oči i slušala ga kako dolazi, začula vrata kako se otvaraju bez

šuma i osjetila kako je zaprepašteno gleda. Tad je otvorila oči i ušla.U kuhinji je osjetila pomalo kiselkast miris masti. Puls joj je divljao dok je

pogledom letjela po površinama i ormarićima. Primijetila je crn registar obučenu kožu na radnoj površini ispod prozora. Bio je zakačen za zid plavomnajlonskom vezicom.

Kaja je udahnula. Prišla je knjizi. Prelistala je.Stranica za stranicom rukom ispisanih imena koja su zapisali gosti. Većina

ih je poštovala pravilo i zapisala svoje sljedeće odredište."Zapravo sam planirao doći ovamo za vikend i provjeriti vam knjigu",

začula je iza sebe Utmov glas. "Ali očito policija nije mogla čekati, zar ne?""Nije", odgovorila je Kaja i nastavila pregledavati datume. Studeni: šesti

studenog, osmi studenog. Vratila se. Opet naprijed. Nije bio ovdje.Sedmi studenog je nestao.Odložila je knjigu na radnu površinu. Istrzani rubovi istrgnutog papira

stajali su uspravno. Netko je uzeo taj list.

139

31

Kigali

Aerodrom u Kigaliju u Ruandi bio je malen, moderan i iznenađujuće dobroorganiziran. No prema Harryjevu iskustvu međunarodni aerodromi govore maloili ništa o državi u kojoj se nalaze. U indijskom Mumbaiju vlada mir iučinkovitost; na JFK-u u New Yorku paranoja i kaos. Red za putovnice sepomaknuo naprijed, a Harry ga je slijedio. Usprkos ugodnoj temperaturi osjetioje kako mu se niz lopatice ispod tanke pamučne košulje slijeva znoj. Ponovo jepomislio na brojke koje su ga mučile još od aerodroma Schiphol u Amsterdamu,gdje je došao zakašnjelim letom iz Osla. Harry se oznojio trčeći hodnicima,gledajući kako slova abecede i brojevi rastu prema doku s kojeg je trebaouhvatiti let za Kampalu u Ugandi. I dok su se hodnici križali, krajičkom okavidio je nešto poznato. Poznat lik. Tražio je let i čovjek je bio predaleko da bimu vidio lice. Kad se konačno ukrcao na avion kao posljednji putnik, Harry jebolno zaključio očitu stvar: To nije bila ona. Kakve su šanse da se to dogodi?Nema šanse da dječak pored nje bude Oleg. Nije mogao toliko narasti.

"Sljedeći."Harry je zakoračio prema prozoru, predao putovnicu, prijavu boravka,

kopiju prijave za vizu koju je ispisao s neta i šezdeset dolara, koliko je vizastajala.

"Posao?" upitao je carinski službenik, a Harry mu je susreo pogled.Muškarac je bio visok, mršav i kože toliko tamne da je isijavala svjetlost.Vjerojatno Tutsi, pomislio je Harry. Oni su sad kontrolirali državne granice.

"Da.""Kamo?""Kongo", odgovorio je Harry pa upotrijebio lokalni naziv kako bi

razlikovao dvije države Kongo."Kongo Kinshasa", ispravio ga je službenik.Harry je pokazao boravišnu prijavu koju je bio ispunio u avionu. "Piše da

ćete odsjesti u hotelu Gorilla u Kigaliju.""Samo noćas", odgovorio je Harry. "Sutra idem u Kongo, noćim u Gomi i

vraćam se ovamo pa kući. Put je kraći iz Kinshase.""Ugodan boravak u Kongu, zaposleni čovječe", rekao je uniformirani

službenik, srdačno se nasmijao, udario žig u putovnicu i vratio mu je.

140

Pola sata kasnije Harry je ispunio registracijsku karticu u Gorilli, potpisaoje i dobio ključ s privjeskom na kojem je visio drveni gorila. Kad je legao ukrevet, bilo je prošlo osamnaest sati otkako je napustio svoj dom u Oppsalu.Zagledao se u ventilator koji se vrtio u podnožju kreveta. Iako se histeričnookretao, jedva da je davao dašak zraka. Neće moći spavati.

Vozač je zamolio Harryja da ga zove Joe. Joe je bio iz Konga, tečno jegovorio francuski i malo manje tečno engleski. Unajmio ga je preko norveškehumanitarne organizacije sa sjedištem u Gomi.

"Osamsto tisuća", rekao je Joe i provezao Land Rover duž neravnemakadamske ceste po kojoj se ipak dalo savršeno upravljati vozilom, a koja jevijugala između zelenih livada i planinskih padina obrađenih od vrha do dna.Povremeno bi bio milostiv i zakočio kako ne bi pregazio ljude koji su hodali,vozili bicikle ili druga vozila ili nosili robu uz cestu. No gotovo su u pravilusami spašavali živote skokom u posljednjem trenutku.

"Ubiju osamsto tisuća. U samo nekoliko tjedana devedeset četvrte. Hutuinapali svoje dobre stare susjede i posjekli ih mačetama jer su Tutsi. Propagandana radiju kaže da ako ti je muž Tutsi, ti ga kao Hutu moraš ubiti. Posjekli visokastabla. Mnogi bježali ovom cestom..." Joe je pokazao kroz prozor. "Trupla su segomilala. Nekim mjestima ne možeš proći. Dobro vrijeme za strvinare."

Vozili su se u tišini.Prošli su dvojicu muškaraca koja su nosila veliku mačku šapa vezanih za

štap. Djeca su pored njih plesala i navijala, zabadajući igle u mrtvu životinju.Krzno joj je bilo boje sunca s nekoliko tamnih mrlja.

"Lovci?" upitao je Harry.Joe je odmahnuo glavom, pogledao u retrovizor i odgovorio mješavinom

francuskog i engleskog. "Udario je auto, je crois. Ovu je nemoguće uhvatiti.Rijetka je, ima velik teritorij, lovi samo noću. Tijekom dana skriva se i stapa sokolišem. Mislim da je to jako usamljena životinja, Harry."

Harry je promatrao zaposlene muškarce i žene na poljima. Na nekolikomjesta susreli su teške strojeve i muškarce koji popravljaju cestu. U dolini jevidio autocestu u izgradnji. Na polju su djeca u plavim školskim uniformamaigrala nogomet i nešto vikala.

"Ruanda je dobro", rekao je Joe.Dva i pol sata kasnije Joe je pokazao: "Jezero Kivu. Jako lijepo, jako

duboko."Površina golemog vodenog prostranstva kao da je odražavala tisuću sunca.

Zemlja s druge strane zvala se Demokratska Republika Kongo. Sa svih stranauzdizale su se planine. Usamljen bijeli oblak zastao je na vrhu jedne od njih.

"Nije oblak", rekao je Joe kao da je naslutio o čemu Harry razmišlja."Ubojita planina. Nyiragongo."

Harry je kimnuo.

141

Sat vremena kasnije prešli su granicu i vozili prema Gomi. Uz cestu sususreli mršavog muškarca u poderanoj jakni, koji je sjedio i zurio pred sebeočajnim staklenim pogledom. Joe je oprezno vrludao među kraterima nablatnjavom putu. Ispred njih se našao vojni džip. Do njih je došetao vojnik sastrojnicom i pogledao ih hladnim umornim očima. Iznad njih urlali su motoriaviona.

"UN", rekao je Joe. "Još oružja i granata. Nkunda je došao bliže gradu.Jako snažan. Sad mnogi bježe. Izbjeglice. Možda i gospodin Van Boorst, ha?Dugo ga nisam vidio."

"Poznaješ ga?""Svi znaju gospodina Vana. Ali on u sebi ima Ba-Maguje.""Ba... Što?""Un mauvais ésprit. Demona. Čini te žednim za alkoholom. I otima ti

emocije."Klima je upuhivala hladan zrak. Znoj se slijevao niz Harryjeve lopatice.

Zastali su usred dva reda straćara u nečem što je bilo, shvatio je Harry,središte Gome. Ljudi su jurili amo-tamo gotovo nevidljivom stazom izmeđudviju trgovina. Crne stijene dovučene su uz rubove kuća i služile su kao temelji.Tlo je izgledalo poput ukrućene glazure od lave, a siva prašina kovitlala sezrakom koji je smrdio po truloj ribi.

"Lå", rekao je Joe i pokazao prema jedinoj ciglenoj kući u redu. "Čekam uautu."

Harry je primijetio da je nekolicina muškaraca zastala na ulici dok jeizlazio iz automobila. Uputili su mu neki neutralan ali opasan pogled koji nijeodavao upozorenje. Muškarci su očito znali da su agresivna djela učinkovitijabez upozorenja. Harry je krenuo ravno prema vratima, ne gledajući ni lijevo nidesno, pokazujući da zna što radi ovdje, kamo ide. Pokucao je. Jednom. Dvaput.Triput. Sranje! Predug put samo da bi...

Vrata su se odškrinula. U njega je gledalo naborano bijelo lice upitnogpogleda.

"Eddie Van Boorst?" upitao je Harry."II est mort", odgovorio je muškarac tako grubim glasom da je to zvučalo

kao hroptaj.Harry se još sjećao dovoljno francuskog iz škole; razumio je da muškarac

tvrdi kako je Eddie Van Boorst mrtav. Pokušao je na engleskom. "Zovem seHarry Hole. Van Boorstovo mi je ime dao Herman Kluit u Hong Kongu. Zanimame Leopoldova jabučica."

142

Muškarac je dvaput trepnuo. Gurnuo je glavu kroz vrata pa pogledao lijevoi desno. Potom je još malo otvorio vrata. "Entrez", rekao je i pokazao Harryju dauđe.

Harry se sagnuo ispod niskog dovratka i na vrijeme uspio pokleknuti; podje unutra bio dvadeset centimetara niži.

Osjetio je miris tamjana. Bilo je tu još nečeg poznatog: slatkast miris starogmuškarca koji se opija već nekoliko dana. Harryjeve su se oči navikle na tamupa je otkrio da je malen krhak starac u elegantnoj svilenoj opravi boje crnogvina.

"Skandinavski naglasak", rekao je Van Boorst na engleskom HerculeaPoirota pa među tanke usne smjestio cigaretu u požutjelom cigaršpicu. "Dapogodim. Definitivno nisi Danac. Možda Šveđanin. Ali mislim da siNorvežanin. Jesam li pogodio?"

Žohar iz pukotine na zidu iza njega pokazao je svoje antene. "Hm.Stručnjak za naglaske?"

"Samo razonoda", odgovorio je polaskani Van Boorst. "Jer male nacije kaošto je Belgija moraju gledati prema van, a ne unutra. A kako je Herman?"

"Dobro", odgovorio je Harry, pogledao udesno i opazio kako ga promatrajudva para očiju koje se dosađuju. Jedan par očiju bio je s fotografije iznad krevetau kutu. Uramljen portret osobe s dugom sivom bradom, snažnim nosom,kratkom kosom, epoletama, lancem i mačem. Ako se Harry nije jako varao, bioje to kralj Leopold.

Drugi je pogled pripadao ženi koja je ležala na boku na krevetu, samo spokrivačem prebačenim preko bokova. Svjetlost s prozora iznad nje padala joj jena malene čvrste djevojačke grudi. Na Harryjevo kimanje odgovorila jepoluosmijehom koji je otkrio velik zlatni zub među gornjim bijelima. Nije jojmoglo biti više od dvadeset godina. Na zidu iza njezinog tankog struka Harry jeopazio kuku zabijenu u napuklu žbuku. S kuke je visio par ružičastih lisičina.

"Moja žena", rekao je maleni Belgijac. "Odnosno, jedna od njih.""Ljubavnica Van Boorsta?"

"Tako nešto. Želiš kupiti? Imaš novca?""Prvo želim vidjeti što imaš", rekao je Harry.Eddie Van Boorst prišao je vratima, malo ih otvorio i provirio. Zatvorio ih i

zaključao. "S tobom je samo vozač?""Da."Eddie Van Boorst uvlačio je dim proučavajući Harryja kroz bore koje su se

sakupljale svaki put kad bi zaškiljio. Tad je prišao kutu sobe, odgurnuo crvenitepih, nagnuo se i povukao željezni prsten. Otvorila su se vrata u podu. Belgijacje mahnuo Harryju da se prvi spusti u podrum. Harry je pretpostavio da je riječ omjeri opreza temeljem iskustva i učinio je kako mu je rečeno. Ljestve su vodile

143

u potpunu tamu. Harry je tek na sedmoj stepenici dosegnuo čvrsto tlo. Tad seupalilo svjetlo.

Harry se osvrnuo oko sebe. Strop je bio pune visine, a pod pokrivencementom. Tri su zida pokrivale police i ormari. Na policama su stajalisvakodnevni proizvodi: često korišteni pištolji Glock, pa njegov Smith &Wesson kalibra .38, kutije streljiva, kalašnjikov... Harry nikad nije držao slavnurusku automatsku pušku, službeno poznatu kao AK-47. Pomilovao je drvenikundak.

"Original iz četrdeset sedme, prva godina proizvodnje", rekao je VanBoorst.

"Čini se da ovdje svi imaju po jednu", rekao je Harry. "Kako sam čuo, to jenajpopularniji uzrok smrti u Africi."

Van Boorst je kimnuo. "Dva su jednostavna razloga. Prvo, kad sukomunističke države počele izvoziti kalašnjikove ovamo nakon Hladnog rata,puška je koštala koliko i debelo pile u mirnodopsko vrijeme. A u vrijeme rata neviše od stotinu dolara. Drugo, ona radi ma što god činili s njom, a to je u Africivažno. U Mozambiku toliko vole kalašnjikove da su im na nacionalnoj zastavi."

Harryjev se pogled zaustavio na slovima diskretno urezanima na crnomkućištu.

"Je li to ono što mislim da jest?" upitao je Harry."Marklin", rekao je Van Boorst. "Rijetka puška. Proizvedena je u jako

ograničenim količinama jer je doživjela fijasko. Preteška i prevelik kalibar.Koristila se za lov na slonove."

"I ljude", rekao je Harry tiho."Poznaješ li oružje?""Najbolji snajper na svijetu. Nije nešto što ti je potrebno da bi pogodio

slona sa stotinu metara. Ali savršena za atentat." Harry je prošao prstima pokućištu, a sjećanja su navirala. "Da, poznajem je." "Dobiješ je jeftino. Tridesettisuća eura."

"Ovaj put me ne zanima puška", Harry se okrenuo prema polici nasredsobe. U grimasama, s polica su ga motrile groteskne bijele drvene maske.

"Duhovne maske plemena Mai Mai", objasnio je Van Boorst. "Misle da immeci neprijatelja ne mogu nauditi ako se namoče u svetu vodu. Jer se i mecipretvaraju u H20. Gerila plemena Mai Mai krenula je u rat s vladinim snagamanaoružana lukovima i strijelama, s kapicama za tuširanje na glavama i čepovimaza kade kao amajlijama. Ne šalim se, monsieur. Naravno, pokošeni su. Alipleme Mai Mai voli vodu. I bijele maske. I srca i bubrege svojih neprijatelja.Lagano pečene s pireom od kukuruza."

"Hm", rekao je Harry. "Nisam očekivao da tako jednostavna kuća ima takoprepun podrum."

144

Van Boorst se nasmijao. "Podrum? Ovo je prvi kat. Ili je bar bio. Prijeerupcije od prije tri godine."

Sve je Harryju sjelo na svoje mjesto. Crne stijene, crna glazura. Gornji katkoji je niži od ulice.

"Lava", rekao je Harry.Van Boorst je kimnuo. "Protekla je ravno kroz centar i uzela moju kuću

kraj jezera Kivu. Sve drvene kuće ovdje izgorjele su do temelja; ova je ciglenajedina preživjela, ali ostala je napola zakopana u lavi." Pokazao je prema zidu."Ondje se vidi gdje su prije tri godine stajala ulazna vrata. Kupio sam kuću ijednostavno postavio nova vrata tamo gdje si ušao."

Harry je kimnuo. "Srećom, lava nije spalila vrata i napunila ovaj kat.""Kao što vidiš, prozori i vrata su na zidu okrenutom suprotno od

Nyiragonga. Nije ovo prvi put. Prokleti vulkan bljuje lavu na grad svakih desetili dvadeset godina."

Harry je podigao obrvu. "A ljudi se ipak vraćaju?"Van Boorst je slegnuo ramenima. "Dobro došli u Afriku. Ali vulkan je

prokleto koristan. Ako se želiš riješiti problematičnog trupla - što je relativnouobičajen problem u Gomi - možeš ga, naravno, baciti u jezero Kivu. Međutim,i dalje je tamo dolje. Ali ako se odlučiš za Nyiragongo... Ljudi često misle davulkani na dnu imaju ta kipuća uskipjela jezera lave, ali nemaju. Nijedan. OsimNyiragonga. Tisuću stupnjeva Celzija. Baci nešto unutra i - puf! - nestalo. Vraćase kao plin. To je jedina prilika da netko u Gomi dospije u raj." Prasnuo je uglasan smijeh. "Jednom sam vidio kako je odveć entuzijastičan lovac na koltanbacio poglavičinu kćer na lancu u krater. Poglavica nije htio potpisati papirekojima bi lovac imao pravo kopati na njihovu teritoriju. Kosa joj se zapaliladvadeset metara prije lave. Deset metara iznad lave djevojka je gorjela kaosvijeća. Još pet metara niže i kapala je. Ne pretjerujem. Koža, meso, sve je teklos njezinih kostiju... Ovo te zanima?" Van Boorst je otvorio ormarić i izvadiometalnu kuglu. Bila je sjajna, perforirana sitnim otvorima i manja od teniskeloptice. Bio je to isti instrument kao onaj koji je Harry vidio u kući HermanaKluita.

"Radi li?" upitao je Harry.Van Boorst je uzdahnuo. Gurnuo je mali prst u omču i povukao. Začuo se

glasan prasak i lopta je poskočila u Belgijčevoj ruci. Harry se zagledao. Iz rupau lopti virilo je nešto nalik antenama.

"Mogu li?" upitao je i pružio ruku. Van Boorst mu je pružio loptu i opreznoga promatrao dok je Harry brojao antene.

Harry je kimnuo. "Dvadeset i četiri", rekao je."Kao i broj izrađenih jabuka", rekao je Van Boorst. "Broj je imao neko

simboličko značenje inženjeru koji ju je izradio. U toj si je dobi njegova sestraoduzela život."

145

"A koliko ih imaš u ormaru?""Samo osam. Uključujući ovaj piece de resistance od zlata." Izvadio je

loptu koja je mutno sjajila na svjetlosti električne žarulje pa je vratio u ormar."Ali nije na prodaju. Morao bi me ubiti da je se dočepaš."

"Znači da si prodao njih trinaest otkako je Kluit kupio svoju kuglu?""I za sve veće i veće iznose. To je zajamčeno ulaganje, monsieur Hole.

Stari instrumenti za mučenje imaju lojalne sljedbenike koji su voljni platiti,croyez-moi."

"Vjerujem ti", rekao je Harry i pokušao ugurati jednu od antena."Pokreće se na oprugu", objasnio je Van Boorst. "Kad se žica izvuče, žrtva

ne može izvući jabučicu iz usta. Nitko ne može, zapravo. Nemoj napraviti drugikorak ako želiš vratiti ove kružne grebene. Molim te, ne povlači žicu."

"Drugi korak?""Daj mi je."Harry je predao kuglu Van Boorstu. Belgijac je oprezno provukao kemijsku

olovku kroz omču, postavio je u vodoravni položaj i u istu visinu kao kuglu paje ispustio. Kad se žica napela, začuo se novi prasak. Leopoldova je jabučicaodskočila petnaest centimetara ispod kemijske olovke, a bljesnule su oštre iglekoje su iskočile iz svake od antena.

" A faen", opsovao je Harry na norveškom.Belgijac se nasmiješio. "Mai Mai su uređaj zvali Sunčeva krv. Ovo slatko

dijete ima više naziva." Stavio je jabučicu na stol, gurnuo olovku u otvor izkojeg je izlazila žica, snažno gurnuo pa su se igle i antene povukle uz prasak, akraljevska je jabučica povratila svoj glatki okrugli oblik.

"Zbilja dojmljivo", rekao je Harry. "Koliko?""Šest tisuća dolara", rekao je Van Boorst. "Obično svaki put malo dodam,

ali ti je možeš dobiti po istoj cijeni po kojoj sam prodao zadnju.""Zašto?" upitao je Harry i kažiprstom prošao po glatkom metalu."Jer si došao izdaleka", odgovorio je Van Boorst i otpuhnuo dim cigarete.

"I zato što mi se sviđa tvoj naglasak.""Hm. A tko je bio zadnji kupac?"Van Boorst se zacerekao. "Baš kao što nitko neće saznati da si ti bio ovdje,

tako ti neću pričati o svojim drugim kupcima. Zvuči li to ohrabrujuće,monsieur...? Vidiš, već sam ti zaboravio ime."

Harry je kimnuo. "Šest stotina", rekao je."Molim?""Šest stotina dolara."

146

Van Boorst se ponovo zahihotao. "Smiješno. Ali cijena koju spominjeteslučajno je cijena trosatne vođene ture prirodnim rezervatom s planinskimgorilama. Možda bi vam to bilo draže, monsieur Hole?"

"Možeš zadržati kraljevsku jabučicu", rekao je Harry i iz stražnjeg džepaizvukao tanak snop novčanica od dvadeset dolara. "Nudim ti šest stotina dolaraza informaciju o tome tko je od tebe kupio jabučice."

Stavio je snop na stol ispred Van Boorsta. A na vrh snopa svoju policijskuiskaznicu.

"Norveška policija", rekao je Harry. "Najmanje dvije žene ubijene su ovimproizvodom nad kojim imaš monopol."

Van Boorst se nagnuo nad novac i pogledao iskaznicu, ne dotičući je."U tom mi je slučaju jako žao", rekao je, a glas mu je iznenada zvučao

mnogo ozbiljnije. "Vjeruj mi. Ali osobna mi je sigurnost vjerojatno vrednija odšest stotina dolara. Kad bih otvoreno govorio o ljudima koji kupuju ovdje, mojbi životni vijek bio..."

"Trebao bi se više brinuti o životnom vijeku u kongoanskom zatvoru",rekao je Harry.

Van Boorst opet se nasmijao. "Dobar pokušaj, Hole. Ali šef policije uGomi moj je dragi prijatelj, a, uostalom..." podigao je ruke u zrak što sam uopćenapravio?"

"Ono što si napravio manje je zanimljivo", rekao je Harry i izvukaofotografiju iz džepa na košulji. "Norveška je jedna od država koja Konguosigurava najviše humanitarne pomoći. Ako norveške vlasti nazovu Kinshasu iimenuju te kao nekooperativni izvor oružja u slučaju dvostrukog ubojstva uNorveškoj, što misliš da će se dogoditi?"

Van Boorst se više nije smijao."Nećeš biti lažno osuđen ni za što, moj Bože, nikako", rekao je Harry.

"Samo ćeš biti u pritvoru, a to ne treba brkati s kaznom. To je lišavanje slobodeosobe dok se slučaj istražuje, a možda postoje strahovi da se petljalo sdokazima. Ali to je ipak zatvor. A ova istraga može potrajati. Jesi li kada vidiounutrašnjost kongoanskog zatvora, Van Boorste? Ne, pretpostavljam da nemamnogo bijelaca koji su bili tamo."

Van Boorst je čvršće stegnuo opravu oko sebe. Promatrao je Harryjažvačući cigaršpic. "U redu", rekao je. "Tisuću dolara."

"Pet stotina", odgovorio je Harry."Pet? Ali rekao si...""Četiri", rekao je Harry."Dobro!" povikao je Van Boorst i podigao ruke. "Što želiš znati?""Sve", odgovorio je Harry, naslonio se na zid i izvadio kutiju cigareta.

147

Kad je nakon pola sata Harry izašao iz Van Boorstove kuće i ušao u JoeovLand Rover, pao je mrak.

"U hotel", rekao je Harry.Pokazalo se da je hotel tik do jezera. Joe je upozorio Harryja da ne ide

plivati. I to zbog posebnog parazita kojeg neće otkriti sve dok mu se jednogdana sitni crv ne počne migoljiti pod kožom, nego zbog metana koji se uzdiže sdna u obliku velikih mjehura i koji ga može onesvijestiti i utopiti.

Harry je sjeo na balkon i promatrao dvonožna stvorenja koja su ukočenohodala osvijetljenom ledinom. Izgledala su poput flaminga u kostimu pauna. Naosvijetljenim teniskim terenima dvojica mladih crnaca igrala su se samo s dvijelopte, obje toliko uništene da su izgledale kao svezane čarape koje lete amo-tamo preko napola iskidane mreže. Svako toliko nebom su grmjeli avioni,nadlijećući hotel.

Harry je čuo zveckanje boca u baru. Bar je bio točno šezdeset i osamkoraka od mjesta na kojem je sjedio. Brojao je dok je ulazio. Izvadio je telefon iokrenuo Kajin broj. Zvučala je sretno što ga čuje. Sretno, u svakom slučaju.

"Zapela sam u snijegu u Ustaosetu", rekla je. "Ovdje sniježi kao u devetomkrugu pakla. Ali barem sam pozvana na večeru. A knjiga gostiju izgledazanimljivo."

"O, da?""Nestala je stranica od dana koji nas zanima.""Eto ga. Jesi li provjerila ima li...""Da, provjerila sam ima li otisaka prstiju i jesu li slova probila na sljedeću

stranicu." Zahihotala se, a Harry je pretpostavio da je popila nekoliko čaša vina."Hm. Mislio sam više...""Da, provjerila sam što je napisano dan ranije i dan kasnije. Ali gotovo

nitko ne ostaje više od dana u tim uvjetima. Osim ako nisu zameteni u snijegu.A vrijeme je sedmog studenog bilo dobro. Ovdašnji mi je policajac obećaoprovjeriti knjige gostiju obližnjih kolibi od dana prije i kasnije da vidimo jesu lineki gosti odsjeli u Håvassu tijekom puta."

"Dobro. Zvuči kao da je sve toplije.""Možda. A što je s tobom?""Bojim se da je ovdje hladnije. Pronašao sam Van Boorsta, ali nijedan od

četrnaestero kupaca s kojima je imao posla nije Skandinavac. Prilično je siguran.Imam šest imena i adresa, ali svi su poznati kolekcionari. Inače je ondje jošnekoliko imena, kojih se napola sjeća, i nekoliko opisa. To je sve. Postoje jošdvije jabučice, ali Van Boorst je siguran da su u rukama kolekcionara uCaracasu. Jesi li provjerila Adele i njezinu vizu?"

"Nazvala sam ruandski konzulat u Švedskoj. Moram priznati da samočekivala kaos, ali sve je brzo riješeno."

148

"Kongov manji odlučniji veliki brat.""Imali su kopiju Adeleine prijave za vizu, a datumi odgovaraju. Razdoblje

koje viza pokriva sad je, dakako, isteklo, ali naravno da nemaju pojma gdje seona nalazi. Rekli su mi da kontaktiram imigrantske službe u Kigaliju. Dobilasam broj, pokušala nazvati i prebacuju me od jedne do druge službe kao daigraju fliper sa mnom. Konačno sam dobila engleskog govornika koji mi jeukazao da na tom području nema suradnje s Ruandom, pristojno se ispričao štomora odbiti moj zahtjev pa poželio meni i mojoj obitelji dug i sretan život. Ni tinisi saznao ništa više?"

"Ne. Van Boorstu sam pokazao Adeleinu fotografiju. Rekao je da je jedinažena koja je išta kupila od njega žena s golemim riđim uvojcima iistočnonjemačkim naglaskom."

"Istočnonjemačkim? Postoji li takvo što?""Ne znam, Kaja. Tip hoda uokolo u pidžami i s cigaršpicom, alkoholičar je

i stručnjak za naglaske. Pokušavam imati slučaj na pameti i izvući se odavde."Nasmijala se. Bijelo vino, okladio se Harry. Oni koji piju crno vino ne

smiju se ovoliko."Ali imam ideju", rekao je. "Prijave boravka.""Da?""Moraš ostaviti adresu mjesta na kojem planiraš odsjesti prve noći. Ako te

prijave čuvaju u Kigaliju i postoje dodatne informacije, primjerice adresa nakoju ih treba proslijediti, možda možemo saznati kamo je Adele otišla. To možebiti trag. Jer koliko znamo, ona je možda jedina živa osoba koja zna tko je tenoći bio u kolibi u Håvassu."

"Sretno, Harry.""Sretno i tebi."Prekinuo je vezu. Naravno da ju je mogao pitati s kime večera, ali to je

nevažno za istragu i vjerojatno bi ga odalo.Harry je sjedio na balkonu dok se bar nije zatvorio i zveckanje boca nije

prestalo, a zamijenili su ga zvukovi vođenja ljubavi s prozora iznad njega.Grleni monotoni uzvici. To ga je podsjetilo na galebove Åndalsnesa, kad je sdjedom ustajao u cik zore i išao pecati. Njegov otac nikada nije išao s njima.Zašto nije? I zašto Harry nikad nije razmišljao o tome, zašto nije instinktivnoznao da se Olav u ribarskom brodu nikad nije osjećao kao kod kuće? Je li većtad shvaćao, kao petogodišnjak, da se njegov otac odlučio za obrazovanje i da jefarmu napustio upravo da ne bi morao sjediti u brodu? Pa ipak, otac se želiovratiti i ondje provesti vječnost. Život je čudan. Smrt je čudna.

Harry je zapalio cigaretu. Nebo je bilo bez zvijezda i crno, izuzev iznadkratera Nyiragonga, gdje se vidio crveni sjaj. Ubo ga je insekt i Harry je osjetiooštru bol. Malarija. Metan. Jezero Kivu sjajilo je u daljini. Jako lijepo, jakoduboko. U planinama se začuo prasak, a zvuk se kotrljao niz jezero. Vulkanska

149

erupcija ili samo grmljavina. Harry je podigao pogled. Još jedan prasak. Jeka jeodzvanjala planinama. I opet jeka, udaljena, u istom je trenutku stigla doHarryja.

Jako duboko.Zagledao se u tamu jedva primjećujući da su se nebesa otvorila i da kiša

bubnja i potapa krike galebova.

150

32

Policija

"Drago mi je što si se maknula iz kolibe u Håvassu prije nego što je ovopočelo", rekao je policajac Krongli. "Mogla si zaglaviti ondje na nekoliko dana."Kimnuo je prema velikom panoramskom prozoru hotelskog restorana. "Alipredivno je to vidjeti, zar ne?"

Kaja je pogledala kroz prozor u mećavu. I Even je bio takav. Uzbuđivala gaje snaga prirode, neovisno o tome je li radila za ili protiv njega.

"Nadam se da će se moj vlak konačno probiti", rekla je."Da, naravno", složio se Krongli pa uhvatio čašu za vino na način koji je

Kaji rekao da ne večera često u restoranima. "Pobrinut ćemo se za to. I riješitiknjige gostiju iz ostalih koliba."

"Hvala ti", rekla je Kaja.Krogli je prošao rukom kroz neposlušne uvojke i nasmiješio se. Chris de

Burgh je sa svojom Lady in Red poput sirupa strujao kroz zvučnike. U restoranusu bila samo još dvojica gostiju, muškarci u tridesetima. Obojica su sjedila zastolom s bijelim stolnjakom, obojica s pivom ispred sebe, i gledala u snijegčekajući nešto što se neće dogoditi.

"Nije li ovdje ponekad usamljeno?" upitala je Kaja."Ovisi", odgovorio je seoski policajac i pratio njezin pogled. "Ako nemaš

ženu ili obitelj, vjerojatno ćeš svraćati na ovakva mjesta.""Da budemo usamljeni zajedno", rekla je Kaja."Aha", složio se Krongli i natočio im još vina u čaše. "Ali vjerujem da je i

u Oslu tako?""Da", odgovorila je Kaja. "Tako je. Imaš li obitelj?"Krongli je slegnuo ramenima. "Živio sam s nekim. Ali njoj je život ovdje

bio previše prazan, pa se odselila dolje gdje ti živiš. Mogu je shvatiti. Uovakvom mjestu moraš imati zanimljiv posao." "A ti imaš?"

"Mislim da imam. Poznajem svakoga ovdje, kao i oni mene. Pomažemojedni drugima. Trebam ih i... Pa..." Zavrtio je čašu. "Oni trebaju tebe", rekla jeKaja.

"Vjerujem da je tako, da.""A to je važno."

151

"Da, važno je", rekao je Krongli čvrsto i pogledao je. Evenove oči. Očikoje su uvijek imale iskru smijeha; činilo se da se uvijek događalo neštozabavno ili nešto zbog čega treba biti sretan. Čak i ako nije. Posebno kad nije.

"A što je s Oddom Utmom?" upitala je Kaja."Što s njime?""Otišao je čim me iskrcao. Što on radi kad su večeri ovakve?" "Kako znaš

da ne sjedi kod kuće sa ženom i djecom?""Ako sam ikad upoznala samotnjaka, policajče...""Zovi me Aslak", rekao je pa se nasmijao i nagnuo čašu. "I vidim da si

prava detektivka. Ali Utmo nije uvijek bio takav." "Nije?""Prije nego što mu je nestao sin, bio je prilično pristupačan. Da, tu i tamo je

znao biti baš ljubazan. Iako je oduvijek imao opasnu narav.""Mislila bih da je čovjek poput Utma sam.""I žena mu je bila jako lijepa. Kad pomisliš na to koliko je on ružan. Jesi li

mu vidjela zube?""Vidjela sam da nosi ortodontski aparatić.""Kaže da ga mosi da mu se zubi ne pokvare." Aslak Krongli odmahnuo je

glavom i nasmijao se očima ali ne i naglas. "Ali mislim da je to jedini način damu ne ispadnu."

"Reci mi, nosi li on to na snowmobilu pravi dinamit?""Ti si ga vidjela", rekao je Krongli. "Ja nisam.""Što to znači?""Mnogo ovdašnjih stanovnika ne vidi romantiku u višesatnom čekanju sa

štapom za pecanje pored planinskih jezera, a rado bi vidjeli na tanjuru ribu kojusmatraju svojom."

"Bacaju dinamit u jezera?""Čim okopni.""Nije li to donekle nezakonito?"Krongli je podigao ruke kao u samoobrani: "Kao što rekoh, ništa nisam

vidio.""Ne, to je istina, ti samo živiš ovdje. Imaš li i ti slučajno dinamit?" "Samo

za garažu. Koju planiram sagraditi.""Točno. A Utmova puška? Izgledala je moderno s optičkim nišanom i svim

tim.""To mu priznajem. Utmo je dobar u lovu na medvjede. Bio je dobar dok

nije napola oslijepio.""Vidjela sam mu oko. Što se dogodilo?""Čini se da ga je sin polio kiselinom.""Čini se?"

152

Krongli je slegnuo ramenima. "Utmo je jedina osoba koja zna što se doistadogodilo. Sin mu je nestao kad mu je bilo petnaest. Malo poslije toga nestala muje i žena. Ali to je bilo prije osamnaest godina, prije nego što sam se ja doselioovamo. Otad Utmo živi sam u planinama, nema televizora ni radija niti čitanovine." "Kako su nestali?"

"To ti meni reci... Oko Utmove farme nalazi se mnogo ponora u kojima jelako nestati. I snijega. Nakon lavine pronađena je sinova cipela, ali njemu nijebilo ni traga, čak ni kad se snijeg otopio. A malo je neobično tako izgubiti cipeluu snijegu. Neki su mislili da ga je dohvatio medvjed. Koliko znam, ovdje prijeosamnaest godina nije bilo medvjeda. A, s druge strane, bilo je i onih koji sutvrdili da je Utmo skrivio njegovu smrt."

"Uf. A zašto?""Paaa", rekao je Aslak razvučeno, "dječak je na prsima imao ružan ožiljak.

Ljudi su tvrdili da ga je otac ranio. Imalo je nekakve veze s majkom Karen.""Kako to?""Borili su se za nju."Aslak je odmahnuo glavom kao odgovor na novo pitanje u Kajinim očima.

"Bilo je to prije mog vremena. Roy Stille, koji je ovdje policajac od pamtivijeka,otišao je do njih i Odd i Karen ponavljali su isto: Dječak je otišao u lov i nije sevratio. Međutim, to je bilo u travnju."

"Nije bila sezona lova?"Aslak je zavrtio glavom. "Otad ga nitko nije vidio. Sljedeće godine nestala

je i Karen. Ljudi ovdje vjeruju da ju je slomila tuga i da si je skratila mukeskokom s litice."

Kaji se učinilo da je u policajčevu glasu začula drhtaj, ali potom jezaključila da je vjerojatno stvar u vinu.

"U što ti vjeruješ?" upitala ga je."Vjerujem da je to istina. Lavina je uhvatila dječaka. Ugušio se ispod

snijega. Snijeg se otopio, odnio ga u jezero i sad je ondje. Nadam se, s majkom.""Zvuči ljepše nego priča s medvjedom, u svakom slučaju.""Pa i ne baš."Kaja je pogledala Aslaka. U njegovim očima više nije bilo smijeha."Biti živ zakopan u lavini..." rekao je, a pogled mu je pobjegao kroz prozor

u mećavu. "Tama. Samoća. Ne možeš se pomaknuti. Drži te u čeličnom stisku,smije se tvojim pokušajima da se oslobodiš. Siguran si da ćeš umrijeti. Panika,samrtni strah kad ne možeš disati. Nema goreg načina smrti."

Kaja je otpila gutljaj vina. Odložila je čašu. "Koliko si tako ležao?" upitalaga je.

153

"Mislio sam da su prošla tri, možda četiri sata", rekao je Aslak. "Kad su meotkopali, rekli su da sam bio zarobljen možda petnaest minuta. Još pet i bio bihmrtav."

Konobar je prišao i upitao ih žele li još što; za deset minuta će odnijetiposljednje narudžbe. Kaja je rekla da neće, a konobar je u znak odgovora predAslaka stavio račun.

"Zašto Utmo nosi pušku?" upitala je Kaja. "Koliko razumijem, sad nijesezona lova."

"On kaže da je to zbog grabežljivaca. Samoobrana.""Ima li ih ovdje? Misliš na vukove?""Nikad mi nije rekao na koju točno vrstu životinja misli. Usput, kruži

glasina da dječakov duh hoda ravnicama. I ako ga vidiš, moraš biti oprezan jerznači da su u blizini ponor ili lavina."

Kaja je završila s pićem."Mogu ostati još malo, ako želiš.""Hvala ti, Aslak, ali ujutro moram rano ustati.""Oh", rekao je smijući se očima i popravljajući uvojke, "to sad zvuči kao da

ja..." Zastao je."Što?" upitala je Kaja."Ništa. Pretpostavljam da dolje na jugu imaš muža ili dečka." Kaja se

nasmiješila, ali nije odgovorila.Aslak je zurio u stol i tiho rekao: "Eto ti ga na! Provincijski policajac nije

mogao podnijeti piće, pa je počeo dosađivati.""U redu je", odgovorila je. "Nemam dečka. I sviđaš mi se. Podsjećaš me na

brata.""Ali?""Što ali?""Ne zaboravi da sam i ja pravi detektiv. Vidim da nisi pustinjakinja. Postoji

netko, zar ne?"Kaja se nasmijala. Inače bi to ostavila bez komentara. Možda je stvar u

vinu. Možda je stvar u tome da joj se Aslak Krongli zbilja svidio. Možda je stvaru tome da nije imala s kime pričati, ne otkako je Even umro, a Aslak je biostranac, daleko od Osla, netko tko nije razgovarao s njezinim krugom znanaca.

"Zaljubljena sam", čula se kako govori. "U policajca." Brzo je prinijelausnama čašu vode da sakrije nelagodu tog zaključka. Neobično, no to joj uopćenije zvučalo istinito sve dok nije izrekla naglas.

Aslak je podigao čašu do njezine. "Skål srećkoviću. I sretnoj curi, nadamse."

154

Kaja je odmahnula glavom. "Nema se čemu nazdravljati. Ne još. Možda senikad i neće imati razloga nazdraviti. Moj Bože, čuj me..."

"Nemamo što drugo raditi, zar ne? Pričaj mi još.""Složeno je. On je složen. I ne znam želi li me. Ustvari, taj je dio prilično

jasan.""Da pogodim. On ima neku i ne može je pustiti."Kaja je uzdahnula. "Možda. Iskreno, ne znam. Aslak, hvala ti na pomoći,

ali ja...""... Sad moraš u krevet." Policajac je ustao. "Nadam se da se neće ostvariti

priča s tvojim prijateljem, da ćeš htjeti pobjeći od slomljenog srca i grada, papomisliti kako bi mogla dati priliku ovome čovjeku." Pružio joj je komad papiraveličine A4 sa zaglavljem Policijske postaje Hol.

Kaja ga je pročitala i glasno se nasmijala. "Rad u provinciji?" "Roy Stillenajesen ide u mirovinu, a dobre je policajce teško naći", rekao je Aslak. "Ovo jenaš oglas za to mjesto. Objavili smo ga prošlog tjedna. Naš ured je u središtuGeila. Svaki drugi vikend slobodno i besplatan zubar."

Kad je Kaja legla u krevet, iz daljine se čula grmljavina. Grmljavina isnijeg rijetko su dolazili u paketu.

Nazvala je Harryja i dobila njegovu govornu poštu. Ostavila mu je kratkuhoror-priču o lokalnom vodiču Oddu Utmu s trulim zubima i aparatićem i onjegovu sinu koji je sigurno ružniji jer već osamnaest godina progoni okrug.Nasmijala se. Shvatila da je pijana. Poželjela mu je laku noć.

Sanjala je lavine.

Bilo je jedanaest ujutro. Harry i Joe u sedam su otišli iz Gome, bezproblema prešli granicu Ruande i Harry je sad stajao u uredu na prvom katuaerodromske zgrade u Kigaliju. Pretraživala su ga dvojica uniformiranihpolicajca. Ne na neprijateljski način, već kako bi provjerili je li on zbilja osobaza koju se izdaje, odnosno norveški policajac. Harry je spremio policijskuiskaznicu u džep jakne i opipao gladak papir tamnosmeđe omotnice koju jeondje nosio. Problem je bio što su bila dvojica. Kako odjednom podmitiš dvajavna djelatnika? Kažeš im da podijele sadržaj omotnice i ljubazno ih zamoliš dajedan drugoga ne cinkaju?

Jedan od njih dvojice je isti onaj policajac koji je prije dva dana pregledaoHarryjevu putovnicu i povukao beretku na glavu. "Znači, želite kopiju nečijeprijave boravka? Možete li ponoviti datum i vrijeme?"

"Adele Vetlesen. Znamo da je na aerodrom sletjela dvadeset petogstudenog. I nalaznika očekuje nagrada."

Policajci su izmijenili poglede, a jedan je na znak napustio prostoriju.Drugi je prišao prozoru i pogledao malen avion DH8 na pisti, koji je sletio i

155

kojim će se za pedeset pet minuta Harry vraćati kući tijekom prve fazeputovanja.

"Nagrada", tiho je ponovio policajac. "Pretpostavljam da znate da jenezakonito potkupiti javnog djelatnika, gospodine Hole. Ali vjerojatno stemislili: Sraaanje, ovo je Afrika."

Harryju je palo na pamet da je muškarčeva koža toliko crna da izgleda kaoda je mat. Osjetio je kako mu se košulja lijepi za leđa. Ista košulja. Valjda naaerodromu u Nairobiju možete kupiti košulju. Dođe li dotamo...

"Tako je", rekao je Harry.Policajac se nasmijao i okrenuo. "Tvrd tip, ha! Jeste li tvrd tip, Hole? Vidio

sam da ste policajac čim ste sletjeli.""Oh?""Proučavali ste me jednako podozrivo kao ja vas."Harry je slegnuo ramenima.Vrata su se otvorila. Ponovo je ušao drugi policajac, ali sad u društvu žene

odjevene poput tajnice, sa zveckavim petama i naočalama na nosu."Žao mi je", rekla je besprijekornim engleskim obraćajući se Harryju.

"Provjerila sam datum. Na tom letu nije bilo Adele Vetlesen.""Hm. Je li moglo doći do pogreške?""Nije vjerojatno. Prijave boravka arhiviraju se po datumu. Govorite o letu

DH8 s trideset i sedam sjedala iz Entebbea. Provjera nije dugo trajala.""Hm. A ako je tako, mogu li zamoliti da mi provjerite još nešto?" "Možete

pitati, naravno. O čemu je riječ?""Možete li pogledati jesu li druge strankinje stigle tim letom?" "A zašto bih

to učinila?""Jer je Adele Vetlesen bukirala taj let. Ili je ovdje koristila lažnu

putovnicu...""Sumnjam u to", rekao je policajac. "Strogo provjeravamo sve fotografije

na putovnicama prije nego što ih skenira uređaj koji povezuje broj putovnice smeđunarodnim registrom ICAO-a."

.. Ili je netko putovao s imenom Adele Vetlesen i potom iskoristio svojuoriginalnu putovnicu da prođe ovdje. A to je više nego moguće jer se brojeviputovnica ne provjeravaju prije nego što se putnici ukrcaju u avion."

"Istina", složio se policajac i skinuo beretku. "Osoblje na letu samoprovjerava odgovaraju li ime i fotografija. U tu svrhu možete bilo gdje izraditilažnu putovnicu za pedeset dolara. Tek kad avion stigne na konačno odredište iprođete sve provjere i analize broja putovnice, otkrivaju se one lažne. Ali ostajepitanje: Zašto bismo vam pomogli, gospodine Hole? Jeste li ovdje u službenojmisiji i imate li papire koji to potvrđuju?"

156

"Moja je službena misija bila u Kongu", lagao je Harry. "Ali ondje nisamništa pronašao. Adele Vetlesen je nestala i bojimo se da ju je ubio serijskiubojica koji je već ubio tri druge žene, a među njima i zastupnicu u parlamentu.Zvala se Marit Olsen, možete provjeriti na internetu. Svjestan sam da jepostupak da se sad vratim kući i koristim formalne kanale, a rezultat će bitigubitak nekoliko dana i davanje dodatne prednosti ubojici. I vremena da ponovoubije."

Harry je vidio da su ih se dojmile njegove riječi. Žena se posavjetovala sglavnim policajcem i ponovo otišla.

Čekali su u tišini. Harry je pogledao na sat. Još se nije prijavio naposljednji let. Prošlo je šest minuta prije nego što su začuli zveckanje peta kojese približavalo.

"Eva Rosenberg, Juliana Verni, Veronica Raul Gueno i Claire Hobbes."Ispljunula je imena, poravnala naočale i spustila četiri karte na stol ispredHarryja prije nego što su se zalupila vrata za njom. "Ovamo ne dolazi previšeEuropljanki", rekla je.

Harryjeve su oči kružile po karticama. Sve su kao adresu dale hotele uKigaliju, ali ne i hotel Gorilla. Pogledao je njihove kućne adrese. Eva Rosenbergje imala adresu u Stockholmu.

"Hvala vam", rekao je Harry i zabilježio njihova imena i brojeve putovnicana poleđini računa od taksija koji je pronašao u džepu jakne.

"Žao mi je što nismo mogli više pomoći", rekla je žena i opet popravilanaočale.

"Bez brige", rekao je Harry. "Mnogo ste mi pomogli, vjerujte mi.""A sada, gospodine policajače", rekao je visok mršav policajac s

osmijehom koji mu je osvijetlio lice crno kao noć."Da?" upitao je Harry u iščekivanju, spreman izvaditi tamno-smeđu

omotnicu."Sada je vrijeme da vas prijavimo na let za Nairobi.""Hm", rekao je Harry i pogledao na sat. "Možda ću morati uhvatiti

sljedeći.""Sljedeći?""Moram se vratiti u hotel Gorilla."Kaja je sjedila u takozvanom udobnom vagonu norveških željeznica, što je

- osim besplatnih novina, dvije šalice besplatne kave i utičnice za laptop -značilo da sjediš stisnut poput sardine u konzervi umjesto u gotovo praznimvagonima ekonomske klase. Stoga se upravo onamo požurila kad joj je zazvoniotelefon, a onda je shvatila da je zove Harry,

"Gdje si?" upitao je Harry."U vlaku. Upravo prolazim Kongsberg. A ti?"

157

"Hotel Gorilla u Kigaliju. Morao sam pogledati registracijsku kartu hotelaAdele Vetlesen. Stići ću tek na poslijepodnevni let, ali kod kuće sam sutra ranoujutro. Možeš li nazvati svog novog prijatelja, bundevoglavog u Policijskojpostaji Drammen, i upitati možemo li posuditi razglednicu koju je poslalaAdele? Možeš ga zamoliti da je donese na stanicu. Vlak staje u Drammenu, zarne?" "Iskušavaš sreću. Pokušat ću. Što će nam?"

"Moramo usporediti rukopis. Postoji stručnjak za rukopis po imenu JeanHue koji je prije mirovine radio u Kriposu. Dovedi ga u ured sutra u sedamujutro."

"Tako rano? Ne misliš li da će...""U pravu si. Skenirat ću Adeleinu registracijsku karticu i poslati ti, pa

večeras možeš otići Jeanu s oboje.""Večeras?""Bit će mu te drago vidjeti. Ako imaš drugih planova, oni su ovime

otkazani.""Sjajno. Usput, oprosti što sam te sinoć onako kasno nazvala." "Ne brini se.

Bilo je zabavno.""Bila sam malo pripita.""I mislio sam."Harry je prekinuo vezu."Hvala na pomoći", rekao je.Recepcioner mu se široko osmjehnuo. Smeđa kuverta konačno je pronašla

novog vlasnika.Kjersti Rødsmoen ušla je u zajedničku sobu i prišla ženi koja je promatrala

kišu kako pada na drvene kuće Sandvikena. Ispred nje stajala je netaknuta kriškatorte s malenom svjećicom.

"Ovaj je mobitel nađen u tvojoj sobi, Katrine", rekla je blago. "Donijela miga je odjelna sestra. Znaš da su zabranjeni, zar ne?"

Katrine je kimnula."U svakom slučaju", rekla je Rødsmoen i pružila joj ga, "zvoni."Katrine Bratt uzela je mobitel i pritisnula zelenu slušalicu. "Ja sam", rekao

je glas s druge strane. "Imam imena četiriju žena. Moram znati koja se od njihdvadeset petog studenog nije ukrcala na let RA101 za Kigali. I primiti potvrduda ta osoba nije u sustavu rezervacije ruandskog hotela iste noći."

"Dobro sam, hvala, teta."Trenutak tišine."Shvaćam. Nazovi kad budeš mogla."Katrine je gurnula telefon Rødsmoen. "Teta mi želi sretan rođendan."

158

Kjersti Rødsmoen odmahnula je glavom. "Prema pravilima zabranjeno jekoristiti mobitel. Prema tome, tehnički smiješ imati mobitel uz uvjet da ga nekoristiš. I pazi da ga odjelna sestra ne vidi, dobro?"

Katrine je kimnula, a Rødsmoen otišla.Katrine je neko vrijeme sjedila i gledala kroz prozor pa ustala i otišla u

prostoriju za hobije. Začula je glas odjelne sestre upravo dok se spremalaprekoračiti prag.

"Što ćeš raditi, Katrine?"Katrine je odgovorila ne okrećući se. "Igrati pasijans."

159

33

Leipzig

Gunnar Hagen se spuštao dizalom u podrum.Dolje. Još niže. Na dno. Uz rezanje troškova.Izašao je i krenuo niz prolaz.Bellman je održao obećanje; nije se izbrbljao. I dobacio mu je mrvice:

vodeći položaj u novom proširenom Kriposu. Harryjev je izvještaj bio kratak idetaljan. Bez rezultata. Bilo koji idiot bi shvatio da je sad trenutak da se počneplivati prema pojasu za spašavanje.

Hagen je otvorio vrata na kraju prolaza bez kucanja.Kaja Solness slatko se nasmiješila dok se Harry Hole, koji je sjedio pred

računalom s mobitelom na uhu, nije ni okrenuo, samo je otpjevao: "Sjedite, šefe,hoćete li malo odvratne kave?" Kao da je u prostoriju ušla neka njegova srodnaduša.

Hagen je stajao na dovratku. "Primio sam poruku da niste uspjeli pronaćiAdele Vetlesen. Vrijeme je za pakiranje. Vrijeme je davno isteklo i trebamo vasna drugim slučajevima. Barem tebe, Kaja Solness."

"Dankeschön, Günther", rekao je Harry u mobitel pa prekinuo vezu iokrenuo se.

"Dankeschön?" ponovio je Hagen."Policija Leipziga", rekao je Harry. "Usput, pozdravlja vas Katrine Bratt,

šefe. Sjećate se nje?"Hagen je sumnjičavo proučavao svojeg inspektora. "Mislio sam da je

Brattova u umobolnici.""U to nema sumnje", odgovorio je Harry pa ustao i krenuo prema aparatu

za kavu. "Ali žena genijalno pretražuje internet. Kad smo kod pretraga, šefe...""Pretraga?""Možete li nam nekako osigurati neograničena sredstva za pretragu?"Hagenu su gotovo iskočile oči. Potom je prasnuo u smijeh. "Prokleto si

nevjerojatan, Harry, zbilja jesi. Potrošio si polovinu budžeta na fijaskoputovanje u Kongo i sad želiš policijsku operaciju pretraživanja? Istraga upravostaje. Shvaćaš li to?"

"Shvaćam..." rekao je Harry, natočio kavu u dvije šalice i pružio jednuHagenu "... i mnogo više. I vi ćete uskoro, šefe. Uzmite stolac i slušajte ovo."

160

Hagen je pogledao Harryja pa Kaju. Skeptično se zagledao u kavu. Pa sjeo."Imaš dvije minute."

"Prilično je jednostavno", rekao je Harry. "Prema popisu putnika BrusselsAirlinesa Adele Vetlesen je dvadeset petog studenog putovala u Kigali. Aliprema kontroli putovnica nitko s tim imenom nije ušao u državu. Ustvari je ženas lažnom putovnicom putovala iz Osla u Adeleino ime. Lažna putovnica moglajoj je besprijekorno koristiti sve do konačnog odredišta u Kigaliju jer se ondjeputovnice računalno provjeravaju i kontrolira se podudaraju li im se brojevi, zarne? Tako je ta tajanstvena žena morala koristiti svoju putovnicu, onu originalnu.Službenici za kontrolu putovnica nisu tražili njezino ime na karti, pa nijeotkriveno nepodudaranje između putovnice i karte. Naravno, nije otkriveno kadto nitko ne traži."

"Ali ti si tražio?""Aha.""I ne može biti da je riječ o administrativnom previdu? Zaboravili su

registrirati Adelein dolazak?""Svakako. Ali tu je i razglednica..."Harry je kimnuo Kaji koja je podigla razglednicu. Hagen je vidio sliku

nečeg što je nalikovalo aktivnom vulkanu."Ovo je poslano iz Kigalija istog dana kad je ona navodno sletjela", rekao

je Harry. "Ali, kao prvo, ovo je slika Nyiragonga, ali taj vulkan nalazi se uKongu, a ne u Ruandi. Drugo, Jean Hue nam je usporedio rukopis na razglednicis karticom prijave koju je navodna Adele Vetlesen ispunila u hotelu Gorilla."

"Utvrdio je, nedvojbeno, ono što i ja mogu vidjeti", rekla je Kaja. "To nijeista osoba."

"Dobro, dobro", rekao je Hagen. "Ali što želiš reći?""Netko se silno potrudio ostaviti dojam da je Adele Vetlesen otišla u

Afriku", rekao je Harry. "Pretpostavljam da je Adele bila u Norveškoj, gdje jeprisiljena napisati razglednicu. Tad je razglednicu u Afriku odnijela drugaosoba, koja ju je i poslala. A sve to da bi se ostavio dojam kako je Adeleotputovala onamo i pisala kući o muškarcu svojih snova te najavila da se nevraća do ožujka." "Imaš li pojma tko bi mogla biti ta lažna Adele?"

"Da.""Da?""Služba za imigraciju aerodroma Kigali pronašla je karticu koju je ispunila

Juliana Verni. Ali naša prijateljska ludača iz Bergena tvrdi kako to imenavedenih datuma nije registrirano ni na jednom popisu putnika aviokompanijaza Ruandu ili u hotelima s modernom elektroničkom opremom za registraciju.Ali registrirano je na ruandanskom popisu putnika iz Kigalija tri dana kasnije."

"Želim li znati kako ste dobili te informacije?"

161

"Ne, šefe. Ali želite znati tko je Juliana Verni i gdje je.""Tko je ona?"Harry je pogledao na sat. "Prema informacijama s prijave boravka živi u

Leipzigu u Njemačkoj. Jeste li kad bili u Leipzigu, šefe?" "Nisam.""Ni ja. Ali znam da je poznat kao rodni grad Goethea, Bacha i jednog od

onih kraljeva valcera. Kako se ono zvao?""Kakve to veze ima s...?""Pa, vidite, Leipzig je poznat i kao mjesto glavnih arhiva Stasija, tajne

policije. Grad se nalazio u starom DDR-u. Jeste li znali da se u četrdeset godina,koliko je DDR postojao, njemački jezik koji se govorio na istoku tako razvio daosjetljivo uho čuje razlike između Istočnih i Zapadnih Nijemaca?"

"Harry...""Oprostite, šefe. Poanta je da je krajem studenog žena s istočnonjemačkim

naglaskom bila u gradu Gomi u Kongu koji je samo tri sata vožnje od Kigalija. Isiguran sam da je dok je bila ondje, kupila oružje kojim su ubijene BorgnyStem-Myhre i Charlotte Lolles." "Dobili smo kopiju obrasca koji policija čuvapri izdavanju putovnica", rekla je Kaja i dala Hagenu list papira.

"Odgovara Van Boorstovom opisu kupca", rekao je Harry. "Juliana Verniima velike riđe uvojke."

"Ciglenocrvene", dodala je Kaja."Molim?" upitao je Hagen.Kaja je pokazala list papira. "Ima jednu od starinskih putovnica s

navedenom bojom kose. Zovu je 'ciglenocrvena'. Njemačka temeljitost, znate.""Zamolio sam i policiju Leipziga da joj zaplijene putovnicu i provjere ima

li spornih datuma žiga iz Kigalija."Gunnar Hagen blijedo je gledao ispis. Činilo se da pokušava upiti ono što

su mu govorili Hagen i Kaja. Napokon je podigao pogled i jednu čupavu obrvu."Govoriš mi... Zar mi govoriš da možda imaš osobu koja..." POB je

progutao slinu i borio se da pronađe neki neizravan način, uplašen da bi ovočudo, ova opsjena mogla nestati ako je naglas izgovori. Svejedno je pokušao. "...je naš serijski ubojica?"

"Govorim samo ono što sam rekao", objasnio je Harry. "Trenutačno mojkolega iz Leipziga prolazi kroz njezine osobne podatke i kriminalni dosje, paćemo uskoro saznati više o Fräulein Verni."

"Ali to su sjajne vijesti", rekao je Hagen oduševljeno pogledavajući Harryjai Kaju, koji su mu ohrabrujuće kimnuli.

"Nisu..." rekao je Harry i otpio gutljaj kave "... za obitelj Adele Vetlesen."Hagenovo lice se objesilo. "Istina. Misliš li da ima ikakve nade za...?"Harry je odmahnuo glavom. "Mrtva je, šefe."

162

"Ali..."U tom je trenutku zazvonio telefon.Harry je podignuo slušalicu. "Ja, Gunther!" Pa je ponovio s napregnutim

osmijehom, "Ja, Prljavi Harry. Genau."Gunnar Hagen i Kaja promatrali su Harryja koji je bez riječi slušao

sugovornika. Harry je razgovor zaključio s "Danke" i spustio slušalicu. Pročistioje grlo.

"Mrtva je.""Da, rekao si to", rekao je Hagen."Ne, Juliana Verni je mrtva. Pronađena je u rijeci Elster drugog prosinca."Hagen je tiho opsovao."Uzrok smrti?" upitala je Kaja.Harry se zagledao u daljinu. "Utapanje.""Možda je nesretni slučaj."Harry je polako zavrtio glavom. "Nije se utopila u vodi."U tišini koja je uslijedila začuli su brundanje bojlera u susjednoj sobi."Rane u ustima?" upitala je Kaja.Harry je kimnuo. "Njih dvadeset četiri, da budem precizan. Poslana je u

Afriku da donese instrument koji će je ubiti."

163

34

Medij

"Znači, Juliana Verni pronađena je mrtva u Leipzigu tri dana nakon što jedoletjela kući iz Kigalija", rekla je Kaja. "Onamo je doputovala s AdeleVetlesen, rezervirala sobu u hotelu Gorilla kao Adele Vetlesen i poslalarazglednicu koju je napisala prava Adele Vetlesen, vjerojatno diktiranu."

"To je otprilike to", složio se Harry koji je upravo kuhao kavu. "A misliš daje Verni to sigurno izvela u dogovoru s nekim", rekao je Hagen. "A ta ju jedruga osoba ubila kako bi prikrila tragove." "Da", složio se Harry.

"Znači, samo je pitanje pronalaska veze između nje i te druge osobe. Ne bitrebalo biti preteško. Sigurno su jako bliski kad su zajedno počinili zločin."

"Pa, u tom slučaju mislim da će biti jako teško.""Zašto?""Zato", rekao je Harry, spustio poklopac aparata i pritisnuo prekidač.

"Juliana Verni imala je dosje. Droga. Prostitucija. Skitnja. Ukratko, bila je tiposobe koju je lako unajmiti za takav posao ako je iznos pravi. A dosad nam svegovori da osoba iza ovoga ne bi ostavila nikakve tragove, da je sagledalasituaciju iz gotovo svih kutova. Katrine je otkrila da je Verni putovala izLeipziga u Oslo. Odavde je nastavila u Kigali koristeći Adeleino ime. Pa ipak,Katrine nije pronašla podatak da je Verni sa svog mobitela zvala u Norvešku. Taje osoba iznimno oprezna."

Hagen je poraženo odmahnuo glavom. "Tako blizu..."Harry je sjeo na stol. "Moramo riješiti još jednu dvojbu. Noćni gosti u

kolibi u Håvassu te noći.""Što s njima?""Ne možemo isključiti mogućnost da je istrgnuta stranica knjige gostiju

popis za odstrel. Potrebno ih je upozoriti.""Kako? Ne znamo tko su.""Putem medija. Čak i ako to znači da ćemo ubojici dati do znanja da smo

mu na tragu."Hagen je polako odmahnuo glavom. "Popis za odstrel. A tek si sad došao

do tog zaključka?"

164

"Znam, šefe." Harry je susreo Hagenov pogled. "Da sam otišao medijima supozorenjem čim smo nabasali na kolibu u Håvassu, mogli smo spasiti životEliasa Skoga."

Prostorija je utihnula."Ne možemo u medije", rekao je Hagen."Zašto ne?""Ako netko odgovori na upozorenje iz medija, možda ćemo saznati tko je

još bio u kolibi i što se zapravo dogodilo", ubacila se Kaja."Ne možemo u medije", rekao je Hagen i ustao. "Istražujemo slučaj nestale

osobe i otkrili smo veze s ubojstvom koje je u Kriposovim rukama. Moramo imdati tu informaciju i dopustiti im da je dalje istraže. Nazvat ću Bellmana."

"Čekajte!" povikao je Harry. "Zašto da on preuzme zasluge za ono što smomi odradili?"

"Nisam siguran da će biti zasluga, ne misliš li?" rekao je Hagen i krenuoprema vratima. "A sad se možete početi pakirati."

"Nije li to malko preuranjeno?" upitala je Kaja.Njih dvojica su je pogledala."Mislim, i dalje imamo nestalu osobu. Ne bismo li je trebali pokušati

pronaći prije nego što počistimo?""A kako ćemo to postići?" upitao je Hagen."Kao što je Harry ranije rekao. Pretraga.""I ne znamo odakle krenuti, dovraga.""Harry zna."Pogledali su čovjeka koji je jednom rukom upravo zgrabio polugu aparata

za kavu, a drugom ispod smeđeg vodopada držao svoju šalicu."Znaš li?" upitao je Hagen."Da, znam", odgovorio je Harry."Gdje?""Upast ćete u nevolje", odgovorio je Harry."Zašuti i da čujem", rekao je Hagen ne primijetivši kontradikciju. Jer je

razmišljao: Eto ga, ponavljam istu grešku. Što je to bilo u tom visokomsvijetlokosom policajcu zbog čega su ga drugi uvijek pratili kad bi se odlučiobaciti naglavce?

Olav Hole pogledao je Harryja i ženu pored njega. Oborila je pogled dok sepredstavljala, a Harry je primijetio da se to ocu svidjelo; uvijek se žalio da sužene prestale obarati pogled.

"Znači, vi ste Harryjeva kolegica", rekao je Olav. "Ponaša li se pristojno?""Moramo ići organizirati operaciju", rekao je Harry. "Samo sam svratio

vidjeti kako si."

165

Otac mu se blijedo nasmiješio, slegnuo ramenima i pozvao Harryja dapriđe bliže. Harry se nagnuo, slušao. I trznuo se.

"Bit ćeš dobro", rekao je Harry iznenada grubog glasa pa se uspravio."Vratit ću se večeras, dobro?"

U hodniku je Harry zaustavio Altmana i pokazao Kaji da krene dalje."Slušajte, pitao sam se možete li mi učiniti veliku uslugu", rekao je kad je

Kaja dovoljno odmakla. "Otac mi je upravo rekao da ga boli. Nikad vam to nećepriznati jer se boji da ćete mu dati još analgetika, a on... pa, ima patološki strahod ovisnosti o... drogama. Znate, postoji obiteljska povijest."

"Vaćam", promrmljao je medicinski brat i nastao je trenutak zbunjenostiprije nego što je Harry shvatio da je Altman rekao "Shvaćam". "Problem je štosam trenutačno u smjeni između dva odjela."

"Molim za osobnu uslugu."Altman je zaškiljio iza naočala i zamišljeno se zagledao u točku između

sebe i Harryja. "Vidjet ću što mogu napraviti.""Hvala vam."Kaja je vozila dok je Harry bio na telefonu sa šefom smjene Policijske

postaje Briskeby."Tvoj otac čini se kao drag čovjek", rekla je kad je Harry završio razgovor.Harry je zastao. "Mama ga je učinila dobrim", rekao je. "Dok je bila živa,

bio je dobro. Izvlačila je najbolje iz njega.""Zvuči kao nešto kroz što si sam prošao", rekla je."Što?""Netko te učinio dobrim."Harry je pogledao kroz prozor. Kimnuo."Rakel?""Rakel i Oleg", odgovorio je."Oprosti, nisam htjela...""U redu je.""Kad sam došla u Odjel za umorstva, svi su pričali o slučaju Snjegović. O

tome kako ih je pokušao ubiti. I tebe. Ali to je završilo prije nego što je slučajpočeo, zar ne?"

"Na neki način", odgovorio je Harry."Jesi li bio u kontaktu s njima?"Harry je zavrtio glavom. "Pokušali smo to ostaviti iza sebe. Pomoći Olegu

da zaboravi. To je još moguće dok su mladi.""Nije uvijek", rekla je Kaja s iskrivljenim osmijehom.Harry ju je pogledao. "A tko je tebe napravio dobrom?" "Even", odgovorila

je bez oklijevanja.

166

"Nema velikih romantičnih strasti?"Zavrtjela je glavom. "Nikakve ekstravelike, ništa XL. Samo nekoliko

malih. I jedna srednja.""Bacila si oko na nekog?"Zahihotala je. "Bacila oko?"Harry se nasmiješio. "Vokabular mi je malo staromodan u tom području."Oklijevala je. "Mislim da sam malko zaljubljena.""A šanse su?""Slabe.""Da pogodim", rekao je Harry, spustio prozor i pripalio cigaretu. "Oženjen

je i kaže da će zbog tebe ostaviti ženu i djecu, ali to ne čini?"Nasmijala se. "Da pogodim. Ti si tip koji je uvjeren da je prokleto dobar u

čitanju tuđih misli samo zato što pamti jedino one trenutke kad je bio u pravu?""Rekao je da mu trebaš dati vremena?""Ponovo krivo", odgovorila je. "On nikad ništa ne govori." Harry je

kimnuo. Spremao se postaviti još neka pitanja, kad mu je palo na pamet:Zapravo, ne želi znati.

167

35

Zaron

Maglica se podizala sa sjajne crne površine jezera Lyseren. Duž obalestabla su stajala nagnutih ramena poput nijemih ozbiljnih svjedoka. Mir jerazbijalo izvikivanje naredbi, radiokomunikacija i prskanje dok su se ronioci sgumenih čamaca bacali na leđa u vodu. Počeli su na obali najbližoj užari.Voditelji timova za pretragu i spašavanje poslali su svoje ronioce u raširenojformaciji i sad su stajali na obali, križali kvadrate definiranog područja potragekoje su prekrili i signalizirali povlačenjem crijeva kad žele da ronioci stanu ili sevrate. Profesionalni ronioci poput Jarlea Andreassena u tim su crijevima imalimikrofone koji su im ulazili u maske, omogućujući im da sve vrijeme mogukomunicirati.

Prošlo je tek šest mjeseci otkako je Jarle završio tečaj spašavanja i puls muje tijekom takvih ronjenja i dalje bio jako visok. A visok puls značio je i većupotrošnju kisika. Iskusniji ljudi iz Vatrogasne postaje Briskeby zvali su gaPlutača jer se često podizao na površinu i mijenjao spremnike s kisikom.

Jarle je znao da na površini i dalje ima danjeg svjetla, ali dolje je bilomračno kao u rogu. Pokušao je plivati na metar i pol iznad dna jezera, ali ipak jemutio mulj koji je onda reflektirao svjetlost svjetiljke i djelomično gazasljepljivao. Iako je znao da su drugi ronioci na svega nekoliko metara sa svakestrane, osjećao se samim. Samim i promrzlim do kosti. A čekali su ih vjerojatnojoš sati i sati ronjenja. Znao je da mu je ostalo manje zraka nego ostalima, pa jeu sebi opsovao. Nije ga smetalo što je prvi ronilac iz postrojbe koji morazamijeniti boce, već se bojao da će izroniti čak i prije ronilaca iz dobrovoljnogvatrogasnog društva. Usredotočio se i prestao disati. Nije to bila svjesna reakcijakako bi smanjio potrošnju kisika, nego je usred zrake svoje lampe unutaruzibane šume algi mogao vidjeti obris pomičnog drveta. Oblik nije pripadao dnujer ovdje ne bi mogao živjeti. Strano tijelo. Upravo ga je to činilo takofascinantnim i istodobno tako zastrašujućim. Ili je možda stvar u svjetlu njegovelampe koja je sjala u tamne oči, zbog čega je oblik djelovao živim.

"Sve u redu, Jarle?"Bio je to vođa tima. Jedan od njegovih zadataka bilo je slušanje disanja

ronilaca. Nije samo trebao biti siguran da dišu, već i slušati znakove nervoze. Iliprekomjerne smirenosti. Na dvadeset metara mozak pohranjuje toliko dušika dase može pojaviti pijanstvo dubina, dušična narkoza, kad počinješ zaboravljatistvari, jednostavni zadaci postaju sve teži i na većim dubinama mogu izazvati

168

vrtoglavicu, tunelski vid i posve iracionalno ponašanje. Jarle nije znao je li riječo pričama koje kruže bez povoda, ali čuo je za ronioce koji su smiješeći se,skidali maske na dubini od pedeset metara. Dosad je iskusio jedino narkozu odcrnog vina u kojem je uživao s partnericom u subotu navečer.

"Sve je u redu", odgovorio je Jarle Andreassen i ponovo počeo disati.Udahnuo je mješavinu kisika i dušika i čuo brundanje pored uha dok je otpustiomrežu mjehurića koji su se očajnički borili da dođu do površine.

Bio je to golem crveni jelen. Visio je odozgo prema dolje, golemimrogovima zapleten o rub stijene. Zacijelo se hranio na obali i pao. Ili ga jemožda netko ili nešto natjeralo u vodu. Što bi inače radio ovdje? Vjerojatno sezapleo u šaš i duge trske vodenih ljiljana, pokušao se osloboditi, a rezultat je bioda se samo sve više i više zaplitao u čvrste zelene pipke. A onda je sigurnopotonuo i borio se dok se nije utopio. Potonuo je na dno i ostao ondje dok su gabakterije i kemija tijela punili plinovima pa se ponovo podigao na vrh, ali rogovisu se zapleli u grančice biljaka koje su rasle ispod njega. Za nekoliko danaplinovi će napustiti truplo i on će ponovo potonuti. Baš kao i potopljeno ljudskotijelo. Ista bi se stvar vjerojatno dogodila osobi koju traže i zato truplo nijepronađeno; nikad nije isplivalo na površinu. U protivnom bi vjerojatno ležalonegdje dolje pokriveno slojem blata. Blata koje je neminovno odlazilo napovršinu dok mu se približavalo, a to je značilo da čak i mala definiranapodručja potrage mogu zauvijek čuvati tajne.

Jarle Andreassen izvadio je velik ronilački nož, doplivao do jelena iodrezao grančice koje su mu držale rogove. Činilo mu se da se šefu to nećesvidjeti, ali nije mogao podnijeti pomisao da neka lijepa zvijer ostane ispodpovršine. Truplo se podiglo pola metra, ali bilo je ondje još graničica koje su gadržale dolje. Jarle je pazio da mu se crijevo ne zaplete u šaš, pa je rezao brzo.Tad je osjetio potezanje crijeva. Teško mu je bilo ne osjetiti podražaj. Teško muje bilo na trenutak ne izgubiti koncentraciju. Nož mu je kliznuo iz ruke.Posvijetlio je lampom i uhvatio odbljesak oštrice prije nego što ju je izgubio ublatu. Oprezno je zaplivao za njim. Gurnuo je ruku u mulj i promiješao ga kaopepeo. Grabio je po dnu. Osjetio je kamenje, grane, nešto sklisko, trulo i zeleno.I nešto snažno. Lanac. Vjerojatno brodski. Još lanca. Još nešto. Čvrsto. Konturenečeg. Rupa, otvor. Čuo je iznenadno pištanje mjehurića prije nego što mu jemozak uspio oblikovati misao. Bilo ga je strah.

"Sve u redu, Jarle? Jarle?"Ne, nije sve bilo u redu. Čak i s debelim rukavicama, čak i s mozgom koji

nije dobivao dovoljno kisika nije sumnjao u to kamo je gurnuo ruku. U otvorenausta ljudskog trupla.

169

Četvrti dio

170

36

Helikopter

Mikael Bellman stigao je na jezero helikopterom. Elisa je još razgrtalamaglicu u šećernu vunu dok se on sa suvozačkog sjedala sjurio prema užari. Upolutrku su ga slijedili Kolkka i Beavis. Iz suprotnog smjera prilazila su imčetvorica muškaraca s nosilima. Bellman ih je zaustavio i podigao pokrivač.Nositelji su odmaknuli pogled kad se Bellman nagnuo i proučavao golo, bijelo,naduto tijelo.

"Hvala vam", rekao je i pustio ih da nastave prema helikopteru.Bellman je zastao na vrhu brijega i pogledao dolje u ljude koji su stajali

između zgrade i vode. Među roniocima koji su skidali opremu i suha odijelavidio je Beate Lønn i Kaju Solness. Nešto dalje stajao je Harry Hole irazgovarao s čovjekom za kojeg je Bellman pretpostavio da je Skai, lokalničasnik. Beavisu i Kolkki signalizirao je da čekaju, a on je vještim i brzimkoracima kliznuo niz brijeg.

"Hej, Skai", rekao je Bellman i otresao grančice s dugog kaputa. "MikaelBellman, Kripos. Razgovarali smo telefonom."

"Točno", rekao je Skai. "One noći kad su njegovi ljudi ovdje našli uže."Palcem je pokazao prema Harryju.

"I izgleda da je sad opet ovdje", rekao je Bellman. "Pitanje je što radi namojem mjestu zločina."

"Pa", rekao je Harry i pročistio grlo. "Kao prvo, teško da je ovo mjestozločina. A kao drugo, tražim nestalu osobu. I čini se da smo našli ono što smotražili. A kako ide trostruko umorstvo? Imate što? Dobili ste naše informacije okolibi u Håvassu, zar ne?" Lokalni časnik primijetio je Bellmanov pogled pa seispričao i diskretno nestao.

Bellman je promatrao jezero i prolazio kažiprstom po donjoj usni kao dautrljava mast. "U redu, Hole, svjestan si, zar ne, da si upravo osigurao da i ti itvoj nadređeni Gunnar Hagen izgubite posao, ali i da budete optuženi zazanemarivanje dužnosti?"

"Hm, jer smo obavili zadatak koji smo dobili?""Mislim da će ministar pravosuđa zahtijevati prilično detaljno objašnjenje

zašto si pokrenuo potragu za nestalom osobom upravo ispred užare u kojoj jenabavljeno uže kojim je ubijena Marit Olsen. Dao sam priliku vama uKriminalističkom odjelu. Nećete je opet dobiti. Igra je gotova, Hole."

171

"Dat ćemo ministru pravosuđa prilično detaljno objašnjenje, Bellmane.Naravno, sadržavat će informacije o tome kako smo mi otkrili odakle potječeuže, kako smo ušli u trag Eliasu Skogu i kolibi u Håvassu, kako smo saznali dapostoji četvrta žrtva po imenu Adele Vetlesen i kako smo je danas ovdjepronašli. Nešto što Kripos sa svim svojim ljudstvom i resursima nije uspiopostići u dva mjeseca. Ha, Bellmane?"

Bellman nije odgovorio."Bojiš se da bi to moglo utjecati na odluku ministra pravosuđa o tome tko

će u ovoj zemlji istraživati sva ubojstva, zar ne?""Ne pretjeruj, Hole. Zgazit ću te samo tako." Bellman je pucnuo prstima."U redu", rekao je Harry. "Nijedan od nas dvojice ne može pobijediti, pa

što kažeš na primirje?""Kog vraga misliš?""Dobit ćeš sve. Sve što imamo. Nećemo preuzeti zasluge ni za što."Bellman je sumnjičavo pogledao Harryja. "A zašto bi nam pomogao?""Jednostavno je", odgovorio je Harry i izvadio posljednju cigaretu iz kutije.

"Plaćen sam da pomažem uhvatiti ubojicu. To mi je posao."Bellman je napravio grimasu, glava i ramena su mu se pomicali kao da se

smije, ali nije se čuo nikakav zvuk. "Hajde, Hole, što želiš?"Harry je zapalio cigaretu. "Ne želim da Gunnar Hagen, Kaja Solness ili

Bjørn Holm budu krivi za ovo. Nećemo te omesti u mogućnosti napredovanja."Bellman je palcem i kažiprstom stisnuo donju usnu. "Vidjet ću što mogu

učiniti.""I želim biti dio ovoga. Želim pristup svem materijalu koji imaš i resurse za

istragu.""Sad je dosta!" rekao je Bellman i podigao ruku. "Imaš li problema sa

sluhom, Hole? Rekao sam ti da se držiš podalje od slučaja." "Možemo uhvatitiovog ubojicu, Bellmane. Sad bi to trebalo biti prokleto važnije od pitanja tko ćekasnije biti glavni, zar ne?" "Da se nisi...!" povikao je Bellman, ali zaustavio sekad je primijetio da se nekoliko glava okreće u njihovom smjeru. Zakoračio jeprema Harryju i spustio glas. "Ne razgovaraj sa mnom kao da sam idiot, Hole."

Vjetar je odnio dim Harryjeve cigarete u Bellmanovo lice, ali nije nitrepnuo. Harry je slegnuo ramenima.

"Znaš što, Bellmane? Mislim da ovo nema previše veze s moći ilipolitikom. Ti si klinac koji želi biti heroj. Jednostavno. I bojiš se da ću tipokvariti epopeju. Ali to možemo jednostavno riješiti. Što kažeš na to da ihizvadimo i vidimo tko se može popišati do ronilačkih čamaca?"

Kad se Mikael Bellman ovoga puta nasmijao, smijeh je bio iskren i glasan."Trebao bi čitati znakove upozorenja, Harry." Desna mu je ruka poletjela tako

172

brzo da Harry nije uspio reagirati, udarila cigaretu između usana i odbacila je.Pala je u vodu i zapištala.

"Pušenje ubija. Ugodan dan."Harry je čuo uzlijetanje helikoptera i promatrao svoju posljednju cigaretu

kako tone u vodi. Siv mokar papir i crn ugasli vrh.Kad je čamac ronilačkog tima iskrcao Harryja, Kaju i Beate pored

parkirališta, počeo je padati mrak. Između stabala uočili su nečije kretanje iuslijedili su bljeskovi fotoaparata. Harry je instinktivno podigao ruku i iz mrakazačuo glas Rogera Gjendema.

"Harry Hole, prema glasina navodno si pronašao truplo mlade žene. Kakose zove i jeste li sigurni da je ovo povezano s ostalim umorstvima?"

"Nemam komentara", odgovorio je Harry probijajući se, poluslijep. "Uovom je trenutku riječ o nestaloj osobi, a mogu jedino reći da pronađena ženamože biti nestala osoba. Što se tiče slučajeva ubojstava o kojima mislim dagovoriš, pitaj Kripos."

"Ime žene?""Prvo je trebamo identificirati i obavijestiti obitelj.""Ali ne isključuješ...""Kao i obično, ništa ne isključujem, Gjendeme. Slijedi tiskovna

konferencija."Harry je ušao u auto; Kaja je već bila pokrenula motor, a Beate Lønn

sjedila je na stražnjem sjedalu. Skrenuli su na glavnu cestu ostavljajući zasobom bljeskove fotoaparata.

"Još", rekla je Beate Lønn nagnuvši se između sjedala, "nisam dobilaobjašnjenje kako vas je potraga za Adele Vetlesen dovela ovamo."

"Dedukcija, jednostavno", odgovorio je Harry."Razumije se", uzdahnula je Beate."Zapravo me sram što se nisam sjetio ranije", rekao je Harry. "Neprestano

sam se pitao zašto se ubojica toliko potrudio otići u staru užaru samo radikomada užeta. Posebno jer se uže, za razliku od užadi koju je moguće kupiti utrgovini, može pratiti sve do izvora. Odgovor je, naravno, očit. Pa ipak, shvatiosam to tek kad sam gledao u duboko afričko jezero. Nije došao ovamo po uže.Sigurno je koristio uže za nešto ovdje - jer je ležalo u blizini - i odnio ga kući,gdje ga je kasnije koristio da bi ubio Marit Olsen. Došao je ovamo zbog truplakojeg se morao riješiti. Adele Vetlesen. Skai, čovjek koji živi ovdje, to nam jenacrtao kad smo prvi put došli ovamo. Ovo je dublji kraj jezera. Ubojica joj jenapunio hlače kamenjem, vezao je oko struka i za noge užetom i spustio je ujezero."

"Kako znaš da je bila mrtva prije nego što je došla ovamo? Mogao ju jeutopiti."

173

"Imala je velik rez oko vrata. Kladim se da će obdukcija pokazati da uplućima nije imala vode."

"I da ima ketanoma u krvi, baš kao i Charlotte i Borgny", ubacila se Beate."Rečeno mi je da je ketanom brzi anestetik", rekao je Harry. "Čudno što

prije nisam čuo za njega.""Nije toliko čudno", rekla je Beate. "To je stara jeftina verzija ketalara koji

se koristio za anesteziju pacijenata koji su imali tu prednost da i dalje mogusamostalno disati", rekla je Beate. "Ketanom je devedesetih zabranjen u EU iNorveškoj zbog nuspojava i sad se uglavnom koristi u nerazvijenim zemljama.Kripos je to neko vrijeme smatrao važnim tragom, ali nije dospio nikamo." Kadsu četrdeset minuta kasnije iskrcali Beate u Krimteknisku u Brynu, Harry jezamolio Kaju da sačeka i izašao iz automobila. "Nešto sam te htio pitati", rekaoje Harry.

"Da?" upitale Beate drhćući i trljajući ruke."Što si radila na potencijalnom mjestu zločina? Zašto Bjørn nije bio

ovdje?""Jer je Bellman Bjørnu dodijelio posebne dužnosti.""A što to znači? Čišćenje zahoda?""Ne. Koordinaciju Krimtekniska i strateško planiranje.""Što?" Harry je podigao obrve. "To je prokleta promocija." Beate je

slegnula ramenima. "Bjørn je dobar. Nije preuranjeno. Još što?""Ne.""Bok.""Bok. E, i usput, samo trenutak. Zamolio sam te da Bellmanu kažeš gdje

smo našli uže. Kad si mu prenijela poruku?""Nazvao si me navečer, sjećaš se, pa sam čekala do sljedećeg jutra. Zašto?""Bezveze", rekao je Harry. "Bezveze."Kad je ušao u auto, Kaja je gurnula telefon nazad u džep. "Vijest o truplu

već je na webu Aftenpostena", rekla je."Zbilja?""Kažu da je objavljena tvoja velika slika s punim imenom i da se o tebi

govori kao o voditelju istrage. Naravno, slučaj povezuju s ostalim ubojstvima.""Znači, to rade. Hm, jesi li gladna?""Prilično.""Imaš li planova? Ako ne, častim te večerom.""Sjajno. Gdje?""Restoran Ekeberg.""Oh. Ekskluzivno. Ima li razloga što si odabrao baš taj restoran?" "Pa,

sjetio sam se kad je jedan moj prijatelj prepričavao staru priču."

174

"Pričaj mi.""Nema se što reći, samo uobičajena adolescentska..." "Adolescencija!

Hajde!"Harry se nasmijao. A kako su se približavali središtu grada i na vrhu

grebena Ekeberg počinjalo je sniježiti, Harry joj je ispričao o Ubojitoj Kraljici,ljubimici restorana Ekeberg, nekoć najatraktivnijeg zdanja u Oslu. Doduše,takav je i danas, nakon renoviranja.

"U osamdesetima bio je tako derutan da su ljudi već bili odustali od njega.Postao je restoran za ples, u kojem si odlazio do stolova i molio za ples,pokušavajući ne srušiti čaše. A tad biste klizili podijem pridržavajući jednodrugo."

"Shvaćam.""Øystein, Tresko i ja odlazili smo na vrh njemačkih bunkera na plaži

Nordstrand, pili pivo i čekali da nas prođe pubertet. Kad nam je bilo sedamnaest,otišli smo do restorana, slagali o godinama i ušli. Nismo mnogo lagali, arestoranu je ionako trebala sva gotovina do koje je mogao doći. Plesni bend jebio bezveze, ali barem su svirali Nights in White Satin. A imali su zvjezdanuatrakciju koja je gostovala gotovo svake noći. Zvali smo je Ubojita Kraljica.Frajer u tijelu žene, to je bila."

"'Frajer u tijelu žene?" nasmijala se Kaja. "Bacila bi oko na nekog?""Aha", rekao je Harry. "Bacila bi se na tebe kao krdo slonova, onako zla, seksi ipotpuno zastrašujuća. Opremljena kao lunapark. Obline kao na vrtuljku."

Kaja se smijala još glasnije. "Lokalna zabavljačica, ni manje ni više.""Na neki način", rekao je Harry. "Ali u restoran Ekeberg dolazila je

uglavnom da bi bila viđena i da bi je se obožavalo, mislim. Naravno, i radibesplatnog pića od ishlapjelih kraljeva podija. Nitko nikad nije vidio da UbojitaKraljica odlazi kući s i jednim od njih. Možda nas je to fasciniralo. Žena koja semorala spustiti ligu ili dvije da bi imala obožavatelje, ali je ipak imala stila."

"I?""Øystein i Tresko rekli su da će mi platiti viski ako je pozovem na ples."Prošli su tramvajsku prugu i odvezli se uz strmo brdo prema restoranu."I?" upitala je Kaja."Usudio sam se.""I onda?""Plesali smo. Plesali smo dok joj nije dozlogrdilo gaženje po nogama, pa je

rekla da bi bilo bolje da prošećemo. Izašla je prva. Bio je kolovoz, bilo je vrućei, kao što vidiš, svuda okolo je samo šuma. Gusto lišće i mnogo puteva doskrivenih mjesta. Bio sam pijan ali dovoljno uzbuđen i znao sam da će ako samopisnem, čuti kako mi glas drhti. Pa sam šutio. I to je bilo u redu, ona je govorila.I radila sve ostalo. Kasnije me pitala želim li kući s njom."

175

Kaja se smijuljila. "Oh. I što se tamo dogodilo?""Možemo pričati o tome za večerom. Stigli smo."Zaustavili su se na parkiralištu, izašli i došli do stepenica restorana. Glavni

konobar ih je pozdravio, dopratio ih do ulaza u salu pa upitao za ime. Harry jeodgovorio da nisu rezervirali stol. Konobar se jedva suzdržao da ne zakolutaočima.

"Puni sljedeća dva mjeseca", otpuhnuo je Harry dok su odlazili, prethodnokupivši cigarete u baru. "Mislim da mi se mjesto više sviđalo dok je u restoranprobijala voda, a štakori cvilili iza toaleta. Barem si mogao ući."

"Zapalimo", predložila je Kaja.Prišli su niskom ciglenom zidu odakle se prema Oslu spuštala šuma. Oblaci

na zapadu bili su crveni i narančasti, a prometna gužva na autoputu svjetlucala jepoput fluorescentih svjetala u mraku grada. Činilo se da leži ondje, čeka ih,čuva, mislio je Harry. Kamuflirana zvjerka. Izvukao je dvije cigarete, zapalio ihi jednu pružio Kaji.

"Ostatak priče", rekla je Kaja udišući."Gdje smo stali?""Ubojita Kraljica te odvela kući.""Ne, pitala me želim li poći. Pristojno sam odbio.""Odbio. Lažeš. Zašto?""I Øystein i Tresko su me to pitali kad sam se vratio. Rekao sam im da ih

nisam mogao ostaviti kad me već čekaju s besplatnim viskijem."Kaja se nasmijala i otpuhnula dim."Ali to je, naravno, bila laž", rekao je Harry. "Lojalnost nema nikakve veze

s tim. Prijateljstvo ništa ne znači čovjeku koji je dobio dovoljno primamljivuponudu. Ništa. Istina je da se nisam usudio. Ubojita Kraljica meni jejednostavno bila u najstrašnijoj ligi od svih."

Neko su vrijeme sjedili u tišini. Slušali žamor grada i promatrali dim kakose koluta u zrak.

"Razmišljaš", rekla je Kaja."Hm. Razmišljam o Bellmanu. O tome kako je dobro obaviješten. Nije

samo znao da stižem u Norvešku, znao je i kojim letom." "Možda ima kontakteu policijskoj središnjici."

"Hm. A danas na jezeru Lyseren Skai je rekao kako ga je Bellman nazvao ipitao za uže iste one večeri kad smo mi bili u užari." "Zbilja?"

"A Beate mu nije rekla za uže sve do jutra nakon našeg posjeta." Harry jepratio sjaj duhana dok je letio niz brijeg. "A Bjørn je promoviran u koordinatoraza forenziku i strateško planiranje." Kaja ga je iznenađeno pogledala. "To nijemoguće, Harry." Nije odgovorio.

176

"Bjørn Holm! Bi li on obavijestio Bellmana o tome što radimo? Vasdvojica ste toliko dugo radila zajedno, vi ste... prijatelji!"

Harry je slegnuo ramenima. "Kao što sam rekao, mislim da..." Bacio jecigaretu na tlo i zgazio je petom "... prijateljstvo malo znači ako je čovjek dobiodovoljno primamljivu ponudu. Usuđuješ li mi se pridružiti na današnjemspecijalitetu kod Schrødersa?"

Sad neprestano sanjam. Ljeto je i volim je. Bio sam tako mlad i mislio daako nešto želiš, tvoje je, uzmi.

Adele, imala si njezin osmijeh, njezinu kosu i njezino nevjerno srce. A sadAftenposten kaže da su te pronašli. Nadam se da si bila ružna izvana koliko iiznutra.

Kažu i da su na slučaj postavili inspektora Harryja Holea. On je uhvatioSnjegovića.

Možda ima nade, možda policija ipak može spasiti živote?Isprintao sam sliku Adele s web-stranice Verdens Ganga i zalijepio je na

zid, pored istrgnute stranice iz knjige gostiju kolibe u Håvassu. Uz mojepreostala su još samo tri imena.

177

37

Profil

Specijalitet u Schrøder'su bilo je pirjano povrće s kajganom i sirovimlukom.

"Zgodno", rekla je Kaja."Vjerojatno je kuhar danas trijezan", složio se Harry pa pokazao: "Vidi."Kaja se okrenula i pogledala televizor. "Pa, zdravo!" rekla je.Ekran je ispunilo lice Mikaela Bellmana, a Harry je pokazao Riti da pojača.

Harry je proučavao pomake Bellmanovih usana. Meke kvaziženstvene crte. Sjaju intenzivnim smeđim očima ispod lijepo oblikovanih obrva. Bijele mrlje poputtragova na koži nisu mu mijenjale izgled, upravo suprotno, činile su gazanimljivijim, nalik nekoj egzotičnoj životinji. Da mu broj nije uklonjen izimenika, kao što je slučaj s većinom detektiva, sekretarica bi mu kasnije bilakrcata požudnim i zaljubljenim porukama. Tad je stigao i zvuk.

"... u kolibi u Håvassu sedmog studenog. Pa apeliramo na vas koji ste ondjebili da se što je prije moguće javite policiji."

U kadar se vratio spiker i uslijedio je novi prilog.Harry je odgurnuo tanjur i mahnuo za novu kavu. "Da čujem tvoja

razmišljanja o ubojici sad kad smo pronašli Adele. Daj mi profil.""Zašto?" upitala je Kaja i srknula vodu iz čaše. "Od sutra ćemo raditi na

drugim slučajevima.""Zabave radi.""Profiliranje serijskih ubojica spada u tvoju definiciju zabave?"Harry je sisao čačkalicu. "Znam da na to postoji dobar odgovor, ali ne

mogu ga se dosjetiti.""Bolestan si.""Onda, tko je on?""Kao prvo, on je. I serijski je ubojica. Ne mislim da je Adele nužno bila

broj jedan.""Zašto ne?""Jer je sve izvedeno tako bez greške da je sto posto bio hladnokrvan. Kad

prvi put ubiješ, nisi toliko hladnokrvan. Osim toga, tako ju je dobro sakrio da je

178

definitivno nismo trebali naći. To nam govori da je možda iza većeg dijelastatistike nestalih osoba." "Dobro. Još."

"Hm...""Hajde. Upravo si rekla da je obavio dobar posao sakrivši Adele Vetlesen.

To je prva žrtva umorstva za koju znamo. Kako je došlo do ostalih ubojstava?""Postao je hrabriji, samosvjesniji. Prestaje ih skrivati. Charlotte je nađena

iza automobila u šumi, a Borgny u podrumu uredske zgrade u središtu grada.""A Marit Olsen?"Kaja je malo razmišljala. "To je pretjerano. Izgubio je kontrolu, popustio je

stisak.""Ili je..." rekao je Harry "... prešao na sljedeću razinu. Želi svima pokazati

kako je pametan, pa počinje pokazivati svoje žrtve. Ubojstvo Marit Olsen u liduFrogner ogroman je vrisak traženja pozornosti, ali malo je indikacija gubitkakontrole u pogubljenju. Uže koje je koristio u najgorem je slučaju neoprezankorak, ali inače nam nije ostavio tragova. Slažeš se?"

Razmislila je pa kimnula."A tu je i Elias Skog", rekao je Harry. "Ima li što drugačije ovdje?""Muči žrtvu polaganom smrću", rekla je Kaja. "Razotkriva sadista u sebi.""Jabučica je također instrument mučenja", rekao je Harry. "Ali slažem se s

tobom da smo tad prvi put vidjeli sadizam. U isto vrijeme riječ je o svjesnomizboru: Razotkriva se, ne pušta drugima da to učine. I dalje režira predstavu, onje glavni."

Pred njih su postavljeni vrč za kavu i šalice."Ali..." rekla je Kaja."Da?""Nije li malo neobično da bi sadistički ubojica napustio poprište zločina

prije nego što ima priliku svjedočiti žrtvinoj patnji i konačnoj smrti? Stanodavkaje mogla čuti lupanje iz kupaonice nakon što je gost otišao. Pobjegao je...Čudno, ha?"

"Dobra poanta. Što onda imamo? Lažnog sadista. A zašto lažira?" "Jer znada ćemo ga profilirati ovako kako to sad radimo", rekla je Kaja odlučno. "I daćemo ga tražiti na pogrešnim mjestima." "Hm. Možda. Ako je tako, onda je riječo sofisticiranom ubojici." "Na što misliš, o, ti premudri?"

Harry je natočio kavu. "Ako je zbilja riječ o serijskom ubojici, mislim da suubojstva dobro raširena."

Kaja se nagnula preko stola, a istureni zubi sjajili su dok je šaptala: "Mislišda možda nije riječ o serijskom ubojici?"

"Pa, nedostaje potpis. Obično postoje posebni aspekti umorstva kojipokreću serijskog ubojicu i stoga se određene stvari ponavljaju. Ovdje nemamoindikacija da je ubojica tijekom ubojstava učinio išta seksualno. I nema sličnosti

179

u korištenim metodama osim što su Borgny i Charlotte obje ubijeneLeopoldovom jabučicom. Poprišta zločina prilično su različita, a i žrtve. Obajuspolova, različite dobi, različite pozadine, različite građe."

"Ali nisu nasumično odabrane. Svi su proveli noć u istoj kolibi." "Točno. Izato nisam sasvim uvjeren da imamo posla s klasičnim serijskim ubojicom. Ilibolje rečeno, nemamo posla s klasičnim motivom za ubijanje. Serijskimubojicama samo je ubojstvo općenito dovoljan motiv. Nije važno jesu li žrtvegrešnici, važno je samo da su lak plijen. Znam samo jednog serijskog ubojicukoji je imao kriterij odabira pojedinačnih žrtava."

"Snjegović.""Ne mislim da serijski ubojica bira žrtve s nasumične stranice knjige

gostiju kolibe. I ako se u Håvassu dogodilo išta što je moglo dati motiv ubojici,ne govorimo o klasičnim serijskim ubojstvima. Osim toga, potez kojim sepokazao stigao je prebrzo za uobičajenog serijskog ubojicu."

"Kako to misliš?""Poslao je ženu u Ruandu i Kongo da bi prikrio umorstvo i u isto vrijeme

kupio oružje za sljedeće. Kasnije ju je ubio. Drugim riječima, išao je u ekstremeda prikrije jedno umorstvo, a za ono sljedeće, nekoliko tjedana kasnije, nijeučinio ama baš ništa. A opet, kod sljedećeg umorstva ponaša se poput matadorakoji nam pokazuje muda brzim pokretom plašta. Mijenja osobnost brzinomsvjetlosti. Nema smisla."

"Misliš li onda da je riječ o serijskim ubojicama? Svatko s drugačijommetodom?"

Harry je odmahnuo glavom. "Postoji sličnost. Ubojica ne ostavlja tragove.Ako su serijski ubojice rijetkost, onaj koji ne ostavlja nikakav trag je bijeli kit. Usvakom slučaju, samo je jedan." "Onda, o čemu govorimo?" Kaja je podiglaruke u zrak.

"Serijski ubojica s poremećajem ličnosti?""Bijeli kit s krilima", odgovorio je Harry. "Ne, ne znam. I, u svakom

slučaju, nije važno. Radimo ovo samo zabave radi. To je sada Kriposov slučaj."Ispio je kavu. "Uzet ću taksi do bolnice." "Mogu te odvesti."

"Hvala ti, ali ne. Idi kući i pripremi se za nove i zanimljive slučajeve."Kaja je duboko uzdahnula. "Ta stvar s Bjornom...""Nitko živ ne smije saznati", dovršio je Harry. "Dobro se naspavaj."Altman je upravo izlazio iz sobe Harryjeva oca kad je ovaj stigao."Spava", rekao je medicinski brat. "Dao sam mu deset miligrama morfija.

Možete sjediti ovdje, nema problema, ali sljedećih nekoliko sati teško da će sepomaknuti."

"Hvala vam", rekao je Harry.

180

"U redu je. Imao sam majku koja je... Pa, morala je trpjeti više boli negošto je bilo potrebno."

"Hm. Pušite li, Altmane?"Harry je po izrazu lica prepunom krivnje vidio da Altman puši, pa ga je

pozvao da mu se pridruži vani. Dvojica muškaraca stajala su i pušila dok jeAltman, koji se zvao Sigurd, objašnjavao da je zbog svoje majke specijaliziraoanesteziju.

