JORIS CHAMBLAIN • AURÉLIE NEYRETZahvaljujem svojim roditeljima i prijateljima na njihovoj toploj i motivirajućoj podršci. Hvala ti, Joris, što si u mojoj riječi prepoznao Višnjin

JORIS CHAMBLAIN • AURÉLIE NEYRET

Visnjin_dnevnik_knjiga_1_KB.indd 1 16.09.2019. 18:58:11

Zahvaljujem svojim roditeljima i prijateljima na njihovoj toploj i motivirajućoj podršci.

Hvala ti, Joris, što si u mojoj riječi prepoznao Višnjin potencijal i u nju uložio toliko ljubavi. Hvala Barbari i Clotildi, koje su ovu avanturu učinile mogućom i podržavale nas u tom dugoročnom pothvatu. I, naposljetku, hvala ti, Nico, na tvojoj svakodnevnoj podršci i dragocjenoj pomoći.

a u r é l i e

Život je put na kojem se držimo zajedno.

Veliko hvala:

– mojim roditeljima i sestri, koji su s ljubavlju podržali moje prve korake i koji me nikad nisu sprečavali da ostvarim svoje snove.

– Christophu A., koji mi je pokazao smjer kojim sam htio krenuti, iako toga nije svjestan, i Stéphaneu B., koji je ispravio moje prve korake na dasci, mom novom putu.

– Nicolasu M., koji mi je otkrio kako da uvijek hodam uspravno. Neću to zaboraviti. I Djilali D., koji se pobrinuo za to da nikada ne skrenem s puta. Znam što me očekuje ako se to dogodi!

– Aurélie N., Barbari C. i Clotildi V. za to što su zakoračile na moju stazu i pridružile mi se na tom dijelu puta, u toj lijepoj avanturi. Nadam se da ćemo zajedno daleko dogurati!

– tebi, dragi čitatelju, za to što si napravio stanku na svom putu kako bi se upoznao s našim.

– i, naposljetku, hvala ti, Marjorie C., što si mi se pridružila i koračala uz mene, osvjetljavajući naš put naprijed.

j o r i s


K N J I G A P R V A

KAMENI ZOOLOŠKI VRT

JORIS CHAMBLAIN • AURÉLIE NEYRET



Jednom davno…

Kada sam bila mala, obećala sam si da će jednoga dana moj dnevnik započeti upravo tim riječima. Obožavam čitati priče, a sve one meni najdraže započinju s “Jednom davno…”

Dakle, jednom davno bila jedna… pa ja, Višnja!

Imam deset i pol godina i sanjam o tome da postanem spisateljica. Obožavam pisati.

I čitati romane, stripove i časopise o znanstvenim temama… Moja mama uvijek govori da je vokabular najbolje oružje u životu.

Prije nisam razumjela zašto. Ali sada razumijem. Čitanjem otkrivamo, putujemo, ali i učimo što riječi znače i, ono najvažnije, kako ih upotrijebiti. To je veoma bitno kako bismo razumjeli stvari i obratili pažnju na ono što govorimo.

U pričanju priča koristim se svojim trikom: promatram ljude i zamišljam njihove živote i tajne. Duboko u svima nama zakopana je tajna o kojoj ne govorimo, ali koja nas čini onima koji jesmo.

Zato kada upoznajem ljude uvijek pokušavam otkriti “to nešto”. Ne znam zašto, ali radim to od malih nogu. Mislim da mi pomaže da ih bolje razumijem…

To sam ja, Višnja!

Ovoga trena s prijateljicama promatram jednu veoma misterioznu osobu.

Počet ću s: Jednom davno…

Nadam se da ćemo otkriti njegovu tajnu kako bih u potpunosti mogla ispričati njegovu priču. Znam već kako započeti!


Sada kada sam započela svoju priču, moram, baš kao i svaki dobar pisac, predstaviti sve likove. I s kim drugim započeti nego s njom, mojom mamom!

Mama i ja živimo u velikoj seoskoj kući koju je naslijedila od praujaka. Takvo nešto, nisam više sigurna.Ona mi je kupila ovaj dnevnik. Rekla mi je: “Trebaš pisati ako želiš postati spisateljica! Najbolje je početi s vođenjem dnevnika.” To je moja mama!

Nije joj baš drago kada provodim vrijeme s našom susjedom, gospođom Vrtlarić, i htjela bi da se više družim s vršnjakinjama. Ali zato me ne sprečava da ostvarim svoj san i kupila mi je ovaj

dnevnik da mi u tome pomogne!Ne zna za sve male istrage koje vodim o ljudima i

mislim da joj se to ne bi svidjelo. Zapravo, nikad je nisam pitala…Ne slažemo se uvijek, ali svejedno je volim. Ipak je to moja mama! Jednog dana napisat ću knjigu

samo o njoj, i u njoj ću joj reći ono što joj zapravo nikad nisam uspjela: hvala.

