Josip Volti: Beka pisma

Student: Igor Krnjeta

Josip Volti: Beka pisma

Osim esto suhoparnih i neinteresantnih povijesnih izvora poput trgovakih evidencija ili nekih politikih dokumenata, vana potkategorija historijskih vrela su i neposredni iskazi suvremenika koji su se osjeali dunima zabiljeiti neke pojavnosti doba i okruja u kojemu su ivjeli.

Za doba vladavine Josipa II. (1780. 1790.) vaan nam je svjedok Istrijan Josip Volti, roen u Tinjanu 1750. godine. Volti je u Be doao kao student prava te je u austrijskoj prijestolnici proveo vei dio ivota te naposljetku tamo i preminuo 1825. Bavio se prevoenjem i jezikoslovljem te je bio privatni uitelj. U tim aktivnostima je imao potporu mecene baruna Cornea Steffanea. Njegova dva kljuna djela su epistolarni zbornik Beka pisma iz 1789., koja e biti obraena u ovome saetku, i rjenik Rioslovnik ilirikoga, italijanskoga i nimakoga jezika s jednom pridpostavljenom gramatikom ili pismenstvom objavljen 1803. Rioslovnik se smatra preporodnim djelom zato to sadri hrvatsku gramatiku i zato to obuhvaa sva tri hrvatska narjeja. Sam rjenik sadri latinski predgovor i gramatiku te je trojezian, to je vidljivo i iz samog naslova.

Beka pisma Volti je pisao na talijanskom i u njima kritiki promilja o drutvu koje ga okruuje kao i o cjelokupnoj Monarhiji te naglaava potrebu za reformama. Subjekt ovoga saetka biti e tri pisma: prvo, deveto i deseto. U prvom pismu Volti iznosi svoje vienje Josipa II. kao prosvjeenog apsolutista i reformatora (po uzoru na majku Mariju Tereziju), dok e druga dva biti negativne i otre kritike nekih bekih drutvenih boljki.

Tema prvog pisma je opis vladavine Josipa II. i navoenje njegovih reformi koje Volti jako podrava i hvali. itavo je pismo u tom tonu. Meutim, ve pri poetku autor naglaava da je car takoer ljudsko bie koje ima izvjesne mane ili nedostatke te da je podloan strastima, ali i sposoban obuzdati ih. Kao jednu od njegovih najveih vrlina istie mudrost i to potkrepljuje injenicom da samo mudar vladar moe uspjeno vladati tako ratrkanom i heterogenom zemljom kao to je Habsburka Monarhija. Dodatne komplimente caru moemo vidjeti i u injenici da ga usporeuje sa rimskim carevima koji su ostali u tradiciji upameni kao izuzetni poput Augusta, Trajana ili Marka Aurelija. Volti navodi i karakteristike, odnosno stereotipe, vezane za svaki narod koji nastanjuje carevinu te su Hrvati opisani kao ratnici dobra srca. Navode se i problemi poput neravnomjerne raspodjele financija meu regijama Monarhije, nejednake razvijenosti i sl. Volti takoer posveuje mjesta i Josipovim reformama od kojih dosta pria o vjerskim reformama za koje smatra da su donosile dosta mrnje i praznovjerja meu puanstvom te navodi da se nada da e se car posvetiti i problemu simonije. Tako daje ruiti crkve i samostane za koje smatra da nisu potrebni i gradi nove tamo gdje smatra da jesu. Takoer premjeta groblja van gradskih sredina. U graditeljski program Josip je uvrstio i pojaanu gradnju institucija koje su potrebne jednoj prosvjeenoj monarhiji poput bolnica, kola i sveuilita tako da ono u Beu vie nije imalo primat. U pismu takoer stoji da su za vladavine Josipa II. smanjene razliite carine i porezni nameti, dok je ope financijsko stanje same drave poraslo. O njegovim zakonodavnim reformama govori da su usklaene s dravnim ciljevima te ih karakterizira kao razumnije i prirodnije. Na kraju pisma stoji citat Hvale su istinitije to su umjerenije te naglaava da vladar nije ljubitelj ulizica sa ime moemo zakljuiti da je izmeu redaka ovoga pisma protkana satirina kritika samog cara.