"Znači, kad ste sad mom ocu dali injekciju...""Recimo da je to bila usluga jednog sina drugome", nasmiješio se Altman.

"Ali, naravno, provjerio sam s liječnikom. Volio bih zadržati posao.""Mudro", rekao je Harry. "Volio bih da sam ja tako mudar." Završili su s

cigaretama i Altman se spremao otići, kad ga je Harry upitao: "Budući da stestručnjak za anesteziju, možete li mi reći kako bi se netko mogao dočepatiketanoma?"

"O, Bože", rekao je Altman. "Vjerojatno ne bih trebao odgovoriti.""U redu je", lukavo se nasmiješio Harry. "Riječ je o slučaju ubojstva na

kojem radim.""Aha. Ako ne radite s anesteticima, teško je doći do ketanoma u Norveškoj.

Djeluje kao metak, gotovo doslovno. Pacijent se odmah onesvijesti. Alinuspojave su gadne. Čirevi. Osim toga, postoji rizik od srčanog udara ako sepacijent predozira. Koristio se za suicide. Ali više ne. Ketanom je zabranjen uEU i Norveškoj prije nekoliko godina."

"Znam to, ali kamo biste otišli nabaviti ketanom?""Oh, u zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza. Ili u Afriku." "Primjerice, u

Kongo?""Definitivno. Proizvođač ga nakon zabrane u Europi prodaje po niskim

cijenama, pa završava u siromašnim zemljama. Uvijek je tako."Harry je sjeo pored očevog kreveta promatrajući kako mu se krhka prsa u

pidžami podižu i spuštaju. Nakon sat vremena ustao je i otišao.Odlučio je odgoditi poziv sve dok ne otključa kuću, stavi Don't Get Around

Much Any More - jednu od očevih ploča Dukea Ellingtona - i ne izvadi smeđukuglu. Vidio je da mu je Gunnar Hagen ostavio poruku, ali nije ju imao namjerupreslušati. Otprilike je znao o čemu je riječ. Bellman ga je opet gnjavio. Od sadpa nadalje neće smjeti ni taknuti slučaj bez obzira na valjane izgovore. A Harryće se morati javiti na uobičajene zadatke želi li ostati u policiji. Pa, možda tozadnje i ne. Bilo je vrijeme da krene na put. A putovanja počinju ovdje, večeras.Jednom je rukom izvukao upaljač, a drugom otvorio poruke koje je dobio. Prvaje bila od Øysteina. Predložio je momačku večer u ne tako dalekoj budućnosti spozivom na druženje kod Treska koji je vjerojatno bio najstaloženiji od njihtrojice. Drugi broj Harry nije prepoznao.

181

Vidim na web-stranici Aftenpostena da si zadužen za slučaj. Mogu pomoći.Elias Skog je govorio prije nego što je zalijepljen za kadu. C.

Harry je ispustio upaljač koji je s glasnim praskom udario u stakleni stolić.Osjetio je kako mu srce divlja. Tijekom istraga ubojstava uvijek su imali mnogopoziva s dojavama, savjetima i hipotezama. Ljudi koji su se bili spremni zakletida su vidjeli, čuli ili su im rečene svakojake stvari. I ne može li policija potrošitinekoliko minuta i saslušati ih? Često su to bili uvijek isti glasovi, ali ponekad bise javili novi smeteni luđaci. Harry je bio prilično siguran da ovo nije jedan odnjih. Novinari su mnogo pisali o slučaju; čitatelji su imali mnoštvo informacija.Ali javnosti nije rečeno da je Elias Skog nađen zalijepljen za kadu. I javnost nijedobila Harryjev broj mobitela.

182

38

Trajni ožiljci

Harry je isključio Dukea Ellingtona i sjeo s telefonom u ruci. Ova osobazna za superljepilo. I ima njegov broj telefona. Trebao bi provjeriti ime i adresupozivatelja, možda ga čak i uhititi jer postoji mogućnost da ga uplaši? S drugestrane, tko god bila ta osoba, očekivala je odgovor.

Harry je pritisnuo "Uzvrati poziv". Dvaput je zazvonilo, a tad je začuodubok glas. "Da?"

"Ovdje Harry Hole.""Lijepo te je opet čuti, Hole.""Hm. A kad smo mi razgovarali?""Ne sjećaš se? U stanu Eliasa Skoga. Superljepilo."Harry je osjetio da mu arterija u vratu pulsira grčeći predio vrata."Bio sam ondje. A s kim razgovaram i što si ti ondje radio?" Druga je

strana na sekundu utihnula, a Harry je odmah zaključio da je osoba prekinulavezu. Ali glas se vratio s razvučenim: "Oh, žao mi je, možda sam porukupotpisao samo s C. Jesam li?" "Da, jesi."

"Obično to činim. Ovdje inspektor Colbjørnsen. Iz Stavangera. Dao si mibroj, sjećaš se?"

Harry je opsovao u sebi, shvatio da i dalje zadržava dah i ispustio ga udugačkom izdahu.

"Jesi li ondje?""Aha", odgovorio je Harry, zgrabio žlicu s ruba stola i sastrugao malo

opijuma. "Rekao si da imaš nešto za mene?""Da, imam. Ali uz jedan uvjet.""A taj je?""Ostaje među nama.""Zašto?""Jer ne želim da onaj govnar Bellman dolazi ovamo misleći da je Božji dar

svim kriminalnim istragama. On i jebeni Kripos pokušavaju dobiti monopol nadcijelom državom. Što se mene tiče, nek se nose kvragu. Problem su moji šefovi.Ne smijem ni taknuti jebeni slučaj Skog."

"Pa zašto si se onda javio meni?"

183

"Ja sam jednostavan tip iz provincije, Hole. A kad sam u Aftenpostenuvidio da si preuzeo slučaj, znao sam što će se dogoditi. Znam da si poput mene ida se nećeš predati samo tako. Griješim li?" "Pa..." počeo je Harry i zagledao seu opijum ispred sebe.

"Pa, ako to možeš iskoristiti da nadmudriš pametnjakoviće i uništišBellmanove planove o uspostavi zlog carstva, primi to s mojim blagoslovom.Sačekat ću do prekosutra prije nego što pošaljem izvještaj Bellmau. Imaš danviše."

"Što znaš?""Pričao sam s ljudima iz Skogovog kruga koji je zapravo malen jer je lik

bio čudak, neobično intenzivan tip koji je sam putovao svijetom. Ukupno dvijeosobe. Stanodavka. I djevojka koju smo pronašli putem telefonskih brojeva kojeje nazivao u danima prije smrti. Zove se Stine Ølberg i razgovarala je s Eliasomu noći kad je ubijen. Bili su u autobusu izvan grada i on joj je rekao da je bio ukolibi u Håvassu u isto vrijeme kad i ubijene cure iz novina. Mislio je da ječudno što nitko nije otkrio da su bili u istoj kolibi i pitao se treba li otići napoliciju. Ali oklijevao je jer se nije htio umiješati. I mogu to shvatiti. Skog je veći prije imao nevolja s policijom. Dva je puta prijavljen zbog vrebanja. Dabudemo pošteni, nije učinio ništa nezakonito. Bio je, kao što sam rekao,intezivan tip. Stine je rekla da ga se inače plašila, ali da je te večeri bilodrugačije. On je bio uplašen."

"Zanimljivo.""Stine se pravila da ne zna tko su tri žrtve umorstva, a tad je Elias rekao da

će joj reći tko je također bio ondje, a tog nekog sigurno zna. I sad slijedi zbiljazanimljiv dio. Muškarac je dobro poznat. Barem kao netko s liste B slavnih."

"Zbilja?""Prema Eliasu Skogu, ondje je bio Tony Leike.""Tony Leike. Trebam li znati tko je to?""Živi s kćeri Andersa Galtunga, brodarskog magnata." Harryjevim

unutarnjim okom proletjelo je nekoliko novinskih naslova."Tony Leike je takozvani investitor, što znači đa se obogatio, a da nitko

zapravo ne zna kako, samo da nije riječ o napornom radu. I ne samo to, nego jepravi ljepotan. Ipak, teško da je Gospodin Ljubazni. A u tome je i kvaka. Tipima listu."

"Listu?" upitao je Harry glumeći da ne razumije kako bi pokazao što mislio Colbjornsenovim amerikanizmima.

"Dosje. Tony Leike ima osudu zbog nasilnog napada.""Hm. Provjerio si optužbu?""Prije mnogo godina Tony Leike pretukao je i osakatio Olea S. Hansena.

To se dogodilo sedmog kolovoza između jedanaest i dvadeset i petnaest do

184

dvanaest navečer, ispred plesnog kluba gdje je Tony živio s djedom. Tonyju jebilo osamnaest, Oleu sedamnaest i naravno da je tučnjava počela zbog suknje."

"Hm. Nije neobično da se ljubomorni klinci potuku nakon pića. Rekao si,nasilni napad?"

"Da, zapravo ima još. Nakon što je Leike srušio drugog dečka, sjeo je nanjega i sirotom klincu nožem izrezbario lice. Ožiljci su trajni iako u izvještajustoji da je moglo biti i mnogo gore da ga ljudi nisu odvukli."

"Ali postoji samo ta jedna presuda?""Tony Leike poznat je po temperamentu i često je sudionik tučnjava. Na

suđenju je svjedok tvrdio da ga je Leike pokušao zadaviti pojasom jer je rekaonešto nelijepo o Tonyjevu ocu."

"Zvuči kao da bi netko trebao popričati s Leikeom. Znaš li gdje živi?""Na tvom terenu. Holmenveien... Čekaj... sto sedamdeset dva." "Točno.

West End. Hvala, Colbjørnsene.""Ništa. Ovaj, još samo nešto. Muškarac je ušao u autobus za Eliasom. Sišao

je na istoj stanici kao Elias, a Stine kaže da je vidjela muškarca kako ga slijedi.Ali nije ga mogla opisati jer mu je lice pokrivao šešir. Može biti važno, a i nemora."

"Točno.""Računam na tebe, Hole.""Računaš na što?""Da ćeš učiniti pravu stvar.""Hm.""Laku noć.""Laku noć."Harry je sjeo i slušao Dukea. Tad je zgrabio telefon i otipkao Kajin broj.

Spremao se pritisnuti tipku za pozivanje, ali je oklijevao. Opet je to činio.Povlačio ljude za sobom. Harry je bacio telefon pored sebe. Imao je dvijemogućnosti. Pametnu, a ta je govorila da nazove Bellmana. Ili glupu, a ta jegovorila da pokuša sam.

Harry je uzdahnuo. Koga zavarava? Nije imao izbora. Spremio je upaljač udžep, zamotao kuglu u srebrnu foliju, stavio je u bar, skinuo se, navio alarm zašest i legao u krevet. Nije imao izbora. Zatvorenik vlastitih obrazaca ponašanjakoji su govorili da je u stvarnosti svaka akcija prinudna. U tom smislu nije bio nibolji ni gori od onih koje je progonio.

I s tom je mišlju zaspao s osmijehom na usnama.Noć je tako blaženo mirna, liječi ti vid i čisti um. Novi stari policajac.

Hole. Morat ću mu to reći. Neću mu sve pokazati, samo dovoljno da shvati. Tadon to može zaustaviti. Tako da ne moram ponovo raditi ono što radim. Pljujem ipljujem, ali krv mi ne prestaje puniti usta.

185

39

Relacijska pretraga

Harry je u policijsku središnjicu stigao ujutro u petnaest do sedam. Osimosiguranja na porti u velikom atriju iza teških ulaznih vrata nije bilo nikoga.

Kimnuo je čuvaru, provukao karticu kroz čitač na ulazu i spustio sedizalom do podruma. Odande je pojurio kroz prolaz i otključao sobu. Pripalio jeprvu cigaretu tog dana i nazvao broj mobitela dok se računalo još pokretalo.Katrine Bratt izgledala je pospano.

"Želim da obaviš one svoje relacijske pretrage", rekao je Harry. "IzmeđuTonyja Leikea i žrtava umorstva. Uključujući Julianu Verni iz Leipziga."

"Prostorija za hobije zaključana je do pola devet", rekla je. "Odmah ću sespremiti. Još što?"

Harry je oklijevao. "Možeš li mi provjeriti Jussija Kolkku? Policajac je.""Što s njime?""U tome je stvar", odgovorio je Harry. "Ne znam što s njime."Harry je odložio telefon i sjeo za računalo.Tony Leike imao je jednu osudu, to je bilo točno. A prema registru još je

dvaput imao nevolja s policijom. Kao što je Colbjørnsen kazao, oba puta zbogfizičkog nasilja. Prvi je put optužba povučena, a drugi je put slučaj odbačen.

Harry je guglao Tonyja Leikea i dobio niz pogodaka: manji spomeni unovinama - uglavnom povezani sa zaručnicom Lene Galtung - ali bilo je ispomena iz poslovnih medija u kojima se o njemu govori malo kao o investitoru,malo kao o spekulatoru, a malo kao o neukoj ovci. To posljednje, u Kapitalu,referenca je na Leikeovu pripadnost čoporu koje oponaša vodećeg psihologaEinara Kringlena u svemu što ovaj čini: od kupnje dionica, planinskih koliba iautomobila do izbora pravih restorana, pića, žena, ureda, kuća i odredišta zaodmor.

Harry je pretraživao linkove sve dok nije zastao kod članka u poslovnimnovinama.

"Bingo", promrmljao je.Tony Leike očito je mogao stajati na svojim nogama. Ili na svoja dva

rudnika. U svakom slučaju, Finansavisen je pisao o njegovom rudarskomprojektu u kojem je Leike predstavljen kao poduzetnik i entuzijast.

186

Fotografiran je pored kolega, dva mladića začešljane kose. Nisu nosilistandardna dizajnerska odijela, već kombinezone i radnu odjeću, a sjedili su nagomili drva ispred helikoptera i smiješili se. Tony Leike imao je najširi osmijeh.Imao je široka ramena, dugačke noge i bio je tamnoput, tamne kose i tamnekože. Imao je dojmljiv plemićki nos koji je s tamnom puti naveo Harryja dapomisli kako u krvotoku ima barem tračak arapske krvi. Ali razlog Harryjevaprigušenog oduševljenja bio je naslov: "KRALJ KONGA?"

Harry je nastavio otvarati linkove. Žuti je tisak više zanimalo skorašnjevjenčanje s Lene Galtung i popis gostiju. Harry je pogledao na sat. Sedam i pet.Nazvao je dežurnog službenika.

"Trebam pomoć za uhićenje u Holmenveienu.""Pritvor?"Harry je znao da nema dovoljno dokaza da od tužitelja zatraži uhidbeni

nalog."Privođenje radi ispitivanja", rekao je Harry."Mislio sam da ste rekli uhićenje? I zašto vam treba pomoć ako je samo...?""Možete li pripremiti vozilo i dva policajca da me čekaju ispred garaže za

pet minuta?"Harry je umjesto odgovora čuo otpuhivanje koje je protumačio kao 'da'.

Povukao je dva dima cigarete, ugasio je, ustao, zaključao vrata i otišao. Bio jedva metra u prolazu, kad je začuo slabašan zvuk za sobom i znao da to zvoničvrsta linija.

Izašao je iz dizala i bio na putu prema vratima, kad je čuo kako ga netkodoziva. Okrenuo se i vidio čuvara kako mu maše. Pored pulta Harry je vidio leđatamnožutog vunenog kaputa.

"Ovaj vas čovjek traži", rekao je recepcioner.Vuneni se kaput okrenuo. Reklo bi se da je od kašmira. U ovom slučaju

Harry je pretpostavljao da je zbilja riječ o kašmiru. Jer je kaput ispuniomuškarac širokih ramena i dugih nogu, tamnih očiju, tamne kose i možda s maloarapske krvi u krvotoku.

"Viši ste nego na fotografijama", rekao je Tony Leike i pokazao nizporculanski sjajnih zubi pa pružio ruku Harryju.

"Dobra kava", rekao je Tony Leike kao da to zbilja misli. Harry jeproučavao Leikeove duge iskrivljene prste svijene oko šalice. Nije zarazno,objasnio je Leike pružajući ruku Harryju, to je samo dobri stari artritis, nasljednabolest koja ga ako ništa drugo, čini pouzdanim meteorologom.

"Ali, da budem iskren, mislio sam da inspektori imaju malo bolje urede.Nije li vam ovdje malo vruće?"

187

"Zatvorski bojler", objasnio je Harry pijuckajući kavu. "Znači, jutros ste uAftenpostenu čitali o slučaju?"

"Da, za doručkom. Gotovo sam se zadavio, da budem iskren." "Zašto?"Leike se ljuljao na stolcu kao vozač Formule 1 u sjedalu prije starta.

"Nadam se da će ono što ću reći ostati među nama.""Tko smo mi?""Policija i ja. Idealno, vi i ja."Harry se nadao da mu je glas neutralan i da ne otkriva uzbuđenje. "A razlog

je?"Leike je duboko udahnuo. "Ne želim da izađe u javnost da sam bio u kolibi

u Håvassu u isto vrijeme kad i zastupnica u parlamentu Marit Olsen. Trenutačnosam iznimno zanimljiv medijima zbog skorašnjeg vjenčanja. Bilo bi vrlonezgodno da me se sad poveže s istragom umorstva. Mediji bi skočili na to, aonda bi se moglo dogoditi da... Mogle bi izroniti stvari iz moje prošlosti za kojebih radije da ostanu zakopane."

"Shvaćam", rekao je Harry nevino. "Naravno, morat ćemo odvagati nizfaktora i zato ne mogu ništa obećati. Ali ovo nije intervju, već samo razgovor iobično takve stvari ne javljam medijima."

"Ni mojim... ovaj, najbližima i najdražima?""Ne, ako za to nema razloga. Ako se bojite da će vaš dolazak ovamo biti

javan, zašto ste došli?""Zamolili ste da se jave ljudi koji su bili u kolibi, pa je to moja građanska

dužnost, zar ne?" Uputio je upitan pogled Harryju. A onda je složio grimasu."Kriste, uplašio sam se! Znao sam da su oni koji su te noći bili ondje sljedeći.Skočio sam u auto i dovezao se ravno ovamo."

"Je li se nedavno dogodilo nešto zbog čega ste se zabrinuli?" "Nije." TonyLeike oprezno je onjušio zrak. "Osim provaljenih podrumskih vrata prijenekoliko dana. Kriste, trebao bih ugraditi alarm, zar ne?"

"Jeste li to prijavili policiji?""Ne, odnijeli su samo bicikl.""A mislite da serijski ubojice u fušu kradu bicikle?"Leike je s osmijehom odmahnuo glavom. Nije to bio stidljiv osmijeh nekog

tko se plaši da je rekao nešto glupo, pomislio je Harry, već razoružavajući,pobjednički osmijeh koji kaže "Imaš pravo, frende", galantno čestitanje nekogtko je navikao na vlastite pobjede.

"Zašto ste tražili mene?""Novine su rekle da ste vi glavni, pa sam mislio da je to prirodno. A i, kao

što sam rekao, nadao sam se ovo zadržati u što užem krugu ljudi, pa sam krenuoravno prema vrhu."

"Ja nisam vrh, Leike."

188

"Ne? Aftenposten je ostavio dojam da jeste."Harry je pogladio svoju bolnu vilicu. Nije oblikovao mišljenje o Tonyju

Leikeu. Bio je muškarac njegovanog izgleda i šarma zločestog dečka koji jeHarryja podsjećao na hokejaša kojeg je vidio na oglasu za donje rublje. Želio jeostaviti dojam razbarušene svjetske opuštenosti, ali prikazati se i iskrenimljudskim bićem s osjećajima koje nije moguće sakriti. Ili je možda bilo obrnuto;možda je opuštenost bila iskrena, a iskrenost i osjećaji glumljeni.

"Što ste radili u Håvassu, Leike?""Skijao, naravno.""Sami?""Da, imao sam nekoliko stresnih dana na poslu i morao sam uzeti nekoliko

slobodnih dana. Često idem u Ustaoset i Hallingskarvet. Spavam u kolibama. Toje moj teren, da tako kažem."

"Zašto ondje nemate svoju kolibu?""Ondje gdje bih ja volio imati kolibu više ne možete dobiti dozvolu za

gradnju. Propisi nacionalnih parkova.""Zašto vaša zaručnica nije išla s vama? Skija li ona?""Lene? Ona..." Leike je otpio gutljaj kave. Onu vrstu gutljaja koji uzimate

usred rečenice da biste pribavili malo vremena za razmišljanje, pomislio jeHarry. "Ona je bila kod kuće. Ja... Mi..." pogledao je Harryja s izrazom licablagog očajanja, kao da moli za pomoć. Harry mu nije pomogao.

"Sranje. Bez pritiska onda, ha?"Harry nije odgovorio."U redu", rekao je Leike kao da mu je Harry dao potvrdan odgovor.

"Trebalo mi je prostora, morao sam se maknuti. Razmisliti. Zaruke, brak... To suproblemi za odrasle. A ja najbolje razmišljam kad sam sâm. Posebno gore, nasnijegom pokrivenim vrhovima." "A razmišljanje je pomoglo?"

Leike je ponovo bljesnuo prenaglašeno bijelim golemim zubima. "Da.""Sjećate li se drugih u kolibi?""Sjećam se Marit Olsen, kao što sam rekao. Zajedno smo popili čašu crnog

vina. Nisam znao da je zastupnica dok mi nije rekla." "Još nekog?""Bilo je njih još nekoliko koji su sjedili uokolo, a koje jedva da sam

pozdravio. Ali stigao sam prilično kasno, pa su neki sigurno već otišli naspavanje."

"Oh?""Vani je u snijegu bilo šest pari skija. Toga se jasno sjećam jer sam ih unio

u hodnik za slučaj lavine. Sjećam se da sam pomislio kako ostali vjerojatno nisuiskusni planinski skijaši. Bude li koliba napola zatrpana, ispod tri metra snijegabez skija ste u problemima. Ujutro sam prvi ustao - obično je tako - i otišao prijenego što su se ostali probudili."

189

"Rekli ste da ste stigli kasno. Skijali ste sami u mraku?" "Naglavna lampa,karta i kompas. Putovanje je bilo spontana odluka, pa nisam do večeri uhvatiovlak za Ustaoset. Ali, kao što sam rekao, poznajem taj kraj. Navikao sam sesnalaziti u ledenim pustopoljinama u mraku. A vrijeme je bilo dobro, snijeg jereflektirao mjesečinu, pa mi nije trebala karta ni lampa."

"Možete li mi reći što se dogodilo u kolibi dok ste bili ondje?" "Ništa senije dogodilo. Marit Olsen i ja smo razgovarali o crnom vinu i problemimaodržavanja modernih veza. To jest, mislim da je njezina veza bila malomodernija od moje."

"A ona nije rekla da se nešto dogodilo u kolibi?""Nije.""A ostali?""Sjedili su pored vatre i razgovarali o skijaškim izletima i pili. Možda pivo.

Ili neke vrste sportskih pića. Dvije žene i muškarac između dvadeset i trideset ipet, rekao bih."

"Imena?""Samo smo si kimnuli i pozdravili se. Kao što sam rekao, otišao sam gore

biti sam, a ne tražiti nove prijatelje.""Izgled?""U tim je kolibama noću prilično mračno i ako kažem da je jedna bila

plavuša, a druga tamnija, mogao bih jako pogriješiti. Kao što sam rekao, i nesjećam se koliko je ljudi bilo ondje." "Dijalekti?"

"Jedna je žena govorila dijalektom sa zapadne obale, mislim." "Stavanger?Bergen? Sunnmøre?"

"Žao mi je, nisam dobar u tome. Mogla je to biti zapadna obala, mogao jebiti jug."

"U redu. Htjeli ste biti sami, ali razgovarali ste s Marit Olsen o vezama.""To se dogodilo samo tako. Došla je i sjela kraj mene. Nije baš bila stidljiv

cvijetak. Brbljava. Debela i vesela." Te je dvije riječi rekao kao da prirodnopristaju jedna uz drugu. A Harryju je palo napamet da je fotografija LeneGaltung prikazivala ekstremno mršavu ženu, ako je suditi prema posljednjemprosjeku težine Norvežanki.

"Znači, osim Marit Olsen ne možete nam reći ništa ni o kome drugome?Čak i ako vam pokažem slike onih za koje znamo da su bili ondje?"

"Oh", rekao je Leike s osmijehom. "Tada bih mogao.""Aha?""Dok sam u jednoj sobi tražio krevet na koji ću leći, bio sam upalio lampu

da vidim ima li slobodnih ležajeva. I vidio sam dvoje ljudi kako spavaju.Muškarca i ženu."

"I mislite da ih možete opisati?"

190

"Ne jako detaljno, ali prilično sam siguran da bih ih prepoznao." "Oh?""Nekako se sjetite lica kad ih ponovo vidite."Harry je znao da je Leike u pravu. Opisi svjedoka u pravilu su neprecizni,

ali pokaži im sliku i rijetko griješe.Harry je prišao ormariću koji je dovukao nazad u ured, otvorio dosjee

svake od žrtava i izvadio fotografije. Dao je pet fotografija Leikeu koji ih jeprelistao.

"Ovo je, naravno, Marit Olsen", rekao je i vratio sliku Harryju. "A ove sudvije žene, mislim, sjedile kraj vatre, ali nisam siguran." Predao je Harryju slikeBorgny i Charlotte. "Ovo je možda onaj momak." Elias Skog. "Ali nijedan odnjih nije spavao u sobi. U to sam siguran. A ne prepoznajem ni ovu", rekao je ivratio sliku Adele.

"Znači, niste sigurni kad je riječ o osobama s kojima ste proveli nekovrijeme u sobi, ali ste sigurni za nekoliko njih koje ste vidjeli na nekolikosekundi?"

Leike je kimnuo. "Pa, spavali su.""Lakše je prepoznati ljude dok spavaju?""Ne, ali ne uzvraćaju pogled, pa možeš neometano gledati." "Hm. Nekoliko

sekundi.""Možda i duže."Harry je vratio fotografije u dosjee."Znate li imena koga od njih?" upitao je Leike."Imena?""Da. Kao što sam rekao, prvi sam ustao i pojeo nekoliko kriški kruha u

kuhinji. Ondje je bila knjiga gostiju, a ja se nisam upisao. Dok sam jeo, otvoriosam je i proučavao imena koja su unesena večer prije."

"Zašto?""Zašto?" Tony je slegnuo ramenima. "Na skijaškim izletima na planinama

često se sreću isti ljudi. Želio sam vidjeti poznajem li koga od njih.""Jeste li koga poznavali?""Ne. Ali ako mi kažete nekoliko imena ljudi za koje znate da su bili ondje

ili mislite da su bili, možda ću se sjetiti da sam ih vidio u knjizi gostiju.""Zvuči razumno, ali bojim se da nemamo imena. Ili adrese." "Pa onda",

rekao je Leike i zakopčao vuneni kaput, "bojim se da nisam od prevelikepomoći. Ali možete prekrižiti moje ime." "Hm", rekao je Harry. "Kad ste većovdje, imam još nekoliko pitanja. Imate li vremena?"

"Sam sam svoj šef", odgovorio je Leike. "Barem zasad.""U redu. Kažete da imate mračnu prošlost. Možete li mi okvirno reći o

čemu je riječ?"

191

"Pokušao sam ubiti tipa", odgovorio je Leike bez uljepšavanja. "Shvaćam",Harry se naslonio u stolcu. "Zašto?"

"Jer me napao. Tvrdio je da sam mu ukrao curu. Istina je da ona nije bilanjegova cura niti je to htjela biti i da ja ne kradem tuđe cure. Ne moram točiniti."

"Hm. Uhvatio vas je na djelu, zar ne?""Kako to mislite?""Pokušavam shvatiti što bih vas navelo da ga pokušate ubiti. Naravno, ako

to mislite doslovno.""Udario me. I zato sam dao sve od sebe da ga ubijem. Nožem. I gotovo sam

uspio, kad me nekoliko frendova odvuklo s njega. Osuđen sam za težak napad.Što je prilično jeftino za pokušaj ubojstva."

"Shvaćate da vas ovo što mi govorite može učiniti glavnim osumnjičenim?""U ovom slučaju?" Leike je iskosa pogledao Harryja. "Šalite se? Rekao bih

da ste pametniji.""Ako ste jednom htjeli ubiti...""Nekoliko sam puta htio ubiti. Mislim da sam i uspio." "Mislite?""Noću u džungli nije lako vidjeti crnce. Većinu vremena pucate napamet.""A to ste radili?""U svojoj napaćenoj mladosti da. Nakon što sam otplatio svoj zločin,

prijavio sam se u vojsku i otišao ravno u Južnu Afriku. Ondje sam se zaposliokao plaćenik."

"Hm. Znači, bili ste plaćenik u Južnoj Africi?""Tri godine. A Južna Afrika samo je bila mjesto na kojem sam se prijavio.

Borbe su se održavale u okolnim državama. Ondje se uvijek odigravao rat iuvijek je postojalo tržište za profesionalce, posebno bijelce. Znate, crnci i daljemisle da smo mi pametniji. Više vjeruju bijelim časnicima nego svojimljudima."

"Možda ste bili i u Kongu?"Desna obrva Tonyja Leikea oblikovala je crni zarez. "Kako to mislite?""Nedavno sam bio ondje, pa me zanima.""Tad se zvao Zair. Ali većinu vremena nismo znali u kojoj smo prokletoj

državi. Bilo je samo zeleno, zeleno, zeleno, a onda crno, crno, crno sve doksunce ne bi ponovo izašlo. Radio sam za takozvanu osiguravateljsku tvrtku unekim rudnicima dijamanata. Ondje sam naučio čitati karte i kompas podlampom. Iako je kompas ondje gubitak vremena, previše je metala uplaninama." Tony Leike naslonio se u stolcu. Opušteno i bezbrižno, primijetio jeHarry.

192

"Kad smo kod metala", rekao je Harry, "mislim da sam negdje pročitao dadolje imate rudnik."

"Tako je.""Kakve vrste metala?""Čuli ste za koltan?"Harry je polako kimnuo. "Koristi se u mobitelima.""Točno. I u igraćim konzolama. Kad je devedesetih krenula proizvodnja

mobitela, moje trupe i ja smo bili u misiji na sjeveroistoku Konga. NekiFrancuzi i neki domoroci ondje su vodili rudnik i angažirali klince sa srpovima ilopatama da kopaju koltan.

Izgleda kao bilo koji drugi kamen, ali koristi ga se za proizvodnju tantala,zbilja vrijedan element. A ja sam znao da bih kad bih samo pronašao nekoga tkobi me financirao, mogao voditi pravi moderan rudarski biznis od kojeg bismo seobogatili i ja i moji partneri."

"I to se dogodilo?"Tony Leike se nasmijao. "Ne baš. Uspio sam posuditi novac pa su me

ljigavi partneri sjebali i sve sam izgubio. Posudio sam još novca, ponovo su mesjebali, pa sam posudio još i malo zaradio."

"Malo?""Nekoliko milijuna da otplatim dugove. No imao sam mrežu kontakata i

dobio neke novinske naslove jer sam, naravno, viknuo hop prije nego što samskočio. I to je bilo dovoljno da me prime u krug u kojem se vrti velik novac. Dabiste postali članom, važan je broj znamenki na računu, a ne plus ili minusispred toga." Leike se ponovo nasmijao srčanim i glasnim smijehom i Harry jejedva zadržao osmijeh.

"A sad?""Sad čekamo veliki puč jer je vrijeme za žetvu koltana. Da, zbilja, dovoljno

sam dugo to ponavljao, ali sad je istina. Morao sam prodati udio u projektu uzamjenu za mogućnost otkupa kako bih platio dugove. Sad se situacija popravilai moram se samo dokopati novca kako bih otkupio svoje dionice i ponovopostao puni partner."

"Hm. A novac?""Netko će pomisliti da je logično da mi ponovo posudi novac i dobije manji

udio. Povrat je ogroman, rizik minimalan. A sva su velika ulaganja obavljena,uključujući lokalnu korupciju. Čak smo raščistili put kroz džunglu kako bismomogli utovarivati ravno u teretne avione i izvoziti stvar kroz Ugandu. Jeste libogati, Harry? Mogao bih urediti da dobijete komad kolača."

Harry je odmahnuo glavom. "Jeste li nedavno bili u Stavangeru, Leike?""Hm. Ljetos.""I otad niste?"

193

Leike je malo razmislio pa odmahnuo glavom."Niste posve sigurni?" upitao je Harry."Predstavljam projekt potencijalnim investitorima, a to znači da mnogo

putujem. Može biti da sam ove godine tri ili četiri puta bio u Stavangeru, alimislim da nisam bio tamo nakon ljeta."

"A u Leipzigu?""Je li ovo trenutak kad ja pitam treba li mi odvjetnik, Harry?" "Samo vas

želim što je prije moguće eliminirati iz slučaja da se usredotočimo narelevantnije probleme." Harry je kažiprstom prošao po hrptu nosa. "Ako neželite da mediji saznaju za ovo, pretpostavljam da ne želite pozvati odvjetnika ilibiti pozvani na formalne razgovore i tako dalje?"

Leike je polako kimnuo. "Naravno, u pravu ste. Hvala na savjetu, Harry.""Leipzig?""Žao mi je", rekao je Leike s iskrenim žaljenjem u glasu i na licu. "Nisam

bio ondje. Jesam li trebao biti?""Hm. Moram vas pitati i gdje ste bili određenih dana i što ste radili.""Samo naprijed."Harry je diktirao četiri sporna datuma, a Leike ih je zapisao u blok

Moleskine."Provjerit ću čim se vratim u ured", rekao je. "Usput, ovo je moj broj

telefona." Pružio je Harryju posjetnicu s natpisom Tony C. Leike, poduzetnik."Što označava C.?""Recite vi meni", rekao je Leike i ustao. "Tony je, naravno, skraćeno od

Anthony, pa sam mislio da mi treba inicijal. Daje težinu, ne mislite li? Mislimda se strancima sviđa."

Umjesto da izađu kroz prolaz, Harry je otpratio Leikea stepenicama dozatvora, pokucao na staklo i čuvar je izašao i pustio ih.

"Osjećam se kao da gostujem u epizodi Bande Olsen", rekao je Leike doksu stajali na šljunčanom putu ispred dojmljivih zidova starog zatvora Botsen.

"Ovako je malo diskretnije", rekao je Harry. "Postajete prepoznatljivo lice,a osoblje upravo stiže na posao u policijsku središnjicu." "Kad smo kod lica,vidim da vam je netko slomio čeljust."

"Ili sam pao i udario se?"Leike je odmahnuo glavom i nasmiješio se. "Znam ponešto o slomljenim

čeljustima. Ovo je iz tučnjave. Samo ste pustili da zaraste, kao što vidim. Trebalibiste to srediti, zahvat nije težak."

"Hvala na savjetu.""Dugujete li im mnogo novca?""Znate nešto i o tome?"

194

"Da!" povikao je Leike i raširio oči. "Nažalost.""Hm. Još nešto, Leike...""Tony. Ili Tony C." Leike je bljesnuo bijelim zubima. Kao netko bez

ikakvih briga na svijetu, pomislio je Harry."Tony, jeste li kad bili na jezeru Lyseren? Onom u Ost...?" "Jesam,

naravno. Jeste li ludi?" Tony se smijao. "Farma Leike je u Rustadu. Svakog ljetaišao sam onamo djedu. Nekoliko sam godina i živio ondje. Fantastično mjesto,zar ne? Zašto vas zanima?" Osmijeh mu je nestao s lica. "O, sranje, ondje sunašli onu ženu! Kakva slučajnost, ha?"

"Pa", rekao je Harry, "nije tako nemoguće. Lyseren je veliko mjesto.""Istina. Još jednom hvala, Harry." Leike je pružio ruku. "A ako se pojave

neka imena u vezi s kolibom u Håvassu ili se netko javi, nazovite me i vidjet ćumogu li ih se sjetiti. Potpuna suradnja, Harry."

Harry je vidio sebe kako se rukuje s čovjekom za kojeg je upravo zaključioda je ubio šestero ljudi u posljednja tri mjeseca.

* * *

Prošlo je petnaest minuta otkako je Leike otišao, kad je nazvala KatrineBratt.

"Da?""Negativno u njih četvero", rekla je."A u petog?""Pogodak. Duboko u probavnom traktu digitalnih informacija." "Poetski.""Svidjet će ti se. Šesnaestog veljače Elias Skog primio je poziv s broja koji

nije registriran ni na čije ime. Drugim riječima, s tajnog broja. A to bi mogaobiti razlog što policija Osla..."

"Stavangera.""… nije ranije pronašla vezu. Ali unutar najdubljih crijeva..." "A pod time

misliš Telenorov interni superzaštićeni registar?""Nešto takvo. Pripada jednom Tonyju Leikeu, Holmenveien sto sedamdeset

dva.""Da!" povikao je Harry. "Ti si anđeo.""Vjerujem da je to loše odabrana metafora, posebno jer zvučiš kao da si

upravo osudio čovjeka na doživotni zatvor.""Čujemo se kasnije.""Čekaj! Ne želiš čuti o Jussiju Kolkki?""Skoro sam zaboravio na to. Pucaj."I pucala je.

195

40

Ponuda

Harry je pronašao Kaju u Kriminalističkom odjelu u crvenoj zoni na šestomkatu. Razvedrila se kad je primijetila da Harry stoji na vratima.

"Uvijek su ti vrata otvorena?" upitao je."Uvijek. A tebi?""Zatvorena. Uvijek. Ali vidim da si bacila stolac za goste. Pametno. Ljudi

vole gnjaviti."Nasmijala se. "Radiš nešto uzbudljivo?""Na neki način", rekao je, ušao i oslonio se o zid.Stavila je obje ruke na rub stola, odgurnula se pa otklizala sa stolcem do

ormarića. Ondje je otvorila ladicu, izvukla pismo i dala ga Harryju. "Mislila samda bi htio vidjeti ovo."

"Što je to?""Snjegović. Njegov je odvjetnik podnio molbu da ga se prebaci iz

Ullersmoa u normalnu bolnicu iz zdravstvenih razloga."Sjeo je na rub stola i čitao. "Hm. Skleroderma. Brzo napreduje. Nadam se,

ne prebrzo. Ne zaslužuje to."Podigao je pogled i vidio da se šokirala."Moja je prateta umrla od skleroderme", rekla je. "Užasna bolest.""I užasan čovjek", rekao je Harry. "Zapravo se prilično slažem s onima koji

tvrde da kapacitet za opraštanje mnogo govori o esencijalnoj kvaliteti osobe. Jasam najniža vrsta."

"Nisam te htjela kritizirati.""Obećavam da ću u sljedećem životu biti bolji", rekao je Harry, spustio

pogled i protrljao vrat. "Koji ću ako su hindusi u pravu, vjerojatno proživjeti kaoobad. Ali bit ću dobar obad."

Podigao je pogled i ustanovio da ono što je Rakel nazivala njegovim"prokletim dječačkim šarmom" djeluje. "Slušaj, Kaja, došao sam jer imamponudu."

"Oh?""Da", Harry je čuo ozbiljnost u svojem glasu. Glas čovjeka koji nema

sposobnost opraštanja, nema obzira, ne misli ni na što osim na svoj cilj. I koji

196

primjenjuje tehniku obrnutog uvjeravanja, koja mu je prečesto prolazila. "Ipreporučujem da je odbiješ. Vidiš, imam tendenciju uništiti živote onih s kojimase spetljam."

Na svoje zaprepaštenje primijetio je da joj je lice postalo purpurno."Ali mislim da ovo ne bi bilo ispravno bez tebe", nastavio je. "Ne kad smo

tako blizu.""Blizu... čemu?" Rumenila je nestalo."Blizu hvatanju krivca. Na putu sam da od tužitelja zatražim zahtjev za

njegovo uhićenje.""Oh... Naravno.""Naravno?""Mislim, koga ćeš uhititi?" Dogurala se nazad do stola. "Zbog čega?""Našeg ubojicu, Kaja.""Zbilja?" Gledao je kako joj se zjenice šire polako, pulsirajuće. I znao je što

se zbiva u njoj. Jurnjava krvi prije pada, osjećaj divlje životinje. Uhićenje. Kojeće joj se naći u životopisu. Kako bi mogla odoljeti?

Harry je kimnuo. "Zove se Tony Leike."Boja joj se vratila u obraze. "Zvuči poznato.""Uskoro se treba oženiti za kćer...""O, da, zaručen je za malu Galtungovu." Namrštila se. "To znači da imaš

dokaze?""Posredne. I slučajnosti."Vidio je da joj se zjenice ponovo stežu."Siguran sam da je on naš tip, Kaja.""Uvjeri me", rekla je i mogao je osjetiti glad. Želju da proguta nešto sirovo,

da ima opravdanje za dosad najluđu odluku u životu. A nije ju imao namjereštititi od nje same. Jer bila mu je potrebna. Bila je savršena za medije: mlada,inteligentna, žena, ambiciozna. S privlačnim licem i dosjeom. Ukratko, imala jesve što on nije imao. Bila je Ivana Orleanska koju Ministarstvo pravosuđa nećehtjeti spaliti na lomači.

Harry je udahnuo. Tad je ponovio razgovor koji je vodio s TonyjemLeikeom. Detaljno. Nije se pitao kako je mogao reproducirati sve što je rečeno,riječ po riječ. Njegove su kolege tu sposobnost uvijek smatrale čudesnom.

"Koliba u Håvassu, Kongo i jezero Lyseren", rekla je Kaja kad je završio."Bio je na svim tim mjestima."

"Da, i osuđen je zbog nasilja. I priznaje da mu je namjera bila ubiti.""Sjajno. Ali...""Sad je na redu onaj najbolji dio. Nazvao je Eliasa Skoga. Dva dana prije

nego što je pronađen ubijen."

197

Zjenice su joj bile crna sunca. "Imamo ga", rekla je tiho. "Znači li mi onošto mislim da znači?"

"Da"Harry je uzdahnuo. "Shvaćaš rizike ako se uključiš? Čak i ako sam u pravu

za Leikea, nema jamstva da su uhićenje i uspješno suđenje dovoljni da odnossnaga preokrenu u Hagenovu korist. A tad ćeš ti biti u nemilosti."

"A što je s tobom?" Nagnula se preko stola. Njezini su sitni zubi piranesvjetlucali. "Misliš li ti da ovo vrijedi rizika?"

"Ja sam potrošeni policajac koji malo tog može izgubiti, Kaja. Meni je ovokao sve ili ništa. Ne mogu u Narkotike ili Seksualne prijestupe, a Kripos minikad neće ponuditi posao. Ali mislim da je to tebi osobno loša odluka."

"Moje su odluke obično takve", rekla je odjednom ozbiljna. "Dobro", rekaoje Harry i ustao. "Idem pronaći odvjetnika. Nemoj pobjeći."

"Bit ću ovdje, Harry."Harry je pokazao prema licu muškarca koji je očito neko vrijeme stajao na

vratima."Oprostite", rekao je muškarac i široko se nasmiješio. "Rado bih nakratko

posudio damu."Kimnuo je prema Kaji, a smijeh mu je plesao u očima."Slobodno", rekao je Harry, kratko se nasmiješio muškarcu i nestao niz

hodnik."Aslak Krongli", rekla je Kaja. "Što seoskog momka dovodi u velik

zločesti grad?""Uobičajeno, pretpostavljam", rekao je policajac iz Ustaoseta."Uzbuđenje, neonska svjetla i gužva?"Aslak se nasmiješio. "Posao. I žena. Mogu li te počastiti kavom?""Ne sad", odgovorila je Kaja. "Svašta se zbiva, pa moram čuvati utvrdu.

Ali rado ću te počastiti kavom u kantini. Na gornjem je katu. Ako kreneš, imamvremena obaviti telefonski poziv."

Podigao je palac u zrak i nestao.Kaja je zatvorila oči i duboko drhtavo uzdahnula.Ured tužitelja nalazio se na šestom katu, pa Harry nije morao daleko

hodati. Tužiteljica, mlada žena koja je očito zaposlena nakon što je Harryposljednji put posjetio ured, pogledala ga je preko naočala kad je ušao.

"Trebam plavi obrazac", rekao je Harry."A vi ste?""Inspektor Harry Hole."Pokazao je policijsku iskaznicu i prema njezinoj pomalo frenetičnoj

reakciji shvatio da je čula za njega. Mogao je zamisliti i što, ali odlučio je ne

198

misliti na to. Što se nje ticalo, zapisala je njegovo ime na nalog za pretragu iuhićenje, provjerila mu iskaznicu naglašeno škiljeći, kao da su mu ime i prezimenevjerojatno komplicirani.

"Dva križića?" upitala je."Dobro", odgovorio je Harry.Prekrižila je "uhićenje" i "pretraga" i naslonila se u stolcu na način koji je,

Harry se mogao okladiti, bio kopija poze imaš trideset sekundi da me uvjeriš,koju je vidjela u iskusnijih tužitelja.

Harry je iz iskustva znao da je prvi argument najvažniji - tad tužiteljidonose odluke - pa je počeo s pozivom koji je Leike uputio Eliasu Skogu dvadana prije umorstva. I to unatoč Leikeovim uvjeravanjima tijekom razgovora sHarryjem da ne poznaje Skoga i da nije s njime razgovarao u kolibi. Argumentbroj dva bila je osuda za napad za koju je Leike priznao da je bila riječ opokušaju ubojstva, a Harry je već vidio da je plavi obrazac u torbi. Pa jepostupak začinio slučajnostima u obliku Konga i jezera Lyseren, ne ulazećipreviše u detalje.

Skinula je naočale."U osnovi sam vam sklona", rekla je. "Ali moram malo razmisliti o

svemu."Harry je opsovao u sebi. Iskusniji bi mu tužitelj odmah dao nalog, ali ona je

bila toliko zelena da se nije to usuđivala bez konzultacija s ostalima. Na vratimajoj je trebao stajati znak "Obuka u tijeku", pa bi otišao nekome drugome. Ali sadje bilo prekasno.

"Hitno je", rekao je Harry."Zašto?"To joj baš i nije mogao objasniti. Harry je mahnuo rukom, a ta gesta trebala

je govoriti sve, ali nije rekla ništa."Donijet ću odluku nakon ručka..." naglašeno je pogledala obrazac "...

Hole. Stavit ću plavi obrazac u vaš pretinac ako dobije odobrenje."Harry je stisnuo zube kako ne bi rekao ništa ishitreno. Znao je da se ona

ponaša kako bi se i trebalo ponašati. Prirodno, kompenzira činjenicu da jemlada, neiskusna žena u muškom svijetu. Ali pokazala je odlučnost da zadobijepoštovanje; od početka je pokazala da tehnika buldožera na njoj neće imatiučinka. Dobar posao. Došlo mu je da joj zgrabi naočale i razbije ih.

"Možete li nazvati moj interni broj kad odlučite?" rekao je. "U ovom setrenutku moj ured nalazi podalje od pretinaca."

"U redu", rekla je velikodušno.Harry je bio u prolazu otprilike pedeset metara od ureda, kad je čuo kako se

otvaraju vrata. Netko je izašao, brzo zaključao za sobom, okrenuo se i požurio seprema Harryju. I ukočio se kad ga je ugledao.

199

"Jesam li te uplašio, Bjørne?" upitao je Harry nježno.Udaljenost između njih i dalje je iznosila više od dvadeset metara, ali

zidovi su odjekivali prema Bjørnu Holmu."Malo", rekao je muškarac iz Totena i poravnao šarenu rastafarijansku

kapu koja mu je pokrivala crvenu kosu. "Šuljaš se ljudima.""Hm. A ti?""Što ja?""Što radiš ovdje? Mislio sam da imaš dovoljno posla u Kriposu. Kako

čujem, dobio si divan novi posao." Harry je stao dva metra od Holma koji jeočito bio iznenađen.

"Nisam siguran od dijelu s divnim", rekao je Holm. "Ne daju mi da radimna onome što najviše volim."

"A to je?""Forenzika. Znaš mene.""Znam li?""Ha?" Holm se namrštio. "Koordinacija forenzike i strateškog planiranja,

što bi to zapravo trebalo biti? Prenošenje poruka, sazivanje sastanaka, slanjeizvještaja."

"To je promocija", rekao je Harry. "Početak nečeg dobrog, ne misliš tako?"Holm je prezrivo otpuhnuo. "Znaš što ja mislim? Mislim da me Bellman

stavio onamo samo kako bi me držao izvan igre. Kako bi bio siguran da nisamblizu informacijama iz prve ruke. Sumnja da ih u tom slučaju on neće vidjetiprije tebe."

"Ali tu se vara", rekao je Harry i stao licem u lice s forenzičarom. BjørnHolm dvaput je trepnuo. "Koji ti je kurac, Harry?"

"Da, koji kurac?" Harry je čuo kako mu ljutnja glas čini tankim, metalnim."Koji kurac si ti radio u uredu, Bjørne? Sve je tvoje sranje dosad nestalo."

"Što sam radio?" upitao je Bjørn. "Išao sam po ovo." Podigao je desnu rukuu kojoj je stezao knjigu. "Rekao si da ćeš je ostaviti na porti, sjećaš se?"

Hank Williams: Biografija.Harry je osjetio kako mu sram udara u obraze."Hm.""Hm", oponašao ga je Bjørn."Imao sam je sa sobom kad smo se iselili", rekao je Harry. "Ali okrenuo

sam se u hodniku i vratio. I posve zaboravio na nju.""U redu. Smijem li sad ići?"Harry je zakoračio u stranu i slušao korake Bjørna Holma kako između

psovki nestaju prolazom.Otključao je ured.

200

Bacio se u stolac.Ogledao oko sebe.Bilježnica. Prelistao ju je. Nije vodio nikakve bilješke tijekom razgovora,

ništa što bi Tonyja Leikea označilo kao osumnjičenog. Otvorio je ladice stolakako bi vidio ima li znakova da ih je netko pretraživao. Izgledale su nedirnuto.Je li Harry ipak pogriješio? Može li se nadati da Holm ne prenosi informacijeMikaelu Bellmanu?

Bacio je pogled na sat. Pomolio se da nova tužiteljica brzo jede. Lupio jenasumičnu tipku na računalu i zaslon je oživio. Pokazivao je stranicu njegoveposljednje pretrage na Googleu. U okviru za pretraživanje sjalo je ime. TonyLeike.

201

41

Plavi obrazac

"Dakle", započeo je Aslak Krongli vrteći šalicu s kavom, a Kaja jepomislila da u njegovoj velikoj ruci izgleda kao posudica za jaje. Sjela jenasuprot njemu za stol najbliži prozoru. Policijska kantina bila je smještena nanajvišem katu, uobičajenog norveškog dizajna, odnosno svijetla i čista ali netako udobna da bi se ljudi poželjeli zadržati dulje nego što je potrebno. Velikaprednost prostorije bio je pogled na grad, ali on, čini se, i nije osobito zanimaoKronglija.

"Provjerio sam knjige gostiju drugih samoposlužnih koliba na području",nastavio je. "Jedine koje su u knjigu zapisali da sljedeću noć planiraju provesti ukolibi u Håvassu bile su Charlotte Lolles i Iska Peller koje su noć prije provele uTunveggu."

"A za njih već znamo", rekla je Kaja."Da. Pa, zapravo, imam samo dvije stvari koje bi te mogle zanimati.""A to su?""Telefonom sam izravno razgovarao sa starijim parom koji je proveo noć u

kolibi u Tunveggu, kad i Lolles i Peller. Rekli su da se te večeri pojaviomuškarac, nešto pojeo, presvukao majicu pa nastavio svojim putem najugozapad. Iako je bio mrak. A jedina koliba u tom smjeru je Håvass."

"A ta osoba...?""Jedva da su ga vidjeli. Činilo se da i ne želi da ga vide. Nije skinuo

balaklavu ni staromodne skijaške naočale čak ni dok je mijenjao majicu. Žena jerekla da joj se u jednom trenutku učinilo da ima ozbiljnu ozljedu."

"Zašto?""Mogla se sjetiti samo da je to pomislila, ali nije se sjećala zašto. Pa ipak,

mogao je promijeniti smjer kad je nestao iz vidokruga i odskijati do drugekolibe."

"Pretpostavljam da si u pravu", rekla je Kaja i pogledala na sat. "Usput, je lise tko javio na vaše upozorenje?"

"Nije", odgovorila je Kaja."Izgledaš kao da želiš reći 'da'."

202

Kaja je naglo podigla pogled prema Aslaku Krongliju. Hitro, kao da sepredaje, podigao je ruke. "Provincijski vol u gradu! Oprosti, nisam ništa lošemislio."

"U redu", rekla je Kaja. Oboje je proučavalo šalice s kavom. "Rekao si daće me zanimati dvije stvari", rekla je Kaja. "Koja je druga?"

"Znam da ću zažaliti što ovo govorim", odgovorio je Krongli. Tih mu sesmijeh vratio u oči.

Kaja je odmah pogodila u kojem će smjeru krenuti razgovor i znala je da jeu pravu; zažalit će.

"Odsjeo sam u Plazi i pitao sam se bi li večeras ondje večerala sa mnom."Prema njegovom izrazu lica shvatila je kako njezin odgovor makar ga i ne

izgovorila, nije bilo teško pogoditi."Ne znam nikog drugog u gradu", rekao je i iskrivio usne u grimasu koja je

trebala biti razoružavajući osmijeh. "Odnosno, nikog osim svoje bivše, a nju sene usuđujem nazvati."

"Bilo bi lijepo..." počela je Kaja i zastala. Kondicional koji će postatiprošli. Vidjela je da Aslak Krongli već žali zbog pristupa "... ali bojim se da samveć zauzeta."

"U redu, ovo je bilo uz kratku najavu", nasmiješio se Krongli i prstimaprošao kroz nemirnu kovrčavu kosu. "A sutra?"

"Ja... Ovaj, ovih sam dana prilično zauzeta, Aslak."Krongli je kimnuo, očito za sebe. "Naravno. Naravno da si zauzeta. Možda

je razlog muškarac koji je bio u tvojem uredu kad sam stigao?""Ne, sad imam druge šefove.""Nisam imao na umu šefove.""Oh?""Rekla si da si zaljubljena u policajca. A čini mi se da on nije imao

problema s uvjeravanjem. U svakom slučaju, manje se trudio od mene.""Ne, ne, to nije on! Jesi li poludio? Ja... Ovaj, zacijelo sam te večeri previše

popila." Kaja je mogla čuti svoj luđački smijeh i osjetila je da joj se krv diže uvratu.

"Pa dobro", rekao je Krongli i završio s kavom. "Moram ići u velik hladnigrad. Pretpostavljam da mogu posjetiti muzeje i obići barove."

"Da, iskoristi svaku priliku."Podigao je obrvu, a oči su mu zasuzile i glasno se nasmijao. Kao Even

naposljetku.Kaja ga je otpratila van. Dok se rukovao s njom, nije si mogla pomoći.

"Nazovi me ako budeš previše usamljen, pa ću vidjeti mogu li uteći."

203

Njegov je osmijeh protumačila kao zahvalnost što mu je dala priliku daodbije tu njezinu ponudu ili je barem odluči ne iskoristiti.

Dok je stajala pored dizala, Kaja se sjetila onog što je bio rekao. "... Nijeimao problema s uvjeravanjem." Koliko je on zapravo stajao pored vrata iprisluškivao?

U jedan je zazvonio telefon ispred Kaje.Bio je to Harry. "Konačno sam dobio plavi obrazac. Spremna?"Mogla je osjetiti kako joj srce brže kuca. "Jesam.""Prsluk?""Prsluk i oružje.""Delte će se pobrinuti za oružje. Spremni su u vozilu pred garažom,

moramo se samo spustiti. I ponesi plavi obrazac iz pretinca za poštu, hoćeš li?""U redu."Deset minuta kasnije bili su u jednom od Deltinih plavih kombija za

dvanaestero i vozili se na zapad kroz središte grada. Kaja je slušala Harryja dokje objašnjavao da je sat vremena ranije bio nazvao Leikea u zgradu u kojoj jeunajmio ured i rekli su da danas radi izvan ureda. Harry je bio nazvao njegovkućni broj u Holmenveienu, Tony Leike se javio i Harry je prekinuo vezu. Kaovođu operacije Harry je izričito bio zatražio Milana, tamnog i nabitog muškarcagolemih obrva koji u sebi, prezimenu usprkos, nije imao ni kapi talijanske krvi.

Prošli su kroz tunel Ibsen, a trokuti reflektiranog svjetla klizili su pokacigama i vizirima osam elitnih policajaca koji su izgledali kao da su u dubokojmeditaciji.

Kaja i Harry sjedili su na stražnjem sjedalu. Harry je nosio crnu jaknu snatpisom POLITI, ispisanom velikim žutim slovima naprijed i otraga, i bio jeizvadio službeni revolver kako bi provjerio jesu li svi meci u spremnicima.

"Osam ljudi iz Delte i rotirka", rekla je Kaja govoreći o plavom rotirajućemsvjetlu na krovu kombija. "Nije li to malo pretjerano?" "Mora biti pretjerano",rekao je Harry. "Ako želimo privući pozornost na osobu koja je pokrenula ovouhićenje, moramo upriličiti žešću zabavu nego obično."

"Dojavio si medijima?"Harry ju je proučavao."Mislim, ako želiš pozornost", pojasnila je. "Zamisli, Leike, slavna osoba,

uhićen zbog ubojstva Marit Olsen. Radi toga bi preskočili rođenje princeze.""A što ako zaručnica bude ondje?" upitao je Harry. "Ili majka? Hoće li i oni

biti u novinama i uživo na televiziji?" Trznuo je revolverom i cilindar je kliknuona mjesto.

"A što će nam onda cijela ta zbrka?""Novinari će doći kasnije", rekao je Harry. "Ispitat će susjede, prolaznike,

nas. Saznat će da je predstava bila spektakularna. Baš to trebam. Nisu uključeni

204

nevini, a mi dobivamo naslovnicu." Pogledala ga je iskosa dok su po njimaklizile sjene sljedećeg tunela. Prošli su Majorstuen i popeli se uz Slemdalsveienpored Vinderena, a onda je opazila kako gleda kroz prozor prema tramvajskojstanici, s golim izrazom izmučenosti na licu. Osjetila je želju da mu poklopiruku svojom, reče nešto, bilo što, nešto što bi uklonilo taj izraz. Pogledala je unjegovu ruku. Stezala je revolver, držala ga kao da je to sve što ima. Ovo nijemoglo potrajati, nešto je moralo puknuti. Nešto je već puknulo.

Penjali su se sve više i više; grad je ležao pod njima. Prešli su tramvajskuprugu, svjetla su počela bljeskati iza njih i brana je spuštena.

Bili su u Holmenveienu."Tko ide na vrata sa mnom, Milano?" povikao je Harry suvozaču."Delta 3 i Delta 4", viknuo je Milano okrećući se i pokazujući prema

visokoj figuri s brojem 3 na prsima i leđima borbenog odijela."U redu", odgovorio je Harry. "A ostali?""Po dva čovjeka sa svake strane zgrade. Postupak Dyke 1-4-5."Kaja je znala da je to šifra za formaciju. Posuđena je iz američkog

nogometa, a cilj je komunicirati brzo da nitko drugi ne razumi je ako slučajnoupadne u frekvencije koje koristi Delta. Zaustavili su se nekoliko kuća prijeLeikeove. Šestorica muškaraca provjerila su svoje puške MP5 i iskočila. Kaja ihje primijetila kako se pomiču kroz velike susjedne vrtove sa smeđom sasušenomtravom, golim stablima jabuka i visokim ogradama kakve vole u zapadnomOslu. Kaja je pogledala na sat. Prošlo je četrdeset sekundi, kad je Milanovradioprijamnik zakrčao: "Svi su na položajima."

Vozač je pustio kvačilo i polako su krenuli prema kući. Novokupljena kućaTonyja Leikea bila je žuta jednokatnica dojmljive veličine, ali adresa je bilaotmjenija od arhitekture koja je bila negdje između funkcionalističke i drvenekutije, barem koliko je Kaja mogla vidjeti.

Zastali su pred dvojim garažnim vratima na kraju šljunčanog prilaza koji jevodio do ulaza. Prije nekoliko godina tijekom talačke krize u Vestfoldu gdje suDelte okružile kuću otmičari su pobjegli kliznuvši niz prolaz koji je vodio odkuće do garaže, pokrenuli su vlasnikov automobil i jednostavno se odvezli napotpuno čuđenje i iznenađenje teško naoružanih policijskih promatrača.

"Ostani iza mene i prati me", rekao je Harry Kaji. "Sljedeći si put ti naredu."

Izašli su i Harry je odmah krenuo prema kući s dvojicom policajaca, jedanmu je bio tik iza leđa, a drugi s boka, u trokut-formaciji. Kaja mu je u glasu čulaubrzan puls. Sad je to vidjela i u njegovu govoru tijela, u napetosti vrata inaglašeno elegantnom načinu kretanja.

Krenuli su uz stepenice. Harry je pozvonio. Drugo dvoje se smjestilo sasvake strane vrata, leđima naslonjeno na zid.

205

Kaja je brojala. Harry joj je u automobilu rekao da FBI-ev priručnik kažeda moraš pozvoniti ili pokucati, viknuti "Policija!" ili "Otvaraj!", ponoviti isačekati deset sekundi prije ulaska. Norveška policija nije imala tako precizneupute, ali to nije značilo da ne postoje smjernice.

Tog poslijepodneva u Holmenveienu jednostavno ih nije bilo.Vrata su se s treskom otvorila. Kaja se automatski povukla korak nazad kad

je vidjela Rastu na vratima, a potom pomicanje Harryjevih ramena, nakon čegaje uslijedio zvuk udarca šake u meso.

206

42

Beavis

Reakcija je bila instinktivna: Harry je nije mogao spriječiti.Kad se mjesecoliko lice policajca Bjorna Holma pojavilo na vratima

Tonyja Leikea, a Harry ugledao druge policajce u punom trku iza sebe, odmahje shvatio što se dogodilo i sve mu se zacrnjelo.

Osjetio je udarac u ruci i ramenu, a potom i bol u šaci. Ponovo je otvoriooči i vidio Bjorna Holma u hodniku na koljenima, s krvlju koja mu se slijevala iznosa u usta i niz bradu.

Dva su Deltina policajca pojurila naprijed i uperila oružje u Holma, aliočito su bili posve šokirani. Vjerojatno su njegovu poznatu rastafarijansku kapuvidjeli i ranije i shvatili da su ljudi u bijelom forenzičari.

"Javite da je situacija pod kontrolom", rekao je Harry muškarcu s brojkom3 na prsima. "I da je osumnjičeni uhićen. Da ga je uhitio Mikael Bellman."

Harry se srušio u stolac i pružio noge duboko ispod stola Gunnara Hagena."Jednostavno je, šefe. Bellman je otkrio da ćemo uhititi Tonyja Leikea. Za

ime Isusovo, ured javnog tužitelja im je s druge strane ulice, u istoj zgradi kaoKrimteknisk. Trebao je samo otići onamo i pokupiti plavi obrazac od nekogodvjetnika. Vjerojatno je sve riješio za dvije minute dok sam ja čekao jebenadva sata!"

"Ne moraš vikati", rekao je Hagen."Vi ne morate vikati, ali ja moram!" povikao je Harry i udario po

rukohvatu. "Sranje, sranje, sranje!""Trebao bi biti sretan što te Holm neće prijaviti. Zašto si ga uopće udario?

Je li on krtica?""Trebate li još što, šefe?"Hagen je pogledao svojeg inspektora. Tad je odmahnuo glavom. "Uzmi

nekoliko dana slobodno, Harry."

Trulsa Berntsena u djetinjstvu su nazivali svakojakim imenima. Većinu jenadimaka dosad i zaboravio. Ali čim je ranih devedesetih završio školu, dobio jenadimak koji mu je ostao: Beavis. Idiot iz crtića na MTV-ju. Plava kosa,isturena gornja vilica, grgljav smijeh. U redu, možda se zbilja tako smijao. Činio

207

je to još od osnovne škole, posebno kad bi netko dobio batina. Posebno kad bion dobio batina. U stripu je bio pročitao da se tip koji je napravio Beavisa i Butt-Heada preziva Judge; nije mu zapamtio ime. Ali kako god, taj tip Judge rekao jekako je Beavisovog oca zamišljao kao pijanca koji vječito mlati sina. TrulsBerntsen sjetio se kako je bacio strip na pod i napustio trgovinu, smijući se onimgrgljavim smijehom.

Imao je dvojicu ujaka koji su bili policajci i na jedvite je jade, uz dvijepreporuke, uspio zadovoljiti uvjete za upis. I riješiti ispit zahvaljujući pomoćitipa za susjednim stolom. To je bilo najmanje što je mogao učiniti; bili suprijatelji od djetinjstva. Donekle prijatelji, da bude iskren.

Mikael Bellman bio mu je šef još otkako su imali dvanaest i sreli se nagradilištu u Maglerudu. Bellman ga je uhvatio kako pokušava zapaliti mrtvogštakora. I pokazao mu je da je mnogo zabavnije gurnuti štakoru u grlo štapindinamita. Truls ga je smio potpaliti. I od tog je dana slijedio Mikaela Bellmanakamo god je ovaj krenuo. Kad god bi dobio dopuštenje. Mikael je znao kakoraditi stvari koje Truls nije znao. Škola, tjelesni, razgovarati da ti nitko ne možesrati. Imao je čak i cure. Jedna je bila starija i imala je sise koje je Mikael smiodirati kad god bi mu se prohtjelo. Truls je bio bolji samo u jednome: primanjuudaraca. Mikael bi se uvijek povlačio kad bi neki od starijih momaka teškoprihvatili da ih je mali razmetljivac nadmašio u uvredama i kad bi krenuli zanjim stisnutih šaka. Tad bi Mikael pred sebe gurnuo Trulsa. Jer Truls je znaoprimiti batine. Imao je dovoljno prakse kod kuće. Tukli bi ga dok ne biprokrvario, ali on je samo stajao, grgljavo se smijao i to bi ih još višerazbjesnilo. Ali nije se mogao zaustaviti - jednostavno se morao smijati. Znao jeda će ga kasnije Mikael potapšati po ramenu, a kad bi bila nedjelja, možda bi mučak rekao da Julie i TV imaju novu utrku. Onda bi stajali na mostu ispodkrižanja Ryen, mirisali asfalt opržen suncem i slušali motocikle Kawasaki 1000CC kako urlaju ispod njih, ulaze u tunel i Bryn, a i mogli bi - ako je Mikael biodobre volje, a Trulsova majka radila smjenu u bolnici - otići na nedjeljni ručakkod gospođe Bellman.

Jednom je Mikael pozvonio na vrata Trulsova doma, a njegov je otacviknuo da je Isus došao po sljedbenika.

Nikad se nisu svađali. To jest, Truls se nikad nije svetio ako bi Mikael biološe volje, pa se iskaljivao na njemu. Nije mu se osvetio ni na tulumu na kojemga je Mikael nazvao Beavisom, a svi su se nasmijali i Truls je instinktivno znaoda će mu taj nadimak ostati. Osvetio se samo jednom. Onda kad mu je Mikaeloca nazvao jednim od pijanaca iz tvornice Kadok. Tad je Truls poletio zaMikaelom stisnutom šakom. Mikael se sklupčao s rukom iznad glave, rekao muda se smiri, nasmijao i rekao da se šalio, da mu je žao. Ali kasnije je Trulsu biložao i ispričao se.

Jednog su dana Mikael i Truls otišli na jednu od benzinskih postaja gdje su,kako su čuli, Julie i TV krali benzin. Julie i TV su punili kawasakije na

208

samoposlužnim pumpama dok su im djevojke sjedile na stražnjim sjedalima utraper-jaknama opušteno vezanim oko struka da pokriju tablice. Tad bi momciskočili na motocikle i odjurili u punom gasu.

Mikael im je dao puna imena i adrese Jullea i TV-a, ali samo jednedjevojke, TV-ove. Vlasnik se doimao sumnjičavim, pitao se nije li Trulsovo liceveć vidio na nadzornoj kameri; u svakom je slučaju sličio tipu koji je ukraokantu benzina nedugo prije nego što je prazna radnička baraka u Mangleruduizgorjela do temelja. Mikael je rekao da za informaciju ne želi nikakvu nagradu,samo želi da krivci budu uhićeni i da odgovaraju za svoja djela. Pretpostavljao jeda je vlasnik svjestan svoje društvene odgovornosti. Odrasli muškarac kimnuo jepomalo iznenađeno. Mikael je tako djelovao na ljude. Kad su otišli, Mikael jerekao da će se nakon škole prijaviti na policijsku akademiju i da bi Beavis trebaorazmisliti o tome da učini isto; u njegovoj je obitelji čak i bilo policajaca.

Kasnije, kad je Mikael prohodao s Ullom, nisu se previše viđali. Ali nakonškole i policijske akademije obojica su se zaposlila u istoj policijskoj postaji, upravom predgrađu istočnog Osla, gdje su česti zločini bandi, provale, pa čak ipokoje ubojstvo. Godinu kasnije Mikael se oženio Ullom i promoviran je. Truls,ili Beavis - kako su ga zvali od trećeg dana ondje - uglavnom je odgovaraonjemu i činilo se da Trulsa čeka obećavajuća budućnost, a Mikaela sjajna. Svedok neki kreten, neki civilni službenik na ugovoru na određeno, nije optužioBellmana da mu je razbio vilicu nakon božićne večere. Nije imao dokaza i Trulsje bio siguran da Mikael to nije učinio. Ali u cijeloj gužvi Mikael se ionakoprijavio za premještaj, primljen je u Europol i otišao je u glavni ured u Haag,gdje je uskoro također postao zvijezda.

Kad se Mikael vratio u Norvešku i Kripos, druga stvar koju je napravio bilaje da nazove Trulsa i kaže: "Beavise, jesi li spreman ponovo raznositi štakore?"

Jussi Kolkka bio je stručnjak za desetak borilačkih vještina kojima nazivezaboraviš prije nego što ih posve svladaš. Četiri je godine radio za Europol, aprije toga bio je policajac u Helsinkiju. Jussi Kolkka bio je prisiljen dati ostavkuu Europolu jer je tijekom istrage serije silovanja tinejdžerki prekoračio ovlasti.Kolkka je, govorilo se, pretukao seksualnog prijestupnika tako teško da ga jeodvjetnik jedva prepoznao. Ali nije mu bio problem zaprijetiti Europolu tužbom.Truls je pokušao od Jussija saznati sve te jezive detalje, ali ovaj je samo piljiopred sebe i šutio. Pošteno, ni Truls nije bio razgovorljiv tip. Ali primijetio je i date ljudi lakše podcjenjuju ako malo pričaš. Nevažno. Noćas imaju razloga slaviti.Mikael, on, Jussi i Kripos su pobijedili. A u Mikaelovu odsustvu sami će voditiigru.

"Začepite!" vikao je Truls pokazujući na televizor obješen na zid iznad barau Kafé Justisenu. Potom se začuo njegov nervozni grgljavi smijeh kad su kolegenapravili što je rekao. Nastala je tišina.

209

Svi su gledali u spikera koji je gledao ravno u kameru i objavio ono što sučekali.

"Danas je Kripos uhitio čovjeka osumnjičenog za ubojstvo šestero ljudi,uključujući Marit Olsen."

Glasno navijanje i zveckanje kriglama piva zaglušili su spikera, dok dubokglas s finsko-švedskim naglaskom nije objavio: "Začepite!"

Kriposovi policajci poslušali su ga i usredotočili se na Mikaela Bellmanakoji je stajao ispred njihove zgrade u Brynu s čupavim mikrofonom ispred lica.

"Uhitili smo osumnjičenog. Kripos će razgovarati s njim i on će se nakontoga pojaviti pred sudom na preliminarnom saslušanju", rekao je MikaelBellman.

"Znači li to da vjerujete da je policija riješila slučaj?" "Pronalazakpočinitelja i njegova osuda dvije su različite stvari", rekao je Bellman s tankimosmijehom u kutovima usana. "No naša istraga u Kriposu otkrila je mnogoneizravnih dokaza i mnogo slučajnosti zbog kojih vjerujemo da je prikladnoizvršiti uhićenje jer postoji rizik od novih zločina i petljanja s dokazima."

"Muškarac kojeg ste uhitili je u tridesetima. Možete li nam reći još što onjemu?"

"Već je osuđivan zbog nasilja. To je sve što mogu reći." "Internetom kružeglasine o njegovu identitetu. Govori se da je riječ o dobro poznatom investitorukoji je, među ostalim, zaručen za kćer poznatog brodovlasnika. Možete lipotvrditi te glasine, Bellmane?"

"Mislim da ništa ne moram potvrditi ili opovrgnuti, osim činjenice da jeKripos prilično siguran da ćemo uskoro riješiti slučaj." Reporter se okrenuoprema kameri za kraj javljanja, ali riječi mu je prigušio aplauz u Justisenu.

Truls je naručio još jedno pivo, a jedan od detektiva popeo se na stolac izaključio kako mu Kriminalistički odjel može popušiti, barem vrh, i to ako galijepo zamole. Smijeh je odzvanjao natrpanom znojavom vlažnom prostorijom.

U tom trenutku otvorila su se vrata. Truls je u zrcalu vidio tko stoji naulazu. Pri samom pogledu osjetio je uzbuđenje, silnu sigurnost da će se neštodogoditi, da će netko biti ozlijeđen.

Bio je to Harry Hole.Visok, širokih ramena, uskog lica s dubokim krvavim očima. Samo je

stajao ondje. A iako nitko nije upozorio gomilu da zašuti, cijeli Justisenpreplavila je tišina. Sve dok se nije začuo i posljednji "ššš" kako bi utihnula dvaglasna forenzičara. Kad je zavladao potpuni muk, Hole je progovorio.

"Dakle, slavite posao koji ste nam uspjeli ukrasti?"Riječi su bile tihe, gotovo prošaptane, a opet je svaki slog odjekivao

prostorijom.

210

"Slavite šefa koji je spreman gaziti po mrtvacima, onima koji su se nakupilivani i onima koje će uskoro iznijeti sa šestog kata policijske središnjice, samo dabi bio Kralj Sunce jebenog Bryna? Pa, evo vam stotka."

Truls je vidio da Hole maše novčanicom."Ovo ne morate ukrasti. Evo vam, popijte pivo, oprostite, kupite dildo za

trojac s Bellmanom..." zgužvao je novčanicu i bacio je na pod. Kutom oka vidioje da se Jussi već pomakao. "Ili novog doušnika."

Hole je iskoračio kako bi zadržao ravnotežu i tad je Truls shvatio da je tipusprkos dikciji svećenika pijan kao letva.

U sljedećem trenutku Hole je izveo polupiruetu jer ga je desni aperkatJussija Kolkke raspalio ispod brade, a potom se duboko, gotovo elegantnonaklonio kad mu se Finčeva ljevica zabila u solarni pleksus.

Truls je pogodio da će Hole za nekoliko sekundi, kad mu se zrak vrati upluća, početi povraćati. Ovdje. A Jussi je očito pomislio isto - bolje da se todogodi vani. Bilo je čudo vidjeti da nabijeni Finac, građen gotovo kao bukva,visoko podiže nogu, graciozno poput balerine, stavlja je na Harryjevo rame inježno ga gura, od čega se zgrčeni detektiv zaljuljao unazad i izletio kroz vrataputem kojim je ušao.

Najpijaniji i najmlađi od njih zaurlali su od smijeha, ali Truls je zagrgljao.Nekoliko starijih je zaurlalo, a jedan je viknuo da bi se Kolkka jebeno trebaonaučiti ponašati. Ali nitko nije ništa učinio. Truls je znao zašto. Svi se ovdjesjećaju priče. Harry je okaljao uniformu, posrao se u gnijezdo i uzeo životjednom od njihovih najboljih ljudi.

Jussi je domarširao do bara s gađenjem na licu, kao da je upravo izbaciosmeće. Truls je zazviždao i zagrgljao. Nikad neće shvatiti Fince, ili Samije, iliEskime, ili koji god vrag bili.

U kutu prostorije neki je muškarac ustao i probio se do vrata. Truls garanije nije viđao u Kriposu, ali je imao ispod te tamne kovrčave kose podozrivpogled policajca.

"Reci mi ako trebaš pomoć s njime, šerife!" netko je viknuo s njegovogstola.

Tri minute kasnije, kad se ponovo začula Céline Dion, a razgovor postaojednako glasan kao ranije, Truls je krenuo prema vratima, stavio nogu nanovčanicu od stotinu kruna i odnio je do bara.

Harryju se vratio dah. I povraćao je. Jednom, dvaput. A onda se ponovosrušio. Asfalt je bio tako hladan da mu je štipao rebra kroz košulju, tako težak dase činilo kao da on drži njega, a ne obrnuto. Pred očima su mu plesalekrvavocrvene točke i nemirni crni crvi.

"Hole?"

211

Harry je začuo glas, ali znao je da će im pokaže li da je pri svijesti, datirazloga za nove udarce. Pa je držao oči zatvorenima.

"Hole?" Glas je došao bliže i osjetio je ruku na ramenu.Harry je također znao da će mu alkohol smanjiti brzinu, točnost i

sposobnost procjene udaljenosti, ali ipak je to učinio. Otvorio je oči, okrenuo sei ciljao grkljan. A onda se ponovo srušio. Promašio je za pola metra.

"Pozvat ću ti taksi", rekao je glas."Hoćeš kurac", zastenjao je Harry. "Odjebi, prokleti idiote.""Nisam iz Kriposa", rekao je glas. "Zovem se Krongli. Policijski sam

časnik iz Ustaoseta."Harry se okrenuo i zaškiljio prema njemu."Samo sam malo pijan", rekao je Harry grubo i pokušao mirno disati kako

mu bol opet ne bi potjerala sadržaj želuca. "Nije strašno.""I ja sam malo pijan", nasmiješio se Krongli i zagrlio Harryja. "I da budem

iskren, nemam pojma gdje naći taksi. Možeš li stajati?"Harry je uspravio jednu, a onda i drugu nogu, nekoliko puta trepnuo i

zaključio da je ponovo uspravan. Napola je zagrlio policajca iz Ustaoseta."Gdje spavaš večeras?" upitao je Krongli.Harry je iskosa pogledao policajca. "Kod kuće. I to sâm, ako nemaš ništa

protiv."U tom trenutku ispred njih se zaustavio policijski automobil i spustio se

prozor. Harry je čuo kako se netko prestaje smijati i pokušava zvučati sabrano."Harry Hole, Kriminalistički odjel?""Jsm", uzdahnuo je Harry."Upravo smo primili poziv jednog od Kriposovih detektiva koji traži da te

živa i zdrava odvezemo kući.""Onda otvorite vrata!"Harry je sjeo na stražnje sjedalo, zaljuljao se i uhvatio za naslon za glavu,

zatvorio oči i počeo osjećati kako se sve vrti, ali radije je gledao to nego dvojacsprijeda koji ga je promatrao. Krongli ih je zamolio da ga nazovu kad Harrysigurno stigne kući. Odakle mu, dovraga, ideja da su frendovi? Harry je čuo šumprozora pa se ponovo oglasio ugodan glas s prednjeg sjedala.

"Gdje živiš, Hole?""Samo vozi ravno. Posjetit ćemo nekog."Kad je Harry osjetio da auto kreće, otvorio je oči, okrenuo se i vidio da

Aslak Krongli i dalje stoji na pločniku.

212

43

Kućni posjet

Kaja je ležala na boku i gledala u mrak sobe. Čula otvaranje vrata i sad suse na šljunku pred ulazom čuli koraci. Zadržala je dah i čekala. Tad se začulozvono. Kliznula je iz kreveta, navukla kućnu haljinu i pogledala kroz prozor. Jošjedno zvono. Malo je rastvorila zavjese. I uzdahnula.

"Pijani policajac", rekla je naglas u sobi.Obula je papuče i krenula hodnikom do vrata. Otvorila ih je i stala

prekriženih ruku."Hej, bok, šlatkica", frfljao je policajac. Kaja se pitala pokušava li izvesti

skeč s pijancem. Ili je riječ o jadnoj originalnoj verziji. "Što te dovodi ovamotako kasno?" upitala je Kaja.

"Ti. Mogu li ući?""Ne.""Ali rekla si da se javim budem li usamljen. A ja sam usamljen." "Aslak

Krongli", rekla je. "U krevetu sam. Idi u hotel. Možemo ujutro na kavu.""Mislim da sad trebam kavu. Evo. Deset minuta i pozvat ćemo taksi, ha?

Možemo pričati o ubojstvima i serijskim ubojicama, da nam prođe vrijeme. Štokažeš?"

"Žao mi je", odgovorila je. "Nisam sama."Krongli se odmah uspravio, pa je Kaja posumnjala da uopće nije onoliko

pijan kao što se pretvara. "Zbilja? Je li ovdje onaj policajac koji ti se tolikosviđa?"

"Možda.""Ove su njegove?" šutnuo je policajac cipele pored tepiha.Kaja nije odgovorila. Bilo je nečeg u Kronglijevu glasu, ne, nečeg iza

njega, nečeg što ranije nije čula. Poput jedva čujnog režanja niske frekvencije."Ili si cipele samo stavila tu da otjeraš nepoželjne goste?"Smijeh u očima. "Nema nikog kod tebe, je li tako, Kaja?""Slušaj, Aslak...""Policajac o kojem si govorila, Harry Hole, došao je večeras mrvu ranije.

Pojavio se u Justisenu pijan ko letva, potukao se i dobio batina. Kući su gaodvezla patrolna kola. Znači da si večeras slobodna, ha?"

213

"Možda su ga ipak dovezli ovamo", odgovorila je i čula kako joj se glaspromijenio.

"Nisu, nazvali su me i rekli da su ga odvezli na brdo kod nekog u posjet.Kad su saznali da želi otići u Rikshospital i kad su mu sugerirali da to ne čini,iskočio je na semaforu. Volim jaku kavu, dobro?"

U očima mu se pojavio intenzivan sjaj, isti onakav kakav je Even znaoimati kad nije bio dobro.

"Aslak, sad idi. Ima taksija na Kirkeveienu."Ruka mu je poletjela i prije nego što je uspjela reagirati, zgrabio ju je i

gurnuo unutra. Pokušala se osloboditi, ali zagrlio ju je i čvrsto držao."Želiš li biti baš kao ona?" glas mu je pištao u njezinom uhu. "Boriti se,

bježati, vrištati? Biti kao sve ostale prokletnice..."Stenjala je i migoljila se, ali bio je jak."Kaja!"Glas je dopirao iz spavaće sobe u kojoj su vrata bila otvorena. Snažan

odlučan muški glas koji bi u drugim okolnostima Krongli možda i prepoznao.Jer ga je samo sat vremena ranije čuo u Justisenu.

"Što se događa, Kaja?"Krongli ju je pustio i sad je piljio u nju razrogačenih očiju i razjapljenih

usta."Ništa", odgovorila je Kaja ne puštajući Kronglija iz vida. "Samo pijana

budala iz Ustaoseta na putu kući."Krongli se bez riječi povukao prema ulazu. Kliznuo je van i zatvorio vrata.

Kaja im je prišla, zaključala ih i naslonila čelo na hladno drvo. Došlo joj je dazaplače. Ne zbog straha ili šoka, već zbog očaja. Sve oko nje se rušilo. Sve zašto je vjerovala da je čisto i ispravno konačno se počelo pokazivati u pravomsvjetlu. Događalo se to već neko vrijeme, ali ona nije željela vidjeti. Jer suEvenove riječi bile istinite: Nitko nije onakav kakvim se prikazuje, a većinaživota, izuzev iskrene izdaje, sastoji se od laži i prijevara. A dan kad otkrijemoda nismo ništa drugačiji bit će dan kad više nećemo htjeti živjeti.

"Dolaziš li, Kaja?""Stižem."Kaja se odgurnula od vrata kroz koja je tako silno željela pobjeći. Ušla je u

spavaću sobu. Mjesečina je kroz zavjese padala na krevet, na bocu šampanjcakoju je donio kako bi proslavili, na njegov goli atletski torzo, na lice koje jenekoć smatrala najzgodnijim na svijetu. Na bijele mrlje na njegovu licu koje subljeskale. Kao da svijetle iznutra.

214

44

Sidro

Kaja je stajala na vratima i promatrala ga. Mikael Bellman. Za strance:kompetentan, ambiciozan POB, sretno oženjen, otac troje djece i skorašnji šefnovog Kriposova levijatana koji će voditi sve istrage ubojstava u Norveškoj. Zanju, Kaju Solness: muškarac u kojeg se zaljubila prvog trenutka kad ga je srela,koji ju je zaveo svim vještinama koje je imao, plus nekoliko drugih. Bila je lakplijen, ali to nije bila njegova krivnja, već njezina. Samo njezina. Što je onoHarry rekao? Oženjen je i kaže da će zbog tebe ostaviti ženu i djecu, ali to nečini?

Pun pogodak. Naravno. Tako smo banalni. Vjerujemo jer želimo vjerovati.Vjerujemo u bogove jer to otupljuje strah od smrti. U ljubav jer to pojačavaideju životnosti. U ono što oženjeni muškarci govore jer je to ono što oženjenimuškarci govore. Znala je što će Mikael reći. A tad je to i izgovorio.

"Moram ići. Počet će se pitati.""Znam", uzdahnula je Kaja. Kao i obično, nije postavljala pitanja koja bi se

javljala svaki put kad bi on to izgovorio. Zašto joj ne da je odgovore? Zašto nečini ono što tako dugo govori da će učiniti? A sad se pojavilo i novo pitanje.Zašto više nisam sigurna da želim ovo?

Harry se držao za ogradu na putu do Odjela za hematologiju uRikshospitalu. Bio je potpuno znojan, smrznut, a zubi su mu cvokotali kaodvotaktni motor. I bio je pijan. Pijan od Jim Beama i pun đavolštine, pun samogsebe, pun sranja. Teturao je hodnikom, već je mogao vidjeti vrata očeve sobe udnu.

Iz dežurne je sobe provirila glava medicinske sestre pa nestala. Harry jetrebao prijeći još pedeset metara, kad je medicinska sestra praćena medicinskimbratom skinheadom izašla na hodnik i presjekla mu put.

"Ne držimo lijekove na odjelu", rekao je skinhead."To što ste upravo rekli nije samo odurna laž", rekao je Harry i pokušao

kontrolirati ravnotežu i cvokotanje zubi, "već i odurna uvreda. Nisam narkić,nego sin u posjetu ocu. Stoga mi se, molim vas, maknite s puta."

"Ispričavam se", rekla je sestra koja je djelovala prilično smirenozahvaljujući Harryjevu nepogrešivom izgovoru, "ali smrdite kao pivnica i nemožemo dopustiti da..."

215

"Pivnica drži pivo", rekao je Harry. "Jim Beam je burbon. A to znači dasmrdim kao distilerija. To je..."

"Svejedno", rekao je medicinski brat i zgrabio Harryja za lakat. I pustio gačim mu je ruka završila izokrenuta. Medicinski brat je zastenjao i napraviogrimasu, pa ga je Harry pustio. Harry se uspravio i pogledao ga.

"Nazovi policiju, Gerde", rekla je sestra blago ne skidajući pogled sHarryja.

"Ako nemate ništa protiv, ja ću ovo riješiti", rekao je glas s blagomgovornom manom. Sigurd Altman. Hodao je s fasciklom pod rukom iprijateljskim osmijehom na licu. "Imaš vremena poći sa mnom do prostorije ukojoj držimo lijekove, Harry?"

Harry se dvaput zanjihao naprijed-natrag. Usredotočio se na malenogmršavog muškarca s naočalama. Pa kimnuo.

"Ovamo", pokazao je Altman i krenuo.

Altmanov je ured bio, strogo govoreći, skladište. Nije bilo prozora, vidljiveventilacije, samo stol s računalom, sklopivi krevet koji mu je, objasnio je, služioza odmor tijekom noćnih smjena. Tu je mogao odspavati i ustati kad god jepotrebno. Bio je tu i ormarić pod ključem koji je, sumnjao je Harry, nudio širokulepezu kemijskih podizača i spuštalica.

"Altman", rekao je Harry i sjeo na rub kreveta pa cmoknuo usnama kao dasu zalijepljene. "Neobično ime. Znam samo jednu osobu koja se tako zove."

"Robert", rekao je Sigurd i sjeo na jedini stolac u sobi. "Nije mi se sviđalotko sam u malom selu u kojem sam odrastao. Čim sam otišao, prijavio sampromjenu prezimena od mnogo uobičajenijeg s nastavkom -sen. Zahtjev samopravdao činjenicom da je, a to je istina, Robert Altman moj najdraži redatelj.Dežurni službenik tog je dana vjerojatno bio mamuran jer mi je zahtjev odobren.Svima nam dobro dođe ponovno rođenje jednom u životu."

"Igrač", rekao je Harry."Gosford Park", dodao je Altman."Kratki rezovi.""Ah, remek-djelo.""Dobro ali precijenjeno. Previše tema. Režija i montaža čine priču

prekompliciranom.""Život je kompliciran. Ljudi su komplicirani. Pogledaj ga ponovo, Harry.""Hm.""Kako ide? Ima li napretka u slučaju Marit Olsen?" "Napredak", rekao je

Harry. "Čovjek koji je to napravio danas je uhićen."

216

"Isuse, pa shvaćam zašto slaviš", Altman je pritisnuo bradu na prsa iprovirio preko naočala. "Moram priznati da sam se nadao kako ću unucimapričati da su moje informacije o ketanomu riješile slučaj."

"Svakako, ali odao ga je telefonski poziv jednoj od žrtava." "Siroti.""Siroti tko?""Siroti oni svi, rekao bih. Čemu onda žurba da vidiš oca večeras?" Harry je

stavio ruku preko usta i bez glasa podrignuo."Postoji razlog", rekao je Altman. "Ma koliko pijan bio, uvijek postoji

razlog. S druge strane, taj me se razlog nimalo ne tiče, pa možda trebam zašut...""Jesi li ikad dobio zahtjev da provedeš eutanaziju?"Altman je slegnuo ramenima. "Jesam, nekoliko puta. Kao medicinski

djelatnik zadužen za anesteziju, prilično sam logičan izbor. Zašto?""Otac me zamolio."Altman je polako kimnuo. "To je težak teret za svaliti nekome na leđa. Zato

si sad došao? Riješiti to?"Harry je već jednom preletio pogledom po sobi ne bi li našao kakav

alkohol. Sad je počela druga runda. "Došao sam tražiti oprost. Jer to ne mogunapraviti."

"Teško da ti je za to potreban oprost. Uzimanje života nije nešto što semože tražiti od bilo koga, a kamoli od sina."

Harry je oslonio glavu na ruke. Bila je tvrda i teška, kao kugla za kuglanje."Već sam to jednom učinio", rekao je.Altman je zvučao više iznenađeno nego zaprepašteno. "Izveo eutanaziju?""Ne", odgovorio je Harry. "Odbio je provesti. Najgorem neprijatelju. Ima

neizlječivu, fatalnu i jako tešku bolest. Polako ga guši njegova vlastita koža kojase stišće."

"Skleroderma", rekao je Altman."Kad sam ga uhitio, pokušao me natjerati da pucam u njega. Bili smo sami

na vrhu tornja, samo on i ja. Ne zna se koliko je ljudi ubio i povrijedio je onekoje volim. Trajna šteta. Uperio sam pištolj u njega. Samo on i ja. Samoobrana.Ništa ne bih riskirao da sam pucao."

"Ali radije bi da pati", rekao je Altman. "Smrt mu je preblaga kazna.""Da.""I sad osjećaš da činiš isto za oca, tjeraš ga da pati umjesto da mu omogućiš

spas."Harry je protrljao vrat. "Nije stvar u tome da vrednujem svetost života ili

takvo nekakvo sranje. To je slabost, kratko i jasno. Kukavičluk. Kriste, Altmane,imaš li ovdje ikakvo piće?"

217

Sigurd Altman je odmahnuo glavom. Harry nije bio siguran je li to odgovorna njegovo pitanje ili na druge stvari koje je bio rekao. Možda oboje.

"Ne možeš samo tako zanemariti svoje osjećaje, Harry. Ti, kao i svi ostali,pokušavaš preskočiti činjenicu da nas vode osjećaji za dobro i zlo. Tvoj intelektmožda nema sve argumente za te ideje, ali ipak su one usađene duboko, dubokou tebi. Dobro i zlo. Možda su to stvari koje su te roditelji učili dok si bio dijete,bajka s poukom koju ti je čitala baka ili nešto što si doživio u školi i o čemu simnogo razmišljao. Zbroj svih tih zaboravljenih stvari." Altman se nagnuonaprijed. '"Usidreno duboko u nama' prilično je točan izraz. Jer govori da moždane vidiš sidro u dubinama, ali prokleto dobro znaš da se ne možeš pomaknuti smjesta, da plutaš oko njega i da je ovdje tvoj dom. Pokušaj to prihvatiti, Harry.Prihvati sidro." Harry je piljio u sklopljene ruke. "Bol koju trpi..."

"Fizička bol nije najgore što ljudi moraju podnositi", rekao je Altman."Vjeruj mi, viđam to svakodnevno. Nije ni smrt. Čak ni strah od smrti."

"Što je onda najgore?""Poniženje. Gubitak časti i dostojanstva. Otimanje zasluga, izbacivanje iz

jata. To je najgora kazna, kao da osobu živu zakopaš. I jedini je zaključak da ćeosoba brzo nestati."

"Hm." Harry je zadržao Altmanov pogled."Nemaš ništa u ormaru što bi popravilo raspoloženje, ha?"

218

45

Ispitivanje

Mikael Bellman ponovo je sanjao slobodni pad. Sam se penjao na E1Chorro, uhvatio se za stijenu i promašio, planinski mu je zid protutnjao predočima, a tlo pojurilo prema njemu. Alarm je zazvonio u posljednji trenutak.Obrisao je bjelanjak s usana i podigao pogled. Pored njega stajala je Ulla ipunila mu šalicu kavom iz aparata. Naučila je prepoznavati točan trenutak kad jespreman jesti i upravo je tad, ni trenutka prije, želio svoju plavu šalicu skipućom kavom. A to je bio tek jedan od razloga zašto ju je cijenio. Drugi je bilačinjenica da je i dalje u tako dobroj formi da privlači poglede divljenja nazabavama na koje ih sve češće i češće pozivaju. Ulla je, naposljetku, bilaneosporna kraljica ljepote Mangleruda kad su počeli hodati; njemu je biloosamnaest, njoj devetnaest. Treći je razlog bio što je Ulla bez previše opiranjanapustila svoje snove o dodatnom obrazovanju kako bi njegov posao mogao bitiprioritet. No tri najvažnija razloga upravo su se svađala oko stola tko će dobitiplastičnu figuricu iz kutije pahuljica, a tko će danas sjediti naprijed dok ih budevozila u školu. Dvije djevojčice, jedan dječak. Tri savršena razloga da cijeniženu i kompatibilnost njezinih gena s njegovima.

"Hoćeš li i danas raditi dokasna?" upitala ga je i nježno mu pomilovalakosu. Znao je da voli njegovu kosu.

"Moglo bi potrajati", odgovorio je. "Danas počinjemo ispitivatiosumnjičenog." Znao je da će tijekom dana novine objaviti ono što su već znali:Uhićen je Tony Leike. Ali njegov je princip bio da nikad kod kuće ne otkrivapovjerljive informacije. To mu je omogućavalo i da prekovremene sate urednopravda riječima: "Ne mogu pričati o tome, dušo."

"Zašto ga jučer nisi ispitao?" upitala je mažući djeci maslac na kruh zaužinu.

"Morali smo prikupiti još činjenica. I završiti pretragu njegova doma.""Jeste li što pronašli?""Bojim se da ne mogu biti tako određen, dušo", rekao je i uputio joj pogled

hinjene povjerljivosti kako bi prikrio činjenicu da je zapravo pogodila osjetljivutočku. Bjørn Holm i forenzičari tijekom pretrage nisu pronašli ništa što biLeikea povezalo s i jednim umorstvom. Srećom, u ovom trenutku to nije bilovažno.

219

"Neće škoditi da preko noći omekša u ćeliji", rekao je Bellman. "Bit ćepremčiviji kad počnemo. A prvi dio ispitivanja uvijek je lomljenje."

"Je li?" rekla je i mogao je čuti da pokušava zvučati zainteresirano."Moram ići." Ustao je i poljubio je u obraz. Da, svakako ju je cijenio.

Pomisao da napusti nju i djecu, okvir i infrastrukturu koji su mu omogućavali dase uzdigne na položaju, probije kroz klase bila je posve apsurdna. Slijeditiimpulse svojeg srca, odbaciti sve radi ljubavi ili čega god bilo je utopija, san okojem je mogao razmišljati i pričati s Kajom kao slušateljicom. Ali kad većsanjari, Mikael Bellman je radije sanjao grandioznije snove.

U ogledalu u hodniku provjerio je zube i poravnao svilenu kravatu.Koliko će moći zadržati Kaju? Činilo mu se da je sinoć otkrio neke sumnje.

Nedostatak entuzijazma tijekom vođenja ljubavi. Ali znao je i da će je moćikontrolirati sve dok ide prema vrhu, što je zasad bio slučaj. Nije bila stvar utome da je Kaja sponzoruša s jasnim razumijevanjem onog što bi on, kao šef,mogao učiniti za njezinu karijeru. Nije bila stvar u intelektu, već u čistojbiologiji. Žene mogu biti moderne koliko im drago, ali kad stvar dođe dopodčinjavanja alfa mužjaku, još su bile na primitivnoj razini. No ako je počelasumnjati jer je shvatila da se nikad neće odreći žene radi nje, možda je vrijemeda je malo ohrabri. Konačno, još ju je trebao, trebao je informacije oKriminalističkom odjelu dok ne pohvata sve konce, dok ne dobije bitku. Ipobijedi u ratu.

Dok je zakopčavao kaput, prišao je prozoru. Kuću su preuzeli od njegovihroditelja u Manglerudu, a to nije bio najbolji dio grada ako pitate stanovnikeWest Enda. Međutim, oni koji su ovdje odrasli imaju tendenciju ostati; bila je točetvrt s dušom. I bila je to njegova četvrt. S pogledom na ostatak Osla. Koji ćeuskoro također njemu pripasti.

"Upravo dolaze", rekao je uniformirani policajac. Stajao je na dovratkujedne od prostorija za ispitivanje u Kriposu.

"U redu", rekao je Mikael Bellman.Neki su ispitivači voljeli da prvo u sobu dovedu ispitanika; neka čeka i

shvati tko je glavni. Tako mogu uživati u grandioznom ulasku i odmah odlučnonavaliti dok su ispitanici još defenzivni i ranjivi. Bellman je više volio sjediti ibiti spreman kad osumnjičenik uđe. Tako bi označio teritorij, pokazao tko je šef.I dalje je mogao natjerati osumnjičenog neka čeka. Mogao je premetati papire,osjećajući nervozu u sobi kako raste i tad, kad dođe vrijeme, podići pogled ipucati. Ali to su finese tehnika ispitivanja. O kojima je, naravno, bio spremanrazgovarati s drugim kompetentnim glavnim ispitivačima. Ponovo je provjerio jeli uključeno crveno svjetlo za snimanje. Petljanje po tehničkoj opremi nakon štoosumnjičeni uđe može pokvariti preliminarnu uspostavu statusa.

Kroz prozor je vidio Beavisa i Kolkku kako ulaze u susjedni ured. Izmeđunjih je hodao Tony Leike kojeg su doveli iz pritvora u policijskoj središnjici.

220

Bellman je duboko udahnuo. Da, puls mu je sad bio nešto viši. Mješavinaagresije i živaca. Tony Leike odbio je mogućnost da odvjetnik nazočiispitivanju. U osnovi je to, naravno, prednost za Kripos, pruža im većimanevarski prostor. Ali u isto vrijeme signalizira kako Leike smatra da se nemačega bojati. Siroče. Nije mogao znati da Bellman ima dokaz da je zvao EliasaSkoga malo prije nego što je ovaj ubijen. Skoga, za kojeg je Leike tvrdio da gauopće ne poznaje.

Bellman je spustio pogled na papire i čuo kako Leike ulazi u prostoriju.Beavis je zatvorio vrata za njim kako mu je i rečeno.

"Sjedni", rekao je Bellman ne dižući pogled. Čuo je da Leike učinio kakomu je rekao.

