Kandidat: mr sci. Šejn Husejnefendić - u: n: t: z. b: aff.untz.ba/uploads/images/Gallery/Linkovi knjiga i radova/ejn Doktorska disertacija.pdfnovinarstvo u Bosni i Hercegovini u

UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ŽURNALISTIKU

Kandidat: mr sci. Šejn Husejnefendić

DOKTORSKA DISERTACIJA:

“Građansko novinarstvo u funkciji demokratske tranzicije

postkomunističkih društava – studija slučaja Bosne i Hercegovine”

Mentor: Prof. Dr. Najil Kurtić, redovni prof.

Tuzla, juni 2015.

DOKTORSKA DISERTACIJA:“Građansko novinarstvo u funkciji demokratske tranzicije postkomunističkih društava – studija slučaja Bosne i Hercegovine”

Mr Sci. Šejn Husejnefendić Stranica 2


BIOGRAFIJA: Šejn Husejnefendić je diplomirani novinar i viši asistent na Odsjeku za žurnalistiku.

Tokom studija na Odsjeku za žurnalistiku 2002-2006. dobio je više Bronzanih i Srebrnih

plaketa te najviše studentsko priznanje Univerziteta u Tuzli – plaketu „Zlatni student“. 2011.

je magistrirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu na temu „Utjecaj medijski

posredovanih političkih poruka na rezultate Općih izbora na TK“. Tokom nekoliko godina

objavio je više naučnih i istraživačkih radova kako u Bosni i Hercegovini tako i u Hrvatskoj,

Crnoj Gori i Rumuniji. Izlagao je na tri međunarodne konferencije u Sarajevu, Tuzli i

Zagrebu. Bio je jedan od predstavnika nevladinog sektora u BiH na sedmodnevnom

internacionalnom seminaru u Barceloni 2005. godine te radio na tri međunarodna istraživačka

projekta u različitim organizacijama: Birou za ljudska prava Tuzla, Univerzitetu u Tuzli te

pod pokroviteljstvom OEAD Austrija.

Aktivno piše kolumne za web portale te sarađuje na poslovima iz oblasti kao što su

retorika, masovni mediji i novinarstvo.











ABSTRACT Doktorska disertacija „Građansko novinarstvo u funkciji demokratizacije

postkomunističkih društava – studija slučaja Bosne i Hercegovine“ jeste pionirsko istraživanje

i obrada novomedijskog fenomena u Bosni i Hercegovini. Rad predstavlja teorijsku i

praktičnu analizu fenomena građanskog novinarstva komparirajući građanski medijski

aktivizam u Bosni i Hercegovini (pogotovo tokom socijalnih nemira i kriza demokratije) sa

naprednim demokratskim društvima (poput Amerike, Njemačke, Austrije..)

Empirijski pristup podrazumijeva četveroslojno istraživanje; studiju slučaja, analizu

sadržaja, dubinski intervju te online anketu. Rezultati upućuju na to da je građansko

novinarstvo u Bosni i Hercegovini u ranoj fazi te da ima potencijal da promijeni stanje u

društvu. Primjeri pokretanja publike pod sinergijskim uticajem građanskog novinarstva i

mainstream medija su zabilježeni i objašnjeni a na iste referiraju i teoretičari (univerzitetski

profesori) i praktičari (freelance novinari i bloggeri) u ovom radu. Medijska i tehnička

pismenost su presudni za (dobar) sadržaj građanskog novinarstva i često veliki problem

budućih građana-novinara. Građani-novinari su često mladi ljudi, tehnički pismeni, apolitični

i srednjeg imovinskog stanja a skloni su priličnom riziku da bi zabilježili neki medijski

događaj ili događaj vrijedan pažnje.

Anketa je potvrdila da su online izvori informiranja postali primarni kada je riječ o

tome sa kojih medija se građani informiraju a shodno tome ne iznenađuju niti odgovori da

većina ispitanih smatra ne samo da alternativni izvori informisanja poput građanskog

novinarstva mogu biti dobar izvor informacija kada mainstream mediji zakažu nego potvrđuju

da su često upravo informacije sa socijalnih mreža i bloggova bile brže i/ili tačnije nego

informacije sa klasičnih medija poput televizije ili štampe.

Zaključak ovog rada jeste da građansko novinarstvo u Bosni i Hercegovini kao novi

fenomen ima potencijal doprinijeti promjeni političke situacije i da utiče (mada po nekima taj

proces već teče) i da utiče na demokratizaciju odnosa u zemlji. Također se napominje da je,

budući da se nalazi u ranoj fazi, građanskom novinarstvu neophodno dosta rada i sazrijevanja

da bi postalo funkcionalno, korisno i upotrebljivo kao što je to sa primjerima u zapadnim

društvima.

Ključne riječi: građansko, novinarstvo, mediji, Bosna i Hercegovina, online, demokratija.



ABSTRACT

Ph.D. thesis "Citizen journalism in the democratization of post-communist societies -

case studies of Bosnia and Herzegovina" is a pioneer research of new media phenomenon in

Bosnia and Herzegovina. The thesis represents a theoretical and practical analysis of the

phenomenon of citizen journalism and compares civic media activism in Bosnia and

Herzegovina (especially during the social unrest and the crisis of democracy) with advanced

democratic societies (such as one in the United States of America, Germany, Austria ..)

The empirical approach involves a four-layer research; case study, media content

analysis, in-depth interviews and an online survey. Results indicate that the citizen journalism

in Bosnia and Herzegovina is in the early stage and that has the potential to change the

situation in the post-communist society. There are examples of audience's movement under

synergetic impact of citizen journalism and mainstream media that have been reported and

explained. Also both theoreticians (university professors) and practitioners (freelance

journalists and bloggers) explained those examples in this thesis. The media literacy and

technical literacy are crucial for (good) citizen journalism and often can cause a major

problem for future-to-be citizen-journalists. Citizens-journalists are often young people (18-

35 years of age), technically skilled, apolitical and with average or below average income.

They are prone to considerable risk to record any media event or an event worthy of attention.

The survey confirmed that the online sources of information have become the

primary ones when it comes to the media which inform citizens. Therefore we cannot be

surprised by the answers that most respondents consider that alternative sources of

information (such as citizen journalism) can be a good source of information when the

mainstream media fail but aslo confirm that they are often (information from social networks

and Blogg) faster and /or more accurate than the ones from the traditional media such as

television or newspapers.

The conclusion of this study is that citizen journalism in Bosnia and Herzegovina has

the potential to contribute to the change of the political situation and can have influence

(although some say that process is already running) on the democratization of relations in the

country. It also notes that, since it is in an early stage, civic journalism requires a lot of work

to become functional, useful and usable as it is with the one in Western societies.

Keywords: citizenship, journalism, media, Bosnia and Herzegovina, online democracy.



SADRŽAJ UVOD

1. PREDMETNO – METODOLOŠKA POLAZIŠTA

1.1. Predmet istraživanja

1.1.1. Teorijsko određenje predmeta istraživanja

1.1.2. Empirijsko određenje predmeta istraživanja

1.2. Ciljevi istraživanja

1.3. Metodološko-hipotetski okvir

1.3.1. Generalna hipoteza

1.3.2. Posebne hipoteze

1.4. Metode istraživanja

1.4.1. Metoda studije slučaja

1.4.2. Metoda analize sadržaja

1.4.3. Metoda strukturiranog dubinskog intervjua

1.4.4. Metoda ankete

2. PRETPOSTAVKE GENEZE GRAĐANSKOG NOVINARSTVA U SVIJETU

2.1. Stanje demokratije kao pretpostavka pojavljivanja građanskog novinarstva

2.1.1. Građansko novinarstvo u zemljama napredne demokratije –

primjer Njemačke

2.1.2.Građansko novinarstvo u zemljama napredne demokratije –

primjer Austrije

2.1.3. Građansko novinarstvo u zemljama napredne demokratije –

primjer Francuske

2.1.4. Građansko novinarstvo u zemljama s insuficijencijom demokratije –

primjer Afrike

2.1.5. Građansko novinarstvo u zemljama s insuficijencijom demokratije –

primjer Irak

2.1.5.1. „Arapsko proljeće“ i građansko novinarstvo

2.1.6. Građansko novinarstvo u BiH – poređenje sa naprednim demokratijama

2.1.7. Stadij građanskog novinarstva i uloga u demokratizaciji odnosa u BiH

2.2. Web 2.0 kao pretpostavka pojavljivanja građanskog novinarstva



3. SUBJEKTI SADRŽAJA GRAĐANSKOG NOVINARSTVA U BIH

3.1. Komunikacijsko ponašanje građana Bosne i Hercegovine na mrežnim

medijima 3.2. Profil subjekata građanskog novinarstva u BiH

4. DISKREPANCA PROFESIONALIZMA U UREĐIVANOM I GRAĐANSKOM

NOVINARSTVU

4.1. Građansko novinarstvo i odgovornost

4.2. Kvalitativna svojstva građana-novinara u BiH

4.3. Građansko novinarstvo – izvor orijentacija za građane

4.4. Etika, profesionalnost i medijska pismenost građana-novinara u Bosni i

Hercegovini

5. TEHNIČKA I MEDIJSKA PISMENOST GRAĐANA KAO PREDUSLOVI ZA

OSTVARENJE GRAĐANSKOG NOVINARSTVA

6. GRAĐANSKO NOVINARSTVO I REDEFINICIJA KONCEPTA DOGAĐAJA NA

TAČKI UNOSA U MREŽU

7. PROJEKCIJA AKTUELNOSTI IZ SFERE GRAĐANSKOG NOVINARSTVA U

DISKURS JAVNIH MEDIJA

8. ALTERNATIVNOST GRAĐANSKOG NOVINARSTVA

8.1. Alternativnost građanskog novinarstva i percepcija liberalnosti

8.2. Alternativni kanali – osnova fungiranja građanskog novinarstva ili sinergija

novinarstva?

9. ZAVRŠNA RAZMATRANJA

10. LITERATURA

11. PRILOZI



Uvod

Savremeno novinarstvo je u ozbiljnoj krizi (Chomsky 1997, Herman 1997,

McChesney 2008). Medijskim sadržajima dominira soft-news. Analitičko, istraživačko,

produbljeno izvještavanje o relevantnim društvenim događajima i procesima skoro da je

protjerano iz medijskog diskursa u mnogim zemljama. Ako komunikološki pristup stavimo u

stranu i izuzmemo i ekonomske faktore (potragu za profitabilnom produkcijom laganih

sadržaja1), moguće je zapaziti sljedeće promjene: 1) hiperturbulentnu realnost u kojoj su

sekunde dragocjene i objašnjavajuće informacije moraju biti odmah dostupne, 2) pritisak

tehnoloških inovacija koje skraćuju vrijeme produkcije i prenosa informacije/sadržaja te 3)

generalno srozavanje novinarske profesije (neadekvatnim sistemom obrazovanja novinara2) i

4) zastarjeli koncept medijskog opismenjavanja koji rezultira publikom osrednjih ukusa.

Svi ovi faktori se u novomedijskim uslovima višestruko usložnjavaju. Novi mediji, u

koje ubrajamo internet i savremene mobilne komunikacijske hibride donose nove mogućnosti,

postavljaju nove zahtjeve, ali i novinarstvo kao profesiju stavljaju pred nove izazove. Brži su,

imaju jednostavnije platforme, dostupniji velikom broju pojedinaca, interaktivniji, brišu

granicu između pozicija komunikatora i recipijenta omogućavajući sinhronu zamjenu, brže se

i lakše etabliraju kao kanali komunikacije i izvori informacija3. Pomenuti faktori pitanje

odnosa medija i društva usmjeravaju u pravcu propitivanja novih mogućnosti ostvarivanja i

klasične ideje o medijima kao nosiocima pluralističke komunikacije, odnosno ostvarivanja

ideje o participativnoj demokratiji. Ta ideja je u konstelaciji tradicionalnih medija (printanih i

elektronskih) ostajala uglavnom na nivou veoma privlačne utopije, uglavnom zbog

suprostavljenosti sa temeljnom paradigmom neoliberalnih koncepcija demokratije, koja

interes kapitala po pravilu stavlja ispred interesa građana, odnosno dominacije birokratskih i

tehnokratskih interesa u društvima liberalne političke profilacije. Posebno treba naglasiti da se

u novoj komunikacijskoj sferi mora primijetiti pomak od tradicionalnih medija sa

monocentričnom strukturom (gdje su država, odnosno nivoi vlasti, bili najčešće prepoznati

stake holderi) ka alternativnim – policentrično strukturiranim – medijima baziranim na webu

koji su komunikacijski specificum današnje komunikacijske situacije.

1 Što zapažaju svojevremeno Herman i McChesney u knjizi „Globalni mediji“ još 1997, a mnogo opširnije i preciznije elaborira McChesney u „Bogati mediji, siromašna demokratija“ 2008. godine. 2 Svojevrsnu slikovitu lamentaciju o ovome je iznio Stjepan Malović svojim tekstom o senzacionalizmu (tekst dostupan na http://www.media.ba/bs/menadzment-novinarstvo/senzacionalizam-potreba-trzista-nemoc-novinara-ili-imperativ-profita 10.04.2013). 3 Ne postoji pretplata na Youtube, FB, Twitter (još uvijek), a većina dnevnih novina (čak i u regionu) jedan dio svog sadržaja svakodnevno dijeli sa svojim online čitaocima besplatno.


http://www.media.ba/bs/menadzment-novinarstvo/senzacionalizam-potreba-trzista-nemoc-novinara-ili-imperativ-profita



U takvoj konstelaciji snaga (a kasnije ćemo vidjeti i kao odgovor na krizu

demokratije), rodio se fenomen građanskog novinarstva. Ono je nastalo i razvilo se u

posljednjoj deceniji dvadesetog vijeka, odnosno korelira s početkom novog milenija.

Neformalno se uzima da je događaj od 11. septembra 2001, odnosno rušenje WTC u New

Yorku, inicirao pojavu mnoštva blogova i sajtova koji su generirali informacijama bogate

izvještaje, popraćene audio i video ilustracijama relevantnih događaja posmatranih iz uglova

do tada nepokrivenih u izvještajima tradicionalnih medija. Načinili su ih obični građani,

koristeći se savremenim tehnologijama (digitalnim fotoaparatima i kamerama, mobilnim

telefonima). To su pionirski koraci građanskog novinarstva, koji su podstakli sličnu upotrebu

novih medija u globalnim okvirima.

Primjere građanskog novinarstva u regionu možemo pronaći u Srbiji4, ali i u Bosni i

Hercegovini5, i to kao instucionalizirani oblik medija baziranog na građanskom novinarstvu

koristeći se tehnološkim pretpostavkama tradicionalnog medija. Predmet istraživanja ovog

rada jesu upravo takvi pojavni oblici civilnog novinarstva, kako institucionaliziranog i

uređivanog tako i onog neinstitucionaliziranog, rudimentarnog i amaterskog.

Medijskim sadržajima s kraja XX i početka XXI vijeka dominira soft-news. Analitičko

novinarstvo i istraživačke priče potisnute su u mainstream medijima skoro do granica

incidentnosti. Herman6, a kasnije i McChesney7, Chomsky8, ali i drugi9, argumentovano tvrde

da je komercijalizam i senzacionalizam dotukao profesionalne postulate novinarstva, svodeći

ga na fenomen kiča, šunda i copy-pastea, gdje se ozbiljno novinarstvo, kao profesija koja

zahtijeva mnogo mentalnog napora, ljudskih resursa, ali i novca (pogotovo istraživačko

novinarstvo!), polako gubi pod najezdom superbrzih medija često ispunjenih lakim i

svjetlucavim sadržajem reality-emisija, „big-brothera“, „žutom“ štampom i enormnim

količinama oglašavanja. U takvoj konstelaciji snaga i pritiska (u pravom smislu) industrijskih

medija (po)gonjenih krilaticom „profitiraj ili umri“, štampa je možda i najveći gubitnik.

4 Prva srpska agencija građanskog novinarstva http://www.mojavest.com/ 5 Neki će se sjetiti video-snimka slučajnog svjedoka transporta eutanaziranih ovaca kroz općinu Srebrenik, objavljen na Federalnoj televiziji, kao krunski dokaz da se nešto dešava što zvanična vlast želi zataškati. 6 Edward S. Herman & McChesney V. Robert (1997): „Globalni mediji“, Clio, Beograd 7 Robert W. McChesney (2008): „Bogati mediji siromašna demokratija“, Šahinpašić, Sarajevo 8 Chomsky, Noam (2002): „Mediji, propaganda i sistem“, Što čitaš?, Zagreb 9 Uz ova imena možemo pomenuti još Boczkowskog (2009), Malovića (2010)...


http://www.mojavest.com/


Fenomen soft-newsa ili „zatupljivanja vijesti“, kojim se neki komunikolozi i

teoretičari koriste (Nguyen10, Marchia11, Greame12), je postao veoma prisutan i zaslužio

medijsku pažnju i oprez komunikologa i mas-medijskih teoretičara. Pod soft-news-om se

podrazumijevaju vijesti koje nisu iz domena poslovne sfere, internacionalnih odnosa,

unutarnje politike ili aktuelnih političkih dešavanja te crne hronike – dakle, sve one vijesti

koje obrađuju teme iz oblasti zabave, umjetnosti, sporta, životne priče i iskustva te sportske i

„celebrity“ priče. Također, senzacionalizam je element koji pronalazimo unutar soft-newsa13,

a nerijetko neki ubrajaju tu (sasvim opravdano) i novomedijske žanrove poput infotainmenta i

edutainmenta14. Enciklopedija žurnalizma definira soft news kao „sve vijesti koje koje se

odnose na ljudske priče, umjetnost i zabavu, sport, priče i tračeve o poznatim ličnostima iz

svijeta muzike, filma i sporta itd.“15. U istoj enciklopediji historičar žurnalizma Frank Mott je

podjelu između hard i soft newsa pojednostavljeno definirao tako što je kazao da „hard news

interesuje ljudska bića, a soft news su zapravo interesantne zbog toga što se bave životom

ljudskih bića“.

Provedeno je više istraživanja o ovom (sve većem) dijelu medijskog prostora.

Harvardsko istraživanje provedeno još 2000. godine pokazalo je da se zanimanje za „ozbiljne

teme“ smanjuje, a da prisustvo senzacionalizma raste (od svega dvadesetakak procenata iz

1980-ih pa do blizu 38% početkom 2000. godine). Također je utvrđeno da priče sa „ljudskim

interesom“ (u prevodu: soft news priče) bilježe trend rasta: sa jedva 12% do preko 25% u

odnosu na isti period (1980-2000). Zanimljivo je da je ovo istraživanje mjerilo ne samo

novine i magazine već i web portale i da se u sva tri slučaja bilježi rast udjela soft-newsa16 što

je već tada pokazivalo indicije da će se soft news zadržati duži period. Ono što je zanimljivo

10https://www.academia.edu/3491183/the_effect_of_soft_news_on_public_attachment_to_the_news_is_infotainment_good_for_democracy 11.2.2014. 11 http://intellectualyst.com/the-dumbing-down-of-media-discourse-123/ 11.2.2014. 12http://books.google.ba/books?id=IRJSwdvLJlcC&pg=PA233&lpg=PA233&dq=%22dumbing+down%22+of+news+soft+news&source=bl&ots=2iMvx7ir1q&sig=JEyW0B_IA1x7TWxxjUhXE250jZI&hl=en&sa=X&ei=64D6Uvv-H4PXtAbv54C4Cw&redir_esc=y#v=onepage&q=%22dumbing%20down%22%20of%20news%20soft%20news&f=false 11.2.2014. 13 Enciklopedija žurnalizma navodi da se „senzacionalizam često povezuje sa soft-newsom iako nisu sve soft-news senzacionalističke“ – 13 Sterling, H. Christoper (2009), „Encyclopedia of Journalism“, Sage Publications; London, strana 687 14 Edutainment – EDUcation and enterTAINMENT – Kovanica novijeg datuma koja označava hibrid programa kojem je cilj kroz zabavu educirati publiku – op. aut. 15 Ibid. 16 http://shorensteincenter.org/wp-content/uploads/2012/03/soft_news_and_critical_journalism_2000.pdf 11.2.2014.


https://www.academia.edu/3491183/THE_EFFECT_OF_SOFT_NEWS_ON_PUBLIC_ATTACHMENT_TO_THE_NEWS_Is_infotainment_good_for_democracy


http://intellectualyst.com/the-dumbing-down-of-media-discourse-123/

http://books.google.ba/books?id=IRJSwdvLJlcC&pg=PA233&lpg=PA233&dq=%22dumbing+down%22+of+news+soft+news&source=bl&ots=2iMvx7ir1q&sig=JEyW0B_IA1x7TWxxjUhXE250jZI&hl=en&sa=X&ei=64D6Uvv-H4PXtAbv54C4Cw&redir_esc=y%23v=onepage&q=%22dumbing%20down%22%20of%20news%20soft%20news&f=false




http://shorensteincenter.org/wp-content/uploads/2012/03/soft_news_and_critical_journalism_2000.pdf


jeste da je ovo istraživanje iz 2000. godine prvi put dokumentovalo, a kasnija istraživanja17

potvrdila da su mlađi ljudi generalno više zainteresirani za soft news nego za hard news.

Istraživanje s Princetona18 tri godine kasnije (2003.) također potvrđuje rast soft-newsa

u odnosu na hard news, a trend rasta se nastavlja sve do današnjice, kada ogroman dio

medijskog prostora jeste baziran upravo na seks-skandalima, tračevima, praćenju života

poznatih ličnosti i inače pričama sa zabavnim prefiksom.

Sedam godina kasnije, slična analiza iz 2010. godine, koja je obuhvatila četiri

nezavisna američka dnevna lista, pokazala je da su sva četiri magazina u svojim izdanjima

imala značajan udio soft-newsa koji se kretao od 22% u slučaju lista „Province“ do skoro 50%

sadržaja u listu „Globe and Mail“19.

Drugo istraživanje iz 2012. koje je obuhvatilo analizu lista „Examiner“ iz

Washingtona i njihovog dodatka u vidu lista „Express“ je pokazalo da i ovdje ima značajan

procenat soft newsa u odnosu na hard news; „Examiner“ je imao za jedan procenat manje

hard-news članaka, dok je u „Expressu“ dominirao soft-news (više od polovine članaka su bili

soft news)20.

Istraživanja potvrđuju ozbiljnu krizu novinarstva, ne samo uslijed rasta udjela soft-

newsa te manjka istraživačkog (analitičkog) novinarstva, nego i zbog rastuće uloge te

posljedica koje po (uređivano) novinarstvo ostavlja fenomen građanskog novinarstva. Iako u

načelu okrenuto ka prenosu činjenica ili barem prenosa fragmenata stvarnosti, građansko

novinarstvo je promijenilo koncept novinarstva – u prvom redu zbog brzine, sveprisutnosti i

besplatnosti. S tim se mogu povezati i mnoge promjene koje je web 2.0 (kao osnov

višesmjernog komuniciranja) unio u svijet tradicionalnih medija.

Novinarstvo kao profesija – a pogotovo masovni/industrijski mediji naslonjeni na

složene tehnološke konfiguracije poput novina, radijskih stanica i tv mreža – predstavljaju

skup i teško održiv mehanizam. Odgovornost i “pikantnosti” novinarske profesije s jedne

strane susreću se sa nerazumnim motivima vlasnika koji nastoje smanjiti troškove produkcije

17 Poput već pomenutog: https://www.academia.edu/3491183/THE_EFFECT_OF_SOFT_NEWS_ON_PUBLIC_ATTACHMENT_TO_THE_NEWS_Is_infotainment_good_for_democracy 11.2.2014. str.7 18 http://www.princeton.edu/~mprior/Prior2003.Soft%20News.pdf 11.2.2014. 19 Kompletna studija na: http://www.sfu.ca/cmns/research/newswatch/test_folder/Mediaandthewealthy.htm 11.2.2014. 20 Kompletno istraživanje na: http://unifiedpoptheory.com/confessions-of-a-washington-d-c-news-junkie-how-a-pseudo-data-driven-analysis-comparing-the-express-to-the-examiner-convinced-me-to-change-my-reading-preferences/ 11.2.2014.


https://www.academia.edu/3491183/THE_EFFECT_OF_SOFT_NEWS_ON_PUBLIC_ATTACHMENT_TO_THE_NEWS_Is_infotainment_good_for_democracy%2011.2.2014


http://www.princeton.edu/%7Emprior/Prior2003.Soft%20News.pdf

http://www.sfu.ca/cmns/research/newswatch/test_folder/Mediaandthewealthy.htm

http://unifiedpoptheory.com/confessions-of-a-washington-d-c-news-junkie-how-a-pseudo-data-driven-analysis-comparing-the-express-to-the-examiner-convinced-me-to-change-my-reading-preferences/




vijesti, a istovremeno zaraditi na neprofitnoj djelatnosti, čime profesionalno i objektivno

novinarstvo često ispašta. Novinarstvo je, prema tvrdnjama McChesneya, Hermana,

Chomskog i mnogih drugih teoretičara, odavno u krizi, a „prijeti“ mu (kako neki strahuju) i

niskobudžetno novinarstvo koje fungira na principima internet protokola i novih

multimedijskih gadgeta. Ovako nastaje paralelni medijski sistem21, u kojem jeftini (iako često

vrlo subjektivni i nepotpuni) medijski sadržaji postaju konkurenti profesionalnom,

uređivanom novinarstvu. S druge strane, korisno je razjasniti novonastalu medijsku situaciju i

ambijent u kojem se našlo i profesionalno novinarstvo. Ono, prema nekima, teško održava

svoju ulogu kao katalizatora aktivnosti javnosti i profesionalno novinarstvo se nije moglo

pohvaliti svojim uspjesima i stečenim povjerenjem22 kod masovne publike. Urednik

CNET.com se osvrnuo na tu činjenicu riječima da su „veliki mediji dugo bili na vrhu,

postavljajući pravila i, bez imalo sumnje, zloupotrebljavali svoju moć, izgubili naše

poštovanje i otuđili veliki broj tehnički sposobnih pojedinaca“23. Stoga ne iznenađuje pojava

građanskog novinarstva kao logičnog odgovora na novonastalu krizu uređivanog novinarstva.