Drugo pismo proeto je otrijim kritinim tonom te se u njemu Volti bavi problemom razvratnitva u Beu koje se sudei po ovom pismu tih godina intenziviralo. Pismo je upueno cenzoru te sam autor poziva na intervenciju vlasti u rjeavanju ovog pitanja. Razvratnike opisuje kao sposobne i iskusne grabeljivce koji vrebaju naivne seljanke i sluavke te ih napuste kada im naprave dijete to je protivno svrsi normalnog rasploivanja. Volti to otro osuuje te smatra da je jedina prirodna veza izmeu mukaraca i ena brak jer poveanje broja nezakonite djece moe samo demografski koditi i stopama nataliteta i rastu stanovnitva. Volti navodi da je brak graanska dunost kojoj je naelo porast puanstva te da su ljudi u braku svjesni svrhe bivanja koju zadovoljavaju, a samim time to su u braku zadovoljavaju i zakone razuma. Autor navodi vie rjeenja ovom problemu koja variraju od relativno razumnih mjera poput podvrgavanja razvratnika sramu do ekstremnijih poput protjerivanja svih seljanki i poinitelja razvrata iz grada. Razvratnike smatra velikim drutvenim nametnicima koji svojoj okolini nikako ne doprinose te da zbog njih cijelo drutvo odlazi u opu dekadenciju te da irenjem razvrata nanose tetu i sebi samima. U pismu stoje neki razlozi koji danas izazivaju podsmijeh poput injenice da razvratnici gube cjelovitost ili da im se zbog toga sui mozak, ali navodi i racionalnije injenice bazirane na tisuljetnom iskustvu poput one da doprinose irenju spolnih bolesti. Uz razvrat Volti povezuje i minkanje meu otmjenim enama za koje smatra da je pogreno zato to nije prirodno te da bi dotine trebale brinuti o svome tijelu na prirodniji nain tako da stvore naviku eeg kretanja. Ovdje autor pokazuje razumijevanje i za ene koje su najee odgajane u tom duhu, ali i mukarce koji se zbog takvih neuglednih partnerica okreu mlaim enama.

Deseto pismo upueno edilu se bavi i danas aktualnim problemom, a to je varanje od strane trgovaca i lihvarenje te ga Volti podlae iznimno otroj kritici. Ovakvo ponaanje tumai raznolikou naroda prisutnom u samom gradu koje u Be dolazi ve jedno dulje vrijeme pritom mislei samo na svoje egzistencijalno zadovoljstvo, ali i utvruje da se samo rijetki otpadnici ne dre zadanih pravila. Tako navodi da su mesari, mlinari, pekari, krmari i slini prodavai prehrambenih proizvoda iznimno skloni varanju na vagama ili prekomjernom dizanju cijena koje opravdavaju ratom. Kao veliki problem spominje i lihvare koji previe diu kamatnu stopu. Navodi da su veliki lihvari plemii koji varaju na razliite naine, ali da su manji lihvari jednako velik problem. Da bi situacija bila gora, u Be dolazi nekvalitetna ili pokvarena hrana na kojoj se takoer vara te su graani Bea prisiljeni sniavati svoje standarde zbog opeg pada kvalitete proizvoda. Velike nepogode stvara i manjak iste vode kao i nekvalitetan i lo gradivni materijal zbog kojega graevine brzo propadaju. Naposljetku, Volti hvali itelje Bea te kae da su prilagodljivi, pokorni zakonima i navodi niz drugih vrlina te ustvruje da izuzev svih gorespomenutih zlouporaba povjerenja su graani od primjera kakve bi bilo koja prijestolnica trebala imati. U tom dijelu teksta odlazi u ekstreme i navodi da se u gradu nikad ne uje psovka ili da ljudi nikad ne bivaju nasilnima, zbog ega moemo dovesti ovaj zavrni dio teksta pod upit koliko je on ustvari satirino postavljen.

Zakljuno moemo ustvrditi da su Beka pisma Josipa Voltia vrhunski izvor kojim dobivamo uvid ne samo u danas znamenite reforme Josipa II. iz perspektive jednog suvremenika, nego i kakva je bila drutvena klima u onodobnoj Habsburkoj Monarhiji te na koji nain je funkcionirala svakodnevica niih i viih slojeva u prijestolnici. Moemo uvidjeti da su mnogi od tih negativnijih aspekata ljudske naravi svevremenski. U Josipu Voltiu moemo vidjeti tipinu obrazovanu, prosvjetiteljski nastrojenu osobu koja osjea svojom dunou pokuati nadii trenutne drutvene probleme i pokazuje svoju angairanost u tome to za neke od njih, poput problema razvratnitva, nudi potencijalna rjeenja.