Embed Size (px)
Citation preview
ŠK. 2011 / 2012. BR. 28
2
U jednom romanu ima više ljubavi nego u
jednom velikom gradu.
Jovan Dučić
Dragi čitaoče,
Ako budeš detaljno čitao ovaj broj
školskog lista vidjet ćeš da su naši učenici i
nastavnici vrijedno radili. Školski dani sa sobom
nose zanimljivosti, događaje, pa i prve ljubavi.
Ljubavi koja je bila inspiracija mnogim autorima
da na stranicama ovog lista otvore svoja srca.
Pisali su učenici naši o ljubavi prema majci,
onoj velikoj i jedinstvenoj. Pa nije neko džaba
napisao da o majci i nebu nikada nije previše
rečeno.
Ove godine tema za Dana škole je „Moja
životna priča“. Simbolično ćemo prikazati jedan
životni put ispunjen prije svega velikom
količinom ljubavi. Na ovim stranicama sjetit
ćemo se naših uspjeha i radosti, podsjetiti Vas
na velikane pisane riječi i još mnogo, mnogo
toga.
Ovaj list je ugledao svjetlost dana, a mi
neopisivu zahvalnost dugujemo učenicima naše
škole i njihovim roditeljima, Vijeću roditelja,
koji su nesebično pomagali i učestvovali u
realizaciji lista.
„GLAS DJEČIJEG SRCA“
LIST UČENIKA OŠ
„ĆAMIL SIJARIĆ“
SARAJEVO
UREDNIŠTVO:
Ramović Džana,
Džidić Nerma, Krupalija
Adela i Begić Ajdin
ČLANOVI
NOVINARSKO
FOTOGRAFSKE
SEKCIJE:
Viteškić Nađa, Omerbašić
Sena, Karišik Ajla,
Zaćiragić Esma, Aganović
Berina, Kubur Nejla, Šačić
Džana, Kadrić Azra, Perviz
Amina, Zukan
Selma,Berberović Medina.
SLIKA NA NASLOVNOJ
I POSLJEDNJOJ STRANI:
Ćorović Dalila
SLIKA „NA HARTIJSKOM
ZADATKU“:
Zaćiragić Esma
PRIPREMA:
OŠ „ĆAMIL SIJARIĆ“
ADRESA ŠKOLE:
OŠ „Ćamil Sijarić“,
Braće Mulić 16, Sarajevo
Tel.: 541-543, 543-196,
Fax: 544-301
e-mail:
3
ONI SU NA POČETKU ŽIVOTNE PRIČE
I 1
ŠKOLA
Škola nije zgrada što kao stražar stoji,
školu čine želje koje mladost kroji,
želje tajne što se slatko kriju
i ideje razne što kao kiša liju.
Škola nije gonič koji đake goni,
škola je radost kad zvonce zazvoni,
i odmor veliki i odmor mali,
ponekad i osmijeh nekoj đačkoj šali.
Škola je prijatelj iz drvene klupe,
sve uspomene lijepe kad se jednom skupe,
nekada je i puno rada,
ali sigurno nije samo zgrada.
4
I 2
I 3
5
I 4
Sretno na životnom putu prvačići. Vi ste naše kapljice iz kojih rijeka znanja
potiče!
6
SRETAN TI ROĐENDAN ŠKOLO
Danas je poseban dan
jer tebi je školo rođendan.
Taj dan djeca uljepšati žele
i zato se svi vesele.
Nastavnici, učitelji s direktoricom na čelu
ponosni su svi.
Članovi hora radosno pjevaju
prvačići se veselo igraju.
I tako svi u radosti i veselju
slave rođendan uz pjesmu ,
igru i dječiju graju.
Svi zajedno sretan rođendan od srca žele
školi i Armiji Bosne i Hercegovine.
7
Pripreme za Dan škole uveliko teku. Redakcija novina se iz prve ruke
uvjerila u napredak onoga što nam učenici i nastavnici spremaju. Što se njih tiče
mogli bi čista obraza nastupiti i danas. Pod motom „Moja životna priča“ učesnici
će rekonstruisati životni put jedne učenice. Od simboličnog rađanja pa sve do
završetka fakulteta publici će se kroz igru, pjesmu i zdrav osmijeh predstaviti
učenici naše škole.
ŽIVOTNI PUT U SLIKAMA
8
DIO ŽIVOTNE PRIČE NAŠIH TALENATA
Ema Srna je rođena 19. novembra 2004 u Sarajevu. Učenica je II-4 razreda, Osnovne škole
„Ćamil Sijarić“. Od svoje četvrte godine trenira ritmičku gimnastiku u KRSG „Olimpik“.
Obavlja i redovne godišnje sedmodnevne pripreme u trajanju od osam sati dnevno podijeljeno na
dva treninga u toku dana.
Još od malih nogu naučila je da kvalitetno raspoređuje svoje vrijeme, čemu je i bavljenje
ritmičkom gimnastikom značajno doprinjelo. Osim jačanja fizičke spreme, Emu raduje i
sklapanje novih prijateljstava kroz prisustva na raznim takmičenjima međunarodnog tipa kako u
našoj zemlji tako i van granica BiH. Ema je dosada učestvovala na nekoliko turnira u regionu na
kojima je ostvarila dobre rezultate.
