Ovo je HTML inačica datoteke http://www.etfos.hr/upload/OBAVIJESTI/obavijesti_preddiplomski/5_21-04-2010._predavanje_21-04-2010.pdf.G o o g l e automatski izrađuje HTML inačice dokumenata dok pretražujemo web.

Page 1EKONOMIKA PODUZEĆAPREDAVANJE ZA STUDENTE 3. GODINE PREDDIPLOMSKOG SVEUČILIŠNOG STUDIJADoc.dr.sc. Dominika Crnjac Milić

Page 25. KALKULACIJE CIJENE KOŠTANJA➢ Pojam, vrste i namjena kalkulacije➢ Prenošenje troškova na proizvode i uslugeoUtvrņivanje izravnih i općih troškovaoRaspodjela općih troškova na proizvode i usluge➢ Elementi kalkulacije cijene koštanja➢ Metode kalkulacijeoČista djelidbena kalkulacijaoRaščlanjena djelidbena kalkulacijaoVišefazna djelidbena kalkulacijaoKalkulacija srodnih proizvodaoKalkulacija vezanih proizvodaoSkupna dodatna kalkulacija

Page 31. Što su kalkulacije i koja je svrha njihove izrade?2. Koja su načela izrade kalkulacija?3. Kako se pojedine vrste troškova utvrņuju i rasporeņuju po proizvodima iuslugama?4. Koji su najvažniji elementi kalkulacije cijene koštanja?5. Na koji se način izračunava cijena koštanja pojedinih proizvoda i usluga?6. Što su djelidbene kalkulacije i koji je postupak njihove izrade?7. Koja su obilježja dodatnih kalkulacija i kako se sastavljaju?8. Koja je svrha i kakav je postupak izrade kalkulacija na temelju varijabilnih

troškova?Pitanja:

Page 4POJAM, VRSTE I NAMJENA KALKULACIJE

Page 5Kalkulacija (lat. calculus = kamenčić) - računski postupak kojim se utvrņuju cijeneproizvoda i usluga, a osobito cijene koštanja, nabavne cijene i prodajne cijene.Rezultat kalkulacije mogu biti i druge veličine, npr. tržišna vrijednost proizvodnje, ukupnitroškovi, pojedine kategorije troškova, financijski rezultat (dobitak ili gubitak),stupanj proizvodnosti rada, koeficijent ekonomičnosti, stopa rentabilnosti, i sl.Izrada kalkulacije često zahtijeva da se procijene neke veličine kao što su, npr.:❑ očekivani opseg proizvodnje,❑ utrošci pojedinih elemenata proizvodnje (npr., utrošci osnovnog materijala, energije,radne snage, i sl.),❑ vrijednosti ne tržišnih proizvoda namijenjenih vlastitim potrebama (tj.materijala zaproizvodnju koji nemaju opće poznatu tržišnu cijenu - npr., vrijednost sporednihproizvoda ili otpadaka koji se koriste u daljnjoj proizvodnji), itd.

Page 6Opća svrha izrade kalkulacije je izračunavanje troškova i cijena.Meņutim, osim izravnog utvrņivanja troškova i cijena, kalkulacije služe i kao podloga zadonošenje različitih kratkoročnih i dugoročnih poslovnih odluka, kao što su:❖ utvrņivanje optimalnog opsega, strukture i intenziteta proizvodnje,❖ odreņivanje optimalnog vijeka i najpovoljnijeg obujma korištenja tehničkih sredstava,❖ ocjenjivanje veličine i ekonomske opravdanosti trajnih ulaganja (investicija).Kalkulacije se izraņuju radi rješavanja različitih ekonomskih i organizacijskihproblema u poduzeću.Redovito je potrebno pripremati odreņene odluke koje će utjecati na funkcioniranjeradnog procesa i rezultate buduće proizvodnje (npr. odluke o uvoņenju novihproizvoda, primjeni nove tehnologije, kupnji opreme, i sl.).Kalkulacije su temelj za izradu planova poduzeća, kao i za praćenje i analizuostvarenih rezultata poslovanja.Svrha izrade kalkulacije

Page 7Pri sastavljanju kalkulacije potrebno je pridržavati načela:Načelo točnosti zahtijeva da se kalkulacijom obuhvate svi troškovi koji su nastali uproizvodnji nekog proizvoda ili pri pružanju odreņene usluge.Načelo preglednosti po kojem svi obuhvaćeni troškovi moraju biti prikazani pojedinačnopo vrstama i razvrstani po skupinama radi bolje preglednosti.Načelo prilagoņenosti zahtijeva da sadržaj kalkulacije i postupak izrade buduprilagoņeni vrstama i sastavu učinaka proizvodnje, unutarnjoj organizacijii korištenom tehnološkom procesu.Načelo usporedivosti je zahtjev da oblik, sadržaj i rezultati kalkulacije omogućujunjezinu usporedbu s planskim podacima, rezultatima kalkulacijaprethodnih razdoblja i drugih dijelova gospodarstva.Načelo pravovremenosti po kojem kalkulacija treba biti sastavljena na vrijeme, a toznači prije donošenja odluka koje će se temeljiti na podacima iz kalkulacije.Načelo ekonomičnosti zahtijeva da se pri izradi kalkulacije koriste što jednostavnijipostupci, koji ne traže više vremena i truda, nego stoje potrebno da sedobiju dostatne informacije.