Sistemi gatekeepinga i proces agenda settingsa se postepeno redefiniraju i sve se pomijera od

masovne proizvodnje sadržaja ka proizvodnji sadržaja koja može doći od jednog pojedinca

(!).

Klasično24 novinarstvo se nije prepustilo toku dešavanja; mnogi mediji su se okrenuli

modernizaciji svojih web-platformi, redizajnirali portale i oficijelne stranice te čak i otvorili

vrata svima koji su zainteresovani objavljivati zanimljive priče, podijeliti zabilježeni događaj,

poslati fotografiju ili video-snimak. Također, otvaraju se DESK-ovi za online novinarstvo,

vijesti za printane ili elektronske medije se prilagođavaju stilu imanentnom online

izvještavanju (kratki, koncizni, ispunjeni hyperlinkovima, metainformacijama, poveznicama

sa drugim/sličnim vijestima te često koristeći multimediju: audio i video-isječke). Takva

21 Kelly, John (2009) „The rise, challenges and value of citizen journalism“, str. 6, Reuters Institute, Oxford, UK 22 2003. godine novinar New York Timesa Jayson Blair priznaje da je plagirao i lažirao detalje u više desetaka priča među kojima su i one o snajperskim ubistvima u Washingtonu i ranjenim američkim vojnicima u Iraqu. Također iste godine Andrew Gilligan je dokazao da je vlada Tonyja Blaira „ušminkala“ vojni dosije Sadama Husseina i tako namjerno obmanula javnost... Više odvojenih istraživanja opetovano potvrđuje krizu povjerenja u medijske poruke – Pew Research Center je došao do podataka da 55% anketiranih Amerikanaca tvrdi da su mediji netačni ili pristrasni, dok drugo istraživanje dolazi do cifre od 63% anketiranih koji su mišljenja da su mediji jednostrani. Istraživanje u Britaniji je prikazalo nešto pesimističnije podatke o samo 18% anketiranih koji su mišljenja da „mediji govore istinu“. Zaokružimo to izjavom američkog kolumniste i profesora Erica Altmana koji je kazao da „generalno više Amerikanaca vjeruje u leteće tanjire i zavjeru oko 11.Septembra nego u objektivno izbalansirano izvještavanje u mainstream medijima“ – izvor: Ibid, str. 7 23 Ibid, str. 8. 24 Pod pojmom „klasično“ podrazumijevaće se tradicionalno, profesionalno, uređivano novinarstvo vođeno uzusima profesionalnosti, obuke i objektivnosti – op. Š.H.



organizacija nerijetko ima u imenu „interaktivnost“25, jer se zbog prirode dvosmjerne

komunikacije na webu nužno otvaraju mogućnosti komentarisanja, postavljanja pitanja,

razmjene mišljenja, ali i mogućnost za demant ili argumentiranje u prilog/kontra zvanične

priče/događaja.

Konvergencija u medijskoj industriji napravila je promjenu ne samo u tehnološko-

komunikacionoj sferi, već i u svim oblastima novinarstva; može se reći da je sa trendom

sažimanja medijske industrije došlo i do metamorfoze medijskih formi i izraza.

U posljednje dvije dekade bilježe se pojave novih medijskih fuzija: na tradicionalnim

medijima se pojavljuju i razvijaju edutainment, infotainment, infomercial, docudrama,

mocymentary i mnogi drugi. Na novim medijima (web portalima, RSS feedu, message-

boardovima i drugim) se sve granice koje se tiču medijskog izvještavanja redefiniraju pa tako

ne samo da se vijest, izvještaj i intervju kombiniraju nego se tekstualna informacija

kombinuje sa audio ili video-materijalom, grafikom i fotografijama te povezivanjem sa

drugim vijestima ili hyperlinkovima na druge članke ili portale. Takva medijska

konvergencija je uticala na dužinu, kvalitet i stil izvještavanja o događajima čemu su se

mnoge medijske kuće morale prilagoditi26. Nova pravila su dirigovala dužinu i stil takvih

tekstova, a imperativ je postala i interaktivnost i dvostruki feedback u pravom smislu riječi.

Konvergencija medijskih formi je uzrokovala i potrebu za „konvergiranim vještinama“

koje su novi studenti novinarstva, ali i „oni stariji“ morali usvojiti te se stoga pred medijske

radnike postavljaju novi zahtjevi; prilagođavanje postojećih znanja i vještina te učenje nekih

novih koja podrazumijevaju manipulaciju grafikom, video i audio materijalom na nivou koji

je bolji od prosječnog27. Edukacija novinara i medijskih stručnjaka je u prvim godinama

25 Poput BCC News Interactive – op. Š.H 26 Ovako je to objašnjeno u knjizi Konvergencija u novinarstvu: „"Glavne aktivnosti u novinama možemo brzo sažeti. U fizičkoj proizvodnji novina, novinari skupljaju i pišu informacije, izvještavaju o događajima iz dana ili o općim temama. Uredništvo izabere koje priče će objaviti, prilagode stil pisanja, te odluče koliki i koji naglasak treba dobiti prilča spram njenog mjesta u novinama. Sutrašnji izgled novina se dizajniraja a proizvodna jedinica postavlja stranice i printa novine... međutim, u posljednjih nekoliko godina, novine su pokrenule svoje online verzije, koje su otvorila nova pitanja u vezi s oblikom tih novina. Dostupnost dial-up usluga u 1980, a zatim i interneta u 1990, je suočila novinsku industriju sa novim pitanjima poput „Kako zaraditi novac na internetu? Kako se mogu zaštititi autorska prava? Koji format je najbolji za koju vrstu publike? Da li priče objavljene u printanom trebaju biti isti dužine i stila kao i one objavljene na internetu? " – Flores, Francisco (2010) – „Convergence in Journalism: implications for the higher education of journalism students“, Iowa State University Digital Repository @ Iowa State University, str.7 27 Mogućnosti zapošljavanja za pojedince s "konvergiranih" vještinama su brzo odjeknule tržištem. Primjeri su mnogi; slučaj opisa radnog mjesta za fotografa „Emporia“ novina u Kansasu je glasio: "Iako je iskustvo korisno, taj položaj je savršen za nove ili nedavno diplomirane. Znanje u Photoshopu je potrebno. Iskustvo u radu sa PhotoMehanichom i Portfolio-om (programi za obradu fotografija – op.Š.H.) kao i videom, internetom i novi medijima je plus“. (izvor: JournalismJobs.com, 2009). Drugi primjer je otvaranje novog bloga i potraga za urednikom Hill novina u Washingtonu. "Potencijalni kandidat bi morao biti entuzijast za multi-medijsko



metamorfoze medijskih oblika podbacila da odgovori zahtjevima tržišta te medijski sektor

apsorbuje veći broj ljudi drugih (mahom tehničkih) profila koji tako postaju novi generatori

sadržaja.

Generatori sadržaja na mikro nivou suočili su se sa generatorima sadržaja na makro

nivou. Bogate medijske korporacije su industrijalizirale/privatizirale medijski prostor (prema

McChesneyu 2008) i nametnule nova pravila: 1) šabloniziranje dnevnih (pregleda) događaja,

2) minimiziranje troškova proizvodnje sadržaja, 3) prednost soft-newsa u odnosu na hard-

news, 4) kreiranje novih (privlačnijih) medijskih žanrova i formata (fuzija), 5) naglašavanje

koncepta/forme u odnosu na sadržaj emitovanog programa, 6) širenje, spajanje i kupovina

novih medijskih kompanija, 7) pad standarda u izvještavanju, 8) deregulacija medijskog

sektora, 9) pomjeranje granica dobrog ukusa, 10) redefiniranje javne odgovornosti i

odgovornosti spram publike i mnoge druge (Fidler 2004, Chomsky 2006. i 2008, McChesney

2008, Radojković i Stojković 2009).

Medijske korporacije su, koristeći se djelovanjem i potencijalom agenda settinga i

framinga, mogle uticati ne samo na sam sadržaj objavljen u medijskom prostoru, nego i na

oblik/formu/žanr medijskog sadržaja pa i na edukaciju autora sadržaja – u naprednim

demokratskim društvima univerziteti su pratili ove prakse i prilagođavali edukaciju budućih

novinara, kamermana i producenata potrebama tržišta28. Međutim, razvojem novih medijskih

platformi poput world wide weba, rastom blogosfere29 kao novog fenomena te

eksponencijalnim rastom interesa za socijalne mreže (ali i napretkom tehničkih preduslova

poput phableta, smartphona, cameraphona i drugih gadgeta) otvorilo se novo područje koje je

omogućilo pojedincima sa malo i nimalo potrebnih predznanja o medijskom izvještavanju da

zabilježe pojedinosti o nekom događaju (ili cijeli događaj) ili pak da kreiraju događaj koji će

se proširiti virtuelnim prostorom i dosegnuti možda veći broj recipijenata nego što bi omanja

radijska ili TV stanica mogla dosegnuti svojim dnevnim programom30(!).

novinarstvo i spreman na dugo i neujednačeno radno vrijeme " (JournailsJobs.com, 2009). Oba opisa poslova zahtijevaju stručnost koja prevazilazi tradicionalne vještine u području printanih medija. – Ibid, str. 9 28 Univerziteti su pratili potrebe medijskog tržišta te se od 80-tih i 90-tih godina u sklopovima univerziteta mogu pronaći kompletni montažni studiji, oprema za video snimanje pa čak i reportažna vozila. Svrha toga je bilo prilagođavanje/educiranje studenata novinarstva na trenutni/savremeni način obavljanja prakse u medijskoj industriji. Tako su medijske kompanije mogle iskoristiti već educirane i tehnički sposobne žurnaliste (više primjera na stranicama američkih univerziteta: http://journalism.indiana.edu/ , http://www.jlmc.iastate.edu/ , http://cas.msu.edu/places/departments/school-of-journalism/ ) – op. Š.H. 29 Sveukupnost blogova i njihove interpovezanosti na internetu – http://www.merriam-webster.com/dictionary/blogosphere 3.2.2014. 30 Za primjere ovakve medijske moći i mogućnosti privlačenja pažnje ne moramo ići daleko – dovoljno je otići na Youtube i potražiti informacijski totalno bezvrijedne snimke (poput izvođenja skokova na glavu u visoki snijeg ili


http://journalism.indiana.edu/

http://www.jlmc.iastate.edu/

http://cas.msu.edu/places/departments/school-of-journalism/

http://www.merriam-webster.com/dictionary/blogosphere



Teza o krizi tradicionalnih medija s početka ovog diskursa je opravdana, ali ne i

razjašnjena do kraja, budući da već prva analiza nudi neke suprotne podatke: iako opetovana

istraživanja pokazuju da printana izdanja većine dnevnih i sedmičnih magazina bilježe krizu

koja se ogleda ne samo u padu interesa oglašivača, nego i u padu čitanosti/porastu remitende,

univerziteti i ustanove za edukaciju medijskih profesionalaca bilježe porast broja

zainteresovanih i upisanih studenata žurnalistike, medijskih nauka, masovne komunikacije i

svih oblasti vezanih za medijski sektor. U Velikoj Britaniji je, poredeći period iz sredine 90-ih

godina prošlog vijeka sa krajem 2011. godine, zabilježen porast univerziteta koji nude

medijske studije sa 37 na 111, što je porast od 300%, dok su konkretno studiji žurnalistike

zabilježili rast sa 16 u 90-im godinama na broj od 68 (više od 400%)31. Uz ove studije, srodni

studiji poput kinematografije i fotografije te drame i muzike su također zabilježili rast broja

univerziteta i fakulteta za edukaciju profesionalaca koji će se sutra okušati u medijskom

sektoru. O pitanju eventualnog zapošljavanja novih medijskih radnika pristiglih sa

univerziteta dugo je debatirano, a kao zaključak možemo navesti odgovor profesorice

Ryerson univerziteta iz Kanade, Janice Neil, koja je kazala da izvjestan broj studenata završi

u „freelance journalismu“, ali i da vještine koje mladi žurnalisti nauče jesu „veoma

transferabilne“, što u praksi znači da njihove vještine pisanja, istraživanja, izvještavanja,

editovanja i multimedijske produkcije mogu biti upotrijebljene izvan klasičnog žurnalizma32

(na primjer u PR-u, politici, NGO sektoru itd.).

Rekapitulacija diskursa o novinarstvu mogla bi završiti zaključkom da je novinarstvo

u posljednje dvije dekade doživjelo ozbiljnu metamorfozu u velikom broju vlastitih činilaca:

od edukacije novinara, preko medijske konglomerizacije i deregulacije medijskog sektora pa

do rasta tehnički pismenog građanstva koje je polako ispunjavalo sve preduslove i

predispozicije da postane aktivan građanin, koji ne samo da koristi medije za informisanje

nego i koristi medije da informiše. Posljednja promjena jeste zamjena uloga u odnosu publika

– mediji odnosno nekadašnja shema komunikator – recipijent, koja je danas inkarnirana u

vidu građana-novinara.

čudnih načina parkiranja) koji su pogledani više miliona puta u samo 30 dana (što je oko 33 000 pregleda dnevno i cifra koja prevazilazi dnevnu publiku polovine TV stanica u Bosni i Hercegovini npr.) – op. Š.H. 31 http://www.telegraph.co.uk/education/educationnews/9037571/Universities-dropping-science-in-favour-of-media-studies.html 3.2.2014. 32 http://www.universityaffairs.ca/margin-notes/while-the-journalism-industry-contracts-journalism-programs-continue-to-expand/ 3.2.2014.


http://www.telegraph.co.uk/education/educationnews/9037571/Universities-dropping-science-in-favour-of-media-studies.html


http://www.universityaffairs.ca/margin-notes/while-the-journalism-industry-contracts-journalism-programs-continue-to-expand/



1. Predmetno-metodološka polazišta

1.1. Predmet istraživanja

Predmet istraživanja ove doktorske disertacije je fenomen građanskog novinarstva u

ambijentu demokratske tranzicije postkomunističkih društava na konkretnom primjeru Bosne

i Hercegovine. Istraženi su faktori koji pogoduju građanskom novinarstvu uopće, a potom u

društvima koje prolaze proces demokratske tranzicije, kakvo je bosansko-hercegovačko.

Istraženi su: rasprostranjenost, geneza i dostignuti stepen razvoja građanskog novinarstva u

Bosni i Hercegovini, forme, subjekti, interakcije sa tradicionalnim oblicima profesionalnog

novinarstva, zakonski okvir, funkcije i uticaj, kako na procese artikulacije i ispoljavanja

javnog mišljenja, tako i na političke i društvene tokove.

U savremenom shvatanju građansko novinarstvo je relativno nov fenomen. Njegova

pojava korespondira sa jačanjem demokratskih aspiracija i težnji u tradicionalnim društvima,

praćenih građanskim aktivizmom, reafirmacijom koncepta participativne demokratije,

proširenjem spektra ekonomskih sloboda na socijalnu, političku i kulturnu sferu i novom

komunikacijskom situacijom omogućenom pojavom i razvojem interneta, u prvom redu Weba

2.0 i opštom dostupnošću savremenih digitalnih komunikacijskih uređaja.

Uobičajeno je shvatanje da prava historija građanskog novinasrtva počinje 9.11.2001.

u New Yorku, hiljadama fotografija i video-klipova koje su svjedoci (obični građani) snimili

na licu mjesta pri terorističkom napadu na Svjetski trgovinski centar, a potom ih postavili na

svoje blogove i profile na društvenim mrežama. „Veliki broj plasiranih vijesti bio je

napravljen od snimaka ljudi koji su se zadesili na licu mjesta u trenutku napada. Tako su

umjesto sterilnih snimaka nakon napada ljudi bili u prilici da vide kako je sve to zaista

izgledalo iznutra. Jedna od fotografija snimljenih taj dan dobila je 2006. godine i prvu

nagradu za građansko novinarstvo”. 33 Drugi događaji koji su oslobodili ogroman potencijal

novomedijske situacije (masovnog pristupa savremenim tehnologijama produciranja i

emitiranja informacija) je bio teroristički napad na londonsku željezničku stanicu u julu 2005.

te prilikom pada jumbo-jeta Air France-a nešto kasnije. Također, zemljotres na Haitiju, hitno

slijetanje aviona Quantas A380 u Singapuru, kao i izbori u Iranu su bile vijesti koje su prve

33 – http://www.6yka.com/novost/322/o-gradanskom-novinarstvu 04.06.2013.


http://www.6yka.com/novost/322/o-gradanskom-novinarstvu


došle upravo od građana novinara34. Treba napomenuti da su ove vijesti i informacije

dobivene iz neslužbenih, neprofesionalnih i „sirovih“ izvora bile ubjedljivo brže od recimo

svjetskih novinarskih agencija sa jako velikim materijalnim resursima. U svim ovim

slučajevima građansko novinarstvo je dalo svoj doprinos kroz veliki broj fotografija sa

mobilnih telefona, izvještaja putem telefonskih poziva kao i značajan broj amaterskih video-

snimaka za koje su neke medijske kuće čak i nudile novac35.

1.1.1. Teorijsko određenje predmeta istraživanja

Tremayne kaže „ako je potreba majka svih inovacija, panika je majka svih

novinarskih inovacija“36, što ide pod ruku s tvrdnjom da je građansko novinarstvo posebno

aktivno u vrijeme kriza, vanrednih situacija i dešavanja koja nisu svakodnevica. Iako više

nego dovoljno pokriveni događaji (od strane mainstream medija), ono što je (nerijetko)

interesovalo prosječne konzumente masovnih medija jesu upravo ljudske priče, humana strana

događaja, informacije i priče onih koji su mogli svjedočiti iz prve ruke bez obaveze

pridržavanja profesionalnih standarda novinarstva. Naravno, ovo podrazumijeva činjenicu da

govorimo o „digitalnim građanima“ kako Stuart Allan37 naziva medijski i, još bitnije, tehnički

osposobljene pojedince u potpunosti kompetentne da zabilježe informaciju (fotografišu, snime

i obrade) i objave bilo na blogu, socijalnim medijima ili čak u medijskom prostoru

mainstream medija.

Sintagma „građansko novinarstvo“ u sebi inkorporira dva pojma koji (između ostalih)

imaju zajedničke determinante demokratije, odgovornosti i slobode: novinarstvo i građanstvo.

Novinarstvo kao „pas čuvar“, „sedma sila“, ali vrlo često i sredstvo za propagiranje

ideja, svjetonazora i sistema vrijednosti ne može (optimalno) funkcionisati unutar zatvorenih,

nedemokratskih sistema, sputanih ruku i unutar ograničene zajednice. Monocentrizam

medijske slike u tradicionalnom smislu nužno uslovljava ograničenost ne samo medijskog

34 Judith Högerl (2010): „An agency full of citizens? How news agencies cope with citizen journalism: Their concerns and strategies“, Reuters Institute Fellowship Paper, Univeristy of Oxford, London 35 Poput TV-stanica WABC, WTKR Norfolk...prema Romano, Allison (2005) „Why everybody is a reporter“, Broadcasting&Cable, str. 1 36Mark Tremayne (2007) – “Blogging, citizenship and the Future of media”, Routledge, New York, Str. 239 37 Stuart, Allan (2006) – “Online news – Journalism and the Internet”, Open University Press, London, Str 144 – 152



prostora i dometa medija nego i participacije građana kako u svakodnevnoj komunikaciji tako

i u demokratiji. Nasuprot monocentrizmu tradicionalnih – uređivanih medija, policentrizam

novih medijskih tehnologija omogućava jako veliku slobodu građana da se aktivno uključuju

u komunikacijske tokove te direktno i indirektno utiču na proces veće demokratizacije

društva.

Građanstvo podrazumijeva slobodu mišljenja i djelovanja okvirima demokratske

političke strukture lokalne i državne zajednice, kao i odgovornost za to djelovanje. Iako se ne

koristi uobičajenim žurnalističkim formama i konceptima, građansko novinarstvo može

prenijeti relevantne informacije, često veoma brže nego tradicionalni mediji, zahvaljujući

platformi novih medija (prvenstveno world wide weba) te sveprisutnosti socijalnih mreža,

superbrzih internet konekcija te tehnološkim gadgetima.

U savremenom metakomunikacijskom diskursu pojavio se veoma veliki broj različitih

definicija građanskog novinarstva. Neke definicije variraju od jako opštih poput one Oh Yeon

Ho (novinara i osnivača OhMyNews) „Svako je novinar“, do relativno diskutabilnih poput

definicije Chrisa Attona da je „građansko novinarstvo zapravo novinarstvo u kojem djeluju

svi oni izvan mainstream medijskih organizacija“, što bi u ovu kategoriju svrstalo i

profesionalne novinare koji su “slobodnjaci” iliti “freelanceri” ili ne rade u mainstream

medijima?

Prije pokušaja definiranja građanskog novinarstva često se može naići na konstrukcije

od kojih jedni predstavljaju sinonime za građansko novinarstvo, druge dijele veći broj

sličnosti nego razlika, a treće su pak po konceptu slične, ali prema reperkusijama u realnosti

dosta posebnije u odnosu na građansko novinarstvo. U tom smislu razmotrit ćemo sljedeće

koncepte:

Community novinarstvo – u najširem smislu, novinarstvo vezano za zajednicu u kojoj

egzistira. Lauterer u svojoj knjizi ovo novinarstvo definira kao „novinarstvo u kojem su

novinari intimno uključeni u dobrobit mjesta iz kojeg dolaze, u sam gradski život mjesta iz

kojeg dolaze“38. Ako bismo se osvrnuli samo na ovu definiciju ne bismo mogli uočiti veću

distinkciju između građanskog i community novinarstva što demistificira Teresa Wilson kroz

pojašnjenje da je „u community novinarstvo u fokusu priča a u građanskom novinarstvu je to

38 Lauterer, Jock (2000): „Community Journalism: The personal approach“, Dewey, str: IV



vijest“39. Pojednostavljeno, to znači da community novinari prave priču preuzimajući na sebe

odgovornost za agenda settings jer svojim angažmanom određuju šta zaslužuje pažnju

publike. U jednom, istina manjem, dijelu se fokusi građanskog i community novinarstva

preklapaju kako je to prikazano Venovim dijagramom:

Grafika 1: Venov dijagram preklapanja fokusa građanskog i community novinarstva40

Građansko novinarstvo se vrlo često poistovjećuje sa community-novinarstvom koje u

suštini predstavlja tip novinarstva usko povezan sa zajednicom iz koje potiču kreatori sadržaja

– novinari. Community novinarstvo ili (bukvalno prevedeno) „novinarstvo zajednice”

podrazumijeva i tip novinarstva gdje „novinari postaju intimno uključeni u dobrobit mjesta u

kojem žive i koje ih se tiče, odnosno u sam životni tok svojih zajednica i gradova”41. Dakle,

differentia speciffica koja bi odvojila community novinarstvo od građanskog novinarstva jeste

da community žurnalizam inklinira ka događajima lokalnog tipa, dok je građansko

novinarstvo više orijentisano na dokumentovanje događaja koji mogu biti, prema vrijednosti

vijesti, zanimljivi i na mnogo većem planu nego što je to lokalni nivo. Neki primjeri

community žurnalizma bi bili prilozi nekoliko građana koji su izvještavali o poplavama u

39 Wilson, Teresa (2012):„Community reporting vs citizen journalism“, Institute of Community Reporters, str. 4 40 Ibid, str. 3 41 Lauterer, Jock (2000): “Community Journalism: A Personal Approach“, Marion Street Press Inc, Portland, str. 2

VIJESTI

PRIČA (DOGAĐAJ)

PUBLIKA SADRŽAJ-

GENERIRAN-OD-

KORISNIKA



svojim gradovima42, ili pak foto-izvještaji nakon terorističkog napada 11.9. u New Yorku43. U

odnosu na ove primjere community journalisma, građansko novinarstvo bi trebalo poimati i

aktuelnosti koje nisu isključivo lokalnog karaktera ili vezane za zajednicu (sjetimo se

terorističkih napada u New Yorku i Londonu, uragana Katrina i cunamija u Japanu, događaji

čiji su amaterski snimci i fotografije preplavili i mainstream medije, a ne samo web). S druge

strane community novinarstvo podrazumijeva i izvještavanje/informiranje koje se tiče

isključivo lokanih zajednica, poput one u plemenskoj zajednici Chhattisgarh (Indija). Ovdje

imamo eklatantan primjer communitiy novinarstva gdje se članovi zajednice služe

telefonskim linijama i specifičnim audio-servisom građanskog novinarstva razvijenim od

strane lokalnog novinara BBC-a Shubhranshu Choudhary kako bi razmijenili informacije o

školskim rokovima, trampi i trgovini slonovima, ali i policijskim i vladinim zlostavljanjima44.

Ovaj građanski servis ima i tri urednika koji verificiraju (ili kažu da ne mogu verificirati)

navode i informacije koje građani dostave, a iza sebe ima i uspjehe poput onoga da utiču na

vladine odluke i akcije. Naime, nakon što učitelji u ovoj oblasti nisu dobili naknade za rad

šest mjeseci i građani počeli javno da prozivaju vladu kao odgovornu za takav nemar, deset

dana kasnije, uslijed „medijskog pritiska“, naknade za rad su uredno isplaćene. Poslije je ovaj

servis dobio ime CGNet Swara i primao oko 3000 poziva mjesečno, od čega deset dnevno

dobije svoj medijski prostor. Ovo su nešto jasniji primjeri community novinarstva, budući da

ovaj tip novinarstva relativno teško može biti globalno dostupan ili zanimljiv, jer se tiče

stanovnika samo jedne siromašne oblasti u Indiji.

