Putevi

Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenuIdeš prema meni. I u jurišuSmijući se i plačućiPred sobomSve čistiši ništiš

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništišAli nikako da nađešIstinski putDo mene

JerTi poznaješ uklesane i utrte puteI niti ijedan drugi(A mali su zapravo i jaloviBez obzira koliko suZa tebeOholog i jakogI preteškiIDugi)

Ti poznaješ samo one puteveŠto prolazeOd srcaIOkaAli to nije sveIma puteva što su se ispružili pred namaBez javnog traga kolovozaBez voznog redaBez vremenaI roka

Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog meneVeoma sigurna i česnaOnaŠto dolaziS lijevaIliZdesna

Zavaravaš se stalno da do mene treba ićiSmjerovima sličnimSa sjeveraIliJuga

Ali to nije sve

KugaOči uvijekPametno mi tražiIspod ustalasale na vjetru ražiIz korijena zemlje gdje se zgusla tmina

A iz bezmjernih visinaOdozgoraPritiskivatiGrudiNajjačeMožeMora

Ali to nije sveTi ne znaš zakon raskrsniceIzmeđu svjetlilaITmice

Ali to nije sve

Jer najmanje znaš da u svom žićuNajteža rvanja suI ratovi praviU samomeBiću

Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanjeIzmeđu mnogihMojihVelikihZala

Ti ne znaš s kimImaš posla

Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putovaTi ne znaš da put od tebe do meneNije isto što i putOd meneDo tebe

Ti ne znaš ništa o mome bogatstvuSkrivenom za tvoje moćne oči(Ti ne znaš da meni jeMnogo višeNego što misliš

SudbinaNamrijelaIDala)

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništišAli nikako da nađes istinski putDo mene

(Shvatam te:Čovjek si u jednom prostoru i vremenuŠto živi tek sada i ovdjeI ne zna za bezgranični

Prostor vremenaU kojem se nalazimPrisutanOd dalekog jučerDo dalekog sjutraMislećiO tebi

Ali to nije sve)

Slovo o čovjeku

Prvo slovo o covjeku 

Satvoren u tijelu zatvoren u koziSanjas da se nebo vrati i umnoziZatvoren u mozak zarobljen u srceU toj tamnoj jami vjecno sanjas sunceZarobljen u meso zdrobljen u te kostiProstor taj do nebaKako da premostis?

Drugo slovo o covjeku Zatvoren u rebra zarobljen od srebraI kad si visokan bjelji ni od sebraSatvoren u tijelu zatvoren u koziSanjaš da se nebo sa tom zemljom sloziOtrgnut od neba zudiš hljeba vinaAl u domu tvomeKad ce domovina?

Trece slovo o covjeku Zatvoren u meso zarobljen u kostiPa ce tvoje kosti tvoje meso bostiOtrgnut od neba zeliš hljeba vinaKamena i dima samo ima svimaOd te ruke dvije tvoje jedna nijeJedna drugu ko daHoce da pobije?

Cetvrto slovo o covjeku Zatvoren u mozak zarobljen u srceU toj tamnoj jami vjecno zoveš sunceSanjaš da se nebo priblizi i vratiTijelo se kroz vlati u pijanstvu klatiU zilište slišcen zatvoren u krviU tom kolu bolaPotonji il'Prvi?

Peto slovo o covjeku U tom kolu bola ni potonji ni prviIgrište si strvi i rocište crviZaplijenjen od tijela greb za sebe djelaKad ce tijelo samo daPostane djelo?

Slovo o nebu

Pravednik Hodeci kroz zemlju Kroz noci kroz daneVidio je navistvidio jest bolestI vidio ranePa izreko slovoDizuc glavu k nebuPitajuci o tajniNa putu ka grebuPitajuc o tajniA nebo bi plnoMuka ot olovaTe ta slova cuseOni sto brez duseTe ta slova cuseVrazdom se zasmijaZmija azdahakaBo glas se izgubiU gluhosti mrakaBo glas se izgubiOn se spusti u seMedju katakombePsi kosti rastepuNakon bekatombePsi kosti rastepuTako tijelo stadeNa putu kroz tminuPade al glas jedanZvoni kroz tisinuAl glas jedan zvoniGlas sto vjecno letiK nebu u visinuEze vjecno leti

Molitva Molitvu jednuJedinu znamU ovom svijetuBeskrusnomMolitvu jednuJedinu imamMolitvu o kruhuInosusnom

 

Labud djevojka Rekoh jojOd devet dveri zar nisi otkljucala devetOd devet odaja zar nisi otvorila devetOd devet kovcega zar nisi otklopila devetOd devet pecata zar nisiOtpecatila devetA onaOna ce meniOtkljucah devet dveriOtvorih devet odajaOtklopih devet kovcegaOtpecatih devet pecataAli ne otkljucahNe otvorihNe otklopihNe otpecatiPecatTvogaSrcaDadoh joj znak kljucaA ona zakliktaGle ptice one što juri k zelenoj goriGle ptice one zeleneIspod oblakaPogledah i ne vidjehTada ona receZnaj da je tajna broja devetTajna labud djevojkeCik stigni mePretvorih se u sokolaAl Labudica je vec bila stigla za oblakU zemlju gdje je oko sokolovoMrtvo oko

Zapis o otkrivanju Tamo gdje su psalmitu su i prokletstva

Zapis o lovu Neka se podzemna voda budi u jasnom sjajnom ozoruiz svog dubokog sna i tece nekojdalekoj rijeci nekomumornommoruNeko nejako lane posrce kroz zlatnozelenu gorui nece da stane dok ne pristanesvom bistromizvoruJedna smetena košuta zuri kroz neke zute vrijezetrazeci nestali šapat trazeci davne dane štobjeze kroz tavne trave kroz travnemrezeVidim ljeljena onog što pati kad prati oci one srnei slijedeci ih omamljen tako sve dokna zahodu sunce ne utrnesve dok mu koracine ucrneJedan konjik velik osvaja vrele prostore nespokojaLijep Slijep od volje zelje NijemBez glasa on gazi za lavezom pasašto urla što zedno diše ikidiše u krv buducegrazbojaVidim sve to u jednom trenu U suncu ovog danaKao na dogledudlanaIZnam da nikad onaj gladni harni vrutak nece uciu daleko ono ušce u svoj krotki kutakda nikada zagrliti nece svoj cistibjelutakKošuta brizna više nikada neca cuti onaj mali glasšto pred njom ide što prati je kroz vlatišto nikada nece više recimatiNa stijenu onu popeti ljeljen nece se nikada višena onaj zelen zovone zelene kišeodazvatiNi konjik tragac u sjajnom bojnom odijeluusred sjajne tragacke svite nikadodapeti nece iz sulice viteonu bojnustrijeluJer u tom jednom jedinom trenu u tom magnovenju kadsobom obuzeti bjehu gonici svi

i sasvimsamiTe strasne lovce ulovih u nevidime konce ja kovac Grubaci vjerno upisah i smjerno narisahu ove veleu bijeleu kami

Prepoznavanje A na dnu smrtiboje ce ubo biti bolje

Kolo Ruka do rukeluka do lukeRuka u rucimuka u muciZemlja pritezenebo visokoO da sam pticaDa sam soko