Page 8Pojednostavljeni model kalkulacije glasi:rsmuoT T T T TtQ+ + + +=prosječni, jedinični trošak (cijena koštanja)trošak radatrošak sredstava za radtrošak materijalatrošak uslugaostali troškovi (financijski troškovi,razni izdaci,porezi,doprinosirs

muotTTTTT======i sl.)opseg proizvodnjeQ=Opseg proizvodnje i utrošci elemenata proizvodnje variraju iz godine u godinu, te sepodaci ostvareni u jednoj godini ne mogu izravno upotrijebiti kao procjene za narednegodine.Potrebno je koristiti se prosječnim podacima koji su ostvareni u višegodišnjem razdoblju.Poseban problem čini potreba razdvajanja troškova vezanih proizvoda(npr., benzina i katrana, limova različitih debljina ili kabela različitog promjera).U elektrotehničkim proizvodnim djelatnostima udio troškova pojedinih elemenataproizvodnje u cijeni koštanja ovisi, ne samo o njihovim nabavnim cijenama, nego i osloženosti njihove izvedbe, odnosno ugradnje.U nekim djelatnostima, nisu mogući točni proračuni troškova, već se koriste odreņeneprocjene koje se temelje na iskustvu.

Page 9Vrste kalkulacijaKalkulacije se mogu podijeliti podijeliti:(1) prema vremenu kada se sastavljaju,(2) prema području na koje se odnose i(3) prema sadržaju i postupku izrade.

Page 10Prema vremenu izrade - kalkulacije se dijele na❖ prethodne❖ meņukalkulacije❖ naknadne kalkulacije(stvarna)

Page 11Prethodne i planske kalkulacije- sastavljaju se prije početka proizvodnje ili prije donošenja neke odluke, npr. odluke opromjeni opsega i strukture proizvodnje, o kupnji stroja, o započinjanju izgradnjegraņevinskog objekta, itd.- temelji se na podacima iz iskustva ili na procjeni očekivanog opsega proizvodnje, naočekivanim cijenama i normativima utroška elemenata proizvodnje, tj. na veličinamakoje bi poduzeće trebalo ostvariti u narednom razdoblju.Slične su planskim kalkulacijama, razlika je samo u tome što se planske kalkulacijeodnose na neko plansko razdoblje (npr., za narednu poslovnu godinu), a prethodne seodnose na odreņenu proizvodnju, izvršenje nekog poslovnog pothvata ili ostvarenjeneke odluke neovisno o dužini razdoblja na koje se odnose.)Meņukalkulacije- izraņuju se tijekom proizvodnje, obično kada se dovrši jedan dio složenog proizvoda ilijedna faza proizvodnje /meņufazna kalkulacija/, odnosno kada protekne odreņenovremensko razdoblje /privremena obračunska kalkulacija/, kako bi se analizirali nastalitroškovi- za poslove izgradnje objekata meņukalkulacija ima oblik privremene situacije, koja pružapodatke za obračun i ispostavljanje račun za dovršeni dio posla prema ranijezaključenom ugovoru.

Page 12Naknadne kalkulacije(stvarne) i obračunske- sastavljaju se nakon dovršenja odreņene proizvodnje ili nakon realizacije neke odlukeneovisno o razdoblju na koje se odnose

- temelje se na podacima o ostvarenim veličinama opsega proizvodnje, troškova, prihoda,cijena- potrebni podaci za izradu naknadne kalkulacije evidentirani su u knjigovodstvu i drugimevidencijama poduzećaObračunska kalkulacija - sastavlja se redovito, na kraju odreņenog razdoblja(npr.poslovne godine)- obračunska kalkulacija sadrži sve stvarno nastale troškove odreņene proizvodnje kojisu nastali tijekom razdoblja za koje se sastavljaKako bi se moglo pratiti ostvarenje planiranih veličina, potrebno je kalkulacije sastavljatitako da se osigura usporedivost planskih i obračunskih kalkulacija, kao i prethodnih inaknadnih kalkulacija.

Page 13Razlikovanje naknadne i obračunske kalkulacije je bitno u slučaju kada se razdobljeproizvodnje ne poklapa s obračunskim razdobljem, tj. s kalendarskom godinom(npr.,u proizvodnji kompleksnih elektrotehničkih proizvoda koja traje više od godinedana) ili nekim kraćim razdobljem (npr., pri različitim elektrotehničkim uslugama kojese obavljaju na temelju posebne narudžbe).U naknadnim i obračunskim kalkulacijama obično se daje usporedba planiranih iostvarenih veličina, te izračunava nastala razlika (pritom se planirani troškovipreračunavaju na ostvareni opseg proizvodnje - kao u proizvodnji kabela, tako darazlika u količini planiranih i ostvarenih proizvoda ne utječe na utvrņena odstupanjaod planiranih troškova).