Bellman je zastao nad nasumično odabranim papirom, kažiprstompomilovao donju usnu i počeo polako brojati u sebi, od jedan naviše. U malenojzatvorenoj sobi drhtala je tišina. Jedan, dva, tri. On i njegovi kolege bili suposlani na tečaj novih načina ispitivanja za koje im je rečeno da bi ih trebalikoristiti - takozvani istražiteljski pogled - a poanta je bila, prema timavangardnim akademskim tipovima, otvorenost, dijalog i povjerenje. Četiri, pet,šest. Bellman je tiho slušao. Konačno, model je bio odabran na najvišoj razini,ali što su oni mislili, s kakvim tipovima Kripos razgovara? S osjetljivim aliposlušnim dušama koje pričaju sve što želite čuti u zamjenu za rame zaplakanje? Inzistirali su da su metode koje je policija dotad koristila, tradicionalnimodel američkog FBI-a od devet koraka, neljudske, manipulativne i da tjerajuljude na priznavanje zločina koje nisu počinili, pa su stoga i kontraproduktivne.Sedam, osam, devet. Dobro, recimo da se poneko pile podložno sugestijamanašlo u kokošinjcu, ali što je to u usporedbi s uništavanjem šljama koji biodšetao, plačući od smijeha zbog "otvorenosti, dijaloga i povjerenja"?

Deset.Bellman je spojio prste i podigao pogled."Znamo da si nazvao Eliasa Skoga iz Osla i da si dva dana nakon toga bio u

Stavangeru. I da si ga ubio. Te činjenice imamo, ali pitam se zašto. Ili nisi imaomotiv, Leike?"

Bio je to prvi korak modela od devet koraka koji su iscrtali FBI-evi agentiInbau, Raid i Buckley: konfrontacija, korištenje efekta šoka kako bi se odmahuputio onesvješćujući udarac, objava da već sve znaju i da nema smisla poricati.To ima samo jednu svrhu - priznanje. Ovdje je Bellman kombinirao prvi korak sjoš jednom tehnikom ispitivanja - povezivanjem činjenice s nekolikonečinjenica. U ovom je slučaju povezao nesporni datum telefonskog poziva stvrdnjom da je Leike otišao u Stavanger i da je ubojica. Kad čuje dokaz prvetvrdnje, Leike će automatski zaključiti da imaju i konkretan dokaz za ostale. Ate su činjenice bile tako jednostavne i nesporne da će skočiti ravno na jedino štovodi odgovoru: Zašto?

221

Bellman je vidio da Leike guta slinu, vidio je da otkriva bijele velike zubeu pokušaju osmijeha, vidio mu je zbunjenost u pogledu i znao je da je većpobijedio.

"Nisam nazvao nikakvog Eliasa Skoga", rekao je Leike. Bellman jeuzdahnuo. "Da ti pokažem popis poziva koji smo dobili od Telenora?"

Leike je slegnuo ramenima. "Nisam nazvao. Nedavno sam izgubio mobitel.Možda ga je netko nazvao s tog mobitela?"

"Ne pravi se pametan, Leike. Govorimo o zemaljskoj liniji." "Nisam ganazvao, govorim vam."

"Čuo sam. Prema službenim zapisima živiš sam.""Da, živim. To je...""Tvoja zaručnica povremeno prespava. A ponekad ustaneš prije nje i odeš

raditi dok je ona još u stanu?""Događa se. Ali češće sam kod nje.""Tako znači. Ima li kći nasljednica Galtunga luksuzniji stan od tebe,

Leike?""Možda. Udobniji, u svakom slučaju."Bellman je prekrižio ruke i nasmiješio se. "U svakom slučaju, ako ti nisi

nazvao Skoga iz svojeg doma, onda je to sigurno učinila ona. Dajem ti petsekundi da počneš pričati, Leike. Za pet sekundi patrolna vozila na ulicama Oslaprimit će naredbu da s uključenim sirenama odjure do tog njezinog udobnogstana, dovuku je ovamo, omoguće joj da nazove oca i da mu kaže kako si jeoptužio za telefoniranje Skogu. Anders Galtung može za svoju kćer okupitinajgore i najokorjelije norveške odvjetnike, a ti ćeš steći pravog neprijatelja.Četiri sekunde, tri sekunde."

Leike je ponovo slegnuo ramenima. "Ako mislite da je to dovoljno zaizdavanje naloga za uhićenje mlade žene sa savršenom prošlošću bez mane,samo naprijed. A to da ću ja steći neprijatelja... Čisto sumnjam."

Bellman je promatrao Leikea. Je li ga ipak podcijenio? Sad mu ga je težepročitati. U svakom slučaju, prvi korak je gotov. Bez priznanja. Dobro, ostalo jejoš osam. Drugi korak u modelu od devet koraka znači suosjećati sosumnjičenim hinjenjem da razumi je njegove postupke. Ali to pretpostavlja daispitivač zna motiv ili da radi s nečim što može glumiti da razumije. Motiv zaubijanje gostiju koji su se slučajno našli u skijaškoj kolibi nije bio razumljiv sampo sebi ako se izuzme očita istina da su motivi serijskih ubojica skriveni u dijelupsihe kamo većina nas nikad ne odlazi. U svojim pripremama Bellman se stogaodlučio polako približiti koraku suosjećanja, prije nego što skoči ravno namotivacijski korak i davanje osumnjičenom razloga da prizna.

"Želim reći, Leike, da ti ja nisam neprijatelj. Ja sam samo netko tko želishvatiti zašto radiš to što radiš. Što te pokreće. Očito si sposoban, inteligentan.Dovoljno je samo vidjeti što si postigao u poslu. Fasciniran sam načinom na koji

222

ljudi postavljaju ciljeve i pokušavaju ih ostvariti neovisno o tome što drugimisle. Ljudi koji se izdvajaju u izluđujućoj gomili mediokriteta. Mogu čak rećida samog sebe prepoznajem u toj skupini. Možda te shvaćam i bolje nego štomisliš, Tony."

Bellman je zamolio detektiva da nazove jednog od Leikeovih prijatelja sburze i upita kako Leike voli da mu se izgovara ime: "Toeuny", "Tony" ili"Tonny". Odgovor je bio "Tony". Bellman je pogodio pravi izgovor, uhvatio mupogled i pokušao ga zadržati.

"Sada ću reći nešto što možda ne bih trebao, Tony. Jer zbog niza internihproblema ovom slučaju ne možemo posvetiti mnogo vremena i zato bih voliočuti priznanje. U drugim okolnostima osumnjičenom s tako čvrstim dokazima nebih ponudio dogovor, ali ovako ćemo ubrzati postupak. A što se tiče priznanjakoje nam, usput budi rečeno, nije potrebno da bismo dobili osuđujuću presudu,ponudit ću ti smanjenu kaznu, a to je mnogo. Bojim se da sam ograničenpravnim okvirom kad je riječ o ponudi konkretne brojke, ali između nas recimoda je razlika zna-čaj-na. U redu, Tony? To je obećanje. A sad je snimljeno."Pokazao je na crveno svjetlo na stolu između njih.

Leike je dugo i zamišljeno promatrao Bellmana. Tad je krenuo... "Dvojicakoja su me dovezla kažu da se zovete Bellman." "Zovi me Mikael, Tony."

"Kažu i da ste inteligentni. Čvrsti ali čovjek od povjerenja." "Mislim da ćešotkriti da je tome tako, da."

"Rekli ste da je razlika značajna, zar ne?""Imaš moju riječ." Bellman je osjetio kako mu puls ubrzava. "U redu",

rekao je Leike."Dobro", složio se Mikael Bellman blago dodirnuvši donju usnu palcem i

kažiprstom. "Hoćemo li krenuti od početka?""Dobro", rekao je Leike i iz stražnjeg džepa izvadio komad papira koji su

mu vjerojatno ostavili Truls i Jussi. "Harry Hole dao mi je datume i vremena, pabi ovo trebalo biti brzo. Borgny Stem-Myhre umrla je negdje između deset ijedanaest navečer šesnaestog prosinca u Oslu."

"Točno", rekao je Bellman osjećajući nemir."Provjerio sam kalendar. Tad sam bio u Skienu, u sobi Peer Gynt u

Ibsenovoj kući. Ondje sam govorio o svojem projektu s koltanom. Ovo možepotvrditi osoba koja je iznajmila prostor i otprilike sto dvadeset potencijalnihinvestitora koji su bili ondje. Pretpostavljam da znate kako vožnja dotamo trajedva sata. Sljedeća je bila Charlotte Lolles između... Da vidimo... Kaže, jedanaesti ponoći trećeg siječnja. U to sam vrijeme večerao s nekoliko manjih investitorau Hamaru. Dva sata vožnje od Osla. Usput, išao sam vlakom. Pokušao sampronaći kartu, ali nisam imao sreće."

Nasmiješio se Bellmanu umjesto isprike, a ovaj je prestao disati. I natrenutak su se Leikeovi golemi zubi pojavili između usana kad je zaključio: "Ali

223

nadam se da se neki od dvanaest svjedoka prisutnih za stolom mogu smatratipouzdanima."

"Tad je rekao da postoji mogućnost da ga se optuži za umorstvo MaritOlsen jer je iako je trebao biti kod kuće sa zaručnicom, zapravo dva sata sâmskijao na osvijetljenom skijalištu u Sørkedalenu." Mikael Bellman odmahnuo jeglavom i gurnuo ruke dublje u džepove kaputa dok je proučavao Bolesno dijete.

"U vrijeme kad je Marit Olsen umrla?" upitala je Kaja, nakrivila glavu ipogledala usta blijede, naizgled umiruće djevojčice. Obično bi se usredotočila najednu stvar kad god bi se susreli u Munchovu muzeju. Ponekad na oči, ponekadna krajolik u pozadini, sunce ili jednostavno potpis Edvarda Muncha.

"Rekao je da ni on ni Galtungova...""Lene", ispravila ga je Kaja."... ne znaju točno kad, ali zacijelo je bilo prilično kasno. Obično bi bilo

kasno jer voli imati skijalište samo za sebe.""Znači, Tony Leike mogao je umjesto toga biti u parku Frogner. Ako je bio

u Sørkedalenu, mogao je dvaput proći kroz naplatne kućice, na putu onamo ipovratku. Ako na vjetrobranu ima elektroničku propusnicu, vrijeme seautomatski bilježi. A tad..."

Okrenula se i iznenada stala, kad je susrela njegov kruti pogled. "... Ali ti sito naravno već provjerio."

"Nisam trebao", odgovorio je Mikael. "Nema AutoPASS, staje i plaćagotovinom. I tako nema zabilješki o putovanju."

Kimnula je. Prišli su sljedećoj slici i stali iza nekoliko japanskih turista kojisu bučno pokazivali i gestikulirali. Prednost susreta u Munchovu muzejutijekom radnog dana - osim što se nalazio između Kriposa u Brynu i policijskesredišnjice u Grenlandu - bila je činjenica da je riječ o jednom od turističkihodredišta, pa si mogao računati da nećeš sresti kolege, susjede ili poznanike.

"Što je Leike rekao o Eliasu Skogu i Stavagneru?" upitala je Kaja. Mikaelje ponovo odmahnuo glavom. "Rekao je da ga i za to vjerojatno možemooptužiti jer je te noći spavao sam, pa nema alibi. Pa sam ga upitao je li sljedećegdana otišao na posao, a on je odgovorio da se ne sjeća, ali pretpostavlja da sepojavio u sedam, kao i obično. I da mogu provjeriti s portirom u zajedničkomuredskom bloku ako mislim da je to važno. I provjerio sam. Pokazalo se da jeLeike rezervirao jednu od soba za sastanke za devet i petnaest. A razgovarajući snekoliko investitorskih tipova u uredu, saznao sam da su dvojica bila nasastanku s Leikeom. Ako je napustio stan Eliasa Skoga u tri ujutro, mogao jestići jedino avionom. A ime mu nije na popisima putnika."

"To ne znači mnogo. Možda je putovao s lažnim imenom i lažnimdokumentima. I uostalom, još imamo telefonski poziv Skogu. Kako je to uopćeobjasnio?"

224

"Nije ni pokušao, jednostavno je zanijekao", prezrivo je otpuhnuo Bellman."Što se to ljudima sviđa u Plesu života? Nemaju čak ni prava lica. Ako menepitaš, izgledaju kao zombiji."

Kaja je proučavala plesače na slici. "Možda i jesu.""Zombiji?" zahihotao se Bellman. "Zbilja to misliš?""Ljudi koji idu uokolo kao plesači, ali iznutra su mrtvi, zakopani, raspadaju

se. Bez pitanja.""Zanimljiva teorija, Solness."Mrzila je kad joj se obraćao prezimenom, a to je u pravilu činio kad je bio

ljutit ili kad bi je jednostavno poželio podsjetiti na vlastitu intelektualnusuperiornost. A ona mu je dopuštala jer je to njemu očito bilo važno. A možda jedoista bio intelektualno superioran. Nije li dijelom i zbog toga pala na njega,zbog njegove nesumnjive inteligencije? Više se nije mogla sjetiti.

"Moram se vratiti na posao", rekla je."I što ćeš raditi?" upitao je Mikael i pogledao zaštitara koji je stajao iza

užeta u dnu sobe i zijevao. "Brojati fascikle i čekati kraj Kriminalističkogodjela? Znaš da si mi zadala ogromnu glavobolju s ovim Leikeom?"

"Ja sam ti zadala glavobolju?" prasnula je u nevjerici."Stišaj se, dušo. Ti si mi dojavila što je Harry iskopao o Leikeu. Rekla si mi

da će ga uhititi. Vjerovao sam ti. Vjerovao sam ti do te mjere da sam Leikeauhitio na osnovi tvoje dojave. I nakon toga još doslovno rekao medijima da jeslučaj riješen. A sad nam je sranje eksplodiralo u facu. Tip ima neprobojan alibiza najmanje dva umorstva. Morat ćemo ga danas pustiti. Punac Galtung bezsumnje skuplja odvjetnike iz pakla kako bi nas tužio, a ministar pravosuđa želiznati kako smo, dovraga, napravili takvo sranje. A glava na štapu neće biti tvoja,Holeova ili Hagenova, već moja, Solness. Shvaćaš li? Samo moja. Morat ćemonešto poduzeti u vezi s tim. Ti ćeš nešto poduzeti u vezi s tim."

"A što bi to bilo?""Ništa previše, sitnica, a mi ćemo riješiti ostatak. Želim da izvedeš Harryja.

Večeras.""Van? Ja?""Sviđaš mu se.""Zašto to misliš?""Nisam ti rekao da sam vas vidio kako sjedite i pušite na verandi?" Kaja je

problijedjela. "Stigao si kasnije, nisi spomenuo da si nas vidio.""Bili ste toliko zaokupljeni jedno drugim da niste vidjeli auto, pa sam se

parkirao i gledao. Sviđaš mu se, ljubavi. I želim da ga nekamo odvedeš. Nanekoliko sati, ne više."

"Zašto?"

225

Mikael Bellman se nasmiješio. "Provodi previše vremena kod kuće. Ililaže. Hagen mu nikad nije trebao dati slobodno; ljudi poput Holea ne znaju senositi s tim. A ne želimo da se nasmrt opije u Oppsalu, je li tako? Odvedi ganekamo. U kino. Na pivo. Samo pazi da nije kod kuće između osam i deset. Ibudi oprezna. Ne znam je li oštrouman ili samo paranoičan, ali one je noći kadje odlazio od tebe, detaljno proučio moj automobil. Dobro?"

Kaja nije odgovorila. Mikaelov je osmijeh bio ono o čemu je sanjalatijekom dugih razdoblja kad ne bi bio ovdje, kad bi ga posao i obiteljskeobaveze spriječili da je posjeti. Kako joj se onda sad od tog istog osmijehaželudac okretao?

"Ti... Ne misliš valjda da.."Što se mora, nije teško", rekao je Mikael i pogledao na sat."A to je?"Slegnuo je ramenima. "Što misliš? Zamijenit ću glavu koja će završiti na

štapu, rekao bih.""Nemoj to tražiti od mene, Mikaele.""Ali ne tražim uslugu, dušo. Naređujem ti."Glas joj je bio jedva čujan. "A ako... Ako odbijem?""Onda neću zgaziti samo Holea. Zgazit ću i tebe."Svjetlost sa stropa padala je na sitne bijele mrlje na njegovu licu. Tako je

lijep, pomislila je. Netko bi ga trebao nacrtati.Marionete sad plešu kako bi i trebale. Harry Hole saznao je da sam nazvao

Eliasa Skoga. Sviđa mi se. Možda bismo bili prijatelji da smo se upoznali kaodjeca ili tinejdžeri. Nekoliko nam je stvari zajedničko. Inteligencija, naprimjer.Jedini je detektiv koji, čini se, ima sposobnost vidjeti iza vela.

To, naravno, znači da kad je on u pitanju, moram biti oprezan. Veselim sevidjeti kako će se ovo razviti.

Veselim se kao dijete.

226

Peti dio

227

46

Crvena buba

Harry je otvorio oči i zagledao se u veliku četvrtastu crvenu bubu koja jepuzala prema njemu između dviju praznih boca i prela poput mačke. Stala je,opet počela presti i probila se još pet centimetara prema njemu po staklu stolića,ostavljajući trag u pepelu. Pružio je ruku, zgrabio je i prislonio na uho. Vlastitiglas zvučao mu je kao drobljenje kamenja.

"Prestani me nazivati, Øysteine.""Harry...""Tko je to, dovraga?""Kaja je. Što radiš?"Pogledao je zaslon kako bi se uvjerio da govori istinu. "Odmaram se."

Osjetio je da mu se trbuh sprema evakuirati sadržaj. Opet."Gdje?""Na kauču. Prekidam vezu ako nije važno.""Znači li to da si kod kuće u Oppsalu?""Hm, da vidimo. Tapete su takve, u svakom slučaju. Kaja, moram ići."Harry je bacio mobitel u kut kauča, skočio na noge, zastao kako bi našao

središte gravitacije pa zateturao, koristeći glavu kao pomagalo u navigaciji i kaoovna za razbijanje. Odvela ga je u kuhinju bez sudara i posljedica pa je postavioruke na obje strane sudopera i počeo povraćati kao iz fontane.

Otvorio je oči i shvatio da je u sudoperu ostao stalak za tanjure. Tankažutozelena povraćotina slijevala se niz jedan jedini uspravni tanjur. Harry jeotvorio slavinu. Jedna od prednosti bivanja alkoholičarem koji se vratio piću ječinjenica da ti već drugog dana povraćanje prestane začepljivati odvod.

Harry je popio malo vode iz slavine. Ne previše. Iskusni alkoholičari imajui drugu prednost, odnosno znaju koliko želudac može podnijeti.

Vratio se u dnevnu sobu raširenih nogu, kao da je upravo napunio gaće. Ato, iskreno govoreći, još nije provjerio. Legao je na kauč i začuo tiho krčanje sdrugog kraja. Tihi glas minijaturne osobe dozivao je njegovo ime. Prokopao jemeđu nogama i ponovo prislonio crveni mobitel na uho.

"Što je?"Pitao se što napraviti sa žuči koja mu je pržila grlo kao lava: Da je iskašlje

ili proguta? Ili pusti da ga prži, kako i zaslužuje. Slušao je kako objašnjava da ga

228

želi vidjeti. I može li se naći s njom kod restorana Ekeberg? Sad. Ili za satvremena.

Harry je pogledao dvije prazne boce Jim Beama na stoliću i pogledao nasat. Sedam. Vinmonopol, trgovina alkoholom, više ne radi. Bar u restoranu.

"Sad", rekao je.Prekinuo je vezu, a mobitel je ponovo zazvonio. Pogledao je zaslon i

pritisnuo tipku za odgovor. "Bok, Øysteine.""Sad se javljaš! Sranje, Harry, počeo sam se pitati jesi li izveo Hendrixa.""Možeš li me odvesti u restoran Ekeberg?""Što ti, dovraga, misliš da sam ja? Jebeni taksist?"Osamnaest minuta kasnije Øystein je stao pred ulaz u kuću Olava Holea i

sa smiješkom viknuo Harryju kroz prozor: "Trebaš pomoć oko zaključavanjavrata, konju pijani?"

"Večera?" uzviknuo je Øystein kad su se provezli pored Nordstranda. "Daje pojebeš ili zato što si je pojebao?"

"Smiri se. Radimo zajedno.""Točno tako. Kao što je govorila moja bivša žena. 'Želiš ono što

svakodnevno viđaš.' Sigurno je to pročitala u nekom časopisu. Jedino što nijemislila na mene, nego na onog gada iz ureda."

"Nikad se nisi ženio, Øysteine.""Mogao sam. Tip je nosio norvešku vestu i kravatu i govorio nynorsk. Ne

dijalekt, već jebeni nacionalni romantični nynorsk u stilu Ivara Aasena. Neserem. Ne možeš ni zamisliti kako je spavati sam i zamišljati kako se tvojamožda buduća žena upravo ševi na stolu. Vizualiziraš džemper u boji i goluguzicu koja se zabija i nabija sve dok ne stane pa uvuče obraze i seronja urla:'EG KJEM! Svršio sam!' I to na nynorsku!"

Øystein je pogledao Harryja, ali nije bilo reakcije."Kriste, Harry, to je zbilja bilo duhovito. Jesi li toliko pijan?"Kaja je zamišljeno sjedila kraj prozora i promatrala grad, kad ju je tih

kašalj naveo da se okrene. Bio je to glavni konobar. Imao je izraz lica punisprike, obično rezerviran za "Ispričavamo se, na jelovniku je, ali kuhinja kažeda nemamo to jelo". Nagnuo se do nje i govorio tako tiho da ga je jedva moglačuti.

"Žao mi je što moram reći da vam je društvo stiglo." Tu njegovu rečenicupratilo je rumenilo u obrazima. "Mislim, žao mi je što ga ne možemo primiti.Malo je... animiran, bojim se. A naša pravila u takvim..."

"U redu", rekla je Kaja i ustala. "Gdje je?""Čeka vani. Bojim se da je na ulasku kupio piće u baru i da ga ima sa

sobom. Možda biste bili toliko ljubazni da ga unesete. Znate, zbog takvih bismostvari mogli izgubiti dozvolu."

229

"Naravno, samo mi, molim vas, donesite kaput", rekla je Kaja i požurila sekroz restoran s konobarom koji ju je nervozno slijedio. Izlazeći, ugledala jeHarryja. Stajao je njišući se pored niskog zida, kraj kosine gdje su stajali i zadnjiput. Pridružila mu se. Na zidu je stajala prazna čaša.

"Čini se da nam nije suđeno jesti u ovome restoranu", rekla je. "Imašprijedlog?"

Slegnuo je ramenima i otpio gutljaj iz pljoske. "Bar u Savoyu. Ako nisipreviše gladna."

Čvršće je stegnula kaput oko sebe. "Zapravo, uopće nisam gladna. A da mimalo pokažeš mjesto? Ovo je tvoj teritorij, a ja imam auto. Možeš mi pokazatibunkere gdje si provodio vrijeme."

"Hladni su i ružni", rekao je Harry. "Smrde na pišalinu i mokar pepeo.""Mogli bismo pušiti i diviti se pogledu", odgovorila je. "Imaš li pametnijeg

posla?"Kruzer, osvijetljen poput božićne jelke, polako je u tami i tišini klizio

fjordom ispod njih prema gradu. Sjedili su na betonskom krovu bunkera, ali niHarry ni Kaja nisu osjećali hladnoću koja im se šuljala u tijela. Kaja je pijuckalaiz pljoske koju joj je Harry dodao. "Crno vino u pljoski?" upitala je.

"Samo je to ostalo u tatinom baru. Ionako su to samo zalihe za hitneslučajeve. Omiljeni glumac?"

"Na tebi je red da počneš", odgovorila je i otpila dug gutljaj. "Robert DeNiro."

Napravila je grimasu. "Analiziraj ovo? Upoznajte Fockerove?' "Zakleo sammu se na vječno savezništvo nakon Taksista i Lovca na jelene. Ali, istina,koštalo me. A ti?"

"John Malkovich.""Hm. Dobro. Zašto?"Razmišljala je. "Mislim da je stvar u kultiviranom zlu. Nije nešto što

cijenim kao ljudsku kvalitetu, ali sviđa mi se kako to razotkriva.""A ima i ženska usta.""Je li to dobro?""Da. Svi sjajni glumci imaju ženska usta. I/ili visok ženski glas. Kevin

Spacey, Philip Seymour Hoffman." Harry je izvadio cigaretu iz kutije i pružiojoj jednu.

"Samo ako mi pripališ", rekla je. "Ti momci nisu baš muževni." "MickeyRourke. Ženski glas. Ženska usta. James Woods. Usta ljubljiva kao opscenaruža."

"Ali bez visokog glasa.""Blejeći glas. Ovca. Bee."

230

Kaja se nasmijala i uzela pripaljenu cigaretu. "Hajde. Mačo frajeri na filmuimaju duboke grube glasove. Bruce Willis, naprimjer." "Da, Bruce Willis. Istina,grub je. Ali visok? Teško." Harry je zaškiljio i prošaptao u falsetu, okrenutgradu: "Već vidim da su ti ovlasti za kurac."

Kaja je prasnula u smijeh, a cigareta joj je ispala iz usta i odskočila niz zidpa u duboko grmlje, rasipajući iskre.

"Loše?""Senzacionalno loše", lanula je. "Kvragu, sad sam zbog tebe zaboravila

mačo glumca sa ženskim glasom kojeg sam htjela spomenuti."Harry je slegnuo ramenima. "Sjetit ćeš se.""Even i ja smo također imali mjesto nalik ovome", rekla je Kaja, uzela

drugu cigaretu pa je primila između palca i kažiprsta kao da je čavao koji ćezabiti. "Mjesto samo za sebe za koje nitko drugi nije znao, mjesto na koje smose mogli sakriti i dijeliti tajne." "Želiš mi pričati o tome?"

"O čemu?""O bratu. Što se dogodilo?""Umro je.""To znam. Mislio sam da mi kažeš ostatak.""A što je ostatak?""Pa, naprimjer, zašto si ga kanonizirala?""Jesam li?""Varam li se?"Njezin se istraživački pogled zadržao na njemu. "Vino", rekla je. Harry joj

je pružio pljosku, a ona je pohlepno otpila."Ostavio je poruku", rekla je. "Even je bio tako osjetljiv i ranjiv. Znao je

biti sjajno raspoložen i nasmijan, kao da je unosio sunce kuda god bi krenuo.Ako si imao neki problem, on bi nestao kad bi se Even pojavio kao... ovaj... kaorosa na suncu. A u crnim razdobljima bilo je posve suprotno. Sve oko njega biutihnulo, u zraku bi se osjetila neka teška tragedija i mogao si je čuti u toj šutnji.Glazba u molu. Istodobno prelijepa i užasna, shvaćaš li? A ipak, nešto se suncapohranilo u njegovim očima jer su se one uvijek smijale. Bilo je jezivo."

Stresla se."Dogodilo se to tijekom ljetnih praznika, bio je sunčan dan, onakav kakav

je Even znao napraviti. Bili smo u vikendici u Tjømeu. Ustala sam i otišla ravnou trgovinu kupiti jagode. Kad sam se vratila, doručak je bio spreman, a mama jezvala Evena da se spusti s prvog kata. Nije odgovarao. Pretpostavile smo daspava; tu i tamo bi ostao dugo u krevetu. Otišla sam po nešto u svoju sobu,pokucala mu na vrata i u prolazu ga zvala na jagode. I dalje sam čekala njegovodgovor kad sam otvorila vrata svoje sobe. Ali znaš kako je - kad uđeš u sobu,ne osvrćeš se, samo tražiš ono po što si došao. Gledaš noćni ormarić na kojem je

231

knjiga koju tražiš, gledaš prozorsku dasku ili kutiju mamaca. Nisam ga odmahvidjela, samo sam primijetila da nešto sa svjetlom nije kako treba. Tad sampogledala u stranu i isprva mu vidjela samo bose noge. Znala sam svakicentimetar njegovih nogu - znao mi je plaćati krunu da ih škakljam, volio je to.Prvo sam pomislila da leti, da je konačno naučio letjeti. Pogled mi je krenuogore: Na sebi je imao blijedo-plavi džemper koji sam mu isplela. Objesio se slampe produžnim kabelom. Vjerojatno je čekao da izađem pa ušao u moju sobu.Htjela sam pobjeći, ali nisam se mogla pomaknuti, noge su mi bile prikovane zapod. Pa sam stajala ondje i gledala ga, a kako je bio tako blizu, pozvala sammamu i napravila sve stvari koje su trebale stvoriti vrisak, ali iz usta mi nijeizašao ni glas."

Kaja je spustila glavu i poigrala se cigaretom. Duboko je i teško udahnula."Dalje se sjećam samo fragmenata. Dali su mi lijek za smirenje. Kad sam

se oporavila tri dana kasnije, već su ga pokopali. Rekli su kako je bolje da nisambila ondje, bolje bila pregolema. Odmah sam se razboljela i veći dio ljetaprovela u krevetu s groznicom. Uvijek sam mislila da je pogreb bio prebrzo, kaoda ima nečeg sramotnog u načinu na koji je umro, ne misliš li tako?"

"Hm. Rekla si da je ostavio poruku."Kaja je pogledala preko fjorda. "Bila je na mojem noćnom ormariću.

Napisao je da se zaljubio u curu koju nikad neće moći imati, da ne želi višeživjeti i da moli oprost za bol koju nam nanosi. I da zna da ga volimo."

"Hm.""To nas je iznenadilo. Even mi nikad nije rekao za neku curu, a govorio mi

je većinu stvari. Da nije bilo Roara...""Roara?""Da. Tog ljeta imala sam prvog dečka. Bio je jako drag i strpljiv,

posjećivao me skoro svakog dana dok sam bila bolesna i slušao dok sam mugovorila o Evenu."

"O tome kako je bio nevjerojatno čudesna osoba.""Shvatio si."Harry je slegnuo ramenima. "Radio sam isto kad mi je umrla mama.

Øystein nije bio strpljiv kao Roar. Odmah me pitao osnivam li novu religiju."Kaja se nasmijala i povukla dim. "Mislim da je Roar naposljetku shvatio da

sjećanje na Evena guši život kakav je poznavao, pa i njega samog. Bila je tokratka veza."

"Hm. Ali Even je i dalje bio tu."Kimnula je. "Iza svakih vrata koja bih otvorila.""To je razlog, jelda?"

232

Ponovo je kimnula. "Kad sam se tog ljeta vratila kući iz bolnice i moralaući u sobu, nisam mogla otvoriti vrata. Jednostavno nisam mogla. Jer sam znalada će ako to napravim, on opet visjeti ondje. I to će biti moja krivnja."

"Uvijek je naša krivnja, zar ne?""Uvijek.""I nitko nas ne može uvjeriti da nije - ni mi to ne možemo." Harry je u

mraku ugasio cigaretu. Pripalio drugu.Kruzer ispod njih kliznuo je u luku.Nalet vjetra zazviždao je kroz otvore za puške ispuštajući prazan zlokoban

zvuk."Zašto plačeš?" tiho je upitao."Jer je zbilja moja krivnja", prošaptala je dok su joj se suze slijevale niz

obraze. "Sve je moja krivnja. Znaš od početka, zar ne?" Harry je udahnuo.Izvadio je cigaretu i puhnuo na žar. "Ne, ne od početka."

"Otkad?""Otkako sam u Holmenveienu vidio lice Bjørna Holma. Holm je sjajan

forenzičar, ali nije De Niro. I bio je iskreno iznenađen." "Je li to sve?""To je dovoljno. Po njegovom izrazu lica shvatio sam kako nema pojma da

sam na tragu Leikeu. Stoga nije vidio ništa na mojem računalu i nije prenioBellmanu te informacije. A ako Holm nije krtica, onda to može biti samo jošjedna osoba."

Kimnula je i obrisala suze. "Zašto ništa nisi rekao? Zašto ništa nisi učinio?Zašto mi nisi skinuo glavu?"

"Kakvog bi to imalo smisla? Pretpostavljam da si imala dobar razlog."Odmahnula je glavom i pustila suze da cure."Ne znam što ti je obećao", rekao je Harry. "Rekao bih, vodeći položaj u

novom svemoćnom Kriposu. I bio sam u pravu kad sam rekao da je tip u kojegsi zaljubljena oženjen i da ti priča kako će ostaviti ženu i djecu, ali da to nikadneće napraviti."

Tiho je jecala i savila vrat kao da je postao pretežak. Kao cvijet opterećenkišom, pomislio je Harry.

"Samo ne razumijem zašto smo se večeras morali naći", rekao je i sneodobravanjem pogledao cigaretu. Možda bi trebao promijeniti marku. "Prvosam pomislio da mi želiš reći da si krtica, ali uskoro sam shvatio da nije to.Čekamo nekoga? Nešto će se dogoditi? Hoću reći, izbačen sam iz tračnica, kakoim sad mogu naštetiti?" Pogledala je na sat. Šmrcnula. "Možemo li se sad vratitik tebi, Harry?"

"Zašto? Netko nas ondje čeka?"Kimnula je.

233

Harry je ispio sadržaj pljoske.Vrata su bila srušena. Iverje drveta na podu govorilo je da su otvorena

pajserom. Ništa rafinirano, bez pokušaja diskrecije. Policijska provala. Harry seokrenuo na stepenicama i pogledao Kaju koja je izašla iz auta i stajalaprekriženih ruku. Tad je ušao.

Dnevna soba bila je u mraku. Jedina svjetlost dolazila je iz otvorenog bara.No i ta svjetlost bila je dovoljna da prepozna osobu koja je sjedila u sjeni krajprozora.

"Bellmane", rekao je Harry. "Sjediš u fotelji mog oca.""Bio sam toliko slobodan", odgovorio je Bellman. "Kauč smrdi. Čak je i

pas odustao.""Mogu li te ponuditi nečime?" Harry je kimnuo prema baru i sjeo na kauč.

"Ili si već såm nešto našao?"Harry je vidio kako Bellman odmahuje glavom. "Ja nisam. Ali pas jest.""Hm. Uzet ću zdravo za gotovo da imaš nalog za pretres, ali zanimaju me

razlozi.""Anonimna dojava o krijumčarenju droge u državu putem nevine treće

strane i mogućnost da se ta droga nalazi ovdje.""I nalazi se?""Pas tragač je nešto našao. Neku žutosmeđu tvar zamotanu u srebrnu foliju.

Ne izgleda kao stvar kakvu obično plijenimo u ovoj državi, pa u ovom trenutkunismo sigurni s čime imamo posla. Ali razmišljamo o tome da je damo naanalizu."

"Razmišljate?""Mogao bi to biti opijum, a mogla bi biti i kugla plastelina ili gline. Ovisi.""Ovisi o čemu?""O tebi, Harry. I meni.""Zbilja?""Ako nam pristaneš napraviti uslugu, zauzet ću stav da je riječ o plastelinu i

preskočiti bilo kakva testiranja. Šef određuje prioritete resursa, zar ne?""Ti si šef. Kakvu uslugu?""Ti si čovjek koji ne voli okolišati, Hole, pa ću biti izravan. Želim da budeš

žrtveno janje."Harry je vidio smeđi krug Jim Beama na dnu boce na stolu, ali othrvao se

iskušenju da potegne iz nje."Upravo smo morali pustiti Tonyja Leikea jer ima neprobojne alibije za

barem dva umorstva. Ostaje nam samo telefonski poziv jednoj od žrtava. Moždasmo malo prenaglili s medijima. Osim Leikea, život bi nam mogao zagorčati injegov budući punac. Večeras moramo dati izjavu za medije. I u njoj će stajati

234

da je uhićenje provedeno temeljem plavog obrasca koji si ti, kontroverzni HarryHole, iskamčio od sirote naivne tužiteljice u policijskoj središnjici. I da je bilariječ o samostalnoj operaciji koju si organizirao ti, i samo ti, te da ćeš preuzetisvu odgovornost. Kripos je nakon uhićenja shvatio da nešto nije u redu,intervenirao i nakon razgovora s Leikeom to raščistio. I odmah ga pustio. Moratćeš nam se pridružiti i potpisati izjavu za medije i nikad više nećeš dati izjavu oistrazi, ni riječ. Shvatio?"

Harry je po drugi put razmišljao o ostacima na dnu boce. "Hm. Teškanagodba. Misliš da će novinari progutati priču nakon što si stajao podignutihruku i primao čestitke za uhićenje?"

"Prihvatio sam odgovornost, tako će stajati u izjavi za medije. Vođenjeuhićenja sam smatrao odgovornošću voditelja, iako sam sumnjao da je policajacpogriješio. Ali kad je Harry Hole kasnije inzistirao da mu se dopusti da preuzmemjesto na bojištu, nisam se opirao jer je on iskusan inspektor koji nije radio zaKripos."

"A mene bi trebalo motivirati to što ako ne potpišem, slijedi optužba zakrijumčarenje i posjedovanje droge?"

Bellman je skupio prste i zaljuljao se u stolcu."Točno. Ali za tvoju motivaciju možda je važnije što mogu srediti da te

odmah uhite. Šteta jer znamo koliko voliš biti u bolnici sa svojim ocem kojem,kako čujem, nije ostalo još mnogo vremena. Jako tužno."

Harry se naslonio na kauč. Znao je da bi trebao biti ljutit. Stari bi Harry,odnosno mlađi, i bio ljutit. Ali Harry se najviše želio zakopati u kauč smrdljivod znoja i povraćanja, zatvoriti oči i nadati se da će otići, izvući svoje kuke:Bellman, Kaja, sjene kraj prozora. Ali mozak je nastavio automatski rezonirati,onako kako je bio naučen.

"Na stranu ja", čuo se kako govori, "ali zašto bi Leike pristao na tu verziju?On zna da ga je Kripos uhitio i ispitao."

Harry je znao odgovor prije nego što ga je Bellman ispljunuo. "Jer Leikezna da će nad nekim tko je uhićen uvijek visjeti neugodna sjena. Posebnoneugodna nekome kao što je Leike, koji u ovom trenutku pokušava zadobitipovjerenje investitora. Najlakše će se riješiti te sjene ako prihvati verziju kojatvrdi da je uhićenje krivnja divljaka, izoliranog neprofesionalnog elementa upoliciji koji je podivljao. Slažeš se?"

Harry je kimnuo."U svakom slučaju, kad je riječ o policiji...""Preuzimajući krivnju, štitim cijelu policiju", rekao je Harry. Bellman se

nasmiješio. "Uvijek sam te smatrao donekle inteligentnim čovjekom, Hole.Znači li to da se razumijemo?"

Harry je razmislio. Ako Bellman odmah ode, mogao bi saznati jesu li to uboci zbilja kapi viskija. Kimnuo je.

235

"Ovdje je izjava za tisak. Želim da se ovdje potpišeš." Bellman je prekostolića gurnuo papir i olovku. Bilo je premračno da bi čitao. Nije bilo važno.Harry je potpisao.

"Dobro", rekao je Bellman, uzeo komad papira i ustao. Na lice mu je palasvjetlost ulične lampe, čineći ratničke boje svijetlima. "Ovako je najbolje za svenas. Razmisli o tome, Harry. I odmori se."

Milost pobjednika, pomislio je Harry, zatvarajući oči i osjećajući kako gaMorpheus uzima u zagrljaj. Tad je ponovo otvorio oči, skočio na noge i ispratioBellmana niz stepenice. Kaja je i dalje stajala prekriženih ruku kraj automobila.

Harry je vidio da Bellman kima Kaji na pozdrav, a ona je odgovorilaslijeganjem ramenima. Gledao ga je kako prelazi ulicu, ulazi u auto, isti onajauto koji je Harry vidio u Lyder Sagens gateu one večeri. Gledao ga je kakopokreće automobil i odlazi. Kaja je došla do podnožja stepenica. Glas joj je idalje bio pretežak od suza. "Zašto si udario Bjorna Holma?"

Harry se okrenuo namjeravajući ući u kuću, ali bila je brža; preskakala jedvije stepenice odjednom. Stala je između njega i vrata i zapriječila mu ulaz. Nalicu je osjetio njezin ubrzani i vreli dah. "Udario si ga iako si znao da je nevin.Zašto?"

"Idi sad, Kaja.""Ne idem!"Harry ju je promatrao. Znao je da joj to ne može objasniti. Ne može joj

objasniti koliko je boljelo i koliko ga je iznenadilo kad je shvatio posljedice.Dovoljno da eksplodira i udari zapanjeno nevino lice u obliku mjeseca, odraznjegove lakovjerne naivnosti.

"Što želiš znati?" upitao je i čuo metalan ton, bijes koji mu se ušuljao uglas. "Zbilja sam vjerovao u tebe, Kaja. I trebao bih ti čestitati. Čestitati nadobro obavljenom poslu. Možeš li sad otići?"

Ponovo je vidio suze u njezinim očima. Tad se odmaknula u stranu, a on jeoteturao unutra i zalupio vrata za sobom. Ostao je u hodniku, u tihom vakuumunakon praska, u dobroj tišini, u praznini, u čudesnom ništavilu.

236

47

Strah od mraka

Olav Hole treptao je u tami."Jesi li to ti, Harry?""Jesam, ja sam.""Noć je, jelda?""Da, noć je.""Kako si?""Živ sam.""Upalit ću svjetlo.""Nema potrebe. Želim ti nešto reći.""Prepoznajem ton. Nisam siguran želim li čuti.""Pročitat ćeš to ionako sutra u novinama.""A ti imaš drugačiju verziju?""Ne, samo želim biti prvi.""Jesi li pio, Harry?""Što želiš čuti?""Tvoj djed je pio. Volio sam ga. Pijanog ili trijeznog. Nema mnogo onih

koji to mogu reći za svog oca pijanca. Ne, ne želim čuti.""Hm.""A to mogu i tebi reći. Volio sam te. Uvijek. Pijanog i trijeznog. Nisi čak ni

bio zahtjevan. Iako si se uvijek volio raspravljati. Bio si u ratu s većinom ljudi,ne samo sa sobom. Ali voljeti te, Harry, to je najjednostavnije što sam mogao."

"Tata...""Nemamo vremena za trivijalnosti, Harry. Ne znam jesam li ti to ikad

rekao, Harry, osjećam da jesam, ali ponekad tako često mislimo o stvarima dajednostavno vjerujemo da smo ih izgovorili naglas. Uvijek sam bio ponosan natebe, Harry. Jesam li ti to dovoljno često govorio?"

"Ja...""Da?" Olav Hole osluškivao je u tami. "Plačeš li, sine? To je u redu. Znaš li

kada sam bio najponosniji? Nikad ti to nisam rekao, ali dok si bio u pubertetu,nazvao me jedan od tvojih učitelja. Rekao je da si se ponovo potukao naigralištu. S dvojicom momaka iz višeg razreda, ali taj put nije dobro završilo.

237

Morali su te poslati u bolnicu na šivanje usnice i vađenje zuba. Oduzeo sam tidžeparac na mjesec dana, sjećaš se? Uglavnom, Øystein mi je kasnije rekao sveo toj tučnjavi. Potukao si se s njima jer su Treskov ruksak napunili vodom izškolske fontane. Ako se točno sjećam, čak nisi previše volio Treska. Øystein mije rekao da si dobio toliko batina jer nisi htio popustiti. Neprestano si ustajao inaposljetku si toliko krvario da su se stariji dečki uplašili i otišli svojim putem."

Olav Hole tiho se nasmijao. "Nisam mislio da ti to tad smijem reći jer bi toznačilo nove tučnjave, ali bio sam toliko ponosan da sam skoro zaplakao. Bio sihrabar, Harry. Bojao si se mraka, ali to te nije spriječilo da odeš u mrak. A jasam bio najponosniji tata na svijetu. Jesam li ti to ikad rekao, Harry? Jesi li tu?"

Slobodan. Boca šampanjca razbijena o zid, a mjehurići cure niz tapete kaouskuhana moždana tvar, po slikama, po isječcima iz novina, po ispisu članka sinterneta u kojem Harry Hole prihvaća krivnju. Slobodan. Slobodan od krivnje,slobodan ponovo poslati pakao na svijet. Hodam po slomljenom staklu, lomimga na podu, čujem kako krčka. A ja sam bosonog. Kližem po vlastitoj krvi.Smijem se, gotovo urlam. Slobodan. Slobodan!

238

48

Hipoteza

Voditelj Kriminalističkog odjela Policijske postaje Južni Sydney NeilMcCormack prošao je rukom kroz sve rjeđu kosu, proučavajući ženu snaočalama s druge strane stola u sobi za ispitivanje. Došla je ravno iz izdavačkekuće u kojoj je radila. Odijelo joj je bilo obično i izgužvano, ali ipak je bilonečega u Iski Peller zbog čega je pretpostavio da je skupo, samo ne bi trebalodojmiti jednostavne duše kakva je njegova. Njezina adresa govorila je da nijepretjerano imućna. Bristol nije najmondenije područje Sydneyja. Djelovala jeodraslo i razumno. Svakako nije tip koji će dramatizirati, pretjerivati, privlačitipozornost pozornosti radi. Osim toga, oni su bili ti koji su je pozvali; nije samaod sebe došla u sidnejsku policiju. Pogledao je na sat. McCormack je za toposlijepodne dogovorio jedrenje sa sinom, a trebali su se sastati u Watson Bayu,gdje je brod bio vezan. Zato se nadao da ovo neće potrajati. I sve je bilo u redudo posljednjeg komadića informacije.

"Gospođice Peller", rekao je McCormack naslonivši se i sklopivši ruke nadojmljivom pivskom trbuhu, "jeste li rekli nekome za ovo?"

Spustila je ramena. "Zašto bih? Nitko me nije pitao i ne vidim kakve toveze ima sa Charlotteinim ubojstvom. Govorim vama jer me tako detaljnoispitujete. Mislila sam da vas zanima što se dogodilo u kolibi, a ne ono...Incident koji se dogodio kasnije. Što je bilo, bilo je. Dogodio se incidentić, bioje brzo gotov i brzo je zaboravljen. Idiote poput njega nalazite posvuda. Čovjekne može na sebe preuzeti misiju prijavljivanja svih takvih ljigavaca."

McCormack je zastenjao. Naravno da je bila u pravu. I nije mu se sviđaloistraživati priču. Uvijek je bilo toliko nevolja, neugodnosti i - ne manje važno -posla kad bi dotična osoba imala ikakve veze s riječju policija. Pogledao je krozprozor. Sunce je treperilo na moru Port Jacksona i na dijelu Manly, gdje se dimjoš uzdizao iako je prošlo tjedan dana otkako je ugašen posljednji požar. Dim jevijugao prema jugu. Blag, topao sjeverac. Savršen za jedrenje. McCormacku sesviđao Hole. Ili Holy, kako je on zvao Norvežanina. Obavio je briljantan posaokad im je pomogao oko ubojstva klauna. Ali visoki svijetlokosi Norvežaninzvučao je umorno preko telefona. McCormack se iskreno nadao da Holy nećeponovo posrnuti.

"Krenimo od početka, može, gospođice Peller?"Mikael Bellman ušao je u konferencijsku sobu Odin i svi su razgovori

odmah utihnuli. Prišao je stolcu za govornika, spustio bilješke, uključio USB u

239

laptop i stao nasred podija. Istražiteljska jedinica brojala je trideset i šesteropolicajaca, triput više nego kad je riječ o uobičajenim slučajevima ubojstva.Toliko su dugo radili bez rezultata da je nekoliko puta morao dizati moral, aliopćenito govoreći junački su se držali slučaja. Zato je Bellman dopustio ne samosebi, već i svima proslavu onoga što im je izgledalo kao istinski trijumf:uhićenje Tonyja Leikea.

"Pročitali ste današnje novine", počeo je i zagledao se u okupljene.Bio im je spasio guzice. Prve stranice dvaju od tri najvećih novina objavile

istu su fotografiju: Tonyja Leikea kako ulazi u automobil ispred zgradepolicijske središnjice. Treće su objavile sliku Harryja Holea, arhivskufotografiju iz talk-showa u kojem je bio govorio o Snjegoviću.

"Kao što vidite, inspektor Hole preuzeo je odgovornost. Kao što i treba."Riječi su mu odjekivale od zidova dok je susretao tihe jutarnje umorne

poglede policajaca. Ili je to bila drugačija vrsta umora? U tom je slučaju trebasuzbiti. Bliži se kraj priče. Šef Kriposa svratio je reći da su zvali iz Ministarstvapravosuđa i postavljali pitanja. Vrijeme im je istjecalo.

"Više nemamo glavnog osumnjičenog", rekao je. "Ali dobra je vijest daimamo nove tragove. I svi nas vode iz Håvassa u Ustaoset." Prišao je laptopu,pritisnuo tipku i pojavila se prva stranica PowerPoint-prezentacije koju jepripremio. Pola sata kasnije prošao je kroz sve činjenice koje su imali, simenima, vremenima i pretpostavljenim rutama.

"Pitanje je", rekao je isključujući računalo, "s kakvim vrstama ubojstavaovdje imamo posla. Mislim da možemo isključiti tipičnog serijskog ubojicu.Žrtve nisu odabrane nasumično unutar jedne demografske skupine; povezane sus određenim mjestom i određenim datumom. U skladu s tim imamo razlogavjerovati kako postoji i određeni motiv koji čak može izgledati racionalno. Akoje tome tako, to nam značajno olakšava zadatak: Pronađemo li motiv, imamoubojicu."

Bellman je primijetio da je nekoliko detektiva kimnulo. "Problem je štonemamo svjedoka koji bi nam mogli išta reći. Jedina svjedokinja za koju znamoda je živa, Iska Peller, bila je bolesna u krevetu, sama. Drugi su ili mrtvi, ili senisu javili. Primjerice, znamo da je Adele Vetlesen bila s muškarcem kojeg jenedavno upoznala, ali nitko od njezinih znanaca ne zna ništa o njemu, pamoramo pretpostaviti da je bila riječ o kratkoj vezi. Tražimo muškarce koje jekontaktirala telefonom ili putem interneta, ali trebat će nam vremena da ih sveprovjerimo. A u nedostatku svjedoka moramo naći početnu točku. Potrebna namje hipoteza motiva. Što je motiv da se ubije najmanje četvero ljudi?"

"Ljubomora ili glasovi", odgovorio je netko s kraja sobe."To nam govori iskustvo.""Slažem se. Tko bi mogao čuti glasove koji zapovijedaju da ubije?""Svatko s psihijatrijskim dosjeom", stigao je pjevan odgovor iz Finske.

240

"I svatko bez njega", ubacio se netko drugi."Dobro. Tko bi mogao biti ljubomoran?""Nečiji partner ili suprug.""A tko bi to mogao biti?""Ali provjerili smo alibije partnera žrtava i njihove potencijalne motive",

rekao je netko drugi. "To prvo napravimo. Ili nisu imali partnere, ili suisključeni iz istrage."

Mikael Bellman i predobro je znao da stišću gas dok se kotači vrte u praznou istoj kolotečini u kojoj su već neko vrijeme, ali sad je važno da učine upravoto - stisnu gas. Jer nije sumnjao da je koliba u Håvassu daska koju je mogućespustiti kako bi se kotači prestali uzalud vrtjeti i izvukli ih iz kolotečine.

"Nismo eliminirali sve partnere i bračne drugove", rekao je Bellman njišućise na petama. "Nismo mislili da bi svatko od njih mogao biti osumnjičen. Tkonije imao alibi za vrijeme kad mu je žena ubijena?"

"Rasmus Olsen!""Točno. A kad sam otišao u Stortinget razgovarati s Rasmusom Olsenom,

priznao je da je prije nekoliko mjeseci postojalo kratko 'razdoblje ljubomore'.Žena s kojom je Rasmus flertovao. Marit Olsen otišla je u kolibu u Håvassuupravo kako bi razmislila o svemu. Možda se dani podudaraju. Možda je učinilaviše nego što znamo. Možda se osvetila. A evo ideje. Te noći o kojoj je riječ doksu žrtve bile u kolibi u Håvassu, Rasmus Olsen nije bio u Oslu; rezervirao jehotel u Ustaosetu. Što je Rasmus radio na tom području dok mu je žena bila uHåvassu? I je li proveo noć u hotelu, ili je otišao na dug skijaški izlet?"

Oči pred njim više nisu bile teške ni umorne, upravo suprotno - zapalio jeiskru u njima. Čekao je odgovor. Tako velika istražiteljska skupina inače nijenajučinkovitiji model organiziranja ovako improvizirane razmjene ideja, ali takosu dugo radili na ovom slučaju da su svi u prostoriji doživjeli trenutke kad su imideje, sigurni instinkti i zgodne hipoteze bili odbačeni, a ego im je dobio ponosu.

Jedan mladi detektiv pokušao je iznijeti hipotezu. "Možda je te večerinenajavljeno stigao do kolibe i uhvatio je na djelu. Tip ju je vidio pa pobjegao.Tad je mirno isplanirao cijelu stvar."

"Možda", rekao je Bellman, prišao govornici i podigao bilješke. "Prviargument u prilog takvoj teoriji. Ovo sam upravo dobio od Telenora. Pokazujeda je Rasmus Olsen telefonski razgovarao sa ženom u neko vrijeme tog jutra.Prepostavimo da je znao u koju kolibu ide. Drugi argument u prilog toj hipotezije vremenska prognoza koja pokazuje da je cijele večeri i noći bila mjesečina idobra vidljivost, pa je lako mogao doskijati onamo, baš kao i Tony Leike.Međutim, prvi argument protiv ovakve hipoteze je: Zašto ubiti ikoga osimsupruge i njezinog navodnog partnera?"

241

"Možda je imala veći broj partnera", povikala je jedna detektivka, niskaprsata žena. Inače, Bellman je za nju vjerovao da je dovoljno lezbijka kako bi semogao poigrati s idejom da je jedne noći pozove kod Kaje. Ali to je, naravno,bila samo prolazna misao. "Možda se ondje održala cijela jebena orgija."

Smijeh. Dobro, to će podići raspoloženje."Možda nije vidio s kime se seksa, nije čak znao je li riječ o muškarcu ili

ženi, tek da je netko ispod pokrivača", rekao je drugi glas. "Pa je povisio ulog."Još smijeha."Dajte, nemojmo gubiti vrijeme na ovo smeće", kazao je veteran Eskildsen

iako nitko nije znao koliko je dugo on točno bio detektiv. Prostorija je utihnula."Sjeća li se netko od vas mladih slučaja koji je Kriminalistički odjel riješio prijenekoliko godina, kad su svi mislili da je serijski ubojica na slobodi?" nastavio jeEskildsen. "Kad su uhvatili ubojicu, pokazalo se da je imao motiv samo za trećeumorstvo. Ali kako je znao da će biti sumnjiv bude li ona jedina žrtva, ubio jeostale da zakamuflira svoj luđački pohod."

"Isuse Kriste!" povikao je mladi policajac. "Kriminalistički odjel je uspioriješiti slučaj? Kako im je to pošlo za rukom?"

Mladić se zacerekao i osvrnuo oko sebe, ali lice mu je polako promijeniloboju jer nije bilo odgovora. Svi s bilo kakvim istražiteljskim iskustvom dobro suse sjećali slučaja. Bio je u udžbenicima svih policijskih akademija diljemSkandinavije. Bio je legenda. Baš kao i čovjek koji ga je riješio.

* * *

"Harry Hole."'"Dan, Holy, frende. Neil McCormack ovdje. Kako si? I gdje si?"

McCormack je pomislio kako je čuo da Harry govori "U komi", ali jepretpostavio da izgovara ime nekog norveškog grada.

"Razgovarao sam s Iskom Peller. Nije imala mnogo toga reći o noći ukolibi. Ali sljedeće je večeri..."

"Da?""Nju i Charlotte je u kolibi pokupio policajac iz provincije i odveo ih k

sebi. Ispostavilo se da su dok je gospođica Peller pokušavala prespavati gripu,policajac i njezina prijateljica pili grog u dnevnoj sobi i on ju je pokušao zavesti.Postalo je prilično nasilno, toliko nasilno da je povikala upomoć, a Pellerova seprobudila i pojurila u sobu. Policajac je već bio spustio Charlotteine skijaškehlače do koljena. Zaustavio se, a gospođica Peller i njezina prijateljica odlučilesu otići od njega i prespavati u hotelu u mjestu koje ne mogu baš..."

"U Geilu.""Hvala ti."

242

"Kažeš, pokušao zavesti, Neile, ali misliš na silovanje, pretpostavljam?""Ne, prošao sam nekoliko rundi s gospođicom Peller prije nego što smo

došli do precizne formulacije. Rekla je da je prijateljica opisala kako joj jepolicajac spustio hlače protiv njezine volje, ali nije joj dotakao intimnedijelove."

"Ali...""Možemo pretpostaviti da mu je to bila namjera, ali ne znamo. Poanta je da

se nije dogodilo ništa kažnjivo zakonom. Gospođica Peller to prihvaća.Konačno, nisu se potrudile prijaviti događaj, samo su otišle svojim poslom.Policajac je čak pronašao nekog lokalnog čudaka koji je sve troje odvezao dopostaje i ukrcao ih u vlak. Prema riječima gospođice Peller, muškarac je bioprilično miran nakon cijelog događaja. Više ga je zanimalo nabaviti brojtelefona njezine prijateljice nego joj se ispričati. Kao da je riječ o normalnojpriči u stilu 'tip upoznaje curu'."

"Hm. Još što?""Ne, Harry. Osim što smo joj dodijelili policijsku zaštitu, kao što si i

predložio. Dvadesetčetverosatni nadzor, hrana i sve najnužnije dostavljeno navrata. Može samo uživati u suncu. To jest, ako sunce sja u Bristolu."

"Hvala, Neile. Ako se išta...""... Pojavi, nazvat ću. I obratno.""Naravno. Čuvaj se."Kažeš ti, pomislio je McCormack, prekinuo vezu i zagledao se u plavo

poslijepodnevno nebo. Ljeto je, dani su duži, mogao bi još uhvatiti sat i poljedrenja prije mraka.

Harry je izašao iz kreveta i otišao pod tuš. Dvadeset je minuta nepomičnostajao i puštao vrelu vodu da se slijeva po njemu. Tad je izašao, osušio osjetljivupjegavu kožu i odjenuo se. Uzeo je mobitel. Dok je spavao, imao je osamnaestpropuštenih poziva. Znači, uspjeli su se dokopati njegovog broja. Prvih nekolikopozivatelja prepoznao je po brojevima - tri najveća dnevna lista i dva najvažnijatelevizijska programa u Norveškoj s istim prefiksima. Ostali su bili nasumični ivjerojatno su pripadali novinarima gladnim komentara. Ali pogled mu sezaustavio na jednom od brojeva iako nije znao zašto. Jer je u mozgu imao nekebitove koji su se zabavljali pamteći brojeve. Ili jer mu je pozivni broj rekao da jeriječ o Stavangeru. Vratio se po popisu poziva i pronašao broj od prije dva dana.Colbjornsen.

Harry je uzvratio poziv i stisnuo telefon između obraza i ramena dok jevezivao čizme, usput primijetivši kako je vrijeme za kupnju novih. Odvojio seželjezni potplat, isti onaj koji mu je omogućavao da mirno hoda po čavlima.

"Prokletstvo, Harry. Danas su te zbilja dohvatili u novinama. Razapeli sute. Što ti šef kaže?"

243

Colbjornsen je zvučao kao da mu je muka od prežderavanja. Ili samo kaoda mu je muka.

"Ne znam", rekao je Harry. "Nisam razgovarao s njim.""Kriminalistički odjel je dobro prošao. Ti si osobno podnio najveći teret.

Jesu li te šefovi natjerali da se žrtvuješ?""Nisu."Pitanje je došlo nakon podulje šutnje. "Nije riječ o... Nije riječ o

Bellmanu?""Što želiš, Colbjørnsene?""Sranje, Harry. Vodio sam pomalo ilegalnu solo istragu, baš kao i ti.Pa prvo moram znati jesmo li i dalje na istoj strani.""Ja nisam ni na čijoj strani, Colbjørnsene.""Sjajno, znači jesmo. Na strani gubitnika.""Upravo izlazim.""Dobro. Još jednom sam popričao sa Stine Ølberg, curom koja se sviđala

Eliasu Skogu.""Da?""Pokazalo se da joj je Elias rekao više o događajima u kolibi nego što sam

shvatio iz prvog razgovora.""Počinjem vjerovati u druge razgovore", rekao je Harry. "Ha?""Ništa. Hajde, da čujem."

244

49

Bombay Garden

Bombay Garden bio je ona vrsta restorana koja ne izgleda kao da ima pravona uspjeh, ali je - za razliku od mondenije konkurencije - ipak uspijevaopreživjeti godinu za godinom. Imao je lošu poziciju u središtu istočnog Osla, udnu ulice između skladišta drvene građe i napuštene tvornice koja je sad bilakazalište. Dozvolu za točenje alkohola malo su imali, malo ne, i to zbog raznihkršenja propisa, a slična situacija bila je i s dozvolom za posluživanje hrane.Sanitarni inspektori jednom su prigodom u kuhinji pronašli vrstu glodavca kojunisu mogli identificirati; mogli su tek ustanoviti da ima neke sličnosti s Rattusnorvegicusom. U okviru za komentare izvještaja inspektori su si dali oduška ikuhinju opisali kao "mjesto zločina" u kojem su se "bez ikakve sumnje dogodilanajstrašnija umorstva". Poker-automati poredani uz zidove donosili su znatnekoličine novca, ali bih su redovno vandalizirani i pljačkani. No vijetnamskivlasnici nisu, kao što se sumnjalo, koristili lokal za pranje novca od prodajedroge. Razlog zašto je Bombay Garden uspijevao držati glavu iznad vode krio seu stražnjoj prostoriji iza dvostrukih zatvorenih vrata. Ondje se nalazio takozvaniprivatni klub, a da bi vas primili, morali ste zatražiti članstvo. U praksi to jeznačilo potpisivanje pristupnice u baru restorana, članstvo se odobravalo na licumjesta i plaćali biste godišnju članarinu od stotinu kruna. Kasnije bi vas otpratiliunutra i zaključali vrata za vama.

Tad biste se našli u zadimljenoj prostoriji - zakoni o zabrani pušenja nisu seodnosili na privatne klubove - i ispred vas bi se našlo minijaturno ovalnotrkalište dimenzije četiri puta dva metra. Samo trkalište bilo je prekrivenozelenim filcem i imalo je sedam traka. Sedam se metalnih konja, svaki prikvačenza pribadaču, pomicalo naprijed u grčevitim trzajima. Brzinu svakog konjaodređivalo je računalo koje je zujalo i brundalo ispod stola i ona je bila - kolikose moglo utvrditi - potpuno nasumična i legitimna. Preciznije, brzinu konjaodređivao je računalni program koji je nekim konjima davao veću šansu, pa subili brži. Oko tog trkališta u udobnim kožnim stolcima sjedili su članovi kluba,pušili, pili restoransko pivo po cijenama za članove, navijali za svoje konje ilikombinaciju koju su odabrali. Neki od njih bili su česti gosti, drugi posve novi.

Kako je klub, pravno gledano kad je riječ o zakonima koji regulirajuklađenje, radio u sivoj zoni, pravila su glasila da je kad je prisutno dvanaest iliviše članova, ulog ograničen na stotinu kruna po članu i po utrci. Ako ih jemanje ođ dvanaest, to se prema klupskim pravilima smatralo ograničenim

245

skupom, a na privatnim skupovima nisi mogao spriječiti odrasle osobe da seprivatno klade. Koliko će ulagati, ovisilo je o samim sudionicima. Iz tog serazloga u stražnjoj prostoriji Bombay Gardena moglo izbrojati točno jedanaestosoba. A gdje se u cijeloj priči nalazio vrt2, nitko nije znao.

U dva i deset poslijepodne muškarac s najnovijim članstvom u klubu,preciznije rečeno s članstvom starim točno četrdeset sekundi, primljen je uprostoriju gdje je ubrzo otkrio kako su ondje osim njega još jedan član koji sevrtio u stolcu, njemu okrenut leđima, te muškarac vjerojatno vijetnamskogpodrijetla koji je očito vodio utrke. U svakom slučaju, nosio je sako kakvog nosekrupjei.

Na naslon stolca bila su oslonjena široka ramena koja su fino popunjavalaflanelsku košulju. Crni uvojci visjeli su preko ovratnika.

"Pobjeđuješ li, Krongli?"Muškarčeva se glava okrenula unazad. "Harry!" povikao je s iskrenim

oduševljenjem u glasu i na licu. "Kako si me pronašao?""Zašto misliš da sam te tražio? Možda sam ovdje redovan član."Krongli se nasmijao gledajući konje kako se grče po dugom ravnom dijelu,

svaki s kositrenim jahačem na leđima. "Ne, nisi. Dolazim ovamo kad god sam uOslu, a nikad te nisam vidio."

"U redu. Netko mi je rekao da ću te vjerojatno naći ovdje." "Kvragu, bi jeme takav glas? Možda nije sasvim prikladno da policajac dolazi ovamo, iako jemjesto s prave strane zakona." "Kad smo kod prave strane zakona", rekao jeHarry i umjesto odgovora odmahnuo glavom krupjeu, koji je podignute obrvepokazao prema točioniku piva. "Ima nešto o čemu bih htio razgovarati s tobom."

"Pucaj", rekao je Krongli koncentrirajući se na trkalište na kojem je vodioplavi konj u vanjskoj traci, ali približavao se širokom vanjskom zavoju.

"Iska Peller, Australka koju si povezao iz kolibe u Håvassu, kaže da si jojpipao prijateljicu Charlotte Lolles."

Harry nije otkrio nikakvu promjenu u Kronglijevu usredotočenom izrazu.Čekao je. Nakon dulje stanke Krongli je podigao pogled.

"Želiš da nešto kažem?""Samo ako želiš", rekao je Harry."Protumačit ću to kao da ti želiš. Pipao je pogrešna riječ. Malo smo

flertovali. Poljubili se. Htio sam ići dalje. Ona baš i ne. Primijenio sam malokonstruktivnog uvjeravanja, onako kako to žene očekuju od muškarca; u krajnjojliniji, to je ta igra. Ali ništa više od toga."

"To ne odgovara onome što Iska Peller tvrdi da joj je ispričala Charlotte.Misliš li da Peller laže?"

2 garden - vrt, op. prev.

246

"Ne.""Ne?""Ali mislim da je Charlotte prijateljici htjela ispričati malo drugačiju

verziju. Katoličke se cure žele prikazati drugačijima nego što zapravo jesu, zarne?"

"Odlučile su provesti noć u Geilu umjesto u tvojoj kući. Iako je Pellerovabila bolesna."

"Ona je htjela otići. Ne znam što se događalo između njih dvije, ženskoprijateljstvo često je komplicirano. A kladim se da Peller nema dečka." Podigaoje praznu čašu ispred sebe. "Što ti je na pameti, Harry?"

"Malo je čudno što Kaji Solness kad ste pričali u Ustaosetu, nisi spomenuoto druženje sa Charlotte Lolles."

"A malo je čudno što ti još radiš na slučaju. Mislio sam da je to Kriposovslučaj, posebno nakon današnjih naslova." Krongli se ponovo koncentrirao nakonje. Iza zavoja je stigao žuti konj u trećoj traci, vodeći za dužinu jednogkositrenog konja.

"Da", odgovorio je Harry, "ali silovanje je i dalje slučaj za Kriminalističkiodjel."

"Silovanje? Još se nisi otrijeznio, Harry?""Pa..Harry je iz džepa hlača izvukao kutiju cigareta. "Trezniji sam nego što

se nadam da si ti bio, Krongli", gurnuo je u usta izgužvanu cigaretu, "svaki putkad bi pretukao i silovao svoju bivšu u Ustaosetu."

Krongli se polako okrenuo i laktom srušio čašu piva. Zeleni file upio jepivo; mrlja se širila kao Wehrmacht na karti Europe.

"Upravo sam došao iz škole u kojoj radi", nastavio je Harry i pripaliocigaretu. "Ona mi je rekla da ću te pronaći ovdje. Rekla mi je i da je od tebe izUstaoseta pobjegla, a ne da se odselila. Ti..." Harry nije uspio završiti rečenicu.Krongli je bio brz; nogom je okrenuo stolac i skočio na Harryja prije nego što jeovaj uspio reagirati. Harry je osjetio stisak oko ruke i znao je što slijedi, znao jejer su to vježbali na prvoj godini akademije. Policijski snažni polunelson. A ipakje sekundu zakasnio. Ipak je dva dana proveo u opijanju, a četrdeset godina ugluposti. Krongli mu je iskrivio zglob i ruku iza leđa pa ga čelom nabio na file.Na onu stranu gdje mu je bila slomljena čeljust. Harry je vrisnuo od bola i natrenutak se onesvijestio. Tad se vratio i još se jednom frenetično pokušaoosloboditi. Harry je bio snažan, oduvijek je bilo tako, ali odmah je znao daprotiv Kronglija nema šanse. Dah snažnog policajaca bio je vreo i vlažan naHarryjevu licu.

"Nisi to trebao napraviti, Harry. Nisi trebao razgovarati s kurvom. Onagovori što god joj padne na pamet. Radi što god joj padne na pamet. Je li tipokazala pičku? Je li, Harry?"

247

Kad je Krongli pojačao stisak, u Harryjevoj glavi nešto je kvrcnulo. Žuti pazeleni konj udario mu je o čelo i nos, a on je podigao nogu i nagazio. Snažno.Prolomio se Kronglijev urlik. Harry se izvukao iz polunelsona, okrenuo se iudario. Ne šakom, dovoljno je kostiju uništio tom glupošću, već laktom. Udarioje Kronglija tamo gdje je učinak bio najsnažniji - ne u sam vrh brade, nego malopostrance. Krongli je zateturao, pao preko stolca i sletio na pod s nogamaokrenutim na sjever. Harry je primijetio kako su Kronglijeve tenisice Conversenakon susreta sa željeznom pločom na potplatu njegove čizme poderane ikrvave. Definitivno mora baciti te čizme. Primijetio je i da mu cigareta visi izusta i krajičkom oka da je crveni konj u prvoj traci dojahao kao neprikosnovenipobjednik.

Harry se sagnuo, zgrabio Kronglija za ovratnik, podigao ga pa se spustio ustolac. Snažno je povukao dim cigarete i osjetio kako mu pali i grije pluća.

"Slažem se da za to silovanje nema previše dokaza", rekao je, "jer te niCharlotte Lolles ni žena nisu prijavile. Zato kao detektiv moram kopati dublje, jeli tako? I zato sam se vratio u kolibu u Håvassu."

"Ma, kog vraga govoriš?" Krongli je zvučao kao da je pokupio teškuprehladu.

"Postoji ta neka cura u Stavangeru kojoj se Elias Skog povjerio one večerikad je ubijen. Vozili su se autobusom i Elias joj je spomenuo noć u Håvassu ikako je svjedočio nečemu za što je kasnije pomislio da je bilo silovanje."

"Elias?""Da, Elias. Pretpostavljam da je imao lak san. Usred noći probudili su ga

zvukovi ispod prozora spavaće sobe, pa je pogledao van. Mjesec je bio visoko ividio je dvoje ljudi u sjeni ispod krova toaleta. Žena mu je bila okrenuta licem, amuškarac je stajao iza nje, skrivajući lice. Eliasov je prvi dojam bio da se ševe,žena kao da je izvodila trbušni ples, a muškarac joj je držao ruku preko usta,očito da ne ometaju ostale. A kad ju je muškarac odvukao u toalet, Elias se,razočaran što nije vidio cijelu predstavu, vratio na spavanje. Počeo se pitati tekkasnije kad je čitao o ubojstvima. Možda se žena migoljila kako bi pobjegla.Ruka na ustima možda je trebala prigušiti njezine pozive upomoć." Harry jepovukao novi dim. "Jesi li to bio ti, Krongli? Jesi li bio ondje?"

Krongli je protrljao bradu."Alibi?" upitao je Harry mirno."Bio sam kod kuće, u krevetu, sam. A je li Skog rekao tko je bila ta žena?""Nije. Ni tko je bio muškarac, kao što sam već rekao.""To nisam bio ja. A ti se igraš vatrom, Hole.""Trebam li to shvatiti kao prijetnju ili kompliment?"Krongli nije odgovorio. Ali u očima mu se vidio sjaj, žut i hladan.

248

Harry je ugasio cigaretu i ustao. "Usput, tvoja mi bivša ništa nije pokazala.Bili smo u zbornici. Nešto mi govori da se boji biti sama u prostoriji smuškarcem. Nešto si ipak postigao, je li tako, Krongli?"

"Ne zaboravi čuvati leđa, Hole."Harry se okrenuo. Pojavio se krupje kojeg čitav prizor nije ni najmanje

uzbunio. Već je postavio konje za novu utrku."Oš se kladit?" upitao je nevještim norveškim, uz osmijeh. Harry je

odmahnuo glavom. "Žao mi je, nemam čime." "Onda možeš dobiti više",odgovorio je krupje.

Harry je malo razmislio o toj izjavi pa zaključio da je riječ o lingvističkojgrešci ili da postoje rupe u logici. Ili da je riječ samo o još jednoj užasnojorijentalnoj poslovici.

249

50

Korupcija

Mikael Bellman je čekao.To mu je bilo najbolje. Te sekunde čekanja da otvori vrata. Uzbuđeno

propitkivanje hoće li nadmašiti njegova očekivanja i istovremena sigurnost dahoće. Jer svaki put kad bi je vidio, shvatio bi kako je već zaboravio koliko jelijepa. Svaki put kad bi se vrata otvorila, činilo se da mu je potreban trenutak danekako upije svu njezinu ljepotu. Imao je vremena da potvrda sjedne na mjesto.Potvrda da je iz čitave palete muškaraca koji su je željeli, a to su u praksi bili sviheteroseksualni muškarci s dobrim vidom - ona odabrala njega. Potvrda da je onvođa čopora, alfa mužjak, muškarac s pravom prvoodabira ženki. Da, može se toreći i tako banalnim i vulgarnim rječnikom. Biti alfa mužjak nije nešto čemutežiš. Takav se rodiš. Muškarcu to nije nužno najjednostavniji ili najugodnijinačin života, ali ako si pozvan, moraš se odazvati.

Vrata su se otvorila.Na sebi je imala bijelu dolčevitu. Podigla je kosu. Izgledala je umorno, oči

su joj manje sjajile nego inače. I dalje je imala eleganciju i stil o kojima njegovažena može samo sanjati. Pozdravila ga je, rekla da sjedi na verandi, okrenula muleđa i krenula kroz kuću. Slijedio ju je, uzeo pivo iz hladnjaka i sjeo na jedan odonih smiješno velikih teških stolaca.

"Zašto sjediš vani?" šmrcnuo je. "Dobit ćeš upalu pluća.""Ili rak pluća", rekla je i uzela napola popušenu cigaretu iz pepeljare pa

podigla knjigu koju je čitala. Pogledao je naslov.Šunka na raži. Charles - škiljio je - Bukowski? Kao na švedskim

aukcijama?"Imam dobre vijesti", rekao je. "Nismo samo izbjegli manju katastrofu, već

smo okrenuli incident s Leikeom u svoju korist. Danas su zvali iz Ministarstvapravosuđa." Bellman je oslonio noge o stol i proučavao etiketu na boci piva."Htjeli su mi čestitati što sam tako odlučno intervenirao i osigurao Leikeovopuštanje. Bili su jako zabrinuti što bi Galtung i njegov čopor odvjetnika moglinapraviti da Kripos nije tako brzo djelovao. I htjeli su osobna jamstva da držimsituaciju pod kontrolom te da nitko izvan Kriposa neće moći ništa pokvariti."

Prinio je bocu ustima, potegnuo pa snažno udario njome po stolu. "Što timisliš, Bukowski?"

Spustila je knjigu i susrela njegov pogled.

250

"Trebala bi pokazati malo zanimanja", rekao je. "To se i tebe tiče, znaš. Štomisliš o slučaju, ljubavi? Hajde. Ti istražuješ ubojstva." "Mikaele..."

"Tony Leike je nasilni kriminalac i dopustili smo sebi da nas to zavede. Jerznamo da nasilne kriminalce ne možeš rehabilitirati. Nemaju svi mogućnost iželju ubijati, s tim se rodiš ili je stečeno. Ali kad je ubojica u tebi, prokleto ga jeteško ponovo izvući. Možda ubojica u ovom slučaju zna da to znamo. Zna daćemo ako nam preda Tonyja Leikea, poludjeti i zajednički zapjevati: 'Slučaj jeriješen, evo tipa s nasilnom crtom!' I zato je provalio u stan Tonyja Leikea inazvao Eliasa Skoga. Da bi nas spriječio u traženju drugih koji su bili uHåvassu."

"Poziv je upućen iz Leikeove kuće prije nego što je itko osim policije znaoda smo pronašli vezu s kolibom u Håvassu."

"Pa što? Vjerojatno je bio uvjeren kako je samo pitanje vremena kad ćemonabasati na to. Dovraga, trebali smo to davno prije okriti!" Bellman je ponovozgrabio bocu.

"I, tko je ubojica?""Osmi gost kolibe", rekao je Mikael Bellman. "Dečko kojeg je Adele

Vetlesen povela sa sobom, ali kojeg nitko ne poznaje." "Nitko?""Na slučaju radi više od trideset policajaca. Pročešljali smo Adelein stan.

Ništa napismeno. Nema dnevnika, nema razglednica, nema pisama, gotovouopće nema mailova i poruka. Svi njezini muški znanci koje smo identificiraliispitani su i eliminirani. Žene također. Nitko od njih ne misli da je čudno što jemijenjala partnere kao gaćice. Ni što je to činila bez ičijeg znanja. Jedino smosaznali da je Adele rekla prijateljici kako se tijekom te pratnje iz kolibe dogodilonekoliko 'napaljujućih' i 'odbojnih' stvari. Napaljujuće je bilo što ju je zamolioda dođe na noćni randevu odjevena kao medicinska sestra."

"Ako je to napaljujuće, bojim se pitati što je odbojno." "Odbojno je bilo tošto je dok bi govorio. Adele podsjećao na cimera. Prijateljica nije imala pojmašto je Adele time htjela reći." "Cimer joj nije bio partner u biološkom smislu",zijevnula je Kaja. "Geir Bruun je gay. Ako je taj osmi gost pokušao prikrpatiubojstva Tonyju Leikeu, zacijelo je znao za Leikeov kriminalni dosje."

"Javnosti je dostupna informacija o osudi za napad. Kao i lokacija, dakleoblast Ytre Enebakk. Leike je bio na putu da postane ubojica još dok je živio sdjedom pored jezera Lyseren. Želiš li da policija posumnja u Leikea, kamo ćešbaciti truplo Adele Vetlesen? Na mjesto gdje će policija pronaći vezu s njime iosudu u njegovom dosjeu, gdje drugdje? Zato je odabrao jezero Lyseren."Mikael Bellman je zastao. "Reci mi, dosađujem li ti?"

"Ne.""Izgledaš kao da ti je dosadno.""Imam... Imam mnogo toga na umu.""Kad si počela pušiti? Znači, imam plan kako pronaći osmog gosta."

251

Kaja se zagledala u njega. Bellman je uzdahnuo. "Nećeš me pitati: 'Kako,dušo?"’

"Kako?""Koristeći istu strategiju koju on koristi.""A ta je?""Usredotočit ću se na nevinu osobu.""Nije li to strategija koju ti uvijek koristiš?"Mikael Bellman naglo je podigao pogled. Nešto mu je počinjalo svitati.

Nešto o alfa mužjacima.Objasnio joj je plan. Rekao je kako će namamiti čovjeka.Kasnije se tresao od hladnoće i bijesa. Nije znao što ga je više razljutilo.

Činjenica da nije odgovorila ni negativnim ni pozitivnim komentarom iličinjenica da je sjedila ondje i pušila, naizgled posve nezainteresirana za slučaj.Ne shvaća li da će njegova karijera, njegovi potezi u tih sljedećih nekolikoključnih dana utjecati i na njezinu budućnost? Ako već nije mogla računati s timda će postati sljedeća gospođa Bellman, pod njegovim vodstvom mogla je barnapredovati. Jasno, uz uvjet da ostane lojalna i nastavi pružati informacije. Ili jemožda njegova ljutnja bila rezultat pitanja koje je postavila. Bilo je o njemu. Oonom drugome. O starom isluženom alfa mužjaku.

Pitala je za opijum. Pitala je bi li ga doista iskoristio da Hole nije pristao nanjegove zahtjeve i preuzeo odgovornost za Leikeovo uhićenje.

"Naravno", odgovorio je Bellman i pokušao joj vidjeti lice, ali bilo jepremračno. "Zašto ne? Prokrijumčario je drogu."

"Ne razmišljam o njemu. Pitam se bi li doista diskreditirao policiju."Odmahnuo je glavom. "Ne smijemo si dopustiti da nas takvi obziri

korumpiraju."Njezin je smijeh zazvučao ravnodušno na gustoj noćnoj hladnoći. "Ti si

njega korumpirao bez ikakve sumnje.""On je potkupljiv", rekao je Bellman i ispraznio bocu u jednom gutljaju.

"To je razlika između mene i njega. Kaja, pokušavaš li mi nešto reći?"Otvorila je usta. Htjela je to izgovoriti. Trebala je to izgovoriti. Ali u tom je

trenutku zazvonio njegov mobitel. Vidjela je kako se hvata za džep i, kao iinače, pući usne. Nije to bio znak za poljubac, već da ušuti. Za slučaj da je sdruge strane njegova žena, šef ili bilo tko drugi za koga nije htio da zna kako jedošao ovamo pojebati policajku iz Kriminalističkog odjela koja mu da jeinformacije potrebne za nadmudrivanje jedinice s kojom se natječe u istragama.Kvragu i Mikael Bellman. Kvragu i Kaja Solness. A iznad svega, kvragu...

"Nestao je", rekao je Mikael Bellman i vratio telefon u džep. "Tko?""Tony Leike."

252

51

Pismo

Bok, Tony.Već se dugo pitaš tko bih ja mogao biti. Tako dugo da sam počeo misliti

kako je vrijeme da otkrijem svoje karte. Bio sam u kolibi u Håvassu te noći, alinisi me vidio. Nitko me nije vidio, bio sam nevidljiv kao duh. Ali ti me poznaješ.I predobro me poznaješ. I sad dolazim po tebe. Ti si jedina osoba koja me sadmože zaustaviti. Svi su ostali mrtvi. Ostali smo samo ti i ja, Tony.

Udara li tvoje srce sad brže? Traži li tvoja ruka nož? Reže li slijepo krozzrak od straha da će joj život biti oduzet?

253

52

Posjet

Nešto ga je probudilo. Zvuk. Ovdje gotovo da uopće nije bilo zvukova,barem ne onih poznatih, a takvi ga nisu budili. Ustao je, spustio stopala nahladan pod i provirio kroz prozor. Njegov teren. Neki su ga zvali napuštenompustarom, što god to značilo. Jer ovdje nikad nije bilo pusto, uvijek je bilonečeg. Kao sad. Životinja? Ili je to možda bio on? Duh? Nešto je bilo vani, to jebilo sigurno. Pogledao je u vrata. Bila su zaključana i osigurana iznutra. Puška jeu spremištu. Drhtao je u debeloj crvenoj flanelskoj košulji koju je ovdje nosio idanju i noću. Dnevna soba bila je tako prazna. Ovdje je bilo tako prazno. Takoje prazno u svijetu. Ali nije napušteno. Ovdje su bila njih dvojica, dvojicapreostalih.

Harry je sanjao. Sanjao je o dizalu sa zubima, o ženi s koktelskim štapićemizmeđu usana crvenih poput karmina, o mladenki u bijelom ispred oltara sasnjegovićem, o zvijezdi iscrtanoj u prašini televizijskog ekrana, o jednorukojdjevojci na skakaonici u Bangkoku, o slatkom mirisu pisoara, o obrisu ljudskogtijela unutar plavog plastičnog vodenog kreveta, o kompresorskoj bušilici i krvikoja mu prska u lice, vruća je i smrtonosna. U ratu s duhovima alkohol jedjelovao poput križa, češnjaka i svete vode. Međutim, noćas je bio pun mjesec idjevičina krv sad je izašla iz najmračnijh kutova i najdubljih raka; bacali su gameđu sobom dok su plesali, sve snažnije i moćnije, prateći srčani ritam smrtnogstraha i sve glasniji vrisak protupožarnog alarma u paklu. Tad je nastalaiznenadna tišina. Potpuna tišina. Opet je bilo ovdje. Ispunilo mu je usta. Nemože disati. Hladno je i mračno kao u rogu. Ne može se pomicati i...

Harry se trzao i grčio u tami, potpuno zbunjen. Jeka je odjekivala međuzidovima. Jeka čega? Zgrabio je revolver s noćnog ormarića, spustio stopala nahladan pod i spustio se niz stepenice do dnevne sobe. Prazna. Prazan bar i daljeje bio osvijetljen. Ondje je stajala usamljena boca Martella. Tata je uvijek biooprezan s alkoholom, znao je kakve ima gene, a konjak je čuvao da ima štoponuditi gostima. Nije bilo mnogo gostiju. Prašnjava, napola puna boca nestalaje u plimnom valu s kapetanom Jimom Beamom i vještim pomorcem HarryjemHoleom. Harry je sjeo u fotelju i gurnuo prst kroz poderanu tkaninu naslona.Zatvorio je oči i zamislio se kako puni čašu. Duboko grgljanje iz boce, blještavazlatnosmeđa tekućina. Miris. Drhtaj dok prinosi čašu ustima i osjećaj kako setijelo u panici bori protiv nje. Tad je ispraznio sadržaj niz grlo.

254

Kao udarac u čelo.Harry je širom otvorio oči. Sve je opet utihnulo.A tad je iznenada opet počelo.Probijalo se kroz njegove slušne kanale. Protupožarni alarm iz pakla. Isti

onaj koji ga je probudio. Zvono na vratima. Harry je pogledao na sat. Pola jedan.Ušao je u hodnik, upalio vanjsko svjetlo, vidio obris kroz iskrivljeno staklo

pa stegnuo revolver u desnoj ruci prije nego što je lijevim palcem i kažiprstomzgrabio kvaku i širom otvorio vrata.

Na mjesečini mogao je vidjeti tragove skija preko prilaza. Nisu bili njegovi.A duhovi ne ostavljaju tragove, zar ne? Prolazili su iza kuće i dolazili straga. Utom mu je trenutku palo na pamet da je prozor spavaće sobe otvoren, da jetrebao... Zadržao je dah. Netko kao da je disao tik uz njega. Ne netko, nešto.Životinja. Okrenuo se. Otvorio usta. Srce mu je prestalo kucati. Kako se moglokretati tako brzo, bez glasa, kako je moglo doći tako... blizu?

Kaja je piljila u njega. "Smijem li ući?" upitala je.Nosila je preveliki baloner, kosa joj je stršala u svim smjerovima, a lice joj

je bilo blijedo i izmoreno. Nekoliko je puta trepnuo da provjeri sanja li. Nikadnije bila ljepša.

Harry je pokušao povraćati što je tiše mogao. Više od dana nije okusiopiće, a želudac mu je bio poput osjetljivog roba navike koji se buni protiviznenadnog opijanja i iznenadne apstinencije. Pustio je vodu, oprezno popiočašu vode i vratio se u kuhinju. Čajnik je piskutao na štednjaku, a Kaja je sjedilana jednom od kuhinjskih stolaca i promatrala ga.

"Dakle, Tony Leike je nestao?" upitao je.Kimnula je. "Mikael je dao upute da ga se kontaktira. Ali nitko ga ne može

pronaći. Nije kod kuće ni u uredu, nije ostavio nikakve poruke. Nema Leikea naletovima ili na popisima putnika na trajektima u posljednja dvadeset i četiri sata.Konačno je detektiv uspio kontaktirati Lene Galtung. Ona misli da je otišao uplanine. Razmišljati. Navodno to radi. Ako je tako, onda je putovao vlakom jermu je auto u garaži."

"Ustaoset", rekao je Harry. "Rekao je da je to njegov teren." "U svakomslučaju, nije otišao u hotel."

"Hm.""Misle da je u opasnosti.""Oni?""Bellman. Kripos.""Mislio sam da je to mi. A zašto Bellman želi kontakirati Tonyja Leikea?"Zatvorila je oči. "Mikael je smislio plan. Namamiti ubojicu." "Aha?""Ubojica pokušava ukloniti sve koji su one noći bili u kolibi u Håvassu. Pa

je htio pokušati uvjeriti Leikea da bude mamac. Nagovoriti ga da odradi intervju

255

za novine, progovori o teškom razdoblju kroz koje je prošao i kaže kako će seopustiti, sam, na određenom mjestu koje će otkriti u novinama."

"A ondje će Kripos postaviti zamku.""Tako je.""Ali plan je propao i sad si ovdje?"Pogledala ga je ne trepćući. "Samo još jednu osobu možemo iskoristiti kao

mamac.""Isku Peller? Ona je u Australiji.""A Bellman zna da je pod policijskom zaštitom i da si bio u kontaktu s

njom i nekim McCormackom. Želi da je nagovoriš da dođe ovamo.""Zašto bih pristao?"Spustila je pogled na ruke. "A znaš. Ista taktika uvjeravanja kao posljednji

put.""Hm. Kad si otkrila da je u šteki cigareta opijum?""Kad sam stavljala šteku na policu svoje spavaće sobe. U pravu si, ima jak

miris. I sjetila sam se mirisa iz tvojeg hostela. Otvorila sam šteku i vidjela da jepečat na donjoj kutiji slomljen. Unutra sam pronašla kuglu. I rekla Mikaelu. Onmi je rekao da ti predam šteku kad je zatražiš."

"Možda ti je zato bilo lakše izdati me. Znala si da sam te iskoristio."Polako je odmahnula glavom. "Ne, Harry, nije mi zato bilo lakše. Možda je

trebalo biti, ali...""Ali?"Slegnula je ramenima. "Prenijela sam ti poruku. I učinila Mikaelu

posljednju uslugu.""Oh?""Reći ću mu da se više ne želim viđati s njim."Čajnik je utihnuo."Trebala sam to davno učiniti", rekla je. "Nemam namjeru tražiti tvoj

oprost za stvari koje sam učinila, Harry, previše bih tražila. Ali mislila sam dabih ti to mogla reći u lice, da me shvatiš. Zato sam te sad došla vidjeti. Htjelasam ti reći kako sam to učinila iz glupe, glupe ljubavi. Ljubav me pokvarila. Anisam mislila da sam potkupljiva." Spustila je glavu među dlanove. "Prevarilasam te, Harry. Ne znam što bih rekla. Ako te tješi, prevarila sam i sebe." "Svismo mi potkupljivi", rekao je Harry. "Samo imamo drugačije cijene. I drugačijevalute. Tvoja je ljubav. Moja je anestetik. I znaš što...?"

Čajnik je ponovo zapištao, ovaj put za oktavu više."Mislim da te to čini boljom osobom od mene. Kava?"Okrenuo se i ugledao lik. Stajao je pred njim uspravno, nepomično, kao da

dugo stoji ondje, kao da je njegova sjena. Bilo je tako tiho; čuo je samo svoje

256

disanje. Tad je osjetio kretanje, nešto podignuto u mraku, čuo je tih zvižduk uzraku i u tom mu je trenutku na pamet pala čudna misao. Lik je upravo to -njegova sjena. On...

Misao je nestala, vrijeme se pomaknulo, vizualna se veza na trenutakprekinula.

Začuđeno se zagledao u njega i osjetio kako mu vrela kapljica znoja kliziniz čelo. Progovorio je, ali riječi su bile besmislene, došlo je do smetnje u veziizmeđu mozga i usta. Opet je čuo tih zvižduk. Tad je nestalo zvuka. Sveg zvuka.Nije mogao čuti ni vlastito disanje. A tad je shvatio da kleči i da je telefon napodu pored njega. Ispred njega po grubim daskama prolazila je bijela prugamjesečine, ali nestala je kad je znoj dosegao hrbat nosa, kliznuo u oči i oslijepioga. I tad je shvatio da to nije znoj.

Treći je udarac bio poput komada leda probijenog kroz njegovu glavu, grloi tijelo. Sve se sledilo.

Ne želim umrijeti, pomislio je i pokušao podići ruku iznad glave kako bi sezaštitio, ali nije mogao pomaknuti nijedan ud. Shvatio je da je paraliziran.

Nije registrirao četvrti udarac, ali po mirisu drva shvatio je da leži licem nadaskama. Nekoliko je puta trepnuo i vid mu se vratio u jedno oko. Ravno ispredsebe vidio je par pancerica. I polako su se vratili zvukovi: njegovo teškohroptanje, tuđe mirno disanje, krv koja je s nosa kapala na drveni pod. Tuđi glasbio je tek šapat, ali te riječi kao da mu je urlao u uho: "Sad je ostao samo jedan."

Kad je sat otkucao dva, i dalje su sjedili za kuhinjskim stolom i razgovarali."Osmi gost", rekao je Harry i natočio još kave. "Zatvori oči. Kakvim ti se

čini? Brzo, nemoj razmišljati.""Prepun mržnje", odgovorila je Kaja. "Ljut. Neuravnotežen, zao. Tip

muškarca na kakve bi Adele naletjela, odmjerila ih i odbila. Kod kuće ima hrpupornografskih časopisa i filmova."

"Zašto to misliš?""Ne znam. Tražio je od Adele da dođe u praznu tvornicu u uniformi

medicinske sestre.""Nastavi.""Feminiziran je.""Kako?""Ima visok glas. Adele je rekla da je dok govori, podsjeća na njezinog gay

cimera." Prinijela je šalicu usnama i nasmiješila se. "Ili je možda filmskiglumac. S visokim glasom i napućenim usnama.

I dalje se ne mogu sjetiti mačo glumca sa ženskim glasom."Harry je podigao šalicu kako bi nazdravio. "A ono što sam ti rekao o Eliasu

Skogu i kasnonoćnom incidentu ispred kolibe. Tko su oni? Je li svjedočiosilovanju?"

257

"To svakako nije bila Marit Olsen", zaključila je Kaja."Hm. Zašto ne?""Jer je ona bila jedina debela žena ondje, pa bi je Elias Skog prepoznao i

spomenuo njezino ime dok je opisivao prizor.""I ja sam došao do istog zaključka. Ali je li to bilo silovanje, što misliš?""Zvuči tako. Stavio joj je ruku na usta, prigušio krikove, uvukao je u toalet.

Što je drugo moglo biti?""A zašto Skog nije odmah pomislio na silovanje?""Ne znam. Jer je bilo nečeg u načinu... U tome kako su stajali, u govoru

tijela.""Točno. Naša podsvijest shvaća mnogo više od svijesti. Bio je toliko

siguran da je riječ o sporazumnom seksu da se vratio u krevet. Tek je mnogokasnije, dok je čitao o ubojstvima i kad se prisjetio napola zaboravljenogprizora, oblikovao ideju da je ono možda bilo silovanje."

"Igra", rekla je Kaja. "Igra koja miriše na silovanje. Tko to radi? Ne rade tomuškarac i žena koji su se tek upoznali u kolibi i iskrali se malo bolje seupoznati. Moraš imati opušteniji odnos s tom drugom osobom."

"Znači, to je dvoje ljudi koje je već bilo zajedno", rekao je Harry. "A kolikoznamo, to mogu biti jedino..."

"Adele i tajanstveni muškarac. Osmi gost.""Ili on, ili netko tko se pojavio te noći." Harry je otresao pepeo cigarete."Gdje je WC?" upitala je Kaja."Kroz hodnik pa lijevo."Gledao je kako se dim cigarete koluta prema gore u sjenilo iznad stola.

Čekao. Nije čuo otvaranje vrata. Ustao je i krenuo za njom. Stajala je u hodnikui gledala u vrata. U prigušenom je svjetlu vidio kako se bori za zrak, mogao jevidjeti kako joj svjetlucaju vlažni zubi. Stavio joj je ruku na leda i ondje, čak ikroz odjeću, osjetio lupanje srca. "Mogu li ih ja otvoriti?"

"Sigurno misliš da sam poludjela", rekla je."Svi smo ludi. Otvaram ih, dobro?"Kimnula je, a on je otvorio vrata.Harry je sjedio za kuhinjskim stolom kad se vratila. Bila je obukla baloner."Mislim da ću sad krenuti kući."Harry je kimnuo i otpratio je do prednjih vrata. Gledao kad je zastala obući

čizme."To se događa samo kad sam umorna", rekla je. "To s vratima." "Znam",

odgovorio je Harry. "Meni je isto s dizalima.""Oh?""Da."

258

"Pričaj mi još.""Možda drugi put. Tko zna, možda se još koji put vidimo." Utihnula je.

Trebalo joj je dugo da obuje čizme. Tad se iznenada uspravila i prišla mu takoblizu da je bio svjestan njezinog mirisa koji ju je slijedio kao jeka.

"Reci mi sad", rekla je s divljim pogledom koji nije mogao protumačiti."Pa..." odgovorio je, a vrhovi prstiju su mu treperili kao da je hladno i kao

da se ponovo zagrijava. "Kad smo bili mali, moja mala sestra imala je dugukosu. Bili smo u posjetu mami u bolnici i spremali se ući u dizalo. Tata nas ječekao dolje; nije podnosio bolnice. Sis je stajala preblizu ciglenom zidu i kosajoj se zaplela između dizala i zida. A ja sam bio tako užasnut da se nisam mogaoni pomaknuti. Gledao sam kako dizalo povlači sestru za kosu." "Što sedogodilo?" upitala je.

Stajali su malo preblizu, pomislio je. Stajali su na granicama osobnogprostora. I znali su. Udahnuo je.

"Izgubila je mnogo kose. Narasla je. Ja... Ja sam izgubio nešto drugo. A tonije naraslo."

"Misliš da si je iznevjerio.""Činjenica je da sam je iznevjerio.""Koliko si godina imao?""Dovoljno da je iznevjerim." Nasmiješio se. "Mislim da je bilo dovoljno

samosažaljenja za jednu noć, slažeš se? Mom se ocu svidjelo kako si oborilapogled."

Kaja se nasmijala. "Laku noć." Oborila pogled.Otvorio joj je vrata. "Laku noć."Izašla je na stepenice i okrenula se."Harry?""Da?""Nisi li bio usamljen u Hong Kongu?""Usamljen?""Gledala sam te dok si spavao. Izgledao si tako... usamljeno." "Da",

odgovorio je. "Bio sam usamljen. Laku noć."Stajali su ondje pola sekunde predugo. Pet desetina sekunde prije nego što

bi ona krenula niz stepenice, a on se vratio u kuhinju.Njezini su se prsti ovili oko njegovog vrata pa mu je povukla glavu k sebi i

digla se na prste. Oči su joj izgubile fokus i postale blještavo more, a tad ih jezatvorila. Usne su joj bile poluotvorene kad su se spustile na njegove. Držala gaje, a on se nije micao, samo je osjetio sladak bodež u trbuhu, poput naletamorfija.

Pustila ga je.

259

"Lijepo spavaj, Harry."Kimnuo je.Okrenula se i otišla. Tiho je zatvorio vrata za sobom.Očistio je šalice, isprao čajnik i upravo ga odlagao, kad se začulo zvono na

vratima.Otvorio ih je."Nešto sam zaboravila", rekla je."Što to?" upitao je.Podigla je ruku i pomilovala mu čelo. "Kako izgledaš." Privukao ju je k

sebi. Njezina koža. Njezin miris. Pao je u čudesnu vrtoglavu spiralu koja ga jevukla dolje.

"Želim te", prošaptala je. "Želim voditi ljubav s tobom.""I ja tebe želim."Pustili su se. Pogledali se. Činilo se da se između njih iznenada ispriječila

formalnost i na trenutak mu se učinilo da ona žali. I da on žali. Bilo je to previše,prebrzo. Bilo je mnogo drugih stvari, bilo je previše nereda, previše prtljage,previše dobrih razloga. Pa ipak, uhvatila ga je za ruku gotovo stidljivo,prošaptala "Dođi" i povela ga uz stepenice.

Spavaća soba bila je hladna i mirisala je na roditelje. Upalio je svjetlo.Prostran bračni krevet bio je napravljen; dva pokrivača i jastuci.Harry joj je pomogao promijeniti posteljinu."Koja je strana njegova?" upitala je."Ova", pokazao je Harry."A on je nastavio spavati ondje kad je ona otišla", rekla je kao za sebe. "Za

svaki slučaj."Svukli su se ne gledajući se. Zavukli se ispod pokrivača i ponovo sreli.Prvo su ležali jedno uz drugo i ljubili se, istraživali, pazili da nešto ne

unište prije nego što saznaju kakvo može biti. Slušali svoje disanje i zvukponekog automobila na ulici. Tad su im poljupci postali pohlepniji, dodirihrabriji i u njezinom dahu je začuo kako mu uzbuđeno stenje na uho.

