Julia Lesage

7/29/2019 Julia Lesage

1/22


2/22

LESAGE,JULIALijevi politiki nazoriGodarda i Gorina,

1967. 1972.


3/22

udnog li pokuaja: mijenjati svijetpomou apstraktnih lmova!Mijenjati svijet pomou eksperi-mentalnih, konceptualnih, underground,nezavisnih, nenarativnih, strukturalnih,alternativnih lmova. Nazovite te lmove

kako god elite, ali mijenjanje svijeta pu-tem takvih lmova danas se u svakom slu-aju ini nemoguim. Da danas priprema-mo revoluciju, snimanje apstraktnogalma vjerojatno bi se inilo beskorisnommetodom. Dovoljno je razmisliti o tomekako apstraktni lmovi dopiru do srcaprosjenog graanina: nikako.

Meutim, masa koja je na ulicamaparike Latinske etvrti 1968. godine

bacala kamenje na policiju u svakom jesluaju vjerovala kako je mijenjanje svije-ta mogue. Ako je mogue bacanjemkamenja na policiju, valjda je mogue iintelektualnim postupkom kao to jestvaranje apstraktnih lmova.

Godard je rekao: nabavite kameru,snimite neto, prikaite to nekome. inise prilino jednostavnim. Na nepravdu ina mogunosti boljega svijeta ukazujemopokretnim slikama. Osim toga, valja mije-njati sadraj televizijskih emisija te u nji-ma takoer treba ukazivati na nepravdu.Primjerice, apstraktnim lmovima. Ako seprikazivanje apstraktnih lmova na tele-viziji nekome inilo korisnim za revoluci-ju, mora da su kriteriji za odabir revoluci-onarnih metoda u to vrijeme bili prilinoniski. Neki bi rekli: barem su postojali.

Pasolini se, s druge strane, jeio vid-jevi razularene talijanske studente kakonapadaju policiju u dijelu Rima zvanomValle Giulia. Glupe li mase ljudi! Tatinisinovi koji nemaju pojma o ivotu smatra-ju da znaju kako mijenjati svijet! Znaju,valjda, i kako bi svijet trebao izgledati, pasi doputaju da mlate svoje vrnjake upolicijskim redovima.

Dva redatelja koja vee nekonvenci-onalni pristup lmu, a i ivotu, posve suse drugaije odnosila spram revolucionar-nog zanosa 1968. godine. Dok je prvidodavao ulje na vatru i predvodio studen-te u revolucionarnim nastojanjima, drugi

je simpatizirao s policijom, ukazujui nairacionalnost cijele situacije.

Da nije bilo tadanje iracionalnosti,kako bi svijet izgledao danas? Naalost,moda se i ne bi previe razlikovao. Mo-da bi kapitalizam danas bio tek malo raz-vijeniji. Moda danas tatini sinovi o koji-ma Pasolini pria, tek ne bi imali inspira-tivno tivo u pripremanju estokih raspra-va na studentskim kruocima. Moda bi

danas Carlo Giuliani bio iv, a moda pri-piti skvoteri iz cijeloga svijeta ne bi uivaliu koncertu Manua Chaoa na ulicamaGenove. Moda razulareni Arapi u pari-kom predgrau Clichy-sous-Bois ne bi bilidovoljno hrabri da pale automobile.

Razdoblju bacanja kamenja na sis-tem odgovara odluka uvaenog lmaaGodarda da stvara lmove u sklopuanonimnoga kolektiva, lmove koje

(danas) nitko ne gleda niti razumije. Raz-doblju nakon revolucije, s druge strane,odgovara Godardova odluka da prestaneraditi lmove u sklopu anonimnogakolektiva. Pobuna je, kao i Godardovoradikalno razdoblje, trajala relativno krat-ko. O tome kako je Godard vidio svijetoko sebe, kako ga je snimio, montirao iprikazao, itajte u ovom povijesnompregledu njegovoga stvaralatva. Oprostitete mi defetizam, jer se, s obzirom nanekritiko nizanje Godardovih ideja utekstu koji slijedi, osjeam dunim statina stranu Pasolinija.

Igor Bezinovi

Mijenjanje klasnihodnosa pokretnimslikama


4/22

Razmatranje politikih nazora umjetnika,pogotovo nazora umjetnika didaktiara, uka-zuje na kljuna estetska pitanja. Kako bismovrednovali politike stavove Jean-Luc Godar-da u njegovim izrazito lijevim politikim l-movima u razdoblju izmeu 1967. i 1972. godi-

ne, moramo se upitati koja je naela koristio u svomeradu, zato je radio na taj nain te koji je bio povijesnikontekst tih lmova. Ta je pitanja vano kritiki razmo-triti jer su umjetnike strategije koje je Godard u tovrijeme razvio, znaajno utjecale na dr uge radikalne l-mae irom svijeta. Nadalje, zbivanja u Francuskoj usvibnju 1968. godine utjecala su na mnoge umjetnike iintelektualce, koji su se, poput Godarda, s obnovljenimzanimanjem okrenuli estetskim pojmovima BertoltaBrechta.

Godardova je politika evolucija bila postupna. Naplanu estetike, godinama prije njegovog priklanjanjaljevici, on je koristio brehtovske tehnike na anti-iluzio-nistiki nain kako bi ostvario drutveni komentar i kri-tiku. Sredinom ezdesetih, kao javna linost sa statusomznamenitog umjetnika, on je najprije igrao ulogu otue-nog genija koji stvara iste lmove. Potom se odrekaolmske industrije te je u intervjuima i lmovima napa-dao francusko drutvo s poloaja ljevice. Kada je, pak,uvrstio eksplicitno politiku tematiku u lmsku formu,to je dovelo do drastinoga pada u prihvaanju njegovihdjela od strane javnosti.

Godard je izjavio da je svibanjska pobuna graanau Francuskoj 1968. godine imala presudan utjecaj na nje-ga, utjecaj koji je jasno vidljiv u njegovim lmovima. Ktome, njegovi su se lmovi nakon 1968. godine referiralina francuski maoistiki milje krajnje ljevice. esto suse teme lmova odnosile na vrlo aktualna politikapitanja. Filmovi su takoer potaknuli mnoge teorijskeprobleme. Meutim, njihove su teme uvijek bile obrai-vane putem formalnih inovacija. Kako bi kritizirao poli-tiku perspektivu Godardovih lmova od 1967. do 1972.godine, kritiar mora svoju raspravu zasnovati na

LESAGE, JULIALijevi politiki nazoriGodarda i Gorina,1967. 1972.


5/22

marksizmu i modernizmu. G odardovi lmovi toga raz-doblja eljeli su ostvariti i posebnu politiku reakciju ipolitiki orijentiranu estetsku reakciju, s obzirom da jecilj bio predstaviti drutvena i politika pitanja putemne-burujske lmske forme.

Godard i Jean-Pierre Gorin, njegov suradnik utome razdoblju, uestalo su davali ironine intervjue. Tisu intervjui odraavali njihove estetske stavove i odno-sili su se na politika zbivanja, ali na nepotpun ili neza-dovoljavajui nain. Meutim, Godard i Gorin snimili susvoje lmove od 1967. do 1972., kao to su Radosna zna-nost, Istoni vjetar, Pravda i Pismo Jane kao eseje opolitikim pitanjima i radikalnoj estetici lma. Oni pot-punije od bilo kojeg intervjua daju informacije o Godar-dovim i Gorinovim politikim preokupacijama, ali teinformacije pruaju na nelinearan, duhovit i otuennain. S obzirom da ovdje raspravljam o politikim ide-

jama u lmovima stvorenim izmeu 1967. i 1972. godine,esto sam morala odvajati ideje iznesene u intervjuimaod predstavljanja ideja u lmovima. Iz nunosti samovdje politike pojmove inila jednolinim i pojed-nostavljivala ih. Oni moraju konano biti ponovno pro-miljeni unutar umjetnike sloenosti svakoga lmakao cjeline.01

Godardovi politiki nazori prije 1968.

Godard je izjavio da je prvi put namjerno pokuaostvoriti politiki lm 1966. godine, lmom Muki rod,enski rod.02 Mrana fotograja, suvremeni Pariz vienoima parike mladei, muki adolescentski idealizam,razgovor za razgovorom u formi intervjua, to su ele-menti lma koji su nagnali kritiare da lm nazovusociolokim dokumentom.03 Godard nije dao likovimalma Muki rod, enski rod jasnu politiku sosticira-nost, ali su kritiari zamijetili koliko su ti adolescentipriali o Marxu. Film je takoer nastavljao Godardovprosvjed protiv sudjelovanja SAD-a u Vijetnamskomratu, koji je zapoeo lmom Ludi Pierrot i nastavio se unarednim lmovima.

Godard je potom, 1966. godine, otvoreno kritiziraolmsku industriju i osuivao nain na koji su kapitalis-tiko nanciranje i ideoloka oekivanja oblikovala l-move. Rekao je da je napravio Muki rod, enski rodkako bi odbio kinematograju spektakla. Taj tip lmo-va doao je do Europe putem Hollywooda, ali je takoerbio prisutan u SSSR-u.04 tovie, prema francuskomepravu, scenaristi i redatelji nisu dobivali profesionalnouvaavanje. Pravila uspostavljena tijekom v ichyjskogreima i dalje su ih kontrolirala. Morali su osiguratipravne dozvole kako bi stvarali lmove, registrirati sekao redatelji i tehniari te potovati stroga pravila nan-ciranja lmova. S obzirom da je bio svjestan injenice dalmska i televizijska industrija odraavaju burujskuideologiju, Godard nije imao iluzija o utjecaju radniko-ga pokreta na komercijalnu kinematograju. Smatrao jeljude univerzalno uvjetovanima tradicionalnim idejamao lmu. Prema njemu, ak i oni radnici koji znaju kakotrajkati odbili bi one lmove koji bi im najvie moglibiti od pomoi.

Godard je dugi niz godina prosvjedovao protivkomercijalnog sustava koji je od redatelja zahtijevao daod sebe radi klauna. Mrzio je to to je morao predavatiscenarij na pregled kako bi mogao nancirati svoje igra-ne lmove. 1966. godine Godard je sebe nazvao snajpe-rom usmjerenim protiv sustava, ali i zatvorenikom unu-tar njega: te dvije uloge inile su mu se dijelom iste stva-ri.05 Kasnije je izjavio da je pobjegao iz blesave burujskeobitelji u svijet istoga lma. Meutim, nakon nekolikogodina redateljskoga iskustva otkrio je da ga je komer-cijalni proces produkcije-distribucije zarobio u jednakoblesavu, ali veu burujsku obitelj. S lmom Radosnaznanost djelomino je odustao od svojega puta lm-skog stvaralatva. U svakom sluaju, njegovi lmovinakon lma Vikend nisu dopirali do gledatelja ukomercijalnim kinima. Meutim, 1972. godine, nakonpovratka visokobudetnoj produkciji igranih lmova slmom Sve je u redu, Godard i Gorin su zanijekali da suikada bili s stanju napustiti sustav. Izjavili su da su l-

01 Mnogosampisalaojedinst-venojlmskojtakticikojujeGodardrazvioutomerazdobl-ju.ProitajtemojtekstCriticalSurveyofGodard'sOeuvre,kaoiopisepojedinanihlmovau

Jean-Luc Godard: A Guide to Refe-

rences and Resources(Boston:G.K.Hall,1979);TOUTVABIENandCOUPPOURCOUP:Radi-calFrenchFilminContext,Cineaste,5:3(ljeto,1972);GodardandGorin'sWINDFROMTHEEAST:LookingataFilmPolitically,JUMPCUT,br.4(studeni-prosinac,1974);TheFilmsofJean-LucGodardandTheirUseofBrechtianDrama-ticTheory,Ph.D.Dissertation,IndianaUniversity,1976.