Postoji mnogo malih riječi, poput te, koje zapnu u grlu i ne izlaze tako lako.Zapinju li neke riječi i mojoj mami?


Toliko se nadopunjuju da čim se sjetim jedne, pomislim i na drugu. Ponekad budem malo ljubomorna na njihovu bliskost…

Poznajemo se od malih nogu. Zapravo, otkako sam se doselila. Lena i Erika znaju se još od prije nego što su prohodale.

Lena je dobrica oštrog oka i umjetničke duše. Jednog će dana zasigurno biti velika fotografkinja. Njena sestra očekuje bebu pa će uskoro postati teta. Jedva je čeka bombardirati slikama, a u međuvremenu vježba na svom mlađem bratu!Obožavam njenu jednostavnost i otvorenost. Uvijek kaže ono što joj je na umu, a da

nikoga ne uvrijedi. Ponekad poželim da sam joj sličnija…

Erika je potpuna suprotnost Leni i vječna njurgavica. No ima dobro srce. Uz četiri starija brata naučila se i braniti! Njurganje joj tako prirodno pristaje da ga Lena i ja više uopće ne primjećujemo. Zahvaljujući roditeljima, Erika i njena braća izrasli su u dobre ljude koji njeguju prave vrijednosti, poput poštovanja i iskrenosti. Erika stoga ne voli kada stvari ne idu onako kako bi trebale i njurga kako bi ih preispitala, protresla ili poboljšala. Poštujem je zbog toga.

moje prijateljice za cijeli život.

Lena i Erika,


Gospođu Vrtlarić prvi sam put upoznala na čitanju koje nam je održala u školi. Pravo je bogatstvo imati poznatu spisateljicu u našem selu. Napravila je s nama nekoliko vježbi pisanja koje su mi bile

jako zabavne.

Nakon našeg susreta, tog dana shvatila sam da i ja želim pisati knjige.

Postale smo prijateljice i volim s njom provoditi vrijeme, učiti o njenom zanimanju i postavljati joj puno pitanja… što moja mama ne odobrava uvijek. Zato je ponekad

posjećujem skrivećki!

I sada, dok pišem o njoj, shvaćam da je zapravo ne poznajem toliko dobro. Gospođa

Vrtlarić živi u velikoj kući potpuno sama. Ima li muža? Djecu? Ne usuđujem se puno pitati. Nisam sigurna smije li se to… Drži se po strani i rijetko tko je posjećuje.

Međutim, ne izgleda mi tužno.

Jednom kada

odrastem…

Ona pak zna puno toga o meni. Čita me kao

otvorenu knjigu! Ponekad mi smeta to što joj ne

mogu ništa sakriti! Čak i kada šutim, ona zna što

osjećam.

Voljela bih imati tu sposobnost. Sigurno se

stječe godinama…

Gospođa Višnja, najbolja spisateljica na svijetu


Prije početka svake priče treba postaviti scenu.

Cure i ja odabrale smo savršeno mjesto za naše brojne pustolovine:

naše tajno skrovište!Erikina braća puno su nam pomogla u izgradnji, a u opremanju smo koristili odbačeni stari namještaj.

Bilo je jako zabavno.

Jedino oko čega se ne možemo složiti izbor je zavjesa. Ali sigurna sam da ćemo se uspjeti dogovoriti.

S vrha našeg skrovišta prvi smo put ugledale Misterioznog Muškarca. Moram to ispričati!

super

skrovište

!

Erika bi htjela ružičaste zavjese, Lena karirane,

a ja one s uzorkom ptičica.

Joooj, nikad kraja!

naše

uzeti daske od Leninog tate

bojačavli(s Erikinim tatom)

vrata

prozori

stol

deblokauč


11

Lena ga je prva ugledala dok smo se igrale u našem tajnom skrovištu. Erika je vjerojatno njurgala zbog vjetra koji prodire kroz daske, neudobnih udubina na kauču ili kakvog drugog razloga… a ja sam za to vrijeme dovršavala popis ideja za uređenje skrovišta.

Lena je fotografirala ptice u blizini i najednom zastala. Opazila je nešto u pozadini. Na puteljku stariji je muškarac upravo izlazio iz šume, sav šaren. Zastrašujuć prizor! Imao je boje na licu, rukama i cipelama.