Page 14Prema području za koje se sastavlja kalkulacija može biti❑ mikroekonomska i❑ makroekonomska.Mikroekonomske kalkulacije se sastavljaju za potrebe pojedinačnih poduzeća i temeljese na uvjetima poslovanja odreņenog gospodarskog subjekta, a to znači da se uzimaju

tehnički normativi, prirodni i tehnološki uvjeti koji vrijede za to poduzeće, te nabavne iprodajne cijene koje ono postiže na tržištu.Makroekonomske kalkulacije se sastavljaju za neko šire proizvodno područje, npr.za odreņenu regiju ili za cijelo nacionalno gospodarstvo.Takve se kalkulacije temelje na prosječnim uvjetima proizvodnje, te prosječnim prirodnimi tržišnim uvjetima koji vrijede za odreņeno područje.Uzimaju se pune cijene resursa i proizvoda bez korigiranja za novčane naknade(regrese), premije i novčane poticaje (subvencije) koje država plaća proizvoņačima.Na temelju makroekonomskih kalkulacija vlada utvrņuje mjere ekonomske politike, npr.utvrņuje uvjete kreditiranja, otkupne cijene, visinu poreza, carina, novčanih poticaja(subvencija), naknada (regresa), i sl.

Page 15Kalkulacije prema sadržaju- mogu se odnositi na:➢ poduzeće u cjelini (sintetičke kalkulacije),➢ pojedine proizvode, usluge ili linije proizvodnje (analitičke kalkulacije),➢ učinke pojedinih tehničkih sredstava (kalkulacije korištenja kapaciteta) ili➢ pojedina dugoročna ulaganja (investicijske kalkulacije).

Page 16PRENOŠENJE TROŠKOVA NA PROIZVODE I USLUGE

Page 17Utvrņivanje izravnih i općih troškovaSve troškove proizvodnje potrebno je utvrditi odnosno rasporediti po učincima(proizvodima i uslugama) koji se zbog toga smatraju nositeljima troškova.Polazeći od mogućnosti i načina utvrņivanja troškova po učincima razlikujemodvije vrste troškova:a) izravne (direktne, neposredne, pojedinačne) troškove ib) opće (neizravne, posredne, zajedničke) troškove.TROŠKOVIIZRAVNI(neposredni)OPĆI(posredni)U UŽEM SMISLU

U PROIZVODNJIU ŠIREM SMISLUU UPRAVIU PRODAJI

Page 18PRIMJER:Struktura izravnih troškova različita je u svakoj elektrotehničkoj djelatnosti.U proizvodnji, prijenosu i distribuciji električne energije, koja je jedini proizvod, svitroškovi su izravni, tako da se u cijelosti i neposredno uračunavaju u cijenu kilovat sataelektrične energije (troškovi pogonskog goriva, amortizacije, održavanja, rada, tuņihusluga, razvoja, itd.).U proizvodnji elektroenergetske opreme izravni troškovi obuhvaćaju reprodukcijskimaterijal, opremu koju proizvode kooperanti, usluge kooperanata, troškove rada,amortizaciju, troškove razvoja, i dr.Elektromontažna i servisna poduzeća, kao i projektantske usluge, uglavnom, imajutroškove rada, materijala, tuņe usluge ili usluge kooperanata, troškove razvoja, i sl.Poduzeća za trgovinu elektroopremom i reprodukcijskim materijalom u cijenu svoje robeuračunavaju troškove nabavljene robe, rada, amortizacije zgrada, opreme i prometnihsredstava, troškove uredskog materijala i ambalaže, troškove tuņih usluga, troškovemarketinga i razvoja, itd.Izravni troškovi se u cjelini i neposredno nakon njihova nastanka mogu utvrditi poučincima (proizvodima i uslugama), radi čije proizvodnje su nastali.Postoje samo onda kada postoje učinci, a izostaju kada izostanu učinci.

Page 19Opći ili neizravni troškovi - nastaju na korist poduzeća u cjelini ili njegova dijela.Odnose se na sve linije proizvodnje (ili na njihov veći broj) u jednom poduzeću.To su troškovi rada, materijala, sredstava za rad i usluga koji se ne mogu izravno stavitina teret neke odreņene linije proizvodnje, jer su zajednički za više takvih linija proizvodnje.