02 Godard,intervjusamnom,Champaign,Illinois,4.4.1973.

03 AnnieGoldman,Jean-LucGodard:UnNouveauRalisme,N.R.F.,14:165(1.9.1966),564.

04 Godard,intervjusPierreomDaixom,JeanLucGodard:Cequej'aidire,Les Lettres frana-ises,br.128(21-27.4.1966),p.17.

05 Ibid.


6/22

LESAGE, JULIALijevi politiki nazori Godarda i

Gorina, 1967. 1972.

UP&UNDERGROUNDProljee 2008.

movi skupine Dziga Vertov i lmovi koje je Godardsamostalno stvorio u razdoblju izmeu 1968. i 1972.godine bili nancirani prvenstveno mreama dravnetelevizije i putem Grove Pressa.06

Nakon raskida partnerstva s Gorinom, Godard seokrenuo jednoj od svojih drugih ljubavi, televiziji. 1974.godine uspostavio je, sa svojom novom suradnicomAnne-Marie Miville, eksperimentalni TV i video stu-dio u Grenobleu. Jo je 1966. godine izjavljivao u inter-

vjuima da je njegov najvei san reirati vijesti na televi-ziji. Takoer je opisao svoja dva wide-screen lma u bojikoje je tada stvarao, Made in U.S.A. i Dvije ili tri stvari,kao actualits, odnosno reportane vijesti:

Svi moji lmovi izviru iz osobnog odnosa sa stan-jem u dravi, iz injenica zabiljeenih u vijestima, mo-da obraenih na poseban nain, ali funkcionirajui uvezi sa suvremenom stvarnou.07

Godard je razmiljao o stvaranju novoga nainapredstavljanja drutvene realnosti iza pojava na povri-ni, putem stvorenih, esto izmiljenih dogaaja. Na taj

je nain uvijek ostajao vrlo blizu shvaanju realizma uBertolta Brechta kao i shvaanju vijesti u ruskoga lma-a Dzige Vertova. Godard je razvio svoj pojam vijestimnogo ranije no to je stvorio ime skupina Dziga Ver-tov. 1967. godine lm Kineskinja je predstavio vijestio Vijetnamu putem malog brehtijanskog skea. Taj ske

je slijedio politiku raspravu koju su likovi imali o tomekoja je najbolja forma lmskih novosti. Guillaume,samouki brehtijanski glumac, tvrdio je da je sluao pre-davanja direktora tvrtke Cinmathque Henrija Langloi-sa u kojima je dokazivao da je lmski pionir Lumiresnimao iste stvari koje su Picasso, Renoir i Manet u tovrijeme slikali: eljeznike stanice, javna mjesta, ljudekoji igraju karte, ljude koji naputaju tvornice i tramvaj-ske pruge. Tako se Lumire inio jednim od posljednjihvelikih impresionista, poput Prousta. Meutim, Guil-laume je tvrdio da je Mlis snimao fantazije koje suotkrivale prave mogunosti drutva i tehnologije. Naprimjer, Mlis je snimio put na Mjesec:

Pa, stvarao je lmske vijesti. Moda ih je nain nakoji ih je stvarao inio iznova stvorenim lmskim vijes-tima, ali to su zbilja bile vijesti. Ii u jo dalje: rei u da

je Mlis bio brehtijanac.08

U tome trenutku su akteri u skupini zapoeli krat-ku analizu razloga zato je Mlis bio brehtijanac. Svojusu analizu temeljili na Maovom tekstu O proturjenos-ti. Mao je tv rdio da marksizam ovisi o konkretnoj anali-zi. Kako bi analizirao situaciju, ovjek mora stvari vidjeti

kao sloene, odreene mnogim imbenicima. ovjekmora otkriti i analizirati proturjenosti u stvarima ifenomenima i analizirati probleme u vidu razliitihaspekata, ne samo putem jednog glavnog aspekta. Akte-ri su tvrdili da su ih Marx, Engels, Lenjin i Staljin dosl-

jedno nauili da izuavaju situacije, polazei od objek-tivne realnosti, a ne od osobne, subjektivne elje.09

ini se da su politiko-estetske lekcije toga tipautjecala na poglede samog Godarda. Godard je u lmuKineskinja takoer predstavio lik koji uklanja imenapisaca s ploe dok na njoj ne ostane samo Brechtovoime. Iako je Godard sebe denirao kao ljeviarskoganarhista,10) na mnogo se naina u lmu Kineskinjaizrugivao idealistikim revolucionarima. 1967. godineGodard je i dalje romantiarski nastojao uhvatiti trenu-tak odluke, ali jo ne ukazujui na mehanizme koji bibili u stanju izvesti specinu promjenu u drutvu. Svo-

jim je radom od 1967. do 1972. godine izuavao ljeviar-sku revoluciju, iako nakon toga nije uvijek nastavljao utome smjeru.

Godardov politiki aktivizam

Daleko od Vijetnama znaajno je zbliio francus-ke redatelje u kolektivnom stvaranju politikog lma.Isti ti redatelji reagirali su putem masovnih demonstra-cija protiv davanja otkaza direktoru CinmathqueFranaise Henriju Langloisu poetkom 1968. godine.Afera Langlois bila je polazina toka francuskih inte-lektualaca, pogotovo zato to je istaknula njihovo izrazi-to nezadovoljstvo strogim kontrolama kulturnih i inte-

06 Godard,intervjusYvonneBaby,Jean-LucGodard:Pourmieuxcouterlesautres,Le Monde,274.1972,str.17.

07 Godard,intervjusaSylvainomRegardom,LaViemoderne,uNouvel Observateur,100(12-18.8.1966),54.

08 Godard,LACHINOISE(scenar-

ij),L'Avant Scne du cinma,br.114(svibanj1971),str.20.

09 Ibid.,str.20.MaoTse-Tung,OnContradiction,SelectedReadings from the Work of Mao

Tse-Tung.(Peking:ForeignLan-guagePress,1971),str.85-133.BrechtjedijelioGodardoventu-zijazamprematomteorijskomtekstu.1955.godineBrechtjenapisaodajetoknjigakojajenanjegaostavilanajsnanijidojam

prethodnegodine.

10 Godard,intervjusMichaelomCournotom,Quelquesviden-tesincertitudes,Revuedesthtique,N.S.20:2-3(zima67),l22.

18.veljae1968.

Najveiantiameriki

skupuBerlinudo

tada.


7/22

6

lektualnih djelatnosti od strane golistike vlade. U velja-i 1968. godine, Administrativno vijee CinmathqueFranaise, pod pritiskom CNC-a (Nacionalnog lmskogcentra) i uz pristanak ministra kulture Andra Malrau-xa, zajedniki je odluilo ne obnoviti L angloisov ugovoro mjestu umjetnikog i administrativnog direktoraCinmathque Franaise. Nakon masivnih prosvjeda utisku, Malraux je popustio i ponudio je Langloisu tekmjesto umjetnikoga administratora, to je znailo da je

mogao prikupljati lmove, ali ne i organizirati njihovoprikazivanje. Poto je Cinmathque Franaise bilo jedinomjesto za prikazivanje radikalnih lmova, skoro svifrancuski lmai smatrali su Malrauxov kompromisnipostupak neprihvatljivim. Odbijali su ga jer su ga smat-rali faistikim.

Godard je predvodio prosvjede protiv vlade. Sazi-vao je konferencije za tisak, uz druge lmae, na kojima

je iskazivao potpuno nezadovoljstvo golistikim susta-vom kontrole kulture. Dokazivao je da vlada kontrolira

gotovo cijelu distribuciju komercijalnih lmova putemORTF-a i CNC-a, ali da sada CNC eli iriti svoju kont-rolu i na nezavisno prikazivanje lmova, esto onih ra-dikalnih, u kino klubovima i u Cinmathque Franaise.11

Francuska je svjedoila brzoj i sve jaoj reakcijiprotiv otkaza Langloisu. 14. veljae 1968. Godard jepredvodio tri tisue prosvjednika protiv policije koja jeuvala Cinmathque Franaise. On je bio lake ranjen.etrdeset francuskih redatelja je odmah zabranilo pri-kazivanje svojih lmova u Cinmathque. Mnogi sunastavili suraivati s Godardom i pridobivali su drugelmae i njihove sljedbenike da odbijaju suradnju sCinmathque Franaise sve dok Langlois ne bude u pot-punosti vraen na svoju funkciju. Brzina kojom su seulini prosvjedi odvili, vladino potpuno nerazumije-vanje francuske intelektualne klime i nestajanje razdorameu intelektualcima, stvaranjem konsenzusa o potre-bi ujedinjenog djelovanja svi ti faktori omoguili su daafera Langlois bude najava sveuilinih prosvjeda usvibnju.

Tijekom graanske pobune u svibnju i lipnju1968., lmai su se udruili s nezadovoljnim radnicimana radiju i televiziji kako bi osnovali organizaciju medij-skih radnika: tats Gnraux du Cinma. Godardovglavni doprinos u tats Gnraux bio je prekidanje izatvaranje festivala u Cannesu 1968. godine. 16. svibnjaGodard se sastao u Cannesu s Komitetom za obranuCinmathque. Vjerojatno su izvorno planirali iskoristitifestival kako bi gurnuli aferu Langlois korak dalje, ali je

na sastanku Godard nagovorio svoje kolege lmae daokupiraju najveu festivalsku projekcijsku dvoranukako bi je zatvorili. To su i napravili 18. svibnja. Mnogilmai okupljeni u Cannesu ve su dovodili u pitanjesamu funkciju tog festivala u toj toki francuske povijes-ti. lanovi su istupili iz irija, a redatelji su povukli svojelmove. Radikali su uinkovito prekinuli festival.

Godard i francuska svibanjska i lipanjska graanska

pobuna 1968.

Na Godarda, kao i na mnoge francuske intelektu-alce, duboko je utjecala graanska pobuna 1968. godine.Europa, a pogotovo Francuska, svjedoila je buroazi-ranju parlamentarne ljevice i stoga padu djelotvornelijeve opozicije kapitalizmu. Meutim, svibanjskidogaaji u Francuskoj oivjeli su prethodno utianurevolucionarnu svijest i u kazali su na moda kljunuulogu studenata kao dinamine radikalne snage. Kasni-

je, nakon graanske pobune, marksistiki teoretiariponovno su preispitali francusko drutvo kako biistraili slabosti kapitalizma kako bi uv idjeli na koji binain kontradikcije mogle biti naglaene, na koji bi senain revolucija mogla dogoditi. Politiki autori HenriLefbvre, Andr Gorz, Louis Althusser i Godardov prija-telj Andr Glucksmann opisali su uvjete koji su dovodilido svibanjske graanske pobune. Promatrali su ih pu-tem imbenika kao to su proletarizacija radne snagebijelih ovratnika, nezadovoljstvo studenata visokimobrazovanjem, porast korporativnog oslanjanja namasovne medije pri stvaranju konsenzusa i poveanju

11 Jean-LucGodard,AlexandreAstruc,JeanRenoir,ClaudeChabrol,JacquesRivette,Con-ferencedepresse(16.2.1968):L'AffaireLanglois,Cahiers ducinma,br.199(oujak1968),str.34-41.


8/22

7LESAGE, JULIA

Lijevi politiki nazori Godarda i

Gorina, 1967. 1972.


konzumerizma i porast uloge burujske ideolokedominacije u kontroliranju klasnih konikata i repro-dukciji kapitalistikih proizvodnih odnosa.12

U pobuni 1968. godine vodeu ulogu nisu vodilisamo studenti, ve i radnici. Bunili su se mladi tehnia-ri, vrlo struni, ali bez moi donoenja odluka, kao inestruni radnici koji su bili potplaeni i koji su obavljalidosadne, repetitivne poslove. Pobunjeni radnici dosl-

jedno su postavljali kvalitativne a ne samo kvantitativ-

ne zahtjeve vezane uz plae. Sukladno tome, pitanjaivotnoga stila, politike svakodnevnoga ivota i pitanjaradnike kontrole (koju je Godard shvaao kao diktatu-ru proletarijata) postala su osnovne teme Godardovihlmova od 1968. godine nadalje.