Umreženo novinarstvo – online novinarstvo koje stapa napore građanskog i

profesionalnog novinarstva (tzv. pro-am novinarstvo)45. Ovo novinarstvo podrazumijeva

zapravo rudimentarno građansko novinarstvo – teme i uratke građana-novinara – koje uspiju

doći u sferu profesionalnog novinarstva ili se nametnuti zbog vrijednosti koje imaju. Ova

nova forma novinarstva jako je blizu (kako ćemo vidjeti) poimanju građanskog novinarstva

koje – u slučaju da mainstream mediji ili tradicionalni medijski servisi ne prenesu zabilježene

42Poput Jona Udella, koji je samoinicijativno napravio detaljan izvještaj o poplavi u gradiću Alsteadu, popraćen fotografijama, video-snimcima te satelitskim snimcima (koristeći MSN Virtual Earth i Google Maps) te ga uploadovao na web – više o tome u Udell, John (2005): „Routine Citizen Journalism“, Infoworld Publishing Group 43 Nagrađena fotografija sa zgarišta napada na World Trade Centar, izvor: Sterling, H. Christoper (2009) „Encyclopedia of Journalism“, Sage Publication, Los Angeles, str. 300 44 Više o tome u Ackermann, Christina (2011): „Citizen journalism Tribal style“, Duncan McIntosh Company 45 Sterling, H. Christoper (2009) „Encyclopedia of Journalism“, Sage Publication, Los Angeles, str. 2186



informacije dalje – ostaje na amaterskom (mikronivou) i nikad ne postane „vijest“ u smislu

koji nadilazi socijalne mreže ili profile korisnika koji su originalno producirali taj sadržaj.

„Helikopter-novinarstvo“ – fraza koju je skovao Danny Schecter 2005. godine i koja

podrazumijeva tzv. „ad hoc novinarstvo“ koje se temelji na pričama i doživljajima lokalnog

stanovništva kojima bi neki novinar ili čak turista bio izložen na kraće vrijeme. Pojašnjava da

je to kao kada bi „novinar doletio helikopterom u konfliktnu zonu na jedno popodne i pokupio

većinu informacija od lokalnog taksi-vozača“46

Open source novinarstvo – tip novinarstva koji je temeljen na višestrukim inputima

publike u smislu komentara, sugestija, kritika i zahtjeva. Ovaj tip novinarstva sličan je

umreženom novinarstvu utoliko što na jednom kraju postoji profesionalni novinar/urednik

koji prikuplja, edituje i raspoređuje pristigle informacije od mnogobrojne publike. Ovaj vid

novinarstva ima i sinonim – „crowdsourcing“ koji bi, ugrubo prevedeno, predstavljaju gomilu

koja je izvor informacija. Neki autori to predstavljaju kroz primjere o postavljaju pitanja

publici o tome koje kolumne će pisati ili koje teme obraditi prije nego to zapravo i učine47.

Neki autori, poput Johna Kellyja48, ali i Dana Gilmora49, stavljaju znak jednakosti

između građanskog novinarstva, community novinarstva i open-source novinarstva praveći

ipak distinkciju u odnosu na participativno novinarstva kao novinarstvo koje definiraju kao

„publiku koja je novinarskog aspekta više zahtjevna nego pasivni konzumenti vijesti s tom

odlikom da su oni ohrabreni da naprave razliku...to znači da oni osjećaju kako dijele rizik za

konačni rezultat u takvom komunikacijskom procesu“50.

Mišljenja su podijeljena i oko toga koje platforme se koriste za građansko novinarstvo

te shodno tome postoje i definicije koje vezuju građansko novinarstvo za blogosferu. Stuart

Allan tako limitira građansko novinarstvo kao “tip novinarstva vezan za blogove na kojima

korisnici sharuju svoj sadržaj i subjektivno interpretiraju činjenice”51. Ako bismo definirali

46 Allan, Stuart (2007): „Bearing witness: Citizen journalism and human rights issues“, Globalisation, Societies and Education Vol. 5, No. 3, strana 375 47 Gillmore, Dan (2004): „We the media – Grassroots journalism“, O'Reilly Media INC, str 243 48 Kelly, John (2009) „The rise, challenges and value of citizen journalism“, Reuters Institute,Oxford-UK, str. 17 49 Ibid, 50 Ibid, 127. 51 Allan, Stuart (2007): „Bearing witness: Citizen journalism and human rights issues“, Globalisation, Societies and Education Vol. 5, No. 3, strana 379



građansko novinarstvo iz perspektive medija koji koristi onda bi se mogli poslužiti i

definicijom Sterna koji kaže kako “sadržaj generiran od strane konzumenata distribuiran

kroz Internet alate jednostavnog pristupa spada u user-generated-content”52 i u osnovi nije

ništa drugo do medijski sadržaj globalno dostupan na webu u formi teksta, fotografija, grafike

i audio-video materijala. Intrigantna je i definicija njujorškog profesora novinarstva Jaya

Rosena koji kaže da su „građani-novinari ljudi prethodno poznati kao publika“53.

Građansko novinarstvo, baveći se katastrofama, nesrećama, većim socijalnim

nemirima i sličnim temama, pomiče se dalje od vrsta novinarstva koji je poput „bazena tema

koje produkuje publika najčešće iz svoje okoline“ kako to Gilmore navodi54 pa pri definiranju

građanskog novinarstva moramo uzeti i uticaj lokalnog u kreiranju agenda settingsa. Također,

neki teoretičari (Tremayne) naglašavaju kako u građanskom novinarstvu se shema pošiljalac-

primalac postavlja u suprotne pozicije. Tako ovaj tip novinarstva u suštini ulogu gatekeepera

redefinira oduzimajući dio medijske moći od medijskim kućama/novinarima i daje ga publici

kao aktivnim sudionicima i proizvođačima informacija55.

Građansko novinarstvo se, hronološki posmatrano, razvijalo u nekoliko faza:

1) Pokretanje web-stranica, internet-portala i informativnih servisa i mogućnosti

komentiranja (kasne 1990. do danas). Prvi web portali koji su bili orijentirani ka

informiranju nisu bili dvosmjerni, odnosno nisu pružali interaktivnost bilo kog vida

sam jednosmjerne. Razvojem weba 2.0 omogućen je feedback, bilo anonimno

(preko korištenja nickname-a koristeći se nekim virtuelnim identitetom) ili u novije

vrijeme koristeći se poveznicama sa socijalnim mrežama i njima imanentnim

identitetima koji mogu ili ne moraju biti anonimni (Facebook, Twitter, MySpace,

StumbleUpon, Digg itd.) Komentiranje čitalaca i posjetilaca portala se već odrazilo

na mogućnost komentiranja specifičnih članaka i medijskih formi, ali i na ispravku,

demanti ili zahtjev za provjerom objavljenih informacija.

2) Mogućnost povezivanja blogova sa internet-portalima (2000. godina do danas).

Diseminacija sadržaja blogera preko internet-portala i informativnih stranica je prvi

52 Sterne, Jim (2010): „The Social media metrics – How to measure and optimize your marketing investment“, John Wiley & Sons, str. 20 53 http://www.theopennewsroom.com/documents/Citizen_%20journalism_phenomenon.pdf 6.1.2015. 54 Dan Gilmore prema Weldon, Michele (2008): „Everyday News“, University of Missouri Press, Columbia, str. 75 55 Tremayne, Mark (2007) – “Blogging, citizenship and the Future of media”, Routledge, New York, Str. 242


http://www.theopennewsroom.com/documents/Citizen_%20journalism_phenomenon.pdf


ozbiljniji korak ka građanskom novinarstvu, jer su se, pored grafičkih i video formi,

počele objavljivati i tekstualne forme poput članaka, komentara, izvještaja, kritika i

kolumni. Blogosfera nije nudila ovu mogućnost na početku, ali je razvojem

(socijalnih) platformi ponudila mogućnost lakog i jednostavnog dijeljenja sadržaja

sa socijalnim mrežama koje su (bile) u ekspanziji.

3) Samostalne platforme građanskog novinarstva (1999. godina do danas). Ove

platforme (bilo u vidu bloga, news-portala ili portala za razmjenu sadržaja i

informacija) su zamišljene da kao bazu koriste isključivo ili gotovo isključivo

medijske produkte građana-novinara (često uređivane od nekoga ko je stalno

zaposlen u toj organizaciji). Klasični predstavnici jesu OhMyNews (pokrenut 2000.

godine) i IndyMedia (Indenpedent Media Center pokrenut 1999. godine). Možemo

ih pak podijeliti na one koje su uređivane (imaju urednika) i one čiji sadržaj u

rudimentarnoj, neobrađenoj formi biva publikovan ili „podijeljen56“.

4) Wiki-novinarstvo (2003. godina do danas). Mogućnost da svaki građanin bude i

kreator i editor sadržaja. Wiki-news sebe definira kao „kolaborativno novinarstvo“

koje zastupa neutralno gledište „za razliku od građanskog novinarstva“57.

5) Integrirano novinarstvo (2006. godina do danas) – hibrid profesionalnog

novinarstva i građanskog novinarstva pod jednim krovom. Može se reći da je CNN-

ov iReport obilježio početak ovog vida pro-am novinarstva koji su poslije ubrzo

preuzele i ostale medijske kuće i konglomerati poput BBC-a, Al Jazeera i ostalih.

Teme (često od lokalnog značaja) su obrađene i profesionalno i amaterski i njihov

sadržaj je u konačnici upoređen kako bi se pronašli zajednički elementi i potom,

verificirani i prilagođeni, dalje diseminirali.

6) Printano građansko novinarstvo (2010. godina do danas) – korak više u evoluciji

građanskog novinarstva i podrazumijeva publikovanje sadržaja sa platformi

građana-novinara. Primjer imamo u koreanskom OhMyNews-u koji, pored činjenice

da ima 1900 građana novinara koji su dopisnici i 65 stalno zaposlenih printa svoj

sadržaj. Također, postoji i primjera iz Evrope poput RegionalMedienAustria koji

imaju pravu bazu građana-dopisnika iz svih dijelova Austrije i printaju svoj sadržaj

svakodnevno58.

56 Od engleskog glagola „to share“ – podijeliti – koji nalazimo na većini web stranica – op. Aut. 57 http://en.wikipedia.org/wiki/Wikinews#Early_years 31.3.2015. 58 Više podataka dosptupno na https://www.regionalmedien.at/ 6.1.2015. i https://www.regionalmedien.at/ 6.1.2015.


http://en.wikipedia.org/wiki/Wikinews%23Early_years

https://www.regionalmedien.at/



Skepsa prema pojavi građanskog novinarstva, koja je dolazila iz krugova

tradicionalnih medija i komunikologa, a koja se zasnivala na pitanjima profesionalizma i

kompetentnosti miliona novih „novinara“, je samo jedna dimenzija reakcije društvene

strukture na tu pojavu. Skepsa i neprijateljstvo naspram mogućnosti da činjenice kojim

raspolažu i interpretacije tih činjenica slobodno mogu uključivati u komunikacijske tokove

javnog i političkog diskursa svi koji su dovoljno motivirani za to (tehnička i ekonomska

ograničenja skoro da su ukinuta) u osnovi se tiču kontinuiranog pozicioniranja i

repozicioniranja u strukturi društvene i političke moći. Za tradicionalne strukture moći

opasnost se uvećava tendencijom ka konvergenciji tradicionalnog i građanskog novinarstva.

Sve je više sadržaja tradicionalnih medija koji su podstaknuti ili čak zasnovani na obradi

sadržaja građanskog novinarstva, a skoro je nezamislivo da bilo koja društveno relevantna

tema u tradicionalnim medijima ne dobije svoju dodatnu obradu u kanalima građanskog

novinarstva. Međutim, ostaje i dalje činjenica da profesionalni novinari zaziru od građanskog

novinarstva, jednim dijelom opravdano sumnjajući u sposobnost pojedinaca koji nisu prošli

kroz elementarnu profesionalnu obuku, garantiraju sadržaje koji zadovoljavaju tradicionalne

novinarske standarde istinitosti, objektivnosti i relevantnosti, a drugim dijelom zbog

zabrinutosti za svoje profesionalne angažmane. Prijetnja (naspram koje su se tradicionalni

novinari postavili pomalo ksenofobično) od nove vrste novinarstva kojom su se bavili

entuzijasti, aktivisti, priučeni novinari ili članovi lokalnih zajednica pokrenuti brigom za istu

ili katastrofom (poput događaja 11.9.2001, uragana Katarina i sl.), amateri59 pojedinci

spremni raditi novinarski (i društveno odgovoran!) posao bez plate i zasnovanog radnog

odnosa pokazala se neosnovanom ili, drugačije kazano, pretjeranom. Međutim, nakon

prvobitne konfuzije, preovladalo je stanovište, među pratkičarima i teoretičarima, da

građansko novinarstvo jeste i fenomen demokratski orijentiranih društava uzročno-

posljedično povezan sa uključivanjem građana u demokratske procese, ali da ono ne dovodi u

pitanje profesionalno novinarstvo koje zadržava primat u konstituisanju javnog mnijenja,

identificiranju ključnih političkih i drugih javnih problema i tema i skretanju pažnje na njih,

upravo zbog tehnologije gatekeepinga i pridržavanja profesionalnih standarda. U tom smislu,

profesionalni mediji ostaju u povlaštenom položaju kada je u pitanju medijski uticaj, dok s

druge strane građansko novinarstvo osvaja područje svakodnevnih, životnih tema i događanja

59 ..što i ne mora biti u potpunosti tačno. Veliki broj novinara u sferi građanskog novinarstva je u početku pripadao bazi profesionalnih ili part-time web-dizajnera, fotografa, video-montažera ali i freelance-novinara. Primjeri dostupni u knjizi: Stuart Allan (2006) – “Online news – Journalism and the Internet”, Open University Press, London, str. 60 – 64



u lokalnim zajednicama koje su, zbog strukturalnog nedostatka prostora, na tradicionalnim

medijima uglavnom zanemarene.

Među prve izmjene koje su došle sa medijskom metamorfozom, a koje graniče sa

građanskim novinarstvom jesu bili zahtjevi publike novih medija da komentiraju članke,

priloge i medijske uratke. Kraj ere jednosmjernog, vertikalnog komuniciranja je definitivno

otpočeo kada su prve veće medijske kuće dozvolile svojoj publici da učestvuju u diskursu koji

nastaje nakon objavljivanja medijskog uratka.

Druga promjena koja je izmijenila tradicionalnu medijsku sliku jeste stavljanje

medijskog prostora na raspolaganje publici – pretpostavka je bila da i do tada pasivna publika

ima ili može imati potrebu da podijeli nešto zanimljivo, neobično ili, s aspekta informisanja,

vrijedno sa svijetom. Danas mnoge medijske kuće imaju predviđen prostor koji je dostupan

(uz naravno nužnu autorizaciju i editovanje od strane medijske kuće) građanima-novinarima

za njihovo medijsko angažovanje. CNN ima iReport60, FOX ima „Ureport“61, MSNBC ima

„Citizen journalist“62, CBS ima „Eyemobile“63, DailyTelegraph ima „Send us your story“64,

BBC ima „Your news“65, The Australian također ima „Send us your story“66, Associated

France Press ima „Correspondent“67 itd., a mnoge zapadne medijske kuće lokalnog karaktera

su, u nedostatku vlastitog kadra i sredstava, mnogo više okrenute ka korištenju medijskih

sadržaja koji dolaze od građana-novinara.

Treća promjena koja je indikativna jeste institucionaliziranje građanskog novinarstva u

vidu web-siteova, blogova i medijskih organizacija koje poprimaju karakter klasičnih

medijskih kuća koje institucionalno i formalno-pravno mogu predstavljati tradicionalni medij

zasnovan na postulatima građanskog izvještavanja. Primjera ima više, a neki od njih su:

- Zentralplus.ch iz Švicarske predstavlja prvi pravi online magazin zasnovan isključivo

na građanskom djelovanju, odnosno medijskom aktivizmu građana Švicarske –

konkretno gradova Luzern i Lug. Na ovom sajtu, osnovanom 2010. godine, moguće je

pronaći članke, diskusije, izvještaje i ankete vezane isključivo za lokalne i švicarske

60 http://ireport.cnn.com/ 21.2.2014. 61 http://ureport.foxnews.com/ 21.2.2014. 62 http://www.nbcnews.com/id/6639760 21.2.2014. 63 http://treemolabs.com/work/cbseyemobile.php 21.2.2014. 64 http://www.dailytelegraph.com.au/help/storytips 21.2.2014. 65 http://news.bbc.co.uk/2/hi/talking_point/your_news/7593687.stm 21.2.2014. 66 http://www.theaustralian.com.au/help/send-stories 21.2.2014. 67 http://blogs.afp.com/correspondent/ 21.2.2014.


http://ireport.cnn.com/

http://ureport.foxnews.com/

http://www.nbcnews.com/id/6639760

http://treemolabs.com/work/cbseyemobile.php

http://www.dailytelegraph.com.au/help/storytips

http://news.bbc.co.uk/2/hi/talking_point/your_news/7593687.stm

http://www.theaustralian.com.au/help/send-stories

http://blogs.afp.com/correspondent/


teme a urednici sajta68 ističu kako „traže drugi ugao priče, lični otklon“ te da su

„neprofitna organizacija/fondacija koja služi samo građanima kantona Luzern“.69

- Mojavest.com70 je srbijanski web-portal koji za sebe tvrdi da je „Prva srpska agencija

građanskog novinarstva“. Ističu kako „omogućuju 'običnim' ljudima, građanima, da

izvještavaju o onome što je njima važno i na način koji je njima razumljiv“ te da „su

građani u mogućnosti da putem onlajn medija građanskog novinartstva šalju lične

video, foto i tekstualne priloge i budu u mogućnosti da se oni objave kako onlajn tako

i u nekom tradicionalnom mediju (TV, štampa).“

- Projekt „Vesta“ iz Tuzlanskog Kantona je zamišljen kao građanski radio koji bi

obrađivao teme vezane striktno za lokalnu zajednicu (community journalism), a čiju bi

dnevnu i sedmičnu agendu pravili niko drugi do – građani. Radio „Vesta“ je

vremenom prerastao u informativni portal TIP.ba te svoj medijski angažman usmjerio

u komercijalnom pravcu.

- Snimajsve.com71 je prva bh. platforma za građansko novinarstvo pokrenuta krajem

2013. godine. Na ovoj platformi moguće je podijeliti sadržaj anonimno u vidu teksta,

fotografije ili videa potpuno necenzurirano.

„Pew Project for Excellence in Journalism“ analizirao je tradicionalne medije i izvore

građanskog novinarstva s ciljem da utvrdi prirodu i karakteristike medijskog izvještavanja u

aktuelnoj medijskoj situaciji. Nalazi Pew centra za 2009. godinu su zanimljivi; utvrđeno je da

su sajtovi, agencije i blogovi bazirani na građanskom novinarstvu bili mnogo otvoreniji ka

participiranju građana: 34% ih je dozvolilo postavljanje video sadržaja, 28% je dozvolilo

audio-upload, i 45% ih je dozvolio postavljanje fotografija. Paralelno, na tradicionalnim

medijima je taj omjer bio znatno manji; 12% za postavljanje videa, 4% za audio-upload, 34%

za postavljanje fotografija72.

Drugo istraživanje, provedeno 2007. godine je analiziralo NowPublic.com –

Vankuverski sajt građanskog novinarstva. Pionir ove vrste u Kanadi okuplja (prema vlastitim

tvrdnjama) više od 100.000 reportera. Budžet mu je 10,6 miliona dolara, što predstavlja

izvrstan rezultat ne samo za web-servis nego je i najveći zabilježeni budžet vezan za

68 Možemo ubuduće govoriti i o uređivanom građanskom novinarstvu – op. Š.H. 69 http://www.zentralplus.ch/de/ 21.2.2014. 70 http://www.mojavest.com/ 21.2.2014. 71 http://snimaj-sve.com/ 14.5.2015. 72 Tomaiuolo, Nicholas: „U-content“, Searcher. Oct 2009, Vol. 17 Issue 9, p12-54. 9p


http://www.zentralplus.ch/de/


http://snimaj-sve.com/


institucionalni oblik građanskog novinarstva. S profesionalne tačke gledišta, NowPublic.com

je partner sa Associated Press-om, a Times magazine ga je smjestio među 50 najboljih sajtova

na svijetu73. Urednik ovog servisa ističe da „ova participirajuća mreža novosti omogućava

svima da napišu priču, uploaduju fotografije, audio ili video sadržaj [...] te da ono što najviše

zanima mase bude i popraćeno“.

Mnogi istraživači su utvrdili neposrednu povezanost između interneta kao

dominantnog kanala informiranja i komuniciranja građanskog medijskog aktivizma. Jennifer

Harper iz Washington Posta je provela istraživanje74 2008. godine koje potvrđuje ove navode;

86% ispitanih priznaje da je web „važan izvor informiranja“. Dalje, 48% bira web prije

tradicionalnih medija (29% se „prosvjetljuje“ preko TV-a, 11% s radija i 10% preko novina).

Isto istraživanje nalazi da 77% ispitanih vidi građansko novinarstvo u „vitalnoj ulozi“ u

budućnosti novinarstva, ali isto tako 67% tvrdi da nedostaje „profesionalnosti u novinarstvu“.

Istraživanje75 koje je proveo PEW Research centar pet godina kasnije (2013) nalazi da

je postotak onih koji se informišu putem web-platformi (online medija poput blogova, portala,

wordpressa i sl.) porastao na 63% i to mahom mlađih osoba (18-29)76. Navodi se i podatak da

66% vlasnika mobilnih uređaja (smartphona i PDA aparata) dolazi do vijesti preko svojih

uređaja.

U Bosni i Hercegovini situacija je slična kada je u pitanju pomjeranje publike sa

tradicionalnih medija (televizije pogotovo) kao izvora infomacija na nove oblike informiranja

(web portale). Penetracija interneta u BiH je u 2015. godini dosegla više od dvije trećine

(67,9%77), što potvrđuje rast korisnika internet u Bosni I Hercegovini od 2011. godine i 55%

73 Powers, William: „Crowd Control“, National Journal. 8/4/2007, Vol. 39 Issue 31, p50-50. 1p. 1 25.2.2014. 74 Harper, Jennifer (2008): „Web surpasses TV, papers as top news source“, Washington Times, The (DC) (AN: 4KB520080228030350002) 75 Feil, Stuart (2013): „THE FUTURE OF NEWS“, Adweek. Vol. 54 Issue 40, Following pN1-N4. 3p. 7 76 „Teenageri i mladi ljudi (ali ne isključivo oni) sve više vremena provode pred računarskim monitorima provjeravajući medijske sadržaje, upoređujući informacije i tragajući za informacijama u skladu sa ličnim preferencama. Vrlo malo njih sluša radio a većina se ograničila na slušanje muzike sa iPoda i mp3 playera. Prosječan teenager u Americi čita tabloidnu štampu nekoliko minuta na dan, jednom ili dvaput dnevno „preleti“ preko televizijskih vijesti i glavninu informacija dobiva „googlanjem“. Na netu prati svoje omiljene tv serije, na Youtubu gleda spotove koji ga interesuju kada god to zaželi i koliko god puta zaželi – i to sve BEZ REKLAMA. To je ono što TV ne može da mu ponudi (!)“ – Husejnefendić, Šejn (2011): „Suton tradicionalnih medija“, Mediaanali, Vol.5 no. 10, strana 60. 77 Prema Internet world statistics – http://www.internetworldstats.com/europa2.htm 26.5.2015.


http://www.internetworldstats.com/europa2.htm


korisnika interneta78. Studija Open Society London „Mapping digital media – Bosnia and

Herzegovina” potvrđuje da su su nove platforme za pristup vijestima preko weba i internet

postale iznimno bitne budući da 51% domaćinstava u 2010. godini posjeduje računar s

internet konekcijom, što je porast od 250% u odnosu na period od samo pet godina ranije79.

Dva nezavisna istraživanja o posjećenosti news-portala u Bosni i Hercegovini –

provedena u aprilu i avgustu 2011. godine, kada je anketirano ukupno 220 korisnika interneta

– koreliraju s podacima dobivenim u ovoj studiji.

Prvo istraživanje, na uzorku od 100 korisnika interneta, je pokazalo da svega 5%

anketiranih ne posjećuje news portale. S druge strane, news portale posjećuje skoro svaki dan

47% anketiranih dok u kategoriju onih koji news portale posjećuju svaki dan spada 17%

anketiranih. Uočena je i tendencija porasta korištenja socijalnih medija (prvenstveno

Facebooka) za posjetu informativnim portalima – skoro jedna petina anketiranih posjećuje

news portale isključivo preko linkova koje portali objavljuju na najvećoj socijalnoj mreži –

Facebooku. Podaci koreliraju sa ranijim istraživanjem iz 2009. godine koje je pokazalo da

polovina od ukupnog broja građana s internet pristupom koristi web svakodnevno i kao

platformu za diseminaciju informacija80.