Opći se troškovi svojim najvećim dijelom nastavljaju javljati i kada neka linija proizvodnjeprestane postojati.Prate se i evidentiraju po dijelovima radnog procesa (mjestima troškova) u poduzeću.Takvi troškovi terete poduzeće sve dok ono postoji, neovisno o promjenama u strukturilinija njegove proizvodnje.Glavne su vrste općih troškova u proizvodnom poduzeću:❑Opći troškovi proizvodnje (izrade)❑Opći troškovi uprave❑Opći troškovi prodaje

Page 20Opći troškovi proizvodnje (izrade)- razlikuju se po granama proizvodnje(npr. u proizvodnji električne energije, električne opreme i sl.), a zajednički su za sve linijeproizvodnje u jednoj grani, zovu i općim troškovima grane.Takvi su troškovi, na primjer, plaća voditelja koji rukovodi proizvodnjom u više linijaproizvoda, amortizacija strojeva koji se koriste u proizvodnji više proizvoda, i sl.Opći troškovi uprave - obuhvaćaju troškove koji nastaju u zajedničkim službamapoduzeća (na pravnim, kadrovskim, financijskim, knjigovodstvenim, nabavnim, razvojnim,i sličnim poslovima) i zajednički su za sve linije proizvodnje u poduzeću.Toj skupini pripadaju troškovi održavanja poslovnih zgrada, plaće osoblja na poslovimauprave, troškovi ogrjeva i rasvjete, komunalne usluge, troškovi uredskog materijala,troškovi platnog prometa, telefonske usluge, i dr.Opći troškovi prodaje - obuhvaćaju troškove rada prodajne službe i troškove marketinga,a odnose se na sve linije tržišne proizvodnje u poduzeću.Tržišne su one linije proizvodnje čiji su učinci namijenjeni prodaji na tržištu, a ne služedaljnjoj proizvodnji ili zadovoljavanju drugih vlastitih potreba.PRIMJER: opći troškovi prodaje terete samo izolacijski materijal proizveden radi prodajena tržištu.

Vrijednost izolacijskog materijala potrošenog radi daljnje ugradnje tereti dobivene gotoveproizvode i usluge, a u svoje troškove ne uključuje troškove prodaje.U opće troškove prodaje ubrajaju se plaće prodajnog osoblja, troškovi korištenja iliunajmljivanja prodajnog prostora, troškovi pripreme gotovih proizvoda za otpremu natržište, troškovi transporta gotovih proizvoda, troškovi oglašavanja, i sl.

Page 21Korištenje stalnih sredstava - uvjetuje troškove koje je potrebno uračunati u cijenukoštanja proizvoda u čijoj proizvodnji su ta sredstva sudjelovala.Način prenošenja troškova korištenja stalnih sredstava na pojedine proizvode ili linijeproizvodnje ovisi o vrsti stalnih sredstva.Prema načinu prenošenja troškova razlikujemo:❑ izravna (posebna, specijalna) stalna sredstva❑ zajednička (neizravna, univerzalna) stalna sredstva.Poduzeća čija je proizvodnja u većem stupnju specijalizirana (što znači da imajuniži stupanj raznovrsnosti proizvodnje, kao u proizvodnji električne energije) većidio svojih troškova mogu izravno rasporediti na manji broj učinaka (proizvoda iusluga).U takvim je gospodarskim subjektima manji udio općih troškova u ukupnimtroškovima, što omogućuje točnije kalkuliranje cijena koštanja.

Page 22Izravna sredstva- koriste se za izvršenje odreņenih radnih procesa samo na jednom proizvodu ili najednoj liniji proizvodnje- troškovi njihove nabave i korištenja se prenose u cjelini na proizvod odnosno linijuproizvodnje kojoj su ta sredstva namijenjena- u tu se skupinu ubrajaju sredstva specijalizirana za odreņene radne procese(npr. troškovi rada stroja za polaganje kabela u cjelini se uračunavaju u cijenu uslugepolaganja kabela elektromontažnog poduzeća)- izravni troškovi neposredno se uračunavaju u troškove odreņene linije proizvodnje ilisamo jednog odreņenog proizvoda, na temelju podataka iz isprava (dokumenata) o

izdavanju i potrošnji materijala, korištenju sredstava za rad i izvršenju ljudskog radaZajednička sredstva- koriste za izvršenje radnih procesa u većem broju linija proizvodnje odreņenogpoduzeća- troškovi korištenja zajedničkih (univerzalnih) sredstava prenose se na pojedine linijeproizvodnje po nekom pogodnom kriteriju za rasporeņivanje općih troškova.Najčešće se kao kriterij za rasporeņivanje troškova koristi broj sati rada odreņenogstalnog sredstva (stroja), troškovi ugraņenog materijala ili plaće izravnih radnika.

Page 23Raspodjela općih troškova na proizvode i uslugeOpći troškovi se moraju rasporeņivati odreņenim računskim postupkom na pojedineproizvode, usluge ili linije proizvodnje i na temelju toga uračunavati u njihove troškove.Važno je pitanje izbora kriterija za raspored općih troškova, koji se može temeljiti nasljedećim načelima:❑ načelo uzročnosti,❑ načelo prosjeka i❑ načelo nosivosti troškova.

Page 24Načelo uzročnosti - svaki se proizvod tereti odreņenim troškom razmjerno njegovomdoprinosu nastanku toga troška.Ne bi se smjelo rasporeņivati neki opći trošak na proizvode koji ni na koji način nisuutjecali na njegov nastanak.U praksi je teško precizno utvrditi koliko je neki proizvod uvjetovao odreņenog općegtroška, ali je moguće izabrati približno realan kriterij za raspored troškova.Načelo prosjeka - ublažava se strogo načelo uzročnosti i zahtijeva izbor kriterija kojibarem približno osigurava raspored onih troškova koje je neki proizvod ili proces sigurnouvjetovao, a izbjegava raspored troškova za koje se objektivno može utvrditi da ih tajproizvod, odnosno proces, svakako nije uvjetovao.