"Bojiš li se?" upitao je."Ne", zastenjala je, čvrsto ga uhvatila između nogu, namjestila bokove i

privukla ga k sebi. No Harry joj je odmaknuo ruku i učinio to sam. Kad je ušaou nju, jedva da se čuo zvuk, tek uzdah. Zatvorio je oči i umirio se, uživajući uosjetu. Tad se počeo polako, pažljivo pomicati. Otvorio je oči, susreo njezine.Izgledala je kao da je na rubu suza.

"Poljubi me", prošaptala je.Jezikom je istraživala njegov, gladak s donje strane, grub na vrhu. Sve brže

i sve dublje, sporije i dublje. Okrenula ga je, ne puštajući mu jezik, i propela se

260

na njega. Oslanjala mu se na trbuh kad god bi se spustila na njega. Tad je njezinjezik pustio njegov pa se nagnula i zastenjala. Dvaput, dubokim životinjskimkricima koji su se uzdizali i postajali sve viši kako je hvatala zrak, a onda jeponovo utihnula. Grlo joj se bilo zadebljalo od urlika koji nije dolazio. Podigaoje ruku pa smjestio prste na drhtavu plavu arteriju ispod kože vrata. I tad jevrisnula, kao od bola, ljutnje, oslobođenja. Harry je osjetio kako mu se skrotumsteže i tad je svršio. Bilo je savršeno, tako nepodnošljivo savršeno da je bacioruku u zrak i šakom udario zid iza sebe. Ona se, kao da je dobila smrtonosnuinjekciju, samo srušila na njega.

Ležali su tako nasumično razbacanih udova, kao mrtvi. Harry je osjetiozujanje krvi u ušima i tijelom mu je prostrujao osjećaj zadovoljstva. To, i neštoza što bi se mogao zakleti da je sreća.

Spavao je i probudio se kad se ona vratila u krevet i stisnula se uz njega.Nosila je jedan od Olavovih pulovera. Poljubila ga je, promrmljala nešto inestala, tiho i mirno dišući. Harry je gledao u strop. Pustio je mislima da se roje,znajući da se nema smisla odupirati.

Bilo je tako dobro. Nije bilo tako dobro od... Od...Nije spustio roletu i u pola šest svjetla automobila počela su prolaziti

stropom kako se Oslo počelo buditi i odvlačiti na posao. Ponovo ju je pogledao.A tad je i on zaspao.

261

53

Pokret petom

Kad se Harry probudio, bilo je devet, soba je bila okupana dnevnimsvjetlom, a pored njega nije ležao nitko. Na telefonu su ga čekale četiri poruke.

Prva je bila od Kaje i govorila je da je na putu kući kako bi se presvukla zaposao. I zahvalila mu je za... Nije mogao čuti za što, samo njezin glasni smijehdok se pozdravljala.

Druga je bila od Gunnara Hagena koji se pitao zašto mu Harry ne odgovarana pozive i govorio da su mu novinari za vratom zbog neopravdanog uhićenjaTonyja Leikea.

Treća je bila od Günthera koji je ponovio šalu s Prljavim Harryjem i rekaoda policija Leipziga nije pronašla putovnicu Juliane Verni i da stoga ne možepotvrditi ima li žig iz Kigalija ili ne.

Četvrta je poruka bila od Mikaela Bellmana koji je Harryju jednostavnorekao da bude u Kriposu u dva. Pretpostavljao je da mu je Solness prenijelaupute.

Harry je ustao. Osjećao se dobro. Možda i fantastično. Osluškivao je svojetijelo. Dobro, pretjerivanje je fantastično.

Spustio se u prizemne, uzeo paket dvopeka i prvo obavio važan razgovor."Razgovarate sa Søs Hole." Bila je to Søs ili Sis, kako ju je Harry zvao.

Glas joj je bio toliko služben da se morao nasmiješiti."A ti pričaš s Harryjem Holeom.""Harry!" Vrisnula je njegovo ime još dvaput."Bok, Sis.""Tata je rekao da si kod kuće! Zašto se nisi prije javio?" "Nisam bio

spreman, Sis. Ali sad jesam. Jesi li ti?""Ja sam uvijek spremna, Harry. Znaš to.""Da, znam. Ručak u gradu prije posjeta tati bilo kad, ubrzo? Ja častim.""Da! Zvučiš sretno, Harry. Je li Rakel? Jesi li razgovarao s njom? Ja sam

jučer pričala s njom. Kakav je to zvuk? Harry?""Samo dvopek koji mi je iz paketa ispao na pod. Što je htjela?" "Pitati za

tatu. Čula je da je bolestan.""To je sve?"

262

"Da. Ne. Rekla je da je Oleg dobro."Harry je progutao. "Dobro. Onda se čujemo uskoro.""Ne zaboravi! Tako sam sretna što si kod kuće, Harry! Toliko ti toga

moram ispričati!"Harry je odložio mobitel na radnu ploču i počeo skupljati dvopek, kad je

opet zazvonio. Sis je bila takva, sjetila bi se nečeg što je trebala reći nakon što bizavršili razgovor. Uspravio se.

"Što je?"Glasno pročišćavanje grla. Tad se glas predstavio kao Abel. Ime je bilo

poznato i Harry je odmah počeo kopati po memoriji. Ondje su se nalazili dosjeistarih slučajeva umorstva, uredno organizirani s podacima koji se nikad nisubrisali: imenima, licima, kućnim brojevima,' datuma, glasovima, bojom igodištem vozila. Ali iznenada je mogao zaboraviti imena susjeda koji su trigodine živjeli u njegovoj četvrti ili Olegov rođendan. To su zvali istražiteljskimpamćenjem.

Harry je tiho slušao."Shvaćam", konačno je rekao. "Hvala što ste nazvali."Prekinuo je vezu i utipkao novi broj."Kripos", javila se umorna recepcionerka. "Pokušavate dobiti Mikaela

Bellmana.""Da. Hole iz Kriminalističkog odjela. Gdje je Bellman?"Žena ga je obavijestila o POB-ovoj lokaciji."Logično", rekao je Harry."Molim?" zijevnula je."Pa time se bavi, zar ne?"Harry je spustio mobitel u džep. Zagledao se kroz kuhinjski prozor.

Dvopek mu je krčkao pod nogama dok je hodao.

Na staklenim vratima okrenutim prema parkiralištu pisalo je "Penjački klubSkøyen". Harry je gurnuo vrata i ušao. Pri ulasku je morao sačekati da razreduzbuđene djece izađe. Skinuo je čizme pored stalka za cipele u dnu stepenica. Uvelikom hodniku šestero se ljudi penjalo po deset metara visokim zidovima iakosu izgledali više kao umjetne planine od papier mâchéa u filmovima o Tarzanu,koje su Harry i Øystein kao djeca gledali u kinu Symra. Jedino što su biliispunjeni šarenim držačima, istakama s petljama i držačima za karabinere. Splavih strunjača na podu po kojem je Harry prošao dopirao je diskretni mirissapuna i znojnih nogu. Stao je pored nabijenog muškarca s oksericama koji jenetremice gledao u zid iznad njih. Uže mu je išlo od penjačkog remena domuškarca koji se u tom trenutku njihao osam metara iznad njih, držeći sejednom rukom. Na kraju jednog luka zamahnuo je nogom, gurnuo petu ispod

263

ružičaste istake u obliku kruške, oslonio se drugom nogom na strukturu izakačio penjačko uže na gornji držač, sve u jednom elegantnom pokretu.

"Imam te!" povikao je, naslonio se na uže i stavio nogu na zid."Sjajan pokret petom", rekao je Harry. "Šef ti je pomalo pozer, zar ne?Jussi Kolkka nije odgovorio niti je počastio Harryja makar pogledom.

Jednostavno je podigao držač kočnice za uže."Tvoja mi je recepcionerka rekla da si ovdje", rekao je Harry muškarcu koji

se spuštao prema njima."Redovni termin svaki tjedan", odgovorio je Bellman. "Kad si policajac,

možeš trenirati tijekom radnog vremena. Kakav si ti, Harry? Mišići ti svakakoizgledaju definirano. Imaš mnogo mišićne mase, čini se. Idealno za penjanje,znaš."

"Za ograničene ambicije", rekao je Harry.Bellman je sletio s nogama razmaknutim do širine ramena i povukao malo

užeta kako bi olabavio čvor u obliku osmice."Nisam to shvatio.""Ne vidim svrhu tako visokog penjanja. Ponekad se uzverem na poneku

granu.""Veranje", otpuhnuo je prezrivo Bellman, otpustio pojas i iskoračio iz

njega. "Znaš li da više boli pasti s dva metra bez užeta nego s trideset metara sužetom?"

"Da", rekao je Harry jedva zadržavajući osmijeh, "znam." Bellman je sjeona jednu od drvenih klupa, svukao penjačke papuče koje su podsjećale nabalerinke i istrljao stopala dok je Kolkka spuštao uže i počinjao ga namatati ukolut. "Dobio si moju poruku?" "Jesam."

"Čemu onda žurba? Vidimo se u dva.""To sam htio razjasniti s tobom, Bellmane.""Razjasniti?""Prije nego što se nađemo s ostalima. Dogovoriti se oko uvjeta mojeg

priključivanja timu.""Timu?" Bellman se nasmijao. "O čemu pričaš, Harry?""Da ti nacrtam? Ne trebaš me da nazovem Australiju i uvjerim ženu da

dođe ovamo glumiti mamac. To bez ikakve muke možeš i sam. Tražiš mojupomoć."

"Harry! Sad si zbilja...""Izgledaš iscrpljeno, Bellmane. Počeo si ga osjećati, jelda? Osjećaš kako

pritisak raste nakon Marit Olsen." Harry je sjeo na klupu pored njega. Čak je itako bio gotovo deset centimetara viši. "Divljanje u novinama svaki jebeni dan.Nije moguće proći pored kioska ili upaliti televizor, a da te ne podsjete na slučaj.

264

Slučaj koji nisi riješio. Slučaj zbog kojeg te šefovi neprestano gnjave. Slučaj kojitraži jednu konferenciju za novinare dnevno, a na njoj lešinari jedan drugomeurlaju pitanja u kljun. A sad je čovjek kojeg si pustio nestao bez traga. Lešinaridolaze, neki od njih krešte na švedskom, danskom, pa čak i engleskom. Sve samto već prošao, Bellmane. Uskoro će pričati na jebenom francuskom. Zato je ovoslučaj koji moraš riješiti, Bellmane. A slučaj ti se ucrvao."

Bellman nije odgovorio, ali mišići su mu se trzali. Kolkka je spremio uže uruksak i krenuo prema njima, ali Bellman mu je mahnuo da ne dolazi. Finac seokrenuo i odšepesao prema izlazu kao poslušni terijer.

"Što želiš, Harry?""Nudim ti priliku da se ovo riješi jedan na jedan, umjesto na sastanku.""Želiš da zatražim tvoju pomoć?"Harry je vidio da je Bellman pocrvenio."U kakvom si ti položaju za pregovore, Harry?""Vjerujem u boljem nego što je sâm slučaj dugo bio.""Tu se varaš.""Kaja Solness ne želi raditi za tebe. Bjørna Holma si već promovirao i bit

će presretan vratiš li ga na njegovo staro mjesto forenzičara. Sad jedino još menemožeš povrijediti, Bellmane."

"Jesi li zaboravio da te mogu strpati u zatvor, pa nećeš moći posjećivati ocaprije nego što umre?"

Harry je odmahuo glavom. "Nemam više koga posjećivati, Bellmane."Mikael Bellman iznenađeno je podigao obrvu."Jutros su nazvali iz bolnice", nastavio je Harry. "Otac mi je sinoć pao u

komu. Doktor Abel kaže da se neće probuditi. Što smo rekli jedan drugome,rekli smo."

265

54

Tulipan

Bellman je u tišini promatrao Harryja. To jest, smeđe oči nalik jelenjimagledale su u Harryjevu smjeru, ali pogled je bio usmjeren nekamo drugamo.Harry je znao da upravo svjedoči sastanku odbora, sastanku s mnogo različitihmišljenja. Bellman je polako otpustio vezice vrećice s magnezijem koja mu jevisjela oko struka, kao da želi dobiti na vremenu. Vremenu da razmisli. Tad jeljutito gurnuo vrećicu s magnezijem u ruksak.

"Ako - i samo ako - zatražim tvoju pomoć onako bez ucjene", rekao je,"zašto bi ti, zaboga, pristao na to?"

"Ne znam."Bellman se prestao pakirati i podigao pogled. "Ne znaš?""Pa, u svakom slučaju, ne iz ljubavi prema tebi, Bellmane." Harry je

duboko udahnuo. Iskopao kutiju cigareta. "Recimo da čak i oni koji vjeruju dasu beskućnici povremeno otkriju da imaju dom. Mjesto na kojem bi jednog danavoljeli biti pokopani. A znaš li gdje bih ja volio biti pokopan, Bellmane? Uparku ispred policijske središnjice. Ne zato što volim policiju ili sam fan onogšto je poznato kao esprit de corps. Upravo suprotno. Gadi mi se strašljivalojalnost policiji, incestuozno prijateljstvo koje postoji samo zato što ljudi misleda bi im jednog lijepog dana mogla zatrebati usluga. Kolega se može osvetiti utvoje ime, svjedočiti ili, ako je potrebno, zažmiriti. Sve to mrzim."

Harry se okrenuo prema Bellmanu."Ali policija je sve što imam. To je moje pleme. A moj je posao rješavati

umorstva. Svejedno mi je radim li za Kripos ili Kriminalistički odjel. Možeš li toshvatiti, Bellmane?"

Mikael Bellman stisnuo je donju usnu kažiprstom i palcem. Harry jepokazao prema zidu. "Koja je ocjena smjera, Bellmane? Sedam plus?"

"Najmanje osam. Ovako od oka.""To je teško. A vjerujem kako misliš da je ovo još teže. Ali tako treba biti."Bellman je pročistio grlo. "Dobro. Dobro, Harry." Ponovo je stegnuo uzice

ruksaka. "Hoćeš li nam pomoći?"Harry je vratio cigarete u džep i spustio glavu. "Naravno." "Morat ću prvo

provjeriti s tvojim šefom je li to u redu." "Uštedi si trud", rekao je Harry i ustao."Već sam ga obavijestio da od sad nadalje radim s tobom. Vidimo se u dva."

266

Iska Peller provirila je kroz prozor dvokatnice od cigle i pogledala nizjednakih kuća s druge strane ulice. Mogla je to biti bilo koja ulica u bilo kojemengleskom gradu, ali bila je to sitna oblast u Bristolu u Sydneyju u Australiji.Iznenada je zapuhalo prohladno jugo. Poslijepodnevna će vrućina brzo popustitikako sunce bude zalazilo.

Čula je lavež i gust promet na autoputu dvije ulice dalje. Muškarac i žena uautomobilu prekoputa upravo su se zamijenili; sad su ondje sjedila dvamuškarca. Polako su pijuckali iz kartonskih čaša s poklopcima. Nije im se žurilojer nema razloga za žurbu kad te čeka osmosatna smjena u kojoj se ama bašništa neće dogoditi. Oduzeti gas, usporiti metabolizam, raditi ono što Aboridžinirade: ući u ukočeno, uspavano stanje koje je njihov prirodan način postojanja, au kojem neprekidno mogu biti satima, danima ako je potrebno. Pokušala jevizualizirati kako joj ti spori zaljubljenici u kavu mogu biti od pomoći ako senešto zbilja dogodi.

"Žao mi je", rekla je i pokušala potisnuti drhtaj u glasu izazvan potisnutimbijesom. "Voljela bih vam pomoći da otkrijete tko je ubio Charlotte, ali to štopredlažete ne dolazi u obzir." Ljutnja je ipak pobijedila. "Ne mogu vjerovati dame to uopće pitate! Dovoljan sam mamac ovdje. Ni tenkovima me ne bistedovukli nazad u Norvešku. Vi ste policija, plaćeni ste da ulovite to čudovište,zašto vi niste mamac?"

Poklopila je i bacila telefon. Udario je o jastučić na fotelji pa je jedna odnjezinih mačaka skočila i pobjegla u kuhinju. Sakrila je lice u dlanove i ponovoosjetila kako joj naviru suze. Draga Charlotte. Njezina draga, draga, voljenaCharlotte.

Nikad se prije nije bojala mraka, a sad nije mogla misliti ni na što drugo;uskoro će sunce zaći, doći će noć i bit će neumorna, neprekidno će se vraćati.

Telefon je svirao početne taktove pjesme Antony and the Johnsonsa, azaslon je osvijetlio jastučić. Prišla mu je i pogledala ga. Osjetila je kako joj sedlake na vratu kostriješe. Broj pozivatelja počinjao je s 47. Ponovo Norveška.

Prislonila je telefon na uho."Da?""Opet ja."Uzdahnula je s olakšanjem. Samo policajac."Pitao sam se ako ne želite osobno doći, možemo li barem koristiti vaše

ime?"

Kaja je proučavala muškarca u zagrljaju crvenokose žene, kojoj je glavabila nagnuta nad njegov goli vrat.

267

"Što vidiš?" upitao je Mikael. Glas mu je odjekivao među zidovimamuzeja.

"Ljubi ga", odgovorila je Kaja i odmaknula se od slike. "Ili ga tješi."Grize ga i sisa mu krv", rekao je Mikael."Zašto to misliš?""To je jedan od razloga zašto je Munch ovu sliku nazvao Vampirica. Sve je

spremno?""Da, uskoro idem na vlak za Ustaoset.""Zašto si se htjela naći ovdje?"Kaja je duboko udahnula. "Htjela sam ti reći da se više ne možemo

nalaziti."Mikael Bellman zaljuljao se na petama. "Ljubav i bol.""Što?""Tako je Munch originalno nazvao sliku. Je li Harry s tobom prošao kroz

sve detalje plana?""Da. Jesi li čuo što sam rekla?""Hvala ti, Solness, izvrsno čujem. Ako me sjećanje ne vara, to si rekla već

nekoliko puta dosad. Predlažem da malo razmisliš o tome.""Završila sam s razmišljanjem, Mikaele."Pomilovao je čvor kravate. "Jesi li spavala s njim?"Trznula se. "S kim?"Bellman se zahihotao. Kaja se nije okrenula. Odlučno je fiksirala ženino

lice dok su njegovi koraci nestajali u daljini.

Svjetlost je curila kroz sive metalne zavjese, a Harry je grijao dlanove nabijeloj šalici za kavu s plavim natpisom "Kripos". Konferencijska sala bila jeidentična onoj u kojoj je proveo mnoge sate dok je radio za Kriminalističkiodjel. Svijetla, skupa, a opet spartanska na onaj moderni način koji nije nužnominimalistički, samo pomalo bezdušan. Prostorija koja zahtijeva učinkovitosttako da čim prije pobjegneš iz nje glavom bez obzira.

Osmero ljudi činilo je ono što je Bellman nazivao unutarnjom jezgromistražiteljske jedinice. Harry je poznavao samo dvoje: Bjørna Holma i robusnu,organiziranu ali ne i previše maštovitu detektivku poznatu pod nadimkomPelikan, koja je nekoć radila u Kriminalističkom odjelu. Bellman je Harryjapredstavio svima, uključujući Ærdala, muškarca s naočalama s okvirom odbjelokosti i konfekcijskim smeđim odijelom koje je podsjećalo na DDR. Sjedioje na daljem kraju stola i čistio nokte švicarskim nožićem. Harry je pretpostavioda ima iskustva u vojnoj policiji. Prezentirali su svoja izvješća. Sva supodržavala Harryjevu premisu: Slučaj se ucrvao. Primijetio je defenzivan stav,

268

posebno u izvješću o potrazi za Tonyjem Leikeom. Policajac odgovoran za toprijavio je koji su popisi putnika provjereni s kojom kompanijom, ali bezrezultata te koje su im ovlaštene osobe u kojoj telefonskoj kompaniji rekle dabazne stanice nisu pokupile nikakve signale Leikeova telefona. Obavijestio ih jeda nema hotela u gradu koji bi imao prijavljenog gosta po imenu Leike, alinaravno da je Kapetan (Harry je poznavao samoprozvanog i odvišeentuzijastičnog policijskog doušnika/ recepcionera iz hotela Bristol) nazvao irekao da je vidio osobu koja odgovara opisu Tonyja Leikea. Policajac je predaoizvješće koje je ulazilo u zapanjujuće detalje, ali nije primijetio da da jerezultata. Ništa. Zilch. Nada.

Bellman je sjedio na čelu stola prekriženih nogu i s naborima hlača oštrimpoput noža. Zahvalio je policajcima na izvješćima i formalno predstavio Harryjakratko čitajući iz njegova životopisa: Diplomirao na policijskoj akademiji,završio FBI-ev tečaj hvatanja serijskih ubojica u Chicagu, riješio slučaj klaunaubojice u Sydneyju, promocija u inspektora i, naravno, slučaj Snjegović.

"Dakle, Harry je od danas član našeg tima", rekao je Bellman. "Odgovarameni."

"I sluša samo vaše naredbe?" ubacila se Pelikan. Harry je shvatio da radiupravo ono zbog čega je zaradila nadimak: Isturila je bradu, izbacila dugačaknos nalik na kljun i izdužila tanak vrat pa provirila preko naočala. Istodobnoskeptična i proždrljiva, razmišljala je želi li te na jelovniku ili ne.

"On ne sluša ničije naredbe", rekao je Bellman. "U timu je slobodan.Inspektora Holea možemo smatrati konzultantom. Je li tako, Harry?"

"Zašto ne?" rekao je Harry. "Preplaćen, precijenjen tip koji misli da znanešto što vi ne znate."

Oprezan hihot oko stola. Harry je razmijenio pogled s Holmom, koji mu jekimnuo u znak ohrabrenja.

"Osim što je u ovom slučaju zbilja tako", rekao je Bellman. "Razgovarao sis Iskom Peller, Harry."

"Jesam", složio se Harry. "Ali prvo bih htio čuti više o tvojem planu da jeiskoristiš kao mamac."

Pelikan je pročistila grlo. "Nije detaljno oblikovan. Zasad je planiramodovesti u Norvešku, javno objaviti da je odsjela ondje gdje će ubojici biti jasnoda mu je lak plijen. Pa sjesti i nadati se da će zagristi mamac."

"Hm", rekao je Harry. "Jednostavno.""Iskustvo nam govori da jednostavnost pali", muškarac sa švicarskim

nožićem i odijelom DDR-a usredotočio se na nokat srednjaka."Tako je", složio se Harry. "Ali u ovom slučaju mamac odbija surađivati."Gunđanje i uzdasi očajanja.

269

"Predlažem da još pojednostavimo plan", rekao je Harry. "Iska Peller jepitala zašto ako smo već plaćeni da hvatamo čudovišta, mi ne odglumimomamac."

Osvrnuo se oko stola. Napokon je imao njihovu pozornost. Bit će ih težeuvjeriti.

"Vidite, imamo jednu prednost pred ubojicom. Pretpostavljamo da imastranicu istrgnutu iz knjige gostiju u kolibi u Håvassu, pa zna da se žena zoveIska Peller. Ali ne zna kako ona izgleda. Polazimo od pretpostavke da je te noćibio u kolibi, ali Iska i Charlotte su prve stigle. A Iska je bila bolesna, pa jeprovela noć sama u spavaćoj sobi koju je dijelila samo sa Charlotte. Ostala jeondje dok ostali nisu otišli. Drugim riječima, možemo postaviti malen igrokaz ukojem će naša policajka glumiti Isku, a da ubojica o tome ništa ne zna." Jošjedan brz pogled oko stola. Sumnjičavost na njihovim licima bila je i više negoočita.

"A kako si zamislio uvjeriti nekoga da dođe na taj performans?" upitao jeÆrdal i sklopio nožić.

"Radeći ono što Kripos radi najbolje", rekao je Harry.Tišina."A to je?" napokon je upitala Pelikan."Tiskovne konferencije", odgovorio je Harry.Tišina u sobi bila je opipljiva. A onda ju je presjekao smijeh. Smijeh

Mikaela Bellmana. Zaprepašteno su pogledali šefa. I shvatili da je plan HarryjaHolea već dobio zeleno svjetlo.

"Onda..." počeo je Harry.Nakon sastanka Harry je odvukao Holma u stranu."Boli li te nos i dalje?" upitao je Harry."To je pokušaj isprike?""Nije.""Ja... Pa, sretan si što mi nisi slomio nos, Harry.""Mogao sam ga popraviti, znaš.""Ispričavaš li se ili ne?""Žao mi je, Bjørne.""Sjajno. A pretpostavljam da to znači da ti treba usluga?""Da.""Dakle?""Pitao sam se jesi li bio u Drammenu i provjerio ima li DNK na Adeleinoj

odjeći. Ipak se nekoliko puta bila susrela s tim tipom s kojim je bila u kolibi."

270

"Pročešljali smo joj garderobu, ali problem je što joj je odjeća oprana,nošena, a vjerojatno je i poslije bila u dodiru s mnogo ljudi." "Hm. Koliko znam,nije skijala. Jesi li joj provjerio skijašku opremu?"

"Nije ju imala.""A uniformu medicinske sestre? Možda je korištena samo jednom, pa na

njoj još ima sperme.""Ni to nije imala.""Nikakva drska minisuknja i kapica s crvenim križem?""Aaa. Našao sam par svijetloplavih bolničkih hlača i gornji dio uniforme,

ali ništa što bi te baš napalilo.""Hm. Možda nije mogla nabaviti minisuknju. Ili joj se nije dalo. Možeš li

mi provjeriti tu bolničku odjeću?"Holm je uzdahnuo. "Kao što sam rekao, pročešljali smo svu odjeću i

oprano je sve što je moglo biti oprano. Nismo našli ni mrlje ni vlasi.""Možeš li je odnijeti u labos? Temeljito je pregledati?" "Harry...""Hvala, Bjørne. Samo sam se šalio, imaš sjajnu kljuku. Zbilja."

Bila su četiri sata kad je Harry pokupio Sis u Kriposovom automobilu kojimu je Bellman dao na raspolaganje do daljnjeg. Odvezli su se do Rikshospitala irazgovarali s doktorom Abelom. Harry je preveo dijelove koje Sis nijerazumjela, a ona je malo plakala. Potom su otišli pogledati oca koji je preseljenu drugu sobu. Sis je stisnula ruku Olavu i tiho šaptala njegovo ime, kao da gaželi probuditi iz sna.

Svratio je Sigurd Altman, položio ruku na Harryjevo rame, ne predugo, irekao nekoliko riječi, ne previše.

Nakon što je iskrcao Sis u njezinom stanu pored jezera Sognsvann, Harryse odvezao do središta grada, skrećući amo-tamo u jednosmjerne ulice, vozećipored radova na cesti i kroz slijepe ulice. Provezao se kroz četvrt crvenihsvjetiljki, shopping-područje i zonu droga i tek kad je izronio i ugledao gradispod sebe, shvatio je da je na putu prema njemačkim bunkerima. Nazvao jeØysteina koji se pojavio deset minuta kasnije, parkirao taksi pored

Harryjevog automobila, otvorio vrata, pojačao glazbu pa prišao i sjeo nacigleni zid do Harryja.

"Koma", rekao je Harry. "Mislim da nije najgore što se čovjeku možedogoditi. Imaš pljugu?"

Sjedili su i slušali Joy Division. Transmission. Ian Curtis. Øystein jeoduvijek volio pjevače koji umiru mladi.

"Šteta što nisam uspio razgovarati s njim nakon što se razbolio", rekao jeØystein i povukao dim.

271

"I ne bi to napravio ma koliko trajalo", odgovorio je Harry. "Ne, to će mimorati biti utjeha."

Harry se nasmijao. Øystein ga je poprijeko pogledao, nesiguran je li se uredu smijati kad prijateljev otac leži na samrtnoj postelji.

"Što ćeš sada?" upitao je Øystein. "Dati si oduška? Mogu nazvati Treskai..."

"Ne", rekao je Harry i ugasio cigaretu. "Moram raditi." "Radije biraš smrt ijezu od čašice-dvije?"

"Možeš svratiti i pozdraviti se s njim dok još diše, znaš." Øystein sestresao. "Ježim se od bolnica. A ionako ništa ne čuje, zar ne?"

"Nisam pričao o njemu, Øysteine."Øystein je stisnuo oči kako bi se obranio od tima. "Ono malo odgoja što

sam dobio dobio sam od tvojeg oca, Harry. Jesi li to znao? Moj otac ne vrijedi nipišljiva boba. Sutra idem onamo, zbilja idem."

"Dobro."

Zagledao se u muškarca koji je stajao nad njim. Vidio je da mu se ustapomiču, čuo je riječi kako izlaze, ali nešto je sigurno bilo oštećeno jer ih nijemogao sastaviti ni u što smisleno. Shvatio je samo da je došlo vrijeme. Osveta.Mora platiti. A to je na neki način olakšanje.

Sjedio je na podu leđima okrenut velikoj okrugloj peći na drva. Ruke su mubile silom stisnute oko peći, povezane skijaškim remenjem. S vremena navrijeme je povraćao, vjerojatno zbog potresa mozga. Krvarenje je prestalo i osjetmu se vratio u tijelo, ali nad očima mu se spuštala maglica koja je dolazila iodlazila. Pa ipak nije ni najmanje sumnjao. Glas. Glas je pripadao duhu.

"Uskoro ćeš umrijeti", prošaptao je. "Kao što je ona umrla. Ali još neštomožeš dobiti. Vidiš, sad možeš birati. Na nesreću, imaš samo dvije mogućnosti.Lepoldova jabučica..."

Muškarac je podigao metalnu kuglu s rupama iz koje je visjela malenažičana omča.

"Tri su je cure probale. Nijednoj se nije previše svidjela. Ali brza je i nenanosi bol. A ti moraš odgovoriti samo na ovo pitanje: Kako? I tko još zna? Skime si radio? Vjeruj mi, jabučica je bolja od druge mogućnosti. A ti si, kaointeligentan čovjek, vjerojatno već dokučio da je to..."

Muškarac je ustao i teatralno mahnuo rukama da ih ugrije pa se širokonasmiješio. Tek je šapat poremetio tišinu.

"Ovdje je malo hladno, ne čini ti se?"Tad je čuo zvuk grebanja i tiho šištanje. Zagledao se u šibicu. U nepomičan

žut plamen u obliku tulipana.

272

55

Tirkiz

Stigla je večer, zvjezdano nebo i oštra hladnoća.Harry je parkirao na brdu ispred adrese na Voksenkollenu koju je bio

dobio. U ulici prepunoj velikih i skupih kuća ova se baš isticala. Zgrada je bilakao iz bajke: kraljevska palača s crnim drvenim gredama, golemim drvenimstupovima na ulazu i tresetom na krovu. U vrtu su stajale druge dvije zgrade iDisney-verzija norveškog skladišta potpomognutog stupovima. Harryju se činilonevjerojatnim da brodovlasnik Anders Galtung ne posjeduje dovoljno velikhladnjak.

Harry je pozvonio, primijetio kameru visoko na zidu pa izgovorio svojeime kad je to zatražio ženski glas. Prošao je osvijetljenim šljunčanim prilazomkoji je proizvodio zvukove kao da mu proždire ostatke potplata.

Sredovječna žena tirkiznih očiju s pregačom dočekala ga je na vratima idopratila do prazne dnevne sobe. Učinila je to s takvom elegantnom mješavinomdostojanstva, superiornosti i profesionalne topline da čak i nakon što je Harryjaostavila s pitanjem "Kava ili čaj?", on nije bio siguran je li upoznao gospođuGaltung, služavku ili oboje.

Kad su strane bajke stigle u Norvešku, kralj i plemstvo nisu postojali, pa jeu norveškim verzijama kralj predstavljen kao bogat farmer u hermelinu. I upravoje to Harry vidio kad je Anders Galtung ušao u dnevnu sobu: debelog,nasmiješenog, nježnog i blago oznojenog farmera u tradicionalnom norveškomdžemperu.

No nakon rukovanja osmijeh je zamijenio zabrinut izraz lica koji je višeodgovarao prigodi. Nakon njegova pitanja "Ima li što novo?" uslijedilo je teškodisanje.

"Bojim se, ništa.""Tony ima naviku nestajati, kako mi kći kaže."Harry je pomislio da je otkrio određenu nevoljkost da se izgovori ime

budućeg zeta. Brodovlasnik se teško srušio u ružičast stolac nasuprot Harryju."Imate li... neke osobne teorije, gospodine Galtung?""Teorije?" Anders Galtung odmahnuo je glavom, zbog čega su mu obrazi

zadrhtali. "Ne znam ga dovoljno dobro da bih mogao imati teorije. Otišao je uplanine, otišao je u Afriku, odakle da ja znam?"

273

"Hm. Zapravo sam došao razgovarati s vašom kćeri...""Lene će odmah doći", prekinuo ga je Galtung. "Samo sam se prvo htio

raspitati.""Raspitati o čemu?""O tome što sam rekao, ima li što novo. I... I je li policija sigurna da je on

čovjek čiste savjesti."Harry je opazio da je "Tonyja" zamijenio "čovjek" i znao je da ga prvi

instinkt nije prevario: Punac nije bio oduševljen kćerinim izborom."Mislite li vi tako, Galtung?""Ja? Rekao bih da sam mu ukazao povjerenje. U konačnici, u postupku sam

ulaganja značajne količine novca u taj njegov projekt u Kongu. Jako značajnesume."

"Znači, momak u prnjama pokuca na vrata i dobije princezu plus polovinukraljevstva, baš kao u bajci?"

Za dvije sekunde soba je utihnula, a Galtung je promatrao Harryja."Možda", odgovorio je."A možda vas kći prisiljava da uložite. Projekt jako ovisi o financijama, zar

ne?"Galtung je raširio ruke. "Ja sam brodovlasnik. Živim od rizika.""I mogli biste umrijeti od njega.""Dvije strane istog novčića. Na tržištu rizika nečiji dobitak znači nečiji

gubitak. Dosad su drugi gubili i nadam se da će se taj trend nastaviti.""Da drugi gube?""Brodovlasništvo je obiteljski posao, a ako će Leike biti obitelj, moramo

osigurati..." Zastao je kad su se vrata otvorila. Ona je bila visoka plavokosadjevojka očevih grubih crta lica i majčinih tirkiznih očiju, ali bez očeva šarmafarmera koji se obogatio i majčine dostojanstvene superiornosti. Hodala jelagano pogrbljeno, kao da se želi smanjiti, kao da se ne želi toliko isticati, i doksu se rukovali, piljila je u svoje cipele umjesto u Harryja. Predstavila se kaoLene Gabrielle Galtung.

Nije imala što reći. Još manje pitati. Činilo se kao da se smanjuje podočevim pogledom svaki put kad bi odgovarala na Harryjeva pitanja, a Harry sepitao je li pogriješio pretpostavivši da je oca prisilila da uloži.

Dvadeset minuta kasnije Harry im je zahvalio, ustao i točno na nevidljiviznak ponovo se stvorila ona - žena s tirkiznim očima. Kad mu je otvorila ulaznavrata, ušla je hladnoća i Harry je zastao zakopčati kaput. Pogledao ju je.

"Što vi mislite, gdje je Tony Leike, gospođo Galtung?""Ništa ne mislim", odgovorila je.

274

Možda je odgovorila prebrzo, možda se nešto trznulo u kutu oka, možda jesamo bila stvar u Harryjevoj intenzivnoj želji da pronađe nešto, bilo što, ali bioje uvjeren da govori istinu. Druga stvar koju je izgovorila nije ostavljala prostorasumnji.

"I ja nisam gospođa Galtung. Ona je gore."

Mikael Bellman prilagodio je mikrofon ispred sebe i pregledao publiku.Začuo se prigušen šapat, a sve su oči bile usmjerene prema podiju, u strahu daće nešto propustiti. U pretrpanoj sobi prepoznao je novinara StavangerAftenblada i Rogera Gjendema iz Aftenpostena. Mogao je čuti Ninni koja je, kaoi obično, nosila svježe izglačanu uniformu. Netko je odbrojavao sekunde dopočetka, što je bilo uobičajeno za prijenose konferencija za medije uživo.

"Dobro došli, dame i gospodo. Sazvali smo ovu konferenciju kako bismovas obavijestili o onome što radimo. Sva će pitanja..."

Hihot u sobi."... biti odgovorena na kraju konferencije. Sad prepuštam riječ policajcu

koji vodi istragu, POB-u Mikaelu Bellmanu."Bellman je pročistio grlo. Svi su došli. TV postaje dobile su dozvolu

smjestiti mikrofone na stol."Hvala vam. Dopustite, započeo bih vijestima koje će pokvariti zabavu.

Prema posjetu i vašim licima vidim da smo možda previsoko postaviliočekivanja pozvavši vas ovamo. Nećemo objaviti nikakve novosti u istrazi."Bellman je vidio razočaranje na njihovim licima i začuo poneki uzdah. "Ovdjesmo kako bismo ispunili obećanje da ćemo vas obavještavati. Ispričavam se akoste za danas planirali važnije stvari."

Bellman se lukavo nasmiješio, čuo smijeh nekolicine novinara i znao damu je gotovo oprošteno.

Mikael Bellman iznio je sažetak istrage. To jest, ponovio je priče ouspjehu, primjerice da je uže povezano sa zgradom na jezeru Lyseren, da supronašli još jednu žrtvu Adele Vetlesen i da su otkrili oružje korišteno u dvaumorstva: takozvanu Leopoldovu jabučicu. Stare vijesti. Vidio je da jedan odnovinara prigušuje zijevanje. Mikael Bellman pogledao je papire ispred sebe.Scenarij. Jer je to bilo to: scenarij za malo kazališta, svaka je riječ zapisana,pomno procijenjena, proučena. Ne previše, ne premalo; mamac bi trebaomirisati, ali ne i smrdjeti.

"Konačno, nešto o svjedocima", počeo je, a novinari su se uspravili ustolcima. "Kao što znate, zamolili smo sve koji su proveli noć u kolibi uHåvassu kada i žrtve da se jave. Javila se osoba koja se zove Iska Peller.Večeras stiže avionom iz Sydneyja i sutra će otići u kolibu s našim detektivom.Pokušat ćemo rekonstruirati mjesto zločina što je vjernije moguće."

275

Inače, nikad ne bi spomenuo ime svjedoka, ali bilo je važno da muškarackojem se obraćaju, ubojica, shvati kako su doista pronašli nekog iz knjigegostiju. Bellman nije posebno naglasio da će detektiv biti jedan, ali to je bilaporuka. Ondje će biti samo dvoje ljudi: svjedok i običan detektiv. U kolibi.Daleko od naselja.

"Naravno, nadamo se da će nam gospođica Peller dati opis drugih osobakoje su te noći bile prisutne."

Dugo su raspravljali o izričaju. Željeli su posijati sjeme mogućnosti dasvjedokinja razotkrije ubojicu. U isto vrijeme Harry je mislio kako je važno nepobuditi previše sumnje o tome da svjedokinju prati samo jedan detektiv, pa jezato korišten skroman uvod. "Konačno, nešto o svjedocima". I skromno"Naravno, nadamo se", koje je signaliziralo da policija ne smatra da je riječ ovažnom svjedoku koji bi tražio zaštitu najviše razine. Nadali su se da će ubojicabiti drugačijeg mišljenja.

"Što mislite da je vidjela? I kako se piše ime svjedokinje?"Bio je to novinar iz Rogalanda. Ninni se nagnula naprijed i podsjetila ih da

pitanja dolaze na kraju konferencije, ali Mikael je zavrtio glavom."Vidjet ćemo čega se sjeća kad stigne u kolibu", rekao je Bellman i

protegnuo se prema mikrofonu s oznakom NRK. Državna televizija. Nacionalna."Ide onamo s jednim od naših najiskusnijih detektiva i bit će ondje dvadeset ičetiri sata."

Pogledao je Harryja Holea koji je stajao u dnu sobe i vidio kako mu ovajpolako kima. To je bila poanta. Dvadeset i četiri sata. Mamac je bio spreman, azamka postavljena. Bellman je pustio da mu pogled vrluda. Pronašao je Pelikan.Ona je jedina protestirala, smatrala je skandaloznim što namjerno lažunovinarima. Zamolio je grupu da uzme pauzu i nasamo razgovarao s njom.Kasnije je prihvatila stajalište većine. Ninni je otvorila prostor za pitanja. Skupje oživio, a Mikael Bellman se opustio i spremno davao gotove odgovore,nejasne formulacije i uvijek korisno: "Bojim se da u ovoj fazi istrage nemožemo ulaziti u to."

* * *

Noge su mu se smrzavale, toliko smrzavale da su posve otupjele. Kako jeto moguće? Ostatak tijela mu je gorio. Vrištao je tako glasno da je ostao bezglasa; grlo mu je bilo suho, sasušeno, rascijepljeno, otvorena rana s krvljupretvorenom u crvenu prašinu. Osjetio je smrad spaljene kose i mesa. Peć mu jeurezala flanelsku košulju u leđa, a on je vrištao i vrištao dok su se spajali. Topiose kao kositreni vojnik. Osjetio je bol i vrućina mu je počela izjedati svijest, akad je konačno počeo tonuti u zaborav, naglo se probudio. Muškarac ga je zaliokantom ledene vode. Iznenadno olakšanje natjeralo ga je da ponovo zaplače.

276

Tad je čuo pištanje vrele vode između svojih leđa i peći i bol se vratila sjednakom snagom.

"Još vode?"Podigao je pogled. Muškarac je stajao iznad njega s novom kantom.

Izmaglica mu se raščistila pred očima i na nekoliko ga je sekundi vidio posvejasno. Svjetlost iz procjepa u peći odražavala mu se na licu, čineći da grašciznoja na njegovu čelu svjetlucaju.

"Vrlo je jednostavno. Samo moram znati tko. Je li to netko u policiji?Netko od onih koji su te noći bili u Håvassu?"

"Koje noći?" jecao je."Znaš koje noći. Sad su gotovo svi mrtvi. Hajde.""Ne znam. Nemam ništa s time, moraš mi vjerovati. Vode. Molim te. Mol.."... im? Molim kao... molim?"Smrad. Smrad njegova gorućeg tijela. Riječi koje je promucao nisu bile

više od grubog šapta. "B-bio sam sam-mo ja."Nježan smijeh. "Pametno. Pokušavaš zvučati kao da bi napravio bilo što da

izbjegneš bol. Da ti povjerujem kad ne pljuneš ime svojeg suradnika. Ali znamda možeš podnijeti više. Napravljen si od čvršćeg materijala."

"Charlotte..Muškarac je zamahnuo žaračem. Nije ni osjetio udarac. Sve se zacrnjelo

tijekom jedne predivno duge sekunde. Tad se vratio u pakao."Mrtva je!" urlao je muškarac. "Smisli nešto bolje!""Mislim na onu drugu", rekao je pokušavajući natjerati mozak da proradi.

Sad se sjećao, imao je dobro pamćenje, zašto ga je onda napuštalo? Je li zbilja utako lošoj formi? "Ona je Australka..." "Lažeš!"

Ponovo je osjetio da mu oči vrludaju. Još jedna kanta vode. Trenutakjasnoće.

Glas. "Tko? Kako?""Ubij me! Milost! Ja... Znaš da nikoga ne štitim. Isuse Bože, zašto bih?""Ništa ja ne znam.""Zašto me ne ubiješ? Ubio sam je. Čuješ li me? Učini to. Možeš se

osvetiti."Muškarac je spustio kantu, sjeo u stolac i nagnuo se naprijed, oslonivši

laktove na naslone i bradu na šake, pa odgovorio polako, kao da nije čuo što jeovaj rekao, već razmišlja o nečem drugom.

"Znaš, mnogo sam godina sanjao o ovome. A sad, sad smo ovdje... Nadaosam se da će biti slađe."

Muškarac ga je ponovo udario žaračem. Nakrivio je glavu i proučavao ga.Kiselog izraza lica ispitujuće ga je podbo u rebra.

277

"Možda mi nedostaje mašte. Možda ovoj pravdi nedostaje odgovarajućegzačina?"

Nešto ga je natjeralo da se okrene. Prema radiju. Bio je stišan. Muškaracmu je prišao i pojačao ton. Vijesti. Glasovi u velikoj prostoriji. Nešto o kolibi uHåvassu. Svjedok. Rekonstrukcija.

Sledio se, noge mu više nisu bile ondje. Zatvorio je oči i ponovo sepomolio Bogu. Ne da ga oslobodi boli kao što je sve dosad činio. Molio je zaoprost, da svi njegovi grijesi budu isprani krvlju Isusovom, da netko drugipodnese sve što je on učinio. Oduzeo je život. Da, učinio je to. Molio se da seokupa u krvi oprosta. I da mu onda bude dopušteno umrijeti.

278

Šesti dio

279

56

Mamac

Prokleta svjetla. Harryja su pekle oči čak i kroz sunčane naočale. Sunce sereflektiralo o snijeg; činilo mu se kao da gleda u ocean dijamanata, frenetičnoblještavih svjetala. Harry se povukao s prozora iako je bio svjestan da su izvanaprozorska okna crna neprobojna zrcala. Pogledao je na sat. U Håvass su stiglinoć ranije. Jussi Kolkka smjestio se u kolibi s Harryjem i Kajom, a ostali su seukopali u snijeg, dvije skupine po njih četvero na suprotnim krajevima doline,udaljeni otprilike trideset kilometara.

Odabrali su Håvass kao mamac iz tri razloga. Prvo, njihov boravak ondjeimao je smisla. Drugo, ubojica misli kako dovoljno dobro poznaje teren da bi nanjemu mogao napasti; barem su se tako nadali. I treće, ta je lokacija savršenastupica. Udolina u kojoj leži koliba ima prilaz samo sa sjeveroistoka i juga. Naistoku su planine odveć strme, a sa zapadne strane previše je udolina i jama, paako se želi svladati teren, nužno ga jako dobro poznavati.

Harry je zgrabio dalekozor i pokušao vidjeti ostale, ali vidio je samo tubjelinu. I odbljeske. Razgovarao je s Mikaelom Bellmanom koji je bio južno odnjega i s Milanom sjeverno. Obično bi koristili mobitele, ali ovdje unenaseljenim planinama jedino mreža Telenor ima signal. Nekadašnji državnimonopolist u telefoniji imao je bazne stanice na svakoj vjetrometini, ali nekolikoje policajaca -uključujući Harryja - odabralo ugovore s drugim kompanijama, pasu sad koristili voki-tokije. Kako bi ga mogli kontaktirati dogodi li se nešto uRikshospitalu, Harry je prije polaska ostavio poruku na glasovnoj pošti. Rekaoje da neće imati signala i ostavio Milanov Telenorov broj.

Bellman je tvrdio da im tijekom noći nije bilo hladno, kaže, kombinacijavreća za spavanje, madraca i parafinskih peći bila je tako učinkovita da su semorali skidati. A sad je otopljena voda kapala sa stropa snježnih špilja koje suizdubli u nanosu snijega.

Svi su mediji prenijeli tiskovnu konferenciju, i televizije, i radijske postaje,i tisak. Čovjek je morao biti posve neupućen u slučaj da nakon toga ne bi znaokako je Iska Peller otišla u Håvass s policajcem. Svako toliko Kolkka i Kajaizlazili su i pokazivali kolibu, put kojim su došli i vanjski toalet. Kaja u uloziIske, Kolkka kao policajac koji joj pomaže rekonstruirati događaje te kobnenoći. Harry se sakrio u dnevnoj sobi gdje je čuvao svoje skije i skijaške štapove,pa su se pred kolibom mogle vidjeti samo dvoje skije.

280

Harry je pratio nalet vjetra koji je na toj bijeloj pustopoljini podizao svježsnijeg koji je napadao preko noći i stvarao brazde. Vjetar je nosio snijeg premaplaninskim vrhovima, liticama, padinama i neravninama na terenu oblikujućisleđene valove i velike nanose nalik onom koji je, poput oboda šešira, virio svrha planine iza kolibe.

Harry je, naravno, znao kako nema nikakva jamstva da će se muškarackojeg love zaista pojaviti. Iz ovog ili onog razloga Iska Peller možda nije nanjegovom popisu plijena, možda ovo neće smatrati dobrom prilikom ili za Iskuima druge planove. Ili je nanjušio prijevaru. A posrijedi mogu biti i banalnijirazlozi. Bolestan je, putuje...

Svejedno. Da je Harry brojao sve one prilike kad ga je intuicija prevarila,broj bi bio tolik da bi odustao od intuicije kao metode i vodiča. Ali nije ihbrojao. Umjesto toga brojao je sve one prilike kad mu je intuicija rekla nešto štoranije nije znao. A sad mu je govorila da je ubojica na putu za Håvass.

Harry je ponovo pogledao na sat. Ubojica je imao dvadeset sati. Ugolemom kaminu iza zaštitne rešetke sa sitnim otvorima pucketala je smreka.Kaja je otišla odspavati u jednu od spavaćih soba, dok je Kolkka sjedio zastolićem i podmazivao rastavljeni Weilert P11. Harry je prepoznao njemačkooružje po tome što nije imalo ciljnik. Taj je pištolj napravljen posebno za borbuprsa o prsa, za situacije u kojima ga je trebalo hitro izvući iz futrole, s pojasa iliiz džepa. U takvim situacijama ciljnik je ionako nepotreban; uperiš pištolj umetu i pucaš, nema potrebe ciljati. Tik do njega, sastavljen i napunjen, ležao jerezervni pištolj SIG Sauer. Harry je osjetio kako ga pod rebrima žulja pojas nakojem je uglavljen njegov Smith & Wesson kalibra .38.

Tijekom noći spustili su se helikopterom kraj jezera Neddalvann udaljenomnekoliko kilometara i ostatak odskijali. U drugim okolnostima Harry bi moždauživao u ljepoti tog prostranstva prekrivenog snijegom i okupanog mjesečinom.Ili u ljepoti Kajinog gotovo euforičnog izraza lica dok su klizili bijelom tišinomkao u bajci, u takvoj tišini da je imao osjećaj kako se škripavi zvukovi njihovihskija čuju kilometrima, tamo na planinskom platou. Ali previše je toga bilo uigri i nije si mogao dopustiti da izgubi bitku samo ako klizne pogledom na neštošto nije posao. Što nije lov.

Upravo je Harry regrutirao Kolkku za ulogu "jednog detektiva". Ne zato štoje već zaboravio incident u kafeu Justisen, već zato što će mu krenu li stvari pozlu, trebati Finčeve borbene vještine. U idealnim uvjetima ubojica bi trebaonapasti danju i trebala bi ga vidjeti jedna od dvije skupine skrivene u snijegu.Ali dođe li noću i neprimjećen stigne do kolibe, njih troje morat će samo riješitisituaciju.

Kaja i Kolkka zauzeli su svatko po jednu sobu; Harry je spavao u dnevnomboravku. Jutro je prošlo bez nepotrebnog čavrljanja; čak je i Kaja bila tiha.Usredotočena.

281

U odrazu na prozorskom staklu Harry je promatrao Kolkku kako sastavljapištolj, nišani mu u potiljak i ispaljuje za vježbu. Još dvadeset sati. Harry senadao da ubojica neće gubiti vrijeme.

* * *

Dok je Bjørn Holm uzimao plavu bolničku odjeću iz Adeleina ormara,osjetio je pogled Geira Bruuna s dovratka.

"Zašto ne uzmete sve?" rekao je Bruun. "Pa se neću morati gnjavitibacanjem. Usput, gdje vam je kolega Harry?"

"Otišao je skijati u planine", odgovorio je Holm strpljivo i svaki od komadaodjeće stavio u posebne plastične vrećice koje je ponio.

"Zbilja? Zanimljivo. Nije mi se baš činio kao tip koji skija. Gdje je točno?""Ne bih znao. Kad smo kod skijanja, što je Adele nosila kad je otišla u

Håvass? Ovdje nema skijaške opreme.""Pa, posudila je dosta toga od mene, naravno.""Posudila je skijašku opremu od vas?""Zvučite iznenađeno.""Pa, ne činite mi se baš kao tip koji skija." Holm je primijetio da bi se

njegove riječi mogle kojekako protumačiti, pa je osjetio kako mu se vrat žari.Bruun se nasmijao i zaplesao. "Tako je. Ja sam više tip za... odjeću."Holm je pročistio grlo i ne znajući zašto, progovorio dubljim glasom.

"Mogu li pogledati?""O, Bože, svakako", odgovorio je Bruun uživajući u Holmovoj nelagodi.

"Dođite, idemo vidjeti što ja to imam."

"Pola pet", rekla je Kaja i po drugi put pružila Harryju lonac s gulašem.Ruke im se nisu dodirivale. Ni pogledi. Ni riječi. Noć koju su zajedno proveli uOppsalu bila je daleka kao san otprije dva dana. "Prema scenariju sad bih trebalastajati na južnoj strani i pušiti."

Harry je kimnuo i pružio lonac Kolkki koji ga je sastrugao pa istresaosadržaj.

"U redu", rekao je Harry. "Kolkka, hoćeš li ti uzeti zapadni prozor? Sunceje sad nisko, pa gledaj vide li se odbljesci dalekozora."

"Neću prije nego što pojedem", polako je i naglašeno odgovorio našvedskom i gurnuo punu vilicu u usta.

Harry je podigao obrvu. Bacio je pogled na Kaju i pokazao joj da ode.

282

Kad je izašla, Harry je sjeo kraj prozora i pročešljao ravninu i litice. "Znači,Bellman te zaposlio kad to nitko drugi nije htio?" Rekao je posve ispod glasa, alitišina u sobi bila je tako potpuna da je mogao i šaptati.

Nekoliko sekundi nije bilo odgovora. Harry je pretpostavio da Kolkka upijasamu činjenicu da mu se Harry obratio s tako osobnim pitanjem.

"Znam za priču koja se proširila nakon što si dobio nogu u Europolu.Prebio si bivšeg zatvorenika tijekom ispitivanja. Točno, zar ne?"

"To je moja stvar", odgovorio je Kolkka i prinio vilicu ustima. "Ali moždami nije iskazao dovoljno poštovanja "

"Hm. Zanimljivo je što je ta priča krenula iz samog Europola. Tako da imglasina olakša stvari. I njima i tebi, pretpostavljam. I, naravno, roditeljima iodvjetnicima cure koju si ispitivao." Harry je čuo kako je mljackanje iza njegaprestalo.

"Pa su dobili odštetu u tišini i nisu tebe i Europol odvukli u sudnicu.Djevojka je izbjegla svjedočenje o tome kako si se dok si bio s njom u sobi iispitivao je o prijateljici koja je silovana, toliko uzbudio zbog odgovora koje jedavala da si je počeo pipati. Petnaest godina, piše u Europolovim internimdosjeima."

Harry je čuo kako Kolkka teško diše."Pretpostavimo da je i Bellman pročitao te spise", nastavio je Harry. "Da je

dobio pristup zahvaljujući kontaktima i zaobilaznim načinima. Kao i ja. Malo jepričekao i onda te kontaktirao. Pričekao je da te prođe bijes, da se ispušeš, dabudeš na dnu, ranjen. I tad te podigao. Dao ti je posao i vratio ti malo ponosakoji si bio izgubio. Znao je da ćeš mu platiti lojalnošću. On kupuje kad je tržištena dnu, Kolkka. Tako nabavlja tjelohranitelje."

Harry se okrenuo prema Jussiju Kolkki. Lice mu je bilo blijedo. "Kupljensi, ali nije ti plaćeno, Jussi. Robovima poput tebe šefovi ne iskazuju poštovanje.Ni Mass Bellman ni ja. Kriste, čovječe, pa ti nemaš samopoštovanja."

Kolkkina vilica stropoštala se na tanjur. Ustao je, gurnuo ruku u džep iizvukao pištolj. Krenuo je prema Harryju i nagnuo se nad njega. Harry nijepopustio, samo je mirno podigao pogled.

"Znači, tako misliš ponovo zadobiti poštovanje, Jussi? Time što ćeš meupucati?"

Finčeve su zjenice drhtale od bijesa."Ili tako što ćeš se ubiti radeći?" Harry je ponovo pogledao snježnu

pustopoljinu.Kolkka je i dalje teško disao. Čekao. Harry ga je čuo kako se okreće. Kako

odlazi. Čuo je kako sjeda kraj zapadnog prozora. Oglasio se radioprijamnik.Harry je zgrabio mikrofon. "Da?"

"Uskoro će mrak." Glas je bio Bellmanov. "Ne dolazi."

283

"Svejedno stražarite.""Čemu? Oblačno je i nema mjesečine, pa ne vidimo ni...""Ako ne vidimo mi, ne vidi ni on", odgovorio je Harry. "Uostalom, tražite

naglavnu lampu."Muškarac je isključio naglavnu lampu. Nije mu trebala svjetlost, znao je

kamo ga vodi skijaški trag koji upravo slijedi. Do kolibe Turističke zajednice. Aoči će mu se već naviknuti na tamu; prije nego što stignu, imat će proširenezjenice osjetljive na svjetlost. Eno je ondje, drveni zid s crnim prozorima. Kaoda nema nikoga. Dok se muškarac spuštao posljednjih nekoliko metara, svježsnijeg oglasio se škripanjem. Zastao je i nekoliko sekundi osluškivao tišinu panečujno skinuo skije. Izvadio je velik težak nož sa zastrašujućom iskrivljenomoštricom i glatkim izblijedjelom drvenom drškom. Bio je dobar za rezanje granaza vatru koliko i za komadanje jelena. Ili rezanje grla.

Muškarac je otvorio vrata što je tiše mogao i ušao u hodnik. Stao je iosluškivao dnevnu sobu. Tišina. Pretiho? Pritisnuo je kvaku i gurnuo vrataoslonjen leđima o zid tik do dovratka. Tad je kako bi meta bila što manja ineuhvatljivija, čučnuo i pojurio kroz tamu s isukanim nožem.

Ugledao je lik mrtvaca koji je sjedio na podu obješene glave i ruku jošuvijek vezanih za peć.

Vratio je nož u korice i upalio svjetlo pored kauča. Dosad nije uočio da jekauč isti kao onaj u kolibi u Håvassu. Vjerojatno je Turistička zajednica dobilaneki popust na namještaj. No prekrivač na kauču bio je star. Ova je kolibagodinama bila zatvorena. Nalazi se na preopasnom području; ljudi su se znalisurvati niz litice u samom pokušaju da je uopće pronađu.

Pored peći glava mrtvaca polako se podigla."Žao mi je što ovako upadam."Provjerio je jesu li lanci koji su mrtvačeve ruke držali vezane oko peći

tamo gdje trebaju biti.Tad je počeo vaditi stvari iz ruksaka. Bio je navukao kapu i u tren oka

obišao trgovine u Ustaosetu. Keksi. Kruh. Novine. U novinama je bilo više otiskovnoj konferenciji. I o toj svjedokinji u kolibi u Håvassu.

"Iska Peller", rekao je naglas. "Australka. Ona je u kolibi u Håvassu. Štomisliš? Je li mogla što vidjeti?"

Muškarac jedva da je imao dovoljno zraka u plućima da bi ispustio zvuk."Policija. Policija u kolibi."

"Znam. U novinama je. Jedan detektiv.""Tamo su. Policija je unajmila kolibu.""Oh?" Pogledao je drugog muškarca. Je li policija postavila zamku? A ovaj

gad ispred njega pokušava mu pomoći, spasiti ga da uleti u nju? Sama ta ideja

284

činila ga je bijesnim. No ta je žena sigurno nešto vidjela; ta, ne bi je bezvezedovukli ovamo čak iz Australije. Zgrabio je žarač.

"Jebemti, smrdiš. Jesi li se usrao u gaće?"Mrtvacu je glava pala na prsa. Očito se već bio uselio ovamo. U ladicama

je bilo nešto njegovih osobnih predmeta. Pismo. Nekakav alat. Stare obiteljskefotografije. Putovnica. Kao da planira bijeg misleći da će se negdje drugdjeoporaviti. Negdje drugdje umjesto dolje, dolje u plamenu u kojem će gorjetizbog svojih grijeha. Iako je počeo misliti da mrtvac možda i ne stoji iza svihzala. Postoje granice boli koju čovjek može podnijeti prije nego što progovori.

Ponovo je provjerio mobitel. Nema signala. Sranje!I taj smrad. Skladište. Objesit će ga ondje na sušenje. Onako kao meso kad

ga se suši.Kaja je otišla u svoju spavaću sobu, a on se nadao da će malo odspavati

prije nego što bude njezin red za stražu. Kolkka je utočio kavu prvo u svoju, apotom i u Harryjevu šalicu.

"Hvala", rekao je Harry i zagledao se u tamu."Drvene skije", rekao je Kolkka, stao pored peći i počeo proučavati

Harryjeve skije."Očeve su", rekao je Harry. Bio je pronašao skijašku opremu u podrumu u

Oppsalu. Stapovi su bili novi i izrađeni od neke metalne slitine koja ih je činilalakšim od zraka. Harry se na trenutak pitao je li šuplji štap mogao biti napunjenhelijem. Ali skije su bile iste, one planinske i široke.

"Kad sam bio mali, svakog Uskrsa išli smo u djedovu kolibu u Lesju. Otacse volio penjati na jedan tamošnji vrh. Pa je sestri i meni rekao da na vrhupostoji kiosk na kojem prodaju Pepsi, a to je bilo sestrino omiljeno piće. A akobismo uspjeli savladati posljednji uspon, tad bismo..."

Kolkka je kimnuo i rukom prošao po bijelim skijama. Harry je otpio gutljajsvježe kave.

"Sestra bi od Uskrsa do Uskrsa uspjela zaboraviti da je riječ o istom staromblefu. A ja sam uvijek žalio što nisam uspio. Ali pamtim sve čemu me tatanaučio. Planinske markacije, kako se orijentirati u prirodi bez kompasa i kakopreživjeti lavine. Norveške kraljeve i kraljice, kineske dinastije i američkepredsjednike."

"To su dobre skije", rekao je Kolkka."Malo prekratke."Kolkka je sjeo kraj prozora na drugom kraju sobe. "Da. Misliš da se to

nikad neće dogoditi. Da ti očeve skije budu prekratke." Harry je čekao. Čekao.A tad je krenulo...

285

"Bila mi je predivna", rekao je Kolkka. "I mislio sam da joj se sviđam.Čudno. Samo sam joj dotaknuo grudi. Nije se uopće opirala. Pretpostavljam dase bojala."

Harry je uspio zauzdati poriv da napusti prostoriju."Imaš pravo", rekao je Kolkka. "Lojalan si onome tko te podigne iz govana.

Čak i ako vidiš da te iskorištava. Što drugo možeš? Moraš odabrati stranu."Kad je Harry shvatio da je konverzacijska slavina zavrnuta, ustao je i otišao

u kuhinju. Otvorio je sve ormariće u uzaludnom pokušaju da pronađe ono čega,znao je, ovdje sigurno nema. Bilo je to pomalo očajničko skretanje misli s urlikau glavi. "Piće. Samo jedno."

Dobio je priliku. Jednu. Duh mu je skinuo lance, podigao ga, opsovao zbogsmrada govana i pomogao mu da dođe do kupaonice, gdje ga je spustio pod tuš iotvorio vodu. Duh je nekoliko trenutaka stajao ondje i promatrao ga,pokušavajući obaviti poziv. Psovao je zbog nedostatka signala pa otišao udnevnu sobu gdje je, mogao ga je čuti, nastavio pokušavati.

Htio je plakati. Preselio se ovamo, sakrio se da ga nitko ne može pronaći.Smjestio se u pljesnivu kolibu Turističke zajednice, ponio samo najnužnije.Mislio je da je ovdje siguran. Siguran od duha. Nije plakao. Voda mu je curilaniz odjeću i namakala ostatke flanelske košulje zalijepljene za leđa i tad mu jesinulo da mu je ovo prilika. U džepu hlača složenih na stolcu pored umivaonikaima mobitel. Pokušao je ustati, ali noge nisu slušale. Nema veze, do stolca jeionako svega nekoliko metara. Spustio je spaljene crne ruke na pod, othrvao seboli i dovukao se naprijed, čuo pucanje mjehurića, osjetio smrad, ali u dva jepokreta bio ondje i pretraživao džepove tražeći mobitel. Spremio je broj onogpolicajca, uglavnom kako bi ga prepoznao na zaslonu ako nazove.

Pritisnuo je gumb za poziv. Činilo se da mobitel hvata zrak između svakogzvona. Jedna prilika. Tuš je prejako bučio da bi ga muškarac čuo ako progovori.Eto! Čuo je policajčev glas. Prekinuo ga je grubim šapatom, ali glas je ipaknastavio. I tad je shvatio da priča s glasovnom poštom. Čekao je da glas završi,stisnuo mobitel, osjetio paranje kože na ruci, ali nije pustio. Nije mogao pustiti.Morao je ostaviti poruku o... Završi, zaboga, hajde, bip!

Nije ga čuo da ulazi; tuš mu je prigušio korake. Iz ruku mu je zgrabiotelefon i imao je vremena samo vidjeti nalet pancerice.

Kad se osvijestio, muškarac je stajao nad njim i sa zanimanjem proučavaomobitel.

"Znači, ti imaš signala?"Muškarac je napustio kupaonicu pozivajući broj, a tad je buka tuša sve

utišala.Uskoro se vratio.

286

"Idemo na put. Ti i ja." Činilo se da je muškarac iznenada dobre volje. Ujednoj je ruci držao putovnicu. Njegovu putovnicu. U drugoj je ruci držaokliješta iz kutije s alatom.

"Široko zini."Progutao je slinu. Dobri Bože, smiluj se."Rekao sam, široko zini!""Milost, kunem se da sam ti rekao sve što..."Nije rekao više ni riječ jer ga je ruka zgrabila oko vrata. Ostao je bez zraka.

Neko se vrijeme borio, a tad su mu krenule suze. Širom je otvorio usta.

287

57

Grmljavina

Bjørn Holm i Beate Lønn stajali su kraj metalnog stola u laboratoriju i nasvjetlu lampe gledali mornarskoplave skijaške hlače. "Ovo je definitivno mrljaod sperme", rekla je Beate.

"Ili linija sjemena", rekao je Holm. "Pogledaj joj oblik." "Premalo zaejakulaciju. Izgleda kao da je penis u erekciji, mokar, gurnut uz stražnjicu osobekoja je nosila ove hlače. Rekao si da je Bruun homoseksualac, je li tako?"

"Da, ali kaže da ih nije nosio otkako ih je posudio Adele." "Tad bih reklada su ove mrlje od sjemena tipične za silovanje. Moramo ih poslati na DNKtestiranje, Bjørne."

"Slažem se. A što misliš o ovome?" Holm je pokazao na svijetlo-plavebolničke hlače, na dva traga trljanja ispod oba stražnja džepa. "Što je to?"

"Nešto što nikako ne odlazi u pranju. To je materijal koji se temelji nanonilfenolu koji se zove PSG. Koristi se u proizvodima za čišćenje automobila,među ostalim."

"Očito je negdje sjedila.""Nije samo sjedila. Duboko je u vlaknima. Trljala se. Tvrdo. Ovako."

Zatresao je bokovima naprijed-nazad."Shvaćam. Imamo li kakvu teoriju zašto?"Stavila je naočale i promatrala Holma. Krivila je usne i pokušavala

artikulirati izraze koje je njegov mozak stvarao i odmah odbacivao."Seks na suho?" upitala je Beate."Da", kazao je Holm s olakšanjem."Shvaćam. A gdje i kad žena koja ne radi u bolnici nosi bolničku opremu i

seksa se na suho s PSG-om?""Jednostavno", odgovorio je Holm. "Noćni randevu u napuštenoj tvornici

PSG-a."

Oblaci su se razišli i ponovo ih je okupala čudesna plava svjetlost u kojoj jesve, pa čak i sjene, postajalo smrznuto kao na slici mrtve prirode.

Kolkka je otišao u krevet, ali Harry je pretpostavio da Finac leži u krevetuotvorenih očiju i potpuno budnih osjetila.

288

Kaja je sjedila pored prozora glave oslonjene o dlan i gledala van. Navuklaje bijeli džemper; grijali su se samo električnim radijatorima. Složili su se kakobi moglo biti sumnjivo bude li cijelo vrijeme iz dimnjaka izlazio dim, dok ukolibi boravi samo dvoje ljudi.

"Ako ti nedostaje zvjezdano nebo iznad Hong Konga, pogledaj sad van",rekla je Kaja.

"Ne sjećam se nikakvog zvjezdanog neba", rekao je Harry i pripaliocigaretu.

"Postoji li nešto iz Hong Konga što ti nedostaje?""Li Yuanovi stakleni rezanci", odgovorio je Harry. "Svaki dan." "Jesi li

zaljubljen u mene?" Malo je spustila glas i pažljivo ga promatrala pokušavajućivezati kosu elastičnom trakom.

Harry je razmislio o svojim osjećajima. "Sad nisam." Nasmijala se, a licejoj je pokazalo iznenađenje. "Sad nisi? Što to znači?"

"Taj je dio mene isključen dokle god smo ovdje."Odmahnula je glavom. "Ti si oštećena roba, Hole.""U to nema", odgovorio joj sa smiješkom, "nikakve sumnje." "A što kad

ovaj zadatak završi za..." pogledala je na sat "... deset sati?""Tad možda ponovo budem zaljubljen u tebe", rekao je Harry i stavio ruku

na stol kraj njezine. "Ako ne i prije."Pogledala je njihove ruke. Vidjela je koliko je njegov dlan veći. Koliko su

njezine ruke nježnije. Koliko su njegove bljeđe i uništenije, s debelim žilamakoje se vrte i granaju po nadlanici.

"Znači, ipak bi mogao biti zaljubljen u mene i prije nego što zadatak završi,ha?" Poklopila je njegovu ruku svojom.

"Mislio sam da bi zadatak mogao biti gotov prije..."Naglo je povukla ruku. Harry ju je iznenađeno pogledao. "Ma, samo sam

mislio...""Pst. Slušaj!"Harry je zadržao dah i osluškivao. Ali nije čuo ništa."Što je to bilo?""Zvučalo je kao automobil", rekla je Kaja i provirila van. "Što ti misliš?""Po mojem mišljenju, nije baš vjerojatno", rekao je Harry. "Najbliža cesta

koja je otvorena za promet zimi udaljena je više od deset kilometara od nas. Ahelikopter? Ili snowmobil?"

"Ili moja bujna mašta?" uzdahnula je Kaja. "Zvuk je nestao. A sad se činida možda i nije postojao. Žao mi je, ali očito lako postajem preosjetljiva kad sebojim i..."

289

"Ne", rekao je Harry i ustao. "Razumno uplašena. Razumno osjetljiva.Opiši što si čula." Harry je izvukao revolver iz futrole i prišao drugom prozoru.

"Ništa, govorim ti!"Harry je malo otvorio prozor. "Imaš bolji sluh od mene. Slušaj za nas

oboje."Sjeli su slušajući tišinu. Prošle su minute."Harry...""Šššš.""Dođi i sjedni ovamo, Harry.""Ovdje je", rekao je Harry naglas kao da govori samome sebi. "Sad je

ovdje.""Harry, sada si ti preosj..."Začuo se prigušen prasak. Zvuk je bio dubok, nizak, pomalo spor. Nije se

približavao, zvučao je kao udaljena grmljavina. Ali Harry je znao da rijetko grmikad je nebo vedro, a temperatura sedam stupnjeva ispod nule. Zadržao je dah.

A tad je čuo. Druga grmljavina, drugačija od praska, ali i ovoga puta niskefrekvencije, poput zvučnih valova bas-zvučnika, zvučnih valova koji pomičuzrak, osjećaju se u trbuhu. Harry je čuo taj zvuk samo jednom prije, ali znao jeda će ga se sjećati dok je živ.

"Lavina!" povikao je Harry i jurnuo prema Kolkkinoj spavaćoj sobi koja jebila okrenuta prema planini. "Lavina!"

Otvorila su se vrata sobe i ondje je stajao posve budan Kolkka. Osjetili supodrhtavanje tla. Lavina je bila silovita. Bez obzira na to ima li koliba podrumili ne, Harry je znao da neće uspjeti stići onamo. Iza Kolkke poletjeli sukomadići stakla koji su nekoć bili prozor, a izbacio ih je udar koji je lavinausmjerila prema njima.

"Uhvatite me za ruke!" povikao je Harry nadglasavajući urlik pa pružiojednu ruku Kaji, a drugu Kolkki. Vidio ih je kako jure prema njemu dok je zraknestajao iz kolibe; lavina kao da je prvo upuhala zrak, a potom ga isisala. Osjetioje kako Kolkkina ruka čvrsto steže njegovu i čekao da osjeti Kajinu.

A tad je u kolibu udario snježni zid.

290

58

Snijeg

Bilo je zaglušujuće tiho i mračno, kao u grobu. Harry se pokušaopomaknuti. Ne ide. Tijelo kao da mu je zaliveno u gips, ne može pomaknuti nijedan jedini ud. Potom je zaista napravio ono što ga je otac naučio: Držao jeruku ispred lica kako bi ostavio prostora za zračni džep. Međutim, nije znao imali u njemu išta zraka jer jednostavno nije mogao disati. Shvatio je zašto.Konstriktivni perikarditis. Kako mu je tata Hole nekoć objasnio, to se događakad su prsa i ošit tako čvrsto stisnuti zbog snijega da pluća ne mogufunkcionirati. A to znači da koristiš samo kisik koji već imaš u krvi, otprilikelitru, i uz normalnu potrošnju, a to je oko četvrt litre u minuti, umireš za četiriminute.

Uhvatila ga je panika; morao je doći do zraka i disati. Harry je napeo tijelo,ali snijeg je bio poput udava koji je samo pojačao stisak. Znao je da se moraboriti i s panikom. Mora razmišljati. I sad je razmišljao. Vanjski svijet prestao jepostojati; vrijeme, sila teža, temperatura nisu postojali. Harry nije imao pojmašto je gore, a što dolje ni koliko je dugo u snijegu. Mozgom mu je prostrujala jošjedna od očevih mudrosti. Da bi otkrio u kojem smjeru ležiš, pljuni slinu i osjetiu kojem ti smjeru klizi niz lice. Prošao je jezikom po nepcu. Znao je da je tostrah, adrenalin mu je osušio usta. Široko ih je otvorio i prstima natrpao malosnijega u usta. Prožvakao je, opet ih otvorio i ispustio otopljeni snijeg. Kad sumu se nosnice napunile vodom, počeo je paničariti. Drhtao je. Zatvorio je usta iispuhao vodu. Ispuhao je ostatak zraka iz pluća. Uskoro će umrijeti.

Slina mu je rekla da leži naglavačke, a trzaj mu je dao do znanja da se ipakmože micati. Pokušao se opet pomaknuti, napeo je cijelo tijelo u grču i osjetioda snijeg malo popušta. Malo. Je li to dovoljno da pobjegne stiskukonstriktivnog perikarditisa? Udahnuo je. Uzeo zrak. Nedovoljno. Mozak jevjerojatno već patio od nedostatka kisika, ali ipak se sjetio očevih riječiizgovorenih tijekom Uskrsa u Lesji. Kad u lavini ne možeš disati, obično neumireš od manjka kisika, nego od viška CO2 u krvi. Drugom je rukom pronašaonešto, nešto tvrdo, nešto što je mogla biti žičana rešetka.

Olav Hole: "U snijegu si kao morski pas. Umireš ako se ne krećeš. Iako jesnijeg dovoljno prhak da kroz njega može ući malo zraka, vrelina daha i tijelaoko tebe stvaraju sloj leda, što znači da kisik ne ulazi, a otrovni ugljični dioksidne izlazi. Jednostavno, stvaraš svoj vlastiti ledeni lijes. Shvaćaš?"

291

"Da, tata, ali opusti se, može? Ovo je Lesja, a ne Himalaja." Mamin smijehiz kuhinje.

Harry je znao da je koliba prepuna snijega. I da je krov iznad njega. A tovjerojatno znači još snijega. Nema izlaza. Vrijeme prolazi. Ovdje je kraj.

Molio se samo da se više ne probudi. Kad sljedeći put padne u nesvijest, dato bude i zadnji. Visio je naopako. Glava mu je pulsirala kao da će eksplodirati.Zacijelo je stvar bila u krvi koja ju je ispunjavala. Probudio ga je zvuksnowmobila.

Pokušao se pomaknuti. Isprva je uspio, trznuo se, napeo tijelo, pokušao seosloboditi. Ali ubrzo je odustao od tih pokušaja. Ne samo zbog kuka za mesokoje su mu bile zarivene u listove; davno je prestao osjećati noge. Odustao jezbog zvuka. Zvuka deranja mesa i tetiva, mišića koji su pucali i pucketali kadgod bi se trzao i okretao, dok su lanci na kojima je visio zveckali.

Zagledao se u staklene oči jelena obješenog za stražnje noge, jelena koji jeizgledao kao da je usred skoka, napetih rogova. Upucao ga je u krivolovu. Istompuškom kojom je ubio i nju.

Čuo je polagano škripanje koraka u snijegu. Vrata su se otvorila, mjesečinase ulila. Opet je bio ovdje. Duh. Čudno, ali tek je sad gledajući ga naopako, biosiguran tko je.

"Zbilja si ti", prošaptao je. Bilo mu je čudno govoriti bez prednjih zubi."Zbilja si ti. Jelda?"

Muškarac je došao iza njega i odvezao mu ruke. "M-možeš li mi oprostiti,dječače?"

"Jesi li spreman za putovanje?""Sve si ih ubio, zar ne?""Jesam", odgovorio je."Idemo."Harry je kopao desnom rukom. Prema lijevoj ruci koja je bila stisnuta uz

žičanu rešetku za koju nikako nije mogao odrediti što je točno. Dio mozgagovorio mu je da je zarobljen, da je ovo besmislena utrka s vremenom, sasekundama, da je sa svakim dahom korak bliže smrti. Da samo produžujepatnju, odgađa neizbježno. Drugi mu je glas govorio kako je bolje umrijeti uočajanju nego u apatiji.

Uspio je prokopati put do druge ruke i staviti desnu ruku preko te žičanerešetke. Pritisnuo ju je objema rukama i pokušao gurnuti, ali rešetka nijepopuštala. Osjetio je da diše sve teže, da snijeg postaje sve glađi i obloženledom. Vrtoglavica je dolazila i odlazila samo na sekundu, ali znao je da je toprvi znak udisanja otrovanog zraka. Uskoro će uslijediti omamljenost i mozak ćese ugasiti, sobu po sobu, kao hotel koji se približava postsezoni. I tad je Harry

292

osjetio nešto što nije osjetio nikad prije, čak ni tijekom najgorih noći uChungking Mansionu - silnu usamljenost. Zelju za životom nije mu iznenadastvorila ta sigurnost da će umrijeti, već da će umrijeti ovdje, bez ikoga, bez onihkoje je volio, bez oca, Sis, Olega, Rakel...

Stigla je omamljenost. Harry je prestao kopati čak iako je znao da to značisigurnu smrt. Uzimala ga je u naručje; zavodljiva, primamljiva smrt. Zašto sebuniti, čemu se boriti, zašto birati bol kad se može predati? Zašto biratidrugačije nego ikad prije? Harry je zatvorio oči.

Čekaj. Rešetka.To je sigurno bila ona rešetka iz kamina. Oganj. Dimnjak. Stijena. Ako je

išta preživjelo lavinu, ako je postojalo mjesto u koje se snijeg nije probio, ondaje to dimnjak.

Harry je ponovo gurnuo rešetku. Nije se pomakla ni milimetra. Prstima jekopao po rešetki. Nemoćan, rezigniran.

Tako mu je suđeno. Ovako će završiti. Njegov mozak zatrovan ugljičnimdioksidom našao je logiku u tome, ali nije bio posve siguran što je to značilo.Ali prihvaćao ju je. Pustio je da ga obuzme sladak topao san. Smirenje. Sloboda.

Prsti su kliznuli niz rešetku. Pronašli nešto čvrsto, tvrdo. Vrh skija. Očevihskija. Nije se opirao misli. Osjećao se manje usamljenim tako s rukom natatinim skijama. Zajedno će, ukorak ući u kraljevstvo smrti. Spustiti se nizposljednju padinu.

Mikael Bellman piljio je u ono što je ležalo pred njima. Ili da budeprecizniji, što više nije ležalo pred njima. Jer toga ondje više nije bilo. Koliba jenestala. Iz snježne pećine izgledala je kao crtež na golemom bijelom komadupapira. To je bilo prije praska i udaljene eksplozije koji su ga probudili. Kad jekonačno uspio izvući dalekozor, sve je već bilo utihnulo, čula se samo dalekazakašnjela jeka koja je odzvanjala unutar planinskog masiva Hallingskarvet.Gotovo je oslijepio gledajući kroz dalekozor, skenirajući planine iza sebe. Kaoda je netko izbrisao sve s papira. Nije bilo crteža, samo mirna i nevina bjelina.Neshvatljivo. Čitava koliba je zakopana? Zakopčah su skije i za samo osamminuta stigli na mjesto lavine. Točnije, osam minuta i osamnaest sekundi.Zabilježio je vrijeme. Ipak je on policajac.

"Kriste, područje lavine zauzima četvorni kilometar", čuo je glas iza sebe ipromatrao kako krhki žuti snopovi lampi kruže po snijegu.

Voki-toki je zakrčao. "Spasitelji kažu da helikopter stiže za trideset minuta.Kraj."

Predugo, mislio je Bellman. Što je ono čitao? Nakon pola sata šanse zapreživljavanje pod snijegom iznose jedan od tri? A kad helikopter i stigne, kogbi vraga trebali? Gurati sonare u snijeg kako bi otkrili ostatke kolibe? "Hvala,kraj."

293

Do njega je stigao Ærdal. "Malo sreće! Imamo dva psa tragača u Ålu.Upravo ih dovode u Ustaoset. Lokalni policajac u Ustaosetu Krongli nije kodkuće, barem se ne javlja na telefon, ali u hotelu je čovjek sa snowmobilom, pa ćeih dovesti ovamo." Trljao je dlanove ne bi li se ugrijao.

Bellman je pogledao snijeg pod njima. Negdje dolje je i Kaja. "Što kažu,koliko su česte lavine ovdje?"

"Svakih deset godina", rekao je Ærdal.Bellman se zaljuljao na petama. Milano je usmjeravao ostale koji su kopali

po snijegu štapovima i skijama."Psi tragači?" upitao je."Četrdeset minuta."Bellman je kimnuo. Znao je da ti psi neće previše značiti. Kad stignu, proći

će gotovo sat vremena od lavine.Šanse za preživljavanje iznosit će manje od deset posto čak i prije nego što

počnu kopati. Kako god okreneš, nakon sat i pol bit će - nula.

Putovanje je započelo. Vozio je snowmobil. Činilo se da prema njemu jurei svjetlost i tama, kao da se nebo prošarano dijamantima otvorilo i pozdravlja ga.Znao je da u snijegu iza njega stoji muškarac, duh, koji drži uperen pištolj unjegova spaljena, izgorena i uništena leđa. Ali sad ga nikakav metak ne možesustići: Slobodan je, ide kamo je namjeravao, krenuo je putem koji je oduvijekslijedio. Do mjesta kamo je otišla i ona, slijedeći isti put. Više nije bio vezan, ada je mogao micati rukama i nogama, jednostavno bi se uspravio na sjedalu,dodao gas i pojurio još brže.

Bio je sretan kao malo dijete kad je krenuo prema zvjezdanome nebu.

294

59

Pokop

Harry je tonuo kroz slojeve snova, sjećanja i poluprožvakanih misli. Sve jebilo dobro. Osim jednog glasa koji je neprekidno ponavljao istu rečenicu. Očevaglasa.

"... A naposljetku si toliko krvario da su se veliki dečki uplašili i otišlisvojim putem."

Pokušao ju je zadržati u pozadini, čuti druge glasove. Ali i ti drugi glasovipripadali su Olavu Holeu.

"Bojao si se mraka, ali to te nije spriječilo da uđeš u njega." Sranje, sranje,sranje.

Harry je otvorio oči u tami. Migoljio se i okretao u ledenom snježnomstisku. Pokušao udariti. Počeo je kopati ispred rešetke. Napravio je malo višemjesta. Prsti su mu pronašli rub. Neće umrijeti. Olav Hole morat će dalje sam;morat će biti takav prokleti otac! Koristio je ruke kao lopate sad kad je imaoprostora za kopanje. Gurnuo je obje ruke ispod rešetke i povukao je k sebi. Eto!Pomaknula se. Povukao je opet. I osjetio. Zrak. Bio je težak i smrdio na pepeo.Ali ipak je bio zrak. Koliko mu ga je trebalo. Odgurnuo je malo snijega. Gurnuoruke unutra; prsti su nešto pronašli; shvatio je da su to dogorjele cjepanice.Štitnik za vatru preživio je lavinu, a u ognjištu nije bilo snijega. Nastavio jekopati.

Nakon nekoliko minuta, ili možda sekundi, ležao je skutren na velikomognjištu, udisao zrak i iskašljavao pepeo. I shvatio da je mislio samo na jednustvar - sebe.

Pomaknuo je ruku oko kamina do mjesta na kojem su se nalazile očeveskije. Kopao je po snijegu sve dok nije pronašao ono što je tražio. Jedan odštapova. Zgrabio je košaricu pri donjem kraju štapa i povukao. Jedan glatkičvrsti metalni štap kliznuo je kroz snijeg. Dovukao je štap do ognjišta, stavio gaizmeđu nogu, stisnuo čizme jednu uz drugu i otrgnuo košaricu. Sad je imaokoplje malo duže od metar i pol.

Kaja i Kolkka ne mogu biti daleko od mjesta na kojem je on. Osmislio jesustav mreže, onako kako su to činili na mjestima zločina kad bi tražili tragove,pa počeo probadati. Radio je brzo, probadajući što je snažnije mogao; bio je toproračunat rizik. U najgorem slučaju može nekoga od njih udariti u oko ili muprobiti grlo, ali u najboljem slučaju naći će ih dok još dišu.

295

Probio je malo ulijevo od mjesta na kojem je ležao i osjetio otpor. Povukaoje štap, oprezno ga ponovo gurnuo i opet osjetio otpor. Kad ga je ponovopokušao povući, osjetio je da se štap zaglavio. Popustio je stisak. Stap sepomaknuo u drugom smjeru. Netko je držao vrh i povlačio ga k sebi kako bipokazao znak života! Harry je ponovo povukao štap, ovoga puta snažnije, alidruga ga je osoba držala nevjerojatno čvrsto. Harry je trebao štap. Smetat će mukad počne kopati, ali svejedno je uvukao ruku u omču na vrhu i povukao. Čak jei tad morao povući iz sve snage ne bi li ga oslobodio.

Harry je ležao i pitao se zašto već nije odložio štap i počeo kopati. Znao jezašto. Oklijevao je još sekundu. Tad je ponovo počeo bosti snijeg, ovoga putadesno od mjesta na kojem se nalazio. Pri četvrtom ubodu osjetio je nešto. Kaoda je na drugom kraju opruga. Trbuh? Držao je štap prstima da vidi podiže li seili spušta, diše li ona ili on, ali pomaka nije bilo.

Odluka je trebala biti laka. Najkraći put vodio je do prvog otvora, gdje jejoš bilo znakova života. Spasiti onog kog se moglo spasiti. Harry je već bio nakoljenima i kopao kao luđak.

Prema drugom otvoru.Prsti su mu otupjeli kad je stigao do tijela i morao je pipati nadlanicom da

osjeti je li to vuneni džemper. Džemper. Onaj bijeli. Zgrabio je rame, odgurnuosnijeg u stranu, oslobodio ruku i povukao beživotno tijelo kroz prolaz u snijegu.Kosa joj je pala preko lica, ali i dalje je mirisala na Kaju. Uspio joj je izvućigornji dio tijela na ognjište i potražiti puls, ali prsti su mu bili kao cement.Naslonio je lice na njezino, ali nije osjećao dah. Otvorio joj jc usta, provjerio dajezik ne smeta, udahnuo i izdahnuo u njezina usta. Uzeo je svježeg zraka iponovo upuhnuo u nju. Treći put. Brojao je: Četiri, pet, šest, sedam. Počelo muse vrtjeti; zamislio je da je opet kraj ognjišta u Lesji, da je dječak koji pokušavaupuhati život u oganj koji gasne, a tata se smije dok dječak vrtoglavo tetura isamo što ne padne u nesvijest. Ali morao je nastaviti, znao je kako se šanse da jeoživi smanjuju iz sekunde u sekundu.

Naginjući se da upuše po dvanaesti put, konačno je osjetio toplu struju nasvome licu. Zadržao je dah, čekao, jedva da se usudio povjerovati svomosjećaju. Topla je struja jenjala. Ali tad se ponovo vratila. Diše! U tom trenutkucijelo joj se tijelo počelo grčiti i počela je kašljati. Tad je začuo njezin tihi glas.

"Jesi li to ti, Harry?""Jesam.""Gdje... Ne vidim.""U redu je. U kaminu smo."Stanka."Što radiš?""Kopam snijeg u potrazi zajussijem."

296

Harry nije imao pojma koliko je prošlo kad je uvukao i Kolkkinu glavu uognjište. Samo da kad je riječ o Jussiju, vremena više nije bilo. Upalio je šibicu ipogledao Finčeve velike raširene oči prije nego što je plamen ugasnuo.

"Mrtav je", rekao je Harry."Ne možeš probati usta na usta...?""Ne", odgovorio je Harry."Što sad?" upitala je Kaja tiho."Moramo izaći", rekao je Harry i pronašao njezinu ruku. Stisnuo je."Možemo li samo čekati ovdje da nas pronađu?""Ne", odgovorio je."Šibica", rekla je. Harry nije odgovorio. "Odmah se ugasila", rekla je Kaja.

"Ni ovdje nema zraka. Čitava je koliba zakopana pod snijegom. Zato ga nisi htiopokušati oživjeti. Nema dovoljno zraka ni za nas dvoje. Harry..

Harry je bio na nogama, pokušavao se probiti kroz dimnjak, ali bio jepreuzak, pa su mu se ramena zaglavila. Ponovo je čučnuo, slomio oba krajaskijaškog štapa kako bi napravio praznu metalnu cijev, gurnuo je kroz dimnjak,ponovo ustao, ovoga puta ruku pruženih iznad glave. Jedva ju je uspio dohvatiti.Odjednom je osjetio klaustrofobiju, ali nestala je čim je njegovo tijelo zaključiloda su iracionalne fobije luksuz koji si sad ne može priuštiti. Leđima se osloniona jednu stranu dimnjaka i nogama pogurao prema gore. Mišići bedara su gaboljeli, dahtao je i vrtoglavica se vratila. Ali nastavio je, noga gore, guranje,noga gore... Što se više penjao, to je bilo toplije i znao je da to znači da toplizrak ne može izaći. A shvatio je i kako bi da je u kaminu gorjela vatra zavrijeme lavine, njih oboje već umrlo od trovanja ugljičnim monoksidom. To sezove sreća u nesreći. Osim što lavina nije bila nesreća. Prasak koji su čuli...

Cijev je udarila u nešto iznad njega. Popeo se. Zgrabio slobodnom rukom.Bila je to željezna rešetka. Onakva kakvu stavljaju na vrhove dimnjaka ne bi lispriječili ulazak vjeverica i drugih životinja. Prošao je prstom po rubu. Bila jezalivena betonom. Jebemti!

Do njega je stigao Kajin tihi glas. "Vrti mi se, Harry.""Duboko diši."Gurnuo je cijev kroz rešetku. Na drugoj strani nije bilo snijega.Kad je uzbuđeno gurnuo cijev još malo gore, jedva da je primijetio kako

mu se u bedrima skuplja mliječna kiselina. Ali primijetio je razočaranje kad jeudario u nešto tvrdo. Poklopac dimnjaka. Trebao se sjetiti kako je koliba na vrhudimnjaka imala atraktivni crni metalni poklopac, radi zaštite od snijega i kiše.Petljao je sve dok nije uspio zakrenuti cijev ispod ruba poklopca i osjetiti tvrdumasu snijega, još tvrđu nego u kolibi. Ali razlog tome je što se snijeg moždagurao prema otvoru. Za svaki centimetar koji je uspio probiti skijaškim štapom

297

molio se samo da iznenada osjeti taj nedostatak otpora. To bi značilo da su seuspjeli probiti iz snježnog pakla.

I to bi značilo da može ispuhati snijeg iz cijevi i uzdahnuti zrak, svjež zrakkoji život znači. Gurnuti Kaju gore i dati njoj injekciju protiv smrti. Ali pomakse nije pojavio. Gurao je cijev uz rešetku i ništa se nije dogodilo. Svejedno jepokušao, sisao najjače što je mogao, uvlačio u usta hladan suh snijeg, ali put jesvejedno bio zapriječen. Nije više mogao podnositi pritisak s obje strane, pa jepao. Viknuo je, osjetio kako mu se guli koža s obje ruke i kliznuo dolje. Nogamaje udario o tijelo na dnu.

"Dobro?" upitao je Harry i ponovo se popeo uz dimnjak. "Dobro", rekla jeKaja i duboko zastenjala. "A ti? Loše vijesti?" "Da", odgovorio je i čučnuo krajnje.

"Što? Ni sad nisi zaljubljen u mene?"Harry se nasmijao i privukao je k sebi. "Oh, sad jesam." Osjetio je tople

suze na njezinim obrazima. "Onda ćemo se vjenčati?" prošaptala je."Da, vjenčajmo se", odgovorio je Harry svjestan da iz njega progovara

otrov u mozgu.Nasmijala se. "Dok nas smrt ne rastavi."Osjetio je toplinu njezinog tijela. I nešto tvrdo. Njezinu futrolu sa

službenim revolverom. Pustio ju je i prokopao do Kolkke. Već je mogao vidjetikako se Kolkkino hladno lice pretvara u mramor. Gurnuo je ruku kroz snijegpored mrtvačeva vrata sve do njegovih prsa.

"Što radiš?" slabašno je mrmljala."Idem po Jussijev pištolj."Čuo je kako je na sekundu prestala disati. Osjetio je njezinu ruku na svojim

leđima kako petlja, poput male životinje koja se izgubila. "Ne", prošaptala je."Nemoj to raditi... Ne tako... Samo ćemo zaspati... Even."

Bilo je kao što je Harry pretpostavljao. Jussi Kolkka otišao je spavati saslužbenim revolverom u futroli. Otkopčao je gumb koji je držao revolver namjestu, zgrabio ručku i izvukao pištolj iz snijega. Povukao prstom po cijevi. Bezciljnika. Weilert. Ustao je, malo prebrzo, osjetio vrtoglavicu i pokušao pronaćioslonac. A tad se sve zacrnjelo.

Bellman je stajao i gledao niz gotovo četiri metra duboku jamu, kad jezačuo buku elisa spasilačkog helikoptera koji se približavao. Zvučalo je poputubrzanog udaranja po tepihu. Njegovi ljudi koristili su ruksake kako bi prenijelisnijeg, podižući ga povezanim pojasevima hlača.

"Prozor!" čuo je kako viče netko u rupi."Razbij ga!" uzvratio je Milano. Začula se lomljava stakla."O, moj Bože..." začuo je. Znao je da taj zaziv može značiti samo loše

vijesti.

298

"Gurni skijaški štap..."Bellman je čuo lavež pasa. I pokušao izračunati koliko će sati trebati za

raščišćavanje snijega iz kolibe. Ispravka: Koliko dana.Harry se osvijestio s užasnom boli u čeljusti i nečim toplim što mu je

klizilo niz čelo pa između očiju. Pretpostavio je da je pri padu udario glavom ionom slomljenom čeljusti o stijenu. To ga je probudilo. Neobično je bilo što je idalje stajao i držao pištolj u ruci. Pokušao je udahnuti zrak kojeg nije bilo. Nijeznao ima li dovoljno za posljednji pokušaj, ali što onda? Stvar je vrlojednostavna: Nema izbora. Gurnuo je pištolj u džep i između dva pokušajadisanja uspeo se uz dimnjak. Natjerao je noge da se veru uz rubove, a kad je biona vrhu, petljao je s rešetkom dok nije pronašao kraj metalnog štapa koji je bio usnijegu. Štap je bio blago stožast. Širi otvor bio je na Harryjevoj strani i u njegaje nekako ugurao cijev pištolja. Zaglavio se na dvije trećine dužine. A to jeznačilo da je savršeno poravnat sa skijaškim štapom. Bio je nalik prigušivaču,ali prigušivaču dugom metar i pol. Metak neće probiti metar i pol snijega, alištap može biti i na samome kraju snježnog sloja...

Naslonio je pištolj da ga trzaj ne oslobodi, pa da metak ne izleti pod kutom.Opalio je jednom. Pa još jednom i još jednom. Imao je osjećaj da će mu u tomzatvorenom prostoru popucati bubnjići. Ali nakon četiri pucnja je stao, priniousne štapu i udahnuo.

Udahnuo je... zrak.Na sekundu bio je toliko zaprepašten da je gotovo pao. Ponovo je vukao

pazeći da ne uništi tunel koji je metak možda napravio u snijegu. Na jeziku muse našla tek poneka pahulja. Zrak!

Imao je okus blagog, dobro odstajalog viskija s ledom.

299

60

Vile i patuljci

Roger Gjendem trčao je duž Karl Johans gatea gdje su se upravo počinjaleotvarati trgovine. U Egertoretu bacio je oko na crveni sat Freia i vidio kakokazaljke pokazuju tri minute do deset.

Ubrzao je.Bent Nordbø, njihov umirovljeni i legendarni glavni urednik, trenutačno

član upravnog odbora i čuvar hrama, pozvao ga je na hitan sastanak.Skrenuo je desno u Akersgatu. Ondje su još od vremena kad su novine

carevale medijima, bile natiskane sve novinske redakcije. Skrenuo je lijevoprema sudovima pa desno uz Apotekergatu i zakoračio, bez daha, u StoppPressen. To mjesto kao da se nije baš moglo odlučiti želi li biti sportski bar ilitradicionalni engleski pub. Možda oboje jer su željeli da se sve vrste novinaraovdje osjećaju kao kod kuće. Na zidovima su visjele novinske fotografije kojesu prikazivale ono što je zanimalo, treslo, oduševljavalo i užasavalo nacijuproteklih dvadeset godina. Uglavnom su to bili sportski događaji, slavne osobe iprirodne katastrofe. Plus niz političara koji su spadali u posljednje dvijekategorije.

Budući da je lokal bio na nekoliko minuta hoda od dvije preostale novinskeredakcije u Akersgati - Verdens Gang i Dagbladet - Stopp Pressen smatrao segotovo proširenom kantinom svih tih redakcija, ali u ovom trenutku unutra jemogao vidjeti samo dvoje ljudi. Barmena za šankom i čovjeka koji sjedi ustražnjem dijelu ispod police s klasičnim knjigama u izdanju Gyldendala i starimradiouređajem koji je očito trebao dati mjestu malo dostojanstva.

Muškarac ispod police bio je Bent Nordbø. Imao je superiroran stav JohnaGielguda, panoramske naočale Johna Majora i naramenice Larryja Kinga. I čitaoje prave novine. Roger je čuo da Nordbø čita samo New York Times, FinancialTimes, Guardian, China Daily, Süddeutsche Zeitung, El Pais i Le Monde, i tosvaki dan. Možda bi si utuvio u glavu i da prolista Pravdu ili slovenski Dnevnik,ali je tvrdio da su "istočnoeuropski jezici teški za oči".

Gjendem je stao ispred stola i nakašljao se. Nordbø je završio s čitanjemposljednjih redaka članka o tome kako su meksički imigranti revitalizirali nekadzapuštena područja Bronxa i spustio je pogled u potrazi za još nečimzanimljivim. Tad je skinuo goleme naočale, izvukao rupčić iz džepa jakne odtvida te pogledao nervoznog i zadihanog muškarca koji mu je stajao kraj stola.

300

"Roger Gjendem, pretpostavljam.""Da."Nordbø je presavio novine. Gjendemu je, inače, rečeno kako je razgovor

gotov kad ih ponovo otvori. Nordbø je nakrivio glavu i počeo sa zahtjevnimposlom čišćenja naočala.

"Mnogo godina radite na kriminalnim slučajevima i poznajete mnoge ljudeu Kriposu i Kriminalističkom odjelu, je li tako?"

"Ovaj... Da.""Mikael Bellman. Što znate o njemu?"

Harry je žmirnuo kako bi se obranio od svjetla koje je preplavilo sobu.Upravo se probudio i trebalo mu je nekoliko sekundi da otrese snove i presložistvarnost.