Emine najvažnije nagrade, odnose se na početak bavljenja ritmičkom gimnastikom,kada je
osvojila i nekoliko zlatnih i srebrenih medalja, u grupnim vježbama, dok je, i u toku prošle
godine, nastupala u individualnim vježbama.
I Ema je, svoje značajne rezultate željela podijeliti sa našom redakcijom:
„Značajnije rezultate koje sam postigla u zadnje vrijeme na međunarodnim turnirima u toku
2011: prvo mjesto i zlatna medalja na Olimpik kupu, prvo mjesto i dvije zlatne medalje i pehar
na turniru Ševala Mujić, prvo mjesto i zlatna medalju na turniru u Nišu te prvo mjesto i zlato na
Ritmix kupu u Novom Sadu. U toku 2012. godine osvojila sam drugo mjesto i srebro na
međunarodnom takmičenju na Zlatiboru 2012. godine.“
9
AAzzrraa KKaaddrriićć odlična učenica VI-3 razreda, Osnovne škole
„Ćamil Sijarić“. Već šest godina trenira ritmičku gimnastiku
u klubu ritmičko sportske gimnastike „Olimpik“, postiže
zapažene rezultate na mnogim međunarodnim takmičenjima,
kako u BiH tako i van granica naše zemlje.
„Ritmička gimnastika je sport koji je još uvijek namijenjen
isključivo djevojčicama, obuhvata i zahtijeva puno
fleksibilnosti, baletnih i plesnih koraka, a utiče na pravilno
držanje tijela, gracioznost pokreta, jačanje mišića i razvoj
motoričkih sposobnosti. Treniram svaki dan po tri sata tako
da je neophodno da dobro isplaniram vrijeme kako bi uspjela
uskladiti sve školske obaveze i treninge.“
Na pitanje kako provodi svoje vrijeme u klubu, Azra
odgovara:
„U klubu se lijepo družimo, puno putujemo, bila sam na
mnogim međunarodnim takmičenjima izvan naše zemlje,
kao što su takmičenja u Mađarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj,
Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji, Bugarskoj, na kojima sam
postgla vrlo dobre rezultate i stekla puno prijateljica.“
Azra,svoje značajne rezultate dijeli i sa „Glasom dječijeg
srca“...
„Značajniji rezultati koje sam postigla u zadnje vrijeme su
osvojene tri zlatne medalje na takmičenju u Sarajevu u junu
2011., u vježbi bez rekvizita, vježbi sa obručem i sa loptom,
zatim prvo mjesto i zlatne medalje na takmičenju u Zadru,
Nišu i Novom Sadu, u oktobru i decembru 2011.g., takođe osvojeno prvo mjesto i zlatna medalja
na takmičenju na Zlatiboru u januaru 2012.g.“
Sigurni smo, da su Vam sve diplome podjednako drage, koju biste Vi izdvojili?
„Za mene najznačajnije i najdraže priznanje koje sam i dobila,zahvaljujući postignutim
dosadašnjim dobrim rezultatima, je diploma od Sportskog saveza Kantona Sarajevo kojom sam
10.03.2011. proglašena za najperspektivnijeg sportistu u Kantonu Sarajevo.“
Kakvi su Azrini planovi za budućnost, što se tiče ritmičke
gimnastike?
„Sada aktivno treniram i pripremam se za naredna takmičenja od
kojih će prvo biti u Sloveniji u aprilu ove godine, a zatim u
Poljskoj, gdje ću se takođe potruditi da postignem što bolji
rezultat.“
10
Dalila Ćorović je rođena, 17.02.1998. godine u Sarajevu. Odlična je učenica VIII-3 odjeljenja
Osnovne škole „ Ćamil Sijarić“. Pored redovnih školskih obaveza, kao i odličnog uspjeha,
postiže zapanjujuće rezultate, kako u školskim tako i u vanškolskim aktivnostima. Likovno je
jako talentovana i u tom polju se pokazala brojnim takmičenjima. Redovan je član Likovne
sekcije.
Svoj prvi likovni uspjeh bilježi juna, 2011. godine, sa osvojenim prvim mjestom, na temu
„Živim u slobodnoj Dobrinji, u našem gradu Sarajevu“. Drugo takmičenje, održano je na
Federalnom nivou, na temu „Neeksplodirana ubojita sredstva –NUS, svjesnost o postojanju
mina“, gdje je prošle godine osvojila zavidno prvo mjesto.
Svojim radom, kreativnošću, maštovitošću, protkanim likovnim stvaralaštvom, dosta je
doprinijela i školi.
Na pitanje, kako uspijeva pokazati i likovno izraziti svoju umjetničku dušu, Dalila kaže:
„Mnogo radoznalih učenika i mojih prijatelja, prišlo mi je i pitalo me: „Ko te je Dalila naučio
crtati?“ To je pitanje koje redovno čujem i dajem isti odgovor. To se ne može naučiti, jer to je
nešto s čim se moraš roditi. Od malih nogu pokazivala sam opredjeljenost i simpatije prema
umjetnosti, ipak likovno stavljam u drugi plan, jer mi je učenje i znanje na prvom mjestu.
Mojem likovnom izražavanju doprinijela je i moja uvažena nastavnica Vezira Turković, jer
danas vjerovatno ne bih bila ovo što jesam da nije bilo i nje.