Udaljio se i nestao. Sve tri smo se malo prepale, iako Erika to nije htjela priznati. Pohitale smo kući i odlučile da nećemo tako skoro ići u šumu.

Ali čim sam došla kući, navrla su pitanja. Tko je on? Zašto je onako šaren? Cijelu sam noć zamišljala detalje o njegovu životu. Htjela sam odgovore. Sutradan sam stoga sama otišla u skrovište i čekala. Ali nije se pojavio. Svaki dan vraćala sam se s nadom da ću ga ponovno ugledati. Prošlo je tjedan dana kad sam ga napokon vidjela da izlazi iz šume. Odjeća mu je bila prekrivena bojom i ponovno je nestao. Baš kao i prošli put! Nisam se usudila prići.

No tog trena odlučila sam da ću sljedeći put biti u blizini prije nego nestane među drvećem! Možda bih tako mogla otkriti njegovu tajnu?…

Sve je započelo jedne nedjelje. Crkvena zvona oglasila su se malo prije 9.

Misli, Višnja!

misteriozni muškarac

skrovište

Kako je sve počelo…

Ding-Dong! Ding…


11

VIŠNJA?!?

ŠTO RADIŠ BUDNA TAKO RANO??? I TO JOŠ U NEDJELJU!!!

CURE I JA DOVRŠAVAMO

SKROVIŠTE U ŠUMI! DOGOVORILE SMO SE RANIJE NAĆI KAKO BISMO GA UREDILE.

SKROVIŠTE, KAŽEŠ? U MOJE VRIJEME MI SMO TO ZVALI «ISKRADANJE S

DEČKOM«!

PFFF!

U REDU, ALI NEMOJ DOKASNO,

OK?

NE BRINI, MAMA! UZELA SAM I MOBITEL, ZA SVAKI SLUČAJ! VIDIMO SE KASNIJE!


12 13

MAMA SE DOSJETILA DA MI KUPI MOBITEL «ZA SVAKI SLUČAJ«. KAKO TO ONA

KAŽE. ALI ZA KOGA JE ON ZAPRAVO? ZA NJU ILI MENE?

STVARNO JE POSEBNA. JEDNOGA DANA NAPISAT ĆU

KNJIGU SAMO O NJOJ.

PISATI KNJIGE. ZAMIŠLJATI

ŽIVOT LJUDI...

... SMIŠLJATI RAZNE ZGODE I NEZGODE S KOJIMA ĆE SE

SUOČITI...

... ODLUČIVATI PROTIV KOGA ĆE SE BORITI, A KOGA ĆE VOLJETI...

POPUT ZATELEBANOG ROMANA OVDJE!

JE LI TO NAPOKON ODLUČIO POKLONITI CVIJEĆE JULIJI?

STRAŠAN JE ROMANTIK TAJ ODISEJ. OBOŽAVA LJUBAVNE PRIČE.

ILI PAK VRTLAR GAJ...

... REKAO MI JE DA MU JE

TRAKTOR PREŠAO PREKO NOGE, ALI SIGURNA SAM DA

LAŽE!

Sada cijelo

vrijeme kopa po

zemlji u potrazi

za skrivenim

blagom!

Gaj je zapravo gusar!

I za nogu

ga je ugrizao

strašni morski pas!

ODISEJ JE OTVORIO CVJEĆARNICU SAMO ZA SEBE!


12 13

DOBAR DAN, GOSPOĐO VRTLARIĆ!

DOBAR DAN, VIŠNJA

ŠUMARIĆ!

GOSPOĐA VRTLARIĆ MI JE

JAKO DRAGA. KAD ODRASTEM, POSTAT ĆU SPISATELJICA, BAŠ KAO I ONA.

LJUDI MISLE DA JE POMALO LUDA JER SE ČUDNO OBLAČI.

ALI JA ZNAM ZAŠTO TO RADI! STAVLJA SE, KAKO ONA KAŽE, U «KOŽU

SVOG LIKA«. MISLIM DA JE TO JAKO BITNO ZA NJEZIN

STIL PISANJA.

ONA ME NAUČILA «PROMATRATI« LJUDE I POKUŠATI OTKRITI ŠTO SE KRIJE IZA NJIHOVA IZGLEDA. ILI BAREM ODGONETNUTI ŠTO MI NJIHOVI IZRAZI ŽELE

REĆI.

DANAS JE NA MENI RED DA «PROMOTRIM«

NEKOGA...


14 15

KAMO ŽURIŠ, VIŠNJICE?

IDEM U ŠETNJU ŠUMOM, GOSPOĐO KOKOTIĆ!