Čuli su njegove pucnjeve. I otkrili skijaški štap pri prvom zamahu lopate.Kasnije su mu rekli kako ih je najviše plašila mogućnost da će ih upucati

dok kopaju prema dimnjaku.Glava ga je boljela kao da tjedan dana nije okusio alkohol. Harry je spustio

noge iz kreveta i osvrnuo se po sobi koju je dobio u planinskom hotelu uUstaosetu. Kaja i Kolkka helikopterom su prevezeni u Oslo u Rikshospital.Harry im se odbio pridružiti.

Dopustili su mu da ostane tek nakon što je izmislio da je cijelo vrijemeimao dovoljno zraka.

Gurnuo je glavu pod slavinu u kupaonici i pio. "Voda ne može naškoditi, aponekad je baš ukusna." Tko je to govorio? Rakel kad je htjela da Oleg pije zastolom. Uključio je mobitel koji je bio isključen otkako su krenuli za Håvass.Prema onome što piše na ekranu, ovdje u Ustaosetu ima signala. Mobitel jesignalizirao jednu glasovnu poruku. Harry ju je preslušao, ali čula se samosekunda kašljanja i smijeha, a onda je veza pukla. Harry je provjerio brojpozivatelja. Mobitel. Mogao je biti bilo tko. Bilo je nešto poznato u tom broju,ali definitivno ga nisu zvali iz Rikshospitala. Tko god bio, vjerojatno će nazvatikasnije, ako je važno.

U sali za doručak Mikael Bellman je sjedio u veličanstvenoj usamljenostisa šalicom kave ispred sebe. Novine preklopljene i pročitane. Harry ih nijemorao pogledati da bi znao kako se priča ponavlja. Još o slučaju, još opolicijskoj bespomoćnosti, još pritiska. Doduše, današnje izdanje teško da jemoglo stići uvrstiti i vijest o smrti Jussija Kolkke.

"Kaja je dobro", rekao je Bellman."Hm. Gdje su ostali?""Uhvatili su jutarnji vlak za Oslo.""A ti nisi?"

301

"Mislio sam te sačekati. Što misliš?""O čemu?""O lavini. Je li mogla dogoditi samo tako?""Nemam pojma.""Ne? Jesi li čuo prasak prije nego što se spustila?""Snježni nanos mogao je pasti s planinskog vrha i udariti u bok planine. A

to je onda pokrenulo lavinu.""Misliš li da to tako zvuči?""Ne znam kako bi trebalo zvučati. Ali zvukovi definitivno pokreću lavine."Bellman je odmahnuo glavom. "Čak i iskusni planinari vjeruju u mit o

tome da zvučni valovi pokreću lavine. Penjao sam se na Alpe sa stručnjakom zalavine i on mi je rekao da ljudi i dalje vjeruju kako je lavine u Drugomsvjetskom ratu uzrokovala buka topova. A istina je da granata mora izravnopogoditi snijeg da bi izazvala lavinu."

"Hm. I onda?""Znaš li što je ovo?" Bellman je između palca i kažiprsta držao komad

sjajnog metala."Ne", rekao je Harry i pokazao konobaru koji je čistio stol da želi šalicu

kave.Bellman je zapjevušio stih Wergalandove pjesme Vile i patuljci o gradnji u

planinama i raznošenju stijena u komadiće."Preskačem.""Razočarao si me, Harry. Pa dobro, možda sam u prednosti pred tobom.

Odrastao sam u Manglerudu u sedamdesetima, u rastućem satelitskom gradu. Sasvih su strana kopali gradilišta. Glazba mog djetinjstva su eksplozije dinamita.Kad bi graditelji otišli, išao bih tražiti komadiće crvenog plastičnog kabela isitne fragmente papira sa štapina dinamita. Kaja mi je rekla da ovdje ribare naposeban način. Štapini dinamita češći su od mjesečine. Nemoj mi reći da ti nijepalo na pamet."

"U redu", rekao je Harry. "Ovo je komad upaljača. Kad si ga i gdjepronašao?"

"Nakon što su vas sinoć sklonili otamo. Nekoliko momaka i ja malo smopretraživali mjesto s kojeg je lavina krenula."

"I, ima li tragova?" Harry je uzeo kavu od konobara i zahvalio mu."Nema. Gore je sve tako izloženo vjetru da je raznio sve moguće tragove

skija. Ali Kaja misli da je čula snowmobil.""Jedva se čulo. A i prošlo je dosta vremena između snowmobila koji je ona

čula i lavine. Možda je parkirao snowmobil mnogo prije nego što je stigaoonamo, da ga ne čujemo."

302

"I meni je isto palo na pamet.""I što sad?" Harry je oprezno pijuckao."Tražimo tragove snowmobila.""A lokalni policajac...""Nitko ne zna gdje je. Ali nabavio sam nam snowmobil, kartu, uže za

penjanje, cepin, hranu. Nemoj se previše opustiti s tom kavom, za poslijepodnenajavljuju snijeg."

Da bi stigli do vrha zone lavine, morali su, kako im je objasnio Danac,upravitelj hotela, voziti u širokom luku zapadno od kolibe u Håvassu, ali nepreviše sjeverozapadno jer bi tad mogli upasti na područje Kjeften. Područje jedobilo naziv "ralje" zbog stijena u obliku očnjaka, koje su bile razbacaneposvuda. Iznenadne provalije i litice izrezbarile su plato, čineći ga doslovnoopasnim mjestom za lutanje tijekom lošeg vremena ako niste dobro poznavaliokolinu.

Bilo je oko dvanaest sati kad su Harry i Bellman pogledali niz padinu,odakle su u dnu doline mogli vidjeti iskopine kolibe. Oblaci su već stigli sazapada. Harry je zaškiljio prema sjeverozapadu. Sjene i konture izbrisane su bezsunca.

"Zacijelo je odavde došlo", rekao je Harry. "Inače bismo ga svejedno čuli.""Kjeften", rekao je Bellman.Nakon dva sata napravili su stanku, i to nakon što su prešli snježnu

pustopoljinu s juga prema sjeveru poput rakova, a da nisu pronašli nikakvetragove snowmobila. Sjeli su jedan do drugoga na snowmobilu i pili iztermosice koju je Bellman ponio. Počelo je sniježiti.

"Jednom sam na imanju u Manglerudu pronašao neiskorišten štapindinamita", rekao je Bellman. "Imao sam petnaest. U Manglerudu su djeca moglaraditi tri stvari. Baviti se sportom, čitati Bibliju ili se drogirati. Ništa me od toganije zanimalo. A sigurno me nije zanimalo ni sjediti na prozoru pošte i čekati dame život odvede od snifanja ljepila preko hašiša i heroina u grob. Kao što sedogodilo četvorici iz mojeg razreda."

Harry je primijetio da se u njegov norveški uvukao naglasak izMangleruda.

"Mrzio sam to", rekao je Bellman. "Pa sam načinio prvi korak premapolicijskom poslu. Odnio sam štapin dinamita iza crkve u Maglerudu gdje sunarkići imali svoj zemljani bong."

"Zemljani bong?""Bili su iskopali rupu u koju su postavili naopako okrenutu bocu piva s

rešetkom unutra. Unutra su pušili smrdljvi hašiš. Postavili su plastične cijeviispod zemlje, a one su iz različitih točaka vodile do jame pola metra dalje. Tadbi legli na travu oko bonga i cuclali cijevi. Ne znam zašto..."

303

"Da ohlade dim", nasmijao se Harry. "Manje droge te jače lupi. Nije lošafora za narkiće. Očito sam podcijenio Manglerud." "Svejedno, izvukao samjednu od cijevi i zamijenio je dinamitom."

"Raznio si im zemljani bong?"Bellman je kimnuo, a Harry se nasmijao."Trebalo je trideset sekundi da se tlo smiri", nasmiješio se Bellman.Tišina. Tih oštar vjetar je šuškao."Zapravo sam ti htio zahvaliti", rekao je Bellman i pogledao svoju šalicu.

"Što si Kaju izvukao u zadnji tren."Harry je slegnuo ramenima. Kaja. Bellman zna da Harry zna za njih dvoje.

Kako? I znači li to da Bellman zna i za Kaju i njega? "Nisam imao drugogposla", rekao je Harry.

"Da, jesi. Pregledao sam Jussijevo tijelo prije nego što ga je odvezaohelikopter."

Harry nije odgovorio, samo je zaškiljio kroz sve gušće pahulje. "Tijelo jeimalo ranu na vratu. I još rana na oba dlana. Možda od oštrog vrha skijaškogštapa. Njega si prvog našao, zar ne?" "Možda", rekao je Harry.

"Rana na vratu bila je svježa. Srce mu je najvjerojatnije još tuklo kad ju jezadobio. I to snažno, pretpostavljam. Još si ga mogao iskopati, bio je živ. Ali tisi odabrao Kaju, jelda?"

"Pa", rekao je Harry. "Mislim da je Kolkka imao pravo." Izlio je ostatakkave u snijeg.

"Moraš odabrati stranu", citirao je na švedskom.U tri sata pronašli su tragove snowmobila kilometar od lavine, između

dviju stijena u obliku očnjaka u zaklonu od vjetra."Čini se da je ovdje zastao", rekao je Harry i pokazao prema rubu traga koji

je ostavio gumeni pojas. "Vozilo je imalo vremena potonuti u snijeg." Prošao jeprstom sredinom lijeve skije dok je Bellman pomicao svjež, suh, lagan snijeg.

"Aha", rekao je i pokazao, "ovdje se okrenuo i odvezao na sjeverozapad.""Približavamo se liticama, a snijeg je sve gušći", rekao je Harry, podigao

pogled prema nebu i izvukao mobitel. "Morat ćemo nazvati hotel i zamoliti dapošalju vodiča na snowmobilu. Sranje!"

"Što?""Nema signala. Morat ćemo se sami snaći do hotela."Harry je proučavao zaslon. Ondje je još stajao simbol onog propuštenog

poziva s mutno poznatog broja nekoga tko mu je na mobitelu ostavio samozvukove. Posljednje tri brojke... Gdje ih je, dovraga, već vidio? A tad mu jesinulo. Detektivsko pamćenje. Broj je bio spremljen u dosjeu "Bivšiosumnjičeni" i zapisan na posjetnici. Na onoj "Tony C. Leike, poduzetnik".

304

Harry je polako podigao pogled i zagledao se u Bellmana."Leike je živ.""Što?""Odnosno, barem mu je mobitel živ. Pokušao me nazvati dok smo bili u

Håvassu."Bellman je uzvratio pogled ne trepćući. Pahulje su se smjestile na njegove

duge trepavice, a bijele mrlje kao da su sjajile. Glas mu je bio tih, gotovo šapat."Vidljivost je dobra, ne misliš, Harry? A u zraku uopće nema snijega.""Iznimna vidljivost", složio se Harry. "Ni proklete pahulje na vidiku."Brzo je skočio na snowmobil.

Probijali su se kroz snijeg, stotinu po stotinu metara. Pronašli bi vjerojatnurutu snowmobila, metlom očistili tragove, namjestili se pa pojurili naprijed.Procjep u lijevoj skiji, vjerojatno uzrokovan nesrećom, značio je da mogu bitisigurni kako slijede prave tragove. Na nekim je mjestima u sitnim udolinama ilinapusima trag bio jasan, pa su mogli brže napredovati. Ali ne i prebrzo. Harry jeveć dvaput glasno upozoravao na ponore i dvaput su se jedva provukli. Bilo jeblizu četiri. Bellman je palio i gasio svjetla, ovisno o količini snijega koji im jeletio u lice. Harry je proučavao kartu. Nije mu bilo posve jasno gdje su; znao jetek da se sve više udaljavaju od Ustaoseta. A danjeg je svjetla bilo sve manje.Trećina Harryja počela se brinuti o povratku.

A to je značilo da dvije trećine jednostavno nije bilo briga.Trag su izgubili u pola pet.Mećava je bila tako gusta da su jedva mogli vidjeti."Ovo je ludilo", zaurlao je Harry nadglasavajući motor. "Zašto ne

sačekamo do zore?"Bellman se okrenuo i odgovorio mu osmijehom. U pet su ponovo pronašli

trag. Stali su i sišli."Vodi onamo", rekao je Bellman i vratio se do snowmobila. "Hajde!""Čekaj", rekao je Harry."Zašto? Hajde, uskoro će mrak.""Kad si sad povikao, nisi li čuo jeku?""Sad kad to spominješ", zastao je Bellman. "Litica?""Na karti nema litica", rekao je Harry i okrenuo se u smjeru tragova."Tjesnac!" povikao je. I dobio odgovor. Jako brz odgovor. Okrenuo se

prema Bellmanu."Mislim da je snowmobil koji je ostavio ove tragove u ozbiljnoj nevolji."

305

"Što znam o Bellmanu?" ponovio je Roger Gjendem pitanje kako bi kupiomalo vremena. "Ima reputaciju sposobnog profesionalca."

Što legendarni urednik Nordbø uopće želi od njega?"Radi ispravne stvari", nastavio je Gjendem. "Brzo uči, može se nositi s

nama novinarima. Pomalo je ludo od djeteta. Ovaj, ako znate što...""Ponešto sam upoznat s tim izrazom, da", rekao je Nordbø s kiselim

osmijehom, a desni palac i kažiprst odlučno su trljali naočale maramicom. "Ali,u osnovi, više me zanima kruže li o njemu kakve glasine."

"Glasine?" ponovio je Gjendem ne primijetivši da se vratio staroj naviciostavljanja usta otvorenima nakon što bi prestao pričati.

"Istinski se nadam da razumijete koncept, Gjendeme. Budući da od togaživite i vi i vaš poslodavac. Dakle?"

Gjendem je oklijevao. "Ima raznih vrsta glasina."Nordbø je zakolutao očima. "Spekulacije. Izmišljotine. Izravne laži. Sad

me ne zanimaju lijepe stvari, Gjendeme. Istresite vreću tračeva, otkrijte svezločestoće."

"O-onda, negativne stvari?"Nordbø je glasno uzdahnuo. "Gjendeme, dragi čovječe, koliko često čujete

glasine kako su ljudi bili trijezni, kako su financijski velikodušni, vjerni u brakui da uopće nisu psihopatski šefovali? Je li to možda zato što je funkcija tračevaprikazati nas u boljem svjetlu?" Nordbø je završio s jednim staklom i sad seuhvatio čišćenja drugog.

"Da, to bi zbilja bile vrlo, vrlo isprazne glasine", rekao je Gjendem iživahno dodao, "ali zasigurno znam i za neke druge tračeve, koji možda i imajutakvu reputaciju, ali kategorički nisu..." "Kao bivši urednik, preporučio bih daizbaciš ili zasigurno ili kategorički, to je tautologija", rekao je Nordbø."Kategorički nisu što?" "Ovaj... Ljubomoran je."

"Nismo li svi ljubomorni?""Nasilno ljubomoran.""Je li pretukao ženu?""Ne, mislim da je nije ni dotaknuo. Nije imao razloga. No oni koji je

dvaput pogledaju..."

306

61

Pad

Harry i Bellman ležali su potrbuške na samom rubu gdje su prestajalitragovi snowmobila. Zagledali su se dolje. Oštre crne stijene rezale su tlo inestajale u gustoj mećavi.

"Vidiš li išta?" upitao je Bellman."Snijeg", odgovorio je Harry i predao mu dalekozor."Snowmobil je dolje", Bellman je ustao i prišao njihovom vozilu.

"Spuštamo se.""Mi?""Ti""Ja? Mislio sam da si od nas dvojice ti penjač, Bellmane.""Točno", rekao je Bellman koji je već navukao pojas. "Zato je logično da ja

upravljam užadi i kočnicom za uže. Uže je dugačko sedamdeset metara. Spustitću ga koliko bude moguće. Dobro?"

Šest minuta kasnije Harry je stajao na rubu leđima okrenut provaliji, sdalekozorom oko vrata i zapaljenom cigaretom koja mu je visjela iz usta.

"Nervozan?" nasmiješio se Bellman."Jok", odgovorio je Harry. "Usran."Bellman je provjerio prolazi li bez poteškoća uže kroz kočnicu, oko uskog

debla i kroz Harryjev pojas.Harry je zatvorio oči, udahnuo i usredotočio se na oslanjanje kako bi

nadjačao uvjetovanu pobunu tijela oblikovanu tijekom milijuna godina iskustva,po kojem biće ne može preživjeti ako zakorači u bezdan.

Mozak je jedva uspio pobijediti tijelo.Prvih nekoliko metara uspio se pridržavati o stijenu nogama, ali kad se

uvukla, ostao je visjeti. Uže se otpuštalo u trzajima, ali njegova elastičnostublažila je stezanje remena oko leđa i bedara. Nakon nekog vremena Harry jeizgubio vrh iz vida i ostao visjeti između bijelih pahulja i crnih stijena.

Nagnuo se i pogledao dolje. Dvadesetak metara niže ugledao je oštre crnestijene koje su virile iz snijega. Oštra litica. A usred sveg tog crnog i bijelog inešto žuto.

307

"Vidim snowmobil!" povikao je, a jeka se odbila o kamene zidove. Snježnije skuter bio okrenut naopako, sa skijama u zraku. A kako vjetar nije utjecao nanjega i uže, mogao je procijeniti da vozilo leži tri metra dalje. Snowmobil sezacijelo kretao jako sporo prije nego što je pao.

Uže se napelo."Još!" povikao je Harry.Odgovor je odjeknuo kao da stiže s propovjedaonice. "Nema više užeta."Harry se zagledao u snowmobil. Nešto je virilo ispod njega s lijeve strane.

Gola ruka. Crna, otečena, poput kobasice koja je predugo ostala na roštilju.Bijela šaka na crnoj stijeni. Pokušao se usredotočiti, natjerati oči da bolje vide.Otvoren dlan desne ruke. Prsti. Iskrivljeni kao da su slomljeni. Harryju je mozakpočeo ubrzano raditi. Što je Tony Leike rekao o svojoj bolesti? Nije zarazna,samo je nasljedna. Artritis.

Harry je pogledao na sat. Refleks detektiva. Mrtvac pronađen u 17:54.Tama se spuštala niz stijene.

"Diži!" povikao je Harry.Ništa se nije događalo."Bellmane?"Bez odgovora.Vjetar je zavrtio Harryja oko užeta. Crne stijene. Dvadeset metara.

Iznenada, bez najave osjetio je kako mu srce udara i automatski je objemarukama zgrabio uže kako bi bio siguran da je još ondje. Kaja. Bellman je znao.

Harry je duboko udahnuo pa ponovo povikao."Pada mrak, vjetar se diže, smrzavaju mi se jaja, Bellmane. Vrijeme je da

nađemo sklonište."I dalje bez odgovora. Harry je zatvorio oči. Plaši li se? Plaši li se da bi ga

naizgled razuman kolega mogao ubiti iz hira jer su okolnosti prikladne?Naravno da se jebeno plaši. Jer ovo nije hir. Nije slučajno ostao ovdje da biotišao s Harryjem u smrznutu pustopoljinu. Ili? Duboko je udahnuo. Bellman jelako mogao urediti da ovo izgleda kao nesreća. Kasnije se spustiti, ukloniti pojasi uže te reći da je Harry krivo stao u snijegu. Grlo mu se osušilo. Ovo ne možebiti istina. Pa, nije se iskopao iz jebene lavine samo da bi dvanaest sati kasnijezavršio u klancu! I to zahvaljujući policajcu. Ovo jebeno ne može biti istina.Ovo...

Iz pojasa je nestalo pritiska. Padao je. Slobodnim padom.Brzo.

"Kruže glasine da se Bellman obračunao s kolegom", rekao je Gjendem,"samo zato što je tip malo previše puta plesao s njom na policijskoj božićnojzabavi. Tip je htio prijaviti slomljenu čeljust i napuklu lubanju, ali nije bilo

308

dokaza - napadač je nosio fantomku. Ali svi su znali da je bila riječ o Bellmanu.Nevolja je bila na vidiku, pa je pobjegao, prijavio se u Europol."

"Vjerujete li da ima istine u tim glasinama, Gjendeme?"Roger je slegnuo ramenima. "Svakako izgleda da Bellman ima određene...

hm, sklonosti takvim prijestupima. Nakon lavine u Håvassu provjerili smopovijest Jussija Kolkke. Pretukao je silovatelja tijekom istrage. A TrulsBerntsen, Bellmanov pomoćnik, također nije baš mamin sin."

"Dobro. Želim da pokrivate dvoboj između Kriposa i Kriminalističkogodjela. Želim da objavite nekoliko bombi. Ako je moguće, o psihopatskom stiluupravljanja. To je sve. Pa ćemo vidjeti kako će reagirati Ministarstvopravosuđa."

Bez ikakvih gesti ili pozdrava, Bent Nordbø stavio je svoje svježe očišćenenaočale, otvorio novine i počeo čitati.

Harry nije imao vremena razmišljati. Nije mu pala ni jedna jedina misao napamet. Niti su mu pred očima letjele sličice iz života ni lica ljudi kojima jetrebao reći da ih voli, a nije osjetio ni poriv da krene prema svjetlu. Možda zatošto ne stigneš sve to kad padaš pet metara. Pojas mu se stegnuo oko međunožja ileđa, ali elastičnost užeta omogućila mu je da polako uspori.

Tad je osjetio da ga se podiže. Vjetar mu je nosio snijeg u lice."Koji je to kurac bio?" pitao je Harry kad je nakon petnaest minuta stajao

na rubu provalije, zibao se na vjetru i skidao uže s pojasa."Uplašio si se, ha?" nasmiješio se Bellman.Umjesto da spusti uže, Harry ga je čvrsto vezao oko desne ruke. Provjerio

je ima li dovoljno prostora u užetu da zamahne. Kratki aperkat u bradu. Uže jeznačilo da će sutra moći koristiti ruku, a ne kao kad je udario Holma pa dvadana patio zbog otečenih zglobova.

Zakoračio je prema Bellmanu. Vidio je POB-ov iznenađeni izraz lica kad jeprimijetio uže oko Harryjeve šake, vidio je kako se povlači, tetura i pada leđimau snijeg.

"Nemoj! Ja... Samo sam htio vezati čvor na kraju užeta da ne klizne krozkočnicu..

Harry je nastavio prema njemu, a Bellman je, zgrčen u snijegu, automatskipodigao ruku ispred lica.

"Harry! Dogodio se... Dogodio se nalet vjetra i okliznuo sam se...Harry je stao i iznenađeno pogledao Bellmana.Tad je prošao pored dršćućeg POB-a i zateturao kroz snijeg.

* * *

309

Ledeni vjetar probijao je odjeću, donje rublje, kožu, meso, mišiće, sve dokosti. Harry je zgrabio skijaški štap vezan uz snowmobil, potražio drugimaterijal koji bi mogao vezati na vrh, ali nije našao ništa, a nije dolazilo u obziržrtvovati ono što je nosio. Tad je zabio štap u tlo i označio mjesto. Bog znakoliko će im trebati da ga ponovo nađu. Pritisnuo je gumb na električnomstarteru motora. Pronašao je svjetla i uključio ih. I Harry je odmah znao.

Vidio je to u snijegu koji je padao vodoravno u snopove svjetla i oblikovaoneprobojan bijeli zid: Nikad se neće izvući iz ovog labirinta i vratiti u Ustaoset.

310

62

Tranzit

Kim Erik Lokker bio je najmlađi forenzičar u Krimteknisku. U skladu s timdobivao je poslove najniže forenzičke vrijednosti. Kao što je bila vožnja uDrammen. Bjørn Holm spomenuo mu je kako je Bruun homoseksualac sklonflertu, ali da Kim Erik samo mora predati odjeću i otići.

Kad je ženski glas iz navigacije objavio da je stigao na odredište, Kim senašao pred starom zgradom. Parkirao je i prošao kroz otvorena vrata do drugogkata, do vrata na kojima su stajala imena GEIR BRUUN / ADELE VETLESEN.Bila su napisana na papiru zalijepljenom komadićima selotejpa. Kim Erikpritisnuo je zvonce jednom, dvaput i tek tada začuo kako netko tetura hodnikom.Vrata su se širom otvorila. Muškarac je imao samo ručnik oko struka. Bio jeneuobičajeno blijed, a glatka mu je glava bila sva mokra i sjajna od znoja.

"Geir Bruun? N-nadam se da ne smetam", rekao je Kim Erik Lokker ipruženom mu rukom predao vrećicu.

"Ne, uopće, samo jebeni", rekao je prenemažući se, onako kako ga je BjørnHolm znao oponašati. "Što je ovo?"

"Odjeća koju smo posudili. Bojim se da skijaške hlače moramo zadržati dodaljnjeg."

"Zbilja?"Kim Erik začuo je kako se iza Geira Bruuna otvaraju vrata. A iznimno

ženstven glas je zacvrkutao. "Što je, dušo?""Samo nekakva dostava."Figura se stisnula iza Geira Bruuna. Nije se potrudila obaviti ručnik oko

sebe, pa je Kim Erik mogao utvrditi da je osoba stopostotna žena."Hej, ti", zapjevušila je iza Bruunova ramena. "Ako je to sve, htjela bih ga

nazad." Podigla je malu gracioznu nogu i udarila vrata. Staklo se zatreslo i jošdugo zveckalo.

Harry je zaustavio snowmobil i gledao u mećavu. Nešto je bilo ondje.Bellman je držao ruke oko Harryjeva struka, a glavu iza njegovih leđa kako bi sezaštitio od vjetra. Harry je čekao. Promatrao.

Eto je opet.Koliba. Složene cjepanice. I skladište.

311

A onda je ponovo nestala, kao da ju je izbrisao snijeg, kao da nikad nijepostojala. Ali Harry je znao kamo krenuti.

Zašto onda nije ubrzao i pojurio prema kolibi, spasio im kožu, zašto jeoklijevao? Nije znao. Ali bilo je nečeg u kolibi, osjetio je nešto u tih nekolikosekundi koliko su je mogli nazreti. Nešto u tim crnim prozorima, osjećaj dapromatra nastambu koja je definitivno napuštena, a opet naseljena. Nešto nije uredu.

I zbog toga je nježno pritisnuo gas, da ga vjetar priguši.

312

63

Skladište

Harry je stavio cjepanicu u peć.Bellman je sjedio za stolom i cvokotao. Bijele mrlje na licu sjale su mu

nekako plavkasto. Lupali su po vratima i urlali nadglasavajući vjetar, a ondarazbili prozor i ušli u praznu sobu. U sobu s raspremljenim krevetom i mirisomzbog kojeg se Harry upitao nije li ovdje netko nedavno spavao. Gotovo jepoložio ruku na krevet kako bi vidio je li još topao. A iako bi dnevna sobaionako bila toplija, toliko im je bilo hladno, Harry je gurnuo ruku u peć ne bi liosjetio toplu žeravicu ispod crnog pepela. Ali nije je bilo.

Bellman je prišao peći. "Jesi li u klancu vidio išta osim snowmobila?"Bile su to prve riječi koje je izgovorio otkako je trčao za Harryjem,

preklinjao da ga ne ostavi i bacio se na stražnje sjedalo snowmobila."Ruku", rekao je Harry."Čiju ruku?""Odakle bih to znao?"Harry je ustao, ušao u kupaonicu i provjerio sadržaj. Bilo ga je malo: sapun

i britvica. Nema četkice za zube. Jedna osoba, muškarac. Koji ili nije prao zube,ili je otišao na put. Pod je bio vlažan, čak i uz rub podnih dasaka, kao da ga jenetko isprao šmrkom. Nešto mu je privuklo pozornost. Čučnuo je. U mrakupored dasaka nalazilo se nešto tamno. Kamenčić? Harry ga je podigao, proučio.Nije bila lava. Spremio ga je u džep.

U kuhinjskim ormarićima pronašao je kavu i kruh. Pritisnuo je kruh.Donekle svjež. U hladnjaku je našao dvije staklenke pekmeza, malo maslaca idva piva. Harry je bio tako gladan da je zamislio kako osjeća miris svinjskogpečenja. Kopao je po ormarićima. Ništa. Sranje, zar je tip živio na kruhu ipekmezu? Pronašao je kutiju keksa na hrpi tanjura. Ista vrsta tanjura kao u kolibiu Håvassu. Zar je ovo koliba Turističke zajednice? Harry je zastao. Nije samozamišljao, mogao je namirisati pečenje - ispravka, spaljeno pečenje.

Vratio se u dnevnu sobu."Osjećaš li miris?""Čega?"

313

"Miris", rekao je Harry i čučnuo kraj peći. Pored vratašaca na ugraviranomjelenu vidio je neprepoznatljive crne komadiće zalijepljene za lijevano željezo izkojih se pušilo.

"Jesi li našao ikakvu hranu?" upitao je Bellman."Ovisi što smatraš hranom", polako je odgovorio Harry."Na drugoj strani dvorišta je skladište. Možda...""Zašto umjesto 'možda' ne ustaneš i ne provjeriš?"Bellman je kimnuo i izašao.Harry je prišao stolu da vidi ima li ičega čime bi mogao sastrugati izgorjele

komadiće. Otvorio je gornju ladicu. Prazna. Izvukao je i sve ostale - sve prazne.Osim lista papira u najdonjoj. Podigao ga je. Nije bio papir, već fotografijaokrenuta prema dolje. Harryju je prvo palo na pamet koliko je čudno snimitiobiteljsku fotografiju u kolibi Turističke zajednice. Fotografija je snimljena ljeti,ispred gospodarske zgrade. Žena i muškarac na stepenicama, među njimadječak. Žena u plavoj haljini s maramom na glavi, bez šminke, umornogosmijeha. Muškarac iskrivljenih usana, ozbiljnog lica i strogog zatvorenogizraza lica kakav viđaš na posramljenim ljudima koji izgledaju kao da skrivajumračnu tajnu. Ali Harryju je pozornost privukao dječak u sredini. Sličio jemajci: Imao je njezin otvoreni osmijeh i blage oči. Ali sličio je još nekome. Tiveliki bijeli zubi...

Harry se vratio do peći, iznenada mu je ponovo bilo hladno. Smradspaljene svinjetine... Zatvorio je oči i usredotočio se na to da udiše duboko imirno kroz nos, ali svejedno je osjećao mučninu.

U tom trenutku uletio je Bellman sa širokim osmijehom na licu. "Nadam seda voliš divljač."

Harry se probudio pitajući se što ga je trgnulo. Zvuk? Ili nedostatak zvuka?Jer je shvatio da je soba potpuno mirna; vani je vjetar prestao puhati. Bacio jedeku i ustao s kauča.

Prišao je prozoru i provirio van. Kao da je netko mahuo čarobnim štapićempo okolini. Ono što je šest sati ranije bila čvrsta nemilosrdna divljina sad je bilonježno, majčinski, gotovo prelijepo na očaravajućoj mjesečini. Harry je shvatioda traži otiske tragova u snijegu. Bio je čuo zvuk. Moglo je biti bilo što. Ptica.Životinja. Osluškivao je i začuo tiho hrkanje iza vrata jedne sobe. Znači,Bellman nije ustao. Pogled mu je pratio otiske stopa od kolibe do skladišta. Iliod skladišta do kolibe. Oboje, bilo ih je mnogo.

Jesu li mogli biti Bellmanovi od prije šest sati?Kad je ono prestalo sniježiti?Harry je navukao čizme, izašao i pogledao prema toaletu. Ondje nije bilo

tragova. Okrenuo je leđa skladištu i popisao se po zidu kolibe. Zašto muškarci to

314

rade, zašto moraju pišati po nečemu? Ostaci nagona za označavanjem teritorija?Ili... Harry je postao svjestan da nije važno ono po čemu piša, već ono čemu jeokrenuo leđa. Skladište. Sumnjao je da ga odande promatraju. Zakopčao se,okrenuo se i pogledao ga. Tad je krenuo prema njemu. Zgrabio je lopatu i prošaopored snowmobila. Plan je bio ući ravno u skladište, ali zastao je na običnimkamenim stepenicama koje su vodile do niskih vrata. Osluškivao je. Ništa. Kogvraga radi? Ondje nema ničeg. Prišao je uz stepenice, pokušao podići ruku iuhvatiti kvaku, ali nije se mogao pomaknuti. Što se zbiva? Srce mu je u prsimatuklo tako snažno da ga je boljelo, kao da će eksplodirati. Znojio se i tijelo mu jeodbijalo slušati naredbe. A onda je Harry polako shvatio da je čuo da to stanjeopisuju točno tako. Napadaj panike. Ljutnja ga je spasila. Nevjerojatnomsnagom šutnuo je vrata i pojurio u tamu. Vrata su se s treskom zalupila. Osjetioje snažan miris masti, dimljenog mesa i suhe krvi. Nešto se pomaknulo namjesečini i bljesnuo je par očiju. Harry je zamahnuo lopatom. I udario nešto.Čuo je tup zvuk mesa, osjetio kako popušta. Vrata su se iza njega opet otvorila imjesečina se ulila u skladište. Harry se zagledao u mrtvog jelena obješenogispred njega. I u druge leševe životinja. Spustio je lopatu i pao na koljena. Tad jesve došlo odjednom. Pucanje zida, snijeg koji ga proždire naživo, panika da nemože disati, dug stisak čistog bijelog straha dok je padao prema crnimstijenama. Tako usamljen. Jer svi su nestali.

Otac je bio u komi, u tranzitu. A Rakel i Oleg bili su siluete na svjetlostiaerodroma, također u tranzitu. Harry se htio vratiti. Vratiti u sobu s drogom.Čvrsti, vlažni zidovi. Znojni madrac i slatki dim koji ga je prenosio onamo gdjesu oni. Tranzit.

Harry je pognuo glavu i osjetio vrele suze kako mu se slijevaju niz lice.Ispisao sam fotografiju Jussija Kolkke s web-stranice Dagbladeta i

prikvačio je na zid pored ostalih. U vijestima nije bilo ni riječi o Harryju Holeui drugim policajcima koji su bili ondje. Ili o Iski Peller, kad smo kod toga. Je lito bio blef? Ipak se trude. A sad je tu mrtav policajac. Trudit će se još više.MORAJU se više potruditi. Čuješ li me, Hole? Ne?

Trebao bi.Toliko sam ti blizu da ti šapućem u uho.

315

Sedmi dio

316

64

Zdravstveni karton

Stanje Olava Holea je nepromijenjeno, rekao je dr. Abel. Harry je sjeo krajbolničkog kreveta i promatrao svojeg nepromijenjenog oca dok je srčani monitorsvirao melodiju ispresijecanu preskočenim otkucajima. Ušao je Sigurd Altman,pozdravio Harryja i prepisao u notes brojke sa zaslona.

"Zapravo sam došao posjetiti Kaju Solness", rekao je Harry i ustao. "Ali neznam na kojem je odjelu. Možeš li...?"

"Tvoja kolegica koju je neku noć dovezao helikopter? Na intenzivnoj jedok ne dobijemo rezultate pretraga. Neko je vrijeme bila zakopana u snijegu.Kad su rekli Håvass, pretpostavio sam da je ona bila sa svjedokinjom izSydneyja. Čuo sam na radiju, policija je imala konferenciju."

"Nemoj vjerovati svemu što čuješ, Altmane. Dok je Kaja ležala u snijegu,Australka je bila na sigurnom i toplom u Bristolu, sa svojim čuvarima i punomposlugom."

"Čekaj", Altman je proučavao Harryja. "I ti si bio zakopan u snijegu?""Zašto me to pitaš?""Upravo si nesigurno zakoračio. Vrti ti se?"Harry je slegnuo ramenima."Zbunjen si?""Neprestano", odgovorio je Harry.Altman se nasmiješio. "Imaš u sebi malo previše CO2 Tijelo ga se brzo

rješava kad udišeš kisik, ali morao bi napraviti krvne testove da ti provjerimokakve su mu vrijednosti."

"Ne, hvala ti", odgovorio je Harry. "Kako se on drži?" Kimnuo je premakrevetu.

"Što kaže liječnik?""Nepromijenjeno. Tebe pitam.""Ja nisam liječnik, Harry.""Onda nemoj odgovarati kao da jesi. Daj mi procjenu.""Ne mogu...""Ostat će među nama..."

317

Sigurd Altman promatrao je Harryja. Zaustio je kao da je htio nešto reći pase predomislio. Zagrizao donju usnu. "Dani", rekao je. "Čak ni tjedni?"

Altman nije odgovorio."Hvala, Sigurde", rekao je Harry i prišao vratima.

Kajino lice bilo je blijedo i lijepo na tom jastuku. Poput cvijeta u herbariju,pomislio je Harry. Ruka u njegovoj bila je tako sitna i hladna. Na stolu poredkreveta nalazio se današnji Aftenposten s naslovom LAVINA ZATRPALAKOLIBU U HÅVASSU. Tekst je opisivao tragični događaj i citirao MikaelaBellmana koji je rekao da je velik gubitak što je policajac Kolkka poginuo štitećiIsku Peller. No bio je zahvalan što je svjedokinja spašena i što je sad nasigurnom.

"Znači, lavinu je pokrenuo dinamit?" upitala je Kaja."Nema nimalo sumnje", odgovorio je Harry."A ti i Bellman ste gore dobro surađivali, zar ne?""Da, jesmo." Harry se okrenuo kako bi sakrio napadaj kašlja. "Čula sam da

ste na dnu klanca našli snowmobil. Možda s tijelom ispod njega.""Da. Bellman je ostao u Ustaosetu jer se želi vratiti onamo s lokalnim

policajcem.""S Kronglijem?""Ne, njega ne možemo pronaći. Ima zamjenika. Roy Stille čini se dobar.

Ali čeka ih mnogo posla. Nismo bili sigurni gdje smo, snijeg je pao i bila jemećava, a taj teren..." Harry je odmahnuo glavom.

"Imaš li pojma čije je to truplo?"Harry je slegnuo ramenima. "Bio bih jako iznenađen da to nije Tony

Leike."Kaja se naglo okrenula. "Oh?""Nisam još nikome rekao, ali vidio sam prste trupla.""Što s njima?""Iskrivljeni su. Tony Leike imao je artritis.""Misliš li da je on pokrenuo lavinu? I onda se odvezao preko litice u tami?"Harry je odmahnuo glavom. "Tony mi je rekao da dobro poznaje područje,

bio je to njegov teren. Dan je bio čist, jasan, a snowmobil nije jurio. Sletio jesamo tri metra dalje od mjesta s kojeg se survao. A imao je i opečenu ruku, štonije uzrokovao dinamit. I snowmobil nije spaljen."

"Št...?""Mislim da je Tony Leike mučen, ubijen i bačen sa snowmobilom kako ne

bismo pronašli truplo."

318

Kaja je napravila grimasu. Harry je protrljao mali prst. Pitao se ima lismrzotine. "Što misliš o tom Krongliju?"

"O Krongliju?" Kaja je malo razmišljala. "Ako je istina da je pokušaosilovati Charlotte Lolles, nije smio postati policajcem, je li tako?"

"Tukao je i ženu.""Ne iznenađuje me.""Ne?""Ne."Pogledao ju je. "Ima li nešto što mi nisi rekla?"Kaja je slegnula ramenima. "On je kolega i mislila sam da je samo pijan.

Nije nešto što bih širila uokolo, ali, da, vidjela sam tu njegovu stranu. Došao je kmeni i prilično uporno tvrdio da bismo se trebali zbližiti."

"Ali?""Mikael je bio kod mene."Harry je osjetio kako se trznuo. Kaja se uspravila u sjedeći položaj."Ne misliš valjda ozbiljno da bi Krongli...""Ne znam. Znam samo da osoba koja je pokrenula lavinu sigurno dobro

poznaje područje. Krongli ima veze s nekim curama iz Håvassa. Osim toga,Elias Skog prije nego što je ubijen, rekao je da je u Håvassu svjedočio nečem štobi moglo biti silovanje. Aslak Krongli čini se kao da bi mogao biti nasilan.

A tu je i lavina. Ako želiš ubiti ženu za koju vjeruješ da je u osamljenojkolibi sama s detektivom, kako bi to učinila? Pokretanje lavine ne jamči tiuspjeh. Zašto način ne bi bio jednostavan i učinkovit? Uzmeš omiljeno oružje iodeš ravno do kolibe? Nije to učinio jer je znao da Iska Peller i detektiv nisusami. Znao je da ga čekamo. Pa se prišuljao i napao na jedini način koji mu jejamčio da će kasnije moći pobjeći. Govorimo o nekome iznutra. O nekome tkoje znao za naše teorije o Håvassu i tko je shvatio što se zbiva kad smo nakonferenciji za novinare otkrili ime svjedokinje. Lokalni časnik u Ustaosetu..."

"Geilu", ispravila ga je Kaja."Krongli je te noći definitivno primio hitni poziv iz Kriposa u kojem se od

njega traži dopuštenje za slijetanje policijskog helikoptera u nacionalni park.Morao je znati okolnosti."

"Ali po tome je onda znao i da Iska Peller nije s nama i da ne bismougrozili život svjedokinje", rekla je Kaja. "Zar nije onda čudno što se nije držaopodalje?"

Harry je kimnuo. "Imaš pravo, Kaja, slažem se. Mislim da Krongli ni natrenutak nije pomislio da je Iska Peller u kolibi. Mislim da je lavina nastavakonoga što već neko vrijeme radi." "Što želiš reći?"

"Igra se s nama."

319

"Igra?""Dok smo bili u kolibi, primio sam poziv s mobitela Tonyja Leikea. Tony

je doista bio spremio moj broj, ali prilično sam siguran da me nije on nazvao.Stvar je u tome da pozivatelj nije dovoljno brzo prekinuo poziv, pa se uključilaglasovna pošta i čuo sam ga sekundu prije nego što se veza prekinula. Nisamsiguran, ali meni je to zvučalo kao smijeh."

"Smijeh?""Smijeh nekoga tko se zabavlja. Jer je upravo čuo moju poruku u kojoj

govorim da nekoliko dana neću imati signala. Zamislimo da je to bio AslakKrongli kojem su upravo potvrđene sumnje da sam u kolibi u Håvassu i dačekam ubojicu."

Harry je zastao i zagledao se u zrak duboko zamišljen."Onda?" rekla je Kaja nakon nekog vremena."Samo sam htio čuti kako ta teorija zvuči kad je izgovorim naglas", rekao

je Harry."I?"Ustao je. "Zapravo, zvuči blesavo. Ali provjerit ću Kronglijev alibi za

datume umorstava. Vidimo se.""Truls Berntsen?""Na telefonu.""Roger Gjendem, Aftenposten. Mogu li vam postaviti nekoliko pitanja?""Ovisi. Ako ćete me gnjaviti u vezi Jussija, najbolje da porazgovarate s...""Ne radi se o Jussiju Kolkki, ali, usput, moja sućut.""U redu."Roger je sjedio za uredskim stolom u neboderu Post Office i gledao niske

zgrade koje su predstavljale Glavni kolodvor u Oslu i zgradu Opere koja ćeuskoro biti završena. Nakon razgovora s Bentom Nordbøom u Stopp Pressenučitav je dan - i dio noći - detaljno proučavao Mikaela Bellmana. Osim glasine daje zamjena u Policijskoj postaji Stovner bila pretučena, nije bilo mnogoopipljivih činjenica. Ali kao novinar crne kronike, Roger Gjendem je tijekomgodina sakupio mnoštvo redovnih i pouzdanih izvora koji su mu rado javljalikoješta, cijene boce cuge ili vrećice duhana svojih baka. Troje takvih živjelo je uManglerudu. Nakon nekoliko poziva pokazalo se da je tih troje i odraslo ondje.Možda je istina ono što se priča: Nitko ne odlazi iz Mangleruda. Ili uManglerud.

U tome miljeu očito nema tajni jer su se svi sjećali Mikaela Bellmana.Dijelom zato što je u Stovneru bio gad od policajca, ali dijelom i zbog toga štose spetljao s Julleovom ženskom dok je ovaj služio dvanaestomjesečnu kaznu.Iako je Julie zbog te droge prvo dobio uvjetnu kaznu, ona je postala zatvorskanakon što ga je netko otkucao da krade gorivo iz Mortensruda. A žena je bila

320

Ulla Swart, ljepotica Mangleruda, godinu starija od Bellmana. Kad je Julleodslužio kaznu i izašao iz zatvora, zaklinjao se svim svetim da će se pobrinuti zaBellmana. Međutim, dvojica tipova pričekala su ga u garaži kad je otišao kućipo kawasaki. Nosili su fantomke i prebili ga željeznim šipkama na mrtvo ime,obećavajući mu da ga neće ostaviti na miru priđe li Bellmanu ili Ulli. Glasina jetvrdila da nijedan od te dvojice nije bio Bellman. Ali jedan od njih bio je tipkojeg su zvali Beavis, Bellmanov vječni sluga.

Bila je to jedina karta koju je Roger Gjendem imao kad je nazvao Trulsa"Beavisa" Berntsena.

I razlog više da se pretvara kako ima četiri asa."Htio sam provjeriti ima li ikakve istine u tvrdnjama da ste, prema uputama

Mikaela Bellmana, jednom prebili Stanislava Hessea koji je radio kao zamjena uKadrovskoj službi Policijske postaje Stovner."

S druge strane muk.Roger je pročistio grlo. "Onda?""To je prokleta laž.""Koji dio?""Mikael mi nije naredio da to učinim. Svi su mogli vidjeti kako se prokleti

Poljak upucava njegovoj ženi. Bilo tko mogao je uzeti stvar u svoje ruke."Roger Gjendem bio je sklon vjerovati prvom dijelu, onom o nalogu. Ali ne

i drugom - da je to "bilo tko" mogao učiniti. Nitko od Bellmanovih bivšihkolega u Stovneru s kojima je Roger razgovarao nije izravno rekao ništa loše oBellmanu. No također je bilo jasno da im Bellman nije bio osobit drag, a kamolida bi se borili za njega. Osim jedne osobe.

"Hvala vam, to je sve", rekao je Roger Gjendem.Dok je Roger Gjendem sklanjao mobitel, Harry je kopao po džepu jakne i

prinosio uhu svoj mobitel."Da?""Ovdje Bjørn Holm.""Vidim.""Kriste. Nisi se valjda potrudio spremiti moj broj u imenik?" "Jesam.

Trebao bi se osjećati počašćenim. Tvoj je broj jedan od onih četiriju koje imam.""Kakva je to buka u pozadini? Gdje si uopće?""Navijaju jer misle da će dobiti. Na konjskim utrkama sam.""Što?""Bombay Garden.""Nije li to... Zar su tebe pustili unutra?""Član sam. Što želiš?""Isuse, Harry, kladiš se na konje? Zar u Hong Kongu ništa nisi naučio?"

321

"Opusti se, provjeravam Aslaka Kronglija. U njegovom uredu tvrde da jebio u Oslu kad su ubijene Charlotte i Borgny. To nije neobično jer se pokazaloda je često u Oslu. A upravo sam otkrio razlog."

"Bombay Garden?""Aha. Aslak Krongli nema baš mali problem s kockanjem. Stvar je u tome

da smo ovdje na računalu provjerili plaćanja s njegove kreditne kartice. Vrijemeplaćanja i sve. Krongli je često koristio karticu, a vremena mu daju alibi.Nažalost."

"Shvaćam. A računalo im je u istoj prostoriji kao trkalište?" "Ha? Ulaze uciljnu ravninu, moraš glasnije govoriti!"

"Oni su... Zaboravi. Zovem te da ti kažem da smo dobili spermu saskijaških hlača koje je Adele Vetlesen nosila u Håvassu." "Što? Šališ se? Toznači..."

"Uskoro ćemo imati DNK osmog gosta. Ako je to njegova sperma. Amožemo biti sigurni jedino ako isključimo druge muškarce iz Håvassa."

"Trebamo njihovu DNK.""Da", rekao je Bjørn Holm. "Elias Skog je u redu, njegovu DNK imamo.

Ali s Tonyjem Leikeom ne stojimo najbolje. Bez problema bismo je pronašli unjegovoj kući, ali za to trebamo nalog. A nakon onog što se zadnji put dogodilo,teško ćemo ga dobiti."

"Prepusti to meni", rekao je Harry. "A trebali bismo imati i KronglijevDNK profil. Iako nije ubio Charlotte ilil Borgny, možda je silovao Adele."

"U redu. Kako ćemo doći do uzorka?""Kao policajac sigurno je u nekom trenutku bio na mjestu zločina", rekao je

Harry. Nije dalje morao objašnjavati. Holm je već kimao. Kako bi se izbjeglazbrka i pogreške kad je u pitanju utvrđivanje identiteta, policajcima na mjestimazločina, koji bi mogli kontaminirati dokaze, redovito se uzimaju otisci prstiju iDNK.

"Provjerit ću u bazi podataka.""Sjajno, Bjørne.""Čekaj, ima još. Zatražio si da se potrudimo naći uniformu medicinske

sestre. Pronašli smo jednu s PSG-om. I provjerili. Postoji napuštena tvornica uOslu, u Nydalenu. Ako je prazna i ako se osmi gost ondje seksao s Adele, moždauspijemo pronaći spermu." "Hm. Seks u Nydalenu i silovanje u Håvassu. Osmise gost možda propisno sjebao. PSG, kažeš. Nije li to tvornica Kadok?" "Da,kako si...?"

"Prijateljev je otac radio ondje.""Ponovi, buka je grozna.""Ulaze u cilj. Vidimo se."

322

Harry je spremio mobitel u džep jakne, okrenuo se u stolcu da ne gledasmrknuta lica gubitnika oko felcanog trkališta ni osmijeh krupjea. "Čestitkeopet, Hally!"

Harry je ustao, navukao jaknu i primijetio novčanicu koju mu jeVijetnamac pružao. S portretom Edvarda Muncha. Tisuću kruna.

"Hm, jako sletan", rekao je Harry. "Stavi to na zelenog konja u sljedećojutrci. Pokupit ću gotovinu neki drugi dan, Due."

Lene Galtung sjedila je u dnevnoj sobi i gledala kroz prozor s dvostrukimstaklom u svoj dvostruki odraz. S njezinog je iPoda svirala pjesma Fast CarTracy Chapman. Mogla je neprekidno slušati tu pjesmu, nikad joj ne bi dosadila.U pjesmi je riječ o siromašnoj djevojci koja je spremna pobjeći od svega, ući ubrz auto svojeg ljubavnika i napustiti život koji je vodila, rad na blagajni usupermarketu, odgovornost za pijanog oca, spaliti sve mostove. To nije moglobiti dalje od Leneina života, a pjesma je opet bila o njoj. O drugačijoj Lene. OLene kakva je zapravo bila. O jednoj od one dvije koje je gledala u dvostrukomodrazu. O onoj običnoj, sivoj. O svim godinama koje je provela nasmrt seplašeći da će netko otvoriti vrata učionice, uperiti prst u nju i reći: Skužili smote, skini tu lijepu odjeću. Tad bi joj dobacili neke prnje i rekli: Sad svi moguvidjeti tko si ti. Nezakonito dijete. Sjedila je ondje iz godine u godinu krijući se,tiha kao miš, pogledavajući prema vratima, čekajući. Lagala je prijateljimatražeći tragove koji bi je odali. Sram, strah, zidovi koje je podigla radi obranečinile su se drugima kao arogancija. I znala je da je pretjerala sa svojom ulogombogate, uspješne, razmažene i bezbrižne. Nije bila nimalo lijepa i sjajna kaodruge cure iz njezinoga kruga, one koje su se mogle samopouzdano smijuckatikao da govore "Nemam ja pojma", šarmantno svjesne da ono što ne znajunikako ne može biti važno i da se od njih nikad neće tražiti ništa osim da budulijepe. Pa se morala pretvarati. Da je lijepa. Da sjaji. Da je iznad svih. Ali bila jetako umorna od toga. Samo je željela sjesti u Tonyjev automobil i zamoliti ga dasve ostave iza sebe. I odvezu se nekamo gdje bi mogla biti prava Lene, a ne ovedvije lažne osobe koje mrze jedna drugu. Kao što je pjesma govorila, zajedno biona i Tony mogli pronaći to mjesto.

Odraz u staklu se pomakao. Lene se trznula kad je shvatila da to ipak nijenjezino lice. Nije ju čula kako ulazi. Lene se uspravila i maknula slušalice.

"Ovdje stavi pladanj s kavom, Nanna."Žena je oklijevala. "Trebala bi ga zaboraviti, Lene." "Prestani!""Samo kažem. Taj muškarac neće biti dobar prema tebi." "Prestani, rekla

sam ti!""Šš." Žena je uz zveckanje spustila pladanj na stol, a tirkizne su joj oči

bljesnule. "Moraš biti razumna, Lene. Svi u ovoj kući morali smo biti razumnikad bi situacija tako zahtijevala. Samo ti govorim kao tvoja..

323

"Kao moja što?" Lene je prezrivo otpuhnula. "Pogledaj se. Što bi mi timogla biti?"

Žena je obrisala dlanove o bijelu pregaču i položila dlan na Lenein obraz,ali Lene joj je odgurnula ruku. Žena je uzdahnula, a zvuk je bio kao kap vodekoja pada u bezdan. Tad se okrenula i otišla. Dok su se zatvarala vrata za njom,zazvonio je crni mobitel pokraj Lene. Osjetila je da joj je srce poskočilo. Otkakoje Tony bio nestao, taj je mobitel bio uvijek uključen i nadohvat ruke. Zgrabilaga je. "Lene Galtung."

"Harry Hole, Kriminalistički od... ovaj, Kripos. Oprostite što smetam, alitrebao bih vašu pomoć oko slučaja. Riječ je o Tonyju." Lene je osjetila kakogubi kontrolu nad glasom dok je odgovarala: "Je li se... Je li se što dogodilo?"

"Tražimo nekog za kog sumnjamo da je stradao u padu s planine kodUstaoseta."

Osjetila je vrtoglavicu; pod se podizao, a strop spuštao."Još nismo pronašli tijelo. Sniježi, a područje pretrage je veliko i iznimno

nedostupno. Čujete li me?""D-da, čujem."Policajčev glas bio je malo promukao. "Kad pronađemo tijelo, pokušat

ćemo ga što je prije moguće identificirati. Ali možda je došlo do značajnihopeklina. Stoga tražimo DNK od svih koji bi mogli biti ta preminula osoba. Adok se Tony vodi kako nestali..." Lene se osjećala kao da joj srce izlazi krozgrlo, spremno iskočiti joj na usta. Glas s drugog kraja nije prestajao.

"Zato sam se pitao možete li jednom od naših forenzičara pomoći da nađeDNK materijal u Tonyjevoj kući."

"K-kao što, naprimjer?""Kosu s četke, slinu s četkice za zube, oni znaju što im treba. Važno je da

nam vi kao zaručnica date dopuštenje da uđemo u kuću s ključem.""N-naravno.""Mnogo vam hvala. Odmah ću poslati policajca u Holmenveien." Lene je

prekinula vezu. Osjetila je kako su joj niz lice krenule suze. Vratila je slušaliceiPoda.

Uhvatila je Tracy Chapman kako pjeva o brzom autu i nastavku vožnje.Tad je pjesma završila. Pritisnula je gumb za ponavljanje.

324

65

Kadok

Nydalen je bio simbol deindustrijalizacije Osla. Tvorničke hale koje nisusrušene i koje nisu prepustile mjesto sjajnim elegantnim dizajnerskim uredskimzgradama od stakla i čelika pretvorene su u TV studija, restorane i velikeotvorene prostore od crvene cigle s izloženom ventilacijom i cijevima. Te suprostore unajmljivale oglašivačke tvrtke koje su željele pokazati da razmišljajunetradicionalno, da kreativnost cvate jednako dobro u jeftinim industrijskimprostorima koliko i u skupim glavnim uredima u središtu grada, kakvima su semogli pohvaliti njihovi poznati konkurenti. Doduše, uredi u Nydalenu sad sustajali gotovo jednako jer u osnovi sve oglašivačke agencije imaju tradicionalneobrasce razmišljanja, odnosno prate trendove i dižu cijene u nebesa neovisno otome što je trend.

Vlasnici napuštene tvornice Kadok ipak se nisu našli u tom eldoradu. Kadse prije četrnaest godina tvornica konačno zatvorila, nakon nekoliko godinagubitaka i bacanja DSG-a u Kinu, vlasnikovi nasljednici počeli su se čerupati. Adok su se oni svađali oko toga tko bi trebao što dobiti, tvornica je propadala,izolirana iza ograde, zapadno od rijeke Akerselva. Žbunje i stabla nesmetano surasli i konačno zamaskirali tvornicu. Imajući sve to na umu, Harryju se činilo dalokot na ogradi izgleda čudnovato novo.

"Prereži ga", rekao je policajcu iza sebe.Škare golemog rezača metala prošle su kroz čelik kao da je maslac, a lokot

je pukao brzinom kojom je Harry dobio plavi obrazac. Tužitelj u Kriposuzvučao je kao da ima na pameti važnijih stvari od izdavanja naloga za pretres iHarry jedva da je završio s obrazloženjem, a već je u ruci imao ispunjen ipotpisan nalog. I pomislio je kako bi Kriminalističkom odjelu dobro došlonekoliko izmorenih nemarnih tužitelja.

Nisko poslijepodnevno sunce blještalo je na krhotinama razbijenih prozoravisoko u ciglenim zidovima. Atmosferu je obilježavala pustoš kakva se možepronaći jedino u napuštenim tvornicama u kojima je sve stvoreno za nekuiscrpljujuću učinkovitu aktivnost, a opet nema nikoga. U tvornicama u kojimazidovima još odzvanjaju jeka željeza koje udara o željezo, vika radnika, psovke ismijeh glasniji od buke strojeva, a kroz razbijene prozore tamne od vlage puševjetar i tjera paučinu i prazne ljušture mrtvih insekata da drhte.

Na vratima koja su vodila do tvorničke hale nije bilo lokota. Petero ljudihodalo je četvrtastom površinom koja je odzvanjala poput crkve i odavala dojam

325

da je evakuirana, a ne napuštena. Alat je još bio vani, palete pune bijelih kanti soznakama PSG VRSTA 3 čekale su da ih se odveze, a preko naslona stolca bilaje prebačena plava kuta.

Zastali su kad su stigli do središta hale. U jednom se kutu nalazila nekavrsta kioska u obliku svjetionika, podignuta metar iznad zemlje. Predradnikovured, pomislio je Harry. Duž zidova protezala se galerija kojoj je jedan krajvodio u mezanin s uredima. Harry je pretpostavio da su to kantina i urediadministracije.

"Odakle ćemo početi?" upitao je Harry."Isto kao uvijek", odgovorio je Bjørn Holm i okrenuo se oko sebe. "Gornji

lijevi kut.""A što tražimo?""Stol ili klupu s plavim PSG-om. Mrlje na hlačama utrljane su malo ispod

stražnjih džepova, pa pretpostavljam da je na nečemu sjedila, drugim riječima,nije ležala."

"Ako počnete dolje, ovaj policajac i ja idemo gore s rezačem metala", rekaoje Harry.

"Da?""Otvoriti vrata za vas momke iz Forenzike. Obećavamo da nigdje nećemo

ostaviti spermu.""Jako smiješno. Nemoj...".. Ništa dirati."Harry i policajac, kojeg je zvao "policajac" jednostavno zato što mu je

dvije sekunde nakon upoznavanja zaboravio ime, krenuli su uz stepenice.Željezne stube oglasile su se škripom. Došli su do otvorenih vrata, a unutra su,baš kako je Harry predvidio, bili uredi iz kojih je uklonjen namještaj.Svlačionica s nizom željeznih ormarića. Velik zajednički tuš. Ali nije bilo plavihmrlja.

"Što misliš da je ovo?" upitao je Harry nasred blagovaonice. Pokazao jeprema uskim vratima zaključanim lokotom u kutu.

"Ostava", odgovorio je policajac već na izlasku."Čekaj!"Harry je prišao vratima. Čavlom je ogrebao naizgled hrđav lokot. Hrđa je

bila stvarna. Okrenuo ga je, pogledao cilindar. Nema hrđe."Prereži ga", rekao je.Policajac ga je poslušao. Tad je Harry otvorio vrata. Policajac je pucnuo

usnama."Samo tajna vrata", rekao je Harry.

326

Iza njih nije bila ostava ni soba, već nova vrata. Zaključana naizgledčvrstom bravom.

Policajac je spustio rezač metala.Harry je pogledao oko sebe i pronašao ono što je tražio. Velik crveni aparat

za gašenje požara koji je, donekle neprimjetno, visio na zidu blagovaonice. Nijeli ga Øystein jednom spomenuo? Materijali s kojima je njegov otac radio bili sutako zapaljivi da su radnici dobili naredbu da pale cigarete tek pored rijeke. I dau nju bacaju opuške. Podigao je aparat sa zida i prinio ga vratima. Pojurio je dvakoraka naprijed, naciljao pa nabio po vratima kao da drži balvan.

Vrata su pukla oko brave, ali još su se držala za dovratak. Harry je ponoviopostupak. Iverje se razletjelo na sve strane.

"Koji se vrag događa?" čuo je Bjørnov glas iz prizemlja tvornice.Pri trećem pokušaju vrata su popustila i otvorila se praćena očajničkim

vriskom. Zagledali su se u potpunu tamu."Mogu li posuditi lampu?" upitao je Harry policajca, spustio aparat i

obrisao znoj. "Hvala. Čekaj ovdje."Harry je zakoračio u prostoriju. Osjetio se miris amonijaka. Lampom je

osvijetlio zidove. Soba, procijenio je da ima tri četvorna metra, nije imalaprozora. Trak svjetlosti kliznuo je po crnom sklopivom stolcu, stolu s lampom tezaslonu računala Dell. Tipkovnica je bila donekle nova. Stol je bio uredan inapravljen od golog drveta, bez plavih mrlja. U košu za smeće pronašao jeostatke papira, kao da je netko izrezivao slike. Harry je pročitao naslov iznadslike koja je bila izrezana i znao da je na pravome mjestu.

POGINUO U LAVINIStigli su. To je bilo to.Harry je instinktivno podigao lampu prema zidu iznad stola, pored nekih

plavih mrlja. I ondje ih je vidio.Svi su bili tamo.Marit Olsen, Charlotte Lolles, Borgny Stem-Myhre, Adele Vetlesen, Elias

Skog, Jussi Kolkka. I Tony Leike.Harry se usredotočio i stao duboko disati. Usredotočio se na upijanje tog

dijela informacije. Slike su izrezane iz novina ili su bile isprintane, vjerojatno sportala za vijesti na internetu. Osim Adeleine slike. Srce mu je bilo poput bas-bubnja, odašiljalo je tupe udarce dok je mozgu slalo dodatnu krv. Slika nafotografskom papiru bila je toliko zrnata da je Harry pretpostavio kako jesnimljena objektivom i uvećana. Prikazivala je prozor automobila, Adeleinprofil na sjedalu s kojeg plastična zaštita nije bila uklonjena i nešto joj je viriloiz vrata. Velik nož sa sjajnom žutom drškom. Harry je natjerao oči da gledajudalje. Ispod slika visio je niz pisama, također isprintanih s računala. Harry jepreletio po uvodu u jedno od njih.

327

JEDNOSTAVNO JE. ZNAM KOGA SI UBIO. NE ZNAŠ TKO SAM JA,ALI ZNAŠ ŠTO ŽELIM. NOVAC. AKO NE PLATIŠ, STIŽE POLICIJA.JEDNOSTAVNO, HA?

Tekst se nastavljao, ali Harry je pogledom tražio završetak pisma. Nemaimena, nema potpisa. Na vratima je stajao policajac. Harry je čuo kako petljarukom i mrmlja: "Negdje ovdje mora biti prekidač..."

Harry je posvijetlio u plavi strop i četiri velike neonske cijevi."Da, mora biti", rekao je osvjetljujući zid iznad plavih mrlja prije nego što

je snop svjetlosti pronašao list zalijepljen desno od slika. U mozgu mu se oglasioalarm. List je bio poderan postrance i prekriven rukom ispisanim recima istupcima. A rukopisi su bili različiti.

"Evo ga", rekao je policajac.Iz nekog razloga Harry je pomislio na stolnu lampu. I plavi strop. I miris

amonijaka. I shvatio da alarm u njegovoj glavi nema nikakve veze s papirom."Nemoj..." viknuo je Harry. Ali prekasno.Eksplozija tehnički nije bila eksplozija, već, kako će stajati u izvještaju koji

će šef vatrogasaca predati sljedećeg dana, požar nalik eksploziji. Pokrenula ga jeelektrična iskra iz kablova povezanih s kanisterom amonijaka koji je potomzapalio PSG kojim je bio premazan strop i poprskani zidovi.

Dok je buktinja trošila kisik u sobi, Harry je udahnuo i osjetio kako mu segolema vrućina spušta na glavu. Automatski je pao na koljena i rukom prošaokroz kosu kako bi se uvjerio da je dobro. Kad je ponovo podigao pogled, plamensu spuštao niz zidove. Želio je opet udahnuti, ali uspio je zauzdati refleks. Ustaoje. Vrata su bila samo dva metra dalje, ali morao je imati... Pružio je ruku zalistom papira. Za nestalom stranicom iz knjige gostiju u Håvassu.

"Miči se!" povikao je policajac s dovratka držeći aparat za gašenje požarapod jednom rukom i crijevo u drugoj. I, kao u usporenom filmu, Harry je vidiokako ga aktivira. Vidio je kako zlatnožuti mlaz iz crijeva prska po zidovima.Zlatnožut, a trebao bi biti bijel; tekući, a trebao bi biti prah.

I prije nego što je pogledao u ždrijelo ognja koji se uzdizao na dvije noge iurlao na njega s mjesta na koje je tekućina pala, i prije nego što je osjetio slatkopeckanje benzina u nosnicama, i prije nego što je vidio da plamen slijedi tragbenzina prema policajcu koji stoji na vratima, sav u šoku stišćući ručkicu, Harryje znao zašto je taj aparat za gašenje požara bio na zidu blagovaonice, i to takovidljiv. Bilo ga je nemoguće ne zamijetiti; bio je crven i nov, molio je da ga seupotrijebi.

Harry je udario policajca ramenom u visini struka, prebacio ga prekoinspektora u trku i srušio se u sobu na leđa skupa s njim.

Sjurili su se ispod stola usput rušeći nekoliko stolaca. Policajac se borio zazrak, gestikulirao i otvarao i zatvarao usta kao riba.

328

Harry se okrenuo. Okupan plamenom, crveni se aparat za gašenje kotrljaoprema njima. Cijev je pljuvala zapaljenu gumu. Harry je ustao, povukaopolicajca za sobom i odvukao ga do vrata dok mu je u glavi otkucavalaštoperica. Gurnuo je policajca kroz vrata na galeriju i gurnuo ga na pod, kad sezačulo ono što će šef vatrogasaca kasnije opisati kao eksploziju, a što jeraznijelo sve prozore i zapalilo čitavu blagovaonicu.

Soba za rezanje gori. Na vijestima je. Moraš služiti i štititi, Harry Hole, ane uništavati i razarati. Morat ćeš platiti štetu. Ako ne, uzet ću ti nešto važno. Zanekoliko sekundi. Nemaš pojma koliko je to jednostavno.

329

66

Nakon požara

Na Nydalen se spustila tama. Harry je stajao s dekom prebačenom prekoramena i velikom kartonskom šalicom u ruci dok su on i Bjørn Holm promatralivatrogasce kako trče unutra i van s posljednjim kantama PSG-a koje će ikadizaći iz tvornice Kadok.

"Znači, zalijepio je slike žrtava?" rekao je Bjørn Holm."Da", odgovorio je Harry. "Osim prostitutke iz Lepiziga, one Juliane

Verni.""A što je sa stranicom? Jesi li siguran da je riječ o knjizi gostiju iz

Håvassa?""Da, vidio sam knjigu gostiju dok sam bio u kolibi i stranice su potpuno

iste.""I stajao si pola metra od imena osmog gosta, ali nisi ga vidio?"Harry je slegnuo ramenima. "Možda trebam naočale za čitanje. Sve se

odvijalo prokleto brzo, Bjørne. A kad je policajac počeo prskati benzin, brzo meprošla volja za čitanjem."

"Naravno, nisam htio...""Na zidu su bila i neka pisma. Prema onome što sam vidio, ucjenjivačka

pisma. Možda ga je netko već otkrio."Prišao im je vatrogasac. Dok je hodao, odjeća mu je škripala i stenjala."Kripos, ha?" Muškarčev je glas odzvanjao baš kao kacige i čizme. A imao

je i govor tijela koji je vrištao da je "šef".Harry je oklijevao, ali potvrdio je kimanjem; nema svrhe komplicirati

stvari."Što se zbilja tamo dogodilo?""Nadao sam se da ćete vi to reći nama", rekao je Harry. "Ali općenito

mislim da je onaj tko je ovamo smjestio besplatan ured imao plan kako će seriješiti neželjenih gostiju."

"Oh?""Trebao sam znati čim sam vidio neonske cijevi na stropu. Da rade, stanar

ne bi trebao stolnu lampu. Prekidač je bio povezan s nečim drugim, s nekakvimupaljačem."

330

"Mislite, ha? Dobro, da, sutra ćemo dovesti stručnjake.""Kako izgleda unutra?" upitao je Holm. "Soba iz koje je krenuo požar?"Vatrogasac je proučavao Holma. "PSG na stropu i zidovima, sine. Što

misliš, kako izgleda?"Harry je bio umoran. Bio je umoran što se neprestano nalazi na kraju, što se

neprestano boji, što uvijek kasni. A sad je bio umoran i od odraslih muškaracakoji se vječito natječu tko može dalje pišati. Harry je progovorio tiho, tako tihoda se vatrogasac morao nagnuti da bi ga čuo.

"Osim ako vas ozbiljno ne zanima što moj forenzičar misli o sobi u koju steupravo poslali svu silu vatrogasaca, predlažem da ono što znate ispljunete usažetim ali preciznim rečenicama. Znate da je tamo sjedio tip koji je planiraošest ili sedam umorstava. Planirao i odradio. Nas jako zanima možemo liočekivati da ćemo pronaći tragove koji bi nam pomogli uhvatiti tog jako, jakozlog čovjeka. Možete li biti toliko sažeti?"

Vatrogasac se uspravio. Nakašljao. "PSG je jako...""Slušajte, zanimaju nas posljedice, a ne uzrok."Vatrogaščevo lice promijenilo je boju, i to ne samo zbog vrućine od

zapaljenog PSG-a. "Izgorjelo. Potpuno izgorjelo. Papiri, namještaj, računalo,sve."

"Hvala, šefe", rekao je Harry.Dva policajca promatrala su vatrogaščeva leđa kako se udaljavaju. "Moj

forenzičar?" ponovio je Holm i složio grimasu kao da je upravo progutao neštoodvratno.

"I ja sam morao zvučati kao šef.""Kad tebe netko nadmudri, i ti moraš nadmudriti nekog?" Harry je kimnuo

i čvršće stisnuo deku oko sebe. "Rekao je da je izgorjelo, je li tako?""Izgorjelo. Kakav je osjećaj?"Harry se žalosno zagledao u dim koji je još izlazio kroz tvorničke prozore."Kao da sam izjeban u Nydalenu", odgovorio je i ispio ostatak hladne kave.

Harry se odvezao iz Nydalena, ali nije dospio dalje od crvenog svjetla nasemaforu u Uelandsgate, kad ga je ponovo nazvao Bjørn Holm.

"Forenzičari su obavili ispitivanja sperme nađene na Adeleinim skijaškimhlačama, a mi imamo DNK profil."

"Već?" uzviknuo je Harry."Djelomičan profil. Ali dovoljan da oni s devedesettripostotnom sigurnošću

zaključe kako su otkrili podudarnost."Harry se uspravio u sjedalu.Podudarnost. Kako divna riječ. Možda još ima nade.

331

"Pljuni više!" rekao je Harry."Moraš naučiti cijeniti dramatske stanke", rekao je Holm.Harry je zastenjao."Dobro, dobro. Odgovarajući DNK profil pronašli su na vlasima s četke

Tonyja Leikea."Harry se zagledao u daljinu. Tony Leike silovao je Adele u kolibi.Harry to nije očekivao. Tony Leike? Nije to nikako mogao povezati.

Nasilan kriminalac, to da, ali silovati ženu koja je u kolibu došla s drugimmuškarcem? Elias Skog vidio je kako joj pokriva usta i odvlači je u toalet.Možda to ipak nije bilo silovanje kad se sve zbroji?

A onda se - posve iznenada - sve zbrojilo.Harry je shvatio - kristalno jasno.Nije bilo silovanje. I imao ga je - motiv.Iza njega zatrubio je automobil. Na semaforu je bilo zeleno.

332

67

Princ na Bijelom Konju

Bilo je četvrt do osam i još se nije bilo sasvim razdanilo. Sivo jutarnjesvjetlo obasjavalo je okolinu dok je Harry parkirao pored jedinog drugog vozilakraj jezera Vøentangen te krenuo prema molu. Lokalni policajac Skai stajao jena rubu s ribičkim štapom u ruci i cigaretom u kutu usana. Tračci magle visjelisu u zraku poput pamučne vate i oko trske koja je virila iz crne vode mirnepoput ulja.

"Hole", rekao je Skai ne okrećući se. "Rano si na nogama." "Tvoja je ženarekla da si ovdje."

"Svakog jutra od sedam do osam. Jedina prilika za razmišljanje prije negošto počnu gužva i buka."

"Jesi li što ulovio?""Ništa. Ali ima štuka u trsci.""Zvuči poznato. Bojim se da gužva i buka danas ranije počinju. Došao sam

zbog Tonyja Leikea.""Tony, da. Farma njegovog djeda nalazila se u Rustadu, istočno od jezera

Lyseren.""Znači, dobro ga se sjećaš?""Ovo je malo mjesto, Hole. Moj otac i stari Leike bili su dobri prijatelji, a

Tony je svakog ljeta bio ovdje.""Kakvim ga pamtiš?""Ovaj, bio je duhovit. Ljudi su ga voljeli. Posebno žene. Bio je spretan s

curama, znaš, tip Elvisa. I uspio se okružiti popriličnom tajnovitošću. Kružila jepriča da je odrastao sam, uz majku alkoholičarku koja ga je jednog dana poslalaod kuće jer ga muškarac s kojim se tad viđala nije volio. Ali ovdašnje su ga ženejako voljele. Zbog toga je povremeno upadao u nevolje."

"Kao kad se spetljao s tvojom kćeri?"Skai se trznuo kao da ga je nešto ujelo."Tvoja žena", rekao je Harry. "Pitao sam je za Tonyja i ona mi je rekla. Da

su se Tony i onaj lokalni momak onomad posvađali zbog tvoje kćeri."Policajac je odmahnuo glavom. "Nisu se svađali. To je bilo mesarenje,

ništa drugo. Siroti Ole, utuvio si je u glavu da su on i Mia par jer se zaljubio unju i dobio dopuštenje odvesti nju i prijateljicu na ples. On nije bio neki borac,

333

Ole, više knjiški tip. Ali napao je Tonyja. A ovaj ga je srušio na pod, izvadio noži... Bilo je jako ružno, ovdje nismo navikli na takve stvari."

"Što je napravio?""Odrezao mu pola jezika. Stavio ga u džep i otišao. Tonyja smo uhitili pola

sata kasnije kod djeda i rekli mu da u operacijskoj sali trebaju taj komad jezika.A on je rekao da ga je bacio vranama." "Htio sam te pitati jeste li sumnjičiliTonyja za silovanje. Tada ili bilo kada poslije."

Skai se naglo okrenuo."Sad me slušaj, Hole. Mia nakon toga više nije bila ona ista vesela cura. I

dalje je bila princeza jer su, naravno, cure u toj dobi takve. A Ole se odselio.Kad god bi siroti klinac zinuo, u ustima je imao podsjetnik na ono užasnoponiženje. Podsjetnik njemu samome i svima ostalima. Stoga, da. Rekao bih daje Tony Leike nasilan tip. Ali ne, ne mislim da je ikoga silovao. Da je nasilan,silovao bi Miu, ako tako mogu reći."

"Ona...?""Bili su u šumi iza plesne dvorane. Nije popustila koliko god Tony bio

uporan. A on je to poštovao.""Jesi li siguran? Oprosti što moram pitati, ali..."Udica iz vode poletjela je prema njima. Zasjala je na prvom jutarnjem

svjetlu."U redu je, Hole, i ja sam policajac, pa znam što ti je činiti. Mia je pristojna

cura i ne laže. Čak ni kao svjedokinja. Možeš dobiti izvještaj ako trebaš detalje.Samo ne bih volio da Mia ponovo mora prolaziti kroz sve to."

"Neće biti potrebno", rekao je Harry. "Hvala ti."U konferencijskoj dvorani Odin Harry je obavijestio okupljene detektive

kako je osoba koju je vidio ispod snowmobila, a koja još nije pronađena usprkospolicijskim naporima imala artritične prste poput Tonyja Leikea. I tad jeponovio svoju teoriju. Naslonio se i čekao reakcije.

Pelikan je provirila preko naočala i pogledala Harryja, ali činilo se da seobraća svima okupljenima tog jutra.

"Kako to misliš, možda je Adele pristala? Vikala je upomoć, za imeBožje!"

"To je Elias Skog pomislio tek kasnije", rekao je Harry. "Isprva je mislio dagleda seks između dvoje ljudi."

"Ali žena koja dovede partnera u kolibu neće imati seksualni odnos s nekimstrancem usred noći! Zar moraš biti žena da bi to shvatio?" prosiktala je uz novedreadlockse koji joj tako senzacionalno nisu pristajali da je Harryja podsjećalana bijesnu Meduzu.

Odgovorio je Harryjev susjed. "Misliš li da ti spol automatski da jesuperiorno poznavanje seksualnih preferencija polovine stanovništva svijeta?"

334

Ærdal je zastao i proučavao svježe očišćen nokat na malom prstu. "Nije li većutvrđeno da je Adele Vetlesen mijenjala partnere kako bi joj puhnulo, i to često?Pristala je na seks u napuštenoj tvornici usred noći, s muškarcem kojeg jedva daje poznavala, zar ne?"

Ærdal je spustio ruku, počeo raditi na srednjem prstu i promrmljao takotiho da ga je samo Harry čuo. "Osim toga, poševio sam više žena od tebe, ti staravrano."

"Žene su lako padale na Tonyja i obrnuto", objasnio je Harry "Tony jekasno stigao do kolibe, Adelein je partner zbog nečeg bio ljutit, pa je ranijeotišao na spavanje. Tony i Adele mogli su nesmetano flertovati. On je imaoproblema kod kuće, a ona je počela gubiti zanimanje za muškarca s kojim jedošla. Adele i Tony su se jedno drugome svidjeli, ali u čitavoj je kolibi biloljudi. Stoga su se kasno noću iskrali i našli kraj toaleta. Ljubili su se, pohvatali,on je stao iza nje, spustio hlače i tada je već bio toliko uzbuđen da je na vrhupenisa imao ono što Odjel za seksualne prijestupe naziva predejakulacijskomtekućinom. I ta je tekućina završila na njezinim skijaškim hlačama prije nego štoih je uspjela skinuti. I tad su imali seksualni odnos. Bila je tako glasna da jeprobudila Eliasa Skoga koji ih je potom promatrao kroz prozor. A vjerujem i dasu probudili njezinog partnera koji ih je također vidio iz svoje sobe. Mislim da jenije bilo briga. No Tony je pokušao prigušiti njezine vriskove."

"Ako nju nije bilo briga, zašto bi on mario?" prasnula je Pelikan. "Ukonačnici, tako ležeran stav kompromitira žene, a muškarcima diže ugled.Ponajprije među drugim muškarcima!"

"Tony Leike imao je najmanje dva dobra motiva da priguši vriskove",nastavio je Harry. "Kao prvo, vjerojatno ne želiš javno obznaniti fakultativnuševu ako si na svim naslovnicama tabloida osvanuo kao nečiji zaručnik, aposebno ne ako novac tvojeg budućeg punca treba spasiti tvoja ulaganja uKongu. A drugo, Tony Leike je iskusan planinar koji dobro poznaje područje."

"I kakve to, dovraga, ima veze sa slučajem?"Začuo se hihot i svi su se okrenuli prema začelju stola, gdje je sjedio

Mikael Bellman."Lavina", nasmijao se. "Tony Leike plašio se da bi Adeleini urlici mogli

pokrenuti lavinu.""Tony je sigurno znao da su gotovo tri četvrtine lavina s ljudskim žrtvama

izazvali ljudi", objasnio je Harry.Oko stola se razlijegao smijeh. Čak si je i Pelikan dopustila osmijeh."Ali zašto misliš da ih je Adelein partner vidio?" upitala je "I da Adele nije

bilo briga? Možda je bila u takvom transu da se zaboravila.""Zato", pojasnio je Harry, "što je to već jednom napravila. Poslala je dečku

sliku sebe usred seksa s drugim muškarcem Bezdušna poruka koja ne ostavljamjesta sumnji. Njezini prijatelji kažu da se nakon Håvassa više nije vidjela s

335

partnerom." "Zanimljivo", rekao je Bellman. "Ali što to nama da je?" "Motiv",odgovorio je Harry. "Po prvi put u slučaju imamo moguće 'zašto'."

"Znači, napuštamo teoriju o ludom serijskom ubojici?" upitao je Ærdal."I Snjegović je imao motiv", rekla je Beate Lønn koja je upravo ušla i sjela

na kraj stola. "Lud ali svakako motiv."Ovo je jednostavnije", objasnio je Harry. "Stara dobra ljubomora. Motiv

za dva od tri umorstva u ovoj državi. I u većini drugih država. U tom su pogleduljudska bića prilično predvidiva." "To može objasniti umorstva Adele Vetlesen iTonyja Leikea", rekla je Pelikan. "Ali što je s ostalima?"

"Njih je valjalo eliminirati", rekao je Harry. "Oni su potencijalni svjedocidogađaja u kolibi. Ne treba isključiti činjenicu da su mogli nazvati policiju i datinam motiv koji nam je nedostajao. A možda i nešto gore. Bili su svjedocinjegovog potpunog poniženja. Javno je prevaren. Nestabilnoj je osobi todovoljan motiv."

Bellman je pljesnuo dlanovima. "Nadam se da ćemo uskoro saznatiodgovore. Razgovarao sam telefonski s Kronglijem i kaže da se vrijemepopravilo na području potrage, pa da sad mogu poslati pse i helikoptere. Ima lirazloga što ranije nisi spomenuo da sumnjaš kako tijelo pripada Tonyju Leikeu,Harry?"

Harry je slegnuo ramenima. "Pretpostavljao sam da ćemo mnogo ranijedoći do tijela, pa nisam vidio razloga da naglas spekuliram. Konačno, artritis inije tako rijetka bolest

Bellman je sekundu zadržao pogled na Harryju pa se obratio ostalima."Ljudi, imamo osumnjičenog. Želi li mu netko dati nadimak?"

"Osmi Gost", rekao je Ærdal."Princ na Bijelom Konju", objavila je Pelikan.Nekoliko je trenutaka vladala potpuna tišina, kao da se pojavilo nešto što

treba probaviti prije nego što nastave."Ja nisam neki strateg", počela je Beate Lønn sigurna da svi u prostoriji

znaju kako Beate Lønn nikad ne komentira nešto što prethodno nije temeljitoistražila, "ali zar vas ipak nešto ne zbunjuje? Leike ima alibi za umorstva, ali štoje sa svim onim tragovima koji upućuju na njega? Što je s pozivom koji je iznjegovog doma upućen Eliasu Skogu? Što je s oružjem umorstva kupljenim uKongu? Štoviše, na području u kojem Leike ima financijske interese?Slučajnost?"

"Ne", odgovorio je Harry. "Od prvog dana Princ nas je vodio prema TonyjuLeikeu. Upravo je Princ platio Juliani Verni da ode u Kongo jer je znao da svakitrag koji vodi u Kongo vodi i prema Tonyju Leikeu. Kad je riječ o pozivu EliasuSkogu, danas sam provjerio nešto što smo trebali odavno provjeriti, ali takvestvari obično puštamo kad smo blizu rezultatu jer ne želimo oslabiti dokaze kojeimamo. Otprilike u isto vrijeme kad je iz Leikeove kuće upućen poziv Skogu, s

336

Leikove direktne linije u uredu u Aker Bryggeu upućena su tri poziva. Leike nijemogao biti na dva mjesta u isto vrijeme. Kladim se u stotinu kruna da je bio uAker Bryggeu. Ima zainteresiranih?"

Tišina, ali širom otvorene oči."Hoćeš reći da je Princ nazvao Eliasa Skoga iz Leikeova doma?" upitala je

Pelikan. "Kako...?""Kad je Leike došao u policijsku središnjicu, rekao mi je kako mu je netko

nekoliko dana ranije provalio podrumska vrata. To odgovara vremenu pozivaSkogu. Princ je uzeo bicikl kako bi to maskirao u uobičajenu provalu, dovoljnonevinu da je samo zabilježimo. Leike zna da u takvim slučajevima provale nečinimo ništa, pa je nije ni prijavio. Time je Princ podmetnuo neosporne dokazeprotiv Leikea."

"Kakva zmija!" uzviknula je Pelikan."Prihvaćam objašnjenje kako je to učinjeno", rekla je Beate Lønn. "Ali

zašto? Zašto optužiti Leikea?""Jer je znao da ćemo prije ili kasnije povezati umorstva s kolibom u

Håvassu", objasnio je Harry. "I tako ograničiti broj osumnjičenih pa početiistraživati sve one koji su bili ondje. Dva su razloga zašto nedostaje stranica izknjige gostiju. Prvi, imao je imena svih koji su bili ondje, pa ih je mogao naći iubiti kad mu to odgovara. Mi ta imena nismo imali i nismo ga mogli zaustaviti.A drugo i važnije, mogao je sakriti svoje ime."

"Logično", rekao je Ærdal. "A kako bi bio posve siguran da nećemo ići zanjim, morao nam je dati očitog krivca. Tonyja Leikea." "I zato je morao čekatido samog kraja, da ubije Tonyja Leikea", rekao je jedan od detektiva, muškaracgustih brkova nalik Fridtjofu Nansenu kojemu je Harry zapamtio jedinoprezime.

Ubacio se njegov susjed, mladić svijetle i sjajne kože i očiju, jedan od onihkojem Harry nije znao ime. "Nažalost, Tony je imao alibije. I kako je postaobeskoristan kao žrtveno janje, konačno je došao trenutak da ga ubije.Neprijatelja broj jedan."

Temperatura u sobi je porasla, a blijedo zimsko sunce obasjalo jeprostoriju. Napredovali su, obruč se konačno stezao. Harry je vidio Bellmanakako se naginje u stolcu.

"To je sve divno i krasno", rekla je Beate Lønn. Harry je čekao "ali" ishvatio što će ga pitati. Znao je da će glumiti đavoljeg odvjetnika jer je znala daon ima sve odgovore. "Zašto je Princ bespotrebno toliko zakomplicirao stvari?"

"Jer su ljudi po prirodi komplicirani", rekao je Harry i začuo jeku nečeg štoje čuo i zaboravio. "Želimo raditi stvari koje su složene, u kojima kontroliramosudbinu i možemo se osjećati kao vladari vlastitog svemira. Soba koja jeizgorjela u tvornici Kadok. Znate na što me najviše podsjeća? Na kontrolnu

337

sobu. Na središnjicu. A nije sigurno da je planirao ubiti Leikea. Možda je samohtio da ga uhitimo i osudimo."

Tišina je bila toliko potpuna da se mogao čuti cvrkut ptica izvana."Zašto?" upitala je Pelikan. "Ako ga je mogao ubiti? Ili ga mučiti?""Jer bol i smrt nisu ono najgore što može snaći ljude", odgovorio je Harry

opet slušajući jeku. "Ali poniženje jest. To je namijenio Leikeu. Poniženje zbogčinjenice da je nanio takav gubitak. I pad, sramotu."

Vidio je blijed osmijeh na usnama Beate Lønn i ohrabrujuće joj kimnuo."Ali", nastavio je, "kao što je rečeno, Tony je, nažalost po našeg ubojicu,

imao alibi. Pa se Tony izvukao sa sekundarnom kaznom. A to je polagana,sigurna brutalna smrt."

U tišini koja je uslijedila Harry je osjetio da je nešto prošlo pored njega.Miris spaljenog mesa. Činilo se da je sav kisik iz sobe u trenutku nestao.

"I što sad radimo?" upitala je Pelikan.Harry je podigao pogled. Na grani pod prozorom cvrkutala je zeba. Ptica

selica koja je stigla prerano. I davala ljudima nadu da dolazi proljeće, ali smrzlabi se prve ledene noći.

Proklet bio ako znam, pomislio je Harry.Proklet bio ako znam.

338

68

Šiljak

Tog je jutra sastanak u Kriposu potrajao.Bjørn Holm donio je izvještaj o forenzičkoj istrazi u Kadoku. Nije

pronađena sperma ni bilo kakvi drugi fizički dokazi o počinitelju. Korištenasoba doista je posve izgorjela, a računalo je svedeno na gomilu ostataka, bezmogućnosti spašavanja ikakvih podataka.

"Vjerojatno se spajao na internet koristeći okolne otvorene mreže. Nydalenih je prepun."

"Sigurno je ostavio neke elektroničke tragove", rekao je Ærdal, ali rečenicaje zvučala više kao refren koji je negdje čuo nego kao tvrdnja.

"Naravno, možemo zatražiti pristup nekima od stotinu mreža ondje i tražitiono što ne znamo", rekao je Holm. "Ali ne znam koliko će to trajati. Moždatjednima. Ni hoćemo li išta naći." "Prepustite to meni", rekao je Harry. Već jebio ustao i stajao je na vratima utipkavajući broj. "Znam nekoga."

Ostavio je vrata pritvorenima. Dok je čekao da se osoba s druge strane javi,čuo je jednog od detektiva kako priča da nitko s kime su razgovarali nije vidionikoga kako ulazi ili izlazi iz Kadoka te da se zbog toga uopće ne treba čuditi sobzirom na to da je tvornica skrivena u grmlju. Tim više što je sad tijekomzimskih mjeseci ionako tamo mrkli mrak.

Harry je dočekao odgovor. "Tajnica Katrine Bratt.""Hej?""Gospođa Bratt trenutačno je na ručku.""Oprosti, Katrine, ali ručak će morati pričekati. Slušaj..." Katrine je slušala

dok je Harry objašnjavao što želi."Princ na Bijelom Konju je na zidovima imao slike koje su vjerojatno

skinute s internetskih portala. S tražilicom možeš ući na mreže, provjeriti zapises poslužitelja i saznati tko je bio na portalima koji su pisali o umorstvima.Sigurno je riječ o hrpi ljudi..." "Da, ali ima mnogo onih koji su proveli tolikovremena na tim stranicama", rekla je Katrine. "Samo ću zatražiti popis premabroju skidanja tih sadržaja."

"Hm. Brzo si to svladala.""Stvar je u imenu. Katrine Bratt. Bratt, oštro. Oštra krivulja učenja. Kužiš?"Harry se vratio ostalima.

339

Reproducirali su poruku koju je Harry primio s Leikeova mobitela. Radidodatne analize poslana je na NTNU, Tehničko sveučilište u Trondheimu. Imalisu sjajne rezultate kad su u pitanju zvučne snimke pljački banaka, zapravo ibolje nego sa snimkama nadzornih kamera jer je glas ma koliko se god trudili,teže sakriti. Ali Bjørn Holm prenio im je kako je loša snimka neodređenogzvuka, kašlja ili smijeha beskorisna i da se ne može koristiti za izradu glasovnogprofila.

"Prokletstvo", rekao je Bellman i šakom udario po stolu. "Na temelju togglasovnog profila mogli bismo započeti eliminaciju mogućih osumnjičenih."

"Kojih mogućih osumnjičenih?" upitao je Ærdal."Signal bazne postaje govori nam da je osoba koja je koristila Leikeov

mobitel u trenutku poziva bila blizu središta Ustaoseta", rekao je Holm. "Signalse kasnije gubi; mreža ima signala samo oko središta Ustaoseta. A činjenica daje signal bio loš potvrđuje teoriju da je mobitel bio u rukama Princa."

"Zašto?""Čak i ako se mobitel ne koristi, bazna postaja svakog sata hvata signal.

Činjenica da nije primila nikakav signal pokazuje da se telefon, prije poziva ilinakon njega, nalazio u napuštenom planinskom području oko Ustaoseta. Onamoje možda odnesen tijekom lavine i mučenja i tako dalje."

Nije bilo reakcije. Harry je znao da je prijašnja euforija ishlapjela."Možda postoji način da dobijemo temelj koji spominje Bellman", rekao je

tiho znajući da se više ne mora truditi kako bi pridobio pozornost. "Vratimo seLeikeovoj kući i provali. Pretpostavimo da je naš ubojica provalio u Leikeovukuću i odande nazvao Eliasa Skoga. I pretpostavimo da su naši forenzičari ubijelom temeljito obavili svoj posao, kao što mi se činilo u trenutku kad samstigao tamo i nenamjerno se... zaletio u Holma."

Bjørn Holm nakrivio je glavu i pogledao Harryja kao da govori: "Poštedime svoje duhovitosti."

"Nije li moguće da već imamo otiske prstiju iz Holmenveiena koji bi lakomogli pripadati... Princu?"

Sunce je ponovo obasjalo prostoriju. Ostali su izmjenjivali poglede. Gotovoposramljene. Tako jednostavno. Tako očito. A nitko se od njih toga nije sjetio...

"Sastanak se odužio i bombardirali su nas s mnogo novih informacija",rekao je Bellman. "Očito nas je svladao umor. Ali što misliš o tome, Holme?"

Bjørn Holm se lupio po čelu. "Naravno, imamo sve otiske. Obavili smoistragu misleći da je Leike ubojica, a njegova kuća moguće poprište zločina.Nadali smo se pronaći otiske koji bi odgovarali nekim žrtvama."

"Koliko ih niste identificirali?" upitao je Bellman."U tome je stvar", odgovorio je Holm sa smiješkom. "Leikeu su dvije

Poljakinje jednom tjedno čistile kuću. Bile su ondje šest dana prije i sve

340

temeljito očistile. Pa smo imali samo otiske Leikea, Lene Galtung, te dvijePoljakinje i nepoznate osobe čiji otisci nipošto nisu pripadali nijednoj od žrtava.Prestali smo tražiti podudarnosti kad je Leike dao alibi i bio oslobođen. Ali nemogu se napamet sjetiti gdje smo pronašli nepoznate otiske."

"Ali ja se sjećam", rekla je Beate Lønn. "Dobila sam izvještaj s crtežima ifotografijama. Otisci lijeve ruke X1 nađeni su na vrhu pomoćnog jako ružnogstola. Ovako." Ustala je i naslonila se na lijevu ruku. "Ako se ne varam, ondje jetelefon." Desnom je rukom pokazala telefon, prinijela palac uhu, a mali prstusnama.

"Dame i gospodo", rekao je Bellman, "kladim se da imamo pravi trag.Nastavite tražiti podudarnost za X1, Holme. Ali obećaj mi da to neće biti suprugjedne od Poljakinja koji im se pridružio kako bi nazvao kući, dobro?"

Na izlasku se Pelikan pridružila Harryju. Zabacila je jedan od novihdreadlocksa. "Bolji si nego što sam mislila, Harry. Ali kad izlažeš svoje teorije,bilo bi dobro tu i tamo ubaciti poneko 'ja mislim'." Nasmiješila se i gurnula gabokom. Harryju se osmijeh svidio, ali to guranje... U džepu mu je zavibriraotelefon. Izvadio ga je. Nije bio Rikshospital.

"Zove se Nashville", rekla je Katrine Bratt."Kao grad u Americi?""Aha. Bio je na web-stranicama svih velikih novina i pročitao sve živo o

ubojstvima. Loša vijest je da je to to. Nashville je na webu aktivan samonekoliko mjeseci, vidiš, i tražio je sve povezano s ubojstvima. Kao da je čekaoda ga se počne istraživati."

"Da, zvuči kao naš tip", rekao je Harry."Pa", rekla je Katrine, "moraš tražiti tipove s kaubojskim šeširima.

Nashville. Meka za country i sve to."Stanka."Halo? Harry?""Ovdje sam. Točno. Hvala ti, Katrine.""Pusa?""Po cijelom tijelu.""Hvala, ne."Prekinuli su vezu.Harryju je dodijeljen ured s pogledom na Bryn i upravo je proučavao neke

manje lijepe detalje područja, kad se začulo kucanje na vratima. Na vratima jestajala Beate Lønn.

"Hm, kakav je osjećaj spavati s neprijateljem?"Harry je slegnuo ramenima. "Neprijatelj se zove Princ na Bijelom Konju."

341

"Dobro. Htjela sam samo reći da smo potražili otiske prstiju sa stola u bazipodataka, a on nije u njoj."

"Nisam ni očekivao da će biti.""Kako ti je tata?""Brojimo dane.""Žao mi je što to čujem.""Hvala ti."Pogledali su se. I odjednom je Harry postao svjestan da će to lice vidjeti na

sprovodu. Maleno blijedo lice koje je vidio na drugim sprovodima, uplakano, svelikim tragičnim očima. Lice kao stvoreno za sprovode.

"O čemu razmišljaš?" upitala ga je."Znam samo jednog ubojicu koji je ubijao na ovaj način", rekao je Harry i

okrenuo se prema prozoru."Podsjeća te na Snjegovića, zar ne?"Harry je polako kimnuo.Uzdahnula je. "Obećala sam da neću reći, ali zvala je Rakel."Harry se zagledao u nizove kuća naselja Helsfyr."Pitala je za tebe. Rekla sam da si dobro. Jesam li rekla nešto krivo,

Harry?"Harry je duboko udahnuo. "Nisi."Beate se neko vrijeme zadržala na vratima i potom otišla.Kako je ona? Kako je Oleg? Što rade kad padne mrak, tko se brine za njih,

tko ih čuva? Harry je oslonio glavu na ruke i pokrio uši dlanovima.Samo jedna osoba zna kako razmišlja Princ.Poslijepodnevni sumrak spustio se bez najave. Nazvao ga je Kapetan, onaj

pretjerano entuzijastični recepcioner, da mu kaže kako ga je netko zvao i pitao jeli kod njega odsjela Iska Peller, Australka iz Aftenpostena. Harry mu je rekao daje vjerojatno riječ o nekom novinaru, ali Kapetan je tupio kako čak i najgorinovinarski paraziti znaju pravila igre - predstave se imenom i kažu u kojojredakciji rade. Harry mu je zahvalio i već ga je htio zamoliti da nazove čuje lišto više, a onda se sjetio što bi taj poziv značio.

Nazvao ga je i Bellman da mu kaže kako se sprema konferencija zanovinare; ako želi sudjelovati, onda bi... Harry je odbio i čuo Bellmanovoolakšanje.

Bubnjao je prstima po stolu. Podigao slušalicu da nazove Kaju, alipredomislio se.

Ponovo je uzeo telefon i nazvao neke hotele u središtu grada. Nitko od njihnije se mogao sjetiti da ih je itko zvao i ispitivao o osobi po imenu Iska Peller.

342

Harry je pogledao na sat. Poželio je piće. Došlo mu je da ode u Bellmanovured, upita ga što je napravio s opijumom, podigne šaku i promatra ga kako seskriva...

Samo jedna osoba zna.Harry je ustao, šutnuo stolac, zgrabio vuneni kaput i izjurio.Odvezao se do grada i parkirao na posve očito nezakonito mjesto ispred

Norveškog nacionalnog kazališta. Prešao je cestu i prišao recepciji hotela.Kapetan je nadimak zaradio radeći kao vratar u tome hotelu. Razlog se

vjerojatno krio u kombinaciji gizdave crvene uniforme i neprestanih komentaraili naredbi kad je u pitanju sve i svašta oko njega. Štoviše, sebe je smatraoishodištem svega važnog u središtu grada, čovjekom čiji je prst spojen na pulsgrada, čovjekom koji zna. Doušnik s velikim D, neizbježan dio stroja policijskihsnaga, stroja koji čini Oslo sigurnim.

"Negdje u primozgu čuo sam taj sasvim posebni glas", rekao je Kapetanzadovoljno mljackajući riječi. Harry je pogledom uhvatio kolegu s recepcije kojije kolutao očima iza Kapetanovih leđa.

"Nekako gay", zaključio je Kapetan."Mislite, imao je piskutav glas?" upitao je Harry i sjetio se nečeg što su

spominjali Adeleini prijatelji. Adele im je rekla kako ju je odbijao način na kojije njezin partner govorio. Rekla im je da je podsjeća na njezinog gay cimera.

"Ne, više ovako." Kapetan je iskrivio ruke, zatreptao i izveo parodijuglasnog transeksualca. "Takooooo sam ljut na tebe, Sørene!"

Njegov kolega, koji je zbilja nosio pločicu s imenom SØREN, počeo sesmijati.