11
Osim likovnih uspjeha, bilježiš i veoma dobre rezultate i iz oblasti Neeksplodiranih
ubojitih sredstava, šta nam možeš reći o tome?
„U VI razredu, sa tadašnjom ekipom, osvajam prvo mjesto na Općinskom takmičenju. U VII
razredu, osvajam drugo mjesto, također na nivou Općine. Dok ove godine kao učenica VIII-og
razreda ponavljam uspjeh iz prošle godine.“
12
USPJESI NAŠE ŠKOLE NA TAKMIČENJIMA
Na općinskom takmičenju iz matematike, našu školu predstavljali su: Koštović Kerim,
Ličina Ammar i Terović Anesa – učenici VII razreda, za VIII (devetogodišnje) – Merzić Senka,
Viteškić Nađa i Karišik Ajla, a za VIII (osmogodišnje) - Sakalaš Saira, Šačić Džana i Kubur
Nejla. Od ukupno 15 škola sa područja naše općine, naša škola je zauzela drugo mjesto, a ekipno
VIII (devetogodišnje) prvo mjesto. Najbolje pojedinačne rezultate postigli su Koštović Kerim i
Viteškić Nađa i plasirali se na drugo mjesto u svim kategorijama i predstavljat će školu na
Kantonalnom takmičenju. Muška odbojkaška ekipa nas je također obradovala osvojivši prvo
mjesto na općinskom takmičenju. Čestitamo svima od srca i želimo im mnogo uspjeha u daljem
radu!
13
POSTAVLJANJE BISTI BOSANSKOHERCEGOVAČKIH KNJIŽEVNIKA ĆAMILA SIJARIĆA, IZETA SARAJLIĆA I DERVIŠA SUŠIĆA
Dana 06.12. 2011. god. članovi Novinarsko-fotografske sekcije u pratnji nastavnika i
direktorice prisustvovali su prigodnoj svečanosti u organizaciji Grada Sarajeva u Malom parku
ispred zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Obraćajući se prisutnima, gradonačelnik
Sarajeva Alija Behmen istakao je kako su ovi ljudi zaslužni za duhovno obogaćivanje našeg
grada i države, ostavljajući dubok trag u srcima svih onih koji su ih nezmjerno voljeli.
"Nijedan od ova tri književnika koji su obogatili grad Sarajevo duhovnim stvaralaštvom nisu u
njemu rođeni, ali su u njemu živjeli i stvarali svoja djela. Oni su i antifašisti, ljudi koji su se
aktivno borili protiv te pošasti civilizacije. Sarajevo jeste i mora biti oplemenjeno spomenicima
ovim divnim ljudima'' - rekao je gradonačelnik Behmen i dodao kako će Grad nastaviti vraćati
stare i postavljati nove biste mnogim zaslužnim bosanskohercegovačkim velikanima.
"Važno je da Grad ima osjećaj za ove ljude i velikane. Ovakvi spomenici čine grad i oni
podsjećaju da su u njemu živjeli mnogi velikani'', izjavio je Faruk Sijarić, sin
bosanskohercegovačkog književnika Ćamila Sijarića po kome i naša škola nosi ime.
HUMANOST JE JAČA STRANA NAS, NAŠIH UČENIKA I NJIHOVIH RODITELJA
Naša škola, po ko zna koji put pokazala je svoju humanost prema našim učenicima i građanima
BiH akcijom “Našim drugarima od srca“.
Veliko hvala dugujemo i upućujemo, ovom prilikom, svim učenicima naše škole kao i njihovim
roditeljima, koji su se nesebično odazvali na našu akciju, a samim tim usrećili druge učenike koji
„pišu svoju životnu priču“ u ovim teškim i mukotrpnim vremenima.
Prikupljeni novac je sasvim dovoljan da usreći i uljepša trenutke našim dragim plemenitim
dušama.
Osim pomoći našim učenicima, duhovno smo ispunjeni činjenicom da smo učestvovali u
donaciji za troškove liječenja naše sugrađanke, Sanje Latić-Ramić.
Osim novčane, prikupili smo i sredstva u vidu prehrambenih i higijenskih proizvoda, te smo iste
donirali socijalno ugroženim porodicama naše škole kao i ugroženim porodicama u Bratuncu.
14
MOJA ŽIVOTNA PRIČA
Bila sam, kažu, pravo čudo. Duga svega 50cm, a teška, kažu, 3kg. Po njihovoj priči mogla sam
stati u očevu cipelu. Nisam im vjerovala, ali eto …
I tako, prođe ono rano razdoblje pelena, plača, prvih zubića i modrica. Dođe doba vrtića. U
vrtiću nekakve viroze pa mama i tata odlučiše da me čuvaju nana i dedo. Bijaše mi zanimljivo
gledati svu tu njihovu trku oko mene; jesi li dušo gladna, jesi li žedna, utopli se?… Sve dok se ne
rodi moj brat. E, tu me bogami malo popustiše, te počeše igrati oko njega, a ja postadoh malo
ljubomorna. Rasli smo nekako brzo, a djed i nana nam ugađali, sve dok djed ne doživi nezgodu
sa bratovim klikerom. Otac je tada eksplodirao kao vulkan, nisam ga nikada vidjela tako
mračnog i bijesnog. Ali, njegove ljutnje nisu dugog vijeka, znam ja njega napamet, samo je tada
donio odluku da idemo u produženi boravak. Ta odluka je promijenila moj život. Već prvi dan
naučih plesati, ali eto ti belaja, zaljubih se. Kako tada i svakog narednog dana, ja sam bila
zaljubljena. Mijenjale su se prve i druge ljubavi moga djetinjstva.