Drugo istraživanje81, iz avgusta 2011, provedeno na mahom mlađim ispitanicima,

potvrdilo je pretpostavku da printana izdanja u BiH ne mogu očekivati porast prodaje svojih

primjeraka i da su već sada (možda i zauvijek) izgubili čelnu poziciju kad je u pitanju

informiranje građana. Anketa je pokazala sljedeće:

- Od 110 anketiranih svega 7,34 kupuje novine svaki dan dok ih pak 14,55% čita svaki

dan bez obzira na to da li su ih kupili ili ne. S druge strane, 10% ispitanika nikad ne

kupuje novine dok se za opciju „rijetko kupujem novine“ izjasnila polovina ispitanika

– 50,46%. Jednom sedmično novine kupuje 15,6% anketiranih a otprilike toliko ih i

čita – 18,18%. Ono što je simptomatično je da se 34,55% anketiranih izjasnilo da

rijetko čita novine što uz spomenutih 18% koji svega jednom sedmično čitaju novine

odaje podatak da više od polovine anketiranih veoma rijetko posežu za dnevnim

78 Prema Džihana, A., Ćendić, K. i Tahmaz, M. (2012): „Mapping Digital Media: Bosnia and Herzegovina“, Open society foundation, London, str. 6 79 Ibid, str. 17. 80 Ibid, str. 20 81 Kompletno istraživanje je provedeno online. Korišten je online servis www.surveyconsole.com koji omogućava jednostavno kreiranje, postavljanje i distribuciju anketa online kao i dijeljenje sadržaja sa korisnicima socijalnih mreža. – op. Š.H.


http://www.surveyconsole.com/


listovima s ciljem informiranja. Treba spomenuti i da se 32,73% anketiranih izjasnilo

da novine čitaju skoro svaki dan bez obzira na to da li su kupljene, posuđene,

pronađene ili sl.

- 42,2% anketiranih izjasnilo se da posjećuju news portale svaki dan dok 38,53% to

čini skoro svaki dan. Zbirno uzeto, više od 80% anketiranih se mogu svrstati u

kategoriju stalnih i svakodnevnih posjetilaca news portala. Jednom sedmično neki od

news portala posjeti svega 10% anketiranih, a za opciju „nekoliko puta mjesečno“ se

odlučilo 8,26% ispitanika.

- Kao glavnu prednost portala u odnosu na novine ispitanici su (sa 44,95%) istakli

dostupnost portala, dok ih se skoro 24% izjasnilo da im je glavna prednost to što se

pristup informacijama na news portalima ne mora plaćati. Zanimljiv je i podatak da

niko od ispitanika ne smatra da su informacije sa news portala kredibilnije, odnosno

vjerodostojnije od informacija iz dnevnih listova82.

Istraživanje o specifičnostima novomedijske publike u BiH provedeno 2012.

godine83 je obuhvatilo 159 ispitanika. I ovo istraživanje je potvrdilo predominaciju weba kao

izvora informacija – 77,36% anketiranih se opredijelilo za WWW u odnosu na televiziju koja

je na dalekom drugom mjestu imala udio od 18,87%. Također, utvrđeno je da 99 od 160

ispitanih (62,66%) posjećuje portale svakodnevno i to više puta, dok to jednom dnevno čini

skoro 19% ispitanih. Međutim, treba istaći i evidentno zaostajanje za svjetskim trendovima

kada je u pitanju upotreba mobilnih aparata za pristup news-portalima u odnosu na recimo

udio od 66% koji je pomenut u ranijem istraživanju PEW Research Centra; svega 13,92% (ili

22 anketirana) su odgovorili da svakodnevno koristi mobitel za pristup internet, 18,35% je

kazalo da ga “često koristi”, za opciju “rijetko” se izjasnilo 28,48% (ili 45 ispitanika). 62

anketirana učesnika (ili najveći postotak 39,24%) kazalo je kako “ne koristi mobitel za pristup

internet”.

Ukoliko bismo na jednom mjestu željeli obuhvatiti sumu promjena medijske slike

svijeta u posljednje dvije dekade i novinarstva kao inherentnog faktora, dobar početak bi bilo

uočavanje sljedećih odlika:

82 Husejnefendić, Šejn (2012): “Influencija news portala na perzistenciju printanih medija u Bosni I Hercegovini (Zbogom “papirnatom” novinarstvu?) – Medijski dijalozi, 2012. Crna Gora; str. 223-237. 83 Za više podataka vidi: Husejnefendić, Šejn (2012): “(Neke) specifičnosti publike i novog medijskog okruženja u Bosni i Hercegovini” – Vjerodostojnost medija i izazovi globalizacije, Sarajevo, BiH str. 405-429



- U posljednjih 20 godina dominira soft-news. To je evidentno i mjerljivo, ne samo u

sferi tradicionalnih pa i mainstream medija, nego i u alternativnim medijima pa i

vidovima novinarstva (poput pisanja na blogovima i socijalnim mrežama koje se

mogu smatrati rudimentarnim oblicima građanskog novinarstva);

- Istraživanja potvrđuju otklon medijske publike od pasivne ka korisničkoj ulozi –

medijsko angažiranje – medijski građanski aktivizam koji je dobio ime „građansko

novinarstvo“. Privlačna ideja o tome da „svako može biti novinar“ dobiva sve više

zamaha te postaje ne samo institucionalizovani oblik novinarstva, nego čak postaje i

uređivano novinarstvo s odlikama profesionalnog novinarstva (bar što se uređivačke

komponente tiče).

- Treća promjena se odnosi na pomjeranje publike (ili pomjeranje njihove pažnje) od

tradicionalnih medija ka novim oblicima informiranja. Novi mediji su brži, jeftiniji

(često besplatni!), nude puno toga na jednostavniji i privlačniji način, potpomognuti

multimedijom u vidu fotografija visokog kvaliteta, video-isječaka visoke rezolucije,

hyperlinkova koji nude još informacija i vode direktno na background te nude jako

primamljivu mogućnost komentiranja (direktni feed-back), gdje svako može da iznese

svoje mišljenje, argumentira za ili protiv onoga što je pročitao/la na webu i tako

doprinese aktivnom dijalogu. Više istraživanja (u Americi, Kanadi, ali i u Bosni i

Hercegovini) navodi podatke da mlađi korisnici weba (kategorija do 29 godina)

prednjače ne samo u korištenju weba kao izvora informacija, nego i u upotrebi

mobilnih tehnologija za informiranje.

- Četvrta promjena u globalnom medijskom prostoru jeste konvergencija u velikim

medijskim kućama/konglomeratima i njihovo pomjeranje ka webu. Potpomognuti

tradicionalnim medijima, mnogi iz tzv. „industrijskog“ medijskog sektora su se jako

brzo prilagodili i preselili svoje aktivnosti na web. Neki od njih nisu uspjeli i u toj trci

se pokazalo da, prema riječima izvršnog direktora kompanije Cisco Systems, u

novomedijskoj (ali i u novim okvirima biznisa i tehnologije) konstelaciji snaga nije

činjenica kako „veliki pobjeđuju male“, već „brzi pobjeđuju spore“84.

- Građanski medijski aktivizam dobiva novu dimenziju; ne može se reći da je on

redefiniran, nego doživljava reinkarnaciju u svijetu novih web-baziranih tehnologija,

rastuće mrežne infrastrukture i digitalnih tehničkih gadgeta. Posljednje dvije dekade su

stoga pretrpile značajnu promjenu kad je u pitanju učešće aktivne javnosti, ne samo u

84 http://expressindia.indianexpress.com/fe/daily/20010117/efe17014.html 25.02.2014.


http://expressindia.indianexpress.com/fe/daily/20010117/efe17014.html


oblikovanju odluka, korekciji javnih (vladinih i nevladinih) postupaka, već i u samoj

produkciji medijskog sadržaja. Građani su i daleko prije weba i novih medija uspjeli

zabilježiti događaj koji mediji nisu (ili nisu na tako dobar način) uspjeli (poput ubistva

američkog predsjednika Johna F. Kennedyja85). Međutim, današnja javnost se ne

zadovoljava više ulogom aktivne javnosti u smislu učestvovanja u donošenju odluka,

korekciji, javnim raspravama i drugim oblicima djelovanja aktivne javnosti: korak

dalje omogućen je upravo novim medijskim tehnologijama te sada pripadnici javnosti

postaju novinari i počinju (uveliko!) da se bave novinarstvom kao javnom dužnosti.

Isprva su to amaterske fotografije i video-snimci koji su objavljeni i u tradicionalnim i

u web-baziranim medijima. Građani svoj aktivizam poslije šire pisanjem komentara,

mišljenja i svojih verzija/percepcija medijskih događaja kojima su svjedočili, da bi to

evoluiralo u pisanja amaterskih izvještaja, članaka, vijesti i pravih novinarskih priča.

Kruna u razvoju građanskog medijskog aktivizma jeste građansko novinarstvo u

institucionaliziranom obliku kakvo je već prisutno u mnogim zemljama (već pomenuti

primjeri u Kanadi, Švicarskoj, Sjevernoj Americi, ali i u Švedskoj86, Italiji87, te

internacionalne organizacije građanskog novinarstva poput one sa sjedištem u Pragu88

ili Nacionalne asocijacije građanskog novinarstva89). Građansko novinarstvo postaje

tako prisutan medijski potencijal koji može biti upotrijebljen: 1) sinergijski (u sprezi

sa tradicionalnim, uređivanim novinarstvom), 2) kao samostalan izvor informacija koji

zbog svoje neprofesionalnosti i često ličnog otklona može odstupati značajno od

postulata profesionalnog novinarstva te, 3) kao izvor informacija koji može prednjačiti

u odnosu na profesionalno novinarstvo i ponuditi ne samo kvalitetnije medijske

elemente (poput fotografija ili video-snikama), nego ponekad i jedine izvore

informacija (jedini snimak udara aviona u World Trade Center koji se prikazivao na

CNN-u prvih 24 sata nije bio profesionalan – bio je amaterski, snimljen kamerom

običnog građanina New Yorka).

- Šesta dimenzija u kojoj se novinarstvo promijenilo jeste stepen interaktivnosti odnosno

feedbacka između publike i kreatora sadržaja, ali i profiliranje pri pretraživanju

informacija. Jednosmjerni vid komunikacije se morao prilagoditi novoj medijskoj

85 https://saturnsrepository.wordpress.com/2013/11/22/jfk-assassination-abraham-zapruder-the-birth-of-citizen-journalism/ 14.5.2015. 86 http://www.changemakers.com/citizenmedia/entries/swedish-citizen-journalist-collaboration-platform-nyhet 4.3.2014. 87 http://www.youreporter.it/ 4.3.2014. 88 http://www.acj-eu.org/ 4.3.2014. 89 http://www.nacj.us/ 4.3.2014.


https://saturnsrepository.wordpress.com/2013/11/22/jfk-assassination-abraham-zapruder-the-birth-of-citizen-journalism/


http://www.changemakers.com/citizenmedia/entries/swedish-citizen-journalist-collaboration-platform-nyhet


http://www.youreporter.it/

http://www.acj-eu.org/

http://www.nacj.us/


publici (ili publici novih medija?) čija je glad za informacijama porasla srazmjerno sa

željom da komentiraju ili reaguju na pročitano/poslušano/pogledano odmah.

Komentari su postali nužnost, a anonimnost komentatora je otvorila mnoge diskusije u

vezi sa govorom mržnje, diskriminiranjem, kompetencijom i nakanom komentatora...

Istina je pak da: „[...] novi mediji i potpuna digitalizacija medijskog sadržaja nisu

uništili novinarstvo niti tradicionalne medije, ali su nepobitno u potpunosti izmijenili

medijsku panoramu budući da je omnipotentni i sveobuhvatni Internet jednostavno

asimilirao sve klasične medije istovremeno ponudivši sve ono što tradicionalni mediji

nisu mogli (ili htjeli?) ponuditi: brz i jednostavan feedback na sadržaj, reviziju i

provjeru emitovanog sadržaja, kritički i politološki osvrt[…] Današnja nova (online)

publika je aktivna i medije konzumira prema vlastitim pravilima – kad, kako i gdje im

odgovara – tražeći sasvim određenu informaciju...“90. Isto tako, nove medijske

tehnologije i novi izvori informacija jesu olakšali pristup informacijama (brži, jeftiniji,

dinamičniji), ali su također učinile informaciju potrošnijom i više efemernom nego

ikad “[…] jer poznato je da korisnici weba brzo prelijeću pogledom preko sadržaja

web stranica i portala u potrazi za informacijama i da se zadržavaju na stranici samo

ako su pronašli ono što ih zanima. No, sistem hiperlinkova omogućava im daljnje

traganje za informacijama kroz cijeli web. Prema tome, web stranice i portali imaju

imperativ konstantnog razvoja, mijenjanja i prilagođavanja interesima korisnika, ili,

jednostavno, gašenje ako ne zadovoljavaju informacijsku glad svojih konzumenata.“91.

U odnosu na metamorfozu medijske slike svijeta, a ad hoc analizom efekata

građanskog novinarstva, mogli bismo ga klasificirati trivalentno:

1) Građansko novinarstvo može obavljati bitnu ulogu spram javne dužnosti u

demokratskim društvima,

2) Može predstavljati set praksi koje su već viđene i primjenjene u medijskim

kućama,

3) Može funkcionirati kao pokret kako individua tako i grupa/institucija

koncentrisanih oko jačanja doprinosa novinarstva sferi javnog života92.

90 Husejnefendić, Šejn (2012): “Influencija news portala na perzistenciju printanih medija u Bosni I Hercegovini (Zbogom “papirnatom” novinarstvu?) – Medijski dijalozi, Crna Gora; str. 225 91 Osmančević, Enes (2009): „Demokratičnost WWW komuniciranja“, Sarajevo, Friedrih-Ebert Stiftung, str. 61 92 Sterling, H. Christoper (2009) „Encyclopedia of Journalism“, Sage Publication, Los Angeles, str. 302



Ako uzmemo u obzir kompleksnost građanskog novinarstva kao medijskog fenomena,

varijacije definicija koje se kreću u različitim smjerovima, pristupima i gledištima autora tih

definicija, potom njihovu međuovisnost sa novinarstvom, demokratizacijom društva,

tehnološkim pretpostavkama i novomedijskim tehnologijama i pravilima, definicija

građanskog novinarstva koja će nam poslužiti za dalju teorijsku operacionalizaciju bi zvučala:

Građansko novinarstvo jeste građanska produkcija vijesti, obično inicirana lokalnim

događajima i aktuelnostima, diseminirana preko medija i podrazumijeva upotrebu modernih

telekomunikacijskih tehnologija čiji efekti mogu imati značajne reperkusije u

komunikacijskom odnosu snaga te uticati na demokratizaciju medijskih odnosa i društva u

cjelini.

Izdvajamo sljedeće ključne aspekte:

- Građanin – većina definicija građanskog novinarstva podrazumijeva odrednicu

„građani“, „građansko“ ili „građansko djelovanje“. Građanin je, u generalnom smislu,

„individua koja je član jednog političkog društva ili države [...] i neko ko može

zatražiti zaštitu svojih prava od vlade93“. Stanfordova definicija građanina s

politološkog aspekta kaže da se građanin može definirati trodimenzinalno i to:

1) Građanstvo kao legalni status individue da se ponaša u skladu sa zakonima i da

traži zaštitu svojih prava po tim zakonima;

2) Građani djeluju kao politički agensi aktivno učestvujući u društvenim političkim

institucijama i

3) Građanstvo podrazumijeva članstvo u političkoj zajednici kao vid identiteta94. Ova

definicija je iznimno bitna jer građanina definira kao člana zajednice jasnog identiteta,

legalno nekompromitirajućeg i kao aktivnog učesnika u (demokratskim) političkim

tokovima. Dimenzija građanina kao političkog i društvenog agensa koji učestvuje

(aktivno) u procesima odlučivanja ili nastajanju javnog mnijenja je posebno značajna

za definiranje građanskog novinarstva koje teži da egzistira u slobodnim društvima (ali

ne isključivo) te da djeluje u proaktivnom smislu. Također, u svakoj definiciji

građanskog novinarstva nalazimo da je za građanina opravdano reći da je „medijski

osviješten, pismen i aktivan pojedinac koji producira (ili je u barem nekom dijelu

93 Encarta, free encyclopedia 94 Stanford Encyclopedia, http://plato.stanford.edu/entries/citizenship/ 31.3.2015.


http://plato.stanford.edu/entries/citizenship/


vezan za produkciju) medijskog sadržaja, kako na mainstream, tako i u alternativnim

medijskim kanalima. Građanska medijska participacija ovog tipa je baza za djelovanje

građanskog novinarstva.

Budući da postoji izrazito prisutna komunikacijska aktivnost građana, opravdano je

postaviti pitanje kojim se komunikološkim teorijama može objasniti građanski

medijski aktivizam u savremenom kontekstu novih medija. Javljaju se dvije teorije:

1) Teorija o aktivnom i pasivnom informativnom napredovanju i

2) Teorija o jazu znanja.

Teorija o aktivnom informativnom djelovanju pretpostavlja situaciju kada osobe

samoinicijativno traže informacije i „spremne“ su za primanje informacija o nekoj

situaciji. Pasivno informativno djelovanje pak pretpostavlja situaciju u kojoj osoba

slučajno prima poruke ili kada on/ona koristi medije samo za „ubijanje vremena“95.

Sa aspekta građanskog novinarstva – i samog građanina – nas više zanima teorija o

aktivnom traženju informacija. U skladu s tim ističe to Osmančević kao jednu od

primarnih društvenih refleksija weba kad kaže da je „povišena naša potreba za

informacijama što je posljedica velike informacijske produkcije i ponude na webu,

brzog informacijskog toka i interakcije. Povišena potreba u mnogim slučajevima

stvara ovisnost o informacijama odnosno komunikacijskoj povezanosti sa drugima“ te

zaključuje da je:“Biti online način života“96. Aktivno informacijsko djelovanje

građanina upravo je suština građanskog novinarstva jer aktivno, samoinicijativno

traženje informacija katkad vodi i produkciji sadržaja.

Postoji i teorija koja je povezana sa teorijom o aktivnom informacijskom djelovanju –

teorija o medijskoj međuovisnosti. Ona podrazumijeva unutarnju vezu između medija,

publike i velikog društvenog sistema. Učenje (dakle informativno napredovanje)

publike kroz direktne veze je limitirano prostorom i vremenom koje mogu iskustvom

obuhvatiti pa se stoga koriste medijima kako bi pribavili više informacija i zadovoljili

potrebe (te vrste). Ekstenzivna upotreba medija u ovom slučaju stvara neku vrstu

zavisne kauzalne veze – relacije – s publikom, čime se otvaraju vrata (većem) uticaju

medija. Međutim, postoji i otklon unutar ove teorije koji kaže kako će u doba snažnih

socijalnih promjena, kriza, pobuna ili čak izbora publika (građani) biti prisiljeni da

95 Pavlik, John Vernon (1990), „Public relations, What Research Tells Us“, London: Sage Publications a prema Kurtić, Najilu (2015): „Odnosi s javnostima“, Tuzla, str. 131-132. 96 Osmančević, Enes (2009): „Demokratičnost WWW komuniciranja“, Sarajevo, Friedrih-Ebert Stiftung, str. 22



reevaluiraju svoje stavove i uvjerenja te donesu nove odluke97. U takvoj atmosferi

ovisnost publike o medijima raste, jer su građanski apetiti jako povećani u odnosu na

apetite u kontekstu „očekivanog funkcioniranja sistema“. U ovoj komunikacijskoj

klimi (pogotovo savremenijeg doba!) svoju priliku vidi građansko novinarstvo koje se

može iz alternativnih kanala nametnuti masovnoj publici kroz mainstream medijske

kanale ili, zahvaljujući dostupnosti i hiperumreženosti weba, ostati u sferi

alternativnog, a dosegnuti milionsku publiku (primjer: Youtube).

Teza o rastućem „jazu znanja“ podrazumijeva stanje u kom se „infuzija masovnih

medija i informacija koje disemiraju odražava na društvu tako da slojevi višeg

socioekonomskog statusa usvajaju znanja u odnosu na one niže slojeve čime se ustvari

povećava jaz znanja bez obzira na prisustvo masovnih medija“ 98. Ova teorija znanje

izjednačava sa svakom drugom valutom i pretpostavlja da će oni sa više sredstava

moći lakše doći do informacija/znanja te će napredovati bolje u odnosu na one koji su

nižeg statusa. Savremene tehnologije još uvijek nisu osporile ovu teoriju, budući da u

mnogim zemljama ne postoji sloboda medija koja karakterizira napredna demokratska

društva u kojima je najvišim zakonskim aktima (kao što su ustavi SAD, Velike

Britanije, Njemačke, Francuske itd.) predviđena sloboda govora i sloboda medija što

je pak teorija u svom nastanku prognozirala. Pretpostavka ove teorije je građane

jednog društva činila nejednakim ukoliko informacijski servisi nisu mogli biti jednako

dostupni i onima višeg statusa (socioekonomska elita) kao i onima srednjeg i nižeg

staleža. Građansko novinarstvo i građanska participacija u savremenim

komunikološkim tokovima pokazuju potencijale koji još uvijek značajno (u mnogim

pa i savremenim društvima) zavise od mainstream ili uređivanih medija te u jednu

ruku teza o informacijskom jazu ili „jazu znanja“ još uvijek nije opovrgnuta. Građani-

novinari imaju, možda prvi put u historiji, mogućnost da se njihov „glas“ (fotografija,

audio ili video zapis) čuje jako daleko – u virtuelnoj sferi moguće je na skoro svakom

mjestu pristupiti nečijem profilu, video-snimku na Youtube kanalu,

fotografiji/fotografijama na jednom od mnogobrojnih hosting-servisa te, iako u

potpunosti alternativno, nudi neviđen potencijal diseminacije informacija, ali i

reperkusije u društvu kako na lokalnom tako i na širem planu.

97 Prema http://communicationtheory.org/media-dependency-theory/ 4.4.2015. 98 Više o teoriji na http://communicationtheory.org/knowledge-gap-theory/ 3.4.2015.


http://communicationtheory.org/media-dependency-theory/

http://communicationtheory.org/knowledge-gap-theory/


(G)lokalno – označava prirodu informacije koja nastaje u građanskom novinarstvu. U

doba fuzije privatnog i javnog. tj. mogućnosti globalnog pristupa (bilo koga, od bilo

kuda i u bilo koje vrijeme) nekim privatnim informacijama (recimo Twitter ili

Facebook profilu). moramo govoriti o uslovno kazanom lokalnom u sferi virtuelnog

(ili je pravilnije reći virtuelno lokalnog?). Sve se čini dostupnim, javni sadržaji kao i

privatni dostupni su ukoliko vlasnici tih sadržaja žele da budu dostupni. zbog čega je

kovanica lokalnog i globalnog izuzetno bitna za definiranje građanskog novinarstva.

Osmančević među primarne društvene refleksije i reperkusije weba ubraja upravo ovu

osobinu i kaže: „Web je izbrisao oštru liniju podijeljenosti između globalnog i

lokalnog: time je učinjena anahronom podijeljenost na lokalne, nacionalne,

regionalne i globalne teme. U prvi plan je izbila zanimljivost informacije, odnosno

reakcije aktera i okoline na događaj, što je doprinijelo stvaranju novog kvaliteta

informacija. 'Otkako su npr. lokalna izdanja dospjela na mrežu, ona su postala i

globalna, kao što su i sama globalna izdanja i produkcije lokalno dostupne'.“99

Građansko novinarstvo je često lokalnog karaktera, tj. od značaja isključivo za

zajednicu/grad/regiju u kom se protagonisti građanskog novinarstva nalaze. Uslijed

globalne dostupnosti weba svi lokalni događaji ne samo da se mogu posmatrati sa bilo

koje lokacije u svijetu, nego mogu čak dobiti i globalne razmjere! Lokalne priče,

izvještaji iz Bagdada ili Kabula (bilo da su amaterski ili profesionalni snimci u pitanju)

mogu postati globalne priče i dotiču se cijelog svijeta, utičući na javno mnijenje u

nezamislivo većim proporcijama i sa nesagledivim reperkusijama nego što je to bilo u

doba linearne web (pa i mas-medijske) komunikacije. Reperkusije su daleko od

zanemarivih; to praktično znači da necenzurisan amaterski sadržaj može direktno iz

kamere, aparata ili mobitela nekog pojedinca doći do višemilionske publike odnosno

daleko većeg broja recipijenata nego što je to ikada prije bilo moguće (!). Naravno,

mainstream mediji mogu da potpomognu ovaj vid izvještavanja uvodeći nužnu

profesionalnu obradu/cenzuru, ali ostaje (još uvijek) opcija diseminiranja sadržaja

alternativnim kanalima – blog, socijalni mediji, portali, neprofitni mediji itd. Također,

protesti u Bosni i Hercegovini iz februara 2014, koji su započeli u Tuzli i bili

isključivo lokalnog karaktera, nisu i ostali takvi; ubrzo su Al Jazeera, Associated

Press, FoxNews i većina mainstream medija prenijeli ovu informaciju (AP je čak na

99 Voćkić-Avdagić prema Osmančević, Enes (2009): „Demokratičnost WWW komuniciranja“, Sarajevo, Friedrih-Ebert Stiftung, str. 22



svojoj stranici emitovao i amaterski video-snimak te nekoliko fotografija100 snimljenih

od strane građana koji su učestvovali ili posmatrali proteste, što je eklatantan primjer

efekata građanskog novinarstva na glokalnu medijsku sferu). Lokalni događaji na

globalnoj skali su definitivno fenomen koji se mora uzeti u razmatranje pri svakom

ozbiljnijem pokušaju definiranja građanskog novinarstva.

- Tehnologija – kako je objašnjeno u prvom dijelu rada, tehnološke pretpostavke su

„uslov bez kojeg se ne može“ govoriti kada je riječ o građanskom novinarstu.