Harry je zahvalio Kapetanu i na vrhu jezika bila mu je molba da nazovedogodi li se što novo. Izašao je. Zapalio je cigaretu i pogledao hotelski znak.Bilo je tu nešto... U tom je trenutku iza svojeg automobila primijetio voziloOsloparkinga i službenika u kombinezonu koji je bilježio njegovu registraciju.

Harry je prešao cestu i pokazao svoju iskaznicu. "Policijska posla.""Nema veze. Zabrana parkinga znači zabranu parkinga." Službenik u

kombinezonu nastavio je pisati. "Pošaljite prigovor.""Pa", rekao je Harry, "znate da i mi imamo ovlasti napisati kazne za

parkiranje ako baš želimo?"Muškarac je podigao glavu i nasmijao se. "Ako mislite da ću vam dati da

sami sebi napišete kaznu, u krivu ste.""Više sam mislio na onaj auto", pokazao je Harry."To je moj auto, a ja sam Parking...""Zabrana parkinga znači zabranu parkinga."Službenik mu je uputio uvrijeđen pogled. Harry je slegnuo ramenima.

"Pošaljite prigovor."

343

Muškarac je bijesno zatvorio notes, okrenuo se i prišao svojem vozilu.Dok se Harry vozio uz Universitetgatu, zazvonio mu je telefon. Bio je to

Gunnar Hagen. Harry je u obično suzdržanom glasu šefa Kriminalističkogodjela čuo drhtaj uzbuđenja.

"Odmah dođi ovamo, Harry.""Što se dogodilo?""Samo dođi. U podrum."

Harry je začuo glasove mnogo prije nego što je stigao do kraja betonskoghodnika. Gunnar Hagen i Bjørn Holm stajali su pred vratima njegovog starogureda. Žena iz Krimtekniska četkicom je prolazila po vratima i kvaki skidajućiotiske prstiju, a Holm je fotografirao otisak čizme u kutu.

"Otisak je star", rekao je Harry. "Bio je ovdje prije nego što smo se uselili.Što se događa?"

"Jedan od zatvorskih čuvara otkrio je ovo na podu kraj vrata", rekao jeHagen i podigao vrećicu za dokaze u kojoj se nalazila smeđa omotnica. Krozprozirnu vrećicu Harry je vidio svoje ime. Ispisano na naljepnici zalijepljenoj naomotnici.

"Zatvorski čuvar misli kako je to tu najviše nekoliko dana. Ljudi ne prolazečesto ovuda."

"Mjerimo vlagu u papiru", rekao je Bjørn. "Stavili smo ovdje sličnuomotnicu i čekamo da vidimo koliko će joj trebati da se razina vlage izjednači.A onda ćemo izokrenuti postupak."

"Eto nas. Kao da smo u CSI-u", rekao je Harry."Iako nam podatak o vremenu neće baš mnogo pomoći", zaključio je

Hagen. "Na mjestima na kojima je, vjerujem, prolazio nema nadzornih kamera.A kud je prošao, to je, naravno, prilično jasno. Kod porte je uvijek gužva, dizalopa ovamo dolje... I nema zaključanih vrata dok ne stignete do zatvora."

"Naravno, zašto bismo ovdje išta zaključavali?" rekao je Harry. "Smeta likoga ako zapalim?"

Nitko nije odgovorio, ali pogledi su bili jako rječiti. Harry je slegnuoramenima.

"Pretpostavljam da će mi prije ili kasnije netko reći što je u omotnici."Holm je podigao drugu vrećicu s dokazima. Na slabom svjetlu bilo je teško

razabrati sadržaj, pa je Harry zakoračio bliže."O, sranje", rekao je i ustuknuo."Srednji prst", rekao je Hagen."Prst izgleda kao da je prvo slomljen", rekao je Bjørn. "Čist gladak rez,

nema istrzane kože. Odrezan. Sjekirom. Ili velikim nožem."

344

Iz hodnika se začuo glasan zvuk brzih koraka koji su se približavali. Harryse zagledao. Prst je bio bijel, u njemu više nije bilo ni kapi krvi, ali vrh je bioplavkastocrn.

"Što je to? Već ste uzeli otiske?""Jesmo", odgovorio je Bjørn. "I budemo li imali sreće, odgovor je na putu.""Pretpostavljam da je riječ o desnoj ruci", rekao je Harry."U pravu si. Dobro zapažaš", složio se Hagen."Ima li u omotnici još čega?""Ne. Sad znaš što i mi.""Možda", rekao je Harry i počeo petljati po kutiji cigareta. "Ali znam još

nešto o prstu.""Mislili smo i na to", rekao je Hagen i izmijenio pogled s Holmom. Zvuk

koraka bio je sve bliži. "Srednji prst desne ruke. Isti onaj koji je Snjegović uzeotebi."

"Imam nešto ovdje", prekinula ih je forenzičarka. Ostali su se okrenuliprema njoj.

Čučala je držeći predmet između palca i kažiprsta. Bio je sivo-crn. "Neizgleda li kao kamenčići koje smo pronašli na Borgnynom mjestu zločina?"

Harry je prišao bliže. "Aha. Lava."Koraci koji su se približavali pripadali su mladiću s policijskom značkom

koja mu je visjela iz džepa na košulji. Kim Erik zastao je ispred Holma, stavioruke na koljena i borio se da dođe do daha.

"Onda, Kime?" upitao je Holm."Pronašli smo podudarnost", uspuhano je rekao mladić."Da pogodim", rekao je Harry i gurnuo cigaretu u usta.Ostali su se okrenuli prema njemu."Tony Leike."Kim Erik doimao se iskreno razočaranim. "K-kako...?""Mislio sam da sam vidio desnu ruku kako viri ispod skutera, ali imala je

sve prste. Onda sam zacijelo vidio lijevu." Harry je kimnuo prema vrećici sdokazima. "Prst nije slomljen, samo je iskrivljen. Dobri stari artritis. Nasljedanali ne i zarazan."

345

69

Iskrivljeno pismo

Žena koja je otvorila vrata kuće s terasom u Hovseteru imala je širokahrvačka ramena i bila je visoka kao Harry. Pogledala ga je i strpljivo čekala, kaoda je navikla davati ljudima vremena da kažu što trebaju.

"Da?"Harry je prepoznao glas Fride Larsen s telefona. A zbog tog je glasa bio

zamislio sitnu krhku ženu."Harry Hole", predstavio se. "Došao sam do vaše adrese preko telefonskog

broja. Je li Felix kod kuće?""Vani, igra šah", rekla je mirno; činilo se da je to uobičajen odgovor.

"Pošaljite mu mail.""Volio bih razgovarati s njime.""O čemu?" Ispunila je dovratak da spriječi znatiželjno zavirivanje. Nije bila

stvar samo u njezinim proporcijama."U policijskoj postaji pronašli smo komadić lave. Pitao sam se dolazi li iz

istog vulkana kao prethodni uzorak koji smo mu poslali."Harry je stao dva koraka ispod nje držeći kamenčić, ali žena se nije

pomaknula s praga."Nije moguće vidjeti", odgovorila je. "Pošaljite mail Felixu." Napravila je

pokret kao da želi zatvoriti vrata."Pretpostavljam da je sva lava ista, zar ne?" upitao je Harry.Oklijevala je. Harry je čekao. Iz iskustva je znao da stručnjaci nikad ne

mogu odoljeti prilici da isprave laike."Svaki vulkan ima jedinstven sastav lave", rekla je. "Ali on se mijenja od

erupcije do erupcije. Morate analizirati kamen. Sadržaj željeza može vammnogo toga otkriti." Lice joj je bilo bezizražajno, a oči nezainteresirane.

"Zbilja bih volio", rekao je Harry, "popričati o tim ljudima koji putujusvijetom i proučavaju vulkane. Ne može ih biti tako mnogo, pa sam se pitaopoznaje li Felix norveški teren."

"Mnogo nas je više nego što mislite", odgovorila je."Znači, vi ste među njima?"Slegnula je ramenima.

346

"Koji ste vulkan vas dvoje posljednji posjetili?""Ol Doinyo Lengai u Tanzaniji. I nismo bili na njemu, samo u blizini.

Eruptirao je. Magmatski nitrokarbonati. Lava koja izlazi je crna, ali reagira udodiru sa zrakom i nakon nekoliko sati postaje posve bijela. Poput snijega."

Oči i lice su joj iznenada oživjeli."Zašto ne želi govoriti?" upitao je Harry. "Je li vaš brat nijem?" Lice joj se

opet ukočilo. Glas je bio ravan i mrtav. "Mail." Vrata su se tako snažno zalupilada je Harry imao pune oči prašine.

Kaja je parkirala u Maridalsveienu, preskočila ogradu i oprezno se spustilaniz strminu do šume u kojoj se smjestila tvornica Kadok. Upalila je ručnusvjetiljku i provukla se kroz žbunje, odgurujući gole grane koje su joj sepokušavale zariti u lice. Raslinje je bilo gusto i sjene su skakale uokolo kao tihivukovi, a čak i kad bi stala, osluškivala i gledala, sjene stabala padale su nastabla, pa nisi znao što je što, kao da si u labirintu zrcala. Ali nije se bojala. Biloje neobično da se ona koja se toliko bojala zatvorenih vrata nije bojala mraka.Slušala je šum rijeke. Je li čula nešto? Zvuk koji nije trebao biti ondje? Nastavilaje. Sagnula se ispod debla koje je vjetar nakrivio i ponovo zastala. Ali drugi suzvukovi prestali čim je ona stala. Kaja je duboko udahnula i završila misao: Kaoda je netko slijedi.

Okrenula se i posvijetlila iza sebe. Više nije bila sigurna da se boji mraka.Neke su se grane ljuljale na snopu svjetla, ali to su sigurno bile one koje je onapogurala, zar ne?

Ponovo se okrenula naprijed.Vrisnula je kad je njezina svjetiljka osvijetlila mrtvački blijedo lice velikih

očiju. Ispustila je svjetiljku i krenula unazad, ali lik ju je pratio grgljajući kao dase smije. U tami je primijetila da se silueta saginje pa uspravlja, a u sljedećemjoj je trenutku zasljepljujuća svjetlost njezine svjetiljke sjala ravno u lice.

Zadržala je dah. Neobični smijeh je prestao."Evo", zagrebao je muškarčev glas i svjetlost je poskočila."Evo?""Tvoja svjetiljka", rekao je glas.Kaja ju je uzela i posvijetlila mu u bok. Željela ga je vidjeti, a da ga ne

zaslijepi. Imao je plavu kosu i isturenu vilicu."Tko si ti?" upitala je."Truls Berntsen. Radim s Mikaelom."Naravno, čula je za Trulsa Berntsena. Za sjenu. Beavis. Nije li ga Mikael

tako zvao?"Ja sam.."Kaja Solness."

347

"Točno, kako si...?" Progutala je pa preoblikovala pitanje. "Što radišovdje?"

"Što i ti", odgovorio je monotonim grebanjem."Aha. A što ja radim ovdje?"Nasmijao se onako čudnovato. Ali nije odgovorio. Stao je pred nju ruku

opuštenih i raširenih uz bokove. Jedan mu se kapak trzao kao da je ispod njegazarobljen kukac.

Kaja je uzdahnula. "Ako radiš što i ja, onda si došao promatrati tvornicu",rekla je. "Za slučaj da se on opet pojavi."

"Da, za slučaj da se on opet pojavi", rekao je Beavis ne skidajući pogled snje.

"Nije tako nevjerojatno, zar ne?" rekla je. "Možda ne zna da je izgorjela.""Moj je otac radio ovdje", rekao je Beavis. "Govorio je da izrađuje PSG,

kašlje PSG i postaje PSG.""Ima li u blizini mnogo Kriposovaca? Je li ti Mikael rekao da dođeš

ovamo?""Više se ne viđaš s njim, ha? Sad se viđaš s Harryjem Holeom."Kaja je osjetila led u trbuhu. Kako je, zaboga, ovaj tip to znao? Zar je

Mikael zbilja pričao ljudima o njima?"Nisi bio u Håvassu", rekla je kako bi promijenila temu."Zbilja?" Grgljavi smijeh. "Valjda sam bio slobodan. Slobodni dani. Jussi

je bio tamo.""Da", rekla je tiho. "Bio je tamo."Vjetar je naletio, a ona je okrenula glavu kako bi spriječila granu da joj

ogrebe lice. Je li je slijedio ili je bio ovdje i prije nje? Kad se okrenula da ga toupita, više ga nije bilo. Svjetiljkom je osvijetlila između stabala. Nije ga bilo.

* * *

Bilo je dva ujutro kad je parkirala na ulici i popela se stubama do žutekuće. Pritisnula je gumb iznad obojene keramičke pločice s riječima 'ObiteljHole' otisnutim starinskim krasopisom.

Nakon trećeg zvona začula je tih kašalj, okrenula se i vidjela Harryja kakovraća službeni revolver u hlače. Zacijelo se bez glasa prišuljao iza ugla kuće.

"Što ima?" upitala ga je prestravljeno."Samo sam posebno oprezan. Trebala si nazvati i reći da dolaziš.""N-nisam trebala doći?"Harry je prošao pored nje i otključao vrata. Pratila ga je unutra, zagrlila ga

sleđa i petom zalupila vrata. Oslobodio se, okrenuo i spremao se nešto reći, ali

348

prekinula ga je poljupcem. Pohlepnim poljupcem koji je zahtijevao jednakodgovor. Gurnula je hladne ruke ispod njegove košulje, dotakla mu vrelu kožu,zaključila da je upravo ustao, maknula mu revolver iz hlača i s treskom gaspustila na stol u hodniku.

"Želim te", prošaptala je, ugrizla ga za uho i gurnula mu ruku u hlače. Penismu je bio topao i mek.

"Kaja...""Mogu li te imati?"Činilo joj se da osjeća kratko oklijevanje, određenu nevoljkost. Zagrlila ga

je oko vrata i pogledala ga u oči. "Molim te..."Nasmiješio se. Mišići su mu se opustili. I poljubio ju je. Oprezno.

Opreznije nego što je željela. Zastenjala je od frustracije, otkopčala mu gumbena hlačama. Čvrsto ga je stegnula između nogu i osjetila kako mu se diže.

"Jebi se", uzdahnuo je i podigao je. Ponio ju je uz stepenice. Šutnuo je iotvorio vrata spavaće sobe te je polegao na krevet. Na majčinu stranu. Nagnulaje glavu, zatvorila oči i osjetila kako je skida... brzo, učinkovito. Osjetila jeisijavanje topline s njegove kože kad se spustio na nju i silom joj raširio noge.Da, pomislila je. Jebi me.

Ležala je s obrazom i uhom na njegovim prsima, osluškivala kako mu srcekuca.

"O čemu si razmišljao", prošaptala je, "dok si ležao ondje, znajući da ćešumrijeti?"

"Da ću živjeti", odgovorio je Harry."Samo to?""Samo to.""Ne da ćeš... sresti one koje si volio?""Ne.""Ja jesam. Bilo je čudno. Bila sam tako uplašena, plašilo me da nešto

posebno nestaje bez traga. A onda je užas prošao i ispunio me mir. Samo samspavala. A onda si došao ti. I probudio me. Spasio si me."

Harry joj je pružio cigaretu. Ona je povukla dim i stisnula se uz njega."Ti si junak, Harry. Onaj tip koji dobiva odlikovanja. Tko bi to pomislio za

tebe, ha?"Harry je odmahnuo glavom. "Vjeruj mi, dušo, mislio sam samo na sebe.

Nisam ni pomislio na tebe dok nisam stigao do kamina." "Možda nisi, ali kad sistigao onamo, još si imao malo zraka. Iskopao si mene iako si znao da će tadzrak nestati dvostruko brže." "Što da kažem? Velikodušan sam."

Nasmijala se i pljesnula mu prsa. "Junak!"

349

Harry je oštro udahnuo. "Ili je možda nagon za preživljavanjem nadmudriosavjest."

"Kako to misliš?""Osoba koju sam prvo pronašao bila je tako snažna da je gotovo zadržala

štap. Pa sam pretpostavio da je to Kolkka i da je još živ. Znao sam da je riječ osekundama i minutama, ali umjesto da iskopam njega, pikao sam po snijegu danađem tebe. Bila si prilično mirna. Mislio sam da si mrtva."

"Pa?""Pa, možda sam duboko u sebi mislio da će ako prvo iskopam onog

mrtvog, onaj živi u međuvremenu umrijeti. Tako bi sav zrak ostao samo meni.Teško je znati što upravlja čovjekovim djelima." Utihnula je. Vani se urlikmotocikla približio pa nestao. Motocikl u ožujku. A danas je vidjela pticu selicu.Sve se poremetilo. "Uvijek toliko razmišljaš?" upitala je.

"Ne. Možda. Ne znam."Stisnula se bliže. "O čemu sad razmišljaš?""O tome kako može znati sve što zna."Uzdahnula je. "Naš ubojica?""I zašto se igra sa mnom. Zašto mi je poslao komadić Tonyja Leikea. O

tome kako razmišlja.""A kako ćeš to saznati?"Ugasio je cigaretu na noćnom ormariću. Duboko je udahnuo i glasno

ispustio zrak. "U tome je stvar. Samo mi jedan način pada na pamet. Moramrazgovarati s njim."

"S njim? S Princem?""S nekim njemu nalik."San ga je stigao čim je sklopio oči. Gledao je u čavao. Virio je iz nečije

glave. Ali večeras je bilo nečeg poznatog na licu. Obiteljski portret, koji jemnogo puta vidio. Vidio ga je nedavno.

U Harryjevim ustima eksplodiralo je strano tijelo i on se trznuo. Zaspao je.

350

70

Slijepa pjega

Harry je hodao bolničkim hodnikom uz zatvorskog čuvara u civilnoj odjeći.Dva koraka ispred njih bila je liječnica. Obavijestila je Harryja o njegovu stanju,pripremila ga na ono što može očekivati.

Došli su do vrata i čuvar ih je otključao. Unutra se hodnik nastavljao jošnekoliko metara. U zidu s lijeve strane nalazila su se troja vrata. Ispred jednih jestajao uniformirani zatvorski čuvar.

"Je li budan?" upitala je liječnica dok je čuvar pretraživao Harryja. Čuvar jekimnuo, istresao sadržaj Harryjevih džepova na stolić, otključao vrata ipomaknuo se u stranu.

Liječnica je pokazala da Harry treba sačekati trenutak pa ušla s čuvarem.Odmah je izašla.

"Najviše petnaest minuta", rekla je. "Bolje mu je, ali slab je."Harry je kimnuo. Duboko je udahnuo pa zakoračio.Zastao je kraj vrata i čuo kako se zatvaraju za njim. Zavjese su bile

navučene, a soba tamna osim svjetlosti koja je dolazila od stolne lampe.Svjetlost je padala na čovjeka koji je poluuspravno sjedio na krevetu, nagnuteglave i duge kose koja mu je visjela s obje strane.

"Priđi bliže, Harry." Glas mu se promijenio. Zvučao je kao cviležnepodmazanih šarki. Ali Harry ga je prepoznao i krv mu se sledila. Prišao jekrevetu i sjeo na jedan od stolaca pored njega. Muškarac je podigao glavu. AHarry je prestao disati.

Izgledao je kao da mu je netko prelio vreli vosak preko lica. I taj se vosakstvrdnuo u masku koja je prečvrsta, koja mu povlači čelo i bradu, a usta pretvarau malenu, bezusnu rupu usred kvrgave površine kostiju. Smijeh mu je zvučaopoput rafala.

"Ne prepoznaješ me, Harry?""Prepoznajem ti oči", odgovorio je Harry. "I to mi je dovoljno. To si ti.""Ima li novosti od..." malena usta nalik šaranovima pokušavala su

oblikovati osmijeh .. naše Rakel?"Harry se pripremio na ovo, pripremio se kao što se boksač priprema na bol.

Pa ipak, zvuk njezinog imena iz njegovih usta natjerao ga je da stegne šake.

351

"Pristao si razgovarati sa mnom o nekome. O muškarcu za kojeg mislimoda je nalik tebi."

"Nalik meni? Vjerujem da je zgodniji." Opet dva kratka praska. "Bizarnoje, Harry. Nikad nisam bio tašt; mislio sam da je bol najgori dio bolesti. Ali znaššto? Najgore je uništenje. Gledati se u zrcalu, vidjeti kako se čudovištepojavljuje. I dalje me puštaju samog na toalet, ali izbjegavam zrcala. Znaš, biosam zgodan čovjek."

"Jesi li pročitao ono što sam ti poslao?""Samo preletio. Dr. Dyregod smatra da se ne bih smio naprezati. Infekcije.

Upale. Groznica. Iskreno se brine za moje zdravlje, Harry. Prilično nevjerojatnokad imaš na umu što sam sve učinio, ha? Osobno me više zanima umiranje. Iupravo zavidim onima koje sam... Ali ti si to zaustavio, jelda, Harry?"

"Smrt bi bila preblaga kazna."U muškarčevim očima planulo je nešto poput hladnog bijelog plamena u

prorezima na njegovu licu."Barem imam ime i mjesto u povijesnim analima. Ljudi će čitati o

Snjegoviću. Netko će naslijediti tron i provesti moje ideje o životu. A što tiimaš, Harry? Ništa. Upravo suprotno, izgubio si i ono malo što si imao."

"Točno", rekao je Harry. "Ti si pobijedio.""Nedostaje li ti srednji prst?""Pa, nedostaje mi upravo sad." Harry je podigao ruku i pogledao ga.

Zadržao pogled. Otvorila su se malena riblja usta. Smijeh je zvučao kao pištolj sprigušivačem.

"Barem nisi izgubio smisao za humor, Harry. Znaš da ću tražiti neštozauzvrat, zar ne?"

"Nema lijeka, nema plaće. Ali samo daj."Muškarac se s naporom okrenuo prema noćnom ormariću, podigao čašu

vode i prinio je ustima. Harry se zagledao u ruku koja je držala čašu. Nalikovalaje bijeloj ptičjoj kandži. Kad je završio, muškarac je oprezno spustio čašu iprogovorio. Glas je sad bio tiši, kao radio kojem ponestaje baterija.

"Vjerujem da u zatvorskom priručniku piše nešto o rizicima samoubojstva.U svakom slučaju, čuvaju me kao jastrebi. Pretražili su te prije nego što si ušao,zar ne? Boje se da si mi donio nož ili nešto slično. Ali ne želim se više gledatikako propadam, Harry. Dovoljno je, ne misliš li tako?"

"Ne", odgovorio je Harry. "Ne mislim tako. Pričaj mi o nečem drugom.""Mogao si slagati i reći 'da'.""To bi više volio?"Muškarac je defenzivno podigao ruku. "Volio bih vidjeti Rakel." Harry je

podigao obrvu. "Zašto?""Samo bih joj htio nešto reći."

352

"Što?""To je između mene i nje."Stolac je zaškripao kad je Harry ustao. "Ne dolazi u obzir." "Čekaj. Sjedni."Harry je sjeo. Muškarac je spustio pogled i poravnao pokrivač. "Nemoj me

krivo shvatiti. Ne žalim zbog ostalih. Bile su kurve. Ali Rakel je drugačija. Bilaje... drugačija. Samo sam to htio reći." Harry ga je zbunjeno promatrao.

"Onda, što misliš?" upitao je Snjegović. "Reci 'da'. Laži ako moraš.""Da", lagao je Harry."Loš si lažac, Harry. Želim pričati s njom prije nego što ti pomognem.""Nema šanse.""Zašto bih ti vjerovao?""Jer nemaš izbora. Jer lopovi moraju vjerovati jedan drugome ako moraju.""Moraju?"Harry se slabašno osmjehnuo. "Kad sam kupovao opijum u Hong Kongu,

neko vrijeme koristili smo napušteni toalet u shopping-centru Landmark u UliciDes Voeux. Ušao bih prvi i stavio dječju bočicu ispod poklopca vodokotlića ukrajnje desnom odjeljku. Prošetao bih, pregledao imitacije satova, vratio se imoja je bočica još bila ondje. Uvijek s pravom količinom opijuma. Slijepopovjerenje."

"Rekao si da ste toalet koristili 'neko vrijeme'."Harry je slegnuo ramenima. "Jednog dana bočice nije bilo. Možda me

prevario diler, možda nas je netko vidio i pobjegao s novcem ili robom. Nemajamstva."

Snjegović je zamišljeno pogledao Harryja.Harry je hodao s liječnicom niz hodnik. Ispred njih je išao zatvorski čuvar."Ovo nije dugo trajalo", rekla je."Bio je kratak", objasnio je Harry.Harry je prošao pored porte, izašao na parkiralište, otključao automobil.

Gledao je kako mu ruka drhti dok je pokušavao smjestiti ključ u bravu. Kad senaslonio na sjedalo, shvatio je kako mu je košulja na leđima mokra od znoja.

Bio je kratak."Pretpostavimo da je on nalik meni, Harry. Konačno, ta je pretpostavka

ključna ako ću ti pomoći. Prvo motiv. Mržnja. Goruća mržnja. Ona je stvaropstanka, magma koja te grije. I, baš poput magme, mržnja je preduvjet za život,preduvjet da se sve ne sledi. U isto vrijeme pritisak te unutarnje vrelineneumitno će dovesti do erupcije, destruktivni element mora biti pušten. A štoduže čeka erupciju, to će ona biti nasilnija. Sad je erupcija u punom jeku inasilna je. A to mi govori da uzrok treba tražiti negdje davno. Jer ovu zagonetkuneće riješiti djela počinjena iz mržnje, već sam uzrok mržnje. Djela nemaju

353

smisla bez uzroka. Mržnja se gradi s vremenom, ali uzrok je jednostavan. Neštose dogodilo. Stvar je u toj jednoj jedinoj stvari koja se dogodila. Saznaj što je toi imaš ga."

Od svih metafora zašto je odabrao vulkan? Harry se spustio niz strmuzavojitu cestu koja je vodila iz bolnice Bærum.

"Osam umorstava. On je sad kralj, na vrhu je. Izgradio je svemir u kojemga naizgled sve sluša. On je gospodar lutaka i igra se sa svima vama. Posebno stobom, Harry. Teško je shvatiti zašto si odabran, možda je riječ o slučajnosti.Ali postupno, kako kontrolira svoje lutke, počinje tražiti nova uzbuđenja.Razgovarat će s lutkama, približiti im se, uživati u svojim trijumfima tamo gdjemože najviše uživati u njima, s onima nad kojima trijumfira. Ali dobro se sakrio.Ne ističe se kao gospodar lutaka, možda je pokoran, možda je netko kime selako upravlja, netko podcijenjen, netko za koga nikad ne bi pomislio da možeizvesti tako složenu dramu."

Harry je krenuo prema središtu grada Cestom E18. Bila je gužva. Prebaciose u traku za javni prijevoz. U krajnjoj liniji, pa ipak je on policajac. A ovo jehitno, hitno, hitno. Usta su mu bila suha, a psi urlali.

"Blizak ti je, Harry, u to sam prilično siguran, i jednostavno ne možepustiti. Ali približio ti se iz slijepe pjege. Nekako ti se ušuljao u život i zadobiotvoje povjerenje u trenutku kad ti je pozornost bila usmjerena nekamo drugamo.Ili dok si bio slab. On se tamo udomaćio. On je susjed, prijatelj, kolega. Ili netkotko je jednostavno tamo, točno iza osobe koja ti je jasnija. On je sjena o kojoj ine razmišljaš, netko tko je tek dodatak onoj prvoj osobi. Razmisli o onima kojisu ti upali u vidokrug. Jer je on bio ondje. Već poznaješ njegovo lice. Moždaniste previše razgovarali, ali ako je poput mene, nije si mogao pomoći, Harry.On ti se približio."

Harry je parkirao ispred Savoya i ušao u bar."Što ćete popiti?"Harry je pustio da mu pogled luta po staklenim policama iza barmena.Beefeater, Johnnie Walker, Bristol Cream, Absolut, Jim Beam.Tražio je čovjeka s gorućom mržnjom. Nekoga čije emocije nisu lutale.

Nekoga s olovnim srcem.Zaustavio je nemiran pogled. I poskočio unazad. Usta su mu se otvorila.

Bilo je to poput božanske providnosti. I sve, sve je stiglo u bljesku.Iz daljine je došao glas."Gospodine? Oprostite, gospodine?""Da.""Jeste li odlučili?"Harry je polako kimnuo."Da", odgovorio je. "Da, odlučio sam."

354

71

Blaženstvo

Gunnar Hagen vrtio je olovku među prstima i promatrao Harryja koji je zapromjenu sjedio umjesto da leži u stolcu ispred njegova stola.

"Tehnički si još zaposlen u Kriposu i stoga si dio Bellmanova tima", rekaoje šef Kriminalističkog odjela. "To znači da bi svako uhićenje koje izvedešznačilo pobjedu za Bellmana."

"A ako vas ja, a to je sad posve hipotetski, samo obavijestim i uhićenjeprepustim nekome u Kriminalističkom odjelu, naprimjer Kaji Solness iliMagnusu Skarreu?"

"Morao bih odbiti tako velikodušnu ponudu čak i od tebe, Harry. Kao štosam rekao, vezuju me dogovori."

"Hm. Bellman vas i dalje drži u šaci?"Hagen je uzdahnuo. "Kad bih izveo manevar poput otimanja uhićenja

Bellmanu u najvećem norveškom slučaju umorstva, Ministarstvo pravosuđaodmah bi željelo znati sve pojedinosti. A kad bih im prkosio i vratio te na slučaj,to bi se smatralo kršenjem naredbi. I pogodilo bi cijelu jedinicu. Žao mi je,Harry, ne mogu." Harry je razmišljao i zagledao se u daljinu. "U redu, šefe."Skočio je sa stolca i pojurio prema vratima.

"Čekaj!"Harry je čekao."Zašto me sad to pitaš, Harry? Je li se dogodilo nešto što bih trebao znati?"Harry je odmahnuo glavom. "Samo analiziram neke pretpostavke, šefe. To

je naš posao, zar ne?"Harry je do tri sata bio na telefonu. Posljednji je poziv uputio Bjørnu

Holmu koji je bez razmišljanja pristao voziti."Nisam ti rekao gdje ni zašto", rekao je Harry."Nema potrebe", rekao je Bjørn naglašavajući svaku riječ. "Vjerujem ti."Nastala je stanka. "Mislim da sam to i zaslužio", rekao je Harry. "Jesi.""Imam osjećaj da sam ti se ispričao. Jesam li?""Nisi.""Nisam? U redu. Hm... Hm... Hm... Kriste, ovo je teško. Hm... Hm..."

355

"Čini se da si zapeo, momče", rekao je Bjørn, ali Harry je čuo kako sesmiješi.

"Žao mi je", rekao je Harry. "Prije nego što odem, dat ću ti na provjeruneke otiske prstiju. Ako se ne podudaraju, ne moraš voziti. Ako me razumiješ."

"Zašto si tako tajnovit?""Jer mi vjeruješ."U pola četiri Harry je pokucao na vrata malene sobe za dežurstva u

Rikshospitalu.Otvorio mu je Sigurd Altman."Hej, možeš li pogledati ovo?"Predao je medicinskom bratu svežanj fotografija."Ljepljive su", rekao je Altman."Ah, da. Došle su ravno s razvijanja.""Hm. Odrezan prst. O čemu je riječ?""Mislim da je vlasnik dobio konjsku dozu ketanoma. Pitao sam se možeš li

mi ti kao stručnjak za anesteziju reći hoćemo li u prstu naći ikakve tragovelijeka."

"Da, bez sumnje. On cirkulira tijelom kroz krv."Altman je listao fotografije. "Prst izgleda kao da u njemu nema ni kapi

krvi, ali u teoriji je dovoljna jedna kap.""Onda je sljedeće pitanje možeš li nam večeras pomoći oko uhićenja?""Ja? Zar nemate patologe koji...?""Znaš o ovome više od njih. A trebam nekoga kome mogu vjerovati."Altman je slegnuo ramenima, pogledao na sat i vratio mu fotografije.

"Završavam sa smjenom za dva sata, pa...""Sjajno. Pokupit ćemo te. Ući ćeš u knjigu povijesti norveškog zločina,

Altmane."Medicinski se brat stidljivo nasmiješio.Mikael Bellman nazvao je Harryja dok je ovaj bio na putu prema

Krimteknisku."Gdje si bio, Harry? Nedostajao si nam na jutrošnjem sastanku." "Tu i

tamo.""Tu - gdje?""U našem divnom gradu", odgovorio je Harry i spustio omotnicu veličine

A4 pred Kima Erika Lokkera pokazujući mu svoje jagodice kako bi musignalizirao da provjeri otiske prstiju na sadržaju. "Nervozan sam kad na cijelidan nestaneš s radara, Harry." "Ne vjeruješ mi, Mi-ka-ele? Bojiš se da ću sepropiti?"

Druga je strana utihnula.

356

"Odgovaraš meni, a volim biti informiran, to je sve.""Javljam se da nemam što prijaviti, šefe."Harry je prekinuo vezu i otišao Bjørnu. Beate je već sjedila u njegovu

uredu i čekala."Što si nam htio reći?" upitala je."Pravu istinu o policajcima i pljačkašima", rekao je Harry i sjeo. Na pola

priče kroz vrata je provirio i Lokker."Pronašao sam ovo", rekao je i podigao foliju s otiscima. "Hvala", rekao je

Bjørn, sjeo za računalo i uzeo foliju. Stavio ju je u skener, podigao datoteku sotiscima koje su pronašli u Holmenveienu i pokrenuo program traženjapodudarnosti.

Harry je bio svjestan da će postupak trajati nekoliko sekundi, ali zatvorio jeoči i osjetio lupanje srca iako je znao. Znao je. Snjegović je znao. I rekao jeHarryju ono malo što je morao. Oblikovao je riječi. Izgovorio zvučni val koji ćepokrenuti lavinu.

Tako je moralo biti.Trajat će samo nekoliko sekundi.Srce mu je lupalo.Bjørn Holm pročistio je grlo. Ali nije rekao ništa."Bjørne", rekao je Harry i dalje čvrsto zatvorenih očiju."Da, Harry.""Je li ovo jedna od onih dramatičnih stanki u kojima bih trebao uživati?""Da.""Je li sad gotova, jebemu sve?""Da. I imamo podudarnost."Harry je otvorio oči.Sunce.Preplavilo je sobu, napunilo je, pa je gotovo mogao plivati u njemu.

Blaženstvo.Jebeno blaženstvo.Sve troje istovremeno je ustalo. Pogledali su jedni u druge s izrazima lica

koji su odavali nijeme urlike zadovoljstva. Tad su se zagrlili u nezgrapnomskupnom zagrljaju s Bjørnom vani, a malenom Beate posve stiješnjenom.Nastavili su s prigušenim kricima, opreznim pljeskanjem, a Bjørn Holm završioje onime što je Harry smatrao većim od uobičajenih obaveza obožavateljaHanka Williamsa - besprijekornim mjesečevim hodom.

357

72

Žutara

Dvojica muškaraca stajala su na malenom travnatom humku bez traveizmeđu crkve Manglerud i autoceste.

"Zvali smo to zemljanom nargilom ili zemljanim bongom", rekao jemuškarac u kožnoj motorističkoj jakni i zabacio dugu kosu. "Ljeti smo ovdjeležali i pušili ono što smo imali. Pedeset metara od Policijske postajeManglerud." Nasmijao se. "Bili smo ovdje ja, Ulla, TV, njegova ženska i jošnekoliko ostalih. Eh, to su bili dani."

Muškarčev je pogled skrenuo, a Roger Gjendem hvatao je bilješke.Jullea nije bilo baš lako locirati. Roger ga je naposljetku našao u

motorističkom klubu u Alnabruu gdje je, pokazalo se, jeo, spavao i živio svojživot slobodna čovjeka; nije odlazio dalje od super-marketa u kojem je kupovaoduhan i kruh. Gjendem je već vidio taj način na koji zatvor učini čovjekaovisnim o poznatoj okolini, rutini, sigurnosti. Iako je, posve neobično, Julieprilično spremno pristao govoriti o prošlosti. Ključna je riječ bila Bellman.

"Ulla je bila moja ženska i to je bilo prokleto sjajno jer su svi uManglerudu bili zaljubljeni u nju." Julie je kimao kao da potvrđuje svoje riječi."Ali nitko nije bio tako luđački ljubomoran kao on."

"Mikael Bellman?"Julie je odmahnuo glavom. "Onaj drugi. Sjena. Beavis.""Što se dogodilo?"Julie je raširio dlanove. Roger je primijetio kraste. Zatvorska ptičica kruži

između droge unutra i droge vani. "Mikael Bellman cinkao me da sam ukraoneki benzin. Već sam imao uvjetnu kaznu zbog hašiša, pa sam morao odslužitizatvorsku kaznu. Čuo sam glasine da su Bellman i Ulla viđeni zajedno. Usvakom slučaju, kad sam izašao i otišao je potražiti, taj Beavis me čekao. Skorome ubio. Rekao je da Ulla pripada njemu. I Mikaelu. U svakom slučaju, nemeni. A ako joj se ikad približim..." Julie je kažiprstom prešao preko vitkogvrata sa sijedom neobrijanom bradom. "Prilično ludo. I prokleto zastrašujuće.Nitko mi u jebenoj bandi nije vjerovao kad sam im rekao da me Beavis skoroubio. Ludi je idiot pratio Bellmana kao sjena."

"Spomenuli ste nešto o količinama heroina", rekao je Roger. Kad birazgovarao s ljudima u slučajevima povezanim s drogom, uvijek bi se trudiokoristiti preciznu terminologiju kako se ne bi pogrešno razumjeli. Naime, sleng

358

se brzo mijenjao i određeni izrazi značili su različite stvari na različitimmjestima. Primjerice, bijelo je u Hovseteru moglo značiti kokain, u Helleruduheroin, a u Abildsøu bilo koji opijat.

"Ja, Ulla, TV i njegova ženska tog smo ljeta kad sam ja završio u buksi, bilina turneji motociklima po Europi. U Kopenhagenu uzeli smo sa sobom kilužutare. Bajkere kao što smo TV i ja pregledavaju na svakoj Božjoj granici, alicure smo poslali odvojeno. Isuse, izgledale su sjajno u ljetnim haljinama splavim očima i po četvrt kile u pički. Većinu smo prodali dileru u Tveiti."

"Jako ste otvoreni", rekao je Roger bilježeći i stavljajući zagrade oko riječi"pička", kako bi kasnije upotrijebio drugi izraz, i dodajući "žutaru" dugompopisu sinonima za heroin.

"Prošlo je dovoljno vremena, nikoga više ne mogu uhititi zbog toga. Poantaje da su dilera u Tveiti uhitili. I da mu je ponuđena niža kazna ako cinkadobavljače. Što je gad, naravno, i napravio." "Kako znate?"

"Ha! Tip mi je to sam rekao nekoliko godina kasnije, dok smo zajednoslužili kaznu u Ullersmu. Dao je imena i adrese svih četvero, uključujući Ullu.Nedostajao je samo JMBG. Imali smo vraške sreće što je slučaj završio uladicama."

Roger je žustro bilježio."A pogodite tko je vodio slučaj u pandurani u Stovneru? Pogodite tko je

ispitivao tipa? Tko je vrlo vjerojatno predložio da se slučaj odbaci, zaboravi,gume u ladicu? Tko je spasio Ullino dupe?"

"Volio bih da mi vi to kažete, Julie.""Vrlo rado. Bila je to sama pizda lopovska. Mikael Bellman." "I posljednje

pitanje", rekao je Roger svjestan da je stigao do ključne točke. Može li dokazati?Može li provjeriti izvor? "Znate li ime dilera? Mislim, on ništa ne riskira iionako ga se neće spomenuti."

"Mislite, hoću li ga cinkati?" Julie se glasno nasmijao. "Možete se kladitida hoću."

Pljunuo je ime, a Roger je okrenuo stranicu i napisao ga velikim slovima,usput primjećujući da mu se vilica širi. U osmijeh. Pribrao se i navukao ozbiljnolice. Ali znao je da će mu se taj okus dugo zadržati: sladak okus dobre priče.

"Hvala vam na pomoći", rekao je Roger."Hvala vama", rekao je Julie. "Samo se pobrinite da zgazite Bellmana, pa

smo kvit.""Nego... Usput, znatiželje radi, što mislite, zašto vam je diler rekao da vas

je cinkao?""Jer se bojao.""Bojao se? Zašto?"

359

"Previše je znao. Htio je da i drugi znaju. Za slučaj da murjak provedesvoju prijetnju u djelo."

"Bellman je prijetio doušniku?""Ne Bellman. Njegova sjena. Rekao je da će spomene li tip još samo

jednom Ullino ime, staviti u njega nešto što će ga ušutkati. Zauvijek."

360

73

Uhićenje

Volvo Amazon Bjørna Holma skrenuo je prema Rikshospitalu prekoputatramvajske stanice. Sigurd Altman stajao je s rukama u džepovima kaputa odgrube tkanine. Harry ga je pozvao sa stražnjeg sjedala. Sigurd i Bjørn su sepozdravili pa krenuli na Ringveien, gdje su nastavili na istok prema križanjuSinsen.

Harry se nagnuo između sjedala."Bilo je to kao u eksperimentima iz kemije koje smo radili u školi.

Zapravo, imaš sve sastojke koji ti trebaju za reakciju, ali nemaš katalizator,vanjsku komponentu, iskru koja ti treba za pokretanje. Imao sam informacije,samo mi je trebalo nešto što će mi pomoći da ih ispravno sastavim. Moj jekatalizator bio bolestan čovjek, ubojica poznat kao Snjegović. I boca pića napolici bara. Smeta li te ako pušim?"

Tišina."Shvaćam. Pa..."Provezli su se kroz tunel u Brynu prema križanju Ryena i Mangleruda.Truls Berntsen stajao je na nedovršenoj parceli i gledao niz brdo u

Bellmanovu kuću.Kako je neobično što on, koji je tako često ondje večerao, igrao se i spavao

u toj kući dok su odrastali, nije ondje bio ni jedan jedini put otkako su se Mikaeli Ulla uselili u nju.

Razlog je bio očit - nitko ga nije pozvao.Ponekad je stajao na ovom mjestu u poslijepodnevnom sumraku i

promatrao kuću kako bi ulovio barem tračak nje. Nje, nedohvatljive cure kojunitko nije mogao imati. Naravno, nitko osim njega, Mikaela. Tu i tamo pitao sezna li Mikael. Zna li i je li to razlog što nije pozvan. Ili je ona znala? I ondajasno rekla Mikaelu da taj Beavis s kojim je odrastao nije netko s kim bi setrebali privatno družiti. Barem ne sad kad mu je karijera konačno krenula uzbrdoi kad se bilo iznimno važno kretati u pravim krugovima, upoznavati prave ljude,slati prave signale. Taktički se nije bilo mudro okružiti duhovima iz prošlosti.Prošlosti sa svim onim što je najbolje zaboraviti.

Oh, zna on to. Ali ne zna kako ona ne razumije da joj nikad ne bi naudio.Upravo suprotno. Nije li sve te godine štitio nju i Mikaela? Da, štitio ih je.

361

Držao je stražu, bio ondje za njih, čistio za njima. Bio je svjedokom njihovesreće. Tolika je bila njegova ljubav.

Večeras su im prozori bili osvijetljeni. Imaju li zabavu? Možda jedu i smijuse, piju vina koja se ne mogu kupiti u lokalnim trgovinama, možda govore naneki nov način? Smije li se i sjaje li joj oči, oči koje su tako lijepe da te boligledati u njih? Bi li i njega gledala drugim očima kad bi došao do novca, postaobogat? Je li to moguće? Tako jednostavno?

Stajao je ondje u dnu gradilišta uništenog eksplozijom. Tad se odvukaokući.

Holmov Amazon spretno je kružio kružnim tokom Ryen. Znak jepokazivao skretanje za Manglerud.

"Kamo ćemo?" upitao je Sigurd Altman i naslonio se na vrata'Idemo kamo nam je Snjegović rekao", rekao je Harry. "U prošlost."Prošli su izlaz."Ovdje", rekao je Harry i Bjørn je skrenuo desno."E6?""Aha, idemo na istok. U Lyseren. Poznaješ li te krajeve, Sigurde?""Dosta dobro, ali...""Priča ovdje počinje", rekao je Harry."Prije mnogo godina, ispred plesne dvorane. Tony Leike, muškarac čiji

sam ti prst pokazao na fotografijama, stoji na rubu šume i ljubi Miu, kćerlokalnog policajca Skaija. Ole je zaljubljen u Miu i izlazi je potražiti pa nalijećena njih. Ole je uništen i ljutit, baca se na uljeza, šarmera Tonyja. Ali nepoznataTonyjeva strana izbija na površinu. Tada nestaje nasmiješeni šarmantni mladićkojeg svi vole. Zamijenila ga je zvijer. I kao svaka zvijer kad se osjetiugroženom, Tony napada bijesno i brutalno šokirajući Olea, Miu i promatrače.Izvadio je nož i potekla je krv. Odsjekao je Oleu polovicu jezika prije nego štosu ga stigli skinuti s njega. I premda je Ole u tome svemu nevin, pogađa gasram. Sram zbog činjenice da su i drugi svjedočili njegovoj neuzvraćenojljubavi, sram zbog toga što je u ruralnoj Norveškoj izgubio u tipičnom muškomnadmetanju, a kao vječni dokaz svog poraza zauvijek će ga pratiti problemi sgovorom. I Ole bježi. Bježi. Pratiš me zasad?"

Altman je kimnuo."Prolazi mnogo godina. Ole je našao novo mjesto, ima posao na kojem ga

cijene i poštuju zbog njegovih sposobnosti. Ima prijatelje, ne mnogo njih alidovoljno; važno je samo da ne znaju za njegovu prošlost. U životu mu nedostaježena. Upoznao je neke na internetu, preko privatnih oglasa, a ponekad i urestoranu. Ali one ubrzo nestaju. Ne toliko zbog njegova jezika koliko zbogtereta poraza koji nosi sa sobom kao ruksak prepun govana. Zna da ima problems govorom, očekuje odbijanje, sumnjičav je prema ženama koje se ponašaju kao

362

da ga zapravo žele... Uobičajeno. Smrad poraza od kojeg svi bježe. A onda sejednog dana nešto dogodi. Upozna ženu s iskustvom. Dopušta mu da iživi svojeseksualne fantazije; seksaju se u napuštenoj tvornici. Poziva je na skijaški izlet uplanine, prvi znak da misli ozbiljno. Ona se zove Adele Vetlesen i nevoljko muse pridružuje."

Holm je skrenuo kraj Grønma, gdje se uzdizao dim spalionice smeća."Izlet u planinama bio je sjajan. Možda. A možda je Adele bilo dosadno,

nemirna je. Odlaze u kolibu u Håvassu gdje je već petero ljudi. Marit Olsen,Elias Skog, Borgny Stem-Myhre, Charlotte Lolles i bolesna Iska Peller kojapokušava prespavati groznicu. Nakon večere pale vatru i netko otvara bocucrnog vina, a ostali odlaze na spavanje. Kao naprimjer, Charlotte Lolles. I Olekoji u vreći za spavanje čeka svoju Adele. Ali Adele bi radije bila budna.

Možda je i ona počela primjećivati smrad. A onda se nešto dogodi. Kasnonoću u kolibu dolazi i posljednja osoba. Zidovi su tanki i Ole iz dnevne sobezačuje muški glas. Ukoči se. To je glas njegove najgore noćne more, glas slatkihsnova o osveti. Ali to ne može biti on, ne može. Ole sluša. Glas razgovara sMarit Olsen. Neko vrijeme. A onda razgovara s Adele. Čuje njezin smijeh. Aonda govore sve tiše. Čuje kako ostali odlaze na spavanje u susjedne sobe. Aline i Adele. I ne taj muškarac poznatog glasa. A onda više ništa ne čuje. Sve dokmu do ušiju ne dopru zvukovi izvana. Približi se prozoru, pogleda van i vidi ih.Vidi njezino zadovoljno lice, prepoznaje njezine uzdahe zadovoljstva. I zna dase događa nemoguće; povijest se ponavlja. Jer prepoznaje muškarca koji stoji izaAdele, muškarca koji je uzima. To je on. Tony Leike."

Bjørn Holm pojačao je grijanje. Harry se vratio na sjedalo."Kad su drugog jutra ostali ustali, Tony je već otišao. Ole se ponaša kao da

se ništa nije dogodilo. Jer sad je snažniji; godine mržnje su ga očvrsnule. Zna dasu ostali vidjeli Adele i Tonyja, vidjeli su njegovo poniženje, baš kao i dok jebio momak. Ali on je miran. Zna što će učiniti. Možda je žudio za tim, za timposljednjim poticajem, za slobodnim padom. Nekoliko dana kasnije imaspreman plan. Vraća se u kolibu u Håvassu, možda dolazi onamo snowmobilomi kida stranicu iz knjige gostiju s njihovim imenima. Jer ovoga puta neće on bititaj koji posramljeno bježi; patit će i oni. I Adele. Ali najviše će patiti Tony. Onće morati ponijeti sav sram koji je Ole nosio; njegovo će se ime provlačiti krozblato; njegov život bit će uništen; smlavit će ga isti onaj nepravedni Bog kojidopušta rezanje jezika zaljubljenih."

Sigurd Altman spustio je prozor i automobil je preplavilo tiho zviždukanje."Ole je najprije pronašao sobu, središnjicu u kojoj može neometano raditi,

bez straha da će biti otkriven. A što je prirodnije od napuštene tvornice u kojoj jeiskusio najsretniju noć u životu? Tad počinje skupljati informacije o žrtvama idetaljno planirati. Naravno, mora ubiti Adele Vetlesen jer ona jedina iz Håvassazna njegov pravi identitet. Imena koja su gore razmijenjena vjerojatno su brzozaboravljena, a ne postoji kopija knjige gostiju. Dečki, sigurno nećete cigaretu?"

363

Nema odgovora. Harry je uzdahnuo."I tako je dogovorio ponovni susret. Pokupio ju je autom. A auto je iznutra

pokrio plastikom. Odvezli su se do mirnog mjesta, vjerojatno tvornice Kadok.Ondje je izvukao velik nož sa žutom drškom. Natjerao ju je da napišerazglednicu koju joj je diktirao i da tu razglednicu pošalje cimeru u Drammen.Kasnije ju je ubio. Bjørne?"

Holm se zakašljao i promijenio brzinu. "Autopsija pokazuje da joj je probiokarotidu."

"Izlazi iz automobila. Snima je kako sjedi na suvozačkom sjedalu s nožemu vratu. Fotografija. Potvrda osvete, trijumfa. Ta fotografija prva završava nazidu tvornice Kadok."

Nadolazeći je automobil skrenuo iz svoje trake, ali vratio se i potrubio dokih je mimoilazio.

"Možda ju je bilo lako ubiti. Možda nije. U svakom slučaju, zna da je onaključna žrtva. Nisu se često nalazili, ali ne može sa sigurnošću znati koliko jetoga o njemu rekla prijateljima. Zna samo da se ako je pronađu mrtvu, njezinasmrt može povezati s njim; ostavljeni ljubavnik bit će prvi osumnjičeni. Ako jepronađu. No ako nestane, primjerice tijekom puta u Afriku, on je na sigurnom.

Stoga Ole potapa njezino tijelo na mjestu koje dobro poznaje, gdje je vodaduboka i kamo, što je važnije, ljudi ne vole zalaziti. Mjesto s napuštenommladom na prozoru. Užara jezera Lyseren. Potom putuje u Leipzig i plaćaprostitutki Juliani Verni da odnese razglednicu koju je Adele napisala u Ruandu,odsjedne u hotelu pod Adeleinim imenom i pošalje razglednicu u Norvešku. I nesamo to, mora Oleu donijeti nešto iz Konga. Leopoldovu jabučicu. Naravno,postoji razlog zašto hoće baš to oružje: Mora imati posebnu vezu s Kongom inavesti policiju da posumnja na čestog putnika u Kongo, odnosno TonyjaLeikea. Ole plaća Juliani pri povratku u Leipzig. I možda ondje dok stoji nadJulianom koja drhti od straha i otvara usta kako bi progutala jabučicu, počinjeosjećati zadovoljstvo, ekstazu sadizma, gotovo seksualno zadovoljstvo koje jerazvio i godinama njegovao u samotnom sanjarenju o osveti. Kasnije je baca urijeku, ali tijelo izranja i tako je pronalaze."

Harry je duboko udahnuo. Cesta se suzila, a šuma, sada gusta s obje strane,se približila.

"Tijekom sljedećih tjedana ubija Borgny Stem-Myhre i Charlotte Lolles. Zarazliku od Adele i Juliane, njihova tijela ne pokušava sakriti. Upravo suprotno.Pa ipak, policijska istraga ne vodi prema Tonyju Leikeu, kako se Ole nadao.Stoga mora nastaviti ubijati i ostavljati trag, gurati ih prema njemu. Ubija MaritOlsen, zastupnicu, i izlaže je u lidu Frogner. Sad policija mora uvidjeti vezumeđu ženama, mora pronaći čovjeka s Leopoldovom jabučicom. Ali to se nedogađa. I zna da će se morati umiješati, pomoći im, riskirati. Promatra Tonyjevukuću u Holmenveienu sve dok ga ne vidi kako odlazi. Provaljuje mu u podrum,

364

odlazi u dnevnu sobu i s Tonyjevog telefona na stolu naziva sljedeću žrtvu,odnosno Eliasa Skoga. Na izlasku krade bicikl kako bi provala djelovalauobičajeno. Ole se ne zamara otiscima koje je ostavio na stolu; svi znaju dapolicija ne istražuje sitne provale. Tad odlazi u Stavanger. U tom je trenutkunjegov sadizam na vrhuncu. Ubija Eliasa lijepeći ga za kadu i puštajući vodu dacuri po njemu. Hej, benzinska! Je li tko gladan?"

Bjørn Holm nije čak ni usporio."U redu. Onda se događa nešto neplanirano. Ole prima pismo od

ucjenjivača. Piše mu da zna kako je Ole ubio i želi novac. U suprotnom šaljepoliciju. Oleova je prva pomisao da je to sigurno netko tko je bio u Håvassu, pane može biti nitko drugi nego ono dvoje preživjelih. Iska Peller ili Tony Leike.Odmah isključuje Isku Peller. Australka je, vratila se kući, a osim toga teško dabi pisala na norveškom. Tony Leike, kakva ironija! Nikad se nisu susreli ukolibi, ali naravno da je Adele spomenula Oleovo ime dok su flertovali. Ili jeTony vidio Oleovo ime u knjizi gostiju. U svakom slučaju, Tony je sigurnopovezao stvari kad su se u novinama počela pojavljivati ta ubojstva. Pokušajucjene dobro se uklapa u ono što poslovne novine pišu o Tonyjevim očajničkimpokušajima financiranja projekta u Kongu. Ole donosi odluku. Iako bi više volioda Tony ostane na životu ali ponižen, mora odvagati i drugu mogućnost prijenego što stvari izmaknu kontroli. Tony mora umrijeti. Prati Tonyja. Slijedi ga navlak koji ide onamo kamo Tony uvijek odlazi - u Ustaoset. Slijedi tragovesnowmobila koji vodi do kolibe Turističke zajednice, smještene između litica iklisura. I Ole ga ondje pronalazi. A Tony prepoznaje duha, dječaka iz plesnedvorane, dječaka kojem je odrezao jezik. Prži ga. Možda kako bi mu otkriomoguće partnere u ucjeni. A možda i radi vlastitog užitka." Altman je snažnozatvorio prozor. "Hladno je", rekao je.

"Dok se to zbiva, Ole na vijestima čuje da je Iska Peller u kolibi u Håvassu.Osjeća da je konačno rješenje blizu, ali njuši zamku. Sjeća se priča o nanosimaiznad kolibe za koje mještani tvrde da su opasni. Donosi odluku. Možda vodiTonyja sa sobom kao vodiča, kreće prema kolibi u Håvassu, pokreće lavinudinamitom. Tad vozi snowmobil nazad, istovaruje Tonyja, živog ili mrtvog, nizklisuru i baca snowmobil za njim. Ako, suprotno očekivanjima, ikad pronađutruplo, izgledat će kao nesreća. Muškarac koji se opekao jurio je potražitipomoć."

Pejzaž se otvorio. Prošli su jezero na kojem se održavala mjesečina."Ole trijumfira, pobijedio je. Prevario je sve, zamazao im oči. I počeo je

uživati u igri, u osjećaju nadmoći, u činjenici da svi slijede njegove upute. Stoganam gospodar, koji je osam pojedinačnih sudbina vezao u jednu veliku dramu,odlučuje ostaviti pozdravnu gestu. Ostaviti meni pozdravnu gestu."

Niz kuća, benzinska crpka i shopping-centar. Skrenuli su lijevo sobilaznice.

365

"Ole reže srednji prst Tonyjeve ruke. I ima Leikeov mobitel. To je mobitels kojeg me nazvao iz središta Ustaoseta. Moj broj nije u imeniku, ali Leike gaima u mobitelu. Ole ne ostavlja poruku. Možda je bio samo hir."

"Ili nas je htio zbuniti", rekao je Bjørn Holm."Ili pokazati svoju nadmoć", rekao je Harry. "Kao kad nam je, posve

doslovno, pokazao prst ostavivši Tonyjev srednji prst pred mojim vratima unutarpolicijske središnjice, nama pred nosom. Jer on to može. On je Princ na BijelomKonju, on se oporavio od sramote, on se osvetio, osvetio se svima koji su gazadirkivali i njihovim ulogama. Svjedocima. Kurvi. I bludniku. A onda sedogađa nešto nepredviđeno. Otkrili smo njegovo sjedište u Kadoku. Policijazapravo nema dokaza koji bi ih doveli do Olea, ali opasno su se približili. Pa Oleodlazi šefu i govori mu da će konačno iskoristiti odmor i nagomilane slobodnedane. Neće ga biti neko vrijeme. Usput, prekosutra ima let."

"Let broj dva jedan jedan pet za Bangkok preko Stockholma", rekao jeBjørn Holm.

"Mnogo je pojedinosti u priči pretpostavka, ali blizu smo. Evo nas.Bjørn je skrenuo na cestu pa na šljunak ispred velike zgrade od trupaca.

Stao je i isključio motor.Na prozorima nije bilo svjetla, ali s prizemnih katova visjele su reklame,

pokazujući da je ugao zgrade nekoć bio trgovina. Na drugom kraju trga, pedesetmetara dalje od njih i ispod ulične svjetiljke stajao je zeleni Jeep Cherokee. Biloje mirno. Ni zvuka, ni vremena, ni daška vjetra. Kroz vrh prozora na vozačkojstrani Cherokeeja dim se uzdizao prema svjetlu.

"Ovdje je sve počelo", rekao je Harry. "Ispred dvorane za ples." "Tko jeto?" upitao je Altman i kimnuo prema Cherokeeju. "Ne prepoznaješ ga?"

Harry je izvadio kutiju cigareta, stavio jednu u usta, nije ju zapalio i gladnose zagledao u duhanski dim. "Sigurno se varaš zbog ulične svjetiljke. Većinastarijih uličnih svjetiljki bacala je žutu svjetlost, pa su plavi automobili izgledalizeleno."

"Gledao sam film", rekao je Altman. "U Elahovoj dolini.'’"Hm. Dobar film. Gotovo atlmanovski dobar.""Gotovo.""Dobar na razini Sigurda Altmana."Sigurd nije odgovorio."Dakle", rekao je Harry. "Jesi li sretan? Je li to remek-djelo koje si

zamislio, Sigurde? Ili da te zovem Ole Sigurd?"

366

74

Bristol Cream

"Radije me zovi Sigurd.""Šteta što imena nije tako lako promijeniti kao prezimena", rekao je Harry i

ponovo se nagnuo između sjedala. "Kad si mi rekao da si promijenio svojeuobičajeno prezime na -sen, nisam mislio da bi S u Ole S. Hansen značiloSigurd. Ali je li to pomoglo, Sigurde? Je li ti novo ime pomoglo da postanešosoba koja nije izgubila sve na šljunku, upravo ovdje?"

Sigurd je slegnuo ramenima. "Bježimo koliko možemo. Vjerujem da menovo ime odvelo dio puta."

"Hm. Danas sam mnogo toga provjerio. Kad si se preselio u Oslo, krenuo siu medicinsku školu. Zašto ne na fakultet? Konačno, u školi si imao sjajneocjene."

"Htio sam izbjeći javne nastupe", rekao je Sigurd s ironičnim osmijehom."Pretpostavljao sam da se od medicinskog brata to neće tražiti."

"Nazvao sam danas logopeda, a on mi je rekao da sve ovisi o oštećenimmišićima. Teoretski možeš izvježbati normalan govor čak i s polovicom jezika."

"Bez vrha jezika malo je teže izgovoriti slovo s. Je li me to odalo?"Harry je spustio prozor i zapalio cigaretu. Udahnuo je dim tako snažno da

je papir zapucketao i zašuškao."To je bila jedna od stvari. Ali dugo smo bili na pogrešnom tragu. Logoped

mi je rekao da ljudi često povezuju šuškanje u govoru s homoseksualnošću.Englezi to zovu 'gay šuškanjem', ali nije riječ o nečemu zbog čega bi se trebaloići logopedu. Riječ je samo o drugačijem načinu artikuliranja slova s.Homoseksualci to mogu uključivati i isključivati, koriste to kao vrstu šifre. I tašifra pali. Logoped mi je rekao da je na nekom američkom sveučilištuprovedeno istraživanje kako bi se otkrilo je li moguće utvrditi seksualnousmjerenje na temelju snimljenog govora. Rezultati su bili prilično točni, nopokazalo se da je percepcija 'gay šuškanja' tako snažna da je nadjačala ostalegovorne signale karakteristične za heteroseksualce. Kad mi je recepcioner uhotelu Bristol rekao da je muškarac koji se raspitivao za Isku Peller govoriofeminizirano, bio je žrtva stereotipnog razmišljanja. Tek kad mi je oponašaonačin govora te osobe, shvatio sam da ga je zavaralo upravo to šuškanje.""Sigurno je bilo više od toga."

367

"Da, bilo je. Bristol. To je predgrađe Sydneyja u Australiji. Vidim da siupravo shvatio poveznicu."

"Čekaj", rekao je Bjørn. "Ja nisam."Harry je otpuhnuo dim kroz prozor. "Snjegović mi je rekao. Ubojica je htio

biti blizu. Prošao mi je kroz vidokrug, zbližio se sa mnom. Konačno sam shvatiokad mi je u vidokrug ušla boca Bristol Creama. Sjetio sam se da sam vidio istoime i nekome nešto rekao. Nekome tko mi je postao blizak. I tad sam shvatio daje ono što sam rekao pogrešno shvaćeno. Rekao sam da je Iska Peller 'uBristolu'. A osoba kojoj sam to pričao mislila je da mislim na hotel Bristol uOslu. A to sam rekao samo tebi, Sigurde. U bolnici odmah nakon lavine."

"Imaš dobro pamćenje.""Za neke stvari. Kad sam prvi put posumnjao u tebe, neke su stvari postale

prilično očite. Kao tvoja izjava da se moraš baviti anesteticima da bi uNorveškoj došao do ketanoma. Kao teorija mojeg prijatelja da često žudimo zastvarima koje svakodnevno viđamo, a to bi sugeriralo i da je osoba koja imaseksualne fantazije o ženama u uniformama medicinske sestre zaposlena ubolnici. Kao računalo u tvornici Kadok koje je nazvano Nashville po filmuredatelja..." "Roberta Altmana iz tisuću devetsto sedamdeset pete", rekao jeSigurd. "Prilično podcijenjeno remek-djelo."

"A stolac u središtu bio je, naravno, redateljski stolac. Za redatelja SigurdaAltmana."

Sigurd nije reagirao."Ali ja i dalje ne znam što ti je bio motiv", nastavio je Harry. "Snjegović mi

je rekao da ubojicu vodi mržnja. A mržnju pokreće jedan jedini događaj, skrivendaleko u magli vremena. Možda sam već imao tragove. Jezik. Šuškanje.Zamolio sam prijateljicu iz Bergena da malo prokopa o Sigurdu Altmanu.Trebalo joj je trideset sekundi da otkrije da si promijenio ime u nacionalnomregistru i poveže ga sa starim imenom koje se spominje u osudi za nasilje nadTonyjem Leikeom."

Cigareta je poletjela kroz prozor Cherokeeja i ostavila za sobom iskričavtrag.

"Ostalo je samo pitanje vremena", rekao je Harry. "Provjerili smo dnevnikdežurstava u Rikshospitalu. Prema njemu imaš alibi za dva ubojstva. Radio sikad su ubijene Marit Olsen i Borgny Stem-Myhre. Ali oba su ubojstva počinjenau Oslu, a nitko se od osoblja ne može sa sigurnošću zakleti da te vidio točno u tovrijeme. A kako si neprestano u obilascima odjela, nikome ne bi bilo čudno da tenije vidio nekoliko sati. Ispravi me ako griješim, ali mislim da većinu slobodnogvremena provodiš sam. U zatvorenom." Sigurd Altman slegnuo je ramenima."Vjerojatno."

"I eto nas ovdje", Harry je pljesnuo dlanovima.

368

"Samo trenutak", rekao je Altman. "Priča koju si ispričao je čista fikcija.Nemaš ni trunke dokaza."

"Oh, da. Zaboravio sam. Sjećaš se slika koje sam ti danas pokazao? Onihza koje sam te zamolio da ih pregledaš, a ti si primijetio kako su ljepljive?"

"Što s njima?""Na njima su ostali sjajni otisci prstiju. Tvoji se podudaraju s onima koje

smo pronašli na Leikeovom stolu."Izraz lica Sigurda Altmana polako se promijenio kad je počeo shvaćati.

"Pokazao si mi ih samo... da bih ih uzeo u ruke?" Altman se na nekoliko sekundizagledao u Harryja, kao da se skamenio. Tad je zagnjurio ruke u dlanove. Akroz prste se začuo zvuk. Smijeh.

"Mislio si gotovo na sve", rekao je Harry. "Zašto nisi smatrao potrebnimpronaći odgovarajući alibi?"

"Nije mi palo na pamet da će mi trebati", Altman je maknuo ruku. "Ionakobi prozreo svaki pokušaj, zar ne, Harry?"

Oči su bile vlažne iza stakala, ali ne i pobijeđene. Rezignirane. Harry je toveć doživio. Olakšanje što je uhvaćen. Prilika da konačno skine teret s leđa.

"Vjerojatno", odgovorio je Harry. "Mislim, službeno, ništa od ovoga janisam prozreo. To je učinio čovjek koji sjedi u onom vozilu tamo. On će teuhititi."

Sigurd je skinuo naočale i obrisao suze smijeha. "Znači, lagao si kad sirekao da me trebaš kako bih ti ispričao o ketanomu?" "Jesam, ali nisam lagaokad sam rekao da će ti ime biti zabilježeno u norveškoj povijesti kriminala."

Harry je kimnuo Bjørnu koji je bljesnuo svjetlima. Muškarac je iskočio izCherokeeja ispred njih.

"Tvoj stari znanac", rekao je Harry. "Odnosno, barem je to bila njegovakći."

Muškarac je prišao blago skvrčenih nogu i uhvatio se za pojas na hlačamapa ih podigao. Kao stari policajac.

"Pitao sam se jednu stvar", rekao je Harry. "Snjegović mi je rekao da ćešmi se neopaženo prikrasti, možda dok sam ranjiv. Kako se to dogodilo?"

Sigurd je vratio naočale. "Svi pacijenti moraju dati ime najbliže rodbine.Tvoj je otac vjerojatno naveo tvoje ime jer sam u kantini čuo jednu od sestara daspominje kako je otac Harryja Holea, čovjeka koji je uhvatio Snjegovića, nanjezinom odjelu. Bio bih se zakleo da će slučaj dobiti netko tvojeg ugleda. U tosam vrijeme zapravo radio na drugim odjelima, ali zamolio sam voditelja odjelada mi dopusti da slučaj tvog oca koristim u radu o anesteziji koji pišem. Rekaosam da točno odgovara mojoj testnoj skupini. Mislio sam da ću upoznam li tepreko oca, saznati kako napreduje slučaj." "Hoćeš reći, mogao bi biti blizu.Opipati puls slučaju i potvrditi svoju nadmoć."

369

"Kad si se konačno pojavio, morao sam paziti da ne postavljam izravnapitanja o istrazi." Sigurd Altman duboko je udahnuo. "Nisam htio pobuditisumnju. Morao sam biti strpljiv, čekati da izgradim povjerenje."

"I uspio si."Sigurd je polako kimnuo. "Hvala ti, volim vjerovati da pobuđujem

povjerenje. Usput, svoj sam ured u tvornici Kadok zvao sobom za rezanje.Poludio sam kad si provalio. To mi je bio dom. Bio sam tako bijesan da sam tiskoro skinuo oca s respiratora, Harry. Ali nisam. Želim da to znaš."

Harry nije odgovorio."Još nešto", rekao je Sigurd. "Kako si saznao za kolibu Turističke zajednice

koja se inače ne koristi?"Harry je slegnuo ramenima. "Slučajno. Kolega i ja smo morali negdje

provesti noć. Činilo se da je netko upravo bio ondje. A nešto je bilo zalijepljenona peći. Komadići mesa, pretpostavio sam. Prošlo je neko vrijeme prije nego štosam ih povezao s rukom koja je virila ispod snowmobila. Izgledalo je kaoprepečena kobasica. Lokalni je policajac otišao u kolibu, skinuo meso i poslaokomadiće na DNK testiranje. Rezultate ćemo imati za nekoliko dana. Tony jeondje čuvao osobne stvari. Naprimjer, pronašao sam obiteljsku sliku u ladici.Tony kao mladić. Nisi dobro očistio za sobom, Sigurde." Policajac je zastao krajprozora vozača, a Bjørn ga je spustio. Zastao je i pogledao preko Bjørna uSigurda Altmana.

"Hej, Ole", rekao je Skai. "Uhićen si zbog ubojstva čitavog niza ljudi čijabih imena trebao znati, ali idemo korak po korak. Prije nego što dođem i otvorimvrata, želim da obje ruke položiš na upravljačku ploču da ih vidim. Stavit ću tilisičine i pratit ćeš me u novu svježe sređenu ćeliju. Žena je napravila mesneokruglice s pireom od repe. Ako se dobro sjećam, to voliš. Zvuči dobro, Ole?"

370

Osmi dio

371

75

Znoj

"Koji bi kurac ovo trebalo značiti?"Bilo je sedam ujutro, Kriposova se zgrada upravo počela buditi, a na

dovratku Harryjeva ureda stajao je bijesan Mikael Bellman s aktovkom u jednoji primjerkom Aftenpostena u drugoj ruci.

"Ako misliš na Aftenposten...""Mislim na ovo, da!" Bellman je bacio novine na stol pred sobom.Naslov je pokrivao polovinu naslovnice. SINOĆ UHIĆEN PRINC NA

BIJELOM KONJU. Novinari su se dokopali nadimka "Princ na Bijelom Konju"istog dana kad su ga oni skovali u konferencijskoj dvorani Odin. Ovo "sinoć"nije, naravno, bilo posve točno jer je prije bila riječ o ranoj večeri, ali Skai nijestigao poslati izvještaj prije ponoći, nakon posljednjih televizijskih vijesti, aprije zadnjih novinskih rokova. Izvještaj je bio kratak i nije navodio ni vrijemeni okolnosti, samo da je Princ nakon intenzivne istrage lokalne policije uhićenispred plesne dvorane u Ytre Enebakku.

"Što bi ovo trebalo značiti?" ponovio je Bellman."Pretpostavljam da to znači kako je policija uhvatila jednog od najgorih

norveških ubojica", rekao je Harry pokušavajući spustiti naslon stolca."Policija?" prosiktao je Bellman. "Lokalna policija u..." morao je pogledati

novine .. Ytre Enebakku?""Valjda nije važno tko je riješio slučaj ako je slučaj riješen?" rekao je Harry

i zgrabio polugu ispod sjedala. "Kako to inače ide?"Bellman je zatvorio vrata. "Slušaj me, Hole.""Nema više Harryja?""Začepi i dobro slušaj. Znam što se dogodilo. Razgovarao si s Hagenom i

rečeno ti je da uhićenje ne možeš predati njemu i Kriminalističkom odjelu jer bito bilo prerizično. Pa si kad već nisi mogao ići na čistu pobjedu, uzeo remi.Prepustio si čast i bodove policijskom bezveznjaku koji ne zna povezati dvakraja istrage." "Ja, šefe?" rekao je Harry i uvrijeđeno ga pogledao plavimočima. "Jedno od tijela pronađeno je u njegovom okrugu, pa je sasvim logičnoda je nastavio istragu i na lokalnoj razini. Tad je otkrio pozadinsku priču oTonyju Leikeu. Sjajan policijski rad, ako mene pitaš."

Bijele mrlje na Bellmanovu čelu sad su bile u svim duginim nijansama.

372

"Znaš li kako će Ministarstvo gledati na ovo? Stavili su istragu u mojeruke, vukao sam je tjedan za tjednom, a bez rezultata. I onda se pojavi nekiprokleti mamojeb i nakon nekoliko dana sve pretekne."

"Hm, da." Harry je povukao polugu i naslon se naglo uspravio. "Kad takokažete, ne zvuči baš dobro."

Bellman je položio dlanove na stol, nagnuo se naprijed i zarežao frcajućikapljice sline u Harryjevu smjeru. "I tebi neće zvučati dobro, Hole. Danasposlijepodne labos će identificirati kuglu opijuma pronađenu u tvojoj kući.Gotov si, Hole!"

"A nakon toga, šefe?" Harry je poskakivao na stolcu dok se hrvao spolugom.

Bellman se namrštio. "Na kog vraga misliš?""Što ćeš reći medijima i ministarstvu pravosuđa? Kad vide datum na

nalogu za pretres koji si iskoristio, na nalogu koji je izdan na tvoje ime? I kadpitaju kako je moguće da si dan nakon što si u policajčevu domu pronašaoopijum, istom tom policajcu dao važan položaj u svojoj istražiteljskoj jedinici?Neki bi mogli tvrditi da ako se Kripos tako vodi, nije ni čudo što lokalnimmurjacima s jednom ćelijom i ženom koja im kuha bolje polazi od ruke naćiubojice." Bellman je razjapio čeljust i samo treptao.

"Eto!" Harry se oslonio u stolcu konačno namještenom u željenompoložaju. Zadovoljno se osmjehnuo, a onda naglo žmirnuo. U lice mu se sjuriopropuh zalupljenih vrata.

Sunce je klizilo niz rub planine kad je Krongli zaustavio snowmobil, sišao snjega pa prišao Royu Stilleu koji je stajao pored skijaškog štapa zabijenogduboko u snijeg.

"Onda?""Mislim da smo ga pronašli", rekao je Stille. "Ovo nema što drugo biti nego

štap kojim je onaj Hole označio mjesto."Policajac pred mirovinom nikad nije imao nikakve ambicije napredovati u

karijeri, ali gusta sijeda kosa, odlučan pogled i miran glas bili su dovoljan razlogda ljudi kad bi progovorio, zaključe kako je on, a ne Krongli višerangiranipolicajac.

"Oh?"Krongli je pratio Stillea do klisure. Stille je pokazao rukom. I ondje je pri

dnu stijena ugledao snowmobil. Prilagodio je dvogled. Usredotočio se na golusprženu ruku koja je virila. Poluglasno je promrmljao: "O, sranje. Napokon. Ilioboje."

Prvi gosti napuštali su Stopp Pressen kad je Bent Nordbø začuo kašalj,podigao pogled s New York Timesa, skinuo naočale, zaškiljio i napravio grimasukoja je za njega bila ono najbliže moguće osmijehu.

373

"Gunnar.""Bent."Pozdrav u obliku izgovaranja imena onog drugog pokupili su iz masonske

lože, što je Gunnara Hagena oduvijek podsjećalo na susret mrava kojirazmjenjuju mirise. Šef Kriminalističkog odjela je sjeo, ali nije skinuo kaput."Rekao si mi da imaš nešto."

"Ovo je iskopao jedan od mojih novinara." Nordbø je gurnuo smeđuomotnicu preko stola. "Čini se da je Mikael Bellman zaštitio ženu u slučaju sdrogom. Priča je stara i sa zakonodavne strane su nedodirljivi, ali novinamasu..."

.. Uvijek meta", rekao je Hagen i uzeo omotnicu."Vjerujem da Bellmana sa sigurnošću možeš smatrati neutraliziranim.""Barem je moguće postići ravnotežu straha. I on ima stvari o meni. Možda

mi ovo neće ni trebati. Upravo ga je ponizio policajac iz Ytre Enebakka.""Pročitao sam. A pročitalo je i Ministarstvo pravosuđa, zar ne?" "Oni gore

čitaju novine i osluškuju što se zbiva. Ali svejedno ti hvala.""Zadovoljstvo mi je. Tu smo jedan za drugoga.""Tko zna, možda mi ovo jednog dana zatreba." Gunnar Hagen gurnuo je

omotnicu u kaput.Nije dobio odgovor jer je Bent Nordbø već nastavio čitati članak o mladom

afroameričkom senatoru po imenu Barack Obama koji bi, tvrdio je autor posveozbiljno, jednoga dana mogao postati sljedećim predsjednikom SAD-a.

Kad se Krongli spustio, viknuo je ostalima da je dolje i odvezao uže.Snowmobil marke Arctic Cat ležao je sa skijama u zraku. Krongli se

spustio tri metra do olupine i instinktivno počeo paziti gdje se hvata i kuda gazi.Kao da je na mjestu zločina. Čučnuo je. Ispod snowmobila virila je ruka.Dodirnuo je vozilo. Zibalo se se na dva kamena. Duboko je udahnuo i prevrnuoga.

Mrtvac je ležao na leđima. Krongli je prvo pomislio da je vjerojatno riječ omuškarcu. Glava i lice bili su zdrobljeni između vozila i stijena i izgledao je kaoostatak rakove ljušture. Krongli nije morao dotaknuti tijelo kako bi znao da jekao žele, kao komad mekog mesa skinutog s kostiju. I da je torzo posvezdrobljen, a koljena i bokovi smrskani u prah. Teško da bi mogao identificiratitruplo da nije bilo te crvene flanelske košulje. I jednog jedinog trulog smeđegzuba u donjoj čeljusti.

374

76

Nova definicija

"Što si rekao?" uzviknuo je Harry i jače pritisnuo slušalicu na uho, kao daje došlo do neke pogreške.

"Rekao sam da truplo ispod snowmobila nije Tony Leike", rekao jeKrongli.

"A tko je to onda?""Odd Utmo. Mjesni pustinjak i vodič. Uvijek nosi istu crvenu flanelsku

košulju i snowmobil je njegov. Ali siguran sam zbog zuba. Jedan jedini trulikomad zuba. Bog zna što se dogodilo ostalima i protezi."

Utmo. Zubna proteza. Harry se sjetio da mu je Kaja govorila o vodiču kojiju je odvezao u Håvass.

"Ali... njegovi prsti", rekao je Harry. "Nisu iskrivljeni?""Jesu. Utmo je imao užasne probleme s artritisom, siromah. Bellman je

tražio da ti javim. Nije baš ono čemu si se nadao, ha, Hole?"Harry je odgurnuo stolac od stola. "Barem nije točno ono što sam očekivao.

Može li biti riječ o nesreći, Krongli?"Međutim, znao je odgovor i prije nego što je stigao. Cijele noći bila je

mjesečina; čak je i bez svjetala bilo teško promašiti klisuru. Pogotovo lokalnomvodiču. Pogotovo kad je vozio tako sporo da je sletio samo tri metra od okomitestijene visoke više od sedamdeset metara.

"Zaboravi, Krongli. Pričaj mi o opekotinama."Na drugom je kraju zavladala tišina, a onda je stigao odgovor."Ruke i leđa. Koža na rukama je ispucala i ispod nje vidi se crveno meso.

Dijelovi leđa su izgorjeli. A između lopatica je žigosan motiv..."Harry je zatvorio oči. Vidio je obrazac žarača u kolibi. I vrele komadiće

mesa."Izgleda kao pastuh. Još nešto, Hole? Moramo se pokrenuti..." "Ne, to je

sve, Krongli. Hvala ti."Harry je prekinuo vezu. Neko je vrijeme sjedio i razmišljao. Nije Tony

Leike. Naravno đa to mijenja neke pojedinosti, ali ne i širu sliku. Utmo jevjerojatno bio žrtvom Altmanovog osvetničkog pohoda, netko tko se našao naputu. Imali su prst Tonyja Leikea, ali što je s ostatkom tijela? Ako je uopćemrtav, proletjelo je Harryjevom glavom. Teoretski Tony može biti negdje

375

zaključan. Na mjestu koje je poznato samo Sigurdu Altmanu. Harry je okrenuoSkaijev broj.

"Odbija razgovarati", rekao je Skai žvačući nešto. "Osim sa svojimodvjetnikom."

"A tko mu je odvjetnik?""Johan Krohn. Poznaješ li ga? Izgleda kao dječak i...""Dobro poznajem Johana Krohna."Harry je nazvao Krohnov ured. Spojili su ga odvjetniku. Krohn je zvučao

napola sretno, a napola odbojno, onako kako bi branitelj trebao zvučati kad gazovu s tužiteljske strane. Saslušao je Harryja. I potom odgovorio:

"Bojim se da to neće ići. Osim ako imate konkretne dokaze kojima se bezsvake sumnje može utvrditi da moj klijent nekog drži zaključanim ili ga na druginačin dovodi u opasnost ne otkrivajući njegovo prebivalište, bojim se da vam nemogu dopustiti da o ovome razgovarate s Altmanom, Hole. Ovo su ozbiljneoptužbe protiv njega i ne moram vam govoriti da mi je posao zaštititi njegoveinterese najbolje što mogu."

"Slažem se", rekao je Harry. "Ne morate mi govoriti." Prekinuli surazgovor.

Harry je pogledao kroz prozor prema središtu grada. Stolac je bez sumnjebio dobar. Ali oči su mu pronašle poznatu staklenu zgradu u Grønlandu.

Tad je okrenuo drugi broj.Katrine Bratt bila je sretna i cvrkutala kao slavuj."Pustit će me za nekoliko dana", rekla je."Mislio sam da si ondje svojom voljom.""I jesam, ali moraju me službeno pustiti kući. Radujem se tome. Ponudili

su mi administrativni posao u stanici nakon što mi istekne bolovanje.""Dobro.""Trebaš nešto posebno?"Harry je objasnio."Znači, moraš naći Tonyja Leikea bez pomoći Sigurda Altmana?" "Aha""Imaš li ideju odakle početi?""Samo jednu. Malo nakon što je Tony nestao, provjerili smo je li odsjeo

negdje u Ustaosetu. Stvar je u tome da smo posljednje godine detaljnijeprovjeravali i gotovo nikad nije registrirao smještaj nigdje u Ustaosetu, samo unekoliko koliba Turističke zajednice. A to je čudno jer je često odlazio onamo."

"Možda se švercao u kolibama, pa se nije registrirao da ne mora platiti.""Ma, nije on taj tip", rekao je Harry. "Pitam se ima li Tony kolibu ili nešto

takvo za što nitko ne zna.""U redu. Još nešto?"

376

"Ne. Zapravo, da. Daj, saznaj što možeš o aktivnostima Odda Utmatijekom posljednjih nekoliko dana."

"Još si solo, Harry?""Kakvo je to prokleto pitanje?""Zvučiš manje solo.""Zbilja?""Da. Ali pristaje ti.""Zbilja?""Kad već pitaš - ne."

* * *

Aslak Krongli je izravnao bolna leđa i zagledao se među stijene. Dozvao gaje jedan od muškaraca iz potrage i sad je ponovo vikao očito uzbuđen."Ovamo!"

Aslak je tiho opsovao. Forenzičari su završili svoje, pa su snowmobil i OddUtmo podignuti na vrh. Posao je bio složen i dugotrajan jer je jedini mogućpristup dnu stijene bio preko užadi, a samo je to bilo dovoljno teško.

Za ručkom im je jedan od ljudi ispričao nešto što mu je u povjerenjušapnula spremačica u hotelu: Na plahtama sobe u kojoj je odsjeo Rasmus Olsen,muž stradale zastupnice, kad se on odjavio, bilo je krvavih mrlja. Isprva jepomislila da je riječ o menstrualnoj krvi, ali tad je čula da je Rasmus Olsen biosam, a da mu je žena bila u kolibi u Håvassu.

Krongli je odgovorio kako je u sobi vjerojatno imao neku lokalnu curu ilida se susreo sa ženom onog jutra kad je stigla u Ustaoset pa su se pohvatali nakrevetu. Muškarac je promrmljao kako nije siguran da je bila riječ omenstrualnoj krvi.

"Ovamo!"Kakav kaos. Aslak Krongli htio je otići kući. Večera, kava, san. Ostaviti

ovaj usrani slučaj iza sebe. Otplatio je dugove u Oslu i nikad više neće otićionamo. Nikad više neće ni prići trkalištu. To obećanje će ovoga puta i održati.

Kako bi bili sigurni da su u snijegu pronašli sve dijelove Odda Utma, imalisu na raspolaganju psa i taj je pas sad skakao po stijenama i lajao nekih stotinjakmetara dalje. Stotinjak strmih metara. Aslak je procijenio uspon.

"Je li važno?" povikao je i pokrenuo simfoniju jeka.Primio je odgovor i deset minuta kasnije gledao u ono što je pas iskopao u

snijegu. Bilo je tako čvrsto zaglavljeno među stijenama da se nije moglo vidjetis vrha.

"Isuse", rekao je Aslak. "Tko bi to mogao biti?"

377

"Sigurno nije onaj Tony Leike", rekao je vodič psa. "Ovdje na stijenama ihladnoći treba dugo da se kostur tako očisti. Nekoliko godina."

"Osamnaest godina." Bio je to Roy Stille. Policajac ih je slijedio i zadihanodahtao. "Ona je ovdje osamnaest godina", rekao je Roy i čučnuo.

"Ona?" upitao je Aslak.Policajac je pokazao prema zdjelici kostura. "Žene imaju širu zdjelicu.

Nismo je bili pronašli nakon što je nestala. Govorim o Karen Utmo."Krongli je u glasu Roya Stillea čuo nešto što nije čuo nikad ranije. Drhtaj.

Drhtaj uzrujana čovjeka. Ožalošćena. Ali granitno je lice bilo mirno kao iuvijek, zatvoreno.

"Tko bi to rekao? Znači, istina je", rekao je vodič psa. "Bacila se s vrhazbog tuge za dječakom."

"Teško", rekao je Krongli. Dvojac ga je pogledao. Gurnuo je mali prst urupu na lubanji.

"Je li to rupa od metka?" upitao je vodič psa."Aha", odgovorio je Stille i opipao dno lubanje. "A nema izlazne rane, pa

ćemo vjerojatno u lubanji naći metak.""Hoćemo se kladiti da metak odgovara Utmovoj pušci?" upitao je Krongli."Tko bi to rekao?" ponovio je vodič psa. "Hoćeš reći da je ubio ženu? Kako

je to moguće? Ubiti osobu koju voliš? Jer misliš da su ona i tvoj sin... Pa to jepakao."

"Osamnaest godina", rekao je Stille i uspravio se stenjući. "Još sedamgodina prije zastare umorstva. To je valjda ono što zovu ironijom. Čekaš i čekaš,strahujući da će te otkriti. Godine prolaze i onda baš kad se približavaš slobodi -bam! - ubiješ se i završiš na istoj klisuri."

Krongli je zatvorio oči i pomislio: Da, moguće je ubiti osobu koju si volio.Lako moguće. Ali ne, nikad nisi slobodan. Nikad. Nikad više neće doći ovamo.

Johan Krohn uživao je na svjetlima reflektorima. Ne možeš postatinajpopularnijim braniteljem u državi, a da ne obožavaš reflektore. A kad je bezsekunde oklijevanja pristao braniti Princa na Bijelom Konju Sigurda Altmana,znao je da ga čeka više reflektora nego u cijeloj njegovoj dotad fantastičnojkarijeri. Već je ostvario cilj. Pobijedio je oca i postao najmlađim odvjetnikomkoji je stao pred Vrhovni sud. Kao branitelj, u dvadesetima je proglašen novomzvijezdom, mladim genijalcem. I to bi mu vjerojatno udarilo u glavu da već uškoli nije bio navikao na silnu pozornost. Tad je bio najbolji učenik koji jesvima išao na živce, koji je u učionici uvijek prerevno podizao ruku, koji se udruštvu uvijek previše trudio, a ipak bi zadnji saznao gdje se održava subotnjitulum, ako bi uopće saznao. Ali sad su se mlade pomoćnice i činovnice hihotalekad bi im dijelio komplimente ili im predložio večeru poslije posla. Pozivi su

378

pljuštali, pozivi da drži govore, sudjeluje u debatama na radiju ili televiziji, čak ipozivi na poneku premijeru, što je njegova žena silno voljela. Takvi su događajiposljednjih godina zaokupili mnogo njegove pozornosti. U svakom slučaju,otkrio je silazni trend pravih trijumfa, velikih medijskih slučajeva i novihklijenata. Ne toliko silazan da bi mu to utjecalo na ugled, ali dovoljno da shvatikako mu treba slučaj Sigurda Altmana. Trebalo mu je nešto visokoprofilno da gavrati onamo gdje mu je mjesto - na vrh.

Zato je Johan Krohn šutke slušao vitkog muškarca s okruglim naočalama.Slušao je dok je Sigurd Altman pričao ne samo najnevjerojatniju priču koju jeKrohn ikad čuo, već i priču u koju je vjerovao. Johan Krohn već se vidio usudnici: Bio je zadivljujući govornik, agitator, manipulator, ali i čovjek kojinikad nije gubio iz vida zakonsku pravdu, užitak za laike i suce. Zato je isprvabio razočaran kad mu je Sigurd Altman otkrio svoje planove. No nakon što seprisjetio očeva prijekora da je odvjetnik tu za klijenta, a ne obrnuto, prihvatio jestrategiju. Jer Johan Krohn nije zapravo loša osoba.

Kad je Krohn napustio Okružni zatvor u Oslu, kamo je Sigurd Altman bioprebačen tijekom dana, u zadatku je vidio nov potencijal koji je bez obzira nasve bio izniman. Kad se vratio u ured. najprije je nazvao Mikaela Bellmana.Sreli su se samo jednom ranije, na suđenju za ubojstvo, ali Krohn je odmah znaona čemu je s Bellmanom. Jastreb prepoznaje jastreba. Stoga je znao kako seBellman osjeća nakon čitavog dana i naslova o uhićenju koje je provela lokalnapolicija.

"Bellman""Johan Krohn. Drago mi je što se opet čujemo.""Dobar dan, Krohne." Glas je zvučao formalno ali ne i neprijateljski."Je li dobar? Pretpostavljam da su vas današnji događaji poprilično

izmorili."Kratka stanka. "O čemu je riječ, Krohne?" Škrgutanje zubima. Bijes.Johan Krohn znao je da u rukama drži pobjedničke karte.Harry i Sis sjedili su kraj očeva kreveta u Rikshospitalu. Na noćnom

ormariću i dva druga stolića u sobi stajale su vaze s cvijećem koje kao da su sepojavljivale niotkuda posljednjih nekoliko dana. Harry ih je obišao i pročitaokartice. Jedna je bila naslovljena "Mom najdražem Olavu" i potpisana s "TvojaLise". Harry nikad nije čuo ni za kakvu Lise, nije čak ni smatrao mogućim da jeu očevom životu postojala bilo koja druga žena osim njegove majke. Preostalesu kartice poslali susjedi i kolege. Vjerojatno su čuli da mu se bliži kraj. Iako suznali da Olav neće moći pročitati te kartice, ipak su poslali to mirisno cvijećekako bi kompenzirali činjenicu da ga nisu došli posjetiti. Harry ih je smatraolešinarima koji se okupljaju oko umirućeg čovjeka. Teške obješene glave natankim vratovima. Crveni i žuti kljunovi.

"Ovdje ne smiješ imati mobitel, Harry!" ozbiljno je prošaptala

379

Sis.Harry je izvadio mobitel i pogledao zaslon. "Oprosti, Sis. Ovo je važno."Katrine Bratt nije okolišala. "Leike je bez sumnje proveo mnogo vremena u

Ustaosetu i okolici", rekla je. "Posljednjih je godina kupovao preko internetakarte za vlak ili kreditnom karticom plaćao gorivo na benzinskoj postaji u Geilu.Isto vrijedi za namirnice, uglavnom ih je kupovao u Ustaosetu. Jedino se ističeračun za građevni materijal, također iz Geila."

"Građevni materijal?""Aha, pregledala sam popis računa. Daske, čavli, alat, čelični kablovi,

cigle, cement. U vrijednosti više od trideset tisuća kruna. Ali to je staro četirigodine."

"Misliš li što i ja?""Nešto je tamo nadograđivao?""Nije imao registriranu kolibu koju bi nadograđivao, to smo provjerili. Ali

ne kupuješ građevni materijal ako planiraš obitavati u hotelima ili kolibamaTurističke zajednice. Mislim da je Tony sagradio neko ilegalno skrovište unacionalnom parku, baš kao što mu je, kako mi je rekao, bio san. Naravno,dobro skriveno od pogleda. Ali gdje?" Harry je shvatio da je ustao i da sad šećesobom. "Pa, reci ti meni", rekla je Katrine Bratt.

"Čekaj! U koje je doba godine to kupio?""Da vidimo... Na računu piše šestog srpnja.""Ako je koliba skrivena, sigurno je negdje daleko od utabanih staza.

Napušteno područje s cestama. Rekla si da je kupio čelične kablove?""Da. I mogu pogoditi zašto. Kad su Bergenci šezdesetih gradili kolibe u

najvjetrovitijim dijelovima Ustaoseta, obično su koristili čelične kablove kako bifiksirali kolibe."

"Znači, Leikeova koliba je negdje na vjetrovitom i osamljenom području imora onamo transportirati građevni materijal vrijedan trideset tisuća kruna. Kojiteži barem nekoliko tona. Kako ćeš to napraviti ljeti, kad nema snijega, pa nemožeš koristiti snowmobil?" "Konj? Džip?"

"Preko rijeka, močvara, uz planine? Razmišljaj dalje." "Nemam pojma.""Ja znam. Vidio sam sliku. U redu, bok.""Čekaj.""Da?""Zamolio si me da provjerim Utmove aktivnosti tijekom posljednjih dana

njegova života. Nema toga previše u elektroničkom svijetu, ali obavio jenekoliko poziva. Jedan od posljednjih upućen je Aslaku Krongliju. Čini se da jeotišao u glasovnu poštu. Posljednji razgovor s njegova mobitela bio je sa SAS-om. S njihovom službom za rezervacije. Rezervirao je avionsku kartu zaKopenhagen." "Hm. Ne izgleda kao tip koji voli putovati."

380

"To je sigurno. Putovnica mu je izdana, ali nije registrirana ni u jednomsustavu rezervacija. A govorimo o godinama i godinama." "Znači, čovjek kojijedva da je napuštao kuću odjednom želi otići u Kopenhagen? Kad je trebaoputovati?"

"Jučer.""U redu. Hvala."Harry je prekinuo vezu, zgrabio kaput i okrenuo se prema vratima.

Pogledao ju je. Atraktivnu ženu koja mu je bila sestra. Htio ju je pitati snalazi lise sama, bez njega. Ali uspio se zaustaviti. Čemu postavljati tako idiotskopitanje? Kad se to nije snalazila bez njega? "Čuvaj se", rekao je.

Jens Rath spustio se na portu zajedničke uredske zgrade. Ispod jakne ikošulje leđa su mu bila natopljena znojem. Upravo je bio primio poziv u ured daga dolazi posjetiti policija. Prije nekoliko godina imao je susret s Odjelom zaprijevare, ali slučaj je odbačen. Svejedno bi ga oblio znoj kad god bi ugledaopolicijsko vozilo. A sad je Jens Rath osjećao kako mu se otvaraju sve pore. Bioje sitan muškarac i morao je podići glavu kako bi pogledao policajca koji jeupravo ustao. I nastavljao se uspravljati. Sve dok nije za pola metra nadvisivaoJensa i oprezno se ali čvrsto rukovao s njime.

"Harry Hole, Kriminalistički od... Kripos. Došli smo zbog Tonyja Leikea.""Ima li što novo?""Možemo li sjesti, Rathe?"Sjeli su u stolce Le Corbusier, a Rath je diskretno signalizirao Wenche na

recepciji da im ne donosi kavu, što je inače bio standardni postupak kad bi gaposjećivali ulagači.

"Želim da nam pokažete gdje je koliba", rekao je policajac."Koliba?""Vidio sam da ste otkazali kavu, Rathe, i to je u redu. Ni ja nemam previše

vremena. Znam i da je vaš slučaj u Odjelu za prijevare odbačen, ali treba mijedan telefonski poziv kako bih ga ponovo otvorio. Možda ni ovoga puta ništane pronađu, ali obećavam da će vam dokumentacija koju će od vas tražiti..."

Rath je zatvorio oči. "O, moj Bože...""... oduzeti više vremena nego što je trajala gradnja za kolegu, prijatelja i

dobrog znanca Tonyja Leikea. U redu?"Jens Rath imao je jedan talent, odnosno mogao je izračunati rizik brže i

učinkovitije od ikoga na svijetu. U skladu s tim trebalo u je manje od sekunde daodgovori na izračun koji mu je upravo predstavljen.

"Dobro.""Krećemo sutra u devet.""Kako...?""Jednako kako ste prevezli materijal. Helikopterom." Policajac je ustao.

381

"Samo jedno pitanje. Tony se uvijek silno brinuo da nitko ne sazna za tukolibu, mislim da ni Lene, njegova zaručnica, ne zna za nju. Pa kako...?"

"Račun za građevni materija iz Geila i fotografija vas trojice u radnojodjeći kako sjedite na gomili drvene građe ispred helikoptera."

Brzo kimanje Jensa Ratha. "Naravno. Ona fotografija." "Usput, tko ju jesnimio?"

"Pilot. Prije nego što smo uzletjeli iz Geila. A Andreasova je ideja bilaposlati je s izvještajem za medije kad smo otvorili urede. Mislio je da u radnojodjeći izgledamo bolje nego u odijelima s kravatama. A Tony se složio jer semogao stvoriti dojam da on posjeduje helikopter."

"Zašto vi ili Andreas niste spomenuli kolibu kad je Tony nestao?" JensRath slegnuo je ramenima. "Nemojte me krivo shvatiti, i mi jedva čekamo da seTony vrati. Imamo projekt u Kongu koji će propasti ako hitno ne nađemo desetmilijuna. Ali kad god Tony nestane, nestane jer on tako hoće. Može se brinuti zasebe. Ne zaboravite da je bio plaćenik. Pretpostavljam da je Tony sad negdje sažesticom u ruci, nekom egzotičnom divljakušom od žene u krilu i ceri se jer jesmislio rješenje."

"Hm", rekao je Harry. "Pretpostavljam da mu je onda maca odsjekla prst.Aerodrom Fornebu u devet ujutro."

Jens Rath ustao je i promatrao policajca. Znoj se slijevao s njega upotocima.

Kad se Harry vratio u Rikshospital, Sis je još bila ondje. Listala je časopis ijela jabuku. Promatrao je vaze lešinara. Stiglo je još cvijeća.

"Izgledaš iscrpljeno, Harry", rekla mu je. "Trebao bi otići kući." Harry senasmijao. "Ti možeš ići. Dovoljno si bila sama ovdje." "Nisam bila sama", reklaje s vragolastim osmijehom. "Pogodi tko je bio ovdje."

Harry je uzdahnuo. "Oprosti, Sis. Dovoljno mi je pogađanja na poslu.""Øystein!""Øystein Eikeland?""Da! Donio je čokoladu. Ne za tatu, za mene. Ali, oprosti, nema je više."

Toliko se smijala da su joj se oči usjekle u obraze.Kad je ustala prošetati, Harry je provjerio telefon. Dva propuštena poziva

od Kaje.Gurnuo je stolac do zida i naslonio se.

382

77

Otisak prsta

Deset minuta poslije deset helikopter je sletio na planinski hrbat zapadnood planina Hallingskarvet. Do jedanaest su pronašli kolibu.