Pored toga što sam učila da volim, morala sam učiti i domaće zadatke, ali to je za mene bilo vrlo
jednostavno. Petice u dnevniku rasle su kao gljive poslije kiše. Učila sam sve što se naučiti dalo
i proširivala znanje iz svih predmeta.
Pošto sam sve lahko savladavala, pohađala sam i časove vannastavnih aktivnosti. tako sam pisala
pjesme, igrala folklor, recitovala poeziju, pisala za školski časopis, šepurila se sa manekenima…
i gdje me sve nije bilo.
I tako mene mladu i razigranu zadesi rat, kao i svu moju generaciju. Odoše nam očevi čuvati
domovinu, a mi ostadosmo moleći da nam se živi vrate. Tako četiri duge godine. Neki se vratiše,
a neki ne.
Mi ponovo začusmo školsko zvono umjesto sirena i uzbune. Mladost k’o mladost, nastavi gdje je
stala; škola, druženja, ljubavi i opet sve tako do diplome. Ja radosti svih nas!
Zamislite, njihova mala i prgava Nejla postala profesor, možda nisu očekivali, a možda i jesu, ko
će im znati.
Bitno u svemu tome je da sam ostvarila svoj životni cilj. Moja životna priča nije završena, jer ja
nastavljam dalje učiti one kojima je znanje potrebno i koji žele da uče. Pokazat ću im put, učit ću
ih da izvuku život iz smrti, slobodu iz slomljenosti, da preobliče neznanje u znanje i pretvore
mrak u svjetlost te tako ostvare svoj san.
Nejla, prof.
15
16
KUCAJUĆI NA VRATA SRCA...
MOJA MAJKA BRANITELJICA BOSNE
Opet kroz glavu
zvuci metaka odzvanjaju.
Opet, kao da
srce majčino ranjavaju
Putevi su suzama natopljeni,
rijeke krvi pune.
Dijete i majka su rastavljeni,
sad njihovo ime u zaboravu trune.
Oči su slijepe,
a uši ne čuju.
Prestali su više
ičem da se raduju.
Svaka noć mučna je,
jer sanjaju te teške dane.
Sve je to u majčinom srcu,
sve dok kucati ne prestane.
Sad je još samo poneka
užna uspomena ostala.
Više se niko ne sjeća
da je moja majka
za Bosnu život dala.
Sevleta Halilović VII2
VOLIM TE
Opet šute u meni riječi neke..
Neizrečene...nijeme..
Duboko zavirih u dušu svoju..
Gdje čuče skrivene pjesme moje...
Nedovršene...
Bojom još neprošaptane...
A tvoje...
Želim te.....
Jer paziš mi na dušu, misli moje...
Čak i kada si ljuta na mene...
Kada šutiš...
Ali...
Sve se to život zove...
Valjda će vrijeme biti uz mene...
I uspomene kroz pjesme izrečene...
O nama...
A... Volim te... Uvijek...
I ti to znaš...baš kao i svi...
Anđele moj lijepi.. Usnuli...
Kerim Koštović VII-1
17
PROLJEĆE Proljeće je blizu Zeleni se trava Procvjetale visibabe Milina je prava Dolazi nam sunce Nema više snijega Odlaze vjetrovi Led se topi s brijega. Zapjevale ptičice Na granama golim Haj'mo seko napolje Ja proljeće volim. Nema više magle Sunce je došlo Magla se podiže Sve je dobro prošlo. Behara je puno Ukrašava proljeće To je znak da Dolazi prelijepo cvijeće.
Đendušić Dženis III-2
Pjesma za mamu
Volim te mama očima,
volim te mama usnama,
neka cijeli svijet zna
da do zvijezda volim te ja.
Kada krenem u školu
poljubim te,
kada u grad krenem
poljubim te.
Zato jer si ti moj san
volim te mama ja.