Zapis na dvije vode 1.U ovom dobrom u radosnom u bijelom u svijetudobri radojica bjelic vavijek se radovaoi u tome kratkom u ljetu i kad je cvijetje braoi kad je ratio i kad patio vazda je zvijezde kraona putu kroz zitije sije on bugario nijeput zarka sunca gledao je i modra nebai kad obvlada ga brijeme stade u vrijemena tom putu pade dosegavši tamu samo svoga grebasada mu nitkor sadar mu ništor više ne trebau sjenci tog vjecno plavog hladane treba mu više ni vina ni hljebajer sitosti tu nije niti gladani sunca nit kišene treba mu ništado suncani pocivališta

2.Oprostite mišto ipak vas moljui bratiju i druzinu i gospodudo vratiju mojih da dodju da me pohodumolju i kume i prije i strine i nevjesteda me ne minu vec da me kad pominu da se kad sjetejer ja sam bil kako vi sada jestea vi cete biti kako sada jesam ja

Ljeljeni Bilo im je krivo što ne odgonetnuše jezikakojim bi mogli razgovarati sa stablima u šumi(NjimaLjudima)Pa donesoše ognjeve i spališe šumu do korijenate iz nje izletješe vitorozi ljeljeni u trku(I rastrkaše se na sve cetiri strane)Gonili su ih bezdušno u hajci što je raslaali se oni posakrivaše vješto u iskrslo kamenje(Koje ni vatra ne mogaše da opepeli)Tu se utisuciše i mladi sad uporno cekajuda nova šuma naraste i da se ponovo nasele(U ono okriljeIz zapamcene price išcezli otaca i djedova)

Zapis o izvoru Rastvorio sam seI potekaoPotocimaRijekamaMorimaSada sam tuSada sam tu Bez sebeGorakKako svom izvoru Da se vratim?

Sunce Jedno mlado sunce odbjeglo od ocanastani se na ledini izmedj ledenih planinaNe prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijekoOno zasuka rukave i preora zemlju dubokodok ne stize do njene utrobe i njenog srcaKada od trudova odahnu pozdravi veselo rukomi izdize se kao tica krilima iznad same tameI obasja sve staze sva raskršca i stramputicei u sjaju pokaza svoje oranje i naše liceZagrlismo se tada kao da smo cekali samo na toPostadosmo bliski pa smo kao jednoi jeli i pili kao od iskoni da smo tu biliNije navracalo sunce od ljeta do ljeta samoi na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjetaMlado sunce se nenadno iskrade od nasKuda je otišlo kako to i zaštoto sam dobri Bog sada moze da znaI mozda bismo ga zaboravili kao lijepu slucajnost(kako je bilo došlo tako bi bilo i prošlo)da se vascijelim svojim bicem ne grijemo jošOd onih davnih njegovih zlatnih i topli dlanova

Ruke Kroz kamen zivi nosih ruke dvijekao dva znamenaSad ruke ove trudne ziveu srcu tog kamena

Mjesec Iz guste tame dana na umoru iznikao jeponad naših glava mlad i njezan lik mjesecaSada plovi cijelom širinom svoga nebabudec iz snenosti one koji su sebe izgubiliPrije no što se umori na tom sjajnom putovanjui prije nego što u svom rašcenju izgubi korak(i dobije okolo svih svojih stranabijelu i srebrnu kosu)Urezi njegov znak u mehkoj bijelini miljevinekako bi mogao što vjernije upiti u sebe slikuSvoje neizrecive boli i nade

Zapis o vremenu Davno ti sam legaoI dugo ti mi je LezatiDavno Datrava mi kostiDavnoDa crvi mi mesoDavnoda stekoh tisuc imenaDavnoDa zaboravih svoje imeDavno ti sam legaoI dugo ti mi je Lezati

Dazd Trebalo bi opet naucitida slušamo kako dazd pada padaTrebalo bi se odkamenitii poci bez osvrtanja kroz kapiju gradaTrebalo bi ponovo pronaciizgubljene staze od one plave traveTrebalo bi u obilju biljazagrliti panicne makove i mraveTrebalo bi se iznova umitii sniti u jasnim kapima ozorne roseTrebalo bi onesvijestiti seu tamnim vlasima neke travne koseTrebalo bi nacas statisa suncem svojim i sjenkom svojom stasatiTrebalo bi se konacno sastatisa vec davno odbjeglim vlastitim srcemTrebalo bi se odkamenitii proci bez osvrtanja kroz kamenu kapiju ovog kamenog gradaTrebalo bi htjetii svu noc bdjeti slusajuc kako dazd pravedni pada pada pada

Kolo bola Kolo bola od dola do dolaKoliko bola od kola do kolaKoliko jada od grada do gradaKoliko greba od brega do bregaKoliko krvi od usudnih ranaKoliko smrti do sudjenog danaKolo bola od dola do dolaKoliko bola od kola do kolaKolo do kola od bola do bola

Zapis o rijeci Jutros se jedan vrutak probudi u meniU podne poce da tecePoce da buja da se pjeniNavece oblinom velike rijeke obrameniUkasne case nociNestvarno tijelo ove tamne vode ove tajneNemirni koraci moji kao cudo svako pohode

Poruka u mramorje prispjelom Tek što si pošao izgubio si se vec na tom kratkom pututraganja Kroz drevna granja i davne paprati i prti Uz neka laka i plitka vaganja O prošloj slavi i stravi No cim odmace pun sebe i o sebi Jer snebi se prestrašen od jednog smrtnog brijega Ti opet nevoljan stize na drugi brijeg neumitne smrti Mada od te teške misli kako su Kroz mecave crnog snijega Umirali ili svisli Prezadovoljan sobomI bjeza ti I stalno BijegaZalutalom medju upitnicima ovih biljega Sada ti koljeno drhti i lede ti se prsti JerPovratka više nemaI dalje ceš tako beznadno iciI stici od bola do bola što se za te spremaKao nagrada za saznanje o spasenju i propastiOd krika do krika koji se penje sa visa ka visuI ici ceš tako i neceš da se vratiš dok ne shvatišDa svi glasovi ne bjehu u ovome davorjuDa svaka sudba huda ne dobi svoj biljeg u mramorju Ostaceš klet i uklet u ovom bijelom mramornom gorju Sve dok ne shvatiš da mrtvaci mnogi sahranjeni još nisu Sve dokle ne shvatiš da i mrtvaci u smrti od davnina nejednaki su

Brotnjice Cekali smo dugo Vrijeme je da shvatimo kako smo dugocekali Jedni su bili praznih ruku a drugi ne znaše dobaciti Svi jednako okrenuti suncu ali sudbina raznih Ima ih koji su i gdje nikada sijani nisu Ima ih koji su hrabro nikli ali nikada na sebe svikli Pa sada blude kao pijani od stare nade do nove zablude Ima ih što marljivo su djeljali razanj a zec kao zec Ima ih koji su voljeli nego išta na visokoj grani Al onaj golub je u ruci koju smo vam baš od srca daliI gavrani tavni sjeli nam na mozak A na vrh te patnje Nismo ih ni zvali Opsjednuti vremenom što nasilno unas udje Pamti li ikto vrijeme što iznevjerilo nije Kroz mreze od bude davnom obecanju idemo Što pred nama se krije sve zbiljnije sve lude Dobar dan dobri dane dobrom danu još uvijek dobrimo Kroz kupinje crno kroz drace vremena kroz vrazije krozvrace Ruke su još tu al još se ne rukovasmo Od opcinjenosti još se ne izlijecismo Jer lijeka još ne nadjosmo Osim one stare molitve Osim one stare kletve Osim Od Drine do Ukrine i Save od Une i Sane do Rame iNeretve Zapreštaju vam dijavole i studeni grade i suhi vjetreZapreštaju vam sa vasemim silama nebesnim urilom irapailom i epimilom pa ne prihodite ka siemu ka metehu tom silamanecastivim pometenom Lijeka još nemamo osim molitve ove i kletve Ali ni molitvu nam ne primaju za molitvu ni kletvu zakletvu Iako vrazdu jaku sa vragom stalno i stameno vodimo Da oblasti se i vlasti vrazje osvobodimo I tako kroz silne zvijezde što jezde u krilu mjesecine Izmedj sokolara i gospara pokraj zdura i providuraonkraj agalara Krcimo kroz grce kroz sulude grane kroz dane od lane Kroz dane od sjutra Kroz ova nam jutra Sve kroz ziverane S golubom u ruci koja nije naša S gavranom vranim što