Bila je tako skrivena od pogleda da bi se bez pomoći Jensa Ratha čak i dasu otprilike znali gdje se nalazi, dobro namučili prije nego što bi je pronašli.Koliba je bila sagrađena na stijenama daleko na istoku, na dijelu planine uzavjetrini, previsoko da bi bila izložena lavinama. Kamenje je dotegljeno sokolnog područja i cementirano u dvije goleme stijene koje su oblikovale bočnei stražnje zidove. Nije bilo sumnjivih pravih kutova. Prozori su nalikovaliotvorima za puške i bili su tako duboko u zidovima da se sunce nije odražavalou njima.

"Ovo ja zovem poštenom kolibom", rekao je Bjørn Holm, skinuo skije iodmah propao u snijeg do koljena.

Harry je Jensu rekao da njegove usluge više nisu potrebne i da se vrati dohelikoptera te čeka ondje s pilotom. Pred ulaznim vratima snijeg nije bio takodubok.

"Netko je ovdje nedavno kopao", rekao je Harry.Vrata su imala ploču i jednostavan lokot koji je bez previše muke popustio

pod Bjørnovom polugom.Prije otvaranja vrata skinuli su obične rukavice, navukli one od lateksa i

plave plastične vreće preko pancerica. Potom su ušli."Ideš", rekao je Bjørn tiho.Čitava je koliba bila jedna soba od otprilike pet puta tri metra i podsjećala

je na staromodnu kapetansku kabinu s okruglim prozorčićima i kompaktnimrješenjima radi uštede prostora. Pod, zidovi i strop bili su presvučeni grubimneobrađenim daskama koje su premazane s nekoliko slojeva bijele boje kako bise iskoristilo ono malo svjetlosti što je ulazilo. Kratak zid s desne stranezauzimala je obična radna površina sa sudoperom i ormarićem ispod njega.Ondje je bio i kauč koji je očito služio i kao krevet. Usred sobe nalazio se stol sjednim drvenim stolcem poprskanim bojom. Ispred jednog prozora stajao jeoronuli pisaći stolić s inicijalima i stihovima pjesama urezanima u drvo. S lijevestrane pored dugog zida u kojem se se otkrivala stražnja stijena stajala je peć nadrva. Da bi se iskoristilo svu moguću toplinu, dimnjak je bio zavinut oko stijene

383

udesno, pa se uzdizao okomito. Košara s drvima bila je puna brezovine i novinaza potpalu. Na zidovima su visjele karte lokalnog područja, ali bila je ondje ikarta Afrike.

Bjørn je pogledao kroz prozor iznad stola."A ovo ja zovem pristojnim pogledom. Isuse, odavde vidiš pola Norveške.""Bacimo se na posao", rekao je Harry. "Pilot nam je dao dva sata. S obale

dolazi oblak."

Mikael Bellman je, kao i obično, ustao u šest i razbudio se džogiranjem napokretnoj traci u podrumu. Ponovo je sanjao Kaju. Vozila se na motociklu srukama oko muškarca od kojeg je vidio samo kacigu i vizir. Smiješila se takosretno, pokazivala one svoje isturene zube i mahala dok su odlazili. Ali zar nisuukrali motocikl? Nije li ono njegov motocikl? Nije bio siguran jer je njezinakosa, koja je vijorila na vjetru, bila tako duga da je pokrivala registarske pločice.

Nakon trčanja Mikael se otuširao i popeo na kat kako bi doručkovao.Ukočio se prije nego što je otvorio jutarnje novine koje je Ulla, baš kao i

obično, postavila kraj njegova tanjura.Pored fotografije Sigurda Altmana alias Princa na Bijelom Konju otisnuli

su fotografiju lokalnog policajca Skaija. Stajao je ispred policijske postajeprekriženih ruku sa zelenom kapom s dugim šiltom, kao prokleti lovac namedvjede. Naslov: UHIĆEN PRINC NA BIJELOM KONJU? A pored tognaslova iznad fotografije razbijenog žutog snowmobila: U USTAOSETUPRONAĐENO JOŠ JEDNO TIJELO.

Bellman je preletio tekst tražeći riječ Kripos ili - najgore od svega - svojeime. Ništa na naslovnici. Dobro.

Otvorio je stranicu na koju je naslovnica upućivala i ondje ga je dočekaotekst sa slikom i svime:

Šef Kriposa Mikael Bellman kratko je komentirao kako ne želi davati izjavedok se Princa ne ispita. Nije htio komentirati ni činjenicu da je osumnjičenoguhitila policija u Ytre Enebakku.

"Općenito govoreći, mogu reći da je sav policijski posao timski rad. UKriposu ne pridajemo previše važnosti pojedincima koji primaju lovorike kao dasu nekakvi junaci."

To zadnje nije trebao reći. Bile su to laži, takav su dojam ostavljale i nakilometar su smrdjele na onog tko se ljuti jer gubi.

Ali to nije bilo važno. Jer ako je istina ono što mu je branitelj Johan Krohnrekao preko telefona, Bellman je dobio zlatnu priliku da sve popravi. Pa, i višeod toga. Dobio je priliku da sam ponese lovorike. Shvaćao je da je cijena koju jeKrohn postavio visoka, ali neće je on morati platiti. Platit će onaj jebeni lovac namedvjede. I Harry Hole i Kriminalistički odjel.

384

Zatvorski čuvar otvorio je vrata sobe za posjetiteljem, a Mikael Bellmanpustio je Johana Krohna neka prvi uđe. Krohn je tvrdio da je ovo razgovor, a neslužbeni intervju i da se treba održati na što je moguće neutralnijem terenu.Kako je bilo nezamislivo da Princ bude pušten iz pritvora Okružnog zatvora uOslu, Krohn i Bellman dogovorili su se da će se naći u sobi za posjetitelje,prostoriji koja se koristila za privatne susrete zatvorenika i obitelji. Nije bilokamera ni mikrofona, tek obična soba bez prozora koju se nemušto pokušalorazvedriti heklanim stolnjakom i norveškom tapiserijom. Ovdje su se djevojke isupruge smjele susresti s partnerima, a opruge na kauču umrljanom spermombile su tako istrošene da je Bellman mogao vidjeti Krohna kako tone u materijalprije nego što je sam sjeo na stolac.

Sigurd Altman sjedio je na stolcu na jednom kraju stola. Bellman je sjeo nadrugi, pa su on i Altman bili gotovo iste visine.

Altmanovo je lice bilo vitko, oči duboko usađene, a usta istaknuta sizbočenim zubima - sve je to Bellmana podsjećalo na fotografije izmučenihZidova u Auschwitzu. I na čudovište iz Aliena.

"Ovakvi razgovori se ne vode po pravilima", rekao je Bellman. "Stogamoram inzistirati da nitko ne piše bilješke i da sve što kažemo ostane izmeđuovih zidova."

"U isto vrijeme moramo imati jamstvo da će tužiteljeva strana poštovatiuvjete priznanja", rekao je Krohn.

"Imate moju riječ", rekao je Bellman."Na tome sam vam neizmjerno zahvalan. Što još imate?""Što još?" Bellman se osmjehnuo. "Što biste još htjeli? Potpisani

sporazum?" Kakav arogantni seronja od odvjetnika."Ako je moguće", rekao je Krohn i gurnuo komad papira preko stola.Bellman se zagledao u papir. Preletio ga je pogledom, koji je skakao s

rečenice na rečenicu."Naravno, nikome ga nećemo pokazati ako ne bude potrebe", objasnio je

Krohn. "A dokument će biti vraćen kad uvjeti budu ispunjeni. A ovo je..." pružioje Bellmanu nalivpero S. T. Dupont, najbolje nalivpero koje postoji."

Bellman je uzeo nalivpero i položio ga na stol kraj sebe."Ako je priča dovoljno dobra, potpisat ću", rekao je."Ako bi ovo trebalo biti mjesto zločina, krivac je prilično dobro počistio za

sobom."Bjørn Holm stavio je ruke na bokove i pogledao sobu. Pretražili su je od

vrha do dna, ladice i ormariće, posvuda posvijetlili tražeći krv i uzeli otiske.Stavio je laptop na radnu površinu, spojio ga s čitačem otisaka prstiju veličinekutije šibica, sličnim onome kakve sad rabe aerodromi za identifikaciju putnika.Zasad su svi otisci odgovarali jednoj osobi: Tonyju Leikeu.

385

"Nastavi", rekao je Harry sada već na koljenima ispod sudopera, gdje jerastavljao plastične cijevi. "Ovdje je negdje."

"Što?""Ne znam. Nešto.""Ako nastavimo, trebat će nam grijanje.""Onda zapali peć."Bjørn Holm čučnuo je pored peći, otvorio vratašca i počeo trgati i savijati

novine iz košare."Što si ponudio Skaiju da bi ga uvjerio da se pridruži tvojoj igrici? Svašta

riskira ako se sazna istina.""On ništa ne riskira", rekao je Harry. "Nije rekao ni jednu jedinu laž.

Pogledaj njegove izjave. Mediji su donijeli pogrešne zaključke. A ne postojepolicijske upute koje određuju tko može, a tko ne može uhititi osumnjičenog.Nisam mu morao ništa ponuditi da bi mi pomogao. Rekao je da ga ja nervirammanje od Bellmana i da mu je to dovoljno dobar razlog."

"To je sve?""Hm. Ispričao mi je o svojoj kćeri Mii. Stvari s njom nisu ispale sjajno. U

takvim slučajevima roditelji traže nešto konkretno u čemu mogu pronaćikrivnju. A Skai smatra da je noć ispred plesne dvorane obilježila Miu za čitavživot. Lokalni tračevi tvrde da su Mia i Ole izlazili i da Ole nije naletio nanevino ljubakanje u šumi. U Skaijevim očima Ole i Tony dijele krivnju zaprobleme njegove kćeri."

Bjørn je odmahnuo glavom. "Žrtve, žrtve na svakom koraku." Harry jeprišao Bjørnu i pružio ruku. U dlanu su mu ležali komadići nalik žici izrezanoj sograde. "Ovo je bilo ispod odvodne cijevi. Imaš pojma o čemu je riječ?"

Bjørn je uzeo komadiće žice i proučavao ih."Hej", planuo je Harry. "Što je to?""Što je što?""Novine. Pogledaj, to je tiskovna konferencija na kojoj smo objavili varku

s Iskom Peller."Holm je pogledao Bellmanovu fotografiju koja se pokazala kad je otkinuo

prvu stranicu. "Pa, da ne povjeruješ...""Novine su stare samo nekoliko dana. Netko je nedavno bio ovdje.""Pa, da ne povjeruješ.""Možda ima otisaka na naslov..." Harry je pogledao peć u kojoj su prve

stranice već nestajale u plamenu."Oprosti", rekao je Bjørn. "Ali mogu pogledati ostale stranice." "U redu.

Zapravo me zanimalo drvo.""Oh?"

386

"U krugu od pet kilometara nema ni stabla. Ti provjeri novine, a ja ćuprošetati."

Mikaelu Bellmanu nije se sviđao Sigurd Altman. Nisu mu se sviđalenjegove hladne oči. Nije mu se sviđalo koščato tijelo, zubi pritisnuti naunutrašnju stranu usana ni ono njegovo šeptrljavo šuškanje. Ali Sigurd Altmanmu se nije morao sviđati da bi ga smatrao svojim iskupiteljem i dobročiniteljem.Jer sa svakom riječi koju je Altman izgovarao Bellman je bio bliže trijumfu.

"Pretpostavljam da ste pročitali Holeovu verziju događaja?" rekao jeAltman.

"Mislite, Skaijev izvještaj?" upitao je Bellman. "Skaijevu verzijudogađaja?"

Altman si je dopustio lukav osmijeh. "Kako vam je draže. Priča koju jeHarry ispričao zapravo je iznenađujuće točna. Jedini je problem što ima samojedan konkretni dokaz. Moje otiske prstiju kod Leikea. Pa, recimo da sam bioondje. Posjetio sam ga. I pričali smo o dobrim starim danima."

Bellman je slegnuo ramenima. "I mislite da će porota povjerovati u to?""Volim vjerovati da ulijevam povjerenje. Ali..." Altmanove su se usne

razvukle i otkrile zubno meso "... neću morati izaći pred porotu, zar ne?"Harry je cjepanice pronašao ispod zelene cerade, točno ispod stijene koja je

virila iz boka planine. Sjekira je bila zabijena u oveću kladu koja je i služila zacijepanje drva, a pored nje je stajao nož. Harry se ogledao oko sebe i šutnuosnijeg. Ovdje nije bilo ničeg zanimljivog. Nogom je okrznuo nešto. Praznubijelu plastičnu vreću. Sagnuo se. Na njoj je stajala naljepnica. Deset metaragaze. Što je to radilo ovdje?

Harry je nakrivio glavu i na trenutak promotrio kladu. Pogledao je crnuoštricu u drvetu. I nož. Pa ručku. Žuta, glatka. Što nož radi na kladi? Naravno,može biti više razloga, ali...

Položio je ruku na postolje da mu batrljak srednjeg prsta bude usmjerenprema gore, a ostali su prsti bili stisnuti kraj njega.

Harry je oprezno oslobodio nož s dva prsta na vrhu ručke. Oštrica je bilaoštra kao britva. S tragovima materijala koji je često viđao u svojem poslu. Tadje poput jelena pojurio kroz dubok snijeg.

Kad je Harry upao u kolibu, Bjørn je podigao pogled s računala. "Opetsamo Tony Leike", uzdahnuo je.

"Ima krvi na oštrici", rekao je Harry bez daha. "Provjeri otiske na ručki."Bjørn je oprezno uhvatio ručku. Poprskao je crni prah po glatkom

neukaljanom žutom drvetu i nježno puhnuo."Ovdje je samo jedan komplet otisaka, no prilično su lijepi", rekao je.

"Možda ima i stanica epitela.""Tooo!" viknuo je Harry.

387

"U čemu je stvar?""Onaj tko je ostavio otisak odrezao je Leikeu prst.""Oh. Zašto si tako...?""Ima krvi na kladi za cijepanje drva. A imao je i gazu spremnu da podveže

ranu. A imam ideju i gdje sam već vidio ovaj nož. Na onoj zrnatoj slici AdeleVetlesen."

Bjørn Holm tiho je zazviždao i pritisnuo foliju na ručku da se prah zalijepi.Tad je foliju prinio skeneru.

"Sigurde Altmane, možda imaš dobrog odvjetnika koji će objasniti tvojeotiske na Leikeovu stolu", prošaptao je Harry dok je Bjørn pritiskao gumb zapretraživanje. Obojica su pratila plavu liniju koja se trzavo pomicala udesno.

"Ali ne i otisak na ovom nožu."Ulitavanje...Pronađena 1 podudarnost.Bjørn Holm je pritisnuo "Prikaži". Harry se zagledao u ime koje se

prikazalo."I dalje misliš da otisak pripada osobi koja je odrezala Tonyju prst?" upitao

je Bjørn Holm.

388

78

Dogovor

"Nakon što sam vidio Adele i Tonyja kako se kao psi ševe pored toaleta,sve mi se vratilo. Sve što sam uspješno potisnuo. Sve što sam, kako je psihologrekao, ostavio iza sebe. Kao da je životinja bila vezana lancima, ali onda jenahranjena i narasla, postala jačom nego ikad. I sad je bila slobodna. Harry jebio posve u pravu. Planirao sam se osvetiti Tonyju, javno ga poniziti - baš kaošto je on ponizio mene."

Sigurd Altman pogledao je dlanove i nasmiješio se."No od te je točke Harry u krivu. Nisam planirao Adeleino umorstvo. Samo

sam htio javno poniziti Tonyja. Posebno pred onima koji su, kako se nadao,trebali postati njegovom obitelji, pred onom kravom muzarom od Galtungove,koja je trebala financirati onu njegovu kongoansku pustolovinu. Zašto bi seinače netko poput Tonyja oženio mišicom poput Lene Galtung?"

"Istina", nasmiješio se Mikael Bellman kako bi pokazao da je na njegovojstrani.

"Pa sam Tonyju napisao pismo pretvarajući se da sam Adele. Napisao samda mi je napravio dijete i da ću ga zadržati. No kao buduća samohrana majkamoram se pobrinuti za njega, pa želim novac za šutnju. Četristo tisuća u prvojrundi. Trebao se pojaviti dva dana kasnije, u ponoć na parkiralištu iza trgovineelektričnim uređajima Lefddal u Sandviki i donijeti novac. Tad sam poslaopismo Adele praveći se da sam Tony i pitao možemo li se naći u to vrijeme natom mjestu. Znao sam da okolina odgovara Adeleinom ukusu, a pretpostavljaosam da nisu razmijenili imena i brojeve telefona, ako me razumijete. Varka nijetrebala biti otkrivena dok ne bude prekasno, dok ne dobijem ono što želim. Ujedanaest sam bio na položaju. Sjedio sam u automobilu s pripremljenimfotoaparatom. Plan je bio snimiti fotografije susreta ma kako on završio, svađomili ševom, i poslati ih Andersu Galtungu s čitavom pričom. To je bilo sve."

Sigurd je pogledao Bellmana i ponovio: "To je bilo sve." Bellman jekimnuo, a Sigurd Altman je nastavio. "Tony je stigao rano. Parkirao je, izašao iizvidio teren. Tad je nestao u sjenama drveća pored rijeke. Sakrio sam se izaupravljača. Adele je došla. Spustio sam prozor kako bih uhvatio sve što sedogađa. Stajala je ondje, čekala, ogledavala se, provjeravala sat. Vidio samTonyja tik iza nje, bio je tako blizu da je bilo gotovo nevjerojatno što ga niječula. Vidio sam kako izvlači veliki nož Sami i prislanja joj ga na vrat. Borila se imigoljila dok ju je nosio do automobila. Kad su se vrata otvorila, vidio sam da

389

ima plastiku na sjedalima. Nisam čuo što joj je Tony govorio, ali uzeo samfotoaparat i povećao sliku. Vidio sam da joj gura olovku u ruku; očito joj jediktirao što će napisati na razglednici."

"Razglednica iz Kigalija", rekao je Bellman. "Sve je isplanirao. Trebala jenestati."

"Snimio sam fotografije i nisam ni na što drugo mislio. A onda sam vidiokako iznenada podiže ruku i zabija joj nož u vrat. Nisam vjerovao vlastitimočima. Krv je pošpricala vjetrobransko staklo." Dvojica muškaraca nisuprimijetila da se Krohn bori za zrak. "Neko je vrijeme čekao. Ostavio joj je nožu vratu, kao da joj je prvo htio iscijediti krv. Tad ju je podigao, odnio dostražnjeg kraja vozila i bacio u prtljažnik. Kad se spremao ponovo ući u auto,zastao je i kao da je onjušio zrak. Stajao je ispod ulične svjetiljke i tad sam gavidio: iste raširene oči, isti cerek koji je imao na usnama kad je mene bacio natlo ispred plesne dvorane i zabio mi nož u usta. Dugo nakon što se Tonyodvezao s Adele, i dalje sam sjedio u automobilu, paraliziran od užasa. Nisam semogao pomaknuti. Znao sam da sad ne mogu poslati pismo Andersu Galtungu ukojem sve otkrivam. Nisam mogao reći nikome drugome. Jer sam upravo postaosuučesnik u ubojstvu."

Sigurd je otpio gutljaj vode iz čaše ispred sebe i pogledao Johana Krohnakoji mu je uzvratio kimanjem.

Bellman je pročistio grlo. "Tehnički, niste suučesnik u umorstvu. Najgorabi optužba bila ucjena ili prijevara. Mogli ste tad stati. Bilo bi to vrlo neugodnoza vas, ali mogli ste otići na policiju. Imali ste fotografije koje potvrđuju vašupriču."

"Svejedno bi me optužili i osudili. Tvrdili bi da ja bolje od ikoga na svijetuznam da Tony pod pritiskom postaje nasilan i da sam sve pokrenuo, da samdjelovao s predumišljajem."

"Nije vam palo na pamet da bi se ovo moglo dogoditi?" upitao je Bellmanignorirajući Krohnov prijekorni pogled.

Sigurd Altman se nasmiješio. "Nije li čudno kako najteže tumačimo vlastitenamjere? Ili ih se sjećamo? Iskreno, ne sjećam se što sam očekivao da će sedogoditi."

Jer to ne želiš, pomislio je Bellman, kimajući i mrmljajući kao da jezahvalan što mu Altman da je nove uvide u ljudsku dušu.

"Nekoliko sam dana razmišljao", rekao je Altman. "Onda sam se vratio ukolibu u Håvassu i istrgnuo stranicu iz knjige gostiju sa svim imenima iadresama. Tad sam poslao novo pismo Tonyju. U njemu sam rekao da znam štoje učinio i da znam zašto. Vidio sam ga kako ševi Adele u kolibi u Håvassu. Ihtio sam novac. Potpisao sam ga kao Borgny Stem-Myhre. Nekoliko sam danakasnije pročitao da je ubijena u podrumu. Tu je trebalo stati. Policija je trebalaistražiti slučaj i pronaći Tonyja. To su trebali učiniti. Uhititi ga." Sigurd Altman

390

podigao je glas i Bellman se mogao zakleti da iza okruglih naočala vidi suze uočima.

"Ali niste imali ni traga, bili ste posve zbunjeni. Pa sam mu davao novežrtve, prijeteći mu novim imenima s popisa gostiju. Izrezao sam slike žrtava iznovina i objesio ih na zid sobe za rezanje u tvornici Kadok, zajedno s pismimakoja sam poslao u ime žrtava. Čim bi Tony ubio jednu osobu, stiglo bi drugopismo tvrdeći da je ta osoba poslala sva prethodna i da zna kako sada ima dva,tri, četiri života na duši. A cijena šutnje rasla je u skladu s tim." Altman senagnuo naprijed; zvučao je izmučeno. "Učinio sam to kako bih vam dao prilikuda ga uhvatite. Ubojica griješi, zar ne? A što je više ubojstava, to je veća šansada ga se uhvati."

"I tako postaje sve bolji u onome što radi", rekao je Bellman. "Sjetite se,Tonyju Leikeu nasilje nije novost. Ne možete tako dugo biti plaćenik u Africi, ada nemate krvi na rukama. Uostalom, kao i vi.

"Krv na mojim rukama?" vrisnuo je Altman u iznenadnoj navali ljutnje."Provalio sam u Tonyjevu kuću i nazvao Eliasa Skoga kako biste pronašli trag uTelenoru. Vi imate krvi na rukama! Kurve poput Adele i Mie, ubojice poputTonyja. Ako ne..

"Prestani, Sigurde!" Johan Krohn je ustao. "Dobro bi nam došla stanka, štokažete?"

Altman je zatvorio oči, podigao ruke i zavrtio glavom. "Dobro sam, dobrosam. Idemo završiti s ovime."

Johan Krohn pogledao je svojeg klijenta, bacio pogled na Bellmana i sjeo.Altman je duboko i glasno uzdahuo. Tad je nastavio. "Nakon trećeg

umorstva ili otprilike u to vrijeme Tony je, naravno, znao da sljedeće pismovjerojatno nije od osobe koja ga potpisuje. A ipak ih je nastavio ubijati, i to svenasilnije. Kao da me htio zastrašiti, natjerati me da se povučem, pokazati mi damože ubiti ama baš svakoga i da će naposljetku ubiti i mene."

"Ili se htio riješiti potencijalnih svjedoka koji su ga vidjeli s Adele", ubaciose Bellman. "Znao je da je u Håvassu bilo sedmero drugih ljudi, samo nijemogao saznati tko su oni."

Altman se nasmijao. "Zamislite! Kladim se da je otišao do kolibe pogledatiknjigu gostiju. Ali našao je samo batrljak otrgnutog papira. Siroti Tony!"

"A vaš motiv da nastavite?""Kako to mislite?" upitao je Altman sada oprezno."Mnogo ste ranije tijekom slučaja mogli anonimno obavijestiti policiju.

Možda ste se i vi htjeli riješiti svjedoka?"Altman je nagnuo glavu, pa mu je uho gotovo doticalo rame. "Kao što sam

rekao, teško je pratiti motive za sve što činite. Vašom podsvijesti upravlja vaš

391

nagon za preživljavanje i stoga je često racionalnija od svjesne misli. Možda jemoja podsvijest shvatila da bi za mene bilo sigurnije da Tony ukloni svesvjedoke. Tada nitko ne bi mogao reći da sam i ja bio ondje ili me iznenadaprepoznati na ulici. Ali na to nikad nećemo dobiti odgovor, zar ne?"

Peć je pucketala i pijuckala žar."Ali zašto bi, zaboga, Tony Leike odsjekao prst sam sebi?" upitao je Bjørn

Holm.Smjestio se na kauč dok je Harry kopao po kutiji za prvu pomoć koju je

pronašao u dnu kuhinjskog ormara. U njoj se nalazilo nekoliko rola zavoja. Imast za rane koja je pomagala da se krv brže zgruša. Datum na tubi pokazivao jeda je stara tek dva mjeseca.

"Altman ga je prisilio", rekao je Harry okrećući sitnu neoznačenu smeđubočicu. "Trebalo je poniziti Leikea."

"Ne zvučiš kao da sam vjeruješ u to.""Prokleto vjerujem", rekao je Harry, odvrnuo poklopac i onjušio sadržaj."Oh? Ovdje nema ni jednog jedinog otiska koji nije Leikeov, ni vlasi koja

nije Leikeova crna ni otiska stopala koji nije broj četrdeset i pet - Leikeov broj.Sigurd Altman je pepeljastoplav, a ima nogu broj četrdeset i dva, Harry."

"Onda je dobro počistio za sobom. Podsjeti me da dam ovo na analizu."Harry je gurnuo smeđu bočicu u džep jakne.

"Dobro je očistio? Ono što vjerojatno nije mjesto zločina? Isti onaj čovjekkojeg nije bilo briga što je ostavio debele masne otiske na Leikeovom stolu uHolmenveienu? Za kojeg si sam rekao da nije dobro očistio kolibu u kojoj jeubio Utma? Ne mislim da je u tome stvar, Harry. A ne misliš ni ti."

"Jebemti!" povikao je Harry. "Jebemti, jebemti, jebemti!"Naslonio je čelo na ruke i zagledao se u stol.Holm je podigao u zrak jedan od manjih komada žice pronađenih ispod

sudopera i noktom sastrugao zlatni premaz. "Usput, mislim da znam što je ovo.""Oh?" upitao je Harry ne dižući glavu."Željezo, krom, nikal i titanij.""Što?""Kao dijete nosio sam aparatić za zube. Žice je trebalo svinuti i zakačiti."Harry je iznenada podigao pogled i zagledao se u kartu Afrike. Proučavao

je države koje su ulazile jedna u drugu kao komadići slagalice. OsimMadagaskara koji je stajao po strani, kao djelić koji se ne uklapa.

"Kod zubara...""Ššš!" rekao je Harry i podigao ruku. Sad je shvatio. Sad je sve sjelo na

mjesto. Mogao je čuti samo peć i sve bliže nalete vjetra. Dva komadića slagalicebila su daleko, svaki na svojem kraju. Djed s majčine strane kraj jezera Lyseren.

392

Otac njegove majke. I fotografija u ladici u kolibi. Obiteljska fotografija. Slikanije pripadala Tonyju Leikeu, već Oddu Utmu. Artritis. Što mu je ono Tony biorekao? Nije zarazan, već nasljedan. Dječak velikih isturenih zubi. I muškaractvrdih stisnutih usana, kao da krije mračnu tajnu. Skrivao je trule zube i zubnuprotezu.

Kamen. Tamni kamen koji je pronašao na podu u kupaonici u kolibi. Stavioje ruku u džep. Predao ga je Bjørnu.

"Reci mi", rekao je i progutao knedlu. "Naišao sam na ovo. Misliš li da bito mogao biti zub?"

Bjørn ga je približio svjetlu. Postrugao noktom. "Mogao bi." "Idemonazad", rekao je Harry i osjetio kako mu se kostriješe dlake na vratu. "Odmah.Nije ih ubio prokleti Altman."

"Oh?""Ubojica je Tony Leike."

"Sigurno ste u novinama pročitali da je Tony Leike pušten nakon što jeuhićen", rekao je Bellman. "Imao je divnu stvar koja se zove alibi. Mogao jedokazati da je u vrijeme kad su Borgny i Charlotte ubijene bio na drugommjestu."

"O tome ne znam ništa", rekao je Sigurd Altman i prekrižio ruke. "Znamsamo da sam ga vidio kako zabija nož u Adelein vrat. I da su pisma koja samposlao navodne pošiljatelje kasnije stajala života."

"Svjesni ste da vas to u najmanju ruku čini sudionikom u ubojstvu, je litako?"

Johan Krohn se nakašljao. "A vi ste svjesni, jelda, da ste sklopili dogovorkojim ćete pravog ubojicu dobiti na srebrnom pladnju, i vi i Kripos? Svi će vašiinterni problemi biti riješeni, Bellmane. Dobit ćete zasluge i imat ćete svjedokakoji će na sudu reći da je vidio kako Tony Leike ubija Adele Vetlesen. Sveostalo ostaje između vas i mene."

"A vaš klijent je slobodan?""Takav je dogovor.""A što ako je Leike sačuvao pisma i ona se pojave na suđenju?" upitao je

Bellman. "Onda imamo problem.""Upravo zato imam osjećaj da se neće pojaviti", nasmiješio se Krohn. "Ili

se varam?""A što je s fotografijama Tonyja i Adele koje ste snimili?""Nestale su u požaru u Kadoku", rekao je Altman. "Zbog onog gada

Holea."Mikael Bellman je polako kimnuo. Pa podigao nalivpero. S. T. Dupont.

Olovo i čelik.

393

Bilo je teško.Ali kad ga je prislonio na papir, potpis kao da se sam ispisao."Hvala", rekao je Harry. "Kraj."Umjesto odgovora začulo se škripanje, a onda je uslijedila tišina. Čula se

samo monotona buka helikoptera koja je dopirala izvan slušalica. Harry je saviomikrofon i pogledao van.

Prekasno.Upravo su završili razgovor s tornjem na aerodromu Gardemoen. Iz

sigurnosnih razloga imali su pristup većini informacija, uključujući popiseputnika. I mogli su potvrditi da je Odd Utmo prije dva dana otputovao uKopenhagen koristeći rezerviranu kartu.

Krajolik se polako pomicao pod njima.Harry ga je zamislio kako stoji ondje s putovnicom čovjeka kojega je

mučio i ubio. Muškarac ili žena iza pulta rutinski su provjerili odgovara li imepopisu i razmišljali, ako su uopće pogledali fotografiju, kako je to vraškaproteza. Podigli su pogled i vidjeli iste zubarske zahvate na vjerojatno umjetnoposmeđenim zubima ispred sebe, protezu koju je Tony Leike vjerojatno moraosaviti i izrezati kako bi odgovarala njegovim porculanski bijelim zubima.

Uletjeli su u oluju koja je prsnula po balonu od pleksiglasa, slila sepostrance u potocima vode i nestala. Nekoliko sekundi kasnije kao da uopće nijepostojala.

Prst.Tony Leike odsjekao je prst sam sebi i poslao ga Harryju kao konačnu

varku, kako bi pokazao da Tonyja Leikea treba smatrati mrtvim. Moglo ga sezaboraviti, otpisati, ostaviti po strani. Je li Leike slučajno odabrao isti prst koji jenedostajao Harryju kako bi mu bio sličniji?

Ali što je s alibijem, neprobojnim alibijem?Harry je već ranije razmišljao o tome, ali odbacio je tu ideju jer su

hladnokrvni ubojice rijetkost, devijacije, perverzne duše u pravom smislu teriječi. Je li u priči mogao biti i netko drugi? Je li odgovor mogao bitijednostavan? Da je Tony Leike imao pomagača?

"Jebemti!" rekao je Harry dovoljno glasno da osjetljivi mikrofon preneseposljednji dio uzvika do druga tri mikrofona u helikopteru. Uhvatio je usputanpogled Jensa Ratha. Možda je Rath ipak bio u pravu. Možda Tony Leike zbiljasjedi sa žesticom u ruci i nekakvom egzotičnom divljakušom u krilu, cereći sejer je smislio rješenje.

394

79

Propušteni pozivi

U dva i petnaest helikopter je sletio na Fornebu, napušteni aerodromdvanaest minuta vožnje do središta grada. Kad su Harry i Bjørn prošli krozulazna vrata Kriposove zgrade, Harry je pitao ženu na porti zašto se ni Bellmanniti itko od starijih detektiva ne javlja na mobitel. Odgovorila mu je kako su svina sastanku.

"Zašto, dovraga, nisu pozvali i nas?" promrmljao je Harry jureći niz hodnikuz Bjørna koji je trčkarao za njim.

Otvorio je vrata bez kucanja. Sedam glava okrenulo se prema njima. Osma,glava Mikaela Bellmana, nije se morala okretati jer je sjedila na kraju dugogstola okrenuta vratima.

"Stanlio i Olio", nasmijao se Bellman, a Harry je po smijehu shvatio da jebio predmetom razgovora dok ga nije bilo. "Gdje ste bili?"

"Pa, dok ste vi sjedili ovdje i igrali se Snjeguljice i sedam patuljaka, mismo bili u kolibi Tonyja Leikea", rekao je Harry i bacio se na slobodni stolac nasuprotnom kraju stola. "I imamo vijesti. Altman nije krivac. Uhitili smopogrešnog čovjeka. Ubojica je Tony Leike."

Harry nije znao kakvu je reakciju očekivao, ali u svakom slučaju ne ovakvu- apsolutno nikakvu.

POB se naslonio na stolcu s prijateljski upitnim pogledom."Mi smo uhitili pogrešnog čovjeka? Koliko se sjećam, Skai je bio policajac

kojeg je zapala dužnost da uhiti Sigurda Altmana. Što se vijesti tiče, to i nijenešto. Što se Tonyja Leikea tiče, možda bismo trebali reći 'Dobro jutro'."

Harryjev je pogled skakao s Ærdala na Pelikan pa nazad na Bellmana, dokmu je mozak ubrzano radio. I došao do samo jednog mogućeg zaključka.

"Altman", rekao je Harry. "Altman je rekao da je to bio Leike. Sve jevrijeme znao."

"Nije samo znao", rekao je Bellman. "Baš kao što je Leike pokrenuo lavinuu Håvassu, tako je i Altman pokrenuo sva ubojstva, a da to nije ni slutio. Skai jeuhitio nevinog čovjeka, Harry." "Nevinog?" Harry je odmahnuo glavom. "Vidiosam slike u tvornici Kadok, Bellmane. Altman je upetljan, samo još ne znamkako."

395

"Ali mi znamo", rekao je Bellman. "Pa bi ovo trebao ostaviti nama..."Harry je čuo kako se riječ "odraslima" oblikuje u Bellmanovim ustima, alirečenica je izašla kao:"... prosvijetljenima, a možeš se pridružiti kad svepohvataš, Harry. Dobro? I ti, Bjørne. Možemo onda dalje. Rekao sam da nemožemo isključiti mogućnost da je Leike imao partnera, nekog tko je počinionajmanje dva umorstva za koja Leike ima alibi. Znamo da su Borgny i Charlotteumrle dok je Leike bio na poslovnim sastancima s nekoliko svjedoka."

"Pametni gad", rekao je Ærdal. "Leike je, naravno, znao da će policija naćivezu između svih ubojstava. Pa si je našao neprobojni alibi zajedno ili dva, a toje značilo da će automatski biti oslobođen za ostala ubojstva."

"Da", složio se Bellman. "Ali tko je sudionik?"Pored Harryja su letjeli prijedlozi, komentari i upiti."Motiv Tonyja Leikea za ubojstvo Adele Vetlesen teško da je bio zahtjev

za četiri stotine tisuća", ubacila se Pelikan. "Već strah da će ako se pročuje kakoje drugoj ženi napravio dijete, Lene Galtung prekinuti vezu s njime, pa se možepozdraviti s Galtungovim milijunima za projekt u Kongu. Moramo postavitipitanje tko ima iste interese."

"Drugi ulagači u Kongo", rekao je glatko izbrijan detektiv. "Što je snjegovim prijateljima financijašima u poslovnom centru?" "Tonyju LeikeuKongo je biti ili ne biti", odgovorio je Bellman. "Ali nitko od ostalihfinancijaških štrebera ne bi ubio dvoje ljudi kako bi osigurao desetpostotni udiou projektu. Ti su momci navikli gubiti i dobivati novac. Osim toga, Leike jemorao surađivati s nekim kome je vjerovao i na osobnoj i na profesionalnojrazini. Imajte na umu da je oružje umorstva isto u slučaju Borgny i Charlotte.Kako si ga ono nazvao, Harry?"

"Leopoldova jabučica", tiho je odgovorio Harry i dalje zbunjen. "Glasnije,molim te."

"Leopoldova jabučica.""Hvala ti. Iz Afrike. Iz istog mjesta u kojem je Leike bio plaćenik. Stoga je

razumno pretpostaviti da je Leike koristio nekog od bivših kompanjona i mislimda odande trebamo početi."

"Ako je plaćenika koristio za umorstva broj dva i tri, zašto ga nije koristioza sva?" upitala je Pelikan. "Onda bi imao alibi za sve." "A dobio bi i popust nakoličinu", ubacio se nansenovski brk. "Plaćenik ionako ne može dobiti gorukaznu od doživotnog zatvora." "Možda ima stvari koje ne znamo", rekao jeBellman. "Banalnih razloga kao što su manjak vremena ili Leikeov manjaknovca. Ili najčešći razlog u kriminalističkim slučajevima: Jednostavno se takodogodilo."

Oko stola svi su s odobravanjem kimali; činilo se da je čak i Pelikanzadovoljna odgovorom.

396

"Ima li još pitanja? Ne? Onda bih htio iskoristiti ovu priliku i zahvalitiHarryju Holeu koji je dosad bio s nama. Kako nam njegovo znanje više nije odkoristi, odmah se vraća u Kriminalistički odjel. Bilo je poticajno doživjetidrugačiji pristup rješavanju ubojstava, Harry. Možda nisi riješio ovaj slučaj, alitko zna? Možda te u Grønlandu čekaju zanimljivi slučajevi u Kriminalističkomodjelu. Sad me čeka konferencija za novinare."

Harry je pogledao Bellmana. Morao mu se diviti. Onako kako se divišžoharu kojeg vodom potjeraš niz toalet, a on ponovo izgmiže. I opet. Inaposljetku zavlada čitavim svijetom.

* * *

Kraj Olavova kreveta u Rikshospitalu sekunde, minute i sati prolazili supolagano, nepromjenjivo monotono. Medicinska sestra došla je i otišla. Sis jedošla i otišla. Cvijeća je stizalo sve više.

Harry je vidio kako rodbina ne može podnijeti čekanje posljednjeg dahasvojih voljenih, kako naposljetku mole, preklinju da smrt dođe i oslobodi ih.Nikad se nije osjećao bližim ocu nego sad u ovoj tihoj sobi u kojoj se svesvodilo na disanje i sljedeći otkucaj srca. Gledati Olava Holea bilo je nalikgledanju samoga sebe dok mirno postojiš između života i ništavila.

Detektivi u Kriposu vidjeli su i shvatili mnogo toga. Ali ne i očitupoveznicu. Koja je cjelinu činila neizmjerno jasnijom. Vezu između farmeobitelji Leike i Ustaoseta. Između glasina i duha nestalog dječaka s Utmovefarme i muškarca koji je pustopoljinu nazivao "svojim terenom". Između TonyjaLeikea i dječaka na fotografiji s ružnim ocem i prelijepom majkom.

Tu i tamo Harry bi bacio pogled na mobitel i vidio propušten poziv. Hagen.Øystein. Kaja. Opet Kaja. Uskoro će joj morati odgovoriti na pozive. Nazvao juje.

"Mogu li doći k tebi večeras?" upitala je.

397

80

Ritam

Kiša je bubnjala po daskama mola. Harry je prišao muškarcu koji je stajaona rubu, okrenut na drugu stranu.

'"Jutro, Skai.""'Jutro, Hole", odgovorio je policajac ne okrećući se. Vrh ribič- kog štapa

bio je okrenut prema flaksu koji je nestajao u šašu kraj suprotne obale."Jesi li što ulovio?""Nisam", odgovorio je Skai. "Zapleo sam se u prokleti šaš." "Žao mi je što

to čujem. Jesi li danas pročitao novine?" "Ovamo u pripizdinu dolaze tek kasnoujutro."

Harry je znao da to nije istina, ali je svejedno kimnuo."Ali pretpostavljam da su napisali kako sam seoski idiot", rekao je Skai.

"Morali su dovesti gradske ljude iz Kriposa da riješe nered." "Kao što samrekao: Žao mi je."

Skai je slegnuo ramenima. "Ne žalim se. Bio si otvoren, znao sam štoradim. A i bilo je zabavno. Ovdje se rijetko nešto događa." "Hm. Ne pišu previšeo tebi, više ih zanima činjenica da je Tony Leike ipak ubojica. Bellmana mnogocitiraju."

"To je istina.""Uskoro će otkriti i tko je Tonyjev otac."Skai se okrenuo i pogledao Harryja."Trebao sam se toga prije sjetiti, posebno nakon što smo pričali o promjeni

imena.""Sada mi nije jasno o čemu govoriš, Hole.""Upravo si mi ti to rekao, Skai. Tony je živio s djedom na farmi obitelji

Leike. S majčinim ocem. Tony je bio uzeo majčino prezime.""Nema ničeg neobičnog u tome.""Možda. Ali u ovom je slučaju postojao dobar razlog za to. Tony se skrivao

kod djeda. Majka ga je onamo poslala.""Zašto si to zaključio?""Zbog kolegice", rekao je Harry i na trenutak mu se učinilo da mu je opet

nosnice ispunio njezin noćni miris. "Rekla mi je nešto što joj je ispričao

398

policajac iz Ustaoseta. O obitelji Utmo. O ocu i sinu koji su se toliko mrzili da jemržnja gotovo eskalirala u ubojstvo."

"Ubojstvo?""Provjerio sam dosje Odda Utma. Bio je, kao i sin, poznat po napadajima

bijesa. Kao mladić proveo je osam godina u zatvoru jer je zbog ljubomorepočinio ubojstvo. Nakon toga se preselio u pustopoljinu. Oženio je Karen Leikei dobili su sina. Sin je ušao u puberetet, bio je već zgodan, visok i šarmantan.Dva muškarca i žena u gotovo potpunoj izolaciji. Muškarac s osudom zaubojstvo u ljubomornom ispadu bijesa. Čini se da je Karen pokušala spriječititragediju, pa je potajno poslala sina od kuće i ostavila jednu njegovu cipelu napodručju koje je upravo bila pogodila jaka lavina." "To mi je novost, Hole."

Harry je polako kimnuo. "Bojim se da je samo uspjela odgoditi tragediju.Njezino je tijelo upravo pronađeno u dnu klisure s metkom u lubanji. Nekolikometara dalje njezin je suprug i ubojica ležao smrvljen ispod snowmobila. Bio jemučen. Većina kože s ruku i leđa je spaljena, a zubi su mu iščupani. Pogodi tkoje to napravio?" "O, moj Bože..."

Harry je stavio cigaretu u usta."Kako si otkrio vezu?" upitao je Skai."Sličnost, geni." Pripalio je cigaretu. "Otac i sin. Možeš pokušati pobjeći,

ali uvijek te čeka, kao prokletstvo. Mislim da je Odd Utmo shvatio da umorstvaiz kolibe u Håvassu znače da će i on biti meta i da ga progoni duh njegovapreminulog sina. Pa je s farme pobjegao u kolibu Turističke zajednice, sigurnoskrivenu između klisura. Ponio je obiteljsku fotografiju, fotografiju obitelji kojuje sam bio uništio. Zamisli uplašenog ubojicu, možda prepunog kajanja, samogsa svojim mislima."

"To mu je već bila dovoljna kazna.""Pronašao sam fotografiju. Tony je imao sreće; naslijedio je majčinu

ljepotu. Na fotografiji dječaka teško je uočiti ikakvu sličnost s odraslimTonyjem. Ali već je imao velike bijele zube. A njegov je otac svoje skrivao. Potome su se razlikovali."

"Mislio sam da si rekao da ih je odala sličnost."Harry je kimnuo. "Imali su istu bolest.""Bili su ubojice."Harry je zavrtio glavom. "Kad sam rekao bolest, mislio sam na fizičku

bolest, Skai. Mislio sam da su obojica imala artritis. Obiteljska je veza jutrospotvrđena. DNK analiza mesa s peći i kose Tonyja Leikea potvrđuje da je riječ oocu i sinu."

Skai je kimnuo.

399

"Pa", rekao je Harry, "došao sam ti zahvaliti na pomoći i izraziti žaljenjezbog ishoda. Bjørn Holm ti pozdravlja ženu i kaže da su mesne okruglice i pireod repe najbolji koje je ikad kušao."

Skai se brzo osmjehnuo. "Većina ljudi tako misli. Čak je i Tony to volio.""Oh?"Skai je slegnuo ramenima i izvukao nož iz korica na pojasu. "Rekao sam ti

da je Mia bila zaljubljena u tog momka, jelda? Dogodilo se to brzo nakon što jeizrezao Olea. Dovela ga je na ručak jednog dana, kad je znala da neću biti kodkuće. Žena nije rekla ništa kad se pojavio iako je, naravno, bilo nevolja kad samsaznao. Ali znaš kakve su cure kad se zaljube u toj dobi. Pokušao sam jojobjasniti da je Tony nasilan. Kakva sam bio budala... Trebao sam znati da će sejoš jače zalijepiti za njega što ga gorim budem prikazivao. Bili su oni protivostatka svijeta. Pa, i sam si to vidio u žena koje pišu osuđenim ubojicama."

Harry je kimnuo."Mia bi napustila dom i slijedila ga na kraj svijeta, jednostavno nije bilo

mjere u svemu tome", rekao je Skai, prerezao flaks i počeo ga namatati.Harry je pratio povlačenje flaksa. "Hm. Na kraj svijeta." "Aha.""Vidim."Skai je prestao povlačiti i pogledao Harryja. "Ne", rekao je odlučno."Zašto ne?""Nije se dogodilo ono o čemu razmišljaš.""A to je?""Tony i Mia kasnije se nisu susreli. Prekinuo je s njom i poslije se nikad

više nisu vidjeli. Njezin se život nastavio bez njega. Ona nema veze s ovimslučajem, razumiješ li? Imaš moju riječ. Upravo sređuje život, pa, molim te,nemoj..."

Harry je kimnuo i izvadio iz usta cigaretu koju je kiša bila ugasila."Više ne radim na slučaju", rekao je. "Ali tvoja bi riječ bila dovoljna."Dok je Harry kretao s parkirališta, pogledao je u retrovizor i promatrao

Skaija kako sprema ribičku opremu.Rikshospital. Sad je imao ritam. Vrijeme nije bilo ispresijecano

događajima, teklo je kao struja. Pomislio je da zatraži madrac. Tad bi svenalikovalo Chungking Mansionu.

400

81

Farovi

Prošla su tri dana. Bio je živ. Svi su bili živi.Nitko nije znao gdje je Tony Leike, a trag lažnog Odda Utma završavao je

u Kopenhagenu. Jedne su novine na naslovnici objavile veliku fotografiju LeneGaltung sa šalom preko glave i velikim sunčanim naočalama u stilu Grete Garbou njezinim najboljim danima. Naslov je glasio: BEZ KOMENTARA. A sad jenitko nije vidio već dva dana nakon što se odlučila sakriti, po svemu sudeći uočevoj kući u Londonu. Nekoliko je novina objavilo fotografiju Tonyja u radnojodjeći ispred helikoptera. Jedne su imale naslov: PRINC NA BIJELOM KONJUIZVEO TRIK NESTAJANJA. Sad su ga zvali Princem, nadimak je ušao uupotrebu, a osim toga bolje je pristajao Leikeu nego Altmanu. Prilično neobično,nitko od novinara još nije uspio povezati Tonyja Leikea s farmom Utmovih.Majka, i Tony kasnije, očito su dobro sakrili tragove.

Mikael Bellman svakodnevno je održavao konferencije za novinare. Natelevizijskom showu pokazao je svoje pedagoške vještine i sve očaraopobjedničkim osmijehom objašnjavajući kako je slučaj riješen. Naravno, iznosioje svoju verziju priče. Činjenica da ubojica nije uhvaćen činila se manjevažnom; važno je bilo da je Tony "Princ na Bijelom Konju" Leike otkriven,neutraliziran i da mu se stalo na kraj.

Svake večeri tama se spuštala nekoliko minuta kasnije. Svi su čekaliproljeće ili led, barem jedno od to dvoje, ali nisu imali sreće.

Farovi su šarali po stropu.Harry je ležao na boku i promatrao kako se dim cigarete koluta tvoreći

filigranske i nepredvidive obrasce."Tako si tih", rekla je Kaja i stisnula se uz njega."Bit ću ovdje do sprovoda", rekao je. "Onda odlazim."Povukao je još jedan dim. Nije odgovorila. A onda je, na svoje

iznenađenje, osjetio nešto toplo na lopaticama. Odložio je cigaretu na rubpepeljare i okrenuo se prema njoj. "Zar plačeš?"

"Pokušavam ne plakati", odgovorila je i šmrcnula. "Ne znam što mespopalo."

"Želiš cigaretu?"

401

Odmahnula je glavom i obrisala suze. "Mikael me danas nazvao. Htio je dase nađemo."

"Hm."Položila je glavu na njegova prsa. "Ne želiš znati što sam mu odgovorila?""Samo ako mi želiš reći.""Rekla sam ne. A onda je on rekao da ću zažaliti. Da ćeš me povući sa

sobom. Da to neće biti prvi put da si to nekome učinio." "Pa, u pravu je."Podigla je glavu. "Ali to nije važno, zar ne shvaćaš? Želim biti s tobom,

gdje god bio." Ponovo su potekle suze. "Ako je to na dnu, onda želim biti dolje.""Ali neće biti ničega", rekao je Harry. "Čak ni mene. Vidjela si me u

Chungkingu. Bit će kao poslije lavine. Ista koliba, samo ćeš biti usamljena inapuštena."

"Našao si me i izvukao. Mogu učiniti isto za tebe.""Što ako se ne želim izvući? Nemaš više umirućih očeva kojima me možeš

pridobiti.""Voliš me, Harry. Znam da me voliš. To je dovoljno dobar razlog, zar ne?

Ja sam dovoljno dobar razlog."Harry joj je pomilovao kosu, obraze, prstima joj obrisao suze, prinio ih

usnama i poljubio."Da", rekao je s tužnim osmijehom. "Ti si dovoljno dobar razlog."Uhvatila ga je za ruku i poljubila mjesto koje je on poljubio. "Nemoj",

prošaptala je. "Nemoj to reći. Nemoj reći kamo ideš. Tako me nećeš povućidolje. Vidiš, pratit ću te na kraj svijeta."

Privukao ju je k sebi. I odjednom je osjetio da nešto popušta, poput mišićakoji je bez njegova znanja dugo bio posve zgrčen. Pustio se, dopustio je samsebi da padne. I bol koja je bila ondje odjednom se otopila, postala nešto toplošto je kolalo njegovim krvotokom, smekšavalo ga, davalo mu mir. Osjećajslobodnog pada bio je tako oslobađajući da je osjetio kako mu se grlo steže. Iznao je da je dio njega to želio, upravo ovo, i gore u snježnoj izmaglici iznadklisura.

"Na kraj svijeta", prošaptala je, već brže dišući.Farovi nisu prestajali šarati po stropu.

402

82

Crvena

Harry je sjedio kraj očeva kreveta. Još je bio mrak kad je medicinska sestraušla sa šalicom kave, upitala ga je li doručkovao i spustila mu sjajan časopis ukrilo.

"Znate, morate misliti na nešto drugo", rekla je, nakrivila glavu i ostaviladojam osobe koja ga se sprema pomilovati po obrazu.

Harry je poslušno listao časopis dok se ona brinula za njegova oca. Ali nijemogao skrenuti pozornost sa žutog tiska. Fotografije Lene Galtung kako napuštapremijere i gala ručkove u novome porscheu. Naslov je glasio ŽALI ZATONYJEM, a tvrdnja nije došla od same Lene, već od njezinih slavnihprijatelja. Bile su tu i slike vrata kuće u Londonu, ali ni ondje nitko nije vidioLene. Barem je nitko nije prepoznao. Bila je tu zrnata fotografija, snimljena izdaljine, koja je prikazivala crvenokosu ženu u banci Crédit Suisse u Zürichu.Časopis je tvrdio da je to Lene Galtung jer su uspjeli doći do izjave njezinogfrizera koji je, pretpostavljao je Harry, dobio priličan iznos za sljedeću rečenicu:"Zamolila me da joj uvijem kosu i obojim je u ciglenocrvenu." O Tonyju sepisalo kao o "osumnjičenom", a priča je napisana kao skandal iz visokog društvaumjesto kao jedan od najgorih slučajeva umorstva u državi.

Harry je ustao, izašao na hodnik i nazvao Katrine Bratt. Još nije bilo sedamujutro, ali već je bila ustala. Danas je odlazila. Već ovog vikenda trebala bipočeti raditi u bergenskoj policijskoj postaji.

Nadao se da će ispočetka krenuti polako. Iako mu je bilo teško zamisliti daKatrine Bratt išta radi polako.

"Posljednji posao", rekao je."A poslije toga?" upitala je."Onda odlazim.""Nikome nećeš nedostajati.""... Više od mene.""Dušo, na kraju rečenice bila je točka.""Riječ je o banci Crédit Suisse u Zürichu. Volio bih znati ima li Lene

Galtung ondje račun. Navodno je dobila vrtoglavu svotu. Švicarske banke suzeznute. Vjerojatno će potrajati."

"Dobro, postajem prilično dobra u ovome."

403

"Dobro. A imam i ženu čije bi kretanje trebala provjeriti." "Lene Galtung?""Ne.""Ne? Kako se zove ta zvjerka?"Harry joj je rekao njezino ime slovo po slovo.U osam i petnaest Harry se zaustavio ispred doma iz bajke u

Voksenkollenu. Ispred kuće bilo je parkirano nekoliko automobila, a Harry jekroz kišu ugledao umorna lica i velike teleobjektive paparazza. Činilo se dakampiraju ondje cijele noći. Harry je pozvonio na ogradi i ušao. Na vratima jestajala žena tirkiznih očiju i čekala. "Lene nije ovdje", rekla je.

"Gdje je?""Negdje gdje je oni neće pronaći", odgovorila je i pokazala prema

parkiranim automobilima. "A vaši su mi obećali da ćete je ostaviti na mirunakon posljednjeg razgovora. To je obećanje trajalo tri sata."

"Znam", lagao je Harry. "Ali htio sam razgovarati s vama.""Sa mnom?""Mogu li ući?"Pratio ju je u kuhinju. Pokazala je prema stolcu, okrenula mu leđa i

napunila šalicu na aparatu za kavu na radnoj plohi."Koja je priča?""Koja priča?""Priča u kojoj ste vi Leneina majka."Šalica je pala na pod i razbila se u tisuću komada. Uhvatila se za radnu

plohu i vidio je kako joj se leđa podižu od disanja. Harry je na trenutakoklijevao, ali tad je duboko udahnuo i rekao ono što je došao reći.

"Napravili smo DNK test."Bijesno se okrenula. "Kako? Niste..." Naglo se zaustavila.Harryjev je pogled susreo tirkizne oči. Nasjela je na blef. Bio je svjestan

blage nelagode koju je osjećao. A ona je možda osjećala sram. Ipak je nestao."Odlazite!" protisnula je."K njima?" upitao je Harry i kimnuo prema paparazzima. "Završavam s

karijerom policajca i odlazim na put. Dobro bi mi došao kapital. Ako frizermože dobiti dvadeset tisuća kruna da kaže koju je boju Lene zatražila, koliko ćutek onda ja dobiti ako im kažem tko je njezina prava majka?"

Žena je koraknula naprijed i ljutito podigla ruku, ali tad su potekle suze.Plamen je ugasnuo u njezinim očima i utonula je u kuhinjski stolac posvenemoćna. Harry je opsovao u sebi, znajući da je bio nepotrebno grub. Ali nijeimao vremena za uglađene strateške poteze.

"Ispričavam se", rekao je. "Ali pokušavam vam spasiti kćer. A da bih toučinio, potrebna mi je pomoć. Shvaćate li?"

404

Dlanom je poklopio njezinu ruku, ali ona ju je povukla."On je ubojica", rekao je Harry. "Ali njoj je to posve nevažno, zar ne?

Ionako bi to učinila.""Učinila što?" šmrcnula je žena."Pratila ga na kraj svijeta."Nije odgovorila, samo je odmahnula glavom i tiho plakala.Harry je čekao. Ustao je, natočio si šalicu kave, otkinuo list kuhinjskog

ručnika, stavio ga na stol pred nju, sjeo i čekao. Otpio gutljaj. Čekao."Rekla sam da ne bi trebala ići mojim stopama", šmrcnula je. "Ne bi trebala

voljeti muškarca jer on... Jer on čini da se osjeća lijepom. Ljepšom nego štozapravo jest. Mislite da je blagoslov kad se to dogodi, ali zapravo je kletva."

Harry je čekao."Kad vidite kako u njegovim očima postajete lijepi, to je... kao da ste

začarani. I jeste. Opet i iznova jer mislite da će vam biti dopušteno to još jednomvidjeti."

Harry je čekao."Djetinjstvo sam provela u čergi. Putovali smo uokolo, nisam mogla ići u

školu. Kad mi je bilo osam godina, po mene je došla socijalna služba. Sašesnaest sam počela čistiti u brodarskoj tvrtki u vlasništvu Galtunga. Anders jebio zaručen kad mi je napravio dijete. On nije imao novca, ona jest. Bio sekockao s dionicama, ali cijene tankera su pale i nije imao izbora. Poslao mekući. Ali ona je saznala. I ona je odlučila da trebam zadržati dijete i dobiti posaokućne pomoćnice, a moja će djevojčica biti odgojena kao da je njihova kći.Sama nije mogla imati djece, pa su mi uzeli Lene. Pitali su me kakav joj životmogu ponuditi. Ja, samohrana majka, neobrazovana, bez obitelji kao podrške...Zbilja želim kćeri uskratiti priliku da ima dobar život? Bila sam jako mlada iuplašena, mislila sam da su u pravu, da je tako najbolje."

"Nitko nije znao za to?"Uzela je papir i obrisala nos. "Čudno kako je ljude lako prevariti kad žele

da ih se prevari. A ako i shvate prevaru, onda to ne pokazuju. Nije mi bilopreviše važno. Bila sam samo maternica koja je stvorila nasljednicuGaltungovima, pa što onda?"

"U tome je bila stvar?"Slegnula je ramenima. "Nije. Naposljetku, imala sam Lene. Dojila sam je,

hranila, mijenjala joj pelene, spavala kraj nje. Učila sam je govoriti, odgojilasam je. Ali svi smo znali da je to kratkotrajno. Da ću je jednog dana moratipustiti neka živi svoj život." "Jeste li?"

Gorko se nasmijala. "Može li majka ikad zaboraviti na svoje dijete? Kćimože zaboraviti na majku. Lene me prezire zbog onog što sam učinila. Zbogonoga što jesam. Ali pogledajte je - ona sad radi isto."

405

"Prati pogrešnog muškarca na kraj svijeta?"Ponovo je slegnula ramenima."Znate li gdje je?""Ne. Samo da je otišla biti s njime."Harry je otpio gutljaj kave. "Znam gdje je kraj svijeta", rekao je.Nije odgovorila."Mogu otići i pokušati vam je vratiti.""Ne želi se vratiti.""Mogu pokušati. Uz vašu pomoć." Harry je izvadio komad papira i stavio

ga pred nju. "Što kažete?"Pročitala je. Pa podigla pogled. Šminka joj se slijevala iz tirkiznih očiju niz

upale obraze."Zakunite mi se da ćete mi curicu vratiti živu i zdravu, Hole. Zakunite se.

Onda ću potpisati."Harryju je proučavao."Kunem se", rekao je.Ponovo vani, s upaljenom cigaretom, pomislio je na ono što je rekla. Može

li majka ikad zaboraviti na svoje dijete? O tome kako je Odd Utmo ponio sasobom fotografiju sina. Kći može zaboraviti na majku. Može li? Otpuhnuo jedim. Može li on zaboraviti?

Gunnar Hagen stajao je pored pulta s povrćem iz svojeg omiljenogpakistanskog dućana. U potpunoj je nevjerici promatrao svojeg inspektora."Želiš se vratiti u Kongo? Pronaći Lene Galtung? A to nema nikakve veze sistragom umorstva?"

"Isto kao prošli put", odgovorio je Harry i podigao povrće koje nijeraspoznavao. "Tražimo nestalu osobu."

"Nitko nije prijavio nestanak Lene Galtung osim tabloida, barem ne kolikosam ja upoznat."

"Sada jest." Harry je iz džepa kaputa izvukao papir i Hagenu pokazaopotpis. "Prijavila ga je njezina biološka majka."

"Shvaćam. A kako ću Ministarstvu pravosuđa objasniti da smo pokrenulipotragu u Kongu?"

"Imam trag.""A to je?""Pročitao sam u Se og Høru da je Lene Galtung obojila kosu u

'ciglenocrvenu'. Ne znam je li to boja koju koristimo u Norveškoj, zato samvjerojatno zapamtio."

"Zapamtio što?"

406

"To je boja kose navedena u putovnici koja pripada Juliani Verni izLeipziga. Saznao sam to kad sam Günthera zamolio da provjeri ima li uputovnici žig iz Kigalija. Ali policija nije pronašla putovnicu - nestala je.Uvjeren sam da ju je uzeo Tony Leike." "Putovnicu? I?"

"Sad je ima Lene Galtung."Hagen je u košaricu stavio malo pak choija polako odmahujući glavom.

"Čitavo putovanje u Kongo temeljiš na nečemu što si pročitao u tračerskomsmeću od novina?"

"Temeljim ga na onome što sam, ili bolje rečeno - što je Katrine Bratt -saznala o nedavnim poslovima Juliane Verni."

Hagen je krenuo prema blagajniku na podiju pored zida s desne strane."Verni je mrtva, Harry."

"Lete li mrtvaci? Pokazalo se da je Juliana Verni, točnije žena sciglenocrvenim uvojcima, kupila avionsku kartu iz Züricha do kraja svijeta."

"Kraja svijeta?""Do Gome u Kongu. Kreće sutra rano ujutro.""Onda će je uhititi kad otkriju da ima putovnicu koja pripada osobi koja je

više od dva mjeseca mrtva.""Provjerio sam s Međunarodnom organizacijom civilnog zrakoplovstva.

Kažu da treba gotovo godina dana prije nego što se broj putovnice preminuleosobe ukloni iz službenih zapisa. A to znači da je netko mogao otputovati uKongo s putovnicom Odda Utma. No nemamo sporazum o suradnji s Kongom. Iteško da nije moguće kupiti izlazak iz zatvora."

Hagen je prepustio robu blagajniku i počeo trljati sljepoočnice kako bispriječio glavobolju. "Idi i nađi je u Ziirichu. Pošalji švicarsku policiju naaerodrom."

"Držimo je pod nadzorom. Ali Lene Galtung će nas odvesti do TonyjaLeikea, šefe."

"Odvest će nas u nevolje, Harry." Hagen je platio, uzeo svoju robu iodmarširao iz trgovine u kišni vjetroviti Grønlandsleiret gdje su se ljudi žurilipodignutih ovratnika i spuštenih glava.

"Ne shvaćate. Bratt je uspjela saznati da je prije dva dana Lene Galtungispraznila račun u Ziirichu. Dva milijuna eura. Nije vrtoglava suma i svakakonije dovoljno za financiranje čitavog rudarskog projekta, ali dovoljno je da sepremosti ključna faza."

"Puka spekulacija.""Kog će joj vraga dva milijuna eura u gotovini? Dajte, šefe, nećemo dobiti

drugu priliku." Harry je ubrzao da uhvati korak s Hagenom. "U Kongu nemožete pronaći ljude koji ne žele da ih se pronađe. Jebena država je veličine

407

zapadne Europe, a sastoji se uglavnom od šuma koje bijelci nikad nisu vidjeli.Napadnimo sada. Sanjat ćete Leikea, šefe."

"Ja nemam noćne more kao ti, Harry.""Jeste li svojim najbližima rekli kako dobro spavate, šefe?" Gunnar Hagen

naglo se zaustavio."Oprostite, šefe", rekao je Harry. "Ovo je bilo ispod pojasa." "Da. I zapravo

ne znam zašto me gnjaviš i tražiš dopuštenje. Dosad ti ono nikad nije bilovažno."

"Mislio sam kako bi bilo lijepo da se, malo za promjenu, osjećate kaoglavni, šefe."

Hagen je prostrijelio Harryja pogledom. Harry je slegnuo ramenima. "Dajtemi ovo, šefe. Kasnije me možete nogirati jer sam odbio poslušati naredbe. Japreuzimam sav rizik, prihvaćam to." "Je li zbilja u redu?"

"Ionako ću poslije ovoga dati ostavku."Hagen je pogledao Harryja. "Dobro", rekao je. "Idi." Tad se okrenuo i

požurio se niz ulicu.Harry ga je stigao. "Dobro?""Da. Zapravo je dobro od samog početka.""Oh? Zašto onda niste ranije tako rekli?""Mislio sam kako bi lijepo bilo da se malo za promjenu osjećam kao

glavni."

408

Deveti dio

409

83

Kraj svijeta

Sanjala je da stoji ispred zatvorenih vrata i začula hladan krik usamljeneptice iz šume, a zvučalo je tako neobično jer je sjalo sunce i bilo je vruće.Otvorila je vrata...

Probudila se s glavom na Harryjevu ramenu i osušenom slinom u kutovimausana. Kapetanov glas objavio je da se spremaju sletjeti u Gomu. Pogledala jekroz prozor. Siva pruga s istoka najavljivala je novi dan. Prošlo je dvanaest satiotkako su napustili Oslo. Za nekoliko sati sletjet će i zrakoplov iz Züricha sJulianom Verni na popisu putnika.

"Pitao sam se zašto je Hagen odobrio da ovako slijedimo Lene", rekao jeHarry.

"Vjerojatno su mu se svidjeli tvoji razrađeni argumenti", zijevnula je Kaja."Hm. Djelovao je preopušteno. Mislim da ima asa u rukavu. Ima neko

jamstvo da zbog ovoga neće nadrljati.""Možda ima nešto o nekome iz Ministarstva pravosuđa", rekla je Kaja."Hm. Ili o Bellmanu. Možda zna da ste ti i Bellman bili u vezi?""Sumnjam", rekla je Kaja i zagledala se u tamu. "Ovdje skoro da i nema

svjetla.""Izgleda da je struja isključena", rekao je Harry. "Aerodrom valjda ima svoj

generator.""Eno, tamo je neko svjetlo", rekla je i pokazala prema crvenkastom sjaju

sjeverno od grada. "Što je to?""Nyiragongo", rekao je Harry. "To lava osvjetljava nebo.""Ma daj?" rekla je i zalijepila nos za staklo.Harry je otpio vodu. "Hoćemo li još jednom proći kroz plan?" Kimnula je i

uspravila se."Ti ostaješ na gatu za dolaske i paziš na vremena slijetanja. Paziš da sve ide

po planu. U međuvremenu ja idem u shopping. Samo je petnaest minuta docentra, pa imam dovoljno vremena prije nego što Lene sleti. Ti gledaš, pratišhoće li tko doći i pokupiti je i ako dođe, pratiš je. Budući da Lene zna kakoizgledam, čekat ću te vani u taksiju. Ako se dogodi nešto neočekivano, odmahme zoveš. Dobro?"

"Dobro. I siguran si da će stati u Gomi?"

410

"Ni u što nisam siguran. U Gomi su samo dva funkcionalna hotela, aKatrine tvrdi da ni u jednom nema rezervacija, ni na prezime Verni ni naprezime Galtung. Ali gerila kontrolira ceste na zapad i na sjever, a najbliži gradu smjeru juga udaljen je petnaest kilometara."

"Zbilja vjeruješ daju je Tony doveo ovamo samo kako bi joj izmuzaonovac?"

"Prema riječima Jensa Ratha projekt je u kritičnoj fazi. Vidiš li neki drugirazlog?"

Kaja je slegnula ramenima. "Što ako je serijski ubojica toliko sposobanvoljeti ženu da jednostavno želi biti s njom? Je li to nezamislivo?"

Harry je kimnuo. Kao da želi reći "Da, imaš pravo" ili "Da, nezamislivoje".

Dok su se kotači spuštali, čulo se zujanje i klik poput polaganih pokretakamere.

Kaja se zagledala kroz prozor."I ne sviđa mi se shopping, Harry. Čemu oružje?""Leike je nasilan.""I ne sviđa mi se putovati kao policajka na tajnom zadatku. Znam da ne

možemo prokrijumčariti oružje u Kongo, ali ne bismo li pri uhićenju trebalizatražiti pomoć od kongoanske policije?" "Kao što sam rekao, nemamosporazum o izručenju. A nije nemoguće da lovaš poput Leikea na plaći ima ilokalnu policiju. A oni bi mu tad sve cinkali."

"Teorija zavjere.""Aha. I čista matematika. Policijska plaća u Kongu nije dovoljna da

prehrani obitelj. Opusti se, Van Boorst ima predivnu malu oružarnicu i dovoljnoje profesionalan da šuti kao riba."

Kotači su vrisnuh kad su dotaknuli pistu. Kaja je škiljila i gledala krozprozor. "Zašto je ovdje toliko vojnika?"

"UN dovodi pojačanje. Posljednjih nekoliko dana gerila je napredovala.""Koja gerila?""Gerila Hutu, gerila Tutsi, gerila Mai Mai. Tko zna?" "Harry?""Da.""Obavimo posao i vratimo se kući."Kimnuo je.Već se razdanilo kad je Harry prošetao uz parkirane taksije. Sa svakim je

razmijenio nekoliko riječi sve dok nije našao jednoga koji je dobro govorioengleski. Zapravo, govorio je engleski izvrsno. Bio je to malen muškarac soprezom u očima, sive kose i debelih krvnih žila na sljepoočnicama i postrancena sjajnom visokom čelu. Njegov je engleski svakako bio originalan: onaj koji

411

se uči na Oxfordu, ali s kongoanskim naglaskom. Harry mu je objasnio da gaunajmljuje na cijeli dan, brzo su se pogodili oko cijene i rukovali. Razmijenili sutrećinu iznosa u dolarima i predstavili se: Harry i dr. Duigame.

"Doktorat iz engleske književnosti", pojasnio je muškarac otvoreno brojećinovac. "Ali kako ćemo cijeli dan provesti zajedno, možete me zvati Saul."

Otvorio je stražnja vrata ulubljenog hyundaija. Harry je pokazao Saulukamo treba voziti - niz ulicu prema spaljenoj crkvi.

"Zvuči kao da ste već bili ovdje", rekao je Saul i usmjerio automobil nizasfaltiranu cestu koja je čim se susrela s glavnom prometnom arterijom, postalakrajobraz kratera i pukotina. "Jednom."

"Onda biste trebali paziti", nasmiješio se. "Hemingway je napisao da čimotvoriš dušu Africi, ne želiš otići nikamo drugamo." "To je napisaoHemingway?" Harry je sumnjičavo upitao.

"Da, ali Hemingway je uvijek pisao takva romantična sranja. Ubijao lavovekad bi se napio pa pišao po njima pišalinu punu viskija. Istina je da se nitko nevraća u Kongo ako ne mora."

"Morao sam", rekao je Harry. "Slušajte, pokušao sam naći vozača koji mevozio kad sam posljednji put bio ovdje, Joea iz Pomoći izbjeglicama. Ali nanjegov se broj nitko ne javlja."

"Joe je otišao", odgovorio je Saul."Otišao?""Uzeo je obitelj, ukrao auto i odvezao se u Ugandu. Goma je pod opsadom.

Sve će pobiti. I ja uskoro odlazim. Joeje imao dobar auto, možda uspije."Harry je prepoznao crkvenu spiralu koja se uzdizala iznad ruševina grada

koji je progutao Nyiragongo. Čvrsto se držao dok je hyundai izbjegavao rupe.Nekoliko su se puta čuli neugodni udarci i struganje podvozja.

"Čekajte ovdje", rekao je Harry. "Prošetat ću ostatak puta. Brzo sevraćam."

Harry je izašao, udahnuo sivu prašinu, miris začina i trule ribe pa krenuo.Očito pijan muškarac pokušao ga je okrznuti ramenom, ali promašio je izateturao niz cestu. Zaurlao je nekoliko biranih riječi, ali Harry je nastaviohodati. Ne prebrzo, ne presporo. Stigao je do jedine ciglene kuće na trguprepunom trgovina, prišao vratima, snažno pokucao i sačekao. Začuo je brzekorake. Prebrze da bi pripadali Van Boorstu. Vrata su se odškrinula i pojavili suse crno lice i jedno oko.

"Van Boorst je kod kuće?" upitao je Harry."Nije." Zasjao je zlatni zub u gornjoj čeljusti."Gospođice, želim kupiti nekoliko pištolja. Možete li mi pomoći?"Odmahnula je glavom. "Žao mi je. Doviđenja."Harry je gurnuo nogu u vrata. "Dobro plaćam."

412

"Nema pištolj. Van Boorst nije tu.""Kad će se vratiti, gospođice?""Ne znam. Nemam vrijeme sad.""Tražim čovjeka iz Norveške. Tonyja. Visok je. Zgodan. Jeste li ga

vidjeli?"Djevojka je odmahnula glavom."Hoće li Van Boorst večeras biti kod kuće? Ovo je važno, gospođice."Pogledala ga je. Procijenila. Detaljno promotrila od glave do pete. I nazad.

Meke su joj se usne pomakle po zubima. "Vi bogat?"Harry nije odgovorio. Pospano je treptala, a njezine mat crne oči su

svjetlucale. Tad se nasmiješila. "Trideset minuta. Doći onda." Harry se vratio utaksi, sjeo na suvozačko sjedalo, rekao Saulu da vozi do banke i nazvao Kaju.

"Još sjedim na dolascima", rekla je. "Nema nikakvih objava, osim da let izZüricha stiže na vrijeme."

"Prijavit ću nas u hotel prije nego što se vratim do Van Boorsta i kupim svešto nam je potrebno."

Hotel se nalazio istočno od središta grada, prema ruandskoj granici. Ispredrecepcije nalazilo se parkiralište prekriveno lavom i ovjenčano stablima.

"Posađena su nakon posljednje erupcije", rekao je Saul kao da mu čitamisli. U Gomi gotovo uopće nije bilo stabala. Dvokrevetna soba nalazila se naprvom katu niske zgrade kraj jezera i imala je balkon s pogledom na vodu.Harry je popušio cigaretu, gledao jutarnje sunce kako svjetluca na površini iodbija se s naftne platforme u daljini. Pogledao je na sat i vratio se naparkiralište.

Saulovo duševno stanje kao da se prilagodilo sporom prometu u kojem senašao: Vozio je polako, govorio polako, polako je pomicao ruke. Parkirao jepred zidovima crkve, daleko od Van Boorstove kuće. Ugasio je motor, okrenuose prema Harryju i pristojno ali odlučno zatražio drugu trećinu iznosa.

"Ne vjerujete mi?" upitao je Harry i podigao obrvu."Vjerujem vašoj iskrenoj želji da platite", odgovorio je Saul. "Ali u Gomi

je novac sigurniji kod mene nego kod vas, gospon Harry. Sramota što je tako, alije istina."

Harry je kimanjem potvrdio tu logiku, prebrajao ostatak novca i upitaoSaula ima li u automobilu nešto teško i čvrsto veličine pištolja, primjerice ručnusvjetiljku. Saul je napućio usne i otvorio pretinac za rukavice. Harry je izvadiosvjetiljku, gurnuo je u unutarnji džep jakne i provjerio sat. Prošlo je dvadeset ipet minuta.

Prošetao je niz ulicu pogleda uperenog ispred sebe. Ali u perifernom jevidu primijetio kako se muškarci okreću za njim i znatiželjno ga pogledavaju.

413

Procjenjuju njegovu visinu i težinu. Elastičnost njegova koraka. Jaknu koja malovisi u stranu, s nečim teškim u džepu. I tad odustaju od ikakvih pokušaja.

Prišao je vratima i pokucao.Isti laki koraci.Vrata su se otvorila. Pogledala ga je, a tad joj je pogled odlutao iza njega,

na ulicu."Brzo, uđeš", rekla je, zgrabila ga za ruku i uvukla unutra.Harry je prekoračio prag i zastao u polumraku. Sve su zavjese bile

navučene, osim onih na prozoru iznad kreveta gdje ju je vidio polugolu kad jeprvi put bio ovdje.

"On još ne doći", rekla je na jednostavnom ali razumljivom engleskom."Uskoro doći."

Harry je kimnuo i pogledao krevet. Pokušao ju je zamisliti ondje spokrivačem prebačenim preko bokova. Svjetlost joj pada na kožu. Ali nijemogao. Jer nešto mu je pokušavalo privući pozornost, nešto nije bilo u redu,nešto je nedostajalo ili je baš bilo ondje, a nije trebalo biti.

"Dođeš sam?" upitala je, zaobišla ga i sjela na krevet. Stavila je jednu rukuna madrac i pustila da joj spuzne naramenica haljine.

Harry je pomakao pogled tražeći što nije u redu. I otkrio je. Kolonijalnigospodar i despot, kralj Leopold.

"Da", odgovorio je mehanički, ne znajući još zašto. "Sam."Nestala je slika kralja Leopolda koja je visjela na zidu. Tada je shvatio.

Van Boorst neće doći. I on je nestao.Harry je napravio pola koraka prema njoj. Lagano je nakrivila glavu

vlažeći pune crvenocrne usne. I sad je bio dovoljno blizu da vidi što jezamijenilo sliku belgijskog kralja. Sliku koja je visjela na čavlu zamijenila jenovčanica. Lice na novčanici bilo je prepoznatljivo i s njegovanim brkovima.Edvard Munch.

Harry je shvatio što će se dogoditi, spremao se okrenuti, ali nešto mu jereklo da je za njega prekasno, da stoji točno na mjestu koje mu je namijenioredatelj predstave.

Osjetio je gotovo nečujan pokret iza sebe. Nije osjetio ubod u vrat, samodah na sljepoočnici. Vrat mu se sledio, a paraliza se proširila leđima i uz kožuglave, noge su popustile kad je droga stigla do mozga, a svijesti nestalo. Prijenego što ga je obuzela tama, stigao je pomisliti samo kako ketanom čudesnobrzo djeluje.

414

84

Ponovni susret

Kaja je zagrizla donju usnu. Nešto nije u redu.Ponovo je okrenula Harryjev broj. I opet se uključila glasovna pošta.Nekoliko sati sjedila je na dolaznom gatu aerodroma koji je radi

praktičnosti bio i odlazni gat, a plastični stolac nažuljao joj je sve dijelove tijelas kojima je došao u kontakt.

Začula je zujanje aviona. Jedini prisutni monitor, golema kutija koja je nadvije hrđave žice visjela sa stropa, pokazao je kako upravo slijeće let broj KJ337iz Züricha.

Svake dvije minute pregledavala je okupljene ljude. Nitko od njih nije bioTony Leike. Ponovo je okrenula Harryjev broj, ali prekinula je vezu čim jeshvatila da to čini samo kako bi nešto radila; to nije bila akcija, već apatija.

Otvorila su se pomična vrata i kroz njih su prošli prvi putnici s ručnomprtljagom. Kaja je ustala i prišla zidu pored pomičnih vrata da vidi imena naznakovima i komadima papira u rukama vozača koji su čekali pristigle putnike.Nije bilo ni Juliane Verni ni Lene Galtung.

Vratila se do svoje stražarnice. Sjela je na dlanove i osjetila da su vlažni odznoja. Što uopće može učiniti? Spustila je sunčane naočale i zagledala se upomična vrata.

Sekunde su prolazile. Ništa.Lene Galtung bila je gotovo posve skrivena iza para ljubičastih sunčanih

naočala i velikog crnog muškarca koji je hodao ispred nje. Kosa joj je bilacrvena i kovrčava, a nosila je traper-jaknu, kaki hlače i čvrste planinarske čizme.Vukla je torbu na kotačićima napravljenu po mjeri, veličine maksimalnedopuštene prtljage. Nije imala ručnu torbu, već sjajan metalni kovčežić.

Ništa se nije dogodilo. Sve se dogodilo. Paralelno i istovremeno, u prošlostii u sadašnjem trenutku, Kaja je znala da konačno ima priliku. Ovo je čekala. Sadje prilika da učini pravnu stvar.

Nije pogledala ravno u Lene Galtung, samo je pazila da joj ostane uvidokrugu. Mirno je ustala nakon što je ova prošla, uzela torbu i počela je pratiti.U zasljepljujuću sunčevu svjetlost. I dalje joj se nitko nije obraćao, a premanjezinim brzim odlučnim koracima Kaja je pretpostavila da je dobila precizne idetaljne upute što joj je činiti. Prošla je pored taksija, prešla cestu i sjela nastražnje sjedalo tamnoplavog Range Rovera. Vrata joj je otvorio crnac u odijelu.

415

Zalupio ih je za njom pa prišao vozačkom sjedalu. Kaja je kliznula na stražnjesjedalo prvog taksija u redu, nagnula se između sjedala, kratko razmišljala ionda shvatila da zapravo nema boljeg načina da to formulira.

"Slijedite onaj auto."U retrovizoru je primijetila vozačeve oči i podignute obrve. Pokazala je na

auto ispred njih, a vozač je s razumijevanjem kimnuo, ali nije pokrenuoautomobil.

"Plaćam duplo", rekla je Kaja. Vozač je okrenuo glavu i stisnuo gas.Kaja je nazvala Harryja. I dalje nije bilo odgovora.Vukli su se na zapad glavnom cestom. Ulice su bile pune kamioneta, kolica

i automobila s koferima vezanim za krov. Sa svake su strane ljudi hodali sgolemim zavežljajima odjeće i imovine koju su nosili na glavi. Na nekimmjestima promet uopće nije tekao. Vozač je očito shvatio što se od njega traži,pa je neprestano držao razmak od barem jednog vozila između njih i RangeRovera Lene Galtung.

"Kamo će svi oni?" upitala je Kaja.Vozač se nasmiješio i odmahnuo glavom pokazujući da je ne razumije.

Kaja je ponovila pitanje na francuskom, ali nije dobila odgovor. Naposljetku je supitnom grimasom pokazala prema ljudima koji su se gurali pored automobila.

"Iz-bje-gli-ce", odgovorio je vozač. "Odu. Loši ljudi dođu."Kaja je tiho procijedila: "Aha."Ponovo je poslala poruku Harryju. Pokušala je obuzdati paniku.U središtu Gome cesta se račvala. Range Rover je skrenuo lijevo. Nešto

dalje ponovo je skrenuo lijevo i krenuo prema jezeru. Stigli su u posve drugačijidio grada, s velikim kućama skrivenim iza visokih ograda i okruženim uređenimvrtovima sa stablima koja nude hlad i zaštitu od znatiželjnih očiju.

"Staro", rekao je vozač. "Bel-gi-ja. Ko-lo-ni-ja-li-sti."U rezidencijalnoj četvrti nije bilo prometa, pa je Kaja signalizirala kako bi

trebali držati veći razmak, iako je sumnjala da Lene Galtung zna primijetiti da jese slijedi. Kad je Range Rover stao stotinjak metara ispred njih, Kaja je pokazalavozaču da i on stane.

Muškarac u sivoj uniformi otvorio je željeznu ogradu, Range Rover je ušaoi vrata su se ponovo zatvorila.

Lene Galtung čula je kako joj srce lupa. Nije tako tuklo otkako joj jezazvonio telefon, a ona začula njegov glas. Rekao joj je da je u Africi. I da bitrebala doći. Da je treba. Da mu samo ona može pomoći. I spasiti divan projektkoji nije samo njegov, već bi mogao postati i njezin. A on bi onda mogao raditi.Muškarcima treba posao. Budućnost. Siguran život negdje gdje mogu odgajatidjecu.

416

Vozač joj je otvorio vrata i Lene Galtung izašla je iz automobila. Suncenije bilo tako jako kako se bojala da će biti. Kuća koja je stajala pred njom bilaje čudesna. Čvrsta ali ležerno građena. Ciglu po ciglu. Stari novac. Onako kakoće i oni sami graditi kuću. Kad su se ona i Tony bili upoznali, silno ga jezanimalo njezino obiteljsko stablo. Galtungovi su bili norveška aristokratskaobitelj, jedna od malo njih koje nisu uvezene, kako je Tony neprestanoponavljao. Možda je zato i odlučila odgoditi trenutak kad će mu reći da je bašpoput njega: običnog, skromnog podrijetla, siva stijena na litici, skorojevićka.

Ali sad će stvoriti svoje plemstvo, zasjat će na stijenama. Gradit će.Vozač je išao pred njom, popeo se uz ciglene stepenice do vrata koja je

otvorio naoružan muškarac u uniformi. Sa stropa u predvorju visio je originalnikristalni luster. Leneina ruka stegnula je znojnu ručku metalnog kovčežića snovcem. Srce joj se spremalo eksplodirati. Je li joj kosa sređena? Vide li seposljedice nespavanja zbog tako duga puta? Netko se spuštao niz širokostepenište s prvog kata. Ne, bila je to crnkinja, vjerojatno jedna od služavki.Lene joj je uputila prijateljski ali ne i pretjerano topao osmijeh. Vidjela jebljesak zlatnog zuba kad joj je žena uputila hladan, gotovo drzak osmijeh i izašlakroz vrata iza nje.

Tamo je stajao on.Stajao je pored ograde na prvom katu i gledao ih.Bio je visok, taman i ogrnut kućnim ogrtačem. Vidjela je sjaj atraktivnog

debelog ožiljka na njegovim preplanulim prsima. Tad se nasmiješio. Osjetila jekako brže diše. Osmijeh. Osvijetlio mu je lice, njoj srce, isijavao je višesvjetlosti nego što bi to kristalni luster ikada mogao.

Spustio se niz stepenice.Spustila je kovčeg na pod i poletjela prema njemu. Raširio je ruke i zagrlio

je. I sada je bila s njime. Prepoznala je njegov miris, jači no ikad. Pomiješan sdrugom snažnom oštrom aromom. Osjetila se s njegova kućnog ogrtača jer jesad vidjela da je elegantna svilena oprava imala prekratke rukave i nije bilaposve nova. Tek kad je osjetila da se on oslobađa iz zagrljaja, shvatila je da gadrži prečvrsto i naglo ga je pustila.

"Dušo, ti plačeš", nasmijao se i prstom joj pomilovao obraz."Zbilja?" I ona se smijala brišući suze ispod očiju i nadajući se da se

maskara neće razliti."Imam iznenađenje za tebe", rekao je i uhvatio je za ruku. "Pođi sa mnom.""Ali..." rekla je i okrenula se pa vidjela da je metalni kovčežić već odnesen.Popeli su se na kat i kroz vrata ušli u veliku svijetlu spavaću sobu. Dugi

zastori od fine tkanine nježno su se zibali na povjetarcu koji je ulazio kroz vrataterase.

"Zar si spavao?" upitala ga je i pokazala na raspremljen veliki krevet.

417

"Nisam", nasmiješio se. "Sjedi i zatvori oči.""Ali...""Samo napravi kao što sam ti rekao, Lene."Pomislila je da mu u glasu čuje nezadovoljstvo, pa se požurila učiniti kako

je rekao."Uskoro dolaze sa šampanjcem, a onda te želim nešto pitati. Ali prvo ću ti

ispričati priču. Spremna?""Jesam", rekla je i znala. Znala je da je ovo taj trenutak. Onaj koji je čekala.

Trenutak koji će cijeloga života pamtiti."Ispričat ću ti priču o sebi. Vidiš, prije nego što mi odgovoriš na pitanje,

moraš znati nekoliko stvari o meni.""Shvaćam." Osjećala se kao da joj mjehurići šampanjca već teku kroz vene

i morala se usredotočiti kako se ne bi smijuckala."Rekao sam ti da sam odrastao s djedom, da su mi roditelji mrtvi.

Preskočio sam činjenicu da sam živio s njima do petnaeste godine." "Znalasam!" uzviknula je.

Tony je podigao obrvu. Elegantnu, oh, tako lijepu obrvu, pomislila je."Uvijek sam znala da imaš tajnu, Tony", nasmijala se. "Ali i ja imam tajnu.

Želim da znamo svejedno o drugome, sve!"Tony se kiselo nasmiješio. "Dopusti mi da nastavim bez daljnjih prekida,

slatka moja Lene. Moja je majka bila iznimno religiozna i upoznala je mojeg ocau crkvi. Upravo je bio odslužio kaznu za ubojstvo u napadu bijesa zbogljubomore, a u zatvoru je bio pronašao Isusa. Mojoj je majci to zvučalo kaoprava biblijska priča: grešnik pokajnik, muškarac kojem je mogla pomoći danađe iskupljenje i vječni život dok ona okajava svoje grijehe. Tako je ona meniobjasnila zašto se udala za gada."

"Što...?""Ššš! Moj otac kajao se za ubojstvo smatrajući grijehom sve što nije bilo u

slavu Božju. Nisam smio raditi ama baš ništa što su radila druga djeca. Ako bihmu proturječio, dočekao bi me remen. Pokušavao me izazvati, govorio je da seSunce okreće oko Zemlje jer tako kaže Biblija. Ako bih se pobunio, pretukao bime. Kad mi je bilo dvanaest, bio sam s mamom u vanjskom toaletu. Znali smoto raditi. Kad sam izašao, udario me lopatom jer je mislio da je to grijeh, mislioje da sam prestar da idem u toalet s majkom. Obilježio me za ostatak života."

Lene je progutala slinu, a Tony je podigao iskrivljen artritičan prst i prošaonjime duž gornjeg dijela ožiljka na prsima. A tad je opazila da mu nedostajeprst.

"Tony! Što se dog...?""Ššš! Otac me posljednji put pretukao kad mi je bilo petnaest i tad me

mlatio remenom dvadeset i tri minute bez prestanka. Brojao sam. Udarao me

418

svake četiri sekunde kao stroj. Nije me prestajao udarati; bio je sve bješnji jersam odbijao plakati. Naposljetku mu se ruka toliko umorila da je morao odustati.Tri stotine i četrdeset osam udaraca. Te sam noći sačekao dok ga nisam začuokako hrče, a onda sam mu se ušuljao u spavaću sobu i izlio mu kiselinu u oko.Urlao je i urlao dok sam ga držao i šaptao mu u uho da ću ga ubiti ako me ikadviše takne. Osjetio sam da mi se ukočio u rukama, znao sam da zna kako samjači od njega. I znao je da imam to u sebi." "Što imaš u sebi, Tony?"

"Njega. Ubojicu."Leneino je srce prestalo kucati. Ovo nije istina. Ne može biti. Rekao joj je

da to nije on, da su pogriješili."Nakon toga smo se danima promatrali kao dva jastreba. I mama je znala

da će samo jedan preživjeti. Jednog dana došla je k meni i rekla da je otac otišaou Geilo po municiju za pušku. Morao sam otići. Dogovorila se s djedom što muje činiti. On je bio udovac i živio je pored jezera Lyseren. Znao je da će memorati skrivati jer će stari doći po mene. Pa sam otišao. Mama je sve uredila daizgleda kao da sam stradao u lavini. A kako je otac izbjegavao ljude i mamaradila sve što je iziskivalo kontakt s drugima, bio je uvjeren kako je prijavilamoj nestanak. U stvarnosti samo je jedna osoba znala istinu, što je učinila izašto. Ona i policajac Roy Stille, oni su... Pa, dobro su se poznavali. Stille je biodovoljno mudar da zna kako me policija ne može zaštititi od oca, ni oca odmene, pa nam je pomogao sakriti tragove. Bilo mi je dobro kod djeda. Sve doknije došla poruka da je mama nestala u planinama."

Lene je pružila ruku. "Jadni, jadni Tony.""Rekao sam: Zatvori oči!" Stresla se zbog bijesa u njegovu glasu, povukla

ruku i čvrsto zatvorila oči."Djed je rekao da ne mogu na ispraćaj. Nitko nije smio znati da sam živ.

Kad se vratio, ispričao mi je, od riječi do riječi, što je svećenik u svom govorurekao o njoj. Tri rečenice. Tri rečenice o najsnažnijoj i najljepšoj ženi na svijetu.Posljednja je glasila: 'Karen je lako koračala ovim svijetom.' Ostatak je bio oIsusu i oprostu grijeha. Tri rečenice i oprost grijeha koje nije ni počinila."

Lene je čula da Tony sad teško diše.'"Lako je koračala.' Gad od svećenika stajao je za propovjedaonicom i

govorio da nije ostavila nikakvog traga. 'Nestala je kako je i živjela, ne ostavivšitraga. Nastavljamo s čitanjem iz Biblije.' Djed mi je to rekao izravno, neokolišajući. I znaš što, Lene? Bio je to najvažniji dan u mojem životu. Shvaćašli?"

"Ovaj... Ne, Tony.""Znao sam da je gad koji ju je ubio sjedio ondje. I zarekao sam se da ću se

osvetiti. Pokazat ću mu. Pokazat ću im svima. Tog sam dana odlučio da što godse dogodilo, neću završiti kao on. Ili ona. Tri rečenice. A ni ja ni gad koji jesjedio ondje ne trebamo oprost grijeha. Obojica ćemo gorjeti. Radije i to nego da

419

dijelim raj s takvim Bogom." Spustio je glas. "Nitko, ali nitko mi neće stajati naputu. Shvaćaš li me sad?"

"Da", nasmiješila se Lene. "I zaslužio si to, Tony. Sve. Tako si napornoradio..."

"Drago mi je što razumiješ, dušo. A evo i ostatka. Jesi li spremna?" "Da",rekla je Lene i pljesnula dlanovima. Vidjet će i ona, zavidna, usamljena iogorčena, koja sjedi kod kuće, ona koja kćeri brani priliku da iskusi ljubav.

"Sve sam imao na dlanu", rekao je Tony i Lene je osjetila njegovu ruku nasvojem koljenu. "Tebe, novac tvog oca, projekt ovdje u Africi. Mislio sam daništa ne može poći po zlu. A onda sam poševio onu pohotnu kuju u kolibi uHåvassu. Nisam joj ni ime zapamtio, a potom sam primio njezino pismo ukojem je pisalo da je trudna i da želi novac. Našla se na putu, Lene. Sve sampomno isplanirao. Prekrio sam automobil plastikom. Uzeo jednu od praznihrazglednica iz Konga koje sam imao, natjerao je da napiše nekoliko riječi iobjasni svoj nestanak. I tad sam joj zario nož u vrat. Zvuk krvi po plastici,Lene... To je nešto posve jedinstveno."

420

85

Edvard Munch

Lene se osjećala kao da joj je netko sledio lubanju. Ipak, prisilila se ponovootvoriti oči. "Ti... Ti... Ti si je ubio? Ženu s kojom... S kojom si spavao uplaninama?"

"Moj je libido snažniji od tvojeg, Lene. Ako ne napraviš što tražim, naći ćudruge koje će to učiniti."

"Ali ti... Htio si da..." Suze su joj naprezale glasnice. "To nije prirodno!"Tony se nasmijao. "Nju to nije smetalo, Lene. Ni Julianu. Dobro, ona je za

to ipak bila plaćena.""Juliana? O čemu govoriš, Tony? Tony?" Lene je pipala u tami kao

slijepac."Njemačka kurva iz Leipziga s kojom sam se redovito nalazio. Ona radi

sve za novac. Radila je."Lene je osjetila kako joj se niz obraze slijevaju suze. Njegov je glas bio

tako miran; zbog toga joj se sve činilo tako nestvarnim. "Reci... Reci da to nijeistina, Tony. Molim te, prestani sad." "Ššš. Dobio sam još jedno pismo. Sfotografijom. Možda možeš zamisliti kako sam se šokirao kad sam vidio da je upismu fotografija Adele u mojem automobilu, s nožem u vratu. Pismo jepotpisala žena po imenu Borgny Stem-Myhre. Napisala je da želi novac, inačeće me prijaviti za ubojstvo Adele Vetlesen. Naravno, znao sam da je se moramriješiti. Ali trebao mi je alibi za ubojstvo, ako bi me policija povezala s Borgny is pokušajem ucjene. Ustvari, Adeleinu razglednicu kanio sam poslati iz Afrikekad sljedeći put dođem ovamo, ali sinula mi je bolja ideja. Kontaktirao samJulianu i poslao je ovamo, u Gomu. Putovala je koristeći Adeleino ime, poslalarazglednicu iz Kigalija, otišla Van Boorstu i kupila jabučicu koju sam odlučioponuditi Borgny. Juliana se vratila i sreli smo se u Leipzigu. Ondje sam joj daoda prva kuša jabučicu." Tony se zacerekao. "Sirotica. Mislila je da je to nekanova igračka za seks." "Ti... I nju si ubio?"

"Da. A potom i Borgny. Pratio sam je. Otključavala je vrata zgrade u kojojje živjela kad sam joj prišao s nožem. Odveo sam je u podrum u Nydalenu gdjesam sve pripremio. Lokot. Jabučica. Dao sam joj injekciju ketanoma u vrat. Tadsam otišao u Skien, na sastanak s investitorima gdje su me čekali svi mojisvjedoci. Alibi. Znao sam da će Borgny sama obaviti posao dok ćemo minazdravljati. Sve to naposljetku same obave. Tad sam se vratio, ušao u podrum,

421

podigao lokot, uzeo jabučicu iz njezinih usta i otišao kući. K tebi. Vodili smoljubav. Pretvarala si se da svršavaš. Sjećaš li se?" Lene je odmahnula glavombez riječi.

"Rekao sam, zatvori oči."Osjetila je njegove prste kako joj klize preko čela i zatvaraju kapke, kao da

je pogrebnik. Čula je kako njegov glas nastavlja."Volio me udarati. Sad to razumijem. Osjećaj moći koji leži u nanošenju

boli, u gledanju druge osobe kako ti se predaje, u provođenju svoje volje kakona zemlji tako i na nebu."

Mogla je osjetiti miris na njemu. Miris seksa. Miris ženskog spolovila. Tadse opet začuo njegov glas, ovoga puta bliži njezinom uhu. "Dok sam ih ubijao,nešto se počelo događati. Kao da je njihova krv zalijevala sjeme koje je oduvijekbilo ondje. Po prvi sam put počeo shvaćati što sam u ono vrijeme vidio u očevimočima. Prepoznavanje. Baš kao što je on vidio sebe u meni, tako sam i ja počeoviđati njega u svom odrazu u ogledalu. Sviđala mi se moć. Sviđala mi se igra,rizik, istodobni usponi i padovi. Kao da stojiš na vrhu planine s glavom u oblakui slušaš zbor rajskih anđela, a istovremeno čuješ šištanje paklenog ognja ispodsebe kako bi to sve skupa imalo smisla. Moj je otac to znao. A sad i ja znam."

Lene je s unutrašnje strane kapaka vidjela rasplesane crvene mrlje."Nisam shvaćao razmjere svoje mržnje kad sam nekoliko godina ranije s

djevojkom stajao na rubu šume pored plesne dvorane.Napao me dječak kojem je u očima plamtjela ljubomora. Vidio sam oca

kako nasrće na majku i mene s lopatom. Odrezao sam momku jezik. Uhitili sume i osudili na zatvorsku kaznu. I ondje sam shvatio što ti zatvor učini. I zaštotata nikad nije spominjao vrijeme koje je proveo u ćuzi. Ni riječi. Dobio samkratku kaznu, a ipak sam u zatvoru gotovo poludio. A dok sam služio kaznu,shvatio sam što moram napraviti. Moram ga strpati u zatvor jer je ubio majku.Ne trebam ga ubiti, nego ga zatvoriti, živa ga spaliti. Ali prvo sam morao naćidokaz, majčine ostatke. Zato sam sagradio kolibu u planinama daleko od naseljakako bih bio siguran da nitko neće prepoznati dječaka koji je nestao kad mu jebilo petnaest. Svake sam godine pretraživao visoravan, jedan po jedan četvornikilometar. Počinjao bih čim bi snijeg okopnio, ako je bilo moguće noću, kadnikoga ne bi bilo. Pretraživao sam klisure i područja lavina. Ako bih morao,odsjedao bih u kolibama Turističke zajednice kroz koje su ljudi samo prolazili.Ali pretpostavljam da su me neki mještani ipak vidjeli; u svakom slučaju, počelesu kružiti glasine o duhu malog Utma."

Tony se nasmijao. Lene je otvorila oči, ali Tony to nije primijetio.Proučavao je cigaršpic koji je upravo izvukao iz džepa kućnog ogrtača. Lene jebrzo opet zažmirila.