Emir Šetkić I-1
DJETINJSTVO
Djetinjstvo je kao rijeka, U kojoj plovi puno toga, Lijepog i ružnog, malog i velikog Što od djeteta pravi čovjeka. Djetinjstvo je kao vjetar, Što nad Zemljom zavihori brzo I pronese puno igre, a i važnih znanja Što poneseš u život k'o dar. Plovim rijekom svoga djetinjstva Okružen ljubavlju dragih mi bića Što kao vjetar u leđa mi pušu I lijepim uspomenama pune mi dušu
Mehmed Vuk III1
18
Moja majka braniteljica BiH
Jutros se više njih skupi kod starog Murat-dede sa drugog sprata jedne male trokantice u sarajevskom naselju. Bilo je to pred kraj 1995. Kada paljba utihnu a tišina i bol pređoše ofanzivu. Rahim i Rahimovica ponesoše nešto lokuma, a bradati Nusret rakiju ko zna gdje i koliko čuvanu. Došao je i Musafir sa svojom ženom Safijom. Sitna je to ženica, slaba, tada je sigurno imala i 40 godina, na prvu neprimjetna, ali njen sabran pogled i lagani pokreti privlačili su pozornost. U njenom hodu se na momente mogao uočiti neki ritam pa čak i elegancija, ali kad uđe na Murat-dedova vrata ona posrnu bolom izlomljenog tijela i ciknu slabašno. Pošto svi uđoše i nazvaše selam jedni drugima nekako se svi smjestiše za siniju. Zamirisa kahva i duhan. U sobi tišina. Ovo sijelo ne podsjeća na ono od prije nekoliko godina kada su jedni druge naglašavali. Kada se u muškim razgovorima osjećala želja za dominantnošću i premoći, a u ženskim se govorilo o hrani, ljubavi, bolovima... Sada su nekako svi bili isti. Isti u svojoj šutnji. A toliko toga su imali za reći. Govoriti o onome što osjećaju, onome što više nemaju. Tihim glasićem javi se Safija kao da sebe budi iz sna, riječima: “da je barem stigao prije“. Odjednom shvati kako je probudila i ostale iz nekog čudnog sna, osnažena željom da barem djelić bola izbaci iz sebe, nastavi: „Da je barem stigao prije, pa da su se puške ranije spustile, da barem ove zablude među ljudima nije ni bilo.“
Ostali se pogledaše i shvatiše da je došao taj trenutak da i to majčino srce progovori. Safija nastavi pričati: „Vraćao se tada iz škole. Gledala sam ga kroz prozor ujedno pazeći i na ručak koji sam pripremala jer nam je to jedino bilo ostalo od hrane. Još uvijek se sjećam njegovog smješka, poleta. Činio mi se nekako viši ranije, možda su ga moje oči uveličale kao predznak da će se nešto desiti. Cisterna s vodom došla je u pola četiri u našu ulicu, pa smo trebali napuniti kanistere vodom. No, samo Bog zna što se to desilo baš u tom trenutku. Čula sam zvuk metka koji je letio prema njemu, osjetila sam svaku česticu zraka koju je raspršio i na kraju došao do njega. Njegovo mlado tijelo pade, ostade nepomično. Njegov život u amanet sam dala njegovoj pomajci, domovini. I ona ga je odgajala podjednako kao i ja. Na njenoj zemlji je rastao, njenim izvorima se okrepljivao. Možda je i ovaj život doprinjeo da smo danas slobodni, ustvari sigurna sam jeste... I ne sjećam se kako sam provela ostatak rata, o svome djetetu se više nisam mogla brinuti, to mi je pravo oduzeto, ali moj je život teče i dalje. Sada sam donosila manje vode, pripremala manje hrane ali ona nije bila ni blizu ukusna kao prije. Šila sam košulje i haljine za drugu djecu, da barem oni mogu braniti našu zemlju. Da je brane znanjem. Moj sin je odbranio ovako sad je njihov red.“
AJLA KARIŠIK VIII2
19
Moja majka braniteljica
„Mama, kako je bilo u ratu?“ - upitah sa dozom straha u glasu. „Teško“ – prošaputa, dok
su joj se oči punile suzama. Znala sam da je to ne smijem pitati, znala sam da su joj od tog
vremena ostale samo bolne uspomene, isto tako sam znala da se nije mogla pomiriti sa svim
gubicima, ali jednostavno, morala sam je pitati, bilo je jače od mene. Htjela sam da čujem šta
ona kaže, htjela sam da znam kako je njoj bilo, jer ono iz knjiga i ono sto sam čula od drugih
nije bilo dovoljno. Ne mogu ni zamisliti kako je bilo naveče ići na spavanje sa nadom da ćes
dočekati jutro, a buditi se sa nadom da ćes preživjeti dan. Ne mogu zamisliti kako je bilo
hraniti se sa malo brašna i vode, ako bi i toga uopšte bilo, prati hladne ruke još hladnijom
vodom. Ne mogu ni pomisliti na hiljade prolivenih suza naših majki zato što su izgubile
kćerku, sina, brata, supruga, oca ili majku. One nisu mogle da uživaju u mladosti, nisu mogle
ići u školu, nisu imale vremena biti djevojčice, imati bezbrižan život kao što ga mi imamo.