OVOGA PUTA NEMOJ ZGAZITI MOJE

GLJIVE!!!

NEĆU, OBEĆAVAM!

Ona je zasigurno

nekakva vještica.

Kako bi inače znala da sam ja izgazila gljive?

GOSPOĐA KOKOTIĆ SKUHAT ĆE ME U LONCU AKO IH

ZGNJEČIM...


14 15

KREĆEMO!

HOP!


16

HAJDE, VIŠNJICE, NA TEBI JE

RED. PROMOTRI I ZAKLJUČI!

MALO KASNIJE...

EVO «MISTERIOZNOG

MUŠKARCA«, TOČNO NA VRIJEME!

ALI... ŠTO JE TO...? VAAAU!


16

PREDIVAN JE! ALI ŠTO ĆE MU...

MAMA?!

ZAŠTO ME... DA...

DA, DOĆI ĆU NA RUČAK U PODNE...

DA, DOBRO SAM... NE, NE MOGU SADA PRIČATI.

PUSE, VIDIMO SE BRZO...

I JA TEBE, MAMA.

O, NE!

KAMO JE KRENUO?!


18

GRRR... SVAKI PUT ISTO...

SKRENEM POGLED NA TREN I «MISTERIOZNI MUŠKARAC«

ISKORISTI PRILIKU PA IŠČEZNE.

KAKO ĆU GA TAKO PRATITI?!

NIJE MOGAO DALEKO...

ŠTO!?! NEMOGUĆE DA JE TAKO BRZO

NESTAO!

OH?!


18

NAPOKON NEKAKAV TRAG!

MA GDJE LI SE SKRIVA TAJ «MISTERIOZNI MUŠKARAC«?

dokaz pronađen u

nedjelju, 23. listopada

… ali nisam više ništa pronašla…


20 21

NEŠTO KASNIJE...

EVO TE OPE...

U REDU.

GDJE SI TO BILA NJUŠKATI, MLADA DAMO?

NAPREDUJE LI SKROVIŠTE,

MILA?

AHAM...

DOBRO, DAKLE! BAŠ UŽIVAM U NAŠEM

RAZGOVORU! OPET SI BILA KOD GOSPOĐE VRTLARIĆ, ZAR

NE?

MAMA... NE ZAPOČINJI...

NE ZNAM ŠTO TI JE TO ONA NAPRIČALA, ALI NISAM SIGURNA

DA MI SE SVIĐA!

DINGDONG!


20 21

BOK, CURE!

BOK, BOK! TREBAM

VAM ISPRIČATI

O...

DOBAR DAN, CURE!

ZNAČI, JUTROS STE SE DOBRO NARADILE OKO SKROVIŠTA?

PAA... DA, DA!

SKROVIŠTE, NARAVNO,

DA!

HAJMO, IDEMO! VIDIMO SE VEČERAS,

MAMA.

DOVIĐENJA, GOSPOĐO!

HVALA VAM ŠTO ME MALOPRIJE

NISTE IZDALE. RADIJE BIH DA MAMA MISLI DA SAM BILA S

VAMA.

DA... NAVIKLE SMO, ZNAŠ.

OPET SI UHODILA TOG «MISTERIOZNOG

TIPA«?

ČEKAJU NAS SATI I SATI UHOĐENJA.

JUPI!

PA NISAM JA KRIVA ŠTO ME ZANIMA TKO

JE ON!


22 23

RAT...

UH... OVO DUGO TRAJE. PAST ĆE

KIŠA...EVO GA!!!

BILO JE I VRIJEME!

TE OGROMNE KANTE S BOJOM

IZGLEDAJU TEŠKO!

DA! A NI TRAGA PTICI OD JUTROS!!!


22 23

MOŽDA JU JE POJEO?

GROZNA SI!

PFFF! KOJEŠTA!

ŠTO? A ONAJ RAKUN OD NEKIDAN? NISMO GA VIŠE NIKAD

VIDJELE.

Možda je samo prijatelj životinja koji pušta životinje na slobodu?

A KAKO OBJAŠNJAVAŠ

BOJU?

TO JE PITANJE ZA GLAVNU

ISTRAŽITELJICU VIŠNJU!

ZNAM ONOLIKO

KOLIKO I VI, CURE. ALI

NAMJERAVAM OTKRITI!

KRENUO JE! ZA NJIM!!


Documents

JORIS CHAMBLAIN • AURÉLIE NEYRETZahvaljujem svojim roditeljima i prijateljima na njihovoj toploj i motivirajućoj podršci. Hvala ti, Joris, što si u mojoj riječi prepoznao Višnjin