Najvea i najjaa organizacija lijevoga krila u Fran-cuskoj bila je Komunistika partija ( PCF) koja je kontro-lirala najvei radniki savez (CGT, Confdrationgnral du travail). PCF je imala razraeni mehanizamirenja svojih ideja i kontrolirala je stabilan postotak gla-

sova na svakim izborima. U Francuskoj se to mnogimradikalima inilo konzervativnim, s obzirom da su par-tijski ciljevi materijalnog napretka odraavali ciljevesrednje klase, te s obzirom da njezina uloga u parlamen-tu nikada nije bila revolucionarna. U prosvjedima 68.PCF se okrenula protiv prosvjednika suraujui svladom.

Rairena kritika Komunistike partije javila se nasamom poetku pobune 1968. Odbijanje PCF-a bila jeosobina svih maoistikih skupina u Francuskoj koje suse okrenule kineskoj kulturnoj revoluciji kao modelupolitike i socijalne teorije i prakse. Slijedei taj opitrend, Godard je u svojim lmovima, pogotovo u Prav-di i Istonom vjetru, kritizirao komunistike neu-spjehe da budu istinski revolucionarni, kako u Francus-koj tako i u drugim europskim dravama.

U takvoj se atmosferi Godard posvetio radu kaomarksistiki lma. Od 1968. do 1973. godine uestalo jeizjavljivao kako on radi kolektivno. Nikada nije biovezan uz neku stranku ili maoistiku grupu, iako se

politiki stavovi njegovih lmova ine blago maoistiki-ma. Tijekom tri godine izrazito je ograniio tehnikusloenost i trokove svojih snimanja, rada u laboratoriju,skladanju i montai zvuka. Djelomino je elio pokazatida svatko moe i treba stvarati lmove. Nije ga zanimalostvaranje paralelnoga kruga distribucije. Rekao je da jeveina politikih lmova loa, pa su stoga suvremenipolitiki lmai imali dvostruki zadatak. Trebali su pro-nai nove veze, nove odnose zvuka i slike. Takoer,

trebali su koristiti lm kao plou na kojoj bi pisali anali-ze socio-ekonomske situacije. Godard je odbijao lmo-ve, pogotovo one politike, temeljene na osjeaju. Ljudi,tvrdio je, trebaju biti navedeni da analiziraju svoje mjes-to u povijesti. U tome trenutku, posebno od 1968. do1970. godine, Godard je sebe denirao kao radnika nalmu.

Godard je preuzeo aktivistiku ulogu u organizi-ranju politikih prosvjeda samo tijekom afere Langlois ina festivalu u Cannesu 1968. godine. Tijekom svibnja

68. i nakon toga, svoje politike zadatke vidio je gotovoiskljuivo u polju estetike. Kao u lmu Daleko od Vijet-nama, stvaranje lmova na politiki nain za Godarda iGorina znailo je pronalaenje najbolje kombinacije zvu-ka i slike za revolucionarne lmove. Tijekom etiri go-dine Godard je ozbiljno shvaao svoju odvojenost oddominantne kinematograje i pripadajueg joj nainaprodukcije i distribucije. Nije se vratio stvaralatvu uzvisoki budet sve do lma Sve je u redu 1972. godine.Meutim, od 1968. nadalje, za Godarda je stvaranjelmova na politiki nain ostala poglavitoformalnabriga.13

U ranom lipnju 68. Godard je snimio Film kao isvaki drugi. Zvuk lma sastojao se od neprekinuterasprave o politici izmeu trojice studenata Sveuilitau Nanterreu i dva radnika iz pogona Renault-Flins. tose snimanja rasprave u Nanterreu tie, Godard je snimaoruke, noge, tijela u travi ili k rupne planova nekoga tkoslua. esto je bilo teko razluiti tko govori ili razumjetipolitiko znaenje. Odbijanjem da pokae lica koja

12 Izvrstanpregledfrancuskihteorijskihtekstovaproizalihizsvibnja1968.donositekstauto-riceJaneElisabethDeckerAStudyinRevolutionaryTheory:TheFrenchStudent-WorkerRevoltofMay,1968,doktorskadisertacija,WashingtonUni-versity,1971.

13 Gorin,intervjusamnom,Paris,

18.7.1972.;GodardiGorin,inter-vjusKentomCarrollom,Focuson Godard,ur.RoyalBrown(En-glewoodCliffs,N.J.,1972).

1.oujka1968.

Sukobspolicijomu

ValleGiulia,sjeditu

rimskogarhitekton-

skogfaksa.Ozlijeeno

viestotinastudenata

i150policajaca.


9/22

govore, Godard je opet doveo u pitanje stil televizijskogaintervjua koji je privikavao gledatelje da uju osobe kojegovore, a ne i da razmotre in sluanja. Umetak u tajmaterijal bili su crno-bijeli kadrovi novinarskoga tipakoji su prikazivali sama svibanjska zbivanja, o kojima jeskupina retrospektivno razgovarala. S jedne strane,Godard je elio zabiljeiti povijesne snage toga trenut-ka. S dr uge strane, stvorio je permanentno dug lm, ukojemu naizgled nedostaje politika analiza i na koji je

vrlo jako utjecao spontanisme pobune.14Tijekom turbulentnih dana parike uline akcije,

Godard je uz dr uge lmae stvorio nepotpisane tromi-nutne lmske pamete. Anonimnost pameta sluila jeukidanju kulta poznatog reisera i zatiti stvaraoca.Mnogi lmski pameti prikazivali su k adrove politikihgrata ili akcije na barikadama. Kao to je bilo za oeki-vati, Godard se estetiki isticao. Ponekad je tek upisaopolitiku dosjetku kao to je na primjer LA RVOLUTI-ON/LART VOLUTION na crnoj sliici. Godard je

opisao postupak na ovaj nain:Snimi fotograju i citat Lenjina ili Che-a, podijeli

reenicu u deset dijelova, jedna rije po slici, tada dodajrijei fotograju sukladnu ili protivnu njenomznaenju.15

Filmski pameti trebali su biti skupno prikazani usrpnju 1968., ali do tada je vlada ve bila u stanju uinko-vito cenzurirati njihovo javno prikazivanje.

Maoistike skupine u Francuskoj

Sredinom ezdesetih godina Jean-Pierre Gorin pri-padao je jednoj politikoj grupi, UJCML (Union de Jeu-nesses communistes Marxistes-lninistes). To je bila

jedna od dvije glavne maoistike ili marksistiko-lenji-nistike organizacije u Francuskoj prije svibnja 1968.,kada je vlada obje zabranila. Ta skupina i skupina PCMLF(Parti Communiste Marxiste-lniniste de France) nasta-le su kao posljedica organizacijskih raskola Francuskekomunistike partije, pogotovo njenoga studentskogkrila, oko pitanja Staljina i kinesko-sovjetskoga sukoba

1962-63 godine. Obje su se skupine protivile odbijanjuStaljinovog kulta linosti od strane partije. Branili sumnoge dijelove Staljinovih teoretskih tekstova i njegovepolitike prakse. Obje su skupine v idjele kinesku kultur-nu revoluciju kao temeljan nain za borbu protiv neu-spjeha zapadnih komunistikih partija u posveivanjurevoluciji (revizionizam) i njihovog usredotoivanja naisto ekonomsku dobit radnike klase (ekonomizam).

Sorbonski profesor Louis Althusser imao je stu-

dentske sljedbenike unutar mladei Partije (UEC). Utravnju 1966. godine ta je skupina mladih izdala brourukojom je napadala Rezoluciju o kulturi i ideologijiCentralnog komiteta Francuske komunistike partije.Studenti su prosvjedovali jer je Partija eljela marksi-zam pretvoriti u humanizam, poto je Partija openito uRezoluciji govorila o vaste mouvement crateur delesprit humaine. Da citiramo iz broure UEC-a:

Za marksiste-lenjiniste moe postojati politikakulture; oni ne mogu kulturu braniti na apstraktnoj

razini Kultura moe biti posebna, izravna forma klas-ne borbe ona [popularna k ultura] nije vezana uz temuproglaenu popularnom; kao to je rekao L enjin, radni-ci ne ele knjievnost pisanu za radnike Kultura imadrugaije znaenje u sluaju u kojem partija jo nijepreuzela mo i u sluaju u kojem ona ve upravljastvaranjem socijalizma Ne postoji ovjeanstvo, negoprije kapital, radnika klasa, seljatvo i intelektualci.Stoga prestanite govoriti o prolosti: govorite o fran-cuskim intelektualcima u novim uvjetima nae epohe

Sjetite se Lenjinovih rijei: spontano, intelektualcipreuzimaju dominantnu ideologiju kao svoju vlastitu.to je ta ideologija? Pod odreenim uvjetima, monopo-lizam. Na taj je nain drava, koja pripada monopolima,velika, i postoji mjesto za intelektualce u njenoj admi-nistraciji, unutar administrativnih vijea.16

Opseno citiram ovaj dokument jer je on predvi-dio Godardove odluke snimanja izvan kult urnihmonopola i borbe protiv nekih oblika umjetnikogpredstavljanja unutar ideolokog pripremanja za revo-

14 Zadaljnjuraspravuosastavustudentskihgroupusculesaipolitikihnazoraspontanosti,vidiDecker,str.182-209,234-37.ViditakoerRobertEstivals,Del'avant-gardeesthtiquelarvolutiondemai,Communica-tions,br.12(1968),str.84-107.Usvimstudentskimskupinama,iakojeprimatstavljennadirektnuakcijuiborbunabarikadama,takoerjepostoja-loslaganjedaradnikaklasamoraizvestirevoluciju.Opitrajkjebiomoguzatotojemilitantnostradnikeklasebilanavisokojrazinitakavjeiostaokrozpovijestnenajavl-jenihtrajkovanakon1968.Gorinjeodbiomaoistikesku-pinekaotakveprijesvibnja1968.,anjegovopispovijestimaoistikihskupinaupuenmeniukazujenanekesloenos-tikojesetiuspontanismea kao

politikogproblemaljeviceuFrancuskoj:

'Veinamaoistikihskupinanijebilaustanjuvidjetitosezbivalo68.Onisubiliaktivni68utvornicamaiodbijalisusebavitistudentskimpokretomkaomalograanskompojavom.Utvornicamatrudilisusenepredstavljatikaoljeviari,vekaoodgovorneosobe,toihjedovelodooponaanjaveine

revizionistikihsloganaipoku-ajanjihovogprilagoavanjamaoistikomestilu(kaotosunpr.zadratiradnikeunutartvornicaitd.).Biojetoreakci-onarannainsagledavanjazbi-vanja,aonisubilireakcionarnasnaga.Mislim,maoistikipokretodbijaojeborbunabarikadamaiakosenaosobnojraziniveina[ilinjihovih,snimkanejasna]ljudiborilanabarikadama.1968.godine


10/22

LESAGE, JULIA


Gorina, 1967. 1972.


pokretsesuprotstaviosponta-nouiultra-ljeviarenjem.Takoerjenanekinainbiouinkovitjerjeostavljaopraviborilakiduhunekimdijelovi-maradnikeklase.Veinaljevi-arskogpokretazadovoljilaseorganiziranjemnapolulegalnojrazini.Tijekomtrigodine,maoistikeakcijebilesuvrlosponataneistikeivrloratr-kane.Ljudesujednostavno

dolaziliutvornicuuvrijemepobune,ustajuiipokuavajuiseorganizirati,aliizlauiljudepotlaenosti,islino.Biojetopravinered.(srpanj1972).