Za pravilan raspored troškova korištenja istog stroja za proizvodnju više različitih veličinatiplova treba izabrati najpovoljniji kriterij i osigurati potrebne podatke za raspored troškova(npr. broj sati rada stroja na svakoj veličini tipla, broj izvršenih radnih operacija na stroju).Prema tome, način (kriterij ili ključ) za raspored općih troškova utječe na visinu troškovapojedinih proizvoda, a time i financijski rezultat koji pokazuju.Načelo nosivosti ili načelo pokrića troškova - rijetko se u praksi koristi.Temelji se na zahtjevu da se svaki nositelj troškova tereti tolikim iznosom troškova kolikimože pokriti s obzirom na visinu tržišne cijene koju na tržištu postiže.Ako proizvod, usluga ili proizvodni proces ima veću razliku izmeņu prodajne cijene iizravnih troškova rasporedit će mu se i veći dio ukupnih općih troškova, i obrnuto.Primjena tog načela otežava realnu ocjenu ekonomske isplativosti proizvodnje pojedinihproizvoda, odnosno usluga.

Page 25Opći troškovi su po svome sastavu kompleksni troškovi- sadrže troškove višeelemenata proizvodnje, jedan njihov dio je fiksan, a drugi varijabilan.Jedan se dio općih troškova izrade može utvrņivati svaki mjesec, a drugi dio nastajeneredovito, fluktuira iz mjeseca u mjesec ili se javlja povremeno (npr. troškovi popravaka).Jedan dio općih troškova možemo jednostavno utvrditi na temelju računa (faktura)dobavljača.Drugi dio ne možemo tako jednostavno utvrditi.Potrebno ih je procijeniti pomoću posebnih internih obračuna(npr. utvrņivanje amortizacije zahtijeva poseban računski postupak).Opći se troškovi prate po vrstama u financijskom knjigovodstvu, zatim se prenose ievidentiraju po mjestima troškova i konačno se vrši obračun po učincima (nositeljimatroškova).Takva obilježja općih troškova ukazuju na teškoće pravilnog izbora kriterija (ključa)pomoću kojega će svaki učinak biti opterećen odgovarajućim iznosom troškova.

Kriterij treba birati tako da osigura točnost, ažurnost i ekonomičnost procjene ukupnihtroškova svih učinaka.Kriteriji za raspored općih troškova mogu biti:❖ količinske veličine❖ vrijednosne veličine

Page 26Količinske veličine - najviše se koriste stvarne ili ekvivalentne količine učinaka,količine potrošenog materijala, sati rada izrade i sati rada strojeva.Količina proizvedenih učinaka je jednostavan kriterij za koji su uvijek raspoloživi potrebnipodaci.Mogućnost primjene tog kriterija ograničena je samo na poduzeća koja proizvode samojednu vrstu proizvoda, iznimno, kada je riječ o srodnim proizvodima mogu se koristitinjihove ekvivalentne (obračunske) jedinice.Količina potrošenog materijala je pogodan kriterij za raspored općih troškova upoduzećima koja u proizvodnji koriste velike količine materijala za izradu.Sati rada izrade primjenjuju se u radno-intenzivnoj proizvodnji i pogodan su kriterijraspodjele općih troškova čije kretanje ovisi o utjecaju brojnih čimbenika, posebice outjecaju opsega ukupne aktivnosti.Sati strojnog rada su pogodan kriterij za uporabu u kapitalno-intenzivnim poduzećima,tj. u poduzećima s automatiziranom proizvodnjom.

Page 27Vrijednosne veličine - obuhvaćaju pokazatelje vrijednosti prodanih proizvoda,vrijednosti potrošenog materijala, plaća izrade, izravnih troškova i primarnih troškova(zbroj troškova materijala za izradu i plaća izrade).Vrijednosni kriteriji su izraz utjecaja ne samo opsega aktivnosti već i tržišnih čimbenikaputem cijena.Nisu pogodni u uvjetima čestih promjena cijena, koje moga uvjetovati stalno variranjetroškova proizvodnje pojedinih učinaka.Vrijednost prodanih proizvoda (tržišna vrijednost proizvoda) može biti pogodan kriterij

raspodjele općih troškova prodaje čiji je nastanak i kretanje povezano s promjenamavrijednosti prodanih proizvoda na koje se ti troškovi rasporeņuju.Vrijednosti proizvoda po tržišnim cijenama u praksi se nekada koriste kao kriterij zaraspored ukupnih općih troškova proizvodnje, ali to nije preporučljivo.Taj kriterij polazi od pretpostavke da su troškovi proizvodnje pojedinih proizvoda i linijaproizvodnje proporcionalni tržišnim vrijednostima proizvodnje, što nije točno, jer tržišnecijene ovise o posebnim zakonima tržišta.Stoga, neki proizvod koji na tržištu postiže iznimno povoljnu cijenu ne mora bitiproizveden i uz više troškove.Takoņer, i obrnuto, proizvod koji postiže niske cijene na tržištu primjenom takvog kriterijabi se teretio s malim iznosom općih troškova proizvodnje, a na taj način se može dogoditida se visoki troškovi nekih nerentabilnih proizvoda prenose na druge profitabilneproizvode i tako ugroze poslovni uspjeh cijelog poduzeća.