Radovale su se svakom komadiću hljeba, jedino što ih je držalo u životu bila je nada, nada za
boljim sutra. Zašto sve to? Zato što nekome nije bilo po volji, zato što mu je smetala jedna
velika država u kojoj su svi bili kao porodica, u kojoj nije bilo važno kako se zoves i kome
pripadaš. Pa je zato jer ga hrani zlo, došao da muči, siluje i ubija nedužne ljude, žene, djecu i
sve nas razdvoji? Zbog toga i mi djeca sada patimo. Život, djetinjstvo odavno nisu više ono
što su nekada bili. Svi oni su željeli da žive ali to mnogim od njih nije bilo moguće. Preko
jedne noći srušeni su snovi hiljadama ljudi, djeca su razdvojena od silovanih majki, ubijenih
očeva. Sada moj prijatelj nema majku, nema osobu koja mu je sve, koja ga je donijela na ovaj
svijet, izgubio je osobu koja bi mu svako jutro grijala mlijeko i pravila sendvič za školu,
izgubio je ono najvrijednije, ni kriv ni dužan je ostao sam. Neko drugi sada nema dijete, koje
je izgubio dok je još bilo beba, nema sestru, oca, brata.. Uprkos svemu žene su imale volju za
životom, borile su se, morale su. Nisu dale da ih slome, živjele su, izdržavale su sve da bi
jednog dana izašle u šetnju sa svojom djecom, nadale su se da će sve to jednom prestati, i
prestalo je, ali, šta im je ostalo? Šta je ostalo mojoj mami? Uspomene, ali kakve? Uspomene
kojih se ne želi sjećati, uspomene zbog kojih se svaki put rasplače, uspomene zbog kojih
svake godine u isti dan proklinje sve što se desilo? Loši ljudi su im krojili sudbine, loše,
tužne sudbine. Nikada neću zaboraviti lice djevojčice pred kojom su silovali njenu majku,
mučili brata i ubili oca, nikada neću zaboraviti njen izraz lica dok su druga djeca trčala u
zagrljaj svojim očevima, njene prolivene suze. Svako jutro kada se probudi kroz glavu joj
prolaze iste slike, a svako veče gleda u istu sliku, prisjeća se svega dok joj se oči pune
suzama.. Mama - jednostavna riječ a tako posebna, jedinstvena, srcu najdraža. Prijatelj bez
predrasuda, nepotkupljiv, neponovljiv. Sve u jednom, žena, majka, supruga. Život je nije
mazio, ali, ona se znala nositi sa time. Zaključavala bi se u drugu sobu kada bi joj bilo teško,
bezbroj puta je njen osmijeh ostao zarobljen a na njegovom mjestu obris tuge. Željela je da ja
20
to ne primjetim, nije željela da ja razmišljam o takvim stvarima, željela je da ja živim onako
kako ona, na žalost, nije mogla. Bila je moj fenjer i kad sam koračala najmračnijim stazama,
pratili su me otkucaji njenog srca i uzdasi njeni ispunjeni molitvama za moje dobro, i znam
da nikada, nikada necu pronaći dovoljno uzvišene, dovoljno dobre, sa dovoljno ljubavi
ispunjene riječi da joj iskažem svu ljubav, zahvalnost i poštovanje za sve što je ucinila za
mene, nikada neću uspjeti napisati stihove koji mogu da joj kažu hvala, baš onako kako ona
to zaslužuje. I hvala joj, hvala joj što je izdržala sve što je rat donio sa sobom, hvala joj to
uprkos svemu nije odustajala, jer da jeste ja danas ne bih bila ovdje. I danas, rijetko spomene
taj period, htjela bi izbrisati sve što se desilo, nažalost, to nije moguće.. Borila se, pokušavala
je odbraniti sebe, svoju porodicu i svoju domovinu, a znala je da ona sama ne može ništa.
Ipak, znala je da će nekada nekome biti potrebna, znala je da ne smije odustati. Snaga je
počela izdavati, ipak je sebe ohrabrivala, govorila je da će kad-tad sve proći i da će opet biti
kao nekad. Trudila se da pomaže svojim roditeljima, pokušavala je zaraditi bar nešto hrane,
kako bi konačno dnevno imali dva obroka. Često bi vidjela svoju majku koja donosi hranu,
tada bi joj bilo neopisivo drago, da li zbog toga što vidi majku živu, ili zbog toga što će imati
šta da jede. Ne znam. Mama - jednostavna riječ, a u njoj sve, sve što volim, sve što sutra
želim biti, sve čemu se nadam. Dok se krila u podrumima često je zamišljala kako će sve biti
razvaljeno kada izađe, kako nista neće biti kao prije, sve će biti srušeno. Sa njima u
podrumima bio je mamin rođak, bio je najmlađi i svi su ga voljeli na poseban način. Rodio se
malo prije početka rata, bio im je jedina svijetla tačka. Jednog dana se na vratima pojavila
njegova majka, sama, bez njega, sjela je pored njih i gorko zaplakala, njenog sina više nije
bilo. Odlazili su tako od nje brojne drage osobe, rastajali su se, a ona je samo mogla gledati
kako se razdvaja od ljudi, ništa više nije bilo u njenoj moći. Pored ljudi sa kojim se do juče
grlila, prolazila je spuštene glave. To su bile njene komšije, prijatelji, a onda se odjednom
morala prema njima ponašati kao da se ne poznaju. Sve je to bilo bolno, bilo je teško čekati
na nesto što možda nikada neće doći, teško je bilo gledati budućnost sa očima punim
prošlosti...
“Tesko“ - prošaputa opet.
Aida Osmanagić VIII 1
21
MODERNI INTERNETSKI KRIVOPIS...
Dragi dnevniče danas sam imala zanimljiv dan.. <33
Ujutro sam „visila“ na fb-u. Pokušavala sam dobiti admina na jednoj
str. I onda sam saznala da sam tagana na jednu sliku koja je danas bila
važna tema u razgovoru sa mojom drugaricom A-GIRL.. :**
VOLIM TE.. slika na koju sam tagana... <33
Onda je došlo vrijeme za školu.. -.-''
Trčala sam po kući pakujući knjige, a onda hitro pojurila u školu. Na
svu sreću nisam zakasnila i sve je prošlo dobro.
Danas sam pokušala svojim drugaricama objasniti istinu u vezi Y. i K. ,
ali one vjeruju V.
Izgleda da jedino ja znam istinu, ali razlog im ne mogu reći.. ://
Obećala sam DDG. Da neću. ;)
Eh, to je sve u školi.. :DD
Sada sam kod kuće. Zadaća urađena..
Već je 12h i moram ići spavati...