15 Godard,intervju,Kino-Praxis(1968).Tojebiolmkojegjejav-noobjavioJackFlashpodpseu-donimomBertrandAugst.

16 PatrickKessel,La MouvementMaoiste en France 1: Textes at

documents, 1963-1968(Paris:18.10.1972).Vidistr.27-67zakro-nologijuod1952.do1964.godi-ne,ukljuujuiKinesko-Sovjestkiraskol1962.-63.,kojijedoveoodraskolasPCF-om.Citiranajebroura,str.151-52.

8.oujka1968.

Neuspjenimpokua-

jemupadaurektorov

ured,zapoinjudva-

desetodnevniprotesti

studenataVaravskog

sveuilita.Protestima

seprikljuujestudenti

svihpoljskihsveuili-

nihcentara.Protesti

suokonaninakon

estokihsukobaspo-

licijomzatvaranjem

svihpoljskihsveuili-

ta,

hapenjempreko

1000studenataoptu-

enihzacionizam.

Poljskiidovimasovno

naputajuzemlju.


11/22

0

luciju. Prvi slubeni dokument UJCML-a bio je objav-ljen u Cahiers Marxistes-lninistes poetkom 1967. godi-ne. Jean-Pierre Gorin je vjerojatno tada bio lan ured-nitva asopisa.17 U izjavama UJCML-a moemo iitatinain na koji je Godard dosljedno sebe denirao kaointelektualnog revolucionara od 1968. do 1972. godine,priznajui svoje burujsko podrijetlo i ivotni stil, alibivajui vezan uz ideoloku i politiku borbu radnikeklase u smjeru socijalizma. UJCML je kao uzor koristio

nain na koji su studentske skupine Cr vene gardepreuzele vodeu ulogu u K ineskoj komunistikoj partijii nain na koji su te skupine nastojale primjenjivatimarksistiku teoriju kako bi mijenjale drutvo.

U svojim naelima UJCML nije kao cilj isticaostvaranje stranke krajnje ljevice. Radije su istaknulisljedee ciljeve:1. borba protiv burujske ideologije, pogotovo u

njenim vidovima pacizma, humanizma iduhovnosti;

2. stvaranje crvenog sveuilita koje bi sluilonaprednim radnicima i svim revolucionarnimelementima;

3. sudjelovanje u anti-imperijalistikim borbamakoje je ve vodila francuska mlade i neupitnapodrka Sjevernome Vijetnamu do njegovepobjede;

4. formiranje revolucionarnih intelektualaca koji bistupili u savez s radnicima s ciljem stvaranja alter-nativnih organizacija.

Ova platforma UJCML-a, smatram, pojanjavazato su krajem ezdesetih Godard i Gorin sebe estosmatrali bliima amerikoj Novoj ljevici nego drugimskupinama u Francuskoj posveenima radu u t vornici iizgradnji stranaka. Vie od dr uge maoistike skupine,PCMLF-a, UJCML je pristupao sveuilitu kao represiv-nom aparatu u rukama buroazije, aparatu koji treba bitiuniten, a ne popravljen.18 UJCML je isticao vanostohrabrivanja mladih politikih skupina kao to su crninacionalisti, fronta osloboenja ena ili nacionalnog

osloboenja, kako bi se samostalno razvijale. U Francus-koj, isticali su, te sku pine ne bi trebale biti prisiljenepodvrgavanju nijednoj sredinjoj vlasti nijedne novestranke krajnje ljevice. Nastojanje Godarda i Gorina dastvore lm o Novoj ljevici SAD-, Vladimir i Rosa,ocrtava tip analize izveden iz UJCML-a.

Godard i Gorin su tumaili naelo pristupanjamasama prema modelu Crvene garde u kineskoj Kul-turnoj revoluciji. To znai da su Godard i Gorin osjeali

da trebaju ponuditi politikim aktivistima teorijskuraspravu o ideolokim dimenzijama lma, pogotovopolitikoga lma. Iako su Godard i Gorin tv rdili da revo-lucija ne proizlazi iz sfere ideologije te su prihvaali pro-letarijat kao revolucionarnu snagu, svejedno su osjealida svoj posao mogu obavljati izvan struktura bi lo kojeorganizacije ili stranke.

U godinama neposredno nakon pobune 1968.,Godard je izjavljivao da on radi kolektivno. Samostalno

je reirao Radosnu znanost, One Plus One i British

Sounds. Meutim, 1969. godine labavo je suraivao sdrugim ljudima, pogotovo u pripremim razdobljimaplaniranja, pa ak i snimanja lma. Obino je samostal-no montirao te kolektivne projekte. U oujku 1969.,Godard je s Jeanom-Henrijem Rogerom i Paulom Bur-ronom otiao u ehoslovaku gdje su potajno snimilisnimke koje je Godard kasnije koristio u lmu Pravda.Prema Grardu Leblancu u lanku u VH 101, gdje jeLeblanc analizirao politike pozicije Skupine Dziga Ver-tov predstavljene u lmu Istoni vjetar, liniju koja je

dominirala lmom Pravda moemo nazvati linijomspontaniste-dogmatique. Dakle, iako su lmai kon-struirali lm Pravda oko kritike revizionizma Komu-nistike partije, oni su snimke snimali spontano kaoodsjeke realnosti stilom koji je Godard nazivao skrive-nom kamerom, odbijajui posebne estetske i politikenazore. Jean-Pierre Gorin vjerojatno nije bio dio skupi-ne u vrijeme snimanja lma Pravda.

U srpnju 1969. Godard je na jednom mjestu skupiou Italiji veinu sudionika prologodinjeg ustanka stude-

17 GodardjerekaodajeupripremilmaLACHINOISEintervjui-raodioosobljaasopisaCahiersmarxistes-linistes .

18 Kessel,str.208.


12/22

LESAGE, JULIA


Gorina, 1967. 1972.


nata i radnika, ukljuujui studentskog vou DanielaCohna-Bendita. Godard je nancirao lm na temeljuideje o snimanju talijanskog vesterna o dogaajima uFrancuskoj 1968., uz suradnju tih poznatih francuskihstudenata (zapravo, dao je otprilike pola novaca radi-kalnim studentskim pokretima). Ova je skupina slijedilaultra-demokratsku proceduru, raspravljajui o svemu, tesu na taj nain snimili Borbe u Italiji. Prema Gorinu,Godard ga je tada pozvao iz Pariza u Italiju.19 Gorinovim

rijeima, Vlast su preuzela dva marksista stvarno eljnada naprave lm i oni su zbilja dovrili lm.20 GrardLeblanc opisao je na ovaj nain politiku borbu za kont-rolu nad lmom nakon dolaska Gorina: bivi militantnipripadnik UJCML-a (Gorin) i dio grupe koji je imaopomirljiv poloaj (Godard?) porazili su liniju sponta-niste-dogmatique koja je dominirala lmom Pravda(Roger). Bivi militantni pripadnik UJCML-a zastupao jeteorijski pravac koji je, prema Leblancu, potpunodominirao kasnijim stvaranjem lma Borbe u Italiji.21

Prema Gorinu, on je montirao Istoni vjetar inakon toga je Godard montirao lm Pravda.22 Poto suoba lma strukturirali pomou komentara u offudodanih nakon snimanja, njih dvojica imali su potpunukontrolu nad tumaenjem snimki, neovisno o izvornojnamjeri u vrijeme njihovog snimanja. Nakon to su vid-

jeli oba dovrena lma i nakon to su zamijetili njihovuslinost, Godard i Gorin su shvatili da je Godardova ulo-ga jedinstvenog kreativnog genija (genij kao pogod-nost koja prodaje redatelja), kao to su prieljkivali,

zbilja bila sruena.Shvatili smo da ak i kad bi ih ljudi gledali kao l-

move Jean-Luca, oni nisu bili lmovi Jean-Luca. Stogasmo odluili podii zastavu Dzige-Vertova i ak povrati-ti neke od stvari koje je Jean-Luc samostalno radio ti je-kom naih rasprava kao to su See you at the Ma(naziv lma British Sounds u SAD-u) i PravdaRaditi u skupini je za nas je uvijek znailo da nas dvojicaradimo zajedno [To je] dobar nain za borbu protivtradicionalne ideologije grupnog stvaranja lmova,

kolektivnog stvaralatva lmova koje je bilo pravosranje meu lmaima nakon svibnja 68. Svi su eljeliraditi kolektivno i nita iz toga nije proizlazilo. To jebio dobar nain za borbu protiv toga, jer je Jean-Lucimao ideju o stvaranju kolektivnoga lma ( Istoni vje-tar) ak i kada dvoje ljudi dijalektiki rade zajedno to

je korak naprijed. Loa je stvar to nikada nismo bili ustanju proiriti se.23

ini se da su Godard i Gorin povodom pred-

stavljanja u javnosti periodino preispitivali vlastitupolitiku povijest stvaranja lmova. U prosincu 1970.-eu broju Cinma 70, intervju s Godardom nosio je naslov:Le Groupe Dziga Vertov. Jean-Luc Godard parle aunomme de ses camarades du groupe: Jean-P ierre Gorin,Grard Martain, Nathalie Billard, et Armand Marco. Tajpopis uoljivo izostavlja imena Rogera i Burrona, lmPravdu, i ne ukljuuje ime Anne Wiazemsky, s kojomse Godard oenio 1968. i koja se pojavljivala u mnogimlmovima u razdoblju od 1967-72 (Godard je esto u nje-

na usta stavljao vlastite radikalne rijei). Armand Marcobio je Godardov snimatelj od 1968. do lma Sve je uredu 1972. godine. Meutim, u lmu Sve je u redupopis sudionika na lmu ne sadri Marca kao ravno-pravnog stvaratelja u Godardovom i Gorinovom kolek-tivnom poduhvatu.

Politike strategije u filmovima nakon 1968.

to je za Godarda i Gorina znailo stvarati politi-ke lmove na politiki nain? Godard je reagirao na

svibanj 68., to je zahtijevalo reakcije drugih francuskihintelektualaca. Takoer je reagirao protiv svoje vlastiteuloge u prolosti kao apolitinog lmaa velianogpoput kreativnog genija. Filmovi skupine Dziga Vertovcitiraju Mao Ce Tungovu zapovijed umjetnicima naForumu u Yenanu 1942.: boriti se na dva fronta, to jest,predstavljati revolucionarni politiki sadraj i usavra-vati umjetniku formu. Ta je izjava imala dubok norma-tivni utjecaj ne samo na Skupinu Dziga Vertov, ve i namnoge francuske maoistike pisce i kulturne kri tiare,

19 Gorin,intervjusamnom,18.7.1972.

20 Gorin,intervjusMartinomWalshom,Take One,5:1(veljaa,1976),17.

21 GrardLeblanc,SurtroislmsduGroupeDizgaVertov,VH101,br.6(1972),str.26.

22 TomLuddyjenaznaiodaje

Godardmontiraoobalma(14.5.1975,telefonskirazgovorsamnom).LuddyjetakoerrekaodasuRaphaelSoreniNedBur-gessneslubenotadabililano-viSkupineDzigaVertov,idajefunkcijaskupinetadaprvenst-venobiladavanjeprijedlogazascenarije.

23 Gorinintervju,18.7.1972.

17.oujka1968.

Antiratnedemonstraci-

jenaGrosvenorSqua-

reuuLondonuuorga-

nizacijiVSCnakonto

jepolicijanakonjima

estokonasrnulana

prosvjednikezavrava-

jus86ozlijeenihi

200uhapenih.Umasi

jebioiMickJagger

kojijecijelidogaaj

opisaoupjesmiStreet

FightingMan.