Informacijsko-komunikacijske tehnologije, odnosno njihov razvoj je pogodovao da se

prvobitne ideje o građanskom novinarstvu približe svom ostvarenju101. Danas, u

odnosu na historiju kada su sadržaji građanskog novinarstva morali čekati dugo i proći

cijeli proces kroz kanale urednika, gatekeepera, novinara i vlasnika medija da bi došli

do medijske publike, situacija je uznapredovala značajno. Medijski pismeni i tehnički

kompetentni pojedinci su osnova fungiranja građanskog novinarstva i čak je sa

razvojem tehnologija moguće pratiti i rast medijskog sadržaja produkovanih od strane

građana-novinara. Od 2004. godine, sa pojavom prvih mobilnih telefona koji imaju

kamere visoke rezolucije, moguće je pratiti rast broja blogova (skoro geometrijskom

progresijom), a ubrzo su uslijedili i događaji u 2005. godini, poput uragana Katrina i

bombaškog napada u Londonu, koji su potvrdili značaj dostupnosti novih tehnologija

kroz građansko izvještavanja, fotografije i video-snimke kao prave produkte

građanskog novinarstva. Ne iznenađuje stoga i podatak da je godinu poslije, za

fotografiju napravljenu neposredno nakon eksplozije autobusa u Londonu 7.7.2005.

godine, dodijeljena i prva nagrada za web-servis građanskog novinarstva102 koju je

upotrijebio (pored lokalnih TV stanica i magazina) i BBC. „Danas svaki korisnik

dobija šansu da kreira i distribuira vlastite sadržaje uz pomoć mobilnog telefona s

kamerom, bežičnog interneta, tableta, laptopa“ te smo „svjedoci kako od skora većinu

najaktuelnijih događaja širom svijeta bilježe upravo građani svojim mobilnim

uređajima koji se nalaze na mjestu događaja u tom trenutku“103.

- World wide web (mreža ili web) je također bitan preduslov bez čijeg ispunjenja ne

bismo mogli govoriti o punoj primjeni građanskog novinarstva i praktično predstavlja

100 Dostupno na: http://bigstory.ap.org/article/bosnia-privatization-protests-reach-other-cities i https://www.youtube.com/watch?v=Rxe_m_RieEs 28.3.2014. 101 Radojković, Miroljub, Stojković, Branimir i Vranješ, Aleksandar (2015): „Međunarodno komuniciranje u informacionom društvu“, Beograd, Clio, str. 154 102 Više na stranici http://news.bbc.co.uk/2/hi/technology/5181396.stm 28.3.2014. 103 Ibid, str. 154


http://bigstory.ap.org/article/bosnia-privatization-protests-reach-other-cities

https://www.youtube.com/watch?v=Rxe_m_RieEs

http://news.bbc.co.uk/2/hi/technology/5181396.stm


bazu medijskog djelovanja. Web je medij građanskog novinarstva – bez obzira na to

radi li se o:

a) sinergijskom djelovanju građana novinara i novinara profesionalaca (gdje građani

nisu toliko orijentirani ka interpretaciji podataka ili komentiranju, nego više ka

dijeljenju sadržaja, npr. fotografija i video-zapisa sa medijskim kućama ili njihovim

novinarima koje onda bivaju emitovane ili printane);

b) Vlastitoj platformi građanskog novinarstva (poput blogosphere, portala građanskog

novinarstva ili neke druge platforme na kojoj građani novinari bez cenzure, editovanja

ili gatekeepinga iznose svoja medijska djela) ili

c) Pro-am građanskom novinarstvu, koje je u osnovi varijacija sinergijskog djelovanja

profesionalnog (uređivanog) novinarstva i radova građana-novinara. Ovaj tip

novinarstva se prepoznaje prema tome što integrira dva pristupa novinarstva poput

objavljivanja sadržaja od strane građana-novinara, ali tek nakon što bude editovan,

tehnički obrađen ili tretiran. Skraćenica „pro-am“ označava funkcionisanje po principu

amaterskog dokumentovanja događaja ili produkciju nekih novinarskih formi (poput

kolumne, izvještaja, vijesti, osvrta ili slično) koje potom preuzimaju profesionalci

odnosno educirani novinari i oblikuju je spram medijske publike kojoj diseminiraju taj

sadržaj. Prilagodba može označavati editovanje, cenzurisanje, etičko postupanje spram

delikatnih medijskih sadržaja i slično. Najbolji primjer bi možda bio CNN-ov iReport

koji je zamišljen da upotrijebi video-materijale koje šalju građani, a onda s

profesionalne strane dežurni novinari iste obrade kako bi ih što više približili

profesionalnim standardima i emitovali u svom programu;104

- Produkcija sadržaja – o građanskom novinarstvu i njegovim efektima ne bi bilo

moguće govoriti ukoliko ono iza sebe ne bi ostavilo materijalne dokaze o djelovanju u

vidu članaka, fotografija, audio i video-snimaka, komentara te osvrta i kritika kao

najuže klasifikacije formi sadržaja nastalih kao posljedica djelovanja građana

novinara;

- Aktuelnosti i interesi od (najčešće) lokalnog sadržaja – iako smo elaborirali glokalno

kao jedan od uslova (ali i pojašnjenja) funkcioniranja građanskog novinarstva, ne

možemo da ne istaknemo da su najčešće lokalni događaji ono što inicira djelovanje

građana novinara (bilo da su u pitanju slučajni prolaznici sa smartphonima ili pak

medijski aktivni pojedinci odnosno građani-novinari u pravom smislu). Lokalna

104 Sterling, H. Christoper (2009), „Encyclopedia of Journalism“, Sage Publications; London, strana 299



perspektiva događaja može imati izuzetan značaj i pružiti nam uvid u priču/događaj sa

dosad neviđenog gledišta. Ugao ovakvog pristupa priči uglavnom je iz pozicije

svjedoka koji se slučajno našao u prilici da prisustvuje nekom događaju te da izvorno

svjedoči svojom naracijom ili pak fotografijom/video-snimkom. Od lokalno iniciranih

događaja moguće je u nekim slučajevima pratiti transponiranje događaja na globalnu

scenu (uragan Katrina, bombaški napadi u Londonu itd.), ali u epicentru građanskog

novinarstva uvijek su lokalni događaji koje najčešće bilježe – lokalni akteri. Iako

neprofesionalni, akteri s mjesta događaja koji diseminiraju svoje sadržaje u prednosti

su u odnosu na profesionalne novinare/izvještavače koji su ostali izvan horizonta

događaja – interpretativnog okvira. Selekcija činjenica je nešto što ostaje zadatak

profesionalnog izvještavača koji će zbog framea samog događaja odlučiti da li će i

koje elemente sadržaja građanskog novinarstva zapravo uključiti u priču.

- Demokratizacija – posljednji, ali ništa manje bitan preduslov i faktor koji treba uzeti u

obzir pri pokušaju definiranja građanskog novinarstva jeste demokratizacija i to u

smislu:

a) Demokratizacija medija – pod ovom karakteristikom podrazumijevamo

inkluzivnost građana u medijske tokove; slobodno djelovanje, bez cenzure,

uplitanja državne politike ili bilo kojeg značajnijeg opstruiranja medijskog

prostora odnosno slobode djelovanja medija. Tu spada i slobodan pristup webu105.

b) Demokratizacije odnosa publike spram medija i države – slobodno medijsko

djelovanje pojedinaca moguće je pod uslovom da postoji minimum građanskih

(demokratskih) sloboda za ispoljavanje medijskih aktivnosti. To podrazumijeva

uključivanje medijskih amatera u mainstream medijske tokove, minimum

dvosmjerne komunikacije sa nivoima vlasti i neometan medijski angažman.

c) Demokratizacija tržišta – posljednji, ali ništa manje bitan vid demokratizacije koji

podrazumijeva slobodan promet medijskih tehnologija, zakup web-domena i

platformi te mogućnost iznajmljivanja usluga web-mastera i pristup plaćenim web-

servisima. Koliko god banalizirano bilo, ovaj vid demokratizacije tržišta jeste

jedan od temelja ukupne demokratizacije, budući da bez slobodnog i

neopstruiranog prometa tehnologija (gadgeta npr.) i mogućnosti zakupa ili

105 Već smo pomenuli onemogućen slobodan pristup webu od strane državne vlasti u nekim dijelovima svijeta poput Sjeverne Koreje, cenzura Youtuba u Turskoj, te cenzure i potpuno zabranjen pristup webu u zemljama poput Burme, Kube, Sirije, Vijetnama, Bjelorusije itd. Spisak je moguće dopuniti posjetom stranice: http://en.wikipedia.org/wiki/Internet_censorship_by_country 10.4.2014.


http://en.wikipedia.org/wiki/Internet_censorship_by_country


kupovine medijskog prostora ne bismo mogli govoriti o slobodnom –

neuslovljenom – medijskom djelovanju građana.

1.1.2 Empirijsko određenje predmeta istraživanja

Potrebe ovog rada i empirijski pristup iziskuju konkretniju, precizniju i više

pragmatičnu definiciju građanskog novinarstva – pogotovo sa stanovišta specifičnosti

bosanskohercegovačke komunikacijske situacije. U okvire ovako posmatranog građanskog

novinarstva, pored već pomenutih i neizbježnih determinanti tipa „građani“, „sadržaj“ „world

wide web“ i „aktuelnosti“, a u svjetlu specifičnosti bh. komunikacijskog prostora trebalo bi

dodati i posrednike/medij(um)e koji fungiraju pod određenim pravilima106, a bez kojih

građansko novinarstvo ne može biti ne samo istraženo, nego ni percipirano sa svim svojim

karakteristikama. U cilju izvođenja operativne definicije građanskog novinarstva upotrijebili

smo Laswellov107 komunikacijski obrazac. Njegovih pet pitanja smo postavili iz perspektive

građanskog novinarstva:

• Ko komunicira (ko su subjekti građanskog novinarstva?)

• Šta se komunicira (šta su sadržaji građanskog novinarstva?)

• Kojim kanalom (koje kanale koristi građansko novinarstvo?)

• Kome se komunicira (kome su upućene poruke građanskog novinarstva?)

• S kojim efektom (šta se želi postići građanskim novinarstvom?

Grafika 2: Linearni komunikacijski model Harolda Laswella

106 Web-servisi, informativni portali, medijske kuće i agencije pa čak i blogovi – op. aut. 107 http://communicationtheory.org/lasswells-model/ 30.3.2015.

KO

Komunikator

ŠTA KAŽE

Poruka

KOJIM KANALOM

Medij

KOME

Primalac

KOJIM EFEKTOM

Efekt


http://communicationtheory.org/lasswells-model/


Ko komunicira (subjekti građanskog novinarstva)

Subjekti (aktivni učesnici, građani-novinari) građanskog novinarstva su svi građani

koji se uključuju u komunikacijski tok s namjerom da doprinesu razjašnjenju komunikacijske

situacije. Među subjekte građanskog novinarstva možemo ubrojati bilo kog medijski aktivnog

pojedinca (bez obzira da li je anoniman, pod pseudonimom, koristi inicijale ili se potpisuje

punim imenom) koji:

- Zabilježi fotografiju, audio, video ili audio-video zapis te ga odluči podijeliti preko

medijskih servisa – bilo onih alternativnih tipa socijalnih medija, bloga, wordpressa ili

uobičajenih kanala, tj. medijskih kuća, počevši od portala, preko radija, televizije ili

printanih/novih medija;

- Napiše i objavi tekst (svjedočenje, osvrt, komentar, analizu ili priču manjeg ili većeg

obima) pod već definiranim uslovima te

- Koji nije medijski profesionalac vezan za medijsku kuću ili prati priču po nalogu

medijske kuće – žurnalist, stručnjak za odnose s javnostima ili sl.

- Iznimno, građanin-novinar može biti i novinar-profesionalac koji vlastitim snagama,

nevezano za medijsku kuću za koju radi ili profesionalni angažman, odluči istražiti

neku priču iz svoje sredine koja ga se lično tiče a možda i nema značajniju vrijednost

sa stanovišta kriterija vijesti/događaja.

Differentia speciffica građanina-novinara u ovoj definiciji će biti činjenica da je

građanin-novinar objavio sadržaj (bilo tekstualni, foto ili audio-video) i da je taj sadržaj

zadovoljio barem jedan od kriterija vijesti. Činjenica da je neko zabilježio neki događaj (ma

kolikog on značaja, vrijednosti ili veličine bio) ne može biti uzeta u razmatranje kao produkt

građanskog novinarstva ako nije došla do – publike. Takav slučaj (ili angažman građanina-

novinara) ostaje samo pokušaj građanskog novinarstva.

Šta se komunicira (sadržaji građanskog novinarstva)

Sadržaji građanskog novinarstva su svi oni medijski proizvodi i formati koje

proizvedu građani-novinari. To podrazumijeva (ali se i ne ograničava) na sljedeće forme:

1) Audio-video sadržaj (video-snimci) događaja koje zabilježe subjekti

građanskog novinarstva, imaju vrijednost sa stanovišta kriterija vijesti ili



otklanjanja neizvjesnosti te su diseminirani na nekom od uređivanih

(institucionalnih) medija;

2) Fotografije zabilježene sa mjesta događaja koje zadovoljavaju kriterije vijesti

ili sa percepcije bitnosti (dovoljno) otklanjaju neizvjesnost iz neke

komunikacijske situacije te budu diseminirani na nekom od uređivanih

(institucionalnih) medija;

3) Tekst (kritika, osvrt, komentar, recenzija, reagovanje i drugi tekstualni

sadržaji) koji su djelo subjekata građanskog novinarstva u autentičnoj,

originalnoj formi te budu diseminirani na nekom od uređivanih medija.

4) Grafika, karikatura, crtež i drugi vizualni grafički sadržaji koji nastanu kao

djelo rada građana-novinara imaju vrijednost sa stanovišta kriterija vijesti te

budu diseminirani na nekom od uređivanih medija.

Uprošteno, sadržaji građanskog novinarstva su svi tekstovi, fotografije i audio-vizuelni

sadržaji (snimci) koje zabilježe subjekti građanskog novinarstva, a budu diseminirani

posredstvom uređivanih medija do široke publike.

Kojim kanalom se komunicira (kanali građanskog novinarstva)

Kanali građanskog novinarstva jesu svi mediji koji mogu doprinijeti širenju

informacije koju su zabilježili građani novinari. U prvom redu misli se svakako na masovne

medije koji imaju veoma veliku – ako ne i ključnu – ulogu u diseminaciji sadržaja građanskog

novinarstva. Činjenica je da građani-novinari često započinju proces diseminacije sa svojih

profila na socijalnim mrežama te ga, kako prilike diriguju, šire dalje do portala koji objavljuju

takav sadržaj. U krajnjoj liniji, elektronski mediji poput televizije (ali i javnih servisa)

preuzimaju sadržaj građana-novinara diseminirajući ga tako formalnim mainstream kanalima

do daleko većeg broja recipijenata nego što pojedinac može doći koristeći samo vlastiti online

profil.

Pojednostavljeno kazano, medijske kuće i organizacije rijetko dopuste sebi da

zanimljiv ili s informacijske tačke gledišta bitan sadržaj koji je zabilježio pojedinac prođe

nezabilježen – mimo medijskih organizacija. Socijalne mreže (Facebook, Twitter i sl.) ne

mogu biti dovoljne za diseminaciju aktuelne i bitne poruke koja „otklanja neizvjesnost i

donosi nešto novo“. To u praksi znači da će mediji (opravdana je pretpostavka da će to

najbrže i najčešće uraditi upravo portali) preuzeti takav sadržaj – sa odobrenjem ili ne – i



objaviti ga u svojim okvirima. Davanje medijskog prostora nečemu što je zabilježio pojedinac

koji nije novinar, pokazatelj je da taj medijski proizvod ima neku informativnu vrijednost.

Ukoliko mediji (u ovom slučaju uređivani ili institucionalizovani) ne preuzmu nešto

što je građanin-novinar zabilježio, takav sadržaj ostaje samo jedan minorni fragment u okeanu

informacija koje svake minute u nemjerljivim količinama bivaju uploadovane i publikovane

na socijalnim mrežama, blogovima, news-forumima/boardovima i sl. Stoga, bez medijskih

kuća koje preuzimaju sadržaj građanskog novinarstva i prenose ga do (još) većeg broja ljudi

ne možemo govoriti o nečemu što potpada pod građansko novinarstvo, već o pukoj produkciji

(za publiku bilo kog tipa nebitnog) sadržaja na vlastitim profilima u sklopu socijalnih medija.

Kome se komunicira (kome su upućene poruke građanskog novinarstva)?

Sadržaji (poruke) građanskog novinarstva kreću uglavnom s lokalnog nivoa od

pojedinaca ka masovnoj publici. Činjenica je da će većinu sadržaja građanskog novinarstva

zabilježiti neko iz lokalne zajednice – okruženja gdje je taj sadržaj originalno nastao. Također,

nećemo pogriješiti ako pretpostavimo da je u većini slučajeva zabilježeni materijal vjerovatno

od većeg značaja za lokalno ili u najboljem slučaju regionalno područje, tj. da afektira život

ljudi koji su u neposrednom – daljem ili bližem – epicentru dešavanja ili događaja koji je

zabilježen. Korak od lokalnog do globalno dostupnog jeste značajan i bez njega se ne može

govoriti o istinskom građanskom novinarstvu, ali je, smatramo, mnogo bitnije naglasiti činilac

lokalno108.

U vezi s tim, na drugoj strani – strani recipijenata komunikacije građanskog

novinarstva – nalaze se građani. Iako bi u klasičnom poimanju komunikacijskih učesnika

zvučalo paradoksalno da su stavljeni znaci (približne) jednakosti između komunikatora i

komunikanta, između pošiljaoca i primaoca sadržaja, građani-novinari su upravo baš to.

Građani-novinari komuniciraju širokoj, mas-medijskoj publici kako bi – opet – svojim

porukama dosegli do, načelno, što većeg broja drugih građana.

108 Prema http://www2.uncp.edu/home/acurtis/Courses/ResourcesForCourses/PDFs/ELI_citizen_journalism.pdf 11.1.2015.


http://www2.uncp.edu/home/acurtis/Courses/ResourcesForCourses/PDFs/ELI_citizen_journalism.pdf


Kojim efektom (efekti građanskog novinarstva)?

Građani-novinari se mogu uključivati u komunikacijske tokove iz različitih pobuda

(privatne aspiracije, želja za poznatošću, isticanje problema zajednice ili čak ličnog problema

itd.), ali se efekti sadržaja građanskog novinarstva mogu podijeliti u dva nivoa:

- Informativni efekat (informativnost građanskog novinarstva) koji je prema samom tipu

jednak informativnoj ulozi profesionalnog/uređivanog novinarstva i može poslužiti

kao inicijalna (polazna) tačka za izvještavanje o događaju (slučaj kada građani-

novinari zabilježe nešto značajno, a to potom preuzmu novinari i/ili medijske kuće) ili

pak kao dopuna aktuelnim informacijama novinara-profesionaca, te

- Efekat demokratizacije medijskih tokova (i društva generalno). Efekti slobodnog,

necenzurisanog i neometanog građanskog medijskog aktivizma – građanskog

novinarstva – nužno podrazumijevaju i veći stepen demokratizacije društva te

tendenciju ka društvu većih (komunikacijskih ali i demokracijskih) mogućnosti.

Efekti građanskog novinarstva, dakle, imaju cilj doprijeti do mas-medijske publike

kako bi je informirali (bilo da objave novu ili dopune postojeću informaciju) te da

demonstriraju slobodan, necenzurisan i demokratski pristup komunikacijskim tokovima

jednog društva.

Na osnovu svih ovih odgovora došli smo do operativne definicije koja glasi:

Građansko novinarstvo je posebna vrsta novinarstva gdje su građani subjekti

komunikacijskog procesa i aktivno krajiraju tekstove, fotografije ili snimke, a koji doprinose

razjašnjenju neizvjesnosti (bilo kao novost ili kao dopuna postojeće informacije) te ih

diseminiraju masovnoj publici – drugim građanima s namjerom da informiraju i/ili učine

komunikacijsku sferu demokratičnijom.

Sa stajališta operacionalnog određenja predmeta istraživanja, značajna su sljedeća

zapažanja o građanskom novinarstvu:

• Chris Atton u „Internacionalnoj enciklopediji komunikacija“ građansko novinarstvo

određuje kao „novinarstvo u kojem djeluju svi oni izvan mainstream medijskih

organizacija“ te dalje pojašnjava da „oni koji se bave građanskim novinarstvom imaju

malo ili nimalo profesionalnih kvalifikacija ali pišu i izvještavaju kao građani, članovi



zajednice odnosno aktivisti“. Naziva ih još i „amaterskim medijskim

producentima“109.

• Razlikovanje institucionaliziranog i neinstucionaliziranog građanskog novinarstva

Instuticionalizirano podrazumijeva ulogu tradicionalnih medija ili nekih drugih

medijatora u povezivanju i motiviranju te tehničkoj podršci pri diseminaciji sadržaja

koje produciraju građani a neinstitucionalizirano se tiče samostalnog i slobodnog (bez

posredničke funkcije gatekeepinga) komunikacijskog djelovanja građana na,

uglavnom, mrežnim medijima.

• Diskvalificirana je tradicionalna podjela uloga u komunikacijskom toku na pošiljaoce i

recipijente, a naročito se gubi pozicija pasivnog konzumenta sadržaja masovnih

medija. U ovom vidu novinarstva se pozicije pošiljaoca-primaoca dijametralno

suprotstavljaju u odnosu na klasično novinarstvo110.

• Da bi se recipijenti pretvorili u aktivne kreatore poruka i pokretača komunikacijskih

tokova, jedini preduslov je određeni nivo (sa razvojem korisničkog softvera sve je

niži) medijske pismenosti koja se, kao koncept, pomjera sa aspekta razumijevanja i

tumačenja medijskih poruka na aspekt produkcije. Iz ove perspektive, u svaku buduću

definiciju građanskog novinarstva treba inkorporirati ulogu medijske pismenosti

novinara koji se bavi građanskim izvještavanjem.

• Građansko novinarstvo je, primarno, usmjereno na lokalno izvještavanje i ima

reperkusije prvenstveno na javni diskurs u lokaknim zajednicama. Osigurava veoma

efikasne i širokodostupne kanale uključivanja pripadnika grupacije aktivnih javnosti u

javni politički diskurs o egzistencijalnim pitanjima društvenih zajednica. Veoma je

efikasan kanal prevođenja latentnih u kategoriju aktivnih javnosti.

• Iz perspektive tradicionalnog novinarstva, građansko novinarstvo je alternativno. Prvo,

normativno nije obuhvaćeno uobičajenim okvirom sistema javnog komuniciranja;

drugo, prema pravilu nije uređivano i nije pod uticajem dvije klasične novinarske

metode – kontroliranog gatekeepinga i framinga i treće, ima nesrazmjerno veći

subverzivni potencijal u odnosu na glavne struje javnog mišljenja (kreirane

posredstvom tradicionalnih medija) kao i u odnosu na oficijelne politike.

109 Chris Atton (2008) – “International Encyclopedia of Communication“, Blackwell Publishing, USA, 2008, str. 487 110 Tremayne, Mark (2007): „Blogging, citizenship and the Future of Media“, Routledge, New York, str. 241



• Građansko novinarstvo je potentan izvor dodatnih (alternativnih) informacija i nudi

aspekte informacije nezastupljene u mainstream medijima; ličan, direktan pristup s

možda većim udjelom redundantog ili (ne)bitnog sadržaja111, amaterski (nedotjeran)

audio ili video zapis koji, iako nesavršen i amaterski, ako je pravovremen, može

predstavljati jedini dokaz, ilustraciju ili zabilješku nekog događaja bitnog publici112.

• Glavni nedostaci građanskog novinarstva su: nedostatak profesionalnih vještina,

(previše) ličan pristup, opasnost od zanemarivanja bitnih aspekata informacije te

krucijalni problem odvajanja bitnog od nebitnog sadržaja. Građansko novinarstvo

često nema snagu, tj. legitimitet da djeluje onako kako to rade tradicionalni ili novi

(formalno institucionalizovani) masovni mediji i problem koji iz toga proizlazi jeste

realna mogućnost da se bitna tema, događaj ili aktuelnost „ne probije“ u prvi plan ili

ne dobije dovoljno medijske pažnje.

• Sinergijski, profesionalno i građansko novinarstvo može djelovati u smjeru

nadopunjavanja, osvježenja medijskog sadržaja, aktiviranja građanstva, ali i pasivne

medijske publike, (re)identificiranja javnih problema, dekonstrukcije medijske slike i

efekata te lokalizacije medijskih događaja koji bi na mikro nivou mogli donijeti

konkretne reperkusije – što u konačnici jeste uloga novinarstva bez obzira kojeg

prefiksa bilo.

• Građansko novinarstvo možda u skorijoj budućnosti ne može biti temelj kvalitetnog

izvještavanja (mada ima pozitivnih primjera), ali može poslužiti kao (vrlo dobra)

alternativa mainstream medijima, brži, tj. neposredniji vid saznavanja tzv. informacija

„iz prve ruke“ te nešto humaniji pristup/prenos informacija(ma).

1.2. Ciljevi istraživanja

Pri izradi doktorskog rada postavljeni su sljedeći naučni ciljevi: naučna deskripcija,

eksplikacija, klasifikacija i tipologizacija građanskog novinarstva u uzročno-posljedičnoj

relaciji s napredovanjem procesa demokratske tranzicije.

U operativnom smislu to znači:

111 „Građansko novinarstvo je pogled unutra. Da biste dobili kompletnu priču trebate obje perspektive a ne samo onu vanjsku“ – Allan, Stuart (2006): “Online news – Journalism and the Internet”, Open University Press, London, str. 161 112 Amaterski snimak pada tornjeva WTC 11.9.2001. koji je prvi prikazan na CNNu prije nego su se pojavili profesionalni snimci – op. aut.



1. Utvrditi koji su nužni i dovoljni uslovi za pojavu i razvoj građanskog novinarstva u

postkomunističkim društvima, odnosno u Bosni i Hercegovini. U okviru ovog cilja

posebna pažnja se obratila na pretpostavku da je pojava građanskog novinarstva samo

jednim dijelom refleksija tehnoloških mogućnosti koje su donijeli novi mediji i

modela primjene novih medija na globalnom nivou, a većim dijelom to je posljedica

zastoja u demokratskoj tranziciji, ostvarivanja veće uloge građana i njihovih

neposrednih interesa u političkom životu i općeg nezadovoljstva stanjem u društvu.