Laku noć.. :**
xoxoxoxo
Amila Čizmić VII 1
Sarajevo, 26. 03. 2012
22
***
Pto jdm tko jdg vli ptc nki
A kto je ta da psš
Gje lijeta
Oke je
Kda je
Ta
Bsa
Pki
A zpi odg njmu han tad dde
Bsa da psš jda zma iae
I psa i bsa da psš
I haa i gdna
I k tmu još
Da psš
Pka
Od
Sna
Nerma Omerović VII 2
Napomena
Uz velike napore uredništva i novinarske sekcije
pravo značenje ovih tekstova nije otkriveno. Potpisani autori
odbijaju odgovarati na pitanja pozivajući se na slobodu
govora. U „Dnevniku“ su neke stvari jasnije nakon 387
čitanja (pokušajte). Međutim, nakon 456 čitanja ostaje par
nedoumica. Ko su Y., K. i V. i zašto se njihov identitet ne
može otkriti DDG-u?! Čak i uz pomoć semiotike čudni
znakovi koji prožimaju tekst nisu dešifrovani. Otvarane su
mnoge knjige i dolazili su razni stručnjaci, ali pitanja
ostadoše ista.
Ako obratimo pažnju na pjesmu (ako je to uopšte
pjesma) primjetit ćemo da su odgovori još mutniji. U
trenutku pisanja ovih redova nakon 1458 čitanja mnogi
istraživači su kolabirali u biblioteci. Da li je to neki dijalog
dvojice prijatelja o utakmicama? Da nije možda neka vježba
za kucanje na tastaturi? Sve je moguće. Pitate se sasvim
sigurno, dragi čitaoci, zašto ovo objavljujemo? Zar je to
uopšte vrijedno tolike muke? Na koncu svega možda i nije,
ali ne smijemo odustati. Objavljujemo ove rukopise u nadi da
ćete nam vi pomoći u dešifrovanju. Požurite samo jer nismo
sigurni koliko nam je vremena ost..................................
23
SJEĆANJE NA VELIKANE PISANE RIJEČI
Branko Ćopić
Branko Ćopić (1915-1984) – Ove godine se navršava 28 godina od smrti
velikog dječijeg pisca Branka Ćopića. Učiteljsku školu je pohađao u Sarajevu i
Banja Luci, a završava je u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu je
diplomirao 1940. godine. Svoju prvu priču je objavio 1928., a prvu pripovijetku
1936. godine. Najpoznatija djela su mu: Priče ispod zmajevih krila, Doživljaji
mačka Toše, U carstvu leptirova i medvjeda, Orlovi rano lete, Ježeva kuća,
Magareće godine i Bašta sljezove boje. Djela ovog pisca su prevođena na engleski,
njemački, francuski i ruski jezik.
Ćopić je svoje likove brižljivo konstruisao imajući za njih uvijek puno
razumijevanja. Iz njegova pera su izašli neki od najživopisnijih likova. To su
gotovo uvijek bili mali, obični i jednostavni ljudi koji kroz sve nedaće koje ih
satiru žive tako da sačuvaju čistotu duše.
Njegov život sadrži mnoge anegdote, pa tako i jedna od njih posebno
oslikava skromnost ovog sjajnog pisca. Naime, dok je hodao ulicom svi su se
okretali i skretali jedni drugima pažnju da prolazi Branko Ćopić. U jednom
trenutku Ćopić se okrenuo i rekao: ¨Pa šta ako je Branko, nije medvjed!¨
Ćopićeva želja je bila da napiše „zlatnu bajku o ljudima“ i napustio nas je u
uvjerenju da to nije uspio. Međutim, sa svojim djelima inspirisao je mnoge
generacije, naučio ih mnogim bitnim stvarima i tako je ostvario i mnogo više od
svoga sna.
24
Charles Dickens
Charles Dickens (1812-1870) – Ove godine se širom svijeta obilježilo 200
godina od rođenja jednog od najpoznatijih svjetskih pisaca. Da bi prehranio brojnu
porodicu Dickens je sa 12 godina napustio školovanje i zaposlio se u tvornici.
Tada je iz prve ruke saznao šta znači siromaštvo i od tada postaje neustrašivi
glasnogovornik tadašnje radničke klase. Početkom 1836. godine izašla mu je prva
knjiga u kojoj je sabrao sve tekstove koje je do tada napisao. Ostala njegova djela
su: Oliver Twist, David Copperfield, Posmrtni spisi Picwickova kluba,
Staretarnica, Cvrčak na ognjištu, Život i pustolovine Martina Chuzzlewita, Velika
očekivanja i Božićna priča.
Autor Oliver Twista je sasvim slučajno postao pisac. Želio je da postane
glumac i školovao se za novinara. Novinarstvom će se baviti sve do svoje smrti
uređujući tokom života nekoliko novina. Povremeno je pisao priče i kada je dobio
ponudu da napiše nekoliko komičnih skečeva jedna sjajna zvijezda je rođena.
Pored svega ovoga Dickens je napisao čak 14 000 pisama.
Dickens je bio jedan od najvećih britanskih pisaca 19. vijeka, a po riječima
mnogih autora jedan od najvećih svjetskih romanopisaca. Smatra se osnivačem
socijalnog romana jer su njegovi likovi uvijek pripadali nižem staležu. Sva njegova
djela u sebi imaju utkan humor iako su teme koje je obrađivao suviše daleko od
smijeha.