13/22

poput onih u asopisima Tel Quel, Cinthique i Cahiers ducinma (kratko nakon 1972. godine).24

Meutim, nije bila jasna veza izmeu kulturnerevolucije i mogunosti socijalistike revolucije u jed-noj razvijenoj kapitalistikoj dravi kao to je Francus-ka. Marx i Lenjin se nisu hvatali u kotac s problemima,niti je to inio Mao, od koga je model kulturne revolucijeizvorno i potekao. Oito lm kao takav nije dovodio dorevolucije, a nova je marksistika revolucionarna teorija

morala uzeti u obzir masovne medije i njihovu ulogu ukontroliranju kulture.

Za Godarda, reagirati protiv onoga to je u Madein U.S.A. slijedei Maoa nazvao sentimentalnou lje-vice, znailo je stvarati lmove s izrazito politikimsadrajem u revolucionarnoj formi. Sadrajem lmovaod 1967. nadalje Godard je pokuao art ikulirati veze iz-meu suvremene povijesti, ideologije, estetike, masov-nih medija i mogunosti za revoluciju ili njenu autenti-nost (u sluaju Rusije i ehoslovake). Iako su se Maovi

savjeti umjetnicima ticali samo umjetnike kvalitete, ane i brehtijanske ili modernistike inovacije u vidu for-me, za Godarda i Gorina je borba na dva fronta znailadvije stvari: (1) borba protiv buroazije i njenogsaveznika, revizionizma25 i (2) kritiziranje politikihgreaka unutar nove ljeviarske lmske forme.

Politike i estetske ideje koje je Godard iznio upolitikim lmovima od lma Radosna znanost nadal-

je ocrtavaju njegove teorijske interese. Meutim, ti sulmovi esto predstavljali ideje kao slogane na neki

otueni nain. Godard nikada gledateljima nije nudioposve razraenu politiku teoriju ili program akcije.Gledatelji su morali raditi na predstavljenim idejamakako bi stvorili vlastitu politiku sintezu. U mnogim susluajevima samo putem neslaganja s jednom ili viespecinih politikih toaka Godarda i Gorina gledateljimogli ostvariti ono to su stvaratelji eljeli postii svo-

jim lmovima. Ideje lmova trebale su biti razmotrene,izbrisane i dijalektiki ispravljene u odnosu na vlastitopolitiko iskustvo publike.

Brehtijanski utjecaj na filmove skupine Dziga

VertovKad je krajem ezdesetih i poetkom sedamdese-

tih Godard bio na proputovanju Amerikom, esto jeukazivao na to koliko se njegovi lmovi poslije 68.oslanjaju na brehtijanske principe.

Film nije stvarnost, ve odraz. Burujski se flmai

bave odrazom stvarnosti. Mi se bavimo stvarnou

tog odraza.26

Iako su Godard i Gorin ravnopravno suraivali napolitikim lmovima, ipak je Gorin bio taj koji je teioda se u njihovim lmovima eksplicitno iskau brehti-

janski elementi. U intervjuu iz 1972. godine Gorin jeukazao na to kako je Godard itao veinom samo Brech-tovu poeziju i eseje o kazalitu. Meutim, ono to je va-no jest da su obojica proveli 4 godine itajui i raspra-vljajui o Me-Ti-ju - Brechtovoj nedovrenoj knjizi afo-

rizama i privatnih i politikih anegdota, koje je zapisi-vao u egzilu u Danskoj i Finskoj. Kad sam se u travnju1973. nakratko susrela s Godardom dok je bio u SAD-u, ion i Gorin su istaknuli vanost ove knjige za njih. Namoje inzistiranje da mi kau zbog ega, Godard mi jeodgovorio da ona u kazuje na potrebu za kult urnomrevolucijom. Rekao je da je posuivao od Brechta ve uranim ezdesetima, ba kao to je u svojim lmovimaposuivao i od mnogih drugih, i da je poeo itatiBrechtovu teoriju tijekom razdoblja snimanja eksplicit-

no politikih lmova.Paradoksalno je da su i Godard i Gorin priznali da

ih Brecht zanima prvenstveno s estetskog stajalita,pogotovo u istraivanjima politikih implikacija samelmske forme. Godine 1972. sa Sve je u redu Godard iGorin su se odmaknuli od pojma otuenja koji su poku-ali izraziti u lmovima sku pine Dziga Vertov iz 1969.,dakle od hladnih, iako ironino duhovitih lmova. Kadsam pitala Gorina to im to znai da politike lmoverade na politiki nain rekao je da to misle u brehtijans-

24 MaoTse-Tung,TalksattheYe-nanForumonLiteratureandArt,Selected Readings,str.276.

25 WIND FROM THE EAST andWEEKEND,NicholasFry,ur.,MarianneSinclairiDanielleAdkinson,prijevod.(NewYork:SimonandSchuster,1972),str.125.

26 Godard,intervjusKentomE.

Carrollom,uEvergreen Review,14:83(listopad,1970.).


14/22

LESAGE, JULIA


Gorina, 1967. 1972.


kom smislu - u okv iru lmske forme. Zanimljivo jenapomenuti kako Godardove televizijske koprodukcijekoje je radio s Anne Marie Miville t akoer odraavajumnoga brehtijanska razmiljanja kojima se intenzivnobavio u razdoblju djelovanja skupine Dziga Vertov.

Budui da je Brechtov MeTi sluio kao temeljnaratorovog govora u lmovima Pravda i Vladimir iRosa, ovdje u pokuati detaljno pokazati na koje jenaine Godard koristio taj tekst. Me- Ti se sastoji od

kratkih anegdota, dugih najee stranicu ili dvije, kojegovore o pojedinom liku s kineskim imenom. Brecht jesadraj anegdota djelomino uzimao iz starih Me-Tispisa, ali i iz suvremene politike, svog privatnog ivota iruske revolucije. Unosi u Me-Ti-ju su i pouni i duho-viti, a ti likovi s kineskim imenima odnose se ustvari naMarxa, Lenjina, Engelsa, Staljina, Plehanova, RosuLuxemburg, Korscha, Trockog, Hitlera, Hegela, samogBrechta, Feuchtwangera, Anatolea Francea, i Brechto-vog ljubavnika/cu iz vremena dok je bio u egzilu u Dan-

skoj. Prema Gorinu, ono to se Godardu svidjelo u ovojknjizi bilo je to kako su likovi s kodiranim imenimaraspravljali o politici i povijesti u parabolama i kratkimanegdotama.

U lmu Pravda Godard i Gorin uveli su likoveVladimira i Rose (Lenjin i Lu xemburg) koji jedandrugome govore u voice-offu; dre duge govore i daju sipoune lekcije (u Vladimiru i Rosi primijenjen je istiprincip, samo malo kaotinije). U Pravdi, dakle,Godard direktno posuuje sadraj iz Me-Ti-ja, ali osim

toga za strukturiranje svog lma preuzima i njegovuformalnu koncepciju. Da bi govorio o moguim odnosi-ma izmeu ekih radnika i zemljoradnika, Godard citi-ra anegdotu iz Brechta u kojoj Lenjin rjeava problemizmeu kovaa koji izrauju skupe eline plugove(simbolizirajui industrijski proletarijat) i nezavisnihmalih poljoprivrednika.

Godard se takoer oslanjao na Brechtovu kritik uStaljina danu u Me-Ti. Kada ih se sagleda u cjelini, refe-rence su na Staljina u Me-Ti kompleksne i dvoznane.

Naime, na poetku se knjige Brecht pozitivno oitovao oStaljinovoj ulozi u ruskoj povijesti, ali kasnije ga estokokritizira. Zanimljivo je da se Brecht nije potrudio pomi-riti ova dva suprotstavljena stajalita. U jednom djeluknjige Brechtov kcijski lozof Me-Ti napada Staljinana isti nain na koji je Pravda napala suvremeni ekisocijalizam. Na tom mjestu Me Ti kae:

Poljoprivrednici su se borili protiv radnika. Prvo su

ivjeli u demokraciji, ali kako je sukob postajao inten-zivniji, dravni aparat se u potpunosti odvojio od rad-

ne snage i postao regresivan. Ni-en (Staljin) je za pol-

joprivrednike postao neka vrsta cara, dok je u oima

radnika ostao upravitelj. Ali kad se meu radnicima

razvila klasna borba, i oni su u Ni-enu vidjeli cara.

Kin-je (Brecht) zapita:

Moemo li rei da je to bila Ki enova krivnja?

Me- Ti odgovara:

To to je sustav planiranja rada vodio kao ekonom-

sko, a ne kao politiko pitanje to je bila greka.27

Dok su Godard i Gorin koristili Brechtovu kritikustaljinizma, ipak, kao ni drugi francuski maoisti, nisuporicali Staljinovu ulogu u izgradnji r uskog komuniz-ma. Kao uostalom ni Brecht u Me-Ti-ju. Kad su se

odvajali od Komunistike partije Francuske, francuskimaoisti naglaavali su vanost Staljinovih spisa i politi-ke prakse u stvaranju ruske diktat ure proletarijata. Diolma Pravda naslovljen je La Dictature du Proltariat, inaglaava potrebu za demokracijom u proletarijatu, pomodelu mladei Crvene garde koja je agitirala po sveu-ilitima u K ini. Kako narator Pravde naglaava:

Bez velike narodne demokracije diktatura proleta-

rijata nee se uspjeti konsolidirati. U svim podruji-

27 FrancuskoizdanjedostupnoGodardubiloje:BertoltBrecht,Me-Ti: Livre des retournements,ur.UweJohnson,prijevod:Ber-nardLotholary(Paris:L'Arche,1968).Prevedenosnjemakog:Brecht,Gesammelte Werke, XII,uvodKlausVlker,urednicaedicijeElisabethHauptmann(FrankfurtamMain:Suhrkamp,1967).

22.oujka1968.

Skupinanazvana

Gnjevnipredvoena

DanielomCohn-Ben-

ditomzauzima

sveuiliteuparikom

predgrauNanterreu

uznakprotestaprotiv

uhienjastudenata

organizatorademon-

stracijaprotivvijet-

namskograta.

AntoninNovotnypod-

nosiostavkunamje-

stoehoslovakog

predsjednika.Putre-

formijeirom

otvoren.


15/22

ma proletarijat mora vriti kontrolu nad buroazij-

om...vrsto ouvati diktaturu proletarijata i stvoriti

uvjete za uspostavu komunizma.28

Godard i Gorin dijalektiki su se bavili istim pita-njima u Pravdi kao i Brecht u Me-Ti-ju. I Brecht iGodard i Gorin su prepoznali potrebu za izgradnjom ipouavanjem teorije politike.

Ipak, inzistirali su na tome da se intelektualci

moraju povezivati s ljudima kako bi uvidjeli to se trebapouavati, i da stalno trebaju otkrivati nove oblike zauinkovito izraavanje ideja. U narodima istone Euro-pe radnici su izgubili pravo demokratskog sudjelovanja ikontrole svojih socijalistikih vlada. Ponovno preuzi-manje kontrole moe se dogoditi samo kroz politiku(otuda privlanost kineske kultu rne revolucije zaGodarda i Bonna u Pravdi) . Podnaslov Me-Ti-ja glasiDas Buch der Wendungen(Knjiga promjena). U knjiziBrecht nudi opsene rasprave o dijalektici kao takvoj

(Me-Ti je nazvao dijalektiki materijalizam die grosseMethode; u krajnjoj konzekvenci dijalektika jest die Wen-dungen). Kratak ulomak koji ilustrira naslov Brechtoveknjige isto bi se tako mogao primijeniti na GodardovuPravdu:

O promjenama je Mien-Leh (Lenjin) pouavao

sljedee: Institucija demokracije moe voditi institu-

ciji diktature. Institucija diktature moe voditi

demokraciji.