Budući da je riječ o još uvijek mladom teorijsko-pragmatičnom području od koristi je

bilo definiranje okvira građanskog novinarstva, njegovih osobina i differentie

specifice u odnosu na klasično – uređivano – novinarstvo i prosto komuniciranje u

okviru socijalnih medija. S tim u vezi naglašeno je da postoje i obrasci koji su

prepoznati komparativnom analizom razvijenih formi građanskog novinarstva i formi

prisutnih u Bosni i Hercegovini a po kojima se odvija funkcionisanje ovog vida

novinarstva; šta ih motivira (pokreće), koliko su predvidljivi (po kojim obrascima

fungiraju), da li postoje elementi profesionalnosti (poštuje li se kultura vijesti odnosno

pravila pisanja), koliko su pristrasni te da li su nekad brži od industrijskih

(tradicionalnih) mas-medija. Da li nude (uzimajući u obzir primjere sa Zapada)

„ljudskiji“ odnosno humaniji pristup/otklon dešavanjima – pogotovo kada su u pitanju

nedaće, katastrofe, prevrati, trendovi?

2. Istražiti svojstva i karakteristike subjekata građanskog novinarstva (pojedinaca koji su

naročito prisutni u ulozi građana-novinara u javnom diskursu Bosne i Hercegovine;

odgovoriti na pitanja: ko su, demografska obilježja, politička profilacija i sl.

3. Istražiti motive kojima se vode subjekti građanskog novinarstva; racionalni, moralni i

afektivni. U okviru ovog cilja naročita pažnja će se posvetiti omjeru individualnih –

bližih ciljeva i grupnih ciljeva.

4. Istražiti i opisati način na koji funkcionira građansko novinarstvo i uporediti ih sa

pojavom građanskog novinarstva u zemljama sa dužom tradicijom. Ostvarivanje ovog

cilja podrazumijevalo je identifikovanje aktivnosti, tehnika, metoda, sredstava kojima

se koriste subjekti. Trebalo je ispitati koje forme komunikacijskog djelovanja

pojedinaca ili grupa građana (kao predstavnika građanskog novinarstva) jesu ciljano

motivirane i usmjerene na javni diskurs. Nadalje, ustanovili smo u kojoj mjeri

građansko novinarstvo kao oblik alternativnih medija jeste prisutno na prostoru Bosne

i Hercegovine, tj. da li postoje mjerljive reperkusije njegovog funkcionisanja. Također



je izvršena i kvantifikacija i kvalifikacija sadržaja koji potpadaju pod kategoriju

građanskog novinarstva, što je ukazalo na prirodu ovakvog prenosa informacija,

odnosno beneficije i rizike. Referiralo se na otvoreno objavljivanje, saradničko

uređivanje i distribuirani sadržaj. Uz već navedeno, predmet istraživanja je bila

kvantifikacija stepena profesionalnosti, objektivnosti te produkcije, obrade i

diseminacije sadržaja koji potpadaju pod sadržaje građanskog novinarstva.

5. Utvrditi efekte građanskog novinarstva na promjenu, odnosno ostvarivanje povoljnije

pozicije građana u političkoj strukturi Bosne i Hercegovine, vodeći posebno računa o

potencijalima građanskog novinarstva za probijanje granica subkulturnih,

subpolitičkih i subkomunikacijskih zajednica određenih po nacionalnom kriterijumu.

Bilo je neophodno definirati okvire, uočiti paradigme i pokušati izmjeriti sve mjerljive

efekte građanskog novinarstva na prostoru Bosne i Hercegovine. Dat je odgovor na

pitanja: da li takvo novinarstvo može formirati stavove ili je pak striktno efemernog

karaktera (sa informativne strane gledano)? Da li se, prije svega, na građansko

novinarstvo može osloniti i ako da, pod kojim uslovima? Koliko se u suštini

nadopunjuju građansko i klasično novinarstvo i koliko je rad jednog uslovljen radom

drugog?

6. Procijeniti budućnost (glavni smjer) razvoja građanskog novinarstva u Bosni i

Hercegovini i društvima obuhvaćenim procesima demokratske tranzicije.

1.3. Metodološko-hipotetski okvir

S obzirom na specifičnost teme i prirodu relacija na kojima je utemeljen empirijski dio

istraživanja ovaj rad odlikuje sinergijski odnos između više različitih naučnih oblasti. U

prvom redu, za praćenje, kvantificiranje, kvalificiranje i analiziranje mas-medijskih poruka

neophodna su bila primjena znanja iz mas-medijski baziranih nauka – komunikologije, ali i

novinarstva.

Teorija masovnih medija odnosno analiza efekata masovnih (i novih) medija je

sljedeća grana nauke koja je bila upotrijebljena u cilju rasvjetljavanja navedenog fenomena.

Sociološki i politološki pristup je svakako bio od esencijalnog značaja što je

zahtijevalo primjenu određenih znanja iz sociologije i politologije, kao i iz sociologije medija

i kulturalnih studija.



Medijska pismenost je doprinijela trojako: prvo je argumentirala svoj značaj kod

kreatora poruka u sferi participativnog/građanskog novinarstva, kao drugo pomogla je

analiziranju geneze građanskog novinarstva i kao treće olakšala je introspekciju kompetencija

potencijalnih i postojećih protagonista ovog tipa novinarstva iz sfere percepcije, analize i

produkcije informacija.

1.3.1. Generalna hipoteza

Rad je zasnovan na polaznoj – generalnoj hipotezi koja glasi:

Pojava i stanje građanskog novinarstva u Bosni i Hercegovini su dvostruko

determinirani: na jednoj strani visokim stupnjem penetracije novih medija (Interneta i

savremenih mobilnih komunikacija) u svakodnevni život građana, a na drugoj strani

promjenama u političkoj strukturi društva pokrenutih procesima postkomunističke

demokratske tranzicije. Građansko novinarstvo je istovremeno i rezultat, ali i generator

pluralizacije političkog sistema, osnažene pozicije građana, jačanja nevladinog (civilnog)

sektora i demokratizacije javnog diskursa. Ono ima veliki potencijal da postane dio rješenja

aktuelnih političkih kriza u Bosni i Hercegovini.

1.3.2. Posebne hipoteze

Generalna hipoteza je operacionalizirana u sedam posebnih hipoteza:

PH.1. Geneza građanskog novinarstva je direktno povezana sa razvojem tehničkih

preduslova pristupa korisničkim mrežama weba 2.0 i zaoštravanjem krize demokratije.

Građansko novinarstvo je odgovor na krizu demokratije kasnih 80-ih godina prošlog stoljeća

apstinencijom glasova građana i deficitom neposrednog reprezentiranja izraza zajednice u

političkoj sferi.

PH.2. Izvori sadržaja građanskog i klasičnog novinarstva su dijametralno suprotni –

izvori klasičnog novinarstva su intervjui, dokazi i dokumenti, a kod građanskog novinarstva je

to neposredno iskustvo. Istovremeno, način generiranja priče/aktuelnosti diferenciran je od



klasičnog novinarstva tako što se u građanskom novinarstvu priča gradi bez cenzure i

uređivanja, direktnim dodavanjem priloga umreženih pojedinaca u realnom vremenu.

PH.3. Stepen profesionalizma autora sadržaja u građanskom novinarstvu je u

diskrepanciji sa klasičnim novinarstvom. Tradicionalno novinarstvo karakterizira visok stepen

profesionalnosti i stručnosti dok se produkti građanskog novinarstva mahom zasnivaju na

amaterizmu tj. radu neobučenih pojedinaca. Konsekventno, odnos prema činjenicama je

različit u sferi građanskog novinarstva u odnosu na tradicionalno novinarstvo. Svetost

činjenica s jedne strane i sloboda komentara odnosno zamagljivanje razlike između činjenice i

komentara s druge strane su načelno kontradiktorni u sferi žurnalizma. U građanskom

novinarstvu svakako postoji problem sa pristrasnošću u odnosu na tradicionalno novinarstvo

koje je (načelno) objektivno pri izvještavanju. Također, sadržaj varira od vidljivog

pridržavanja pristrasnosti do otvorenog zagovaranja vrlo ličnih stavova pa čak i sprečavanja

tuđih mišljenja.

PH. 4. Nivo tehničke pismenosti koja inkorporira znanja i vještine (pisanje vijesti,

kultura vijesti, snimanje, obrada, montaža i uključenje u mrežne tokove) su u direktnoj relaciji

sa aspektom ostvarenja građanskog novinarstva. Razvoj tehnologije povećava dostupnost i

mogućnost participacije građana u sferi građanskog novinarstva tj. u procesu produkcije

sadržaja.

PH. 5. Građansko novinarstvo redefinira koncept događaja na tački unosa u mrežu –

pravo pitanje je šta se dešava na tački percepcije tj. šta se dešava sa ulogom gatekeepera.

Klasično „uređivano“ novinarstvo prisutno u tradicionalnim „industrijskim“ medijima gdje su

ulogu gatekeepera imali vlasnici/urednici medija u sferi civilnog novinarstva se redefinira, a

funkcija gatekeepera postaje nepotrebna budući da su novinar, urednik, vlasnik najčešće –

jedna osoba.

PH. 6. Aktuelnosti inicirane iz sfere građanskog novinarstva bivaju projektirane u

diskurs javnih (uređivanih) medija koji preuzimaju ulogu obrade teme transponirajući tako

aktuelnost iz sfere amaterskog (može se reći i ad hoc) novinarstva u sferu institucionalnog,

profesionalnog žurnalizma.

PH. 7. Alternativnost građanskog novinarstva ima dvije strane: 1) privlači mlade ljude

samom percepcijom liberalnosti tj. da je izvan ozbiljne mogućnosti kontrole što uvjetuje

mogući subverzivni efekat na sistem dok 2) ograničava uticaj na publiku koja je izvan

„kulture vijesti“. Ovo je skoro pa dvosjekli mač budući da s jedne strane vidi skoro

neometane mogućnosti diseminacije sadržaja koje mogu imati efekte u skali od kreativnih i



haotičnih, konformističkih do revolucionarnih, ali istovremeno svoj uticaj podređuje činjenici

da je ogroman dio publike izvan dosega „kulture vijesti“.

1.4. Metode istraživanja

Korištene su sljedeće naučno-istraživačke metode:

1. Metoda studije slučaja

2. Analiza sadržaja

3. Strukturirani dubinski intervju

4. On-line anketa

1.4.1. Metoda studije slučaja

Metoda studije slučaja obuhvatila je analizu glavnih odrednica dostignutog stepena

demokratske tranzicije u Bosni i Hercegovini. Naročito je praćen i vrednovan faktor

uključenosti građana u osnovne demokratske procese (uključujući izborni proces i kampanje

javnih konsultacija u okviru utvrđivanja javnih politika u pojedinim područjima) i povezanost

stepena građanskog aktivizma sa stanjem mas-medijskog sistema.

Glavni nalazi su provjereni kroz studije slučaja protesta građana u BiH povodom

(ne)donošenja zakona o JMBG i tokom februarskih protesta u 2014. godini. Konkretno,

ustanovljeni su uzroci i povodi tj. nastanak i rast građanskog bunta i njegova povezanost s

djelovanjem građanskog novinarstva sve do kulminacije i razrješenja situacije – okončanja

protesta.

Građansko novinarstvo odnosno aktivizam građana preko medija, tradicionalnih i

novih (online) je odigralo značajnu ulogu i ovi slučajevi provale građanskog nezadovoljstva u

sprezi s djelovanjem medija su posebno značajni zbog svoje specifičnosti i reperkusija po

lokalnu zajednicu odnosno mikrosferu. S tim u vezi treba naglasiti da se radi o

rekonstruktivnoj studiji slučaja. Ovom metodom ustanovljeno je sljedeće:

a) Hronologija događaja



b) Pregled najznačajnijih aktera u tom procesu tj. identificiranje izvora građanskog

novinarstva u Bosni i Hercegovini u vezi sa protestima građana povodom

(ne)donošenja zakona o JMBG;

c) Klasificiranje odnosno stratifikacija poruka iz izvora identificiranih kao izvori

građanskog novinarstva u ovom slučaju (s tim u vezi će se napraviti i kategorije);

d) Pregled mogućih i dostupnih pouzdanih dokumenata nastalih tokom događaja;

e) Prepoznavanje specifičnosti građanskog novinarstva u ovom konkretnom slučaju.

1.4.2. Analiza sadržaja

Analiza sadržaja se odnosila prvenstveno na analizu sadržaja online medija o

građanskim protestima povodom neusvajanja zakona o JMBG i februarskih protesta. Mjerne

jedinice u ovoj metodi su bile:

a) Broj članaka/tekstova

b) Frekventnost objavljivanja članaka/tekstova;

c) Kriterijumi (vrijednosti) vijesti;

d) Praćenje popularnosti (i ostalih efekata) takvih članaka/tekstova preko socijalnih

medija;

e) Korelacija tema kojima se bave izvori građanskog novinarstva u BiH sa temama

prisutnim u mainstream medijima s posebnim osvrtom na vrijeme obrade teme (da

li je tema prvenstveno pokrenuta/obrađena u mainstream medijima ili je to

inicirano od strane građanskog novinarstva);

- Kvalificiranje poruka nastalih kao produkt djelovanja izvora građanskog novinarstva u

smislu – identificiranje pravila pisanja:

1) Broja konsultovanih izvora;

2) Nivoa profesionalnosti i

3) Novinarske etike.

- Posebno se istražila pristrasnost odnosno lični otklon kreatora poruka u sferi

građanskog novinarstva što se utvrdilo kvantificiranjem konsultovanih izvora, faktora

pristrasnosti pri kreiranju članka i nivou emocionalne uključenosti.



1.4.3. Strukturirani dubinski intervju

Intervjuisano je devet praktičara i teoretičara iz medijske sfere Bosne I Hercegovine

koji su ili teoretski (svojim poljem istraživanja i medijske analize) ili pragmatično

(djelovanjima u medijskoj sferi kao novinari ili blogeri) kompetentni dati ocjenu stanja

građanskog novinarstva tokom građanskih protesta u Bosni i Hercegovini. Uključeni su

predstavnici iz reda komunikologa novih medija i poznavaoci mas-medija, potom najpriznatiji

blogeri, građani-novinari i slobodni novinari (nevezani za medijske kuće) i slobodni novinari.

Intervju je sadržavao pitanja kojima je bila namjena utvrditi: 1) motive medijskog

aktivizma, 2) nivo novinarskih znanja/profesionalne medijske obuke, 3) pristrasnost u

medijskom djelovanju, 4) vezanost za formalne medijske institucije, 5) nivo

tehničke/medijske pismenosti, 6) utvrditi stepen involviranosti građanskog novinarstva o

formiranju javnog mnijenja o bitnim pitanjima; 7) istražiti njihovo viđenje značaja

građanskog novinarstva u procesu demokratizacije odnosa u BiH, 8) ispitati da li i koliko

građansko novinarstvo doprinosi jačanju aktivizma mas-medijske i nove publike u BiH te 9)

koje su direktne posljedice djelovanja građanskog novinarstva u BiH.

1.4.4. Anketa

U ovu svrhu je bila korištena online-anketa kao posebna naučna metoda. Provedena je

na slučajnom uzorku od 500 ispitanika sa područja cijele Bosne i Hercegovine. Slučajni

uzorak je pretpostavljao aproksimativnu prosječnu sliku medijske publike Bosne i

Hercegovine i u isto vrijeme predstavio je starosnu, obrazovnu i polnu strukturu

korisnika/posjetilaca internet portala. Cilj ankete je bilo ispitivanje percepcije građanskog

novinarstva kod građana Bosne i Hercegovine tj. prepoznavanje njenih potencijala, ali i sam

nivo medijske pismenost tj. spremnosti na građanski aktivizam u medijskoj sferi.

Anketa je bila anonimna i (pored osnovnih demografskih pitanja) sadržavala 15

pitanja o građanskom novinarstvu, njegovom značaju, potencijalima te percepciji publike u

Bosni i Hercegovini o ovom fenomenu.



2. PRETPOSTAVKE GENEZE GRAĐANSKOG NOVINARSTVA U

SVIJETU

Dva su faktora posebno uticala na genezu građanskog novinarstva – kako u svijetu

tako i u Bosni i Hercegovini:

1) Stanje demokratije koja prati restrukturiranje medijskog prostora, promjene u

centrima moći te apstinenciju velikog broja građana iz političkih procesa.

2) Razvoj i rast weba 2.0 i pojačana penetracija interneta do krajnjih korisnika na

globalnom nivou pa tako i u Bosni i Hercegovini.

2.1. Stanje demokratije kao pretpostavka pojavljivanja građanskog novinarstva

Pretpostavku da je stanje demokratije (a katkad i krizne situacije u zemljama

demokratskih uređenja ili onih koje inkliniraju ka demokraciji) jedan od uslova pojavljivanja

građanskog novinarstva testirali smo kroz opservaciju građanskog novinarstva u zemljama sa

naprednim demokratijama (poput Njemačke, Francuske ili Austrije), ali i sa onima čije je

uređenje bliže totalitarnom (Afrika) ili teokratskom (Iran). Pošli smo od pretpostavke da

zemlje u kojima postoji insuficijencija demokratije predstavljaju posebno pogodno tlo za

nastajanje građanskog novinarstva i kao potreba publike da doprinese (mogućoj) medijskog

blokadi tog područja, ali i kao „ispusni ventil“ – bolje poznatoj kao komunikološkoj teoriji

katarze113. Prema teoriji katarze akumulirane frustracije ili nezadovoljstvo publika ispoljava

kroz medije oslobađajući se psihološkog pritiska. U takvim uslovima postoji velika

mogućnost da komunikacija (pogotovo u kriznim situacijama kao što su stanje socijalnih

nemira, buntovi, revolucije ili sukobi s vlasti) krene alternativnim kanalima postajući

(nerijetko) značajnija za obogaćivanje komunikacijske stvarnosti nego putem sredstava

tradicionalnih i mainstream medija. Naposljetku se kompariralo stanje demokratije i

eklatantni primjeri građanskog novinarskog aktivizma sa onim koje je trenutno prisutno u

Bosni i Hercegovini.

113 Prvi put je pominje Aristotel u djelu „Poetika“, Sigmund Freud populaizira ponovo istu teoriju kroz svoju psihoanalizu. Protagnist zagovaranja masmedijske teorije katarze je Seymor Feshbach, profesor iz Kalifornije. Nakon njega dolaze i Jeffrey Jensen Arnett, Nicholas L. Carnegey, Bushman Brad i mnogo drugi... http://psycnet.apa.org/journals/psp/76/3/367/ 4.6.2015. https://books.google.ba/books?hl=en&lr=&id=4B-J0U2TIwcC&oi=fnd&pg=PA87&dq=catharsis+theory+media&ots=Cqd__5TA39&sig=togLjzHm5J_CvO7IGRBTpQgdrZ0&redir_esc=y#v=onepage&q=catharsis%20theory%20media&f=false 4.6.2015. http://communicationtheory.org/catharsis-theory-of-mass-communication/ 4.6.2015.


http://psycnet.apa.org/journals/psp/76/3/367/

https://books.google.ba/books?hl=en&lr=&id=4B-J0U2TIwcC&oi=fnd&pg=PA87&dq=catharsis+theory+media&ots=Cqd__5TA39&sig=togLjzHm5J_CvO7IGRBTpQgdrZ0&redir_esc=y%23v=onepage&q=catharsis%20theory%20media&f=false



http://communicationtheory.org/catharsis-theory-of-mass-communication/


Na teoretskom razmatranju hipoteze moguća su tri smjera: 1) zemlje sa jako

razvijenim demokratskim uređenjem, slobodnim građanstvom i potencijalom (pristupom)

komunikacijskim tokovima mogu pogoduju građanskom medijskom aktivizmu, pa čak ga i

podstiču (kao što su zemlje poput Amerike, Njemačke, Austrije ili Francuske) 2) zemlje sa

manje naprednim demokratijama (ili odsustvom demokratskog sistema!) s podozrenjem

gledaju na građanski medijski aktivizam – građansko novinarstvo, videći u njemu subverzivne

prijetnje za strukturu moći i 3) zemlje u procesu demokratske tranzicije, koje su u formalnom

i praktičnom restrukturiranju moći i političkih sistema u medijskom aktivizmu građana vide

kanal za njihovo neposredno uključivanje u političke i društvene upravljačke tokove.

Prva i treća mogućnost imaju demokratsku pozadinu i skopčane su sa planskim nastojanjem

da se stvori povoljan normativni, politički i kulturni ambijent za građansko novinarstvo,

garantiranjem slobode govora i mišljenja i podsticanjem građana na uključivanje.

Komunikacijski aktivizam građana se može objasniti podstičućim stanjem demokratskog

ambijenta i posvećenošću građanskim ulogama.

Druga mogućnost sama po sebi ne mora značiti i odsustvo građanskog novinarstva. U

nedemokratskom ambijentu građansko novinarstvo postaje kanalom otpora, kritičkog

mišljenja i pokreta za promjenu stanja. Međutim, istovremeno, ono ima i funkciju ispusnih

ventila, kojima se prazne frustracije, tako što se „dozvoljava“ vox populi o manje relevantnim

temama sa benignim zahtjevima.

Iz ove perspektive razumljivo je što u razvijenim demokratijama postoji uspješan

model funkcionisanja građanskog novinarstva koje ne samo da funkcionira necentralizirano i

(načelno) necenzurisano nego i institucionalizirano i uređivano u vidu formalnih organizacija

koje imaju svoje editore, tehničare, ali i budžet (kako se moglo vidjeti u već pomenutim

primjerima organiziranih medija građanskog novinarstva u Kanadi, Sjedinjenim Američkim

Državama itd.). Osim ovog razloga, kategorije građanskog novinarstva su u postmodernim

demokratskim uređenjima dosegle jedan ozbiljan nivo koji je u Bosni i Hercegovini još

uvijek, pretpostavljamo, najčešće na jednom početnom ili pojavnom nivou.

Razvijene demokratije koriste novinarstvo kao facilitator, ali i kao pokretač promjena

tokom razvoja demokratskih postulata društva. To znači da je novinarstvo (bilo da se

referiramo prema njemu kao „klasičnom“ ili „industrijskom“) išlo pod ruku sa demokratskim

promjenama. U Bosni i Hercegovini koja, prema tvrdnjama nekih komunikologa114, nije

114 Osmančević, Enes (2006): „Osobenosti geneze javnosti u BiH“, magazin „buka“ – http://magazin.6yka.com/do/da,326 9.6.2014.


http://magazin.6yka.com/do/da,326


imala nikad razvijenu aktivnu javnost niti je imala štampu koja nije bila u službi vladajućeg

sistema, prirodan put razvoja svijesti o potrebnom demokratskom uređenju države nije

postojao. Mediji su iz komunističkog/socijalističkog uređenja imali malo vremena da se

prilagode novim trendovima; kapitalizmu, liberalnoj ekonomiji, demokratizaciji odnosa i

promjene poluga u vlasničkim i vladajućim strukturama sistema. Logična faza jeste bila faza

tranzicije iz postkomunističkog društva u demokratsko društvo. Uporedo s tom fazom je tekao

(geometrijskom progresijom) i tehnički razvoj novih telekomunikacijskih i informacijskih

tehnologija. Medijski sektor Bosne i Hercegovine se zatekao u diskrepanciji sa onim

funkcijama koje su imanentne njemu i njegovim funkcijama i sa stvarnim stanjem

demokratskih odnosa koji direktno utiču na funkcionisanje i, stoga na samu ulogu medija.

Novi mediji su direktno doprinijeli ubrzanom prenosu novomedijskih praksi iz

savremenih demokratija na prostor Bosne i Hercegovine. Ako znamo da je zadatak

konvencionalnih (tradicionalnih) medija informirati javnost onda se može reći da je

građansko novinarstvo usredsrijeđeno na formiranje javnosti115. Savremene demokratije su,

kako navodi Grbeša, zapale u krizu javnog komuniciranja još 80-ih i 90-ih godina prošlog

vijeka i, kao alternativa, pronašle su građansko novinarstvo. Pojavni oblici građanskog

novinarstva su, u nedostatku novomedijskih platformi i (tada) nedovoljno razvijenih

telekomunikacijskih tehnologija kao polugu iskoristili tradicionalne medije i (dobru) volju

urednika listova koji su im omogućili da dio medijskog prostora uređuju sami i tako „potaknu

i stvore uvjete za demokratsko promišljanje i raspravu...pretvarajući ih u aktivne sudionike

javne rasprave, pomažući političkoj zajednici da pristupi aktivnom rješavanju svojih

problema“116.

U kasnijem periodu došlo je do metamorfoze medijskog sektora, razvoja interneta te

mobilnih tehnologija koje su, kako je ranije pomenuto, bile prekretnica u svijetu medija i

medijskog izvještavanja te omogućile svima, i amaterima i profesionalcima, da sa bilo kojeg

mjesta na svijetu zabilježe i podijele audio, video ili foto-sadržaj koristeći mobitel i internet

konekciju. U Bosni i Hercegovini je, na prvi pogled, praksa građanskog novinarstva trenutno

u svom pojavnom obliku, ali evidentno dobiva sve veći momentum.