Page 28Vrijednost potrošenog materijala - može biti pogodan kriterij raspodjele općih troškovakoji su povezani s vrijednošću materijala za izradu (npr. troškovi rada nabavne službe).Plaće izrade ili troškovi izravnog rada - vrijednosni su izraz ulaganja ljudskog rada uproizvodnji odreņenih učinaka.Jednostavan su kriterij za čiju se primjenu lako dolazi do podataka iz mjesečnih obračunaplaća.Pogodniji je za primjenu u poduzećima koja su radno-intenzivna i jedan je od najvišekorištenih kriterija. Nije pogodan kriterij za sve opće troškove, zato što neki opći troškovine ovise o kretanju plaća.Poznato je da fiksni troškovi ne ovise ni o količini niti o vrijednosti rada izravnih radnika.Kriterij plaća izrade ima uzročnu povezanost s nastajanjem varijabilnih troškova, odnosnoopsega proizvodnje.

Obično je manje pogodan od kriterija sati rada izrade, zbog uobičajenog fluktuiranja plaća,te zbog različite kvalificiranosti radnika koja uvjetuje razlike u visini plaća.Zbroj izravnih troškova pogodan je kriterij u poduzećima koja nisu ni radno, nitikapitalno-intenzivna, te na kretanje njihove djelatnosti utječe veliki broj čimbenika koji sene mogu realno izraziti nekim pojedinačnim kriterijem.Najviše se koristi kao kriterij za raspodjelu općih troškova uprave.Primarni troškovi su, takoņer, kriterij koji obuhvaća djelovanje velikog broja različitihčimbenika i u nekim poduzećima iskustvo pokazuje da zbroj troškova materijala za izradu iplaća izrade može biti pogodan kriterij za raspodjelu nekih općih troškova, prije svega onihkoji nastaju izvan proizvodnje.

Page 29U svakom je poduzeću potrebno ispitati koji je kriterij najpogodniji za odreņene vrsteopćih troškova ili se koristi kombinacija više pogodnih kriterija.Podaci za raspored općih troškova nalaze se u izvornim knjigovodstvenim ispravama idrugim dokumentima izraņenim na temelju stvarnih mjerila ili dogovorenih osnovica.Za provedbu postupka raspodjele općih troškova izračunavaju se stope odnosnokoeficijenti prijenosa općih troškova.Kada je kriterij količinski izražen (u naturalnim jedinicama mjere) - raspored se vršina temelju koeficijenta prijenosa koji se izračunava kao iznos općih troškova, koji serasporeņuje, po jedinici količine.Kada je kriterij novčano izražena veličina - raspored se vrši na temelju stope prijenosakoja se izračunava dijeljenjem općeg troška, koji se rasporeņuje, s ukupnim iznosomkriterija za raspored i množi sa 100 (tako se dobije postotak).Formule:a) Koeficijent prijenosa = ukupni iznos općeg troška / ukupni iznos količinskog kriterijab) Stopa prijenosa = ukupni iznos općeg troška / ukupni iznos vrijednosnog kriterija x 100

Page 30

Uobičajeno je da se opći troškovi uprave (opći troškovi organiziranja, administracije)rasporeņuju po kriteriju plaća izravnih (direktnih) radnika ili kriteriju ukupnih izravnihtroškova. U većim poduzećima se opći troškovi nabave, takoņer, posebno rasporeņujuna proizvode i usluge, a u manjim poduzećima su troškovi mjesta troškova nabavnedjelatnosti obično uključeni u opće troškove uprave.Opći troškovi prodaje se obično rasporeņuju po kriteriju plaća izravnih radnika ili prematržišnoj vrijednosti proizvodnje.Takoņer, za raspored općih troškova uprave i prodaje koristi se i kriterij ukupnih troškovaproizvodnje.

Page 31ELEMENTI KALKULACIJE CIJENE KOŠTANJA

Page 32Kalkulacije koje su namijenjene izračunavanju cijena, dijele se na:➢ kalkulacije nabavnih cijena,➢ kalkulacije prodajnih cijena i➢ kalkulacije cijena koštanja.Kalkulacije cijene koštanja se redovito sastavljaju u odreņenim vremenskim intervalima,a druge po potrebi, tj. kada treba pribaviti informacije za rješavanje nekog problema idonošenje odgovarajućih odluka

Page 33Cijena koštanja - zbroj svih troškova proizvodnje podijeljen količinom dobivenihproizvoda, odnosno usluga.Kalkulacija čiji je rezultat cijena koštanja mora obuhvatiti sve troškove nastale uproizvodnji odreņenog proizvoda ili usluge.Razlike u elementima cijene koštanja mogu se uočiti izmeņu elektrotehničkih poduzećakoja se bave proizvodnjom i uslugama:Proizvodna djelatnost:1. Materijal za izradu2. Plaće izrade3. Usluge kooperanata

4. Amortizacija5. Opći troškovi izrade6. Opći troškovi uprave7. Opći troškovi prodaje8. Opći troškovi razvoja proizvodaUslužna djelatnost1. Materijalni troškovi2. Plaće neposrednih izvršitelja3. Usluge kooperanata4. Amortizacija5. Opći troškovi uslužnih djelatnosti6. Opći troškovi uprave7. Opći troškovi prodaje8. Opći troškovi razvoja uslugaZbrajanjem iznosa troškova svih navedenih elemenata (stavki) kalkulacije dobiva seiznos ukupnih troškova, a njegovim dijeljenjem s količinom dobivenih proizvodadobiva se cijena koštanja.

Page 34METODE KALKULACIJE❑ djelidbena (diobena, divizijska) i❑ dodatna (adicijska).

Page 35Djelidbena kalkulacija - služi za izračunavanje cijena koštanja, i to uglavnomPostupcima dijeljenja ukupnih troškova količinom dobivenih proizvoda.Pojedine se metode djelidbene kalkulacije razlikuju prema broju i vrsti proizvoda za kojese cijene koštanja utvrņuju.Mogu se podijeliti na:(1) čistu (jednostavnu) djelidbenu kalkulaciju,(2) raščlanjenu (složenu) djelidbenu kalkulaciju,(3) višefaznu djelidbenu kalkulaciju,(4) kalkulaciju srodnih proizvoda i(5) kalkulaciju vezanih (paralelnih) proizvoda.

Page 36Pogodna je u poduzećima s jedinstvenom masovnom proizvodnjom(npr. el.energije, cementa, vapna, stakla i sl.)Kada se proizvodi samo jedna vrsta proizvoda, cijena koštanja se odreņuje tako da se

svi troškovi poduzeća u odreņenom razdoblju podijele ukupnom količinom proizvoda.Rijetko se koristi jer je malo poduzeća samo s jednom vrstom proizvoda, ali se možekoristiti unutar poduzeća na pomoćnim mjestima troška gdje se proizvodi jedna vrstaproizvoda (para, el.energija i sl.)❑ Čista djelidbena kalkulacijaTtQ=: t=cijena koštanja (prosječni trošak)T=ukupni trošakQ=količina proizvodasimboli

Page 37Troškovi se razdvajaju na skupine:❑ troškovi proizvoda i troškovi razdoblja❑ stalni i promjenljivi troškovi❑ izvorni i izvedeni troškovi❑ Raščlanjena djelidbena kalkulacijaIzvorni (primarni) troškovi - troškovi nastali i prvi puta evidentirani u odreņenoj faziproizvodnje (mjestu troškova)Izvedeni (sekundarni) troškovi - troškovi koji su nastali prijenosom iz jedne u drugufazu, tj. s jednog mjesta troškova na drugo mjesto troškova.(Pri utvrņivanju ukupnih troškova proizvodnje zbrajaju se samo izvorni troškovi, jer jesvaki izvedeni već ranije evidentiran kao izvorni, pa bi se u ukupnom iznosu troškovapojavio više puta)Troškovi proizvoda terete ukupno proizvedene količine proizvoda.Troškovi razdoblja terete ukupno proizvedene količine proizvoda u odreņenomvremenskom razdoblju.

Page 38❑ Višefazna djelidbena kalkulacija- je poseban oblik raščlanjene djelidbene kalkulacije u kojoj se troškovi odvojeno pratepo fazama proizvodnje, mjestima troška ili proizvodnim odjelima.

Koristi se u poduzećima s faznom proizvodnjom u kojima se javljaju zalihe poluproizvodazbog čega čista djelidbena kalkulacija ne daje dobar rezultat.Ukupni se troškovi proizvoda utvrņuju za svaku fazu posebno, te se čistom djelidbenomkalkulacijom odreņuje cijena po fazama, dok se troškovi uprave i prodaje uključuju ucijenu posljednje faze.Troškovi poluproizvoda svake faze ulaze u ukupne troškove naredne faze proizvodnje.Zbrajanjem troškova pojedinih faza (bez troškova poluproizvoda) dobivaju se ukupnitroškovi proizvodnje koji se dijele s količinom gotovih proizvoda i dobiva cijena koštanja.