Ne samo da je utjecao na strukturu i tematiku l-mova Pravda i Vladimir i Rosa, iz Me-Ti-ja je preuze-ta i temeljna tema lma Sve je u redu - a to je da sepojedinac mora sagledati u svojim povijesnim uvjetima.Fonda i Montand glume likove koji moraju nauiti da jenjihova osobna situacija uvjetovana i njihovim radom iodreenim povijesnim poloajem. U jednom trenutkunovinarka Fonda pokuava zamisliti iskust vo opresijeradnika u trajku; u prizoru vidimo nju i Montanda kako

rade poniavajui posao pakiranja mesa. Protagonistivide sebe, takorei u treem licu, zamiljajui se na nei-

jem tuem mjestu. Slino u Me-Ti-ju postoji dio naslo-vljen O povijesnom gledanju na sebe. U tom dijeluMe-Ti poziva pojedince da se promotre povijesno, kaodrutvene klase ili velike ljudske skupine i tako zadobijupovijesnu odgovornost. ivot proivljen kao graa zabiograju moe dosei neku teinu i stvarati povijest.

U intervjuima Godard i Gorin istiu kako su im

ciljevi i tehnike u Sve je u redu bili brehtijanski. Udugakom intervjuu za Le Monde, Gorin je ukazao nadg lma prema Brechtovoj teoriji.

Le Monde: Dakle ovaj flm ima producente, u njemu

glume zvijezde. A koja su njegova politika naela?

Gorin: To je realistian flm, ali ovdje ne govorimo o

kritikom realizmu niti o socrealizmu (burujska

kategorija i buruizirana kategorija) Zali smo u

sasvim novi tip realizma - blii Brechtovoj teoriji.

Kao prvo, on ne maskira prave uvjete svoje proiz-vodnje. To je teza prvog dijela lma. Od poetka opisujesvoju ekonomsku i ideoloku stvarnost, vanost danukciji, funkciji i glumcima. Zato to je to pitanje st vara-nja kcije koja e uvijek dozvoliti analizu i koja e gleda-telja odvesti natrag u stvarnost, stvarnost iz koje je proi-zaao sam lm.29

Politika pitanja u filmovima 0d 1967. do 1972.godine

Na poetku 1968., u lmovima poput Radosnaznanost, One Plus One i Film kao i svaki drugi, Go-dard je svojim glavnim politikim zadatkom smatraorastvaranje i dekonstrukciju forme narativnog lma.Pod Godardovim utjecajem, vodei se tadanjim knjiev-nim i lozofskim trendovima u Francuskoj (kao to suDerrida, nouveau roman, teatar apsurda i brehtovskarevolucija), ljeviarski lmski asopisi pozdravljali su

28 'Pravda,tekstnaratora,Cahiersdu cinma,broj240(srpanj-kolovoz1972.).

29 Gorin,intervjusMartinomEva-nom,Le Monde,27.4.1972.,str.17.


16/22

LESAGE, JULIA


Gorina, 1967. 1972.


dekonstruirane lmove, pogotovo lmove skupineDziga Vertov, zbog njihovog diskontinuiteta, kojemu jepridodana revolucionarna, politika i ideoloka vanost.

Ipak, kad raspravljamo o lmskoj strukturi i poli-tikim nazorima Godardovih djela nakon 1967., postajeprejednostavno nabacivati se terminima kao to subrehtijanski, dekonstruirano i moderno u preope-nitom, pa tako i kritiki neupotrebljivom smislu.Godard i Gorin su u svoje lmove i estetiku teoriju

utkali jasno odreene reference, i zato postaje vanoznati kojim su ideolokim konceptima operirali. Nainna koji su vodili raspravu o ideologiji povezan je s njiho-vim zanimanjem za obrazovanje, njihovim stavom pre-ma buntu 68. i openitim stavovima u Francuskoj pre-ma kineskoj kultu rnoj revoluciji. Jednostavnije reeno,teoretski i estetski koncepti koji su razraeni u ovim l-movima proizlaze iz Godardovog i Gorinovog politi-kog miljea i mora ih se sagledati kao takve.

Spontane ismeNeke politike pozicije zauzete u lmu Radosna

znanost, snimljenom 1967-68 godine uoljivo nestaju ulmovima snimljenim 1969. U tom lmu Godard jeodobravao politiku Nove ljevice, ponudio marcuseov-sku analizu ku lturne represije i referirao se na manifestsituacionista Deborda La Socit du Spectecle.30 S drugestrane, maoistika skupina kojoj je pripadao Gorin nijeodobravala spontane pobune protiv represije (takvepobune su potpaljivale i vodile druge politike skupine

koje su agitirale na sveuilitima 1968.).Tako lmovi skupine Dziga Vertov iz 1969. godine

nude ustrajnu kritiku spontanih demonstracija i kratko-ronog politikog planiranja. Zato se u Francuskoj kra-

jem ezdesetih stavlja takav naglasak na ove problememoe se razjasniti ako pogledamo francusku ljeviarskupolitiku u cjelini. U razdobljima netom nakon drugogsvjetskog rata, za vrijeme alirske krize, i tijekom rad-niko-studentskog opeg trajka 1968. godine radikalna

je ljevica u Francuskoj osjeala da ima gotovo dovoljno

moi da izvede socijalistiku revoluciju. U svakom odovih pojedinih sluaja, kritika ljevice koja je slijedilanakon neuspjeha svodila se na to da su i teorija i strate-gija bile nezadovoljavajue, nakon ega bi ljevica ostalarascjepkana i uutkana. S dugom povijesti socijalizma uFrancuskoj i poslijeratnom povijesti skorog uspjeha,francuska ljevica je u poziciji da smatra moguimstvaranje radikalne organizacije iji bi cilj bilo osvajanjevlasti. Od svibnja 1968. radikalna ljevica se nije uspjela

sloiti mogu li ili ne spontani prosvjedi i trajkovi uin-kovito testirati ustrojstvo sindikata i ekonomski statusquo, te pomau li oni ili ne izgraditi revolucionarnipokret u Francuskoj.

U lmovima iz 1968. Godard i Gorin su vidjelispontanisme kao istovremeno politiku i estetsku takti-ku, a onda su ga odbacili na obje razine. Estetski su izra-zili prezir prema naturalistikom odnosno cinema veritstilu u kojem politika naizgled ostaje na povrinidogaanja. Redatelji koji slijede takav stil, ak i ako su

politiki motivirani, samo snimaju ono to se dogodilo.Suprotno tome, ba kako se morala izgraditi revoluci-onarna teorija, tako su Godard i Gorin eljeli stvaratiprikladne slike, obino vrlo jednostavne, kako bi poli-tike lmove radili na politiki nain.

Vano je potegnuti pitanje spontanismea u vezi sGodardovim politikim razvojem, zato to su njegovilmovi od 1968. nadalje nudili radikalno dr ugaijepristupe toj temi. Neki su od njegovih lmova iz tograzdoblja slavili spontano iskazivanje emocija i posvei-

vanje sadanjem trenutku, dok su drugi odbacivaliosjeaje i prigrlili politiku analizu. Primjerice u lmo-vima Radosna znanost, One plus One, Film kao i svakidrugi i posebice u British Soundsi Vladimir i Rosapostoje dijelovi koji slave osjeaje i spontano politikodjelovanje. Ipak, s druge strane spontano djelovanje seotvoreno kritizira u lmovima Pravda, Istoni vjetar iBorbe u Italiji, a implicitno u Sve je u redu i PismoJane. Film Sve je u redu objektivno, moglo bi se akrei i suosjeajno, sagledava spontanu militantnost

30 HerbertMarcuse,One-Dimensi-onal Man(Boston:Beacon,1964).GuyDebord,La Socit duSpectacle(Paris:Buchet-Castel,1967),prevedenoiponovnoiz-danouRadica1 America(itavbroj),5:5(1970).

31.oujka1968.

Amerikipredsjednik

L.B.Johnsonobja-

vljujedaseneekan-

didiratizanoviman-

datuBijelojkui


17/22

6

meu radnicima Gauche Proltarianne (maoistika sku-pina) i gerilske akcije studenata koji provaljuju u super-market. Film predstavlja ova dva sluaja kao glavne iz-vore borbe u Francuskoj od 1968. U ovom sluaju Godardi Bonn nisu kritizirali spontanisme onako brutalno kao1969., ali su francuske intelektualce zapitali 1968.-1972.:Gdje ste sad?

Revizionizam

U lmu Istoni vjetar Godard i Gorin otili sutoliko daleko da su nazvali Komunistiku partiju Fran-cuske (PCF) neprijateljima koji se pretvaraju da sumarksisti. U lmu eksplicitno napadaju PCF, sindikateu Francuskoj i rusku komunistiku partiju zbog napu-tanja diktature proletarijata i preputanja elji za eko-nomskim napretkom. U klasnim terminima, zapadno-europski i ameriki sindikati protiraju od ekonomskihpoloaja njihovih zemalja, od iskoritavanja radne sna-ge zemalja treeg svijeta i podjeli rada na osnovi spola.

Likovi kolaboracionistikih sindikalnih voa u Isto-nom vjetru predstavljaju Godardov i Gorinov prezirprema onome to su smatrali sindikalnom izdajom rad-nika, nemogunou da naprave pomake u kvalitetiivota, tako da bi radnici integrirali privatne aspekteivota sa ivotom na poslu - zato tolika privlanost kine-ske kulturne revolucije. A ako radnike organizacije nepomau radnicima, ne pomau im niti dobronamjernistudenti. U Borbama u Italiji burujska studentica Pao-la ne zna kako da prie radnikoj klasi. Prvo razgovara s

prodavaem dok kupuje, poslije pokuava djelovatiradikalnije zapoljavajui se kao radnica u tvornici, neshvaajui zapravo procese drut vene promjene.

U kritici Rusije u Istonom vjetru, Godard i Gorinkau kako Brenjevljev Studio-Moslm ve pedesetgodina naruuje isti lm kao i Nixon-Paramount, a to jevestern. Ova trostruka igra rijei o vesternu referira sena nazadnost sovjetskog socrealizma kao lmskog stila ina injenicu da je Rusija odbijala ikakve lekcije od Kine,odnosno s istoka. Nadalje, u Pravdi narator govori kako

ruska vlada eli da rublji postanu eurodolari. Takoer,postoje radna mjesta u ekoj koja nisu osjetila revolu-ciju jer su ljudi ostavljeni na otuenim poslovima gdjefunkcioniraju kao strojevi ne bi li poveali kapital. ekaindustrija iznova ukazuje na problem vika v rijednosti.Pravda prikazuje ekog radnika koji izrauje orujekako bi se, istie narator, pitolji prodavali po nioj cijeninego u ehoslovakoj ako donesu stranu valutu. Vano

je spomenuti da ak i ako se oruje prodaje Sjevernom

Vijetnamu, eka vlada ne osjea potrebnim pouiti rad-nike o njihovoj solidarnosti s potlaenim narodom.Napokon, Godardova kritika poloaja radnika u Rusiji,ehoslovakoj, SAD-u i Francuskoj zajedno s njegovimbrehtijanstvom ini jednu od najvanijih tema u njego-vim lmovima: kako su subjektivni faktori povezani sdrutvenim i ekonomskim uvjetima, s klasom i revolu-cionarnim promjenama? Radnici su jo klasna bia, ak iako to sami ne vide. Ali oni moraju zauzeti klasni stav.

Obrazovni aparat i politiko obrazovanje izvan togaparata

U sreditu Godardovog vlastitog revolucionarnogiskustva su studentski nemiri iz 68. Ve 1967. u lmuKineskinja jasno je vidio franc usko sveuilino obrazo-vanje kao klasno obrazovanje koje obuava upravljaku itehnokratsku elitu. Kako su se ak i njegovi najraniji l-movi bavili jezikom, komunikacijom, lanom savjeu imasovnim medijima, Godard se lako okrenuo proua-vanju obrazovnog aparata u odnosu prema dravi.