na tjeme pane Otkud kazi sada Kuda kazi tada Kada kazi ikad A zec kao zec Stalno na mjesecu Ovdje nikad Opsjednuti vremenom što samo udje u nas koji u njegnismo Nikto Pamti li vrijeme koje iznevjerilo nije ikto Idemo kroz dobar dan dobri dane dobrom danu gdjesi da si Još se ne izlijecismo od lijekova mnogih jer Lijeka još ne nadjosmo Osim ove molitve od carne carkeod vilne varke I kletve ove od kletvenika mnogih od klevetnika ubogih Zapreštaju vam dijavole sa ancilijašom akomirašomcemicašom Da ne prihodite ka metehu ka siemu Al šta sam ja Glas vapijuceg u pustinji iako Nisam bio ni drvodjelja ni ribar ni vodonosac iako Nikad nisam jeo lipov krst ni kršcavao vodom Moja nada je prst u stubu svjetlosti Moja svjetlost je u nadiOna je vjera u koju ja vjerujemTa što nema imenaOna je u dobrom danu kome kazemGdje si da si ako siKao što ste vec culiTako mu jaA on nema uhaPa nehajan kao tisuc i dva gluhaOtsjekli su ga zbog otvorenostiPrema svim stranama slovaOn nema ni glasa da san naš zatalasaGlas su mu išcupali u grkljanu na sudu pravdeA ima pravde i osim nje i suda ima osim tog kobnogusuda I nece dan imati moci sve do jednog dana Sve do dana kad nece biti ni noci Za dan taj nek lipte rane vijeka nek kipte rijeke srditeljubavi Kroz tmuše i tmace neka sve jace mocni macevi Neka svi lijepi neka svi dobri svi ruzni i gubavi Do mrvice podijele ovo vino ove hljebove Kao što ubice i zrtve podijeliše bratski ove grebove Jer treba do kraja cuti ovaj plac i ovu pjesan Da nas ne nahrani trulez Da nas ne sahrani plijesanNe sudite nas po tom što nam je zamraceno lice Na putu ka ljubavi to gazimo kroz smetove i vijavice Kroz pupinje ovo kroz kupinje i lozje Nek ptice jatimice na gozbu ovu groznu na ovo kamenogrozje

Kroz suro i oštro inje kroz vitice sive Izmedju moje molitve i kletve Nek dodju one od vesne Nek pridju te nebesne Nek slete Drobne lastaviceI kobne kukaviceSve stajacice i lutaliceSve pjevacice i šutalicePrepelice jarebice i sjeniceNek se u ruke ove zapletuNek se upletu u trepaviceNek mi u sjecanje udjuKroz zjeniceKroz ovo vito valovitoKroz ovo vitoVilovitoJerNa ovom putuSada smo prvi put zastaliZnajuci da je vrijeme da vremenu pogledamo u ociVrijeme je da priznamo kako smo sastanak rijeci i djelauzalud cekali (Na kraju valja i ovo reci s pravom mjerom u izrazu iglasu -Ako nam glas i nije stigao duboko do neba Vrisnuli smo bar Kako treba)Pitao si me brate i pobrate za zbitije Što kriju ih brotnje BrotnjiceJa rekoh ti sve što sam o tome znaoA više od toga ako hoceš da saznašTi onda tadZapitajPtice

Svatovska Smrcu mojom umro je i moj svijetU prazne oci Mrak se Pradavni NaseliSmrcu mojom umro je i moj svijet Ali svijet svijeta Nece da se RaseliSada kroz sudbinske tišine Bijeli trak sjecanja Probija oklop TmineKroz cudno okno tog prozora Rodi se neko novo Duboko OkoPa vidim na svom obzorju Kako se iz niceg Podize opet ZoraEno zuto podne do svog srca zrijeEno vece truda Na trudna RamenaMojom smrcu umro je i moj svijetAli on nece da stane Zbog zaustavljenih Mojih RukuI kamen sam kao da nijeOd kamenaPod nebom veoma visokimPod nebom plavimI mekim kao svilaOpet se stanakU PodvisokimSastaoA ja bez jedinih rukuA ja bez rokaA ja bez okaA ja bezKrilaPa opet mi se nasred tog bolaBijela vila snilaPa opet seZelja

VrelaOpet se ko ljuta guja Pod grloSavilaMojom smrcu umro je i moj svijetAli ni srce smrti Nije prazno Ni jalovoZitka kad pozute kad sazru zitaZazele da ih zanjuZeneZa hrabrene bojneZa hrabre vojneZa mladeZenikeI za zedne puteJer pravo od travnicke Lašve Pa preko Rame i Neretve Da travunjske Lastve Lete te laste Na Lastovo PlavoSamo ptice kamne ove ptice amoSve kroz puzavice Cuvaju vjecno Cuvaju VjernoToplinu rukavice Od mahovineSmrcu mojom utnro je i moj svijetAli cvijetja svijeta Svugdje i sad ImaNa krilima dima Na kolima SuncaKroz suncana biljaI klija iCvjetaMedju obalama negdje Otancale vode šume Moleci Za kišuNegdje kroz listja sna Snene se šume U kolu NjišuKroz šum kasne mjesecine Opet sad nekog U nedohod

VodeJoš suznji u tankoj nadi dišuDok hladna rosaNa bose imNogePadaTrazeci trkom sebe u svom gradu Nekto je opet ostao Bez svog jedinog GradaMrtav sam MrtavAli sa smrcu mojomNije umroISvijetOpet se u nekim ocimaSvjetlostZanavjekGasiU nekim mekim Tek pocinju Da plamte SnoviPa preko visokih brana Preko zabranaPrekoGrobnogKamenaPreko kostiju što sve jaceSvijetle U tamiGorom i dolomKiceniSvatovi

Suocenje Vjetar u borju crnom kiša u mramorjuUsudna smjena godisnjih doba od bonogproljeca do proljeca bonogKroz dane kroz godine kroz stoljecabodimo za suncem visokim kroz kamenje išume ledenog gorja onogS morom u grudima sa zorom u zjenamasrljmo slanom gorkomodrom morjuA zamke zamamne u znacima neba utoploj mahovini tla u zutom zišku hljebaImenujemo tako stvari oko nas da namzasvjedoce korake na rubu ove oštre javeNa povjerenje toplo one ostaju nijeme nazdušno one se ravnodušno objaveImenujemo pitomo bilje zarke ptice pitamozovemo davne zvijeriI u toj vjeri zato pravo i nemilice u licezagledamo ljudePredjele beskonacnog obzorja molimo da seiz hladnog bešcutja probudeRonimo tajno tamnom maticom dana od juceOmamljeni neizvjesnošcu kraticom po dnevuovom skitamoPitamo mudrace nesigurno o tome šta sjutra biceZovemo tako izmedju oblaka na sve stranesvoje pravo biceA samo u snu znamo ono zlatno lišceTrazimo vrijeme a ono za nas kao da i ne znaVrijeme što ni sebe ne primjecuje u grotlubezdnaU ovom tijestu glasova opet šutnja svakakocaruje svijetomPa hajde da se s tim cvijetom sutnjeuputimoU slutnji jednoj na iskonsku šutnju da i mi zašutimoSkrhani konacno slomljeni na svojoj zelenojgraniU kosti svoje ulovljeni u zemlji ovoj udomljeniDa uputimo se strašno u zagrljaj sa svojimslatkim jadomKad sastati se nikad necemo sa nade svojesvojim gradom

Da više nikakav glas se ini u tišiniiskonskoj ne cujeSamo ono zvono tišine nek se vine u meniCisto od vatre stare teško od novog smislaKo vjetar kroz borja crna umornaKo kiša kroz mramorja smrti pokislaKroz nebo tek pred nama otvorenoDo zvijezda neka Odjekuje

Smrt Zemlja je smrtnim sjemenom posijanaAli smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nemaI nema kraja Smrcu je samo obasjanaStaza uspona od gnijezda do zvijezda

Radmilja

Ruka Ova ruka kaze ti da staneši zamisliš se nad svojim rukama

Loza i njene rozge Ovdje je prisutan onajKoji po vjernom ocitovanju receAz esam loza istinia a otac moj je vinogradarI vsaku rozgu na meni a ploda ne da ja cu odsjeciAl onu koja radja da polje bude boljeDa sladji dar i plod veciCistimVi vec ste cisti slovom istim koje vam glagoljahBacite zato tvari svoje u oganj ovog plamaBudite tako u meni a ja cu svakako u vamaKao u onim što sam od iskoni koje voljahAz esam lozaA vi steGrozjeOvdje je prisutan onajšto spreman je uvjek na rijec i na djeloGdje rijec je od prijeka lijekaA djelo kao vreloGvozjeOn ceka me od vijekaOn ceka i vidim ga zacijeloI silazim k njemuKroz to bijeloLozje

Suncani Hristos Ni zivot ni smrt ne pripada meniJa sam tek onaj koji je u sjeniOnog što u vremenu se OvremeniOvdje je prisutan onajKome zavidješe crni zakiniciObjesiše ga u šesti cas onog danaPred njegovim cudom zanijemiše zreci ivojniciKad veza ih za zemlju suncem svoga krstaRaširivši ruke od prsta do prstaOn pobijedi SmrtSmrt ga trazaše al ne nadje ništaNe nadje ni meso ni kosti ni krviOsta joj samo obris znameni i prviPut za nešto smrt zube nije imalaGle kako sad bezglavo skacePlace i rida ocajnaI malaNi zivot ni smrt ne pripada meniJa sam samo onaj koji je u sjeniOnog sto mu smrt ne mogaše ništaOnog što pretoci se u stubSuncaniJa sam samo onaj što iz svoje jeseniIz zatoka tvari iz te tvarne mukeU ona daleka suncana pocivalištaPruza Ruke

Vrata Ovdje smo još uvjek samo steci gostiI trebalo bi vec jednom preci u krug svjetlostiKroz neka uska vrata trebalo bi se vratitiIz tijela ovog golog u tijelo vjecnostiKada se doskitah u ovo vece kasnoOn mi rece a da ga ne pitahJa sam ta porta i kroz nju udji u mene jako ja u tebeOn tako rece al gdje su usta brave gdje prst pravogkljuca za vrata u stepeništa goruca?Pa tragam po travi zato i trazim u glavi tako kljuc taj plaviKroz cvijetja proljetja kroz kose smrti i trazimušce u te zlatne dveriZadjem u mrave u bilje u privide u zbilje Trazim i nadjemAl od ruke moje do kljucanice kto tu strogu istragu iznevjeri?Sa ove mracne strane vrata nadire vjetar hudi razdire vjetar ludiOstavljam sestru i brata ostavljam oca i majkuizmedju zvijeri i ljudiDa sebe budem našao u svom bicu na putu svom stubu sjajaKako cu kada u tom zicu da zgodim se u slovuŠto bi u okricu?On rece mi tako kad ga zato i ne pitahUdji u mene jer ja sam ta vrata sjajna Pa sadaBdijem sada gnjijem sada mrijem tako na ovom dovratkuA vjetar vjetar vjetarAko su vrata iz rijeci samo san ako su samo gatka bajnaJa ipak necu više da se s vrata vratimJa opet hocu tamo da snimTu slatkuGatku

Vijenac Ovdje je prisutan onaj koji na moja usta tada receKako se u ovo vece sva ostrva razbjezašeI gore se više ne nadjošeJer je vrijeme blizuI rece k tomu još veceDa zbacena bi na zemlju otrovna guja azdahakašto zabludi vas svijet vasioni iz zdrijela svog mrakaDa cistih je malo na zemlju stalo do andjela nije ostaloPa tesko onim koji zive na kopnu tesko onima na moruJer opaka zvijer rasiri krila i sakri zoruZnajuci da vremena ima maloI kuga bi i rat i glad pa zvatasmo jezike svoje od bolaI davasmo ruke svoje i davasmo vrelu krv i srca golaZeleci smrt al smrt je od nas bjezalaJer je vrijeme blizuOstavi zato oca i majku ostavi brata i sestruOslobodi se svijeta prezri njegov cvijetOstavi grad na ishodu ostavi grad na zapaduIzgradi grad u sebi okreni lice svom graduJer je vrijeme blizuU nizu triju sila u svijet snage stuba svijetlost zraceSunce mjesec i savršen covjek snage su makrokozmaOn i djevica i um sred njih snage mikrokozma znaceDa carstvo nebesko je u nama teba da se znaDa carstvo nebesko je van nasNeka se spoznaI eto tako sva ostrva pobjegoše i gore se više ne nadjošeSve zvijezde su nam se javile ali sve zvijezde zadjošePa kto cini nepravdu neka i dalje nepravdom prijetiKto pogan jest neka se još poganiI svet kto je neka se još svetiJer je vrijeme blizuVas koji ste cisti sad macem ce da gone sa svakog stankaI kao podvig hvalice cas tvog mucnog i muckog rastankaStog uzmi štit i oklop izvuci mac na svoje goniceKroz smtr uništi smrt uzdigni tako jedino ziceJer je vrijeme blizuPa neka otvori oci kto hoce da vidiNeka otvori uši kto hoce sada da cujeJednim okom nek odmjeri i zali i hridi oko nasDrugim nek zadje u sebe duboko da nadje svoj glasJer je vrijeme blizu

cetvrti jahacVrijeme je da se misli o vremenuJer trulez do besvijesti bazdi sa smrti gnjileVrijeme jest da se razmisli o vremenuJer velike vode na nas brodeGle kako deru i zderu njine vilne sileVrijeme jest ubo da se zamisli u vremenuJer vjetar hitri vjetar zmajevitiNa nas ce hudo danas da poletiVrijeme je vatra jer neka sazga nas i satraVrijeme jest ubo da udje se u ovo vrijemeJer vremena ima tako maloI vremena nece više biti

bbbb 1.

Rijec je slika svega onoga što okolo sebe vidimo i nevidimo Rijecima se nekim divimo a nekih se rijeci opet stidimo One su se nastanile u nama i one su pobjegle od nas One imaju svoj miris i boju One su nemušte ili Imaju Glas

Neka krhka rijec se penje veoma smjeloZracima tankim i zlatnimKao sicušna puzavicaOna se vješto propinjeOd posnog kamenaDo suncanog grmaI samogSunca

A neka se glavato i glasito Šepuri do na vrh bunjišta A znamo da njome je Zauzet prostor I više Ništa

2.

Kao niz brzu vodu nekada rijeci dodju brzo i još bize odu Ima ih koje dugo cekaju svoj sanjani cas

Ima ih što bezglavo jure svoju tjeskobuNa bilo kakav dan i bilo kakvu sloboduRijec je tek tada rijec akoZa nju i culo steknemoNajgolemija je nekada onaKoju i neReknemo

Jedna te ista rijec Nije ipak ista Kada ulazi u I izlazi iz Ulišta

Rijeci su zapravo sve i rijeci upravo nisu ništa (Pa i na one ovdje izrecene Prašina je vec gusta pala I odvela ih na kolovoze Do kala

I prašina ta još vece pada JerMada kazane tek sadaOne u hipu postaju uvele i stareI za njih više ne mare ništaNi gomile sa ulicaNi zedna licaSjemeništa)

Ali se ceka nova rijec

3.

Vlasnici ih u naramku nose i iznose kao svaku robu Na teške tezge malih i velikih trgova i trzana

Bajate su olinjale i jalove

Poput starih krzana -Cim ih ugleda novo jutro Cim ih dotakne Bistro oko Dana

(Izgleda da vrijede samo još neke male rijeciOd cije oštrine i gorcine nevidljiveCovjek zatecen u gledanjuPocinje uporno da se pitaDa l' postaje manjiIl' postajeVeci

Goleme one iz raznih bogoslovija Metanisanja ili liturgija Praznih slavoslovija Bica su letargija

I bica Poraznih Prazno -Slovija)

4.

Rijeci su u svemu sadrzane Rijeci su dakle sve ali i kao ogranicenost su svega dane

Jedina je rijec koja se još ceka Ona što valja da stigne iz iskoni Iz daleka

5.

Ali smo netom culi neke nove rijeciAli smo eto culi takve nove rijeci od kojihI kada su tiho recene vaseljena jeciRijeci o bozijem prstu u suncanom krstuO gradu što valja ga sazdati u namaO vinogradaru i njegovom vinograduO lozi plemenitoj i njenim vitim rozgamaCuli smo rijeci o zrecima i vjecitim vijencimaO nekim uskim vratima pred našim trudnim nogamaCuli o skrivenosti vinoj onih u debelim togamaO logama krvi što ih istraga crna prolivaUz kriz i kalez uz palez i pseci lavezIma novih rijeci o novim i oštrim macimaI cudnim štitima spasenijaBudnim za badce bludneZa njina ctenija iBdenija

Culi smo dakle rijeci što nam umiju Nešto novo reci

6.

Culi smo eto sada neke nove rijeci Kakve ranije još nikto Govorio nije

Culi smo rijeci o hljebu nasušnome:Da hljeba valja dati svakome Koji ga treba

No neka se od sada zna da nije sve u Hljebu ovome:Neka se istina zna o hljebu Inosušnome

7.

Do nas stigle i kroz brenija Ove rijeci su stvorene Za cista Prenija

8.

On govoraše glasom i glasnim i jasnimDa ništa ni ikoga i niti od koga da ne krijeOd takve rijeci kroz usahlosti kroz oholosti i lastiProcvjetace iz pustih mladica zeleni jeleni i mlijeciOvako još nikto govorio ranije nijeDa svaka rijec je na ranu recenaDa rane lijeciOn tako toplo i meko govorašeKao kad blagodetna proljetna kiša romorašeU pusti kakvoj kroz mrak mrkli i gustiNa obali slanog mora kao u hramu

Na cesti kao na maslinovoj goriKad nigdje još zlatne zrake kad nigdje glasaNi pijetlu navještenom ni bilo kakvoj horiU kojoj bi od rijeci da seUznemiri ziceUstalasaMasa

On slovom svojim gorkim a ne macem i kopljemUcini se i zeteocem i snopljemOn slovom svojim krci puteI put otvoriZori

9.

Tako još nikto ovdje na zemlji govorio nije Govori on nam dakle i smjerno i vjerno I silno govori on nekada Kao da fijuce bicem S medom i pelin daje nam u svojoj caši Nikada nas nikto ne casti takvim picem Silno nekada govori kao da fijuce bicem To nas on samo bicem rijeci Plaši

A kad se slovom svojim on ponekad nasmije Najtanjom zlatnom zicom iz tog smijehaNekad nas miluje A nekada Bije

Ovako još nikto GovorioNije

10.

Govoreci tako ja vam ne govorih sam od sebe ništaTo što vam glagoljah samo je moje tijelo i moja pištaJa rekoh vam rijec od drugog što je stekohJa rekoh rijec tek onogaKoji je kroz meneRekao

Culi smo eto sada njegove rijeci Kakve ne govoraše nikto prije Zato blago nama I zato jao Nama

Jer tako još niktoGovorioNije

To kroza nj progovoriRijec Sama

11.

Pokušavah ovdje pronaci prave rijeci o RijeciOkušavah podobnu sliku naci za rijec covjekaRijec o onome svemu što nas oko nas

Od iskoni tišti i što nasCekaKušah urezat slovo o SlovuŠto u nama vapijeI vrišti

Ne znadah ne umjeh Na kraju ništa Ja Ništi

12.

(Na putu zadanom izmedju zraka i mrakaNa putu tvoga znaka Sumnjen i Smušen

Ponovo se vracam Duboko U sebe Srušen)

13.

Ja ne znam još uvijek dakle kako Da oslovim TebePa ostah stoga na svome hudomeBe i BeBe iBe

14.

(BozeOprosti miŠto sam tek došaoTamo odakle sam pun nade i pošao)

Slovo o zemlji

Zapis o jednom zapisu Kada pak vidjesmo pismo koje do tada vidjeli nismo Pred naše oci stiglo iz vremena davna i daleka Duga i golema šutnja neka Medju nas UdjeMuk taj prekide tad jedan smiren i smion glas -Ovaj stari zapis kao da je risan Kao rukom dijaka da I nije PisanPotome drugi o zapisu ce u nedoumici reci o tome -Ovaj zapis kao da ne ide s lijeve strane na desno On tece bez brige s desne na lijevo Naopako Kome je ovaj zapis pisan tako KomePrevarit ce se ipak svi oni uporni citaci koji ga Sa desne strane na lijevu citali budu -Reci ce tretji pomalo zbunjen I pomaloU cuduGle zapis ovaj tajni iz tamnih i drevnih vremena Kao da nice pred nama iz dna nekog mutnog sna Njegovi znaci su kao iz kakvog pisma U zrcalu gledana -Šapnuše slovaTiha i lednaUstaJednaA peti od nas iz cvrstih pesti i drhtavih prsti Ogledalo spasonosno i jasnoNehoticeNatlePustiPrepoznavši u tome trenu u njemu Izgubljeno Svoje Davno Lice

S podignutom rukom S podignutom rukom do beskraja neba Znamenjima veljim oko sebe velim Sva nasušna slova spletena od greba Što me zaustavi u kretanju bonom Bol da pojaca na putu Ka onomStaniVelim suncuŠto tjeme mi prziVelim zemlji cvrsto što me drziVelim danu što opet odlaziVelim zmiji drevnoj što okolo plaziVelimPametaruŠto gori i plamtiKad pohodom cestim ka rukama mojimJoš uvijek me misli i uvijek se pamtiVelimA ništaNe zastajeOkolo mene je sve istoI jednako u kretanju svomeNe okrece se za sobom Tece i jednako traje(U stvari svi rade svoj jadan I uzaludan posao)I rijecRecena u pustinji ovojNemušta i nijema gubi se i nestajeSamo je moj krik Cvrst kao ovaj moj kamen Postojan i stalan

Zapis o petorici

 Cetvorica jednog vodeJednog gone cetvoricaCetvorica mrka licaPreko vode preko zicaI od ica i od picaI od ruha i od kruhaKroz zivice kroz iziceOd svobode do slobodeI od bize i od grebaI od zemlje i od nebaCetvorica jednog vodeJednog vode cetvoricaCetvorica jednog brojiCetiri se jednog boji

Zapis o prijestolju Kakvo to lice cudno vidimna svetoj stolici?Kakvo to lice vidim na stolici Petra i Pavla?To lice sveto obraz je kleti samoga Dijavla!

Slovo o sinu Šutjela bih kao kamen ali kamen jadna nisamOprostite zato slovu koje ce se skameniti:Ljuto hrastu zgromovljenomuzeše mu zelen graneSkršiše mu vite ruke kojima se gorju dizoNa putima nebosklonusa govorom nadonosnimKojima je ka zvijezdama svoju vjeru govorioUzeše mu obje ruke ostaviše rane dvijeGrdne rane neprebolne jednoj boli inokosnojSve mrtvace sahraniše a on osta tavnu vranuŠta ce majka samohrana na svijetu bešcutnome?Šutjela bih kao kamen ali kamen jadna nisamNeka barem ovo slovo hudu povjest okameni!

Zapis o odlasku Na svijetu ovom dugo ja zih Bih osamdeset i osam ljeta na sijemu svijetuU svoj dom mnoga blaga spremih i skrih Ne casih ni casa namjernika ne castih ne pogostih gostaNa svijetu sijem ja zivjeh dosta I mnoga blaga revno ko mrav u dom svoj nesohSada u koncini OdlazimSa sobom ništa ja ništi ne ponesoh Pusto iza mene sve blago osta

Zapis o vitezu Volio je trave volio je ptice volio oblakeVolio je nebo volio je zemljuI dane razigraneKo konjiceLakeI zato i tako smrti nikad ne poiska Al smrt je uza nj vavijek bila Prisutna i BliskaZa sluzbu temze vjernu Za svog gospodina Bodoše ga Sjekoše ga Deraše gaI u tom danuI u toj noci boja velegaTuj smrtni junak smrti ne dopadeU buni jednoj on padeU pobuni protiv nevjerstva svijeta on skonca slavnoUmrije davno pred mnogo godinaUmrije a mrtavJoš nijeZapitaj sad za ime njegovog gospodinaDa djelo mu bijaše nevjerstvoI ime da bješe mu zloTo samo seSadaZna

Zapis o nespini Na ishodu jedan badac stoji Tisuce badaca na istoku postojiPosvunoc badi badac povazdan badi Budan je badac kad ruši budan kad gradiNa mostu badac badi na drumu bdije Badac nikada ne place niti se smijeNa gradu badi badac badi na vasi Badac se nikadar ne vidi niti se glasiNa naše ruke badac vreba cijele noci Vreba na naše danju i uši i ociZa jedan pogled mrki badci u tmacu vode Za jednu rijec dobru badac u srce bodeNa ishodu jedan badac stoji Tisuce badaca na istoku postojiBadci su ovi bludni svagda budni budniEj ej ejAšte su badci budniNi nespine klete ne spiju

Kosara Kad je nekud gone preko oštrog dracaGradim most od ruku njime da koracaSve dalje je vode preko mutne vodeAli cudom stize meni sve to blizeGlavu cistu mecu pod oštricu macaU sebi si viša U meni si jacaTebe više nema Al ti nisi nijemaNa nebu se javi ko crvena ranaOzvjezdana

Gorcin Ase lezit Vojnik GorcinU zemlji svojojNa baštiniTuzdiZih A smrt dozivahNoc i danMrava ne zgazihU vojnike OdohBil samU pet i pet vojniBez štita i oklopaE da ednomPrestanuGorcineZgiboh od cudne boliNe probi me kopjeNe ustrijeli strijelaNe posijeceSabljaZgiboh od boliNepreboliVoljuA djevu mi ugrabišeU robjeAko Kosaru sretneteNa putevimaGospodnjimMoljuSkaziteZa vjernostMoju

Zapis o stitu Poiskah štit dobri da štiti meBacih ga potom dobrog jerTišti me

Zapis o casti

 ...I da e vidimo vsakome komu se podoba...

 

Velika cast svakoj vlasti koja je data od gospoda našegvelikog boga Velika cast svakoj vlasti što stize nam bilo ma od koga Cast kralju našem i svoj vlasteli rusaga bosanskog Cast neka je kralju otcu i kraljici majci Cast blagorodnoj djeci kraljevskoj i blagorodnojkraljevskoj bratiji Cast pobratima njihovim i svoj bratskoj satniji Velikom dvorskom vojvodi cast što dvorom upravlja nacast kralju i gospodi Velikom vojvodi bosanskom cast jer bojeve vele i malevodi i predvodi Neka je cast kaznacu i tepaciji neka je celniku ipeharniku I svim ostalim uzmnoznim i umnoznim bojarima Svim knezovima zupanima i drugim glavarima Svim oblastnicima naredbenicima i vlastnicima Svim dukatarima mitnicarima globarima i sokolarimaI glavi glavnoj svim vlaškim katunarima Cast lastnoj vlasteli velikoj i maloj Cast sestrama njihovim Strinama i nevjestama Cast muškim im i zenskim otrocima Cast zetima i domazetima Rodbini toj cast i ostaloj Cast vlasteli jako i vlastelicimaCast svakoj vlasti velim koliko je ima Cast i stavilcu ki postavlja povelenije o castiCast neka je bratijo u casti I svim inim casnicimaSa velikog stola casti neka i meni na kraju ostanenešta -Cast velika da skazem kmetima i kmeticima i ostalimsvima Kako podjela te casti bi Mudra i Vješta

Zapis o nadi A ovo pisaSuzanj koji se ne raduje Nek bude potonji suzanjŠto izgubio nadu je

Nevoljni vojno Kroz mnoge ova glava vojne projde Od morja juznog do sjevernog gorjaI svugdje su je vjencale cast i slava Uz zvuke ubojne roga i trube strojneU bitci jednoj dvogubo ranjen sam ja Rane mi vidali mlijecom od cvijetjaU rvanju potonjem al desnica mi pala A hvala i slava na dane krvi na rane nestalaSlava ko magla što se u nebo nenadno digla Slava ko slama što je u oganj stiglaŠto ostah bez sluzbe novo nije na svijetu tom Bez druzbe što ostah hudo je na putu pustomOkolo šapcu kako mi zivot bje uzaludan Ne znaju da ranjen ovako vece sam budanNe znaju kako cu potonji udarac da dam Zlehudi o kojoj sad sve znamSobom i sam

Hiza u milama Djedovska tu hiza bi stvorenaKrepca da krepostU srcima OstanePa neka je zato vazda otvorenaZa doste drageI velikane SrcaneZa sve pod nebom dobre ljudeI za sve dobre BošnjaneZa sve vojnike u velikoj vojniŠto vojuju seProtiv VojneI raznih drugih golemih zalaI inih silnihI sitnihZlicaZa sve one što u vijeku bjezeIz svije hize koja im seOzezeIz širokog ognjenog krugaU kojima zapaljenelomaceLezeIspod visokih krvnikovih vješalaI kriznihI kuznihZa sve one koji se opekošeJer k suncu dalekomI velikom Teze Za sve one što pravu rijecU pravi cas RekošeI na stazi krvavog ishodaŠto ruku imOdsjekošeZa rijec da hljeb je hljebda vino je vinoA voda da je VodaZa one kojima su meso smudiliI ognjenim pecatomCist obrazZigosali

Oni koji se vazda pozivajuNe samo na zakone zakonikaNego i na zakoneMilostiBozijeZa one kojima su jedini jezikU grlu išcupaliJer datu rijecNijesuOdaliZa one koji su bez suda osudjeniDa umru na repovima konjaIzmedju dva crna klikaDvojice crnihKonjikaNeka je ova djedovska kucaVazda i širomOtvorenaZa one koji su sa svetih oltaraProvanse i LombardijeZare i RusijeI ArkadijeProklinjaliU omami teškog tamjanaU bornome zboruKrstova iMacevaU tome gorkome koruRijeci od KuzmeI od DamjanaZa one koji su trikleto kleliJer još ih nisuU svome mlinu samljeliNeka je djedovska velika kucaUvijeki širomOtvorenaZa one koji nikada ne mare Za starostavneNi za nove CareKoji ne mare za kraljeNiti za baneNi bojareZa njhova mocna blagaZa dukate zlateZa dinareZa teZle PareNeka je otvorena za sve ljude

Što mitnice ne minuAl mitnicare Ne miteNego ih uvijek jasno i javnoI ruzeI kudeNeka su vrata djedovske hize Širom otvorenaZa one što na mucnom rocištuZnaju za rijecBlagu iCistuZa rijeci koje su jednako daneZa one daleke i neznaneKao za one uz skuteŠto su nam BlizeZa one hude što zivot bez jala ziveA zivot im sePovazdanrugaNeka je otvoren za neznanog brataI neznanogDrugaZa one koji u tmici svoje tamniceU cami svog camavog tijelaZbog toga pateZudeci da slovo ono budeZa svekolikeLjudeDa se svi oni konacnoSa tim slovomZbrateNeka je djedovska hizaŠirom otvorenaPosvunoc iPovazdanZa onog što davno je vec posaoI sada po tmuši gaziVeoma trudanIz dalekaAl znada stici ce jednom budanTamo gdjeNekto gaCekaNeka je zato djedovska hizaOtvorenaŠiromA ako li kto ta vrata kreposti

U sebeljublju svomNenadano ZatvoriNeka se hiza djedovska do temelja Sori i srušiU mojoj DušiU obor cadjavi neka se oboriNeka se u gar goliI pepeo crniNeka se u veliko ništaNeka se Satvorineka se u njojkao u satanskom loguIzlegu škorpije i zmije(Oprostite svi viKoji ste kleti i prokletina ovoj kletvi kletvenikaAli hiza djedovskaBez milog gosta i dostaHiza moja ni hiza tvojaNit hiza djedovska više nije)

Blago (Pastir Pastirici kao i Kralj Kraljici)Liblaliga linelima Lido liolicilinjeg livilidaLidraliza lisi limi Liod liolicilijuLidraliga

Razmirje U davno u slavno u bana Stipana DrugogVukcu se rodi sin VucihnaTad vrati se s grckih stranaS deset uboja s deset rana -On zgibe tako u sluzbi vjernojZa svoga gospodinaU vrijeme bana i kralja Tvrtka Vucihna Vucic rodi sina Vuka -U vjernoj sluzbi za svoga gospodina Ubi ga tagda negdje na razmirju Ungarska carska rukaI Vukic njegov rodi sina Vukajla Pozeliv zdravlja i snage da bude Hude ga tad turacke sablje pogube Za smjernu i vjernu sluzbu Za svoga gospodina U vrijeme kraljice naše Jelene GrubeU jednom zapisu dijaka kralja Ostoje Ovakvi dani ovakve noci ovakvi Konci zivota i smrti stoje:Vukajlo rano rodi sina VukasaKad jedinac porasteI za mac stasaLjeta tisuc cetiri sta petnadeset godinaPogubi ih vlastita druzina oba I baci kao dva psa Za zdravlje i slavlje Za svoga gospodinaA potom potomstvo ovo Prema predanju starom ide ovako:Po smrti Vukas svojoj rodi sina VukanaI Vukan onda jedne godi rodi VukomanaVukoman poslije -I sve tako redomDo današnjegDanaSve za vjernu za sluzbu Za svoga gospodina

Onemustio 1.

Mislio jeDaSlušajuci vodopadKrvi u venamaDaNa svijetu je takoGolub trazi golubicuMjesec zvijezduDanicuRekao jeDaI baci seU sedlo vrancuSada jezdi U sretanje zvijezdi

2.

Strepnja je umrla Kad nikla je sjena na drumuU umu se um

Zapis o blagu Nikada nikom ne rekoh Kako stekoh blagaSada neka se znaDa tagda u ruke vragaStigohDa s njega Zbog blaga da pogiboh

Slovo o smijehu (Kako ga je izgovorio Mravac tisucu cetiri sta pet desetog ljeta dva na deseti dan februara u Dubrovniku)

 

Nekad davno ja ti bijah pa se smijah Vijah i vikah i ijah i ikah i kah i ahOsmijavah nasmijavah zasmijavah I sve oha i sve eha I ne spavah od smijehaKad se smijah tim se grijah Sve u svemu kad se smijah tad i bijahOnda smijeh posta grijeh Grešni grijeh Grešni smijehPa tad smijac smijulji se Smiješno smije Preko mice Kradimice Ne u lice Jer se krijeAl od grijeha cuj ti smijeha posta smijeh Grijeh smijeha Smijeh grijehaOpet sada ko nekada smijac mole da se smije Smije smijehom smije grijehomTe se opet osmijavam nasmijavam zasmijavam Od smijeha od tog grijeha i ne spavamOd svih kvaka po najviše smijeh kvaci I od griješnog i od smiješnog smijeh je jaciKad se smijah tad i bijah Pa se smijem Tim se grijem Tim se bijemI na kraju Mozda ja to samo snijem Kako smijem kako smijemO tom grijehu O tom smijehu?

Zapis o ocima Vidim da se divim Divim se kad vidimA vidik vas mi sad Sad u bojama sivimI ne znam tad da li da vid vidamIli drukcije Neke vidikeDa zidam?

Uspavanka Kako si njezan i krhakI kako si lijep i cistKao svako dijete kad se rodiKosa ti je zasvilila i orosilaKao lišce mlade stabljike u apriluUsne su tvoje pupoljak ruze još nerazvijenRuke kao plavi nagovještaj zoreNoge o jadnice kao da i nemašTo su dva ljiljana samo za tetošenjePa kako ceš u svijet poci tako sitanKako nezašticenNikad se zbog toga necemo rastati miliNikad se necemo rastatiNikada tijelu mog tijelaDušo moje dušeNikadaZnamTi ceš me nositi u srcuJer sam ti srce i sve oko srca dalaTi ceš me nositi dokle god budešPozdravljao radjanje danaI javljanje zvijezdaDokle god budeš pozdravljao pupanje krošanjaI zalio padanje lišcaTi ceš zivjeti i kad ti se oci sklopeZivjet ceš u svojoj djeciU tvojoj djeci i djeci njihove djeceZivjet cešZivjetiZnace se da smo bili trenuci trajanjaZrnce u pijesku na spruduVarnica u ognjuVlat u traviVjecnostiKako siNjezan i krhakA treba da zivišTreba da ziviš medj ljudima a rijeci nemašTreba da ziviš medj vucima a zuba nemašA kako ceš tek razlikovati covjeka i vukaVuka i covjekaRuke s tvoje plavi dozivi zoreA njima valja da se hvataš u koštacDa dijeliš bojeve na razmirjimaSa zmijskim cudima u kojima zivi azdahakaZato nek rastu brzoNek rastu i jacaju brze

Noge su tvoje dva njezna ljiljana za tetošenjeAl ja cu te pitati rosom sa mog najljepšeg cvijetaJa cu ti pricati najljepšu pricuOvog i onoga svijetaDa budeš spreman za snoveZa pletisanke i nesaniceU srcu tijesnih krugovaU trnju dugihDrmovaUsta su tvoja mladi pupoljciHranicu te vodicom iz kljuna lasteDa ozubatiš za kletvu na zlotvoraDa proguceš za dobrodušna namjernikaU zivotu treba mudro da šutišAl rijec ako reknešNeka bude teška kao svaka istinaNeka bude recena za covjekaDošao si ovdjeGdje je najnezahvalnije bilo dociOvdje gdje je najludje bilo sticiOvdje gdje je ipak najjunackije bilo naiciJer ovdje se ne zivi samo da bi se zivjeloOvdje se ne zivi samo da bi se umrloOvdje se umire da bi se zivjeloSada je kraj pjesmeSada je moje slovo cijeloPajiBajiNikada se necemo rastati miliNikada tijelu moga tijelaNikada dušo moje dušeNikadaJer trebaDa zivot produzišZivot na zemlji valja da produziš

Jabukov cvijet Snjegovi postaju sve dublji i crnji kao grijesi U zivotu koji se blizi svom krajuHocemo li još uvijek imati oci Kada jabuka u vrtu pusti prvi bijeli cvijet?

Krajina Iz onog bijelog kama eno nice klica Iz neke davne ruke iz nekog tavnog licaNice i raste u neko bolno bijelo cvijeceVec ptica iz svog skrivenog gnijezda slijece U skrovit krug necijih samotnih svijetlih sanjaSlijece ta ptica sa zelenog granjaKraj ovaj kajni zar moze bez zmije Bez otrova njenog zar moze zar smijeBez smijeha tog tajnog kojim se ta smijeIz onog bijelog kama eno nice klica Iz ruke davne iz tavnog lica sad zice kliceIz znanog kama znamen stamnog plama

Krinovi U polju i u gori bijeli krinovi procvaliPo polju i gori krin kao da nešto zbori Po gori i dolu svaki krin Kao da goriI kada tiho izmedju procvalih cvjetovaZamišljen takoProlazišMozda kao i ja pomisliš na one koji suPrije tebe ovuda tihoProlaziliIzmedju procvalih bijelih cvjetovaPitajuci se isto tako kao i ti Šta li su ovi bijeli KrinoviDa li su to neciji klikoviIliKrikoviZnaci onih koji su nekada prolaziliI u bespucima ovimBeznadnoGaziliU potrazi za bijelim cvijecem

Zapis o zemlji Pars fuit Illyrici, quam nunc vocat incola Bosnam, Dura, sed argenti munere dives humus. Non illic virides spacioso margine campi, Nec sata qui multo foenore reddat ager. Sed rigidi montes, sed saxa minantia coleo, Castella et summis imposita alta jugis.Iani Pannoni Quinque: Elegarium Liber (El. VI)

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:A kto je ta šta je ta da prostišGdje li je taOdakle jeKuda jetaBosnaRektiA zapitani odgovor njemu hitan tad dade:Bosna da prostiš jedna zemlja imadeI posna i bosa da prostišI hladna i gladnaI k tomu jošDa prostišPrkosnaOdSna

U zaglavlju su, kao motto, stihovi Ianusa Pannoniusa (Ivana Cesmickog) koji u prijevodu Nikole Šopa sa latinskog glase:Bijaše dio Ilirije, koji sad Bosna se zove,Divlja zemlja, ali bogata srebrnom rudom.Tu se dugome brazdom nisu prostrana pruzala polja,Ni njive, koje bi obilnom radjale zetvom,Nego surove gore, nego sure, neboticne stijene I visoke kule na vrletnom stršeci bilu.

Slovo o slovu

Proslov ovo slovo oslovitiosloviti suocicesuocice sucelicesucelice suglavicesuglavice oslovitiosloviti sve u liceako oci jošte videako celo jošte plamtiako glava jošte pamtisve u lice oslovitiosloviti slovo ovo

Prvo Gdje je slovo ono što ce da se rodi Gdje je ono slovo što ceDa se zgodi?

Drugo Jedno slovo krto Drugo slovo škrto Jedno iz okova Drugo od olovaSlovo kudi slovo Dok ga ne probudi A kada poludi hita da osudiSlovo zna da grmi Od jeda pocrni Slovo jede slovo Oba ublijedeSlovo nekad drema Kao da ga nema Dreman pak se zarotiPa pobunu koti

Trece Slovo je u grozdju Slovo je u gvozdju Slovo je u duši I slovo u tmušiZatrepti u zraku Zasvjetli u mraku Slovo zna da voli Znade i da boliSlovo kad se rada bremena je lada Gdje stici ce ne zna Do suncaIl bezdna

Cetvrto Ima slovo staro što ce s jutra doci Ima slovo novo al nestajeS noci

Peto U dimu ono U vatri U srcu što snatri U snu o slobodi U kamu U vodiU zvuku svakom U muku i gluhnji U vjeri I Sumnji

Sesto Neko slovo zlatno Neko slovo blatno Jedno iz okova Drugo od olovaIma slova mekih Vece ima jetkih Ima slova britkih ma od roda plitkihSlovo nekad slavi a radi o glavi Jedno sebe pravi Drugo se zaboraviIma slovo nuzno Volim slovo juzno Slave slovo ruzno Ako jeOkruzno

Duboko Ovo slovo slogovo Ono slovo bogovo Slovo od azdaha I slovo bez strahaSlovo trci za slovom Hvataju se u kolo Kad to drvo jelovo A to kolo jalovoNeko slovo staro Neko slovo novo Slovo što je bilo Što bit ce I ovoVidio sam slovo Leti do oblaka A cuo sam slovo Dublje negoRaka

Osmo Ima slovo budno Ima uzaludno A oholo u kolo grede sred srijedeJedno slovo slogovo drugo slovo bogovo Jedno sebe pravi Drugo se zaboraviSlovo je u duhu Slovo i u sluhu Slovo od azdaha I slovo bez strahaHoce i da snije Pa se negdje skrije Ali tako ne moze Nek se za sanBije