Charles je izuzetno volio javne nastupe na kojima je razgovarao sa
čitaocima i čitao odlomke svojih djela. Ti nastupi su bili jako iscrpljujući i sa njima
je autor dodatno opteretio svoje zdravstveno stanje. Čak je i tri mjeseca prije smrti
održao jedan javni nastup.
Sahranjen je Vestminsterskoj opatiji, a na njegovom grobu ostalo je
zapisano: “Saosjećao je sa siromašnima, napaćenima i potlačenima; njegovom
smrću svijet je izgubio jednog od najvećih engleskih pisaca“.
25
UČIMO KROZ ZABAVU
Učimo engleski
Read the descriptions. Then write the price of each car.
The biggest car isn’t the most
expensive. It is the oldest.
It is £20.
The dirtiest car is the cheapest.
It is £10.
It isn’t the smallest.
The smallest car is the fastest.
It is the most expensive.
It is £25.
Find the odd word out and write one more.
1 smallest cheapest loudest expensive longest ..................
2 station bus stop shopping supermarket cinema ..................
3 milk rice chicken fish fruit ..................
4 pilot hospital nurse dentist secretary ..................
5 play golf do press-ups watch TV lift weights jog ..................
26
KRIŽALJKA
8
E
13 →
9
6↓
15↓
6
A
16
1
10
7
S
2
11
3↓
Š
I
3
17
O
P
4
14
18
5
I
12
VODORAVNO
USPRAVNO
1. Pčelin proizvod
3. Sport sa loptom
2. Jezero u Turskoj
6. Glavni grad Belgije 3. Koštani dio tijela
14. Poludragi kamen
4. Zimski odjevni predmet
15. Najviši vrh Alpa 5. Europska valuta
16. Mlađa vjenačna pl.u Evropi
6. Hemijski element 7. Najmanja država na svijetu
8. Simbol Nizozemske 9. Vrsta ribe
10. Rijeka u Hercegovini 11. Poslastica
12. Gradivna jedinica svakog živog bića 13. Grad u BiH (kanton 6)
17. Kućni ljubimac 18. Geometrijska slika
*Ako pravilno riješiš križaljku dobit ćeš određeni pojam u označenim poljima.
27
Križaljku radila: Merjam Hadžifejzović VII - 2
28
DIGITRON GRAMATIKA UČIONICA
SVESKA VALJAK RUKSAK
ŠKOLA OLOVKA KLUPA
GEOGRAFIJA BIOLOGIJA FIZIKA
BOJE KNJIGA STO
NASTAVNIK ZADAĆA UČENIK
KREDA ČITANKA
Irfan Šačić VII3
Š U Č I O N I C A S T O G O B
K D R S U N Č E K A O E V I N
O I O U A Č J I K A O Š O K S
L G L O K O E I T G LJ L L V K
A I O Z B S T N R A O A E K NJ
K T V A A A A A I G N S V R I
L R K D M Ć F K I K K K A E G
U O A A M I I J L A S I A D A
P N R Ć J J A F I Z I K A A A
A G R A I Ć K I N V A T S A N
29
BIBLIOTEKA
KNJIGA
Knjiga je vrijednija
od suhog zlata,
zato je čitaj
tebi je data.
Knjiga je vrijednija
od lopte tvoje,
ona te vodi
kroz lijepe snove.
Knjiga ti je drug
kroz maštu i snove
uz knjigu su,vjeruj,
i ocjene bolje.
Ne dozvoli da prašina
skuplja se po njoj,
redovno je čitaj
ona je drug tvoj!
Durmo Berina, VI-3
BIBLIOTEKA
U mojoj školi ,
kutak je jedan.
Poseban, drag,
I jako vrijedan .
U njemu stoje
hiljade knjiga,
sa mnogima od njih
otići će briga.
A bibliotekar Ajdin,
čeka te uvijek
vesela srca,
nudi ti knjige ,
nježno i vješto.
Čitaj ih dijete
Nije to teško.
Durmo Berina, VI-3
PROŠIRIMO BIBLIOTEKU!
U vremenu kada su nam sve
informacije na dohvat ruke i kada
novo postaje staro u treptaju oka,
čini se da je ljekovitost pisane riječi
najpotrebnija. Trebali bi uvijek
pronaći vremena da putujemo sa
Nautilusom i poslušamo šta nam to
ima reći stari odmetnik Nemo,
trebali bi pred spavanje uvijek
iznova pronaći dijete u sebi čitajući
Malog Princa, trebali bi, itekako bi
trebali pokušati preći preko duge
Na web stranici naše škole možete
pronaći spisak lektira koje su
potrebne našoj školskoj biblioteci,
ali i naslova za koje mislimo da bi
bi privukle još više čitalaca u
biblioteku. Određenih naslova nema
dovoljno, neki su već sve od sebe
dali, a neki jedva čekaju da obogate
naš knjižni fond. Za sve dodatne
informacije možete se obratiti
školskom bibliotekaru ili na mail:
Unaprijed Vam zahvaljujemo
30
Bajke ne govore djeci da zmajevi postoje, djeca to već znaju. Bajke govore djeci da zmajevi
mogu biti ubijeni.
G.K. Chesterton
ČITAMO SE NAREDNE GODINE