U lmskom prikazu svibnja 68. Godard se pois-tovjetio sa studentima i njihovim sloganima napisanimu obliku grata po itavom Parizu, na primjer: DajteSorbonneu radnicima!. U veini lmova poslije 68.Godard oslikava ono to je u svijetu krajem ezdesetihpostala opeprihvaena injenica, a to je da su policijskarepresija i itav dravni aparat guili stu dentske prosvje-de. Godard se divio francuskom stu dentskom pokretu,ali on i Gorin, s druge strane, u lmu Pravda kritizirajueke studente. Naime, dok su eki studenti prosvjedo-


18/22

7LESAGE, JULIA


Gorina, 1967. 1972.


vali protiv ruskih tenkova nosili su crnu zastavu korote ianarhije, a ne crvenu zastavu revolucije; u Pravdi ih sezato optuuje za samoubilaki humanitarizam.

Iako je Godard iskusio revolucionarni naboj ez-desetosmakih prosvjeda u Francuskoj i podrao idejuradniko-studentskog saveza, shvaao je kompleksnostove problematike. U lmovima Radosna znanost i Is-toni vjetar prikazao je prosvjede simbolikim slikamakao to su potpuno crne sliice i kaotini glasovi, ili je pri-

kazivao studentske voe na izgrebenoj vrpci. Ipak, u obalma narator opisuje dogaaje iz 1968 kao progresivne.Openito gledajui Godard i Gorin nisu iz dogaaja mog-li izvui neki jednoznani zakljuak. U Sve je u redu iz1972. jedino su mogli zakljuiti da sitna buroazija morarazmiljati povijesno i procijeniti to je izgubila, a todobila od 1968 (u veoj mjeri radi se o ovom prvom).

Ako je tema Sve je u redu pitanje kako bi seburujski intelektualci mogli nositi sa svibnjem 68. ifragmentacijom njihovih ivota, odgovor koji se nudi

jest da bi se jednostavno morali povijesno obrazovati, ito izvan neke institucionalizirane strukture. DrugiGodardovi i Gorinovi lmovi poslije 68. jo se ekspli-citnije bave temom politikog obrazovanja izvan insti-tucije, najee pozivajui se na tekstove Mao Ce Tunga.Kao u Kineskinji, junakinja u lmu Borbe u Italijiotkriva kako glas njenog profesora unutar sveuilitaodgovara glasu drave. Profesor govori studentima kojesu ideje istinite, koje lane, ali ne raspravlja o tome kakosu te ideje nastale, kako su dr utvene prakse proizvele te

ideje, ili kako ideje takoer imaju klasnu prirodu. Ipak, ulmu se zakljuuje da u sluaju da se studentica pridruiradnikoj klasi i odustane od kolovanja, to bi pred-stavljalo spontano i mehanicistiko rjeenje. Politikigledano, ona svoju borbu moe nastaviti ondje gdje senalazi, na sveuilitu.

Film Pravda istrauje lanu savjest u ehoslova-koj; ako je cilj drave da podigne radniku klasu do razi-ne burujskog intelektualnog ivota, tada radnici nikadnee propitivati burujske vrijednosti individualnosti i

egoizma. U Istonom vjetru revizionistiki uitelj dajeueniku iz treeg svijeta Althusserov Kako itati kapi-tal umjesto oruja. Radosna znanost, Istoni vjetar iBorbe u Italiji u potpunosti se bave radikalnim politi-kim obrazovanjem, a ta tema onda predstavlja i didak-tiku funkciju tih lmova. U Radosnoj znanosti junaciele pronai nain kako da sami sebe obrazuju, posebnoo medijima. Predlau kombinaciju dviju strategija:metode i osjeaja (sentiment). Njihov plan odraava

Godardovo zanimanje za pitanja Nove ljevice, kao to jepovezanost izmeu emocionalne represije (Marcuseova

jednodimenzionalnost) i naprednih kapitalistikihmodusa drutvenog ustrojstva. U ovom lmu Godardo-vi likovi najavljuju ono to e on sam uiniti u sljedeeetiri godine: razloiti zvukove i slike koji tvore lm idoi do nitice u smislu lmske forme, tako da bi se pro-nale referentne toke koje bi dovele do razumijevanjapravila za snimanje revolucionarnog lma.

U naraciji u lmu Pravda postoje mnoge referen-

ce na Maove eseje, pogotovo na esej O praksi. K ao to jeGodard rekao, Pravda ustvari oslikava komunistikune-stvarnost u ehoslovakoj, jer je ono to je izgledalokao informacija ustvari stvorilo deformaciju. Film uka-zuje na naine na koje je zapadna ideologija zapljusnulaeku puku demokraciju i kako, to je najgore od svega,radnici nemaju kontrolu nad dravnom proizvodnjom,kako funkcioniraju kao strojevi i lieni su pristupa upolitiku sferu. Kritika u Pravdi donijela je jo jednufrancusku maoistiku kritiku komunistikog revizio-

nizma, gdje su sve zapadne komunistike partije na kra-ju prihvatile zapadnjaku (odnosno ameriku)ideologiju.

Vjetar s istoka i Borbe u Italiji bave se maoisti-kim konceptom rasta kroz politiku praksu i kr itikomvlastite prakse kako bi se promijenilo drutvo. Marksi-zam naglaava vanost teorije kao vodia u djelovanju,

jer teorija pomae ljudima proizvesti znanja o vlastitompoloaju. Kad jednom ljudi progledaju kroz zakoneobjektivnog svijeta i razumiju igru objektivnih protur-

Travanj1968.

StudentiMadridskog

sveuilitauznakpro-

testaprotivmiseza

Hitlerazauzimajuiza-

tvarajusveuilitena

38dana.


19/22

jenosti u njihovoj vlastitoj situaciji, mogu iskoristiti toznanje kako bi promijenili svijet. Ali, i ovdje su seGodard i Gorin u potpunosti sloili s Maom; praksadolazi prva, jer jedino praksa osigurava direktni kontaktsa svijetom. Likovi u Kineskinji, glasovi u Pravdi, mla-da ena u Borbama u Italiji, ak i Fonda i Montand uSve je u redu - svi su u nekom smislu politiki aktivisti.Godard pokazuje korake kojima je Fonda u Sve je uredu shvatila ono to je Mao rekao u eseju O praksi:

Ako eli znanje, mora sudjelovati u praksi mijenjanjastvarnosti.31

U formi svih svojih lmova od 1968. naovamo i usadraju lmova Radosna znanost, Borbe u Italiji,Pravda i Sve je u redu, Godard se zauzimao za borbu zapromjene na nain slian onom na koji su mnogi fran-cuski maoisti interpretirali kinesku kulturnu revoluciju.Prema Maou:

Borba proletera i revolucionara da promjene svijet

ukljuuje ispunjavanje sljedeih zadataka: promije-niti objektivni svijet i u isto vrijeme svoj vlastiti sub-

jektivni svijet; promijeniti kognitivnu sposobnost i

promijeniti odnose izmeu subjektivnog i objektiv-

nog svijeta.32

U ovim politikim lmovima Godard i Gorin sueljeli promijeniti nae kognitivne sposobnosti i poka-zali su nam likove koji se bore da promjene svoje. Dvaredatelja eljela su promijeniti odnose izmeu subjek-

tivnog i objektivnog svijeta, pogotovo u pitanjima nai-na na koji percipiramo lm i medije openito.

Ideologija

Kao i kineska kulturna revolucija, Godard i Gorinsu se borili protiv burujskih i revizionistikih nainarazmiljanja. Pravda razotkriva stavove koje dravniideoloki aparat odrava meu radnicima. Godardova iGorinova meta esto postaje i etablirana ljeviarska kul-turna politika. estoko kritiziraju lmove nastale u

Rusiji, istonoj Europi i treem svijetu. U Istonomvjetru narator govori kako alternativna kinematograjamora prodrijeti u revolucionarnu sadanjost, a ne bitinatrpana prolim slikama i zvukovima. Imperijalizamse takoer moe ponovno uuljati putem kamere i dje-lovati protiv revolucije.

Kao i Brecht, i G odard se borio protiv suvie lakoprobavljivih, odnosno ve probavljenih naina miljen-

ja. Obojica su nalazili takve naine miljenja u lozojikoja raspravlja o oitim istinama, ili narativnim for-mama koje ovise o ksiranom pogledu na likove ipobuuju predvidive emocionalne reakcije. U knjiev-nosti i lmu, ova vrsta pripovijedanja ne objanjavadrutveni i klasni kontekst iz kojeg su proizali likovi,odnosno autorove ideje, ni kontekst u kojem e dramaili lm biti primljeni.

U lmovima Radosna znanost, Borbe u Italiji iSve je u redu, Godard i Gorin prouavaju kako ideologija

organizira praktino drutveno ponaanje (ideologija seovdje odnosi na neprekinutu reprodukciju proizvodnihodnosa u umu).33 S Maovim konceptom nejednakog raz-vitka proturjenosti, Godard i drugi maoisti imaju teorij-ski sustav kojim mogu procjenjivati pokret emancipacijeena i nacionalistike pokrete u treem svijetu kao pro-gresivne u vlastitim okvirima. U svojim ranijim lmovi-ma Godard se bavio odnosom ekonomskog i drutvenogugnjetavanja ena i subjektivnog ugnjetavanja, a u lmuVikend bavio se slinom temom samo u sluaju Arapa i

crnaca. I feministice i antikolonijalistiki teoretiaripoput Fanona pisali su o psiholokom imperijalizmukojeg prihvaaju potlaeni narodi, odnosno pojmu kolo-niziranog uma. Godard i Gorin su prihvatili ovu procje-nu subjektivnog ponaanja potlaenih kao i druge kriti-ke koje je Nova ljevica dala o politikim implikacijamana svakodnevni ivot. U svim svojim lmovima od 1968.nadalje pokuavali su analizirati politike posljedice naprvi pogled prirodnih percepcija i nepropitanogsvakodnevnog ponaanja.

31 MaoTse-Tung,OnPractice,Selected Readings,str.41.

32 Ibid.

33 LouisAlthusser,IdeologyandIdeologicalStateApparatuses(NotestowardanInvestigati-on),Lenin and Philosophy andOther Essays,preveo.BenBre-wster(NewYork:MonthlyReviewPress,1971),str.127-186.I.S.A.,esejLouisaAlthusseranastaojeurazdobljuizmeusijenjaitravnja1969.godine,alisenijepojaviodo1970.godi-neuLa Pense.Gorin,kojijestrukturiraoLUTTESENITA-LIE,saznaojezateidejeizAlthusserovihpredavanja.FilmgotovoposvevjernoslijediAlthusseroveidejeinastaoje1969.godine.


20/22

LESAGE, JULIA


Gorina, 1967. 1972.


Godine 1969. Godard i Gorin su stru kturirali itavlm oko prouavanja ideologije u svakodnevnom ivotu.Voeni idejama Louisea Althussera u Borbama u Italijisu kao junakinju uzeli mladu aktivisticu Paolu koja elirazumjeti strukturne uvjete vlastitog ivota. Pr vo deni-ra ideologiju kao neophodni imaginarni odnos nje i pra-vih uvjeta njenog postojanja. Film uvodi nekoliko pod-ruja njenog ivota: militantno djelovanje kroz prodajuradikalnih novina, obiteljski ivot, poslijepodne s lju-

bavnikom, kupovina, odlazak na predavanje - sve to pri-kazano je u plonim amblematskim slikama. Junakinja

je na poetku ove trenutke svog ivota sposobna shvatitijedino kao izolirane fenomene, zato su te epizode vizu-alno povezane crnim komadima lmske trake. Zatim Pa-ola polako poinje razumijevati da ideologija funkcioni-ra kroz ta podruja koja se ine vie ili manje autonom-na, ali su ustvari povezana. Kako narator kae, njezinivot je podijeljen u rubrike. Kroz uenje da povee tapodruja svog ivota, ona ui da se ideologija uvijek

izraava kroz materijalni ideoloki aparat koji organiziramaterijalne prakse po praktinom ritualu (kolovanje,zaljubljivanje, kupovanje, gledanje televizije, itd.).

Godardova i Gorinova junakinja ui kako njenoponaanje u svakom podruju njenog ivota slui posto-

jeim proizvodnim odnosima koji su sad vizualno pri-kazani kadrovima tvornice koji zamjenjuju crne kadro-ve. Postaje svjesna i temeljnih drut venih fenomenakoje burujska ideologija skriva. Zakljuuje da kao mili-tantni aktivist moe napasti kljuna podruja burujske

ideologije, pravnu i politiku sferu, te shvaa da e takvodjelovanje imati odjeka na druga polja njenog ivota.

Borbe u Italiji predstavljaju pojednostavljenoshvaanje Althusserovih poimanja ideologije i svakako

je upitna njegova vrijednost politikog iskaza. Meu-tim, problem je to se tom lmu ne moe prii nikakodrukije nego politiki. On ne samo da poziva na poli-tiku interpretaciju, ve je upravo zahtijeva.

U dugakom lanku o tom lmu, Gerard Leblancga kritizira jer ne analizira objektivne proturjenosti

aktivistikog ivota ni u Francuskoj niti u Italiji, iakoPaola pripada konkretnoj skupini Lotta Continua.34 Pro-turjenosti koje su prikazane u lmu ne odraavajukompleksnost povijesnog konteksta niti stvarne drut-vene uvjete u Italiji i Francuskoj kasnih ezdesetih.Nadalje, lm ne analizira ideologiju kao poticaj za mate-rijalnu transformaciju nego samo kao predmet znanja,te oslikava ideoloke aparate kao sustav imaginarnihreprezentacija. Kako lm prikazuje Paolu koja nastoji

promijeniti sebe kroz promiljanje svog svakodnevnogivota i politike prakse, on implicira da je razumijevan-

je ideolokih mehanizama i mijenjanje vlastitog ivotaiz burujskog u revolucionarni zadatak koji se moeostvariti sam, a ne kroz kolektivno djelovanje u politi-koj organizaciji. U politikom smislu, lm dozvoljavasubjektivnu transformaciju burujskog aktivista, ali nenudi rjeenja kako bi se 1 969. mogle promijeniti Fran-cuska ili Italija.

Film i ideologijaU svom posljednjem zajednikom radu, lmu

Pismo Jane, Godard i Gorin pridonijeli su razumije-vanju lma i ideologije. U altiserovskom smislu ovdje suse bavili lmom kao ideolokim procesom ukotvljenimu specini ideoloki aparat koji upravlja ritualima kojideniraju kinematografsku praksu. Film je sloen odnekoliko slajdova te Godardovog i Gorinovog komentarakoji analizira slajdove. Oni ovdje raspravljaju o novinar-stvu, sustavu zvijezda i ovisnosti zemalja treeg svijeta

poput Sjevernog Vijetnama o amerikom tisku i radi-kalnim zvijezdama poput Jane Fonde. Govore o rituali-ma i kodovima odreene vrste lmskog izraza, onogbespomonog oaja koji je suoen s ogromnom drutve-nom patnjom. Raspravljaju o implikacijama foto-novi-narske forme. Tema Fondinog akt ivistikog djelovanjaposluila im je da preformuliraju pitanje Koja je u logaintelektualca u revoluciji? - postavljanje tog pitanja ui-nilo im se neprimjerenim zbog naina na koji medijiraspruju, kontroliraju i deformiraju informacije.

34 GrardLeblanc,Lutteidolo-giqueenLuttesenItalie,VH101,broj9(jesen1972.),str.86.

2/3.

travanj1968.

Kaoprotestprotiv

VijetnamskogrataAn-

dreasBaader,Gudrun

Ensslin,ThorwaldProll

iHorstShnleinpod-

meupoarudvije

robnekueuFrankfur-

tu.31.listopadasvisu

osueninatrigodine

zatvora.


21/22

0

U Pismu Jane prvenstveno su htjeli pokazatifunkciju burujskog foto-novinarstva detaljno analizi-rajui sliku Jane Fonda snimljenu u Sjevernom Vijetna-mu. Pojavila se u LExpressu s natpisom Jane Fonda inter-rogant des inhabitants de Hanoi sur les bomba rdments ame-ricains (Jane Fonda ispituje stanovnike Hanoija o ame-rikim bombardiranjima). Komentar u lmu iskazuje da

je prouavanje ove novinske slike znanstveni eksperi-ment, prvo da bi se uvidjela njena forma, a onda da bi je

se sagledalo kao drutvenu ivanu stanicu. U ovomelmu, kao i u Pravdi, narator navodi tri tipa drutveneprakse za koje je Mao rekao da mogu proizvesti pravilneideje: borba za proizvodnju, klasna borba i znanstvenoeksperimentiranje.35

U raspravi o slici kao o drutvenoj ivanoj stanici,Godard i Gorin su ukazali na to da su novinari natpis u LExpressu napisali netono, bez kontakta s ljudima uSjevernom Vijetnamu (Fonda na fotograji slua, neispituje). Drugim rijeima, novinari LExpressa nisu kon-

taktirali one koji su kontrolirali proces proizvodnje tefotograje, ali koji nisu kontrolirali njenu distribuciju (itako su ostali ogranieni u zavravaju ina komunikacijekoju su planirali). Fondu je fotograrao novinar JosephKraft u ulozi zvijezde, odnosno odreene vrste ideolo-ke robe. Godard i Gorin su rekli da ako su u LExpressulagali u natpisu ispod fotograje, to je samo zato to im jesama fotograja to omoguila. LExpress moe izbjeirei Koji mir? - ostavljajui to samoj slici!.36

Redatelji su zakljuili da je Fonda koritena na toj

slici iskljuivo kao zvijezda. Stoji u prvom planu s izra-zom lica koji odraava tragiku samilost, a Vijetnamcisu ili neotri ili okrenuti leima. Godard i Gorin su kriti-zirali njen tragini izraz lica u smislu Althusserovogteoretiziranja zrcalnog, spekularnog aspekta ideologijekoji pozicionira pojedinca u naoko prirodne i neupitnedrutvene uloge. Takva fotograja, kako govori jedan odnaratora u lmu:

namee utnju dok govori ne govori nita vie

nego koliko zna, flm je izjednaen s montaom ono-

ga vidim ovaj izraz govori mislim dakle jesam.

Ovaj izraz koji govori kako zna mnogo o stvarima,

koji ne govori ni vie ni manje, jest izraz koji nam ne

pomae da shvatimo osobne probleme; da vidimo

kako nam ih Vijetnam, primjerice, malo moe

rasvijetliti.37

Glas naratora takoer eliptino istie kako takavizraz oslikava izgled koji je u zvuni lm uao s NewDealom, ali se ekonomske povezanosti s lmskom for-mom ovdje nisu objasnile.

Jedan od Godardovih i G orinovih ozbiljnih kon-ceptualnih nedostataka u Pismu Jane jest da nisu anali-zirali odnos meu proturjenostima na koje su u kazali unjenoj ulozi aktivistice i proturjenih ili meusobnosukladnih naina na koje se medijima slue razne poli-tike i ekonomske interesne skupine. Sjeverni Vijet-

nam, Hollywood, LExpress, Godard i Gorin u Sve je uredu i Pismu Jane imali su razliite razloge da koristeFondin zvjezdani status. Svi su se koristili njom i nje-nom slikom u razliitim politikim i ekonomskim kon-tekstima. Njen lik bio je svjetski poznat i distribuiranpomou tehnikog aparata dostupnog u cijelom svijetu.Kako je on koriten na razliite naine i u razne svrhe -od seksipilne starlete u Barbarelli do skupova za poli-tike zatvorenike u Junom Vijetnamu, moglo bi se reikako se Fonda, ba kao i oni, poigravala proturjenosti-

ma. U ovom sluaju to je radila da dobije politiku pod-rku. Godard i Gorin su je kritizirali jer nije propitivalaniti otvoreno iznosilaproturjenosti u svojoj vlastitojpraksi i situaciji sebe kao glumice. Zahtijevali su da pro-pita kako bi mogla postati militantna holivudska glumi-ca, odnosno stvoriti novi politiziran pristup ili stil.Njihov zahtjev bio je prvenstveno estetske prirode.Nisu razmatrali, barem ne javno, kako su se oni sami nj-ome nedavno posluili u Sve je u redu.Primjerice, tije-kom snimanja tog lma, Montand i Fonda su kao ljevi-

35 MaoTse-Tung,WhereDoCor-rectIdeasComeFrom?SelectedReadings,str.502.

36 GodardiGorin,isjeciiztran-skripataPismaJane,Womenand Film,1:3-4(1973),51.

37 Ibid.,str.49.


22/22

LESAGE, JULIA


Gorina, 1967. 1972.


ari htjeli utjecati na stil i sadraj lma, ali im to, kako jedobro poznato, najee nije bilo dozvoljeno.Godard iGorin, dakle, nisu propitali vlastitu ulogu u konstelacijiideolokih kontradikcija koji su inili kontekst lmova

Sve je u redu i Pismo Jane.Pitanje Godardovog i Gori novog poloaja povla-

im zato jer je njihov odnos prema vlastitoj praksi biomnogo dvosmisleniji i neartikuliraniji od analize Fon-dine prakse koju su iznijeli u Pismu Jane. Oni su nakon1968. radili politike lmove na politiki nain, teei kispravnoj i revolucionarnoj lmskoj formi. Smatrali suda su njihovi lmovi namijenjeni francuskim radikali-ma. Meutim, kad je dolo vrijeme da Pismo Jane pus-te u opticaj, shvatili su da e s tim snimljenim slideshow-

om vie novca zaraditi ako ga puste studentima stranihsveuilita, posebno onih amerikih. Slino tome, Sve

je u redu snimljen je, kako se na samom poetku lma igovori, s novcem velikih studija i zv ijezdama (preduvjetza dobivanje novca). Ipak, kad su Godard i Gorin saelifunkcioniranje kinematografskog ideolokog aparata,nisu mogli raspravljati o proturjenostima u vlastitojpraksi niti analizirati vlastiti odnos prema proizvodnji irecepciji. I oni su dobivali novac poput zvijezda. Moglisu birati hoe li snimati lm na 16 mm vrpci, na irokom

platnu ili u obliku slideshowa. Nisu razmatrali proturje-nosti sadrane u svakoj od ovih odluka. U Pismu Janetakoer nisu raspravljali o komercijalnom krahu Sve jeu redu niti politikom efektu koji je stvorilo to to je u

Americi i Engleskoj prikazivan u 16 mm distribuciji. Ia-ko su kritizirali Fondu zbog svojevrsne shizofrenije kojajoj je doputala da napravi pravi holivudski lm poputKlutea i istovremeno agitira za Sjeverni Vijetnam, onisami nisu razmotrili politike implikacije injenice dasu primarna publika veine njihovih politikih lmovabili ameriki, francuski, engleski i talijanski studenti. Usvojim lmskim i televizijskim radovima od 1972. nao-vamo, Godard je pokazao da su se takve proturjenostinastavile u njegovom radu: brehtijansku liniju mogli

smo vidjeti u Broju dva (Numero deu) i televizijskomradu openito, a politiki slab pokuaj komercijalnoguspjeha oit je u Spaavaj se tko moe.

Uz doputenje autorice preuzeto iz:Jump Cut, br. 28.4.1983.,

str. 51-58

copyright Jump Cut: A Review of Contemporary Media, 1983.,

2005. / s engleskoga preveli Igor Bezinovi i Hana Jui

4.

travnja1968.

UbojstvoMartinaLu-

theraKingapokree

nasilneprotesteu

preko115amerikih

gradova.Najeiu

Washingtonu,Chica-

gu,Baltimoreu,Kan

sasCityju.

Documents

Julia Lesage