"Nakon Borgnyna umorstva stiglo je pismo potpisano sa 'Charlotte' ukojem je pisalo da ona stoji iza prethodnog pisma. Shvatio sam da sam uhvaćen

422

u igru. Mogao je to biti još jedan blef ili je mogao biti netko tko je one noći biou Håvassu. Stoga sam otišao onamo provjeriti knjigu gostiju, ali stranica je bilaistrgnuta. Pa sam ubio Charlotte. I čekao sljedeće pismo. Stiglo je. Ubio sam iMarit. I potom Eliasa. A nakon toga stvari su utihnule. Tad sam u novinamapročitao da pozivaju sve osobe koje su bile u kolibi u Håvassu iste noći kada ižrtve da se jave. Znao sam, naravno, da nitko ne bi pogodio da sam ja bio ondje.Ali mogao bih ako se javim, od policije saznati tko je još bio ondje. Saznati tkome to proganja. Koga još treba ubiti. Pa sam otišao ravno osobi koja je,pretpostavljao sam, najviše znala. Tom detektivu Harryju Holeu. Pokušao samizvući informacije o drugim gostima. To baš i nije dobro prošlo. Umjesto togastigao je Mikael Bellman i uhitio me. Netko je koristio moj telefon kako binazvao Eliasa Skoga, rekao mi je. I tad mi je sinulo. Nije se radilo o novcu.Netko mi je pokušavao smjestiti uhićenje. Zatvor. Tko bi mogao hladnokrvnogledati ubijanje i svejedno ustrajati... u toj borbi protiv mene? Tko me tolikomrzi? Tad je stiglo posljednje pismo. Ovoga puta nije otkrio svoj identitet, samoje napisao da je bio u kolibi u Håvassu one noći, nevidljiv kao duh. Rekao je daga i predobro poznajem. I da dolazi po mene. I tad mi je sinulo. Napokon menašao. Tata."

Tony je zastao i uhvatio zrak."Planirao je za mene što i ja za njega. Da bude živ zakopan, u doživotnom

zatvoru. Ali kako je uspio? Pitao sam se je li nadzirao kolibu u Håvassu. Je litako saznao da sam živ? Zar me slijedio izdaleka? Kad smo se nas dvojezaručili, tračerski časopisi počeli su objavljivati moje fotografije. Možda je tatapovremeno čitao te časopise. Ali zasigurno je imao pomagača. Nije mogao otićiu Oslo i provaliti, nije mogao snimiti fotografiju Adele s nožem u vratu. Ili jemogao? Otkrio sam da je pobjegao s farme, ljigavi gad. Nije znao da poznajempodručje mnogo bolje od njega, pogotovo nakon što sam sve te godine proveotražeći majku. Pronašao sam ga u kolibi Turističke zajednice u Kjeftenu. Biosam sretan kao dijete. Ali bio je to antiklimaks."

Šuškanje svile."Mučenje njega donijelo mi je manje zadovoljstva nego što sam se nadao.

Čak me nije ni prepoznao, slijepi idiot. Ali nije bilo važno. Htio sam da me vidikao čovjeka koji on nikad nije uspio postati. Kao ubojicu." Uzdahnuo je. "Ipočeo sam shvaćati da nije imao pomagača. I da on nije sposoban sve to izvestisam. Bio je previše krhak, previše uplašen i prevelika kukavica. Pokrenuo samlavinu u Håvassu, gotovo u panici. Jer tad sam postao siguran: U igri je netkodrugi. Nevidljiv, nečujan lovac koji je stajao negdje u mraku, disao sa mnom.Uspio sam pobjeći. Pobjeći iz države. Nekamo gdje me neće pronaći. I evo nasovdje, ljubavi moja. Na rubu džungle veličine zapadne Europe."

Lene je nekontrolirano drhtala. "Zašto radiš ovo, Tony? Zašto mi govoriš...sve ovo?"

423

Osjetila je ruku na obrazu. "Jer to zaslužuješ, ljubavi moja. Jer se zovešGaltung i jer ćeš kad umreš, dobiti dug govor na sprovodu.

Jer mislim da moraš znati sve o meni prije nego što mi daš svoj odgovor.""Odgovor na što?""Na pitanje hoćeš li se udati za mene."Mozak joj je jurio. "Hoću li se... Hoću li se...""Otvori oči, Lene.""Ali ja...""Rekao sam, otvori ih."Učinila je kako joj je rekao."Ovo je za tebe", rekao je.Lene Galtung ostala je bez daha."Od zlata je", objasnio je Tony.Sunčeva svjetlost odražavala se s matiranog zlatnosmeđeg metala koji je

ležao na papiru na stoliću između njih. "Želim da je staviš." "Stavim?""Naravno, nakon što potpišeš naš bračni ugovor."Lene nije prestajala treptati. Pokušala se probuditi iz noćne more. Ruka s

iskrivljenim prstima pomaknula se preko stola i pokrila joj dlan. Spustila jepogled i zagledala se u uzorak svile boje crnog vina na njemu.

"Znam što misliš", rekao je. "Da će novac koji si donijela sa sobom kratkopotrajati, a brak mi da je određena nasljedna prava kad umreš. Pitaš senamjeravam li ti oduzeti život, zar ne?" "Namjeravaš li?"

Tony se nasmijao i uhvatio je za ruku. "Namjeravaš li mi stati na put,Lene?"

Odmahnula je glavom. Samo je htjela biti tu za nekoga. Za njega. Kao utransu uzela je olovku koju joj je pružio. Spustila je na papir. Suze su joj kapalena potpis i mrljale tintu. Uzeo je dokument.

"Ovo će biti dobro", rekao je, puhnuo u papir i gurnuo ga na stol. "A sad davidimo kako ti pristaje."

"Kako to misliš, Tony? To nije prsten.""Mislim da trebaš široko zinuti, Lene."Harry je trepnuo. Sa stropa je visjela jedna žarulja. Bio je ispružen na

madracu. Gol. Bio je to isti san, ali nije sanjao. Iznad njega na zidu je biozabijen čavao, a na čavlu je visjela glava Edvarda

Muncha. Norveška novčanica. Tako je snažno zijevnuo da mu se činilokako će mu slomljena vilica puknuti, ali pritisak se nastavio, pa mu je glavagotovo eksplodirala. Nije sanjao. Ketanom je prestao djelovati i bol nijedopuštala daljnje snove. Koliko je ležao ovdje? Koliko će proći prije što nego ga

424

bol izludi? Oprezno je okrenuo glavu i proučio sobu. Još je bio u VanBoorstovoj kući i bio je sam. Nije bio vezan, mogao je ustati ako je htio.

Pogled mu je pratio žicu zakvačenu za kvaku prednjih vrata. Odande jepreko sobe žica išla do zida iza njega. Oprezno je okrenuo glavu na drugustranu. Žica je prolazila kroz kuku na zidu, točno iza njegove glave. A odande unjegova usta. Leopoldova jabučica. Bio je vezan za mjesto. Vrata su se otvaralaprema van, pa će osoba koja prva otvori vrata osloboditi igle koje će mu iznutraprobiti glavu. A ako se bude previše pomicao, i sam će osloboditi igle.

Harry je gurnuo prste u usta s obje strane. Osjetio je kružne otvore. Uzaludje pokušao gurnuti prst u jedan od njih. Dok je pokušavao disati, uhvatio ga jekašalj i sve mu se zacrnjelo. Shvatio je da otvori na površini kugle uzrokujuoticanje mesa oko grkljana i da riskira gušenje. Žica vezana za kvaku. Odrezanprst. Je li ovo bilo slučajno ili je Tony Leike znao za Snjegovića? I pokušavaoga nadmašiti?

Harry je šutnuo zid i napeo glasnice, ali metalna je kugla prigušila vrisak.Odustao je. Oslonio se na zid, pripremio na bol i silom zatvorio usta. Negdje jebio pročitao da ljudski zagriz nije slabiji od onog velike bijele psine. Čeljusti suuspjele pritisnuti otvore na kugli prije nego što su se usta opet silom otvorila.Činilo mu se kao da u ustima ima puls, živo čelično srce. Dotaknuo je žicu kojaje virila iz jabučice. Svaki je instinkt u njegovom tijelu urlao da je povuče, daizvuče jabučicu. Ali već je vidio demonstraciju toga, vidio je fotografije mjestazločina. Da ih nije vidio...

I tog je trenutka Harry znao. Znao je da neće umrijeti samo on, nego jetočno znao i kako su umirali ostali. I zašto je to tako učinjeno. Osjetio jeapsurdnu želju za smijehom. Kad su se Borgny i Charlotte osvijestile nakon štosu ih je ubojica drogirao, nisu pojma imale što im je u ustima. Borgny je bilazaključana u podrumu. Charlotte je bila vani, ali žica iz njezinih usta vodila jedo prtljažnika automobila ispred nje i ma kako se borila, grebala i vukla,prtljažnik je bio i ostao zaključan. Nijedna nije imala nikakve šanse pobjeći, abol je postala prejaka, pa su krenule predvidljivim putem. Povukle su žicu. Jesuli očekivale da će se dogoditi ono što se dogodilo? Je li ih bol natjerala da seponadaju kako će povlačenjem žice uvući ispupčene otvore na tajanstvenompredmetu? I dok su djevojke polako ali sigurno prolazile kroz agoniju sumnje irazmišljanja prije nego što su počinile neizbježno, Tony Leike bio jekilometrima dalje na večeri ili predavanju, siguran u spoznaji da će djevojkesame obaviti završni dio zadatka. Dao si je najbolji mogući alibi za vrijemesmrti. U najstrožem smislu riječi - nije ih ubio.

Harry je okrenuo glavu kako bi vidio koliko se uopće može kretati, a da nepotegne čeličnu žicu i aktivira jabučicu.

Morao je nešto poduzeti. Bilo što. Zastenjao je, pomislio da će se žicastegnuti; prestao je disati, zagledao se u vrata. Čekao da se otvore, da...

Ništa se nije dogodilo.

425

Pokušao se prisjetiti Van Boorstove demonstracije jabučice i koliko dugootvori ostaju istureni ako nema otpora. Kad bi barem mogao jače otvoriti usta,kad bi njegova čeljust barem...

Harry je sklopio oči. Palo mu je na pamet kako mu se ta ideja čini neobičnonormalnom i običnom, kako joj se zapravo slabo opire. Upravo suprotno, osjetioje olakšanje. Olakšanje što će samome sebi nanijeti još boli, ako treba i riskiratiživot samo kako bi preživio. Bilo je logično, jednostavno i crni je veo sumnjepotisnula svijetla, jasna, luda ideja.

Harry se okrenuo na trbuh s glavom oslonjenom na kuku kako bi ostavioprostora žici. Tad se oprezno uspravio na koljena. Dodirnuo čeljust. Pronašaotočku. Točku u kojoj se sve slijevalo: bol, čvor, zbrka živaca i mišića koji su munakon incidenta u Hong Kongu jedva držali čeljust zajedno. Neće uspjeti udaritisamoga sebe koliko je potrebno; nužno je koristiti težinu vlastitog tijela. Prvo jeprstom opipao čavao. Virio je oko četiri centimetra iz zida. Običan čavao velikei široke glave. Smrskat će sve što mu stane na put bude li dovoljno sile. Harry jenaciljao, oslonio čeljust na čavao kako bi probao, uspravio se i izračunao kutpod kojim mora pasti. I koliko duboko čavao mora probiti. I koliko duboko nesmije probiti. Vrat, mišići, paraliza. Izračunao je. Ne hladno i proračunato, aliipak je izračunao. Natjerao se. Glava čavla nije bila kao vrh slova T, imala jekukicu koja je bila nakošena prema zidu, pa možda neće sve poderati kad sebude izvlačila. Konačno je pokušao otkriti nešto o čemu uopće nije razmišljao.Sve dok nije shvatio da mu mozak pokušava odgoditi neumitno.

Harry je duboko udahnuo.Tijelo nije htjelo slušati. Bunilo se, opiralo se. Nije htjelo spustiti glavu."Idiote!" pokušao je viknuti Harry, ali vrisak se pretvorio u zvižduk.

Osjetio je vrelu suzu na obrazu.Dosta plakanja, pomislio je. Sad je vrijeme da malo umreš od bolova.Tad je spustio glavu.Čavao ga je spremno dočekao s tupim zvukom.

Kaja je petljala po mobitelu. The Carpenters su upravo povikali "Stop!" utri dijela, a Karen Carpenter je odgovorila: "Oh, da, čekaj minutu." Obavijest oprimljenom SMS-u.

Izvan automobila noć je pala iznenadno brutalno. Bila je Harryju poslala triporuke. Rekla mu je što se dogodilo i da je parkirala ispred kuće u koju je ušlaLene Galtung te da čeka daljnje upute i znak života.

Dobro obavljeno. Dođi i pokupi me u ulici južno od crkve. Lako ju je naći,jedina je kuća od cigle.

Samo uđi, otvoreno je. Harry.

426

Bila je na norveškom. Dala je adresu taksistu koji je kimnuo, zijevnuo iponovo upalio motor.

Kaja je odgovorila na norveškom "Dolazim" pa su krenuli na sjever, dužosvijetljenih ulica. Vulkan je osvjetljavao noćno nebo kao usijana svjetiljka,brišući zvijezde i dajući svemu krvavocrveni sjaj.

Četvrt sata kasnije Kaja i taksist našli su se u mračnoj ulici koja je izgledalakao poharana kraterima bombi. Ispred trgovine visjelo je nekoliko parafinskihlampi. Ili je zamračenje, ili susjedstvo nema struje.

Vozač je stao i pokazao. Van Boorst. I zbilja, tamo je bila ciglena kuća.Kaja se osvrnula oko sebe. Niže u ulici stajala su dva Range Rovera. Dva suautomobila trubeći prošla pored njih. Iza jednih vrata čuo se neki težak afričkidisko. Tu i tamo ugledala je žar cigarete i bijele oči.

"Čekajte ovdje", rekla je Kaja, podigla kosu u punđu i ignorirajućivozačeve uzvike upozorenja, otvorila vrata i izašla. Brzo je prišla kući. Znala jeda u normalnim uvjetima kao bjelkinja noću u Gomi, i to sama, nema baš nekevelike šanse, ali sad joj je upravo tama bila najbolji saveznik.

Vidjela je vrata s crnim stupovima lave sa svake strane i znala je da semora požuriti. Osjetila je da dolazi i morala je to spriječiti. Gotovo sespotaknula, pojurila naprijed dišući kroz otvorena usta. Tad je stigla. Stavila jeruke na kvaku. Iako je temperatura iznenađujuće brzo pala nakon zalaska sunca,niz lopatice i grudi klizio joj je znoj. Natjerala se da pritisne kvaku. Osluhnulaje. Sve je bilo jezovito tiho.

Tiho kao što je bilo i onda kad...Suze su joj se zgusnule u grlu kao porozni cement."Hajde", prošaptala je. "Ne sad."Zatvorila je oči. Usredotočila se na disanje. Otjerala misli iz glave. Sad to

može. Misli su joj usporile. Briši ih, briši. Tako treba. Još samo jedna sitnamisao, a onda može otvoriti vrata.

Harry se probudio s nečim što mu je visjelo iz kuta usana. Otvorio je oči.Bilo je mračno. Vjerojatno je bio bez svijesti. Tad je shvatio da i dalje u ustimaima kuglu iz koje viri žica. Srce mu je počelo tući pa još ubrzalo, počelobubnjati. Gurnuo je usta o kuku, savršeno svjestan da ništa od toga neće pomoćiako netko otvori vrata.

Traka svjetlosti izvana prošarala je zid iznad njega. Zasvjetlucala je krv.Doveo je prste do usta, stavio ih preko zubi na donjoj čeljusti i stisnuo. Natrenutak mu se zacrnjelo od bola, ali osjetio je da čeljust popušta. Iščašio ju je!Kad je jednom rukom pritisnuo čeljust, drugom je zgrabio jabučicu i povukao.

Pred vratima su se začuli zvukovi.Jebemti, jebemti, jebemti! I dalje nije mogao istisnuti jabučicu preko zubi.

Još je malo povukao čeljust prema dolje. Zvuk trganja kosti i tkiva odzvanjao jekao da mu dolazi iz ušiju. Mogao bi uspjeti povući čeljust dolje, na jednu stranu,

427

pa bočno izvaditi jabučicu, ali smetao mu je obraz. Vidio je pomicanje kvake.Nije bilo vremena. Nema vremena.

Vrijeme je upravo stalo.Ta sitna zadnja misao. SMS na norveškom. Gaten. Kirken. Ulica. Crkva.

Harry nije koristio te nastavke. Gata. Kirka. Tako je govorio. Kaja je otvorilaoči. Što joj je ono rekao dok su kod nje na verandi razgovarali o knjigama JohnaFantea? Nikad ne šalje SMS-ove. Jer ne želi izgubiti dušu, pa kad nestane, radijeza sobom ne ostavlja nikakve tragove. Sve dosad. Nazvao bi. Ovo nema smisla.Ovo nije njezin mozak koji samo traži izgovore da ne otvori vrata. Ovo jestupica.

Kaja je pustila kvaku. Osjetila je toplu struju zraka na obrazu. Kao da netkodiše prema njoj. Prekrižila je ovo "kao da" i okrenula se. Bila su dvojica.Njihova su se lica stopila s tamom.

"Tražite nekoga, gospođo?"Pogodio ju je déjá vu prije nego što je odgovorila. "Kriva vrata, to je sve."U tom je trenutku čula pokretanje automobila. Okrenula se i vidjela kako

stražnja svjetla taksija nestaju niz ulicu."Ne brinite se, gospođo", rekao je glas. "Platili smo mu."Okrenula se i spustila pogled. Pištolj uperen u nju. "Idemo."Kaja je razmišljala o mogućnostima. Nije dugo trajalo; nije ih bilo.Hodala je ispred njih prema dva Range Rovera. Kad su im prišli, otvorila

su se stražnja vrata jednoga od njih. Ušla je. Mirisali su na oštru kolonjsku vodui novu kožu. Vrata su se zatvorila. On se nasmiješio. Zubi su mu bili veliki ibijeli, a glas nježan i veseo.

"Bok, Kaja."Tony Leike nosio je žuto-zelenu vojničku uniformu. Držao je u ruci crveni

mobitel. Harryjev."Rečeno ti je da samo uđeš. Što te zaustavilo?"Slegnula je ramenima."Fascinantno", rekao je i nakrivio glavu."Što to?""Kao da se ni najmanje ne bojiš.""Zašto bih se bojala?""Jer ćeš uskoro umrijeti. Zbilja nisi shvatila?"Kaji se stegnulo grlo. Iako je dio njezinog mozga urlao da je to prazna

prijetnja, da je ona policajka, da nikad ne bi toliko riskirao, svejedno nije moglautišati onaj drugi dio koji je govorio da pred njom sjedi Tony Leike i da točnozna kakva je situacija. Harry i ona su dvije kamikaze, budale daleko od kuće,bez ovlasti, bez pojačanja, bez plana B. Bez nade.

428

Leike je pritisnuo gumb i prozor se spustio."Idite i dovršite ga, a onda ga odnesite tamo", rekao je dvojici muškaraca

pa zatvorio prozor."Mislim da bi tvoje otvaranje vrata unijelo dašak stila", rekao je Leike.

"Nekako Harryju dugujem poetsku smrt. No sad ćemo se morati zadovoljitipoetskim oproštajem." Nagnuo se naprijed i zagledao u nebo. "Predivna crvenaboja, zar ne?"

Sad je to mogla vidjeti na njegovom licu. Čula je to.A njezin glas, onaj koji je govorio istinu, opet se oglasio.Zbilja će umrijeti.

429

86

Kalibar

Kinzonzi je pokazao Van Boorstovu ciglenu kuću i rekao Oudryju daproveze Range Rover ravno do vrata. Vidio je svjetlost iza zastora i prisjetio senaredbe mister Tonyja kako sve treba izgledati dok njih nema. Bijelac moraznati što ga čeka. Kinzonzi je izašao, pričekao da Oudry spremi ključeve odautomobila i krene za njim. Naredba je bila jednostavna: Ubij ga i odnesionamo. Nije mu to pobuđivalo nikakve emocije. Nema straha, nemazadovoljstva, čak ni napetosti. To je samo posao.

Kinzonziju je bilo devetnaest. Bio je vojnik od jedanaeste godine. Unjegovo selo tad je uletjela Narodna demokratska oslobodilačka vojska -NDOV. Kundakom su razbili glavu njegovom bratu i silovali mu dvije sestredok je otac bio prisiljen to gledati. Kasnije je zapovjednik rekao da će ne bude liotac pred njima imao odnos s njegovom mlađom sestrom, ubiti Kinzonzija injegovu stariju sestru. Kinzonzijev otac sam se nabio na jednu od njihovihmačeta. Smijeh vojnika ispunio je zrak.

Prije nego što su otišli, Kinzonzi je bio pojeo prvi pošteni obrok uposljednjih nekoliko mjeseci i dobio beretu koja mu je, rekao je zapovjednik,odsad uniforma. Dva mjeseca kasnije dobio je kalašnjikov i ubio je svoju prvužrtvu, majku u selu koja je NDOV-u odbila dati pokrivače. Imao je dvanaest kadse s ostalim vojnicima našao u redu, čekajući da dođe njegov red da silujedjevojčicu nedaleko od mjesta s kojeg je regrutiran. Kad je došao red na njega,palo mu je na pamet da bi djevojčica mogla biti njegova sestra; bile su otprilikeiste dobi. Ali kad je proučavao njezino lice, shvatio je kako se više ne sjeća licačlanova svoje obitelji: lica svojeg oca, majke, sestara. Nestali su, izbrisani izpamćenja.

Četiri mjeseca kasnije s drugovima je odsjekao ruke zapovjedniku i gledaoga kako krvari do smrti. Nije to učinio iz osvete ili mržnje, već zato što je OFK,Oslobodilačka fronta Konga, obećala bolje ih platiti. Pet godina živio je od onogšto su donosile OFK-ove pljačke u sjevernoj džungli Kivu, ali u isto su sevrijeme morali čuvati drugih gerilaca. Sela u koja su upadali znala su biti takopomno opljačkana da su jedva uspjeli pronaći nešto hrane. Neko je vrijeme OFKpregovarao s vladinom vojskom: razoružanje u zamjenu za amnestiju izapošljavanje. Ali pregovori su pukli kad je na red došlo pitanje plaća.

Gladni i očajni, plaćenici OFK-a napali su rudarsku kompaniju koja jeizvlačila koltan iako su bili svjesni da rudarske kompanije imaju bolje oružje i

430

vojnike od njih. Kinzonzi nikad nije imao iluzija da će dugo živjeti ili umrijetibilo kako drugačije osim u borbi. Stoga nije ni trepnuo kad se okrenuo i vidiouperenu cijev pištolja u sebe. Bijelac je stezao oružje u ruci i govorio mu nastranom jeziku. Kinzonzi je samo kimnuo kako bi sve završilo. Dva mjesecakasnije rane su mu zarasle, a rudarska je tvrtka dobila novog zaposlenika.

Bijelac je bio mister Tony. Mister Tony ih je dobro plaćao, ali nije imaomilosti na najmanji znak nelojalnosti. Da, razgovarao je s njima i bio je najboljišef kojeg je momak ikad imao. Svejedno, Kinzonzi ne bi ni trenutka oklijevaoda ga ubije kad bi mu se to isplatilo. Zasad nije.

"Požuri se", rekao je Kinzonzi Oudryju i napunio pištolj. Znao je dametalna jabučica koja se nalazi u policajčevim ustima i koja će se aktivirati čimoni otvore vrata vjerojatno neće odmah usmrtiti žrtvu, pa će ga on ubiti kako bikrenuli prema Nyiragongu, gdje ih čekaju mister Tony i žene.

Muškarac koji je sjedio na stolcu ispred obližnje trgovine i pušio ustao je inestao u tami ljutito mrmljajući.

Kinzonzi je promatrao kvaku na vratima. Prvi put bio je ovdje kad je trebaopokupiti Van Boorsta. Tad je vidio i legendarnu Almu. U to je vrijeme VanBoorst trošio sav svoj novac na singapurski heroin, zaštitu i Almu koja nije bilabaš jeftin hobi. Tad je Van

Boorst u očaju počinio posljednju životnu pogrešku: Ucijenio je misterTonyja i zaprijetio mu prijavom policiji. Kad su došli po njega, Belgijac jedjelovao više rezignirano nego iznenađeno i samo je dovršio piće. Izrezali su gau odgovarajuće velike komade kojima su nahranili paradoksalno debele svinje uizbjegličkom kampu. Mister Tony je preuzeo Almu. Almu divnih kukova,zlatnog zuba i pospanog jebozovnog pogleda koji bi Kinzonziju bio razlog višeda mister Tonyju spraši metak u glavu. Kad bi mu se takvo što isplatilo.

Kinzonzi je pritisnuo kvaku. I snažno povukao vrata. Otvorila su se, alistala na pola puta jer je s unutarnje strane bila vezana čelična žica. U trenutku sežica napela i začuo se glasan, jasan klik i zvuk metala koji grebe metal. Vrata suse malo otvorila.

Kinzonzi je ušao, povukao Oudryja za sobom i zalupio vratima. Nosnice imje pržio oštar smrad povraćanja.

"Upali svjetlo."Oudry je učinio kako mu je rečeno. Kinzonzi se zagledao u kut sobe. Na

zidu je, natopljena krvlju, na čavliću visjela novčanica s koje se do poda spuštaotrag krvi. Na krevetu u lokvi žute povraćotine ležala je metalna kugla prekrivenakrvlju, s isturenim dugim šiljcima nalik zrakama svjetlosti. Ali nije bilo bijelogpolicajca.

Vrata. Kinzonzi se hitro okrenuo i izvukao pištolj.Nema nikoga.Kleknuo je i pogledao ispod kreveta. Nikoga.

431

Oudry je otvorio vrata jedinog ormara u sobi. Prazan."Pobjegao je", kazao je Oudry Kinzonziju koji je stajao kraj kreveta i

prstom pritiskao madrac."Što je?" upitao je Oudry i približio se."Krv." Uzeo je lampu od Oudryja. Posvijetlio pod. Pratio trag krvi do

sredine, gdje se zaustavljao. Podna vrata sa željeznim prstenom. Zgrabio jekuku, otvorio vrata i posvijetlio u tamu u dubini. "Uzmi oružje, Oudry."

Njegov drug se vratio s AK-47."Pokrivaj me", rekao je Kinzonzi i krenuo se spuštati niz ljestve.Stigao je do dna pa uhvatio pištolj i lampu objema rukama. Lampom je

svijetlio po ormarima i policama duž zida. Nastavio je sve do samostalnogormara na sredini poda, s grotesknim bijelim maskama na policama. Bila jeondje jedna maska sa zakovicama umjesto obrva, jedna poprilično nalik živomlicu, s asimetričnim crvenim ustima koja su se na jednoj strani protezala do uha,jedna s praznim očima i kopljem tetoviranim na oba obraza. Posvijetlio je upolice na suprotnom zidu. I iznenada se zaustavio. Kinzonzi se ukočio. Oružje.Puške. Municija. Mozak je fantastično računalo. U djeliću sekunde možeregistrirati tonu podataka, obraditi ih i pronaći točan odgovor. Kad je Kinzonziponovo posvijetlio maske, već je znao odgovor. Svjetlost je pala na bijelu maskuasimetričnih usta. Masku koja prikazuje kutnjake. Sjajnocrvene. Onako kakosjaji krv na zidu ispod čavla.

Kinzonzi nikad nije imao iluziju da će dugo živjeti. Ili da će umrijeti bilokako drugačije osim u borbi.

Mozak je prstima rekao da pritisnu obarač pištolja. Mozak je fantastičnoračunalo.

Prst je pritisnuo u mikrosekundi. U istom trenutku mozak je dovršioračunanje. Znao je odgovor.

Znao je ishod.Harry je znao da postoji samo jedno rješenje. I da nema vremena za

gubljenje. Pa je udario glavom u zid, ovoga puta malo više. Jedva je osjetio kadje čavao probio obraz ili kad je udario u metalnu kuglu. Tad se spustio na krevet,naslonio glavu na zid i čitavom težinom povukao unazad, pokušavajući napetivratne mišiće. Isprva se ništa nije događalo, a tad je stigla mučnina. I panika.Povrati li sad s Leopoldovom jabučicom u ustima, ugušit će se. Ali nije mogaozaustaviti refleks, već je osjećao kontrakcije trbuha koje će mu poslati prvi val ujednjak. U očaju Harry je podigao glavu i kukove. Tad se pustio da snažnopadne. I osjetio je kako meso obraza popušta, kako se trga, rastvara. Osjetio jekako mu krv teče u usta, niz dušnik, aktivirajući refleks kašljanja, osjetio je kakomu čavao udara u prednje zube. Harry je prinio ruku ustima, ali jabučica je bilaskliska od sve te krvi i prsti su mu kliznuli po metalu. Gurnuo je jednu ruku iza

432

jabučice i gurnuo, drugom rukom pritišćući čeljust. Čuo je kako struže pozubima. Tad je u snažnom naletu stiglo povraćanje.

Možda je upravo ono izguralo jabučicu. Harry je ležao glave oslonjene ozid promatrajući sjajan izum koji donosi smrt, okupan u njegovoj žuči namadracu ispod kuke.

Tad je ustao, gol i nestabilan na nogama. Bio je slobodan.Oteturao je prema ulaznim vratima, a tad se sjetio zašto je uopće došao u

ovu kuću. Iz trećeg je pokušaja uspio otvoriti podna vrata. Poskliznuo se navlastitu krv i sletio niz ljestve. Pao je u potpunu tamu. Dok je ležao nabetonskom podu i hvatao dah, čuo je kako se pred kućom zaustavlja vozilo. Čuoje glasove i zatvaranje vrata. Harry se borio da stane na noge, pipao je u tami, udva koraka svladao stepenice, zgrabio kuku i snažno zatvorio podna vrata, kad ječuo da su se ulazna otvorila, praćena divljim klikom jabučice.

Harry se oprezno spuštao niz ljestve sve dok nije osjetio hladan beton podstopalima. Tad je zatvorio oči i napregao pamćenje, prizvao slike prethodnogposjeta ovamo. Police s lijeve strane. Kalašnjikov. Glock. Smith & Wesson.Kutija s puškom Mårklin. Streljivo. Tim redoslijedom. Oprezno je krenuonaprijed. Prstima je okrznuo bubanj pištolja. Gladak čelik Smith & Wessona. Ieto, prsti su prepoznali oblik Smith & Wessona kalibra .38, istog kakav jenjegov službeni. Ponio ga je sa sobom i petljao po kutijama streljiva. Osjetio jedrvo pod prstima. Iznad sebe čuo je ljutite glasove i korake. Samo je moraootvoriti poklopac. Sad mu je trebalo malo sreće. Gurnuo je ruku i izvukao jedanod kartonskih paketa. Prešao prstima po konturama metka. Sranje, preveliki su!Dok je podizao poklopac sljedeće drvene kutije, podna vrata su se otvorila.Zgrabio je paket, morao je riskirati nadajući se da je kalibar pravi. U tom jetrenutku svjetlost probila tamu podruma, krug je, kao od džepne svjetiljke,osvijetlio pod oko stepenica. Dao je Harryju dovoljno svjetla da pročita oznakuna paketu. 7.62 milimetra. Sranje! Harry je pogledao policu. Eno ga. Tik do ovekutije kutija s kalibrom .38. Svjetlost se podigla s poda i počela šarati po stropu.Harry je ugledao siluetu kalašnjikova na ulazu i muškarca kako se spušta.

Mozak je fantastično računalo.Dok je Harry podizao poklopac kutije i uzimao kartonski paket, već je

obavio izračun.Bilo je prekasno.

433

87

Kalašnjikov

"Ovdje ne bi bilo ceste da nema rudarskog biznisa", objasnio je Tony Leikedok je automobil poskakivao po uskoj prometnici. "Poduzetnici poput menejedina su nada da države poput Konga stanu na noge, da nas slijede, postanucivilizirane. Alternativa je prepustiti ih samima sebi da mogu činiti ono što suoduvijek činili

- međusobno se ubijati. Svi su na ovome kontinentu i lovci i žrtve. Nezaboravi to dok gledaš u molećive oči izgladnjelog afričkog djeteta. Daj mumalo hrane i te će te oči uskoro ponovo gledati. Ali kroz nišan oružja. A ondanema milosti."

Kaja nije odgovorila. Gledala je u crvenu kosu žene na suvozačkomsjedalu. Lene Galtung nije se pomicala niti je išta govorila, samo je sjedila ondjeravnih leđa i spuštenih ramena.

"U Africi se sve vrti ukrug", nastavio je Tony. "Kiša i suša, noć i dan, jedeši bivaš pojeden, živiš i umireš. Osnova svega je prirodni tijek, ništa se nemijenja. Plivaj niz struju, preživi što dulje možeš, uzmi što se nudi, to je sve štomožeš napraviti. Jer životi tvojih predaka su i tvoj život, ne možeš ništapromijeniti, razvoj nije moguć. To nije afrička filozofija, to je iskustvogeneracija. A iskustvo se mora promijeniti. Iskustvo mijenja mentalni sklop, a nesuprotno."

"A ako je tvoje iskustvo da te bijelci iskorištavaju?" upitala je Kaja."Ideju iskorištavanja posijali su bijelci", odgovorio je Tony. "I ona se

pokazala korisnim alatom afričkih vođa koji moraju prokazati zajedničkogneprijatelja kako bi poveli ljude. Još od rušenja kolonijalističkih vladašezdesetih koriste krivnju bijelaca kako bi stekli moć i kako bi počelo pravoiskorištavanje naroda. Osjećaj krivnje bijelaca zbog kolonizacije Afrike jepatetičan. Pravi je zločin ostaviti Afrikance vlastitim navadama klanja iuništavanja. Vjeruj mi, Kaja, Kongoancima nikad nije bilo bolje nego podBelgijcima. Ustanci nisu imali temelja u volji naroda, nego u pojedinačnoj željiza moći. Sitne frakcije poharale su belgijske kuće kraj jezera Kivu jer su kućebile tako elegantne da su pretpostavili kako će ondje naći nešto za čime žude.Tako je bilo i tako je i danas. Zato imanja uvijek imaju dvoja vrata - po jedna nasvakome kraju. Jedna kroz koja ulaze pljačkaši i jedna kroz koja stanovnicibježe."

434

"Znači, tako si napustio kuću, a da te ja ne vidim?"Tony se nasmijao. "Nisi valjda zbilja mislila da ti pratiš nas? Imao sam vas

oboje na oku otkako ste stigli. Goma je malen grad s malo novca i jasnomstrukturom moći. Jako je naivno od tebe i Harryja što niste poveli pojačanje."

"Tko je naivan?" upitala je Kaja. "Što misliš da će se dogoditi kad se saznada je dvoje norveških policajaca nestalo u Gomi?" Tony je slegnuo ramenima."Otmice su relativno česte u Gomi. Ne bi me iznenadilo da lokalna policijauskoro primi pismo nekog borca za slobodu u kojem ovaj za vas dvoje tražiluđačku svotu novca. To i puštanje poznatih zatvorenika koji su znani protivnicirežima predsjednika Kabile. Pregovori će trajati nekoliko dana, ali naposljetkuće biti nemoguće ispuniti zahtjeve. A vas dvoje više nitko neće vidjeti.Svakodnevna priča, Kaja."

Kaja je pokušala uhvatiti pogled Lene Galtung u retrovizoru, ali ona jemicala glavu.

"A što je s njom?" upitala je Kaja. "Zna li ona da si ubio sve te ljude,Tony?"

"Sad zna", odgovorio je Tony. "I razumije me. To ti je prava ljubav, Kaja.Lene i ja ćemo se večeras vjenčati. Pozvana si." Nasmijao se. "Na putu smoprema crkvi. Mislim da ćemo se jedno drugome zakleti na vječnu vjernosttijekom skromne i intimne ceremonije, je li tako, Lene?"

U tom se trenutku Lene nagnula naprijed i Kaja je vidjela razlog spuštenihramena. Ruke su joj bile vezane iza leđa parom ružičastih lisičina. Tony senagnuo prema njoj, zgrabio je za rame i grubo je gurnuo nazad. Tek se tad Leneokrenula i pogledala ih, a Kaja se užasnula. Lene Galtung bila je gotovoneprepoznatljiva. Lice joj je bilo umrljano suzama, jedno oko natečeno, a ustasilom otvorena da joj usne oblikuju O. Unutar tog O vidjela je odsjaj matiranogmetala. Iz zlatne je sfere visjela kratka crvena žica.

A riječi koje je Tony tad promrmljao Kaji su bile jeka jedne druge prosidbena pragu smrti u snježnom grobu: Dok nas smrt ne rastavi.

Kad se čovjek spustio niz ljestve, okrenuo i bljesnuo svjetiljkom, Harry jekliznuo iza police s maskama. Nije se imao kamo skriti, tek brojati dok ga neugleda. Harry je zažmirio da ga svjetiljka ne zaslijepi, usput lijevom rukomotvarajući paket municije. Uzeo je četiri metka; prsti su mu točno znali kakav jeosjećaj držati četiri metka. Desnom je rukom gurnuo šaržer ulijevo, pustiorefleksnim pokretima da preuzmu stvar, onako kako su učinili dok je sjedio uCabrini Greenu i iz čiste dosade vježbao brzo puniti pištolj. Ali ovdje nije biodovoljno sam. Niti mu je bilo dovoljno dosadno. Prsti su mu drhtali. Kad mu jesvjetlost pala na lice, vidio je crvenu unutrašnjost kapaka. Pripremio se. Alipucnji se nisu materijalizirali. Svjetlost se pomakla. Nije mrtav, barem ne još.Prsti su slušali. Gurali su metke u četiri od šest praznih komora, opušteno,

435

jednoručno. Šaržer je sjeo na mjesto. Harry je otvorio oči kad mu je svjetlostpala na lice. Zaslijepljen, zapucao je u svjetlost.

Svjetlost je poletjela gore, preko stropa, i nestala. Zrakom je odzvanjalajeka pucnjeva dok se lampa okretala oko svoje osi, proizvodeći buku iosvjetljavajući zidove poput svjetionika.

"Kinzonzi! Kinzonzi!"Svjetiljka se umirila i zaustavila kraj police. Harry je pojurio naprijed,

zgrabio je, otkotrljao se na leđa držeći lampu daleko od tijela, što je daljemoguće. Tad se nogama odgurnuo od police i skočio prema ljestvama pomičućise sve dok podna vrata nisu bila točno iznad njega. A onda su stigli meci, koji suzvučali kao udarci bičem, i osjetio je prskanje betona po ruci i prsima dok su sezabijali u pod pored lampe. Harry je naciljao i pucao u osvijetljen lik koji jestajao pored otvora. Tri brza pucnja.

Prvo je pao kalašnjikov. Praćen glasnim praskom stropoštao se na podpored Harryjeve glave. A tad je pao i čovjek. Harry se uspio pomaknuti trenutakprije nego što je tijelo tresnulo o pod. Bez otpora. Meso. Mrtav.

Nekoliko je sekundi vladala tišina. Tad je Harry začuo Kinzonzija, ako muje to bilo ime, kako glasno stenje. Harry je ustao s lampom na boku, spazioGlock na podu kraj njega i šutnuo ga. Zgrabio je kalašnjikov.

Tad je drugog muškarca odvukao do zida, što je moguće dalje odKinzonzija, i posvijetlio ga. Predvidljivo, reagirao je baš kao i Harry - pucao je usvjetlost. Harryjev detektivski pogled automatski je registrirao kako jemuškarčevo međunožje natopljeno krvlju; metak mu je vjerojatno ušao u trbuh,ali nije ga ubio. Krvarenje iz ramena. Dakle, metak je vjerojatno ušao u pazuh.To je objasnilo zašto je prvo pao kalašnjikov. Harry je čučnuo. Sve to nijeobjašnjavalo zašto muškarac više ne diše.

Posvijetlio mu je lice. Ispravak. Zašto dječak više ne diše.Metak mu je ušao ispod brade. Pod kutom pod kojim je pucao vjerojatno

mu je ušao u usta, kroz nepce i u mozak. Harry je udahnuo. Dječaku vjerojatnonije bilo više od šesnaest ili sedamnaest. Zgodan momak. Protraćena ljepota.Harry je ustao, prislonio pištolj mrtvacu na glavu i povikao: "Gdje su? GospodinLeike. Tony. Gdje je?"

Malo je pričekao."Molim? Glasnije. Ne čujem te. Gdje? Tri sekunde. Jedna. Dvije..."Harry je pritisnuo okidač. Oružje je vjerojatno bilo namješteno na potpunu

automatiku jer je opalilo najmanje četiri puta prije nego što je maknuo prst sokidača. Harry je zatvorio oči kad je kiša metaka pogodila dječakovo lice, a kadih je ponovo otvorio, vidio je da su dječakove lijepe crte lica posve nestale.Harry je opazio vrelu mokru krv koja mu se slijevala niz golo tijelo.

Harry je prišao Kinzonziju. Stao je nad njega, obasjao mu lampom lice,uperio mu pištolj u čelo i ponovio pitanje, riječ po riječ.

436

"Gdje su? Gospodin Leike. Tony. Gdje? Tri sekunde..."Kinzonzi je širom otvorio oči. Harry je vidio drhtaj bjeloočnica. Strah od

umiranja preduvjet je želje za životom. Mora biti tako, barem u Gomi.Kinzonzi je odgovorio jasno i glasno.

437

88

Crkva

Kinzonzi je ležao posve mirno. Visoki bijelac smjestio je lampu na pod, paje osvjetljavala strop. Kinzonzi ga je promatrao kako oblači Oudryjevu odjeću.Gledao ga je kako reže njegovu majicu na trake i veže ih oko brade i glave kakobi pokrio razvaljenu čeljust i ranu koja mu se protezala od usta do uha. Povezaoju je kako bi spriječio da mu jedan dio vilice visi. Krv je natapala pamuk, aKinzonzi je gledao.

Odgovorio mu je na nekoliko pitanja. Gdje. Koliko ih je. Kakvo oružjeimaju.

Sad je bijelac prišao polici, izvukao crnu kutiju, otvorio je i pregledaosadržaj.

Kinzonzi je znao da će umrijeti. Mlad, nasilnom smrću. Ali možda ne sad,ne večeras. Trbuh ga je pekao kao da ga je netko zalio kiselinom. Ali to je bilo uredu.

Bijelac je držao Oudryjev kalašnjikov. Krenuo je prema Kinzonziju, staonad njega dok mu je svjetlost obasjavala leđa. Visoka figura s glavomobavijenom bijelom tkaninom, onako kako su znali vezivati bradu preminulimaprije pokopa. Ubije li Kinzonzija, to će se baš sad dogoditi. Muškarac je naKinzonzija bacio otrgnute trake tkanine koju nije iskoristio.

"Posluži se." Kinzonzi ga je čuo kako stenje dok se uspinje uz ljestve.Kinzonzi je zatvorio oči. Ako ne bude dugo čekao, može zaustaviti najgore

krvarenje prije nego što se onesvijesti zbog gubitka krvi. Mogao bi ustati,dopuzati na drugu stranu ceste, pronaći ljude.

A možda bude imao sreće, pa ti ljudi neće pripadati vrsti lešinara iz Gome.Možda nađe Almu. Mogao bi je učiniti svojom. Jer sad više neće imatimuškarca. A Kinzonzi poslodavca. Vidio je što je u kutiji koju je bijelac poniosa sobom.

Harry je zaustavio Range Rover pored zidina crkve. Stao je odbojnik uzodbojnik s glomaznim hyundaijem koji je još bio ondje. U automobilu se žarilacigareta. Harry je isključio svjetla, spustio prozor i gurnuo glavu van.

"Saule!"Harry je vidio da se cigareta pomakla. Taksist je izašao. "Harry. Što se

dogodilo? Tvoje lice..."

438

"Stvari nisu baš išle po planu. Nisam mislio da ćeš još biti ovdje." "Zaštone? Platio si mi čitav dan." Saul je rukom prošao po poklopcu motora RangeRovera. "Lijep auto. Ukraden?" "Posuđen."

"Posuđen auto. Posudio si i odjeću?""Aha.""Sva je krvava. Od prethodnog vlasnika?""Ostavimo tvoj auto ovdje, Saule.""Želim li ja to putovanje, Harry?""Vjerojatno ne. Pomaže li ako ti kažem da sam ja na strani dobrih

momaka?""Žao mi je, ali u Gomi smo zaboravili što to znači, Harry." "Hm. Pomaže li

stotinu dolara, Saule?""Dvije stotine", odgovorio je Saul.Harry je kimnuo."... i pedeset."Harry je izašao i prepustio upravljač Saulu."Jesi li siguran da su tamo?" upitao je Saul, a automobil je kliznuo na cestu."Jesam", odgovorio je Harry sa stražnjeg sjedala. "Netko mi je jednom

rekao da je to jedino mjesto iz kojeg ljudi iz Gome odlaze u nebo.""Ne sviđa mi se to mjesto", rekao je Saul."Oh?" odgovorio je Harry i otvorio kutiju kraj sebe. Puška Marklin. Upute

za sastavljanje bile su zalijepljene za unutrašnju stranu poklopca. Harry seprimio posla.

"Zli duhovi. Demon Ba-Toye.""Kažeš, studirao si na Oxfordu?" Matirani masni dijelovi spremno su

kliknuli na mjesto."Pretpostavljam da ništa ne znaš o demonu vatre.""Ne, ali znam o ovim demonima", odgovorio je Harry i podigao metke iz

spremnika u kutiji za pušku. "I povest ću ih u borbu protiv Ba-Toyea."Na blijedom unutarnjem svjetlu u automobilu činilo se kao da zlatni meci

sjaje. Olovni metak promjera šesnaest milimetara. Najveći kalibar na svijetu.Kad je pisao izvještaj nakon istrage Crvendać, balističar mu je rekao da jekalibar Märklina izvan svih razumnih granica. Čak i ako se koristi za lov naslonove. Bolje mu odgovara rušenje stabala.

Harry je postavio optički ciljnik na mjesto. "Nagazi, Saule."Položio je cijev na suvozačko sjedalo i ispitao okidač, držeći oko daleko od

ciljnika zbog neravne ceste. Ciljnik je trebalo prilagoditi, kalibrirati, dotjerati. Aneće biti gore prilike za to.

439

Stigli su. Kaja je pogledala kroz prozor automobila. Raspršena svjetla ispodnjih, to je bila Goma. Mjesec je svjetlucao na zelenkastocrnoj vodi. Posljednjidio ceste bio je tek blatnjav put koji je krivudao prema vrhu, a svjetlaautomobila kružila su po golom crnom pejzažu. Kad su stigli do najvišeg platoa,ravnog diska stijene promjera stotinjak metara, vozač je krenuo prema daljemkraju kroz oblake raspršenog bijelog dima obojenog u crveno, pored krateraNyiragonga.

Vozač je ugasio motor."Smijem li te nešto pitati?" rekao je Tony. "Mnogo sam razmišljao o tome

proteklih tjedana. Kakav je osjećaj znati da ćeš umrijeti? Ne mislim kakav jeosjećaj bojati se jer si u opasnosti. To sam i sâm iskusio nekoliko puta. Možeš lito... iskomunicirati?" Tony se malo nagnuo naprijed kako bi joj uhvatio pogled."Uzmi vremena i nađi prave riječi."

Kaja je zadržala njegov pogled. Očekivala je da će biti u panici. Ali ni tragapanici. Emocionalno se osjećala poput kamenog terena oko njih.

"Ne osjećam ništa", odgovorila je."Hajde", nastavio je on. "Ostali su bili tako uplašeni da nisu mogli ni

odgovoriti, samo su blebetali. Charlotte Lolles bila je skamenjena, kao u šoku.Elias Skog nije mogao jasno govoriti. Moj otac je plakao. Je li sve u kaosu iliima i razmišljanja? Osjećaš li tugu? Žaljenje? Ili olakšanje što se više ne morašboriti? Pogledaj Lene, naprimjer. Ona je odustala i ide u smrt kao blago janje;ona i nije ništa drugo. Kako je tebi, Kaja? Koliko bi htjela uzeti stvari u svojeruke?"

Kaja je u njegovim očima vidjela iskrenu znatiželju."Dopusti da te radije upitam koliko si dugo ti žudio steći kontrolu, Tony?"

upitala je i oblizala usne kako bi ih navlažila. "Kad si ubijao jednu osobu zadrugom, a sve vođen nevidljivim čovjekom za kojeg se kasnije pokazalo da jedječak kojem si odrezao jezik. Možeš li mi to reći?"

Tony se zagledao u daljinu i polako odmahnuo glavom kao da odgovara nadrugo pitanje.

"Sve dok nisam pročitao vijesti na internetu, nisam imao pojma da je dobristari Skai uhitio nekog iz mojeg sela. I to Olea, ni manje ni više. Tko bi pomislioda taj ima tolika muda?"

"Misliš, da toliko može mrziti."Tony je izvadio pištolj iz džepa. Pogledao je na sat. "Harry kasni.""Doći će."Tony se nasmijao. "Ali, na tvoju žalost, bez pulsa. Usput, Harry mi se

sviđao. Zbilja. Bilo se zabavno igrati s njim. Nazvao sam ga iz Ustaoseta, bio mije dao svoj broj. Čuo sam njegovu poruku na sekretarici u kojoj kaže kakonekoliko dana neće imati signala. To me nasmijalo. Bio je u kolibi u Håvassu,

440

naravno, stara budala." Tony je položio pištolj na dlan i pomilovao ga drugomrukom.

"Vidio sam to kad sam ga upoznao u policijskoj postaji. Vidio sam da mi jenalik."

"Sumnjam.""O, da, tako je. Usredotočen luđak. Narkić. Čovjek koji radi ono što mora

da bi imao ono što želi, čovjek koji će gaziti po mrtvacima ako je potrebno.Nisam li u pravu?"

Kaja nije odgovorila. Tony je ponovo provjerio sat. "Mislim da ćemomorati početi bez njega."

Doći će, pomislila je Kaja. Moram samo kupiti vremena. "Znači, pobjegaosi?" upitala ga je. "S očevom putovnicom i zubima?"

Tony ju je pogledao. Znala je da shvaća što ona radi. I da mu se to sviđa.Sviđalo mu se sve joj ispričati. Kako ih je prevario. Svima se to sviđalo.

"Znaš što, Kaja? Volio bih da je moj otac sad ovdje. Da me vidi na vrhumoje planine. Da me vidi i da me shvati. Prije nego što ga ubijem. Onako kakoLene shvaća da mora umrijeti. Onako kako se nadam da i ti shvaćaš, Kaja."

Sad je osjetila. Strah. Više fizičku bol nego napad panike koji bi joj izazvaourušavanje sveg racionalnog. Jasno je vidjela, jasno je čula, jasno je razmišljala.Da, jasnije nego ikad prije.

"Počeo si ubijati kako bi sakrio da si bio nevjeran", rekla je, a glas joj jesada bio hrapaviji. "Da bi sačuvao Galtungove milijune. Ali što je s milijunimakoje si prijevarom izvukao iz Lene, hoće li oni biti dovoljni da spase tvojprojekt?"

"Ne znam", nasmiješio se Tony i zgrabio držak pištolja. "Morat ćemočekati. I saznati."

"Je li vrijedilo, Tony? Je li zbilja vrijedilo svih tih života?"Kaja je zastenjala kad ju je cijev pištolja udarila u rebra. Tonyjev glas

siktao joj je u uho."Pogledaj oko sebe, Kaja. Ovo je kolijevka čovječanstva. Saznaj koliko

vrijedi ljudski život. Neki umiru, a još ih se više rađa u beskrajnoj grozničavojutrci, neprekidno i bez stajanja, a jedan život nema više smisla od drugog. Aliigra ima smisla. Strast, energija. Ovisnost o kocki, kako to idioti zovu. To je sve.To je kao Nyiragongo. On sve proždire i sve uništava, ali je preduvjet života.Kad ne bi bilo strasti, smisla, ključajuće lave, i sve bi ovdje bilo mrtvo kaokamen, sleđeno. Strast, Kaja. Imaš li je uopće? Ili si mrtav vulkan, trun ljudskeprašine, sažeta u tri rečenice posmrtnog govora?"

Kaja se trznula i odmaknula od cijevi, a Tony se nasmijao. "Jesi li spremnaza vjenčanje, Kaja? Jesi li se spremna rastaliti?" Osjetila je smrad sumpora.Vozač je otvorio vrata, ravnodušno promatrao Kaju i uperio u nju pušku

441

skraćene cijevi. Čak i ovdje u automobilu, deset metara od ruba kratera mogla jeosjetiti preplavljujuću vrućinu. Nije se pomaknula. Crni muškarac nagnuo seprema njoj i zgrabio je za ruku. Nije se opirala. Pustila je da je vuče. Pazila jesamo da mu bude dovoljno teška, da nema pravu ravnotežu kako bi se iznenadiokad se naglo otme. Muškarac je bio iznenađujuće sitan i vjerojatno malo niži odnje. Udarila ga je laktom. Znala je da je lakat snažniji od šake. Znala je da suvrat, sljepoočnica i nos dobre mete. Lakat je pogodio nešto što je zaškripalo imuškarac je pao ispustivši oružje. Kaja je podigla nogu. Naučila je da jenajjednostavnije neutralizirati osobu ako joj nagaziš na bedro. Kombinacijagaženja punom težinom i tvrdog tla ispod tijela odmah izaziva tako raširenokrvarenje mišića bedara da osoba postaje nesposobna za potjeru. Alternativa bibila nagaziti na prsa ili vrat, s potencijalno fatalnim posljedicama. Fiksirala jepogled na izložen vrat kad je mjesečina obasjala muškarčevo lice. Oklijevala jedjelić sekunde. Nije mogao biti stariji od Evena.

A onda je osjetila kako je sleđa hvataju ruke, kako joj silom stišću ruke uztijelo. Zrak joj je nestao iz pluća. Nemoćno je udarala nogama. Tonyjev glaspored njezinog uha zvučao je veselo. "Dobro je, Kaja. Strast. Želiš živjeti.Pobrinut ću se da izgubi dio plaće, obećavam ti to."

Dječak je ustao s tla i zgrabio oružje. Ravnodušnosti je nestalo, a u očimamu je plamtio bijes.

Tony joj je stisnuo ruke iza leđa i osjetila je kako joj plastična vezica stežezglobove.

"Onda", rekao je Tony, "mogu li vas zamoliti da budete Leneina kuma,gospođice Solness?"

Tad je stigla. Panika. Ispraznila joj je mozak od svega ostalog, sve jepostalo prazno, čisto, okrutno. Počela je vrištati.

442

89

Vjenčanje

Kaja je stajala na rubu i gledala dolje. Vreli se zrak uzdizao, udarao joj ulice poput vrućeg povjetarca. Otrovni plinovi već su joj izazvali vrtoglavicu. Nomožda joj je vid zamutio taj treperavi zrak i učinio da lava dolje u ponoruizgleda kao da drhti dok sjaji u tračcima žutog i crvenog. Pramen kose pao joj jena lice, ali ruke su joj bile vezane na leđima. Stajala je rame uz rame s LeneGaltung koja je, pretpostavljala je Kaja, vjerojatno bila drogirana; stajala jegledajući pred sebe kao mjesečar. Posve bijeli živi leš s ledom i pustoši u sebi.Lutka iz izloga odjevena u mladenku na prozoru užare.

Tony je bio tik iza njih. Osjetila je njegovu ruku u dnu njezinih leđa."Uzimaš li muškarca kraj sebe i obećavaš li da ćeš ga voljeti, poštovati i

cijeniti u dobru i zlu, u bogatstvu i siromaštvu, u bolesti i zdravlju..." prošaptaoje.

Nije riječ o okrutnosti, objasnio je. Jednostavno je tako praktično. Od njihneće ostati ni traga. Samo pitanja. Ljudi u Kongu svakodnevno nestaju.

"Proglašavam vas mužem i ženom."Kaja je promrmljala molitvu. Zamislila je da je to molitva. A onda je začula

riječi: "... jer je nemoguće da osoba koju želim i ja budemo zajedno." RiječiEvenove oproštajne poruke.

Automobilski motor brujao je u niskoj brzini i farovi su obasjali nebo. Narubu kratera pojavio se Range Rover.

"A evo i ostalih", rekao je Tony. "Mahnite na pozdrav, dobre cure."Kad je skrenuo na plato pored kratera, Harry nije znao kakav ga prizor

čeka. Kinzonzi je rekao da je osim djevojaka mister Tony poveo samo vozača.Ali da i on i mister Tony imaju automatsko oružje.

Prije nego što su stigli na vrh, Harry je ponudio Saulu da ga negdje iskrca,ali ovaj je odbio. "Nemam više obitelj, Harry. Možda je istina da si na stranianđela. U svakom slučaju, platio si mi za cijeli dan."

Zaustavili su se.Harry ih je ugledao i već je procijenio situaciju: Jedan muškarac sa

skraćenom puškom stajao je iza njih troje. Jedan parkirani Range Rover. I nemavremena. Tad je prošao oblak i Harry je vidio da Tony i taj drugi muškaraczaklanjaju oči i promatraju automobil kao da nešto očekuju.

443

"Ugasi motor", rekao je Harry sa stražnjeg sjedala oslonivši Märklin nasuvozačko sjedalo. "Ali ostavi svjetla." Saul je učinio kako mu je rečeno.

Muškarac u kamuflažnoj uniformi je kleknuo, naslonio pušku na rame inaciljao.

"Bijesni nekoliko puta", rekao je Harry približivši ciljnik. "Čekaju nekakavsignal."

Harry je zatvorio jedno oko. Isključio polovinu svijeta. Isključio suvišnalica, činjenicu da je ondje Kaja, da je ondje Lene nateklih obraza i iskolačenihočiju, da su te sekunde važne. Isključio je tirkizne oči koje su ga promatrale dokse zaklinjao. Isključio je zvuk praska koji mu je govorio da su poslali pogrešansignal, isključio je prasak kad je metak udario u automobil, isključio je udarac.Isključio je sve što se nije ticalo odbljeska svjetlosti na vjetrobranskom staklu,odbljeska svjetlosti u drhtavoj vrelini iznad kratera, vjerojatni otklon metkaudesno, u istu stranu na koju su se kretali oblaci pare. Znao je da ga sad održavasamo jedno: adrenalin. Znao je da će djelovanje nervnog stimulansa biti kratko.Mogao se potrošiti svake sekunde. Ali sve dok mu srce dovodi krv u mozak,imao je sekundu koja mu je trebala. Jer mozak je fantastično računalo. Leneinaglava napola je zaklanjala glavu Tonyja Leikea, ali svejedno je bio malo viši.

Harry je naciljao u Kajine isturene zube. Pomaknuo ciljnik do sjajne kugleu Leneinim ustima. Nema dotjerivanja. Slučajnost. Položite oklade, ovo jeposljednja utrka.

Slijeva je dolazio oblak pare.Uskoro će ih zakloniti i kao da mu je odobrena sekunda čiste vidljivosti,

Harry je vidio: Kad oblak prođe, više nitko neće stajati na istom mjestu. Harry jepritisnuo okidač. Iznad središta ciljnika vidio je kako Kaja trepće.

Kunem se.Bio je proklet. Konačno je bio proklet.Unutrašnjost automobila kao da je eksplodirala od zvuka; kao da je iščašio

rame. Na vjetrobranskom staklu vidjela se malena rupa, kao od leda.Krvavocrveni oblak prekrio je sve s druge strane kratera. Harry je duboko,drhtavo udahnuo i čekao.

444

90

Marlon Brando

Harry je ležao na leđima i plutao. Plovio. Tonuo u jezero Kivu dok se krv,njegova i tuđa, miješala s krvlju jezera, postajala jedno, nestajala u velikom snusvemira, a zvijezde iznad njih topile su se u hladnoj crnoj vodi. Mir dubina,tišina, ništavilo. Sve dok nije izronio u mjehuriću metana, u noćnocrnom lešuprepunom crva koji su se migoljili i pomicali pod kožom. I morao je otići najezero Kivu - živjeti. I čekati.

Harry je otvorio oči. Iznad sebe vidio je balkon hotela. Okrenuo se ipreplivao nekoliko metara do obale. Izašao iz vode.

Uskoro će svanuti. Uskoro će sjediti u avionu na povratku za Oslo. Uskoroće biti u uredu Gunnara Hagena i reći mu da je gotovo. Da su nestali, zauvijek.Da nisu uspjeli. Da će on također nestati.

Dršćući, Harry se omotao velikim bijelim ručnikom i napravio nekolikokoraka do hotelske sobe.

Kad je oblak prošao, na rubu kratera nije bilo nikoga. Harryjev ciljnikautomatski je tražio strijelca. Pronašao ga je i upravo se spremao pucati. Alishvatio je da gleda muškarčeva leđa kako jure prema automobilu. Range Roverje pojurio, prošao kraj njih i nestao. Vratio je ciljnik na mjesta na kojima sustajali Kaja, Tony i Lene. Prilagodio je optiku. Vidio tragove stopa. Tri para.Tad je bacio pušku, iskočio iz automobila i pojurio oko kratera s isukanimrevolverom. Trčao je i molio se. Pao je na koljena pored njih. Prije nego što seusredotočio, već je znao da je izgubio.

Harry je otključao vrata hotelske sobe. Ušao je u kupaonicu, skinuo mokarzavoj s glave i stavio novi koji je dobio na recepciji. Privremeni šavovi držali sumu obraz na mjestu; s vilicom je već imao drugi problem. Torba mu je bilaspremljena, spremno je čekala kraj kreveta. Odjeća u kojoj će putovatiprebačena preko stolca. Izvadio je kutiju cigareta iz džepa hlača, izašao nabalkon i sjeo na jedan od plastičnih stolaca. Hladnoća je otupljivala bol u obrazui vilici. Pogledao je mirno u srebrno jezero koje više nikad neće vidjeti, sve dokje živ.

Bila je mrtva.Olovni metak promjera jednog i pol centimetra probio joj je desno oko i

raznio polovicu glave, Tonyju Leikeu zabio velike bijele zube duboko u lubanjupa potom stvorivši krater iza njih, rasprsnuo ostatke vulkanske stijene od stotinu

445

četvornih metara. Harry je povratio. Povratio je po njima zelenu sluz i zateturaounazad.

Iz kutije je izvadio dvije cigarete. Stavio ih je u usta i osjetio kako mupodrhtavaju među cvokotavim zubima. Avion uzlijeće za četiri sata. Uredio jeda na aerodrom ide sa Saulom. Harry je bio tako iscrpljen da je jedva držao očiotvorenima, a nije mogao ni htio spavati. Duhovima je prve noći odbijen prijam.

"Marlon Brando", rekla je."Molim?" odgovorio je Harry, pripalio cigarete i predao joj jednu."Mačo glumac čijeg se imena nisam mogla sjetiti. Ima najženstveniji glas

od svih. I ženska usta. Usput, jesi li primijetio da šuška? Ne čuje se jako, ali tuje, kao nekakav zvuk koji uho ne čuje, ali mozak ipak prima."

"Znam na što misliš", rekao je Harry, udahnuo i promotrio je.Bila je posuta krvlju, tkivom i komadima kosti i mozga. Trebala je čitava

vječnost da prereže plastične vezice kojima su joj ruke bile vezane; prsti gajednostavno nisu slušali. Kad ju je konačno oslobodio, ustala je, a on je pao nakoljena.

Nije učinio ništa kako bi je spriječio da zgrabi Tonyja za ovratnik i pojas iodgura mu truplo preko ruba kratera. Harry nije čuo nikakav zvuk, samo šumvjetra. Promatrao ju je kako gleda u vulkan, a onda se okrenula prema njemu.

Kimnuo je. Nije morala objasniti. Tako je moralo biti.Upitno je pogledala truplo Lene Galtung. Ali Harry je odmahnuo glavom.

Odvagnuo je praktično nasuprot moralnom. Diplomatske posljedice nasuprotgrobu koji bi majka mogla posjećivati. Istinu nasuprot laži koja bi učinila životpodnošljivijim. Tad je ustao. Podigao je Lene Galtung, gotovo se srušivši podtežinom sitne mlade žene. Stao je na rub ponora, zatvorio oči, osjetio žudnju i natrenutak se zanjihao. Tad ju je pustio. Otvorio je oči i gledao kako pada. Već jebila točka. Tad ju je progutao dim.

"Ljudi svakog Božjeg dana nestaju u Kongu", rekla je Kaja dok ih je Saulvozio nazad s vulkana. Sjedili su na stražnjem sjedalu i Harry ju je grlio.

Znao je da će izvještaj biti kratak. Nema tragova. Nestali. Mogli bi biti bilogdje. A odgovor na sva pitanja koja bi mogla biti postavljena bio je sljedeći: UKongu ljudi svakodnevno nestaju. To će biti odgovor čak i kad ga upita ona,žena s tirkiznim očima. Jer im je tako jednostavnije. Nema trupla, nema interneistrage koja je rutinska u slučaju stradavanja policajca. Nema sramotnogmeđunarodnog incidenta. Nema odbacivanja slučaja, barem ne na službenojrazini, i nastavlja se potraga za Leikeom, barem privida radi. Lene Galtung voditće se kao nestala. Nije imala avionsku kartu i vlasti u Kongu nisu registriralenjezin ulazak u zemlju. Tako je najbolje, rekao je Harry. Za sve uključene.Barem za one uključene koji su njemu važni.

446

A žena s tirkiznim očima će kimnuti. Prihvatiti što joj se kaže. Ali moždaće ipak znati, bude li slušala ono što joj neće reći. Mogla bi odabrati. Odabratičuti kako joj govori da joj je kći mrtva. Da je ciljao među Leneine oči umjestoonog što je procijenio da bi bilo preciznije, dalje udesno. Ali htio je biti siguranda metak neće skrenuti previše desno i pogoditi njegovu kolegicu, ženu s kojomje radio na ovom slučaju. Mogla bi odabrati to ili laž koja je gurala valove zvukadalje, one valove koji daju nadu umjesto groba.

* * *

U Kampali su presjeli u drugi avion.Sjedili su na tvrdim plastičnim stolcima pored gata, gledajući avione kako

dolaze i odlaze sve dok Kaja nije zaspala i dok joj glava nije pala na Harryjevorame.

Nešto ju je probudilo. Nije znala što, ali nešto se promijenilo. Temperaturau prostoriji. Ritam Harryjeva srca. Ili bore na blijedom izmučenom licu. Vidjelaje da jednom rukom vraća telefon u džep.

"Tko je to bio?" upitala je."Rikshospital", odgovorio je Harry. Pogled mu je postao odsutan, odlutao

je pored nje, prošao kroz panoramske prozore do horizonta betonske piste izadivljujuće plavog neba.

"Umro je."

447

Deseti dio

448

91

Rastanak

Na sprovodu Olava Holea je kišilo. Ljudi je bilo baš koliko je Harryočekivao; ne kao na maminom sprovodu, ali ni neugodno malo.

Kasnije su Harry i Sis stajali ispred crkve i primali sućut od starih rođakačija imena nikad nisu čuli, starih kolega iz škole koje nikad nisu vidjeli i starihsusjeda čija su imena - ali ne i lica - prepoznavali. Jedini ljudi za koje nije biloočito da ih čeka skori susret s onostranim bili su Harryjevi policijski kolege:Gunnar Hagen, Beate Lønn, Kaja Solness i Bjørn Holm. Øystein Eikelanddefinitivno je izgledao kao da će svaki čas umrijeti, ali se ispričao objasnivši dase prethodne noći zbilja uništio. I, da. Tresko, koji nije mogao doći, šaljepozdrave i izražava sućut. Harry je pogledao u crkvu tražeći dvoje koje je vidiokako sjede na klupi pri dnu prostorije, ali očito su izašli prije nego što je lijesiznesen.

Harry je sve pozvao na mesne okruglice i pivo u Schrøder'su. Malen skupimao je mnogo toga reći o vremenu, ali malo o Olavu Holeu. Harry je popio sokod jabuke, objasnio da ima dogovor, zahvalio svima na dolasku i otišao.

Zaustavio je taksi i dao vozaču adresu u Holmenkollenu. Na tim visinamajoš je bilo pahulja u dvorištima.

Dok su se vozili prema crnoj drvenoj kući, Harryju je srce snažno udaralo.Još snažnije kad je stao na ulazu poznatih vrata, pozvonio i osluškivao korake.Poznate korake.

Izgledala je kao i uvijek. I tako će uvijek izgledati. Tamna kosa, nježnost usmeđim očima, vitak vrat. Prokletnica. Bila je tako lijepa da je boljelo.

"Harry", rekla je."Rakel.""Tvoje lice. Vidjela sam u crkvi. Što se dogodilo?""Ništa. Kažu da će zarasti", lagao je."Uđi i skuhat ću ti kavu."Harry je odmahnuo glavom. "Dolje me čeka taksi. Je li Oleg ovdje?""U svojoj sobi. Želiš li ga vidjeti?""Drugi put. Koliko ostajete?""Tri dana. Možda četiri. Ili pet. Vidjet ćemo.""Mogu li vas oboje uskoro vidjeti? Je li to u redu?"

449

Kimnula je. "Ne znam jesam li ispravno postupila."Harry se nasmiješio. "Pa, tko to može znati?""U crkvi, mislim. Otišli smo prije nego što... smo zasmetali. Imao si drugih

stvari o kojima je trebalo misliti. U svakom slučaju, otišli smo radi Olava. Znašda su on i Oleg... Pa, podnosili su se. Dvije rezervirane osobnosti. Oni koji ništane uzimaju zdravo za gotovo."

Harry je kimnuo."Oleg mnogo priča o tebi, Harry. Značiš mu više nego što si ikad mogao

shvatiti." Spustila je pogled. "Možda i više nego što sam ja ikad shvaćala."Harry je pročistio grlo. "Znači, ovdje je sve isto od...?"Rakel je brzo kimnula, pa nije morao završiti nemoguću rečenicu. Otkako

ih je Snjegović pokušao ubiti u ovoj istoj kući.Harry ju je pogledao. Samo ju je želio vidjeti, čuti joj glas. Osjetiti njezin

pogled na sebi. Nije ju htio pitati. Ponovo je pročistio grlo. "Nešto te morampitati."

"Što?""Možemo li na trenutak ući u kuhinju?"Ušli su. Sjeo je za stol nasuprot njoj. Polako joj je i detaljno objasnio.

Slušala je ne prekidajući ga."Želi da ga posjetiš u bolnici. Želi zatražiti tvoj oprost.""Zašto bih trebala pristati?""Samo ti znaš odgovor na to, Rakel. Ali nema još mnogo vremena.""Čitala sam da s tom bolešću možeš dugo živjeti.""Nije mu mnogo ostalo", ponovio je Harry. "Razmisli o tome. Ne moraš

odmah odgovoriti."Čekao je. Vidio kako trepće. Vidio je da joj se oči pune suzama, začuo

gotovo nijem plač. Borila se za zrak."Što bi ti učinio, Harry?""Rekao bih ne. Ali ja sam prilično loš čovjek."Smijeh joj se miješao sa suzama. A Harry se pitao kako je moguće da mu

taj zvuk, ta oscilacija zraka toliko nedostaje. I koliko možeš žudjeti zaodređenim smijehom.

"Moram ići", rekao je."Zašto?""Ostala su mi još tri sastanka.""Ostala? Prije čega?""Nazvat ću te sutra."Harry je ustao. Začuo glazbu s prvog kata. Slayer. Slipknot.

450

Ušao je u taksi i prije nego što je rekao sljedeću adresu, razmislio onjezinom pitanju. Prije čega?

Prije nego što sve završi. Prije nego što bude slobodan. Možda.Vožnja je bila kratka."Ovo će potrajati", rekao je.Udahnuo je, otvorio ogradu i prišao vratima kuće iz bajke.Imao je dojam da ga tirkizne oči prate s kuhinjskog prozora.

451

92

Slobodan pad

Mikael Bellman stajao je s unutarnje strane ulaznih vrata Okružnog zatvorau Oslu i promatrao kako Sigurd Altman i zatvorski čuvar prilaze porti.

"Odlazak?" upitao je policajac na recepciji."Da", rekao je Altman i predao obrazac."Jeste li popili što iz minibara?"Drugi se policajac nasmijao očito uobičajenoj šali prilikom puštanja

zatvorenika.Osobna je imovina otključana iz ormara i vraćena sa širokim osmijehom.

"Nadamo se da je boravak ovdje opravdao vaša očekivanja, gospodine Altmane,i da se uskoro vidimo ponovo."

Bellman je Altmanu pridržao vrata. Zajedno su se spustili niz stepenice."Vani su novinari", rekao je Bellman, "pa ćemo izaći na pomoćni izlaz.

Krohn vas čeka u automobilu iza policijske središnjice.""Gospodar blefova", rekao je Altman s opreznim osmijehom.Bellman nije pitao na koga to Altman aludira. Imao je drugih pitanja. Onih

konačnih. I samo tri stotine metara da dobije odgovore. Brava je zazujala igurnuo je vrata koja su vodila do pomoćnog hodnika. "Sad kad je dogovorproveden, mislio sam da biste mi mogli odgovoriti na nekoliko pitanja."

"Pucajte, Bellmane.""Naprimjer, zašto niste ispravili Harryja kad ste shvatili da će vas uhititi?"Altman je slegnuo ramenima. "Nesporazum je bio predivna poslastica.

Naravno, sve sam shvatio. Ali nisam shvatio zašto se uhićenje trebalo dogoditi uYtre Enebakku. Zašto tamo? A kad postoji nešto što ne razumiješ, najbolje ješutjeti. Pa sam tako i učinio sve dok nisam vidio cijelu sliku."

"A što vam je ta slika rekla?""Da sam u situaciji klackalice.""Kako to mislite?""Znao sam za sukob Kriposa i Kriminalističkog odjela. I vidio da mi to da

je mogućnosti. Biti u situaciji klackalice znači da ste u položaju prebaciti balansna bilo koju stranu."

"Ali zašto isti dogovor koji ste ponudili meni niste ponudili i Harryju?"

452

"U situaciji klackalice uvijek se okrećete strani koja gubi. Ta je stranaočajnija, spremnija platiti ono što nudite. Jednostavna teorija kockanja."

"Zašto ste bili tako sigurni da Harry nije na gubitničkoj strani?" "Nisam biosiguran, ali postojao je još jedan faktor. Počeo sam upoznavati Harryja. On nijepoput vas, Bellmane, nije čovjek od kompromisa. Živo mu se fućka za osobniprestiž, samo želi hvatati loše momke. Sve loše momke. On bi stvari vidio nasljedeći način: Ako je Tony glavni glumac, ja sam redatelj. I stoga mi ne bi daoda se olako izvučem. Smatrao sam da će karijerist poput vas drugačije gledati nastvari. I Johan Krohn se složio sa mnom. Vi biste vidjeli osobni probitak u tomeda budete onaj koji je uhvatio ubojicu. Znali ste da ljudi žele znati tko je toučinio, tko je fizički izveo ubojstva, a ne tko je razmišljao. Ako film podbaci,redatelju je izvrsno da mu glavni glumac bude Tom Cruise jer onda ljudi nećerazapeti njega. Publika i novinari vole jednostavne stvari, a moj je zločinneizravan, složen. Sud bi mi nedvojbeno izrekao doživotnu kaznu, ali u ovomslučaju nije riječ o sudu, već o politici. Ako su novinari i javnost sretni, ako jeMinistarstvo pravosuđa sretno, svi mogu otići kući manje-više sretni. Izvući se spackom, možda s uvjetnom kaznom mala je cijena."

"Ne svima", rekao je Bellman.Altman se nasmijao. Jeka je utišala njegove korake. "Poslušajte savjet

nekoga tko zna. Pustite to. Ne dopustite da vas izjede.Nepravda je poput vremena. Ako ne možete živjeti s njom, preselite se.

Nepravda nije dio sustava. Ona je sustav.""Ne govorim o sebi, Altmane. Ja mogu živjeti s time.""Ni ja ne govorim o vama, Bellmane. Govorim o osobi koja ne može živjeti

s time."Bellman je kimnuo. On je svakako mogao živjeti sa situacijom. Bilo je

telefonskih poziva iz ministarstva. Ne od samoga ministra, naravno, ali povratnesu se informacije mogle protumačiti samo na jedan način. Bili su sretni. Ovo ćeimati pozitivne posljedice, i za njega osobno i za Kripos.

Spustili su se niz stepenice i izašli na danje svjetlo.Johan Krohn izašao je iz plavog audija i pružio ruku Sigurdu Altmanu kad

su prešli cestu.Bellman je stajao i promatrao oslobođenog muškarca i njegovog odvjetnika

sve dok audi nije nestao iza zavoja prema Tøyenu."Zar se nećeš javiti i pozdraviti nas kad već dolaziš ovamo, Bellmane?"Bellman se okrenuo. Bio je to Gunnar Hagen. Stajao je na pločniku s druge

strane ceste, prekriženih ruku. Bellman je prišao i rukovali su se."Netko me trača?" upitao je Bellman.

453

"Ovdje u Kriminalističkom odjelu sve izlazi na vidjelo", rekao je Hagen,široko se nasmiješio pa zadrhtao i protrljao ruke kako bi se ugrijao. "Usput,imam sastanak u Ministarstvu pravosuđa krajem mjeseca."

"A da", rekao je Bellman opušteno. Dobro je znao o čemu će na sastankubiti riječ. Restrukturiranje. Rezanje. Prijenos odgovornosti za slučajeveumorstva. Ali nije znao na što je Hagen ciljao kad je rekao da sve izlazi navidjelo.

"Ali znaš za taj sastanak, zar ne?" rekao je Hagen. "Od nas je zatraženo dapredamo svoje prijedloge, kako vidimo da bi se istrage ubojstava ubudućetrebale organizirati. Rok se bliži."

"Sumnjam da će pridati mnogo važnosti našim jednostranimprezentacijama", rekao je Bellman i pogledao Hagena pokušavajući shvatiti našto ovaj cilja. "Pretpostavljam da moramo dati svoje mišljenje u imetolerancije."

"Osim ako obojica ne smatramo kako je postojeća struktura bolja od togada se sve istrage smjeste pod isti krov", rekao je Hagen cvokotajući zubima.

Bellman se glasno nasmijao. "Nisi dobro informiran, Hagene.""Možda si u pravu. Ali znam i što bih ja mislio o ideji da novu jedinicu

vodi policajac koji je iskoristio položaj kako bi buduću ženu oslobodio optužbiza krijumčarenje droge. Iako su je svjedoci identificirali."

Bellman je prestao disati. Osjetio je da mu mišići popuštaju. Osjetio jekako ga obuzima gravitacija, kako mu se kosa diže, a želudac okreće. Ovo jenoćna mora koja se ponavlja. Iscrpljujuća u snovima, brutalna u stvarnosti; padbez ikakva užeta. Pad usamljenog penjača.

"Čini se da ti je hladno, Bellmane.""Jebi se, Hagene.""Ja?""Što želiš?""Što želim? Dugoročno, želim poštedjeti policiju još jednog javnog

skandala koji dovodi u pitanje integritet običnog policajca. Što se tičerestrukturiranja..." Hagen je uvukao glavu u ramena i toptao nogama po tlu."Vidi, Ministarstvo pravosuđa možda želi da sve istrage umorstava budu u istomloncu, neovisno o pitanju vodstva. Ako bi se od mene zatražilo da vodim takvujedinicu, naravno da bih razmislio o ponudi. Ali generalno smatram da stvariovako dobro funkcioniraju. Općenito gledano, ubojice se kažnjavaju, zar ne? Paako moj protivnik dijeli moj stav, spreman sam nastaviti s istragama u Brynu iovdje u policijskoj središnjici. Što ti misliš, Bellmane?"

Mikael Bellman ipak je osjetio potezanje užeta. Osjetio je stezanje nosača,osjetio je da ga trgaju na pola, da mu leđa ne mogu izdržati pritisak, pa pucaju umješavini boli i paralize. Njihao se na užetu, bespomoćan i nemiran, izmeđuneba i zemlje. Ali bio je živ.

454

"Razmislit ću o tome, Hagene.""Razmisli. Ali nemoj predugo misliti. Rokovi i to sve. Moramo se

uskladiti."Bellman je stajao i promatrao Hagenova leđa dok je ovaj trčao prema ulazu

u policijsku središnjicu. Okrenuo se i zagledao u krovove Grønlanda. Proučavaograd. Svoj grad.

455

93

Odgovor

Harry je stajao nasred dnevne sobe i gledao oko sebe kad je zazvoniotelefon.

"Rakel ovdje. Što radiš?""Proučavam što ostaje", odgovorio je. "Kad netko umre.""I?""Mnogo je toga. A opet je malo. Sis je rekla što želi i sutra dolazi tip koji

će otkupiti stvari i pokretnine. Rekao je da da je pedeset tisuća za sve. I da ćepočistiti za sobom. To je... Ovaj..." Harry nije mogao naći riječi.

"Znam", rekla je. "Meni je bilo isto kad mi je otac umro. Njegove stvari,sve što se činilo tako važnim, tako nezamjenjivim odjednom su izgubileznačenje. Kao da im je on davao vrijednost." "Ili možda mi koji ostajemomoramo odlučiti što počistiti. Spaliti. Početi iznova." Harry je ušao u kuhinju.Pogledao je fotografiju kod kuhinjskog ormarića. Fotografiju iz Sofies gatea.Oleg i Rakel.

"Nadam se da si se pozdravio kako treba", rekla je Rakel."Pozdravi su važni. Posebno onima koji ostaju.""Ne znam", rekao je Harry. "On i ja nikad se nismo upoznali kako treba.

Iznevjerio sam ga.""Kako?""Molio me da mu pomognem otići. Odbio sam."Linija je utihnula. Harry je slušao pozadinsku buku. Buku aerodroma.Tad joj se glas vratio. "Misliš li da si mu trebao pomoći?" "Da", odgovorio

je Harry. "Da. Sad tako mislim.""Ne razmišljaj o tome. Prekasno je.""Je li?""Da, Harry. Prekasno je."Linija je ponovo utihnula. Harry je začuo metalan glas koji je objavljivao

ukrcaj na let za Amsterdam."Znači, nisi ga htjela posjetiti?""Ne mogu, Harry. Pretpostavljam da sam i ja loš čovjek." "Onda se sljedeći

put moramo potruditi."

456

Čuo je da se smiješi. "Možemo li bolje?""Nikad nije kasno pokušati. Pozdravi Olega od mene." "Harry...""Da?""Ništa."Harry je stajao i gledao kroz kuhinjski prozor kad je prekinula vezu.Popeo se na kat i počeo se pakirati.Liječnica je čekala Harryja kad je ovaj izašao iz toaleta. Nastavili su niz

posljednji dio hodnika prema zatvorskom čuvaru."Stanje mu je stabilno", rekla je. "Mogli bismo ga vratiti u zatvor. Koja je

svrha ovog posjeta?""Želim mu zahvaliti jer nam je pomogao oko slučaja. I dati mu odgovor na

želju koju je izrazio."Harry je skinuo jaknu, predao je čuvaru i raširio ruke dok ga je ovaj

pretraživao."Pet minuta. Ne više. U redu?"Harry je kimnuo."Ući ću s vama", rekao je čuvar koji nije mogao prestati gledati u Harryjev

ranjeni obraz.Harry je podigao obrvu."Pravila civilnih posjeta", objasnio je čuvar. "Čuli smo da ste dali otkaz u

policiji."Harry je slegnuo ramenima.Muškarac je ustao iz kreveta i sada je sjedio na stolcu kraj prozora."Pronašli smo ga", rekao je Harry i približio stolac. Čuvar je stajao kraj

vrata, ali mogao ih je čuti. "Hvala na pomoći.""Održao sam svoj dio pogodbe", rekao je muškarac. "A što je s tvojim

dijelom?""Rakel nije htjela doći."Muškarčevo lice ostalo je posve mirno, samo se stisnulo kao da ga je

pogodio nalet ledenog vjetra."U kolibi Princa na Bijelom Konju pronašli smo bočicu lijeka. Jučer sam

analizirao kap sadržaja. Ketanom. Lijek koji je koristio na svojim žrtvama. Znašli što o tom lijeku? U velikim je dozama fatalan."

"Zašto mi to govoriš?""Nedavno sam i sam dobio dozu. Zapravo mi se svidio. Ali opet, meni se

sve droge sviđaju. Ali to znaš, je li tako? Rekao sam ti što sam radio u toaletu uHong Kongu."

Snjegović je promatrao Harryja. Oprezno je pogledao čuvara pa opetHarryja.

457

"O, da", rekao je ravnodušno. "Zadnji odjeljak...""... Zdesna", završio je Harry. "Kao što sam rekao, hvala. Ne gledaj se u

zrcalo.""Nemoj ni ti", odgovorio je muškarac i pružio mu koščatu bijelu ruku.Kad su izveli Harryja na hodnik, okrenuo se i vidio Snjegovića kako hoda

prema njima s čuvarem. I ulazi u toalet.

458

94

Stakleni rezanci

"Hej, Hole." Kaja mu se smiješila.Sjedila je u baru na niskom stolcu i držala ruke pod bedrima. Pogled joj je

bio nemiran, usne krvavocrvene, a obrazi vreli. Palo mu je na pamet da je nikadprije nije vidio našminkanu. I da nije istina ono što je prije naivno vjerovao - dažena ne može postati ljepšom pomoću kozmetike. Nosila je običnu crnu haljinu.Kratka zlatna ogrlica i bijeli biseri naslanjali su joj se na ključnu kost, a kad jedisala, reflektirali su meku svjetlost.

"Dugo me čekaš?" upitao je Harry."Ne", odgovorila je i ustala prije nego što je imao prilike sjesti. Privukla ga

je k sebi, naslonila mu glavu na rame i tako ga držala. "Samo mi je hladno."Nije ju bilo briga što je ostali u baru promatraju, nije ga puštala. Umjesto

toga, obje je ruke gurnula u njegov sako i milovala mu košulju na leđima kakobi se ugrijala. Harry je začuo diskretno nakašljavanje, podigao pogled i vidioprijateljsko kimanje muškarca čiji je govor tijela jasno govorio da je riječ oglavnom konobaru. "Naš stol je spreman", rekla je.

"Stol? Mislio sam da ćemo samo popiti piće.""Moramo proslaviti kraj ovog slučaja. Već sam naručila hranu. Nešto

posebno."Odveli su ih do stola kraj prozora krcatog restorana. Konobar je pripalio

svijeće, natočio im jabučni cider u čaše, stavio bocu u posudu s ledom i otišao.Podigla je čašu. "Nazdravljam.""Čemu?""Tome što Kriminalistički odjel nastavlja raditi kao i ranije. Tome što smo

ulovili zle momke. Tome što smo ovdje sad. Zajedno." Otpili su po gutljaj.Harry je spustio čašu na stolnjak. Pomaknuo je. Dno je ostavilo mokar trag."Kaja..."

"Imam nešto za tebe, Harry. Reci mi što sad najviše želiš." "Slušaj, Kaja...""Što?" upitala je bez daha i nagnula se naprijed."Rekao sam ti da opet putujem. Sutra odlazim.""Sutra?" nasmijala se, ali osmijeha je nestalo kad je konobar razmotao

njihove ubruse i složio im ih na krila. "Kamo?" "Daleko."

459

Kaja se bez riječi zagledala u stol. Harry joj je htio dotaknuti ruku. Alisuzdržao se.

"Znači, ja ti nisam dovoljna?" prošaptala je. "Mi ti nismo dovoljni?"Harry je pričekao da joj uhvati pogled. "Ne", odgovorio je. "To nije to. Nije

dovoljno ni meni ni tebi.""Što ti znaš o tome što je dovoljno?" Glas joj je bio napet od suza.

"Prilično", odgovorio je Harry.Kaja je teško disala i pokušavala kontrolirati glas. "Je li riječ o Rakel?""Da. Uvijek je riječ o Rakel.""Ali sâm si rekao da te ne želi.""Ne želi me ovakvog kakav sam sad. Moram se popraviti. Moram ponovo

biti dobro. Shvaćaš li?""Ne, ne shvaćam." Dvije sitne suze zalijepile su joj se za trepavice ispod

očiju i zadržale ondje. "Ti jesi dobro. Ožiljci su samo..." "Dobro znaš da negovorim o tim ožiljcima."

"Hoću li te ikad više vidjeti?" upitala je i ispod nokta zadržala jednu suzu.Zgrabila ga je za ruku i tako čvrsto stisnula da su joj članci pobijeljeli.

Harry ju je pogledao. Onda ga je pustila."Neću ponovo ići po tebe", rekla je."Znam.""Nećeš se snaći.""Vjerojatno neću", nasmiješio se. "Ali kome to uopće uspijeva?" Nagnula

je glavu. Tad se nasmiješila onim svojim malim isturenim zubima."Meni", rekla je.Harry je ostao sjediti sve dok nije začuo zatvaranje vrata automobila u tami

i pokretanje dizelskog motora. Spustio je pogled na stolnjak i spremao se ustati,kad je opazio tanjur s juhom i čuo glavnog konobara kako objavljuje: "Posebnanarudžba prema gospođinim napucima: Iz Hong Konga smo dovezli Li Yuanovestaklene rezance."

Harry se zagledao u tanjur. Još sjedim u stolcu, pomislio je. Restoran je sadmjehurić od sapunice i polijeće, diže se iznad grada i nestaje. Kuhinja radizauvijek, a mi nikad nećemo sletjeti.

Ustao je i krenuo. Ali predomislio se. Ponovo je sjeo. I uzeo štapiće.

460

95

Saveznici

Harry je napustio nekadašnji restoran za ples i spustio se niz brdo dopomorske škole koja više nije bila pomorska škola. Brojao je bunkere koji subranili zemlju od napadača. Ispod njega nalazili su se fjord i grad, skriveni uizmaglici. Automobili su se kretali polako, oprezno svijetleći žutim farovima. Izmaglice je izronio tramvaj poput duha koji škrguće zubima.

Pred njim se zaustavio automobil i Harry je skočio na prednje sjedalo. Izzvučnika je strujala Katie Melua sa svojom medenom agonijom, a Harry jeočajnički pokušavao isključiti radio.

"Isuse Kriste, kako to izgledaš!" rekao je prestravljen Øystein. "Kirurg jedefinitivno pao na tečaju šivanja. Ali barem ćeš uštedjeti nekoliko kruna namasci za Noć vještica. Nemoj se smijati ili ćeš poderati šavove."

"Obećavam.""Usput", rekao je Øystein, "danas mi je rođendan.""O, sranje. Evo ti pljuga, dar od mene. Besplatno.""Točno to sam želio.""Hm. Želiš li kakav veći dar?""Kao što?""Mir u svijetu.""Onog dana kad se probudiš i u svijetu vlada mir, to je dan kad se nisi

probudio, Harry. Jer su bacili bombu.""U redu. A privatne želje?""Nema ih previše. Možda nova savjest.""Nova savjest?""Stara nije baš dobra. Imaš dobro odijelo. Mislio sam da imaš samo jedno.""Ovo je tatino.""Isuse, sigurno si se smanjio.""Da", odgovorio je Harry i popravio kravatu. "Smanjio sam se." "Kako je u

restoranu Ekeberg?"Harry je zatvorio oči. "Dobro.""Sjećaš se kakva je to rupa bila kad smo se skrivećki uvlačili tamo. Koliko

nam je bilo? Šesnaest?"

461

"Sedamnaest.""Nisi li ti jednom plesao s Ubojitom Kraljicom?""Možda.""Bojiš se da je milfača tvoje mladosti završila u staračkom domu?"Milfača?"Øystein je uzdahnuo. "Potraži u rječniku.""Hm. Øysteine?""Da.""Zašto smo mi postali prijatelji?""Valjda zato što smo zajedno odrasli.""I to je sve? Demografska slučajnost? Nema duhovnog prijateljstva?""Nisam primijetio. Koliko znam, oduvijek nam je samo jedna stvar bila

zajednička.""A to je?""Nitko se drugi nije htio družiti s nama."U tišini su prolazili sljedeće zavoje."Osim Treska", dodao je Harry.Øystein je prezrivo otpuhnuo. "A on je toliko smrdio po zmazanim nogama

da nitko drugi nije htio sjediti kraj njega.""Da", rekao je Harry. "U tome smo bili dobri.""To smo zakucali", složio se Øystein. "Ali, Isuse, kako je smrdio."Zajedno su se smijali. Nježno, opušteno.Tužno.

Øystein je parkirao na smeđoj travi i ostavio vrata otvorena. Harry se popeona vrh bunkera i sjeo na rub spustivši noge. Iz zvučnika u automobiluSpringsteen je pjevao o krvnoj braći jedne olujne noći i zavjetu koji su moraliodržati.

Øystein je pružio Harryju bocu Jim Beama. Usamljena se sirena iz gradapodizala i spuštala sve dok nije izgubila snagu i nestala. Otrov je pekaoHarryjevo grlo i želudac, pa je povratio. Drugi je gutljaj bolje prošao. Treći jebio dobar.

Max Weinberg zvučao je kao da želi uništiti bubnjeve."Često mi pada na pamet da bih morao više žaliti", rekao je Øystein. "Ali

jebe mi se. Mislim da sam od prve budne sekunde prihvatio da sam jebenapropalica. A ti?"

462

Harry je razmišljao. "Žalim zbog mnogo toga. Ali možda je to zato što samuvijek imao visoko mišljenje o sebi. Zapravo, zamišljam da sam mogao donijetidrugačije odluke u životu."

"Ali jebeno nisi.""Ne tad. Ali sljedeći put, Øysteine. Sljedeći put.""Je li se to ikad dogodilo, Harry? Ikad u jebenoj ljudskoj povijesti?""Samo zato što se nikad nije dogodilo ne znači da se ne može dogoditi. Ne

znam hoće li ova boca pasti ako je ispustim. Jebote, koji je to filozof rekao?Hobbes? Hume? Heidegger? Jedan od luđaka na H."

"Odgovori mi."Harry je slegnuo ramenima. "Mislim da je moguće naučiti. Problem je što

tako prokleto sporo učimo da je u trenutku kad shvatimo - prekasno. Primjerice,netko koga voliš od sebe zatraži uslugu, čin ljubavi. Naprimjer, da mupomogneš umrijeti. A ti kažeš ne jer nisi naučio, nemaš uvid. I prekasno je kad tikonačno sine." Harry je otpio još jedan gutljaj. "Pa umjesto toga učiniš tu uslugunekome drugome. Možda čak nekome koga mrziš."

Øystein je prihvatio bocu. "Pojma nemam o čemu melješ, ali zvučisjebano."

"Ne nužno. Nikad nije kasno za dobra djela, je li tako?" "Hoćeš reći, uvijekje prekasno?"

"Ne! Uvijek sam mislio da previše mrzimo i da nas to priječi da slušamodruge impulse. Ali moj je otac mislio drugačije. Rekao je da su mržnja i ljubavista valuta. Sve počinje ljubavlju, mržnja je samo druga strana novčića."

"Amen.""To znači da možeš krenuti drugim putem, od mržnje prema ljubavi.

Mržnja mora biti dobra početna točka učenja, primjene, zahvaljujući njojsljedeći put možeš drugačije postupiti."

"Sad si pak optimističan da mi se bljuje, Harry."Orgulje su stigle do refrena, zavijanja, rezanja nalik kružnoj pili. Øystein je

nagnuo glavu i otresao pepeo. A Harry je bio ganut gotovo do suza. Jednostavnojer je vidio godine koje su postale njihovim životima, koje su postale oni, i to unačinu na koji je njegov prijatelj otresao pepeo kako je to oduvijek činio,naginjući glavu kao da je cigareta preteška, kao da je svijet bolji iz zakrivljeneperspektive, pepeo na podu pušačke izbe u školi, pepeo na dnu prazne boce pivana zabavi na koju su upali, na hladnom grubom betonu bunkera.

"U svakom slučaju, Harry, stariš.""Zašto to kažeš?""Ljudi stare kad počnu citirati svoje očeve. Utrka je gotova."I tad je Harry shvatio. Shvatio je odgovor na pitanje što sad najviše želi.Želio je čelično srce.

463

Epilog

Plavocrni oblaci klizili su najvišom točkom Hong Konga Victoria Peakom,ali konačno je prestalo kišiti nakon što je neprekidno padalo od početka rujna.Sunce se probijalo i golema je duga oblikovala most između otoka Kong iKowloona. Harry je zatvorio oči i pustio sunce da mu ugrije lice. Lijepo jevrijeme došlo u pravi čas za otvaranje sezone konjskih utrka u Happy Valleyjute večeri.

Harry je čuo zujanje japanskih glasova koji su prilazili i prolazili poredklupe na kojoj je sjedio. Dolazili su od uspinjače koja je od 1888. privlačilaturiste i mještane na tamošnji svjež zrak, iznad grada. Harry je ponovo otvoriooči i prelistao program utrka.

Javio se Hermanu Kluitu čim je stigao u Hong Kong. Kluit je Harryjuponudio posao utjerivača dugova, odnosno tragača za ljudima koji pokušavajupobjeći od dugova. Tako Kluit nije morao uz značajan popust prodavati dugovetrijadi ili razmišljati o brutalnim metodama naplate koje su koristili.

Bilo bi pretjerano reći da je Harry uživao u poslu, ali bio je dobro plaćen ijednostavan. Nije morao prikupljati novac, samo locirati dužnike. No pokazalose da njegova pojava - metar devedeset i dva i ogroman ožiljak od usta do uha -često osigurava naplatu na licu mjesta. A jako je rijetko morao koristiti tražilicuna poslužitelju u Njemačkoj.

Ipak, trik je bio držati se podalje od droge i alkohola, a u tome je dosaduspijevao. Danas su ga na recepciji čekala samo dva pisma. Nije imao pojmakako su ga pronašli. Samo da je vjerojatno Kaja upletena. Jedno je pismo nosilologotip Odjela kriminalističke policije u Oslu i Harry je pretpostavljao da je odGunnara Hagena.

Kad je riječ o drugom pismu, nije morao pogađati. Odmah je prepoznaoOlegov uspravni djetinji rukopis. Harry je oba pisma stavio u džep jakne dok nerazmisli želi li ih pročitati i kad.

Harry je sklopio program utrka i spustio ga na klupu kraj sebe. Zagledao seu kinesko kopno gdje je žuti smog iz godine u godinu postajao sve gušćim. Aliovdje na vrhu planine zrak je bio gotovo svjež. Pogledao je u Happy Valley.Pogledao je prema grobljima zapadno od ceste Wong Nai Chong, gdje supostojala posebna odjeljenja za protestante, katolike, muslimane i hinduse.Mogao je vidjeti trkalište gdje su, znao je, džokeji i konji već na terenu testiralivečernje utrke. Uskoro će početi stizati gledatelji: oni s nadom, oni bez nje,sretni i nesretni. Oni koji žele ispunjenje snova i oni koji kalkulirano riskiraju,ali ipak gube. Već su bili ovdje, ali ipak se vraćaju, čak i oni duhovi iz grobljaondje dolje, njih nekoliko stotina koji su poginuli u požaru na trkalištu HappyValley 1918. godine. Jer večeras je definitivno bio njihov red da pobijede

464

izglede, da pobijede šanse, da napune džepove novim hongkonškim dolarima, dase izvuku. Nekoliko sati kasnije preplavit će ulaze, čitati programe utrka,ispunjavati kupone s dnevnom ponudom raznih oklada, kako god se one zvale.Stat će u red ispred kladioničara držeći spremne oklade. Većina će ih pomaloumrijeti pri svakom prolasku kroz cilj, ali iskupljenje je udaljeno tek petnaestminuta, kad se otvaraju vrata za sljedeću utrku. Osim ako nisi samoubojica,netko tko svu imovinu riskira na jednoj utrci. Ali nema žalbi. Svi znaju koji suizgledi.

Ali postoje oni koji znaju koji su izgledi i oni koji znaju koji su ishodi. Natrkalištu u Južnoj Africi nedavno su na startu pronašli podzemne cijevi. Cijevi susadržavale komprimirani zrak i mini injekcije sedativa koje je daljinskimupravljačem bilo moguće ispaliti konjima u trbuhe.

Katrine Bratt obavijestila ga je da se Sigurd Altman prijavio u hotel uŠangaju. Jedva sat leta odavde.

Harry je bacio pogled na prvu stranicu programa.Oni koji znaju ishode."To je samo igra", tako je govorio Herman Kluit. Možda jer je navikao

pobjeđivati.Harry je pogledao na sat, ustao i krenuo prema tramvaju.Dobio je dojavu o obećavajućem konju u trećoj utrci.

Ziki