Page 39❑ Kalkulacija srodnih proizvodaMetoda kalkulacije srodnih proizvoda koristi se za izračunavanje cijene koštanja upoduzećima koja proizvode više vrsta srodnih proizvoda (proizvodi koji se proizvode izistih sirovina ili u istom tehnološkom postupku, imaju zajedničke troškove proizvodnje,a razlikuju se po dimenzijama, obliku ili kakvoći).Ukupni troškovi proizvodnje srodnih proizvoda rasporeņuju se pomoću ekvivalentnihbrojeva (obračunskih veličina kojima se izražavaju tehnički uvjetovani odnosi izmeņusrodnih proizvoda).Cijena se koštanja najprije utvrņuje za ekvivalentnu jedinicu, a zatim za pojedine srodneproizvode.Pomoću ekvivalentnih brojeva se stvarne količine proizvoda množenjem preračunavaju uobračunske.Cijena koštanja svakog od srodnih proizvoda može se izračunati na dva načina:1. dijeljenjem ukupno rasporeņenog troška svakog od srodnih proizvoda sa stvarnimkoličinama tih proizvoda;2. množenjem cijene koštanja jedne ekvivalentne jedinice s ekvivalentnim brojevimasrodnih proizvoda.

Page 40❑ Kalkulacija vezanih proizvodaVezani proizvodi su proizvedeni u istom tehnološkom postupku i od istih sirovina, ameņusobno se razlikuju po svojim karakteristikama i namjeni.Ukupni troškovi nastali u proizvodnji vezanih proizvoda su zajednički za sve takveproizvode.Meņu vezanim proizvodima ipak se razlikuju glavni i sporedni proizvodi.Glavni proizvodi imaju veću, a sporedni relativno malu vrijednost.(Najčešće se javljaju pri destilaciji nafte, proizvodnji mesa, šećera, suhoj destilaciji drva,različitoj ratarskoj i stočarskoj proizvodnji.)

Page 41Metode kalkulacije vezanih proizvoda:Metoda razlike – ukupni troškovi glavnog proizvoda utvrņuju se oduzimanjemprocjenjenih vrijednosti sporednih proizvoda od ukupnih troškova vezane proizvodnje.Dijeljenjem tako dobivenih troškova glavnog proizvoda s njegovom količinom dobiva secijena koštanja glavnog proizvoda.Točnost dobivene cijene ovisi o preciznosti procjene.Metoda raspodjele – primjenjuje se kada se svi vezani proizvodi smatraju glavnimproizvodima. Tada se troškovi na vezane proizvode rasporeņuju na osnovi kriterija koje semože postaviti prema njihovim tržišnim cijenama ili nekim tehničkim osobinama.Postupak izračunavanja cijene koštanja isti je kao i kod srodnih proizvoda samo što su uvezanoj proizvodnji omjerni brojevi koji se utvrņuju temeljem stvarnog stanja pozavršetku proizvodnje i promjenjivi su za razliku od ekvivalentnih brojeva.Metoda kombinirane kalkulacije - koristi se u poduzećima koji proizvode više glavnihproizvoda i jedan ili više sporednih. Ovdje se najprije metodom razlike utvrņuju ukupnitroškovi glavnih proizvoda, a onda se metodom raspodjele rasporeņuju na pojedineglavne proizvode.

Page 42

Dodatna kalkulacija - računski postupak izračunavanja cijena koštanja posebnimpostupcima dodavanja općih troškova na izravne troškove i dijeljenjem tako dobivenihukupnih troškova različitih proizvoda s njihovim količinama.Primjenjuje se za raznovrsne proizvode ako su za svaki pojedini proizvod poznati(evidentirani) izravni troškovi.Dijele se na:(1) skupnu (sumarnu, jednostavnu) dodatnu kalkulaciju (u njima se koriste jedinstvenikriteriji za sve opće troškove)(2) raščlanjenu (diferenciranu, selektivnu) dodatnu kalkulaciju (koriste se posebni kriterijiza pojedine vrste, mjesta ili skupine općih troškova)U velikim poduzećima koja proizvode složene proizvode, u više faza proizvodnje ili u višeproizvodnih jedinica, koriste se odgovarajuće kombinacije djelidbenih i dodatnih kalkulacija.

Page 43❑ Skupna dodatna kalkulacijaU skupnoj se dodatnoj kalkulaciji na ukupne izravne troškove svakog proizvoda dodajuiznosi općih troškova rasporeņenih prema ključu.Opći se troškovi uzimaju kao cjelina i rasporeņuju na sve proizvode.Kao ključ za raspodjelu koriste se količinske veličine (opseg proizvodnje, utrošenimaterijal,sati rada, strojni sati i sl.) i vrijednosne veličine (ukupni izravni troškovi,vrijednost prodanih proizvoda i sl.)Pogrešnim izborom ključa može se donijeti odluka o izbacivanju iz proizvodnje proizvodakoji nije objektivno uzrok lošeg financijskog rezultata.Koristi se radi postizanja veće preciznosti dodatne kalkulacije i to istovremenimkorištenjem više ključeva za rasporeņivanje općih troškova.Opći troškovi se dijele u više srodnih skupina za koje se utvrņuje posebni ključ ovisno ovezi s pojedinim izravnim troškovima (npr. opći troškovi nabave povezani su svrijednošćunabavljenog materijala i sl.).❑ Raščlanjena dodatna kalkulacija