U odnosu na savremene demokratije, njihov hronološki tok razvoja građanskog

novinarstva i uticaj na demokratske tokove, a imajući u vidu uzore savremenih, modernih

115 Kako zaključuje Grbeša, Marijana u „Kriza javnog komuniciranja i ideja građanskog novinarstva“, Političko obrazovanje Vol. 1 br.3 (2005) strana 184. 116 Ibid, str. 194.



društava sa raznovrsnijim i bogatijim pretpostavkama funkcionisanja mogli bismo uočiti

sljedeće faze:

1. Prva faza građanskog novinarstva u razvijenim društvima – korištenje

tradicionalnih medija kao poluge za diseminaciju informacija (sadržaja) koje

dolaze iz sfere amaterskog novinarstva. Ova faza podrazumijeva period prije

pojave weba 2.0 i novomedijskih tehnologija koje su ponudile potencijal direktnog

prenosa sadržaja bez posrednika. U ovoj fazi možemo napraviti distinkciju na:

a) Korištenje tradicionalnih medija kao poluge za nametanje tema od javnog

značaja, pokretanje diskursa ili rasprave o aktuelnim temama – uticaj na agenda

settings. Ovdje pronalazimo apele, pisma čitalaca/grupa građana ili otvorene

komentare (koje dopusti editorijom medijske kuće), a kojima je cilj pokrenuti

javnu raspravu, iznijeti svoje mišljenje ili mišljenje javnosti, podijeljene stavove ili

aktuelizirati ono što je zaboravljeno, nedovoljno medijski pokriveno ili

zanemareno jer je smatrano nebitnim.

b) Korištenje medija na način da oni posluže kao medijum za prenos sadržaja –

uređivanih ili „sirovih“ (autentičnih) članaka, audio, video ili foto-materijala i da

na taj način informacije ili sadržaj poruke dođe do velikog broja recipijenata iz

sfere građanskog novinarstva. Ovdje građansko novinarstvo dobiva ozbiljniju

dimenziju; nadilazi koncept „pisma čitalaca“, „reagovanja“ i često veoma

nedovoljnog radio ili TV uključenja u program uživo. Ova faza podrazumijeva

pisanje i diseminaciju sadržaja kao što su gotovi članci (komentari, kolumne,

osvrti), emitovanje audio ili video-sadržaja, publikovanje fotografija u štampi i

inače diseminaciju svog sadržaja koji dolazi iz izvora građanskog novinarstva.

c) Korištenje tradicionalnih medija kao facilitatora medijskih aktivnosti – ranije

poduzetih, a generiranih u sferi građanskog aktivizma ili pak nedovoljno medijski

prisutnih – poput uticaja na framing. Posljednji navedeni uticaj u stvari kombinuje

PR ulogu medija sa načinom kako pojedinci i društvo percipiraju neki problem i

postavljaju se spram njega u realitetu u kom žive. Ovo se još može nazvati i kao

„gerila-novinarstvo“ jer se građanski aktivisti služe medijima i kao polugom za

postizanje cilja, ali i kao medijum za direktnu (koliko je naravno moguće)

diseminaciju sadržaja.



2. Druga faza građanskog novinarstva predstavlja blog odnosno blogospheru kao

zaseban fenomen. Ova faza je bila aktuelna i u vrijeme weba 1.0 prije pojave niza

inovacija 1999. godine117. Osmančević (za ovu priliku čak veoma pogodno!)

definira blog kao „personalni online žurnal (u najširem smislu) čija je suština da

prenese needitirani, autentični i individualni stav pojedinca (koji nije medijski

profesionalac) bez propuštanja kroz filtere uređivačke izbalansiranosti ili

novinarske stiliziranosti“118. Time je blog donio mogućnosti da svako bude

dostupan worldwide – bilo gdje bilo kada zahvaljujući internetu i webu.

Blogosphera je postala svojevrstan fenomen jer je omogućila ono o čemu su mnogi

veliki novinari (ali i pisci prije njih) smatrali krunom u radu: da ih bilo ko na

svijetu (sa računarom i internet konekcijom) može čitati. Problem štampanja,

umnožavanja, distribucije članaka, stranica i listova teksta je nestao, a blog je

ponudio mogućnost da autor svoje misli podijeli direktno (katkad i u neobrađenom

tzv. „sirovom“ obliku) sa svima na „mreži“. Izazov nisu prihvatili samo novi,

neostvareni pisci, scenaristi, nepotvrđeni majstori proze i poezije nego i

neostvareni novinari (često bez ikakvog formalnog novinarskog obrazovanja) koji

su ovdje vidjeli priliku da se dokažu u informiranju i izvještavanju za što su

smatrali da mogu uraditi isto – ako ne i bolje – kao i profesionalni novinari.

Ekspanzija bloga je bio samo početak imanentan rađanju weba 2.0. Ideja bloga je,

a koristeći mnoge danas pristupačne platforme, razvijena u nekoliko smjerova tako

da danas pronalazimo osnovnu ideju bloga – oblikovanu kroz diskusijske forume,

online rasprave i slično – reinkarniranu kao wordpress, wikinews, wikipage i

mnoge druge varijacije.

Međutim, blog se s pravom može nazvati prvim pravim predstavnikom

građanskog novinarstva budući da je, pored odsustva cenzuriranja, lektorisanja i

gatekeepinga, donio i jednu novu (iako po prirodi asimetričnu) distinkciju, a to je –

dvosmjerna komunikacija. Naime, oni koji su (pored upotreba bloga u svrhe

zabave, socijalizacije ili čisto da zadovolje potrebu za komuniciranjem) koristili

blog za obradu aktuelnih tema u (g)lokalnoj zajednici su mogli na svoj publikovani

117 Mada su mišljenja podijeljena oko toga kad je zapravo period weba 2.0 započeo zbog stalnog razvoja aplikacija, rasta potencijala world wide weba, debate informatičara šta jesu a šta nisu odlike weba 2.0 itd. Ukoliko bismo morali odabrati period kada web 2.0 zaživljava to bi bio period kada web 1.0 prestaje biti „statičan“ po sadržaju a ustvari se aktuelizira oko 2004. godine – op. autora 118 Osmančević, Enes (2009): „Demokratičnost WWW komuniciranja“, Sarajevo, Friedrih-Ebert Stiftung, str. 214



sadržaj dobiti komentar, kritiku, dopunu ili demanti u zavisnosti od toga da li su

posjetioci tog bloga bili voljni za aktivnu participaciju119. Dakle, aktivna

participacija, drugačiji pristupi i uglovi priče, dopune objavljenih informacija te

praktično globalna dostupnost sadržaja učinili su blog popularnim alatom

diseminacije sadržaja i to daleko prije120 nego su socijalni mediji stupili na scenu

ili bar dobili potrebni momentum da detroniziraju blog kao vodeći prenosnik

sadržaja. Razvoj bloga se odvijao paralelno sa razvojem weba i novih platformi te

se kao njegov nasljednik nešto kasnije pojavio Wordpress121 koji je danas posebno

popularan kako među građanima-novinarima tako i među „običnim“ blogerima.

3. Treća faza razvoja građanskog novinarstva jesu socijalni mediji/mreže.

Hronološki gledano, socijalne mreže su se počele pojavljivati i razvijati kad je blog

bio na vrhuncu popularnosti. FriendsReunited je prvi „pravi“ socijalni medij/mreža

koji se pojavio 1999. i u svom početku je obuhvatio funkcije i uloge mnogo

popularnijih socijalnih mreža koje će se pojaviti u godinama iza: „MySpace“

2003., „Facebook“ 2004, „Twitter“ 2006. i mnoge druge verzije mreža koji svoj

rad baziraju na nečemu što je prepoznato kao „sadržaj generiraran od strane

korisnika“ – user-generated content. Sadržaj ovih mreža u centru ima korisnika

koji kreira ne samo vlastitu stranicu sa podacima koje želi podijeliti nego mu daje

mogućnosti linkovanja multimedijalnog sadržaja, fotografija, video-isječaka,

audio-materijala a, sa evolucijske strane gledano, predstavlja nadogradnju na blog

(budući da sve socijalne mreže nude mogućnost objavljivanja bloga svojim

korisnicima). Ono što je karakteristično za socijalne medije – a što nije bilo

imanentno blogu – jeste što se polako, ali sigurno elemenat anonimnosti kao

prednost online komunikacije počeo gubiti primat i danas je veliki broj korisnika

119 Treymane i posjetioce koji čitaju te aktivno komentarišu, dopunjavaju ili na drugi način ostavljaju traga na blogovima naziva „blogerima“ – Tremayne, Mark (2007): „Blogging, citizenship and the Future of Media“, Routledge, New York, str. vii 120 Blog se pojavio u kasnim 1990-tim. Sama riječ „blog“ je ušla u upotrebu 1999. kada je već postojala tzv. „blogosfera“ (ogroman broj blogova i blog-servisa). Blog je tako stariji od Facebooka (2004), MySpacea (2003), Twittera (2006), Digga (2006.) iako je u suštini blog danas definiran kao „klasična socijalna mreža sa specifičnim kvalitetama“ – ibid, str. 11. 121 Wordpress je slobodan, besplatan „open-source“ alat koji omogućava jednostavnu manipulaciju sadržajem. Danas je Wordpress najpopularniji blogging-sistem sa više od 60 miliona aktivnih stranica, 100 miliona dnevnih posjeta a među njegovim „klijentima“ su i zvučna medijska imena poput CNN-a, BBC-a, CBS-a, Reutersa i mnogih drugih.... op. aut. prema wikipedia.org



socijalnih mreža zapravo transparentan što se tiče ličnih podataka122. U ovoj fazi

treba spomenuti „wiki“ – projekt123 koji je započeo 2001. sa Wikipedia

enciklopedijom. Zamisao „wiki“ dijaloga je bila da se kroz diskurs, kolaboraciju

više individua i mogućnost instant editovanja (pisanja, dopune, prepravke i

brisanja) sadržaja dođe do zajedničke konkluzije u vezi sa poimanjem ili

definicijom nekog pojma. Poslije je „wiki“ projekt narastao van prvobitnih

proporcija i kao takav nerijetko dio cyber-profila mnogih ličnosti na webu koje

imaju zvanične wiki-stranice za diseminaciju informacija koje su dijelom blog,

dijelom „privatne“ (budući da obično u nazivu imaju dio ili cijelo ime kreatora

stranice), a dijelom diskusijske ploče na kojima svako može pristupiti, ali i

editovati sadržaj.

4. Četvrta faza – sinergija tradicionalnih medija baziranih na ideji građanskog

novinarstva. U ovoj fazi dolazi do formiranja ili adaptacije tradicionalnih medija

(najčešće radija, ali i printanih medija) koji svoje funkcioniranje baziraju na ideji

građanskog novinarstva. Pionirske korake takvog djelovanja nalazimo u USA124,

ali i na Balkanu125 gdje se obično započinje sa ograničenim periodom produkcije

medijskog sadržaja gdje građani, a potom građani-novinari mogu da, ne samo

odlučuju o temama koje će se obrađivati u medijima nego i da, sami pišu članke,

komentare, kritike i osvrte. Sljedeći korak u ovoj fazi jeste sinergija rada građana-

entuzijasta i tradicionalnih medija koji dozvoljavaju korištenje medijskih sadržaja

sa „amaterskim pečatom“ (tj. iz ruku građana-novinara) te se u programe radijskih

i televizijskih stanica polako počinju inkorporirati audio i video snimci koje su

zabilježili novinari amateri. Profesionalni novinari, iako ispočetka skeptični,

polako sve više otvaraju medijski prostor materijalima koji zaslužuju medijsku

pažnju ako zadovoljavaju kriterije novinarske profesije (aktuelnost, relevantnost,

blizinu, konflikt, humor) te se sa sazrijevanjem ideje građanskog novinarstva

polako adaptiraju i svjetonazori medijskih radnika.

122 Istraživanje PEW centra provedeno u julu 2013. pokazalo je da skoro 40% ljudi koristi pravo ime na socijalnim mrežama, dvije trećine (66%) njih uz sadržaj koji objavljuju stavljaju svoju fotografiju, ravno polovina tačan datum svog rođenja a skoro trećina (29%) će podijeliti podatke za koju organizaciju rade/kojoj grupi pripadaju ili adresu na kojoj žive (30%). Petina (20%) ne krije ni pripadnost političkoj partiji. Podaci preuzeti sa http://www.pewinternet.org/2013/09/05/anonymity-privacy-and-security-online/ 2.6.2014. 123 Više na http://en.wikipedia.org/wiki/Wiki 9.6.2014. 124 Već pomenuti dnevni listovi koji su dopustili čitalaštvu da uređuje nekoliko stranica dnevnih izdanja. 125 Srpska organizacija građanskog novinarstva, radijska stanica VESTA


http://www.pewinternet.org/2013/09/05/anonymity-privacy-and-security-online/

http://en.wikipedia.org/wiki/Wiki


5. Peta faza građanskog novinarstva jesu online portali i udruženja građana-

novinara koja samostalno funkcioniraju. Nakon sinergijske faze građani-novinari

formiraju udruženja zasnovana na jeftinim, dostupnim i brzim medijskim

platformama novih medija. Ovo se može smatrati zrelom fazom građanskog

novinarstva koje je konačno oslobođeno ograničenja koje nude tradicionalni

mediji i profesionalni novinari i u ovoj fazi se ne suočava sa praksama (neko će

reći „problemima“) kao što su framing, gatekeeping ili uređivačkom politikom

koja ih je (možda) do tada sputavala. U zapadnim društvima ova faza je već

nekoliko godina uobičajena praksa. Online portali, koji su najčešće ekstenzija

udruženja građana, postaju prave medijske kuće koje slijede novinarsku praksu sa

bitnim distinkcijama u odnosu na profesionalnu medijsku praksu126. Vođeni

idejom community-žurnalizma, polugom koju im daje demokratsko okruženje i

položaj građanina u tom kontekstu te narastajućom ulogom građanskog aktivizma i

neoliberalnih teorija, udruženja građana-novinara postaju prepoznatljivi kreatori

medijskog sadržaja (često brendirani!) i, prema njihovom viđenju, činilac koji bi

se morao uzeti u obzir kada je riječ o medijski pismenoj i aktivnoj građanskoj

javnosti.

Primjeri ovih medija građanskog novinarstva u zapadnim demokratijama nalazimo

mnogo i već su neki pomenuti (OhMyNews iz Južne Koreje, CGNet iz Indije,

NowPublic.com iz Kanade, Zentralplus.ch iz Švicarske), a trenutno se lista

zemalja koje imaju portale bazirane isključivo na aktivnostima građana-novinara

povećala na dvocifren broj. Armenija127, Belgija128, Francuska129, Njemačka130 su

samo neke od mnogih zemalja koje imaju svoje zvanične portale građanskog

novinarstva131. Najveći broj ovih građanskih udruženja koja funkcioniraju na

principu građanskog novinarstva nalazi se u Americi (zasad je zabilježeno njih 25

od čega samo u Kaliforniji šest) i u realnom vremenu je pojavu portala ovog tipa

jako teško pratiti i klasificirati osim na nacionalnom nivou.

126 A o tome će biti riječi u posebnom poglavlju s akcentom na objektivnost/pristrasnost, etičke norme i lični otklon građana-novinara pri kreiranju i diseminaciji sadržaja – op. aut. 127 http://www.mynews.am/ 9.6.2014. 128 http://www.hbvl.be/limburg/hasselt 9.6.2014. 129 http://www.agoravox.fr/ 9.6.2014. 130 http://www.readers-edition.de/ 9.6.2014. 131 Cijela lista dostupna na: http://www.sourcewatch.org/index.php?title=List_of_citizen_journalism_websites 9.6.2014.


http://www.mynews.am/

http://www.hbvl.be/limburg/hasselt

http://www.agoravox.fr/

http://www.readers-edition.de/

http://www.sourcewatch.org/index.php?title=List_of_citizen_journalism_websites


6. Šesta faza – formiranje institucionaliziranih formi građanskih medija.

Posljednja faza u razvoju građanskog novinarstva jeste upravo institucionaliziranje

djelovanja građana-novinara. Građansko novinarstvu u ovoj – posljednjoj – fazi

prelazi sa isključivog web-djelovanja na djelovanje u okviru institucija

približavajući se tako ne samo tradicionalnim novinarstvom (sa imanentnim

ulogama urednika, editora i slično) već se tako dijelom identificiraju i sa

masovnim medijima de facto (budući da podrazumijevaju „određene tehnološke

konfiguracije“ te su „produkt lica koja zauzimaju izvjesne uloge“, ali i „prenose

informacije, zabavu i educiranje do masovne publike“ kako je to Lorimer odredio

u svojoj dobro poznatoj definiciji masovnih medija). Druga bitna odlika ove faze

jeste pojava (i kasnije gomilanje) profita, ali i korištenje tradicionalnih kanala za

dopiranje do velikog broja ljudi/publike u vidu korištenja novina, magazina,

radijskih, ali i televizijskih signala. Budžet ovih institucija je tako nerijetko jednak

budžetu medijskih kuća tradicionalnih medija (recimo pojedinih TV kuća), a

pojava profita nužno usložnjava medijsku situaciju u takvim organizacijama

budeći da se (dotadašnje) kvalifikacije medija građanskog novinarstva poput

„neprofitno“, „bez uticaja“, „transparentno“, „neovisno“ ozbiljno dovode pod znak

pitanja.

Među pomenute institucije ovog tipa treba svakako (opet) spomenuti

NowPublic.com iz Vancouvera s godišnjim budžetom većim od 10 miliona dolara.

Tu su još i televizijska stanica KFTY-TV iz Kalifornije koja je još od 2007.

cjelokupnu TV shemu prepustila građanima-novinarima da uređuju, snimaju, i

produciraju sadržaj koji će biti prikazan132. Tu se još može pomenuti i

DigitalJournal.com koji ima praksu raspodjele novca prikupljenog kroz

oglašavanje sa svojim novinarima (i to iz 200 zemalja svijeta!)133.

Identificirati medije građanskog novinarstva koji zadovoljavaju kriterije da bi bili

prepoznati kao institucionalizirani oblici građanskog novinarstva nije lak posao. Mnogi od

njih još uvijek funkcioniraju samo na osnovu diseminacije medijskog sadržaja online. Neki od

njih, kao pomenuti medijski servis građana u indijskoj plemenskoj zajednici Chhattisgarh,

baziraju se na radijskim i telefonskim signalima, ali nisu institucionalizirani – nemaju centar

132 Stewart, John (2007.) „TV News begins ackward dance with citizen journalism“, Tactics, California, str.17 133 Više o tome na http://digitaljournal.com/corporate/about_us.php 9.6.2014.


http://digitaljournal.com/corporate/about_us.php


diseminacije, nemaju uredničke funkcije niti su vođeni profitom. Zentralplus.ch iz Švicarske

(pored stalnih online aktivnosti i objavljivanja sadržaja) koristi čak i periodična printanja

izdanja za građane Luzerna i Luga, ali nema centralizaciju niti uredništvo u klasičnom smislu.

Ako se sve pobrojano uzme u obzir može se reći da je šesta faza građanskog

novinarstva u kojoj mediji građanskog novinarstva teže postati prepoznatljivi u smislu

tradicionalnih medija faza koja se još razvija i nema jasno određene i prepoznatljive značajke.

U narednom dijelu razmotrit ćemo stanje građanskog novinarstva u zemljama sa

stanjem napredne demokratije. Pretpostavka je da u zemljama kao što su Austrija, Njemačka,

Francuska i druge ne postoje značajnije prepreke za slobodno izražavanje mišljenja i

objavljivanje informacija u klasičnim/mainstream medijima pa da takve zemlje imaju i

drugačiji koncept građanskog novinarstva. Obrađeni su primjeri Austrije, Njemačke i

Francuske.

2.1.1. Građansko novinarstvo u zemljama napredne demokratije – primjer Njemačke

Građansko novinarstvo u Njemačkoj, kao primjeru naprednog demokratskog društva,

ima relativno značajnu ulogu u komunikacijskoj situaciji Njemačke. Iako je njemačka

blogosfera sa svojih 800 000 blogera (poređenja radi, Francuska sa 15 miliona stanovinika

manje ima više od 12 miliona blogera)134 poprilično blijed primjer građanskog medijskog

aktivizma, ne mogu se zanemariti činjenice da Njemačka ima razvijene i institucionalne

oblike građanskog novinarstva. Jedan od njih je i myHeimat.de135 koji se pojavio u isto

vrijeme – 2006. godine – kad i Reader's Edition pod pokroviteljstvom Netzeitunga. Reader's

Edition se pojavio kao njemačka verzija OhMyNewsa iz Koreje i baziran na potpuno

slobodnoj i besplatnoj platformi. Projekt menadžer Peter Schrink pojašnjava da je ovaj prvi

sajt građanskog novinarstva kreiran i stavljen u funkciju za dva i po mjeseca, a izgledom se

željelo postići da „jako liči na stranicu novina“136. Ukoliko se članak nekog autora koji objavi

sadržaj na Reader's Edition pokaže interesantnim, Netzeitung.de će otkupiti cijeli sadržaj

134 http://onlinejournalismblog.com/2007/12/13/online-journalism-atlas-germany-by-lorenz-lorenz-meyer/ 12.5.2015. 135 http://www.myheimat.de/ 12.5.2015. 136 http://english.ohmynews.com/articleview/article_view.asp?no=334391&rel_no=1 12.5.2015.


http://onlinejournalismblog.com/2007/12/13/online-journalism-atlas-germany-by-lorenz-lorenz-meyer/

http://www.myheimat.de/

http://english.ohmynews.com/articleview/article_view.asp?no=334391&rel_no=1


direktno od autora137. Ovo predstavlja vid saradnje između građana-novinara koji iz

alternativne i nekomercijalne sfere mogu preći u uređivanu, instucionaliziranu i komercijalnu

sferu.

S druge strane, myHeimat.de je sajt građanskog novinarstva regionalno orijentiran i

baziran na community novinarstvu. Njihov partner je medijska kompanija iz Ausburga pod

nazivom Gogol Medien. Ovisno od procijenjenog i iskazanog interesa Gogol Medien printa

sadržaj s online platforme i distribuira ga na lokalnom nivou u vidu novina i magazina138.

Brojevi su respektabilni kada se ima u vidu da je riječ o građanskom novinarstvu u printanoj

formi – 10 magazina sa 138 000 kopija, dnevna izdanja dosežu 130 000 primjeraka u

Hannoveru, te periodična izdanja u drugim njemačkim gradovima između 100 i 200 000

primjeraka jednom sedmično.

Dvije godine kasnije myHeimat.de je napravio sličan vid partnerstva sa

Heimatzeitungenom, lokalnim listom. Cilj je bio distribuirati sadržaj-generiran-od-strane-

korisnika preko printanih izdanja na području Njemačke koje nije bilo obuhvaćeno

građanskim novinarstvom. Projekat je, prema riječima menadžera, uspio, ali i ponudio velike

mogućnosti saradnje u pro-am139 modelu novinarstva. Konkretno, 300 do 400 medijski

aktivnih građana u jednom regionu su spremni da zabilježe događaj, ali i da se, ukoliko je

riječ o nečemu što zahtijeva dublji ili studiozniji pristup, drugi (profesionalni) novinari

uključe u priču veoma brzo140.

Primjer myHeimat.de kao hiperlokalnog modela građanskog novinarstva je odličan i

eklatantnan primjer community novinarstva u jednoj njemačkoj regiji. Stvorena je kritična

masa čitalaca i prosumera (aktivnih čitalaca i kreatora sadržaja) koji na području Augsburga,

te u dijelovima Bavarije i okolinu Hannovera funkcioniraju uspješno na platformi online

(besplatnih) medija te uz pomoć partnera uspijevaju doći i u printanoj formi do svojih čitalaca

(koji možda i nisu upoznati s konceptom građanskog novinarstva i donekle se nalaze izvan

„kulture vijesti“ u ovom smislu). Stotine hiljada primjeraka se printaju na dnevnoj i sedmičnoj

bazi, a pojedinci uključeni u vođenje projekta tvrde da imaju uspjeha. Međutim, postoje i

137 http://www.thewavingcat.com/2006/06/06/citizen-journalism-in-germany-netzeitung-launches-readers-edition/ 12.5.2015. 138 Bruns, Axel (2009): „Citizen journalism and Everyday life: Case study of myHeimat.de“, paper presented on conference „Future of journalism“, Cardiff, str. 5 139 Professional-amateur vid novinarstva, op. Aut. 140 Bruns, Axel (2009): „Citizen journalism and Everyday life: Case study of myHeimat.de“, paper presented on conference „Future of journalism“, Cardiff, 9-10. September 2009, str . 8


http://www.thewavingcat.com/2006/06/06/citizen-journalism-in-germany-netzeitung-launches-readers-edition/



ograničenja u smislu da ovaj model građanskog novinarstva nije zaživio u ostalim dijelovima

Njemačke i, što je možda najbitnije, zaobišao je München i Hannover kao centre regija u

kojima fungiraju. Odgovor nudi Martin Huber iz myHeimat.de kad kaže da su „naseljena

mjesta do 30 000 stanovnika jako privlačna za ovaj vid novinarstva zbog svog mikrokosmosa

i „isključenosti“ iz mega urbanih tokova i protoka informacija i ljudi kao što je to slučaj s

milionskim gradovima gdje je mnogo više promjena, fluktuacije...“141 te dodaje da ovaj vid

novinarstva, ako sudimo prema uspjesima myHeimat.de u ovom regionu Njemačke,

definitivno ima budućnost jer 30 miliona ljudi u Njemačkoj živi upravo u mjestima do 30 000

stanovnika što bi moglo predstavljati značajan dio komunikacijske stvarnosti Njemačke u

godinama koje dolaze.

2.1.2. Građansko novinarstvo u zemljama napredne demokratije – primjer Austrije

Građansko novinarstvo u Austriji ima, kao i na primjeru Njemačke, organizirane vidove

građanskog novinarstva. Građanski orijentirani mediji u Austriji su prilagođeni publici na

regionalnom nivou i imaju funkcionalne strukture. Regionalmedien Austria AG142, na primjer,

broji 250 000 "Regionauten" (njihov naziv za građanina novinara – saradnika) i redovno – na

dnevnoj bazi – objavljuje user-generated sadržaj u svojim publikacijama. Isto tako, prema

nekim istraživačima143, građani-novinari u Austriji mogu biti saradnici, ali često njihov

doprinos prolazi kroz urednički filter u medijskim organizacijama. Kao i u drugim zapadnim

demokracijama (npr. SAD), medijske kuće (koje su moderirane ili uređivane) često koriste

novinare-građane i njihov sadržaj (fotografije, video ili tekst) u njihovom medijskom

prostoru. Glavni razlog takvih materijala jeste, kako navode, nedostatak objektivnosti iako

često npr. tekst novinara-građanina i onaj nastao kao produkt rada profesionalnog novinara

broji skoro isti broj izvora144 (!). Također , građansko novinarstvo u Austriji je čvrsto vezano

za svoje lokalno područje. Neki izvori145 navode da gotovo svaka veća organizacija (škola,

sportski klub ili slično) u Austriji ima nekoga ko obavlja ulogu novinara-građanina.

141 Ibid, str. 9 142 Najveći medij građanskog novinarstva u Austriji – https://www.regionalmedien.at/ 22.1.2015. 143 www.gogol-publishing.de / en/leserreporter, grupa autora 23.1.2015. 144 Prema Reichu, Zvi, profesoru sa Ben Guiron Univerziteta – Högerl, Judith (2010): „An agency full of citizens? How news agencies cope with citizen journalism: Their concerns and strategies“, University of Oxford, Reuters Institute Fellowship Paper str. 6 145 Već pomenuta brošura gogol-publishing.de




2.1.3. Građansko novinarstvo u zemljama napredne demokratije – primjer Francuske

Ako je suditi prema pisanjima nekih medijskih kritičara i teoretičara u Francuskoj se

građansko novinarstvo pojavilo kao reakcija publike na rad medija i inače krizu novinarstva

koja je potresala ovu zemlju od početka XXI vijeka. Veza medija i moći nagrizala je tkivo

dobre informacije i nekoliko poznatijih novinarskih imena u Francuskoj je bilo prisiljeno

prestati se baviti novinarstvom zbog veza sa članovima vladajućih struktura146. Pad

tradicionalnih medija (ili bolje kazano, pad povjerenja u njihov rad) korespondirao je sa

rastom blogiranja i građanskog novinarstva. Među prvim sajtovima koji su obuhvatili

građane-novinare i omogućili im needitovano, necenzurisano i slobodno pisanje odnosno

objavljivanje sadržaja su AgoraVox147 i Cyberbougnat148. Kreatori sajta Cyberbougnat ističu

da je platforma orijentirana ka izražavanju ličnih mišljenja koja su često u kontradikciji s

mišljenjima drugi te dodaju da su nerijetko pisanja aktivnih građana-novinara

neprofesionalna, nemaju dubinu i katkad ne nude nikakvu informativnu vrijednost149.

AgoraVox je nešto kompleksnija platforma iako i ona nudi u potpunosti iste

mogućnosti publici-novinarima. Osnovana 2005. podine podrazumijeva jednu od prvih

evropskih inicijativa građanskog novinarstva na većem nivou i (prema podacima s njihovog

sajta) dostupni su već u Belgiji, Francuskoj i Italiji150. Godinu kasnije Mediametrie (institucija

za mjerenje internet publike u Francuskoj) objavljuje podatak da postoji 3.1 milion kreatora

sadržaja na webu151 što korespondira sa rastom zanimanja za građansko novinarstvo. Devet

godina kasnije najveći blog-provajder u Francuskoj – SkyRock – pruža impresivnu statistiku

od 27 miliona blogova (i nešto manje profila blogera što znači da neki možda imaju dva ili

više blogova) sa više od 654 miliona objavljenih članaka152 (!). Proliferacija medijskog

sadržaja online ipak se može odrediti trojako, smatra Jean-Francis Tetu: oni koji se smatraju

građanima-novinarima i rade u tom smjeru, profesionalci koji se uključuju u te tokove s

146 Grupa autora (2007): „Građansko novinarstvo – lijek za krizu masovnih medija?“, Univerzitet Blaise Pascal, str. 6 147 http://www.agoravox.fr/ 18.5.2015. 148 http://www.cyberbougnat.net/ 18.5.2015. 149 Grupa autora (2007): „Građansko novinarstvo – lijek za krizu masovnih medija?“, Univerzitet Blaise Pascal, str. 8 150 Ibid, str. 5 151 Rebillard, Franck (2007): „Participatory journalism, from ideology to practice“; Argumentum No. 6, Communication Information Society, Montreal, No. 6 str. 9 152 http://www.skyrock.com/common/footer.php?page=chiffres 19.5.2015.



http://www.cyberbougnat.net/

http://www.skyrock.com/common/footer.php?page=chiffres


namjerom da doprinesu objektivnosti i editori (medijatori)153. Sve tri kategorije se na kraju

susreću s publikom koja ima zahtjeve u vezi s etikom profesija, objektivnosti i nepristrasnosti

pri izvještavanju.

Najnoviji podaci o povjerenju medijske publike u Francuskoj ne daju ohrabrenje

tradicionalnim medijima – polovina ispitanika ne vjeruje da ono što mainstream mediji

prikazuju se zapravo nije desilo ili nije desilo na način na koji je prikazano154. Isto

istraživanje potvrđuje da građanski mediji u tom ambijentu dobivaju na kredibilitetu koji

uređivani mediji sve više gube. U Francuskoj se, za razliku od primjera Njemačke i Austrije u

kojima se građansko novinarstvo pojavilo dijelom potrebe regiona za pokrivanjem događaja

koji ne pronalaze put do mainstream medija, a dijelom iz potrebe građana da doprinesu

pluralizmu medijske slike zemlje, građansko novinarstvo pojavilo kao rezultat nepovjerenja u

uređivane medije. Brojne afere, komercijalizacija industrije vijesti i pad povjerenja generalno

u tradicionalne medije pomjerili su publiku ka online kreiranju sadržaja te doveli do toga da

Francuska u odnosu na broj stanovnika ima neupitno natprosječan broj blogera koji se

uključuju u komunikacijske (ali i demokratske tokove) kako bi doprinijeli razrješenjima

neizvjesnosti i obavljali posao novinara na svoj – neuređivan i slobodan – način.

Nakon kratkog pregleda stanja građanskog novinarstva u zemljama sa stanjem

napredne demokratije te konceptom građanskog novinarstva odnosno medijskog aktivizma

građana tamo gdje ne postoje značajnije (strukturalne, ustavne ili zakonske) prepreke za

slobodno izražavanje stavova i mišljenja u medijima trebamo razmotriti i stanje građanskog

novinarstva u zemljama koje ne uživaju takvo stanje demokratije kao već pomenuti primjeri.

U ovom dijelu slijedi pregled građanskog novinarstva u zemljama sa insuficijencijom

demokratije: konkretno, nekoliko zemalja sa Afričkog kontinenta te poseban slučaj

građanskog izvještavanja tokom socijalnih nemira u Iraku 2003. godine.

153 Jean-Francois Tetu (2008): "From" public journalism "to" citizen journalism "," Communication issues, Presses University de Nancy, str. 72. 154 Grupa autora (2014): „Médias citoyens : réconcilier médias et démocratie“, str. 1



2.1.4. Građansko novinarstvo u zemljama s insuficijencijom demokratije – primjer Afrike

Etničko nasilje u Keniji 2008. godine imalo je dvojaku medijsku pažnju tj. može se reći

da je medijska stvarnost Kenije bila dvostruko determinirana; neki mediji su odlučili pratiti

zbivanja u zemlji prikazujući ih onoliko objektivno koliko je dopuštala uređivačka politika sa

jakim etničkim predznakom dok su drugi radije ignorirali realnost i emitirali sapunske opere i

sportske prenose (!). Steći sliku o stvarnosti i dešavanjima je bilo teško preko medijske slike

stvarnosti koja je, kako se iz priloženog vidi, ostavljala ogroman informacijski procjep budući

da su relevantne informacije bile ili nedostupne ili pak dubiozne. Ovaj komunikacijski sumrak

značajno je rasvijetlila medijska web-platforma koja bi se mogla definirati kao platforma

građanskog novinarstva – njeni protagonisti su bili kenijski top-blogeri155 koji su ovoj

platformi za razmjenu i prenos informacija online dali ime „Ushahidi“ iliti „Svjedočenje“ u

slobodnom prevodu. Ova platforma se bazirala na korištenju sadržaja koji je dolazio od

građana: tekstualne poruke, sadržaj sa socijalnih mreža Twittera i Facebooka te blogova.

Tokom krize156 građani su koristili svoje mobilne telefone da zabilježe video sadržaj ili

fotografije koje bi dijelili online; na taj način su građani postajali novinari.

Uganda je drugi primjer gdje je „blogiranje“ kao forma građanskog izvještavanja

doprinijela smanjenju neizvjesnosti odnosno preuzela dio uloge u afričkom medijskom

prostoru. Iako na lokalnim jezicima, blog u Ugandi je srušio tradicionalne barijere i postao

servis za razmjenu informacija između urbanih zajednica.

U Istočnoj Africi profesionalni novinari su također vlasnici/urednici svojih blogova

koji, za razliku od sadržaja mainstream (ili tradicionalnih) medija, nemaju cenzuru i

diseminiraju informacije, komentare i članke katkad suprotne od onoga što se može pročitati u

tradicionalnim medijima. Paralelno sa tom praksom rastao je i broj neinstitucionalnih medija

građanskog novinarstva (u prvom redu blogova, a potom i drugih platformi). Mnoge novine u

Africi su bile ohrabrene ovim trendom pa su svoju informativnu ponudu obogatili i sadržajem

na webu koji je omogućio dvosmjernu komunikaciju (feedback, komentare, dodavanje

155 To su Ory Okolloh, Erik Hersman, Juliana Rotich i David Kobia – prema Fackson, Banda (2010) „Citizen journalism and Democracy in Africa“, School of Journalism & Media Studies, Rhodes University str. 54 156 Kriza je nastupila nakon neregularnosti u izborima 2007. godine.



sadržaja) i tako trasirao put ne samo za građansku participaciju u informacijskim tokovima

već i „demokratizaciju sadržaja vijesti preko građanskog novinarstva“.157

Afrička studija o građanskom novinarstvu ukazala je na nekoliko zanimljivih

indikatora; pored narastajuće uloge ovog vida informiranja javnosti te demokratizacije

sadržaja vijesti zabilježeni su i pomaci aktera građanskog novinarstva ka profesionalnom

novinarstvu. U sadržaju koji su neki protagonisti ovog novinarstva generirali je sadržavao

inkliniranje ka visokim standardima verifikacije informacije prije objave te tendenciju da se

generira sadržaj tzv. “visokog nivoa” koji bi zapravo bio na nivou mainstream medija. S

druge strane, mainstream mediji su morali odgovoriti u vidu ponovnog promišljanja o

strategijama koje primjenjuju, ali i usputnom usavršavanju kroz specijalizaciju ne samo o

nekim temama nego i o načinu na koji funkcionira građansko novinarstvo.

Mzalendo.com (Svahili za “patriot”) je jedna od platformi koja je zasnovana na

postulatima građanskog novinarstva – volonterska organizacija, formirana s ciljem da

obezbijedi informacije o radu parlamenta i da garantira pravo i mogućnost građana da

postavljaju pitanja parlamentu. Ne postoji klasično uređivanje, a dvije osobe koje moderiraju

sadržaj jesu zapravo i kenijski top-blogeri. Pored pomenute platforme Ushahidi potrebno je

pomenuti i WOUGNET (Women Of Uganda Network) kao platformu građanskog novinarstva

koja je zapravo usredsrijeđena na probleme žena u ruralnim zajednicama, a koje svoj sadržaj

postavljaju koristeći mobilne telephone I internet. Diskusijske grupe unutar ove platforme su

jedan od faktora koje su osnažile razvoj građanskog novinarstva u Ugandi (kako se navodi u

studiji).

Međutim, ovo su rijetki primjeri uspješnih platformi građanskog novinarstva u

Africi. Uglavnom novinarstvo kao profesija zaostaje za zapadnim kulturama, a nerijetko je u

direktnoj vezi sa vladajućim režimima: Maroko, Alžir i Tunis još uvijek zaostaju, a sloboda

štampe je zasad samo misaoni concept. U Maroku, preveniranje medija u promociji

pluralističkog prostora, podržavanja uspona nezavisne misli i aktivnog građanskog društva još

uvijek je praksa i tradicionalni mediji su pod jakom (mada nekad naizgled ne direktnom)

157 Fackson, Banda (2010) „Citizen journalism and Democracy in Africa“, School of Journalism & Media Studies, Rhodes University str. 55



kontrolom vladajućih struktura158 . Iako je trećina stanovništva ove zemlje (oko 10 miliona

građana) spojena na web rad blogera se nadzire te njihovi članci i komentari ni u kojem

slučaju nisu niti slobodni niti imaju odlike nesputavanog građanskog medijskog aktivizma.

Tunis je također još jedan negativan primjer kad je u pitanju sloboda štampe (ali i

građanskih sloboda). Predsjednik Zine El Abidine Benali je došao na vlast 1987. godine i od

tada ova zemlja konstantno u izvještajima UN-a ima negativan indeks slobode štampe,

narušavanja ljudskih prava, zatvaranja novinara kao i njihovo zastrašivanje i zlostavljanje.

Čak i neki blogeri su suočeni sa zatvaranjem zbog kritičkih stavova koje su podijelili online.

Alžir se, u poređenju sa pomenutim Tunisom i Marokom, doima kao zemlja slobodnih

medija i slobodne štampe. Postoji 80 printanih izdanja, a čak 74 su privatna. Iako ne postoje

prijetnje zatvorskim kaznama i zastrašivanjem postoji prijetnja globom ili ekonomskim

sankcijama ukoliko se novinari ogriješe o etično izvještavanje. Blogosfera je jako razvijena i

ne postoje restrikcije ni u jednom vidu generiranja i diseminacije sadržaja. Posebno je aktivan

politički blogging159, a lista blogova koji su baza građanskog novinarstva u ovoj afričkoj

zemlji se upotpunjava sa: Algerie Decouverte (historijski, prirodni i geografski potencijal

zemlje); Algerie Femme (blog posvećen ženama); Hoggar Infos (o historijskoj zaostavštini

Alžirske Sahare); kherdja (blog posvećen mjestima vrijednim posjete, ishrani i shoppingu u

zemlji) te Lekra3 (satira i trač).

Konvencionalno novinarstvo je (u Africi) svojim sadržajem razočaralo građane, ali i

„upropastilo“ vjerovanje i nade u medijski sektor. Politički pritisci, nerazvijena svijest

javnosti, sputavanje slobodnog djelovanja medija su samo neki od značajnijih faktora u cijeloj

priči. U toj klimi građani su se okrenuli ka građanskom novinarstvu; iako u zametku neki

primjeri su veoma svijetli i demonstracija su ne samo inovativnosti, motiviranosti i

energičnosti nego i educiranosti (primjer projekta Faycal Anseur’s). U lošoj političkoj klimi

koju odlikuje ili totalno odsustvo ili privid demokratskih praksi je jako naivno očekivati

158 Marokanski kralj Muhamed VI je odličan primjer; iako se Zapad nadao oslobođenju štampe i promociji slobode medija sva očekivanja su splasnula nakon što su neki novinari osuđeni na po deset godina zakona jer su objavili „osjetljive podatke o zdravlju kralja i članova kraljevske obitelji“. Iako je kralj Muhamed nastojao ublažiti ovu strogu presudu formiranjem vijeća za nadzor audio-vizuelnih medija 2005. (što je, istina, omogućilo otvaranje nekoliko novih „nezavisnih“ medijskih kuća u vodu televizijskih kanala i radijskih stanica) medijska situacija u Maroku je još uvijek pod striktnom kontrolom koja se može pratiti do kraljevih bližih saradnika. Iako je diskutabilno, nalazi nezavisnih studija potvrđuju da je promjena medijske slike Maroka bila (nažalost) samo kozmetička a da se samo nastoji promovirati pozitivan medijski imidž kralja Muhameda a postrani ostaviti sve građanske poteškoće i brige. – ibid, str. 48. 159 www.agirpouralglerie.com 11.3.2014.



medijske slobode i građanski aktivizam. Praksa građanskog novinarstva po defaultu zahtijeva

politički sistem koji je (barem načelno ili u teoriji) zasnovan na demokratskim vrijednostima

uključujući tu medijski i politički pluralizam. Takva situacija nije u većini afričkih zemalja.

Svijetli primjer Alžira (koji se prema nekim istraživanjima još uvijek nalazi u stanju

tranzicije) još uvijek ne ispunjava želje građana, ambicije i očekivanja kad je u pitanju

medijski sektor. Novinari su u ovakvoj konstelaciji percipirani kao agenti demokratije, oni

koji promoviraju, ali u isto vrijeme i educiraju i informiraju građane. Njihov doprinos u

jačanju demokratskih principa i vrijednosti još uvijek kao temelj koristi

konvencionalne/tradicionalne medije dok su web-bazirani mediji na periferiji medijske

stvarnosti Alžira (iako imaju možda ponajveću slobodu i potencijal za djelovanje). Građansko

novinarstvo naslonjeno na online resurse je marginalizovano i predstavlja zapravo kozmetički

dodatak alžirskoj medijskoj slici.

Situacija sa građanskim novinarstvom na jugu Afrike – konkretno u Južnoafričkoj

republici – je bitno drugačija. U Johannesburgu postoji aktivni program građanskog

novinarstva (CJA) sponzoriran od EU, a cilj mu je balansirano i objektivno izvještavanje iz

lokalnih zajednica sa naglaskom na marginalizirane grupe (žene pogotovo) te rad na

rješavanju problema i širenju informacija vezanih za AIDS, HIV, zaštitu prava djece i sl. Iako

mu je sjedište u Johannesburgu program je (pored Južnoafričke republike) implementiran u

Tanzaniji, Zambiji, Zimbabveu, Mozambiku i Ugandi. Iako moderno koncipiran i

profesionalno osmišljen nedostajala mu je baza u vidu medijski pismenih i tehnički

kompetentnih građana koji bi predstavljali jezgru građana-novinara. Nakon višesedmičnih

treninga, identificiranja problema, uspostavljanja strategija, logističke podrške i edukacije

budućih protagonista građanskog novinarstva u pomenutim zemljama na jugu Afrike rezultat

je bio prilično razočaravajući; većina onih koji su uzeli „aktivno“ učešće u ovom programu su

ili neaktivni ili prilično pasivni kad je u pitanju generiranje sadržaja. Iako se koriste

socijalnim mrežama, mobilnim tehnologijama, webom i digitalnim platformama ogroman

broj sudionika u cijeloj priči je ostao pasivan. Naravno, postoje izuzeci koji su potvrdili

pravila da neki ne moraju biti visoko educirani da bi koristili gadgete ili objavljivali priče

online160.

160 Jedan farmer je napisao zanimljivu priču koja ga je učinila pobjednikom te godine u konkursu za najbolju priču u okviru programa Citizen Journalism in Africa – op. Š.H.



Zaključak koji se nameće nakon analize studije slučaja građanskog novinarstva na

Afričkom kontinentu (što vjerovatno može biti transponirano na globalni nivo) i prakse

građanskog novinarstva jeste da građansko novinarstvo ovisi o sljedećim faktorima:

• Stepen demokratizacije i ostvarenja građanskih sloboda (sloboda štampe i izražavanja);

• Dostupnost tehnologija kao što su mobilni telefoni, smartphonei, laptopi i internet;

• Stimulativno ekonomsko okruženje koje bi privuklo oglašivače ka novim medijskim

platformama;

• Kompjuterska pismenost;

• Lakoća pri produkciji i diseminaciji sadržaja građanskog novinarstva;

• Saradnja sa tradicionalnim medijima i podrška u obradi i diseminaciji sadržaja.

Demokratski pluralizam, sloboda izražavanja i sloboda komunikacije uopšte je

conditio sine qua non fungiranja ne samo građanskog novinarstva nego novinarstva uopšte. U

zemljama gdje je stepen demokratizacije odnosa (i imanentno tome, stepen slobode štampe)

nizak ne postoji (građansko) novinarstvo u pravom obliku. Sloboda misli i izražavanja je

sputana, a građanski medijski aktivizam je spriječen u korijenu. Ovakve zemlje vjerovatno

imaju i problem sa postojanjem aktivne javnosti.

Dostupnost tehnologija podrazumijeva ne samo ekonomsku moć građana već i potrebu

za istim. Naravno da je upotreba ovih tehnologija dosta smanjena u ruralnim područjima gdje

ne postoji svijest za značajem i potencijalom komunikacijskih mogućnosti, ali također negdje

je i standard koji onemogućava posjedovanje ovakve opreme na niskom nivou. Također,

uslov bez čijeg ispunjavanja je nemoguće govoriti o građanskom novinarstvu je svakako

tehnički preduslov.

Stimulativno ekonomsko okruženje koje bi privuklo oglašivače novim medijskim

tehnologijama izostaje tamo gdje je stepen penetracije weba i web-baziranih platformi nizak

ili tek u povoju. Zemlje sa 30%-tnom pokrivenošću internetom tek otkrivaju potencijal weba i

web oglašivanja i trend sa Zapada će se vremenom transponirati i na njihov ekonomski

sistem.

Kompjuterska pismenost i lakoća u generiranju i diseminaciji sadržaja na webu su dva

faktora koja se mogu zajedno elaborirati. Kompjuterska pismenost je u relaciji sa pismenošću



stanovništva koja je konkretno u slučaju Afrike loša161. Ako se zna da je veliki broj afričkih

zemalja suočen sa nepismenošću (polovina afričkih zemalja ima stopu pismenosti manju od

50%) ne iznenađuje činjenica da je kamen spoticanja u funkcionisanju građanskog

novinarstva upravo tehnička (kompjuterska) inkompetencija.

Saradnja sa tradicionalnim medijima (ranija pomenuta kao sinergijski efekat građanskog

novinarstva i uređivanog-profesionalnog novinarstva) je još jedan od bitnijih uslova da bi se

građansko novinarstvo etabliralo kao generator vijesti i informacija. Pomenuti su slučajevi u

kojima se profesionalni novinari zaposleni na tradicionalnim (mainstream) medijima (a

suočeni sa mogućim sankcijama, kaznama, disciplinskim postupcima, ali nerijetko i sa

zatvorom/zastrašivanjem) bave novinarstvom skriveni u blogosferi ili iza web-platformi gdje

slobodno diseminiraju sadržaj za što ne bi imali priliku u svojim medijskim kućama. Drugi

pak ostaju u domenu weba i događaja lokalnog karaktera (primjer WOUGNET-a) dok su se

neki specijalizirali samo za političko izvještavanje i komunikaciju građana sa političkim

strukturama (Mzalendo.com). Njihova veza sa tradicionalnim medijima ne postoji u smislu

simbioze ili sinergije već u smislu dopune tamo gdje su tradicionalni mediji stali; funkcija

ovih platformi upravo nadilazi zadaću i namjenu profesionalnih novinara koji, kako se na

jednom mjestu navodi u studiji o stanju građanskog novinarstva u Africi, koriste ove

platforme kao izvore informacija da bi dobili dublji uvid u pravu problematiku lokalnog

stanovništva i eventualno odgovorili zahtjevima publike u nekom budućem zadatku.

2.1.5. Uloga građanskog novinarstva u Iraku

Primjer građanskog novinarstva i njegovu ulogu u demokratskim promjenama

možemo naći i u Iraku. Mainstream mediji, poput CNN-a ili BBC-a te drugih koji uglavnom

zorno prenose vijesti sa Bliskog Istoka, nisu objavili vijest o velikim protestima Iračana o

bombaškim napadima u njihovoj zemlji. Eklatantan primjer demokratije u zemlji čiji je režim

još uvijek (ako je suditi prema prikazu mainstream medija) često definiran kao diktatorski,

161 Stepen nepismenosti je još uvijek visok u afričkim zemljama. Na primjer, u Alžiru je 23% (skoro 9 miliona) stanovništva nepismeno a u Tunisu trećina stanovništva. U Maroku su brojke još upečatljivije: 40% od 36 miliona stanovništva je nepismeno. Sudan prednjači na ovoj nepopularnoj listi sa samo 27% pismenog stanovništva a slijede ga Niger (28%), Sierra Leone (35%), Etiopija i Senegal (39%), dok većina afričkih zemalja ima polovičnu stopu pismenosti. – izvor: ibid, str. 49 i http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_literacy_rate 11.3.2014.


http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_literacy_rate


zatvoren i konzervativan New York Times nije zabilježio. Hiljade Iračana je 10. decembra

2003. marširalo kroz Bagdad162 – ono što je manje poznati jeste da je blogerska zajednica163 u

Iraku pozivala na ove demonstracije danima prije samog događaja jer se ispostavilo da je to

najbolji način aktiviranja svijesti i akcije kod onih koji su se i odazvali.

Ovaj primjer nije usamljen. Razmjena informacija između građana-novinara i

medijskih organizacija je bila od značaja tokom Iračkog rata tj. invazije Amerike.

Konzumenti informacija su svojim inputima imali značajan uticaj na izgled onoga što se

pojavljivalo u tradicionalnim medijima prema Natalie Fenton164.

Novija historija je također dala primjer koliko građansko novinarstvo u Iraku

doprinosi medijskoj deblokadi Iraka, ali i upućuje na značajnu činjenicu – samo najkrvaviji

događaji nađu put do velikog auditorijuma. O ostalim događajima165 možete pročitati samo

na blogovima Iračana. Većina njih piše na engleskom jeziku kako bi (svjetska) javnost mogla

iz prve ruke od građana koji su svakodnevno na ulicama pratiti dešavanja u Iraku166, a neki

popularni blogovi su otvoreni neposredno nakon pada režima Sadama Husseina. U sva tri

pomenuta slučaja građansko novinarstvo osim što je u mogućnosti pružiti sinergijski odnos sa

tradicionalnim medijima prije svega predstavlja „prozor“ u realni svijet građana koji žive u

Iraku i to pravovremeno – onda kada su mainstream mediji ili nesvjesni promjena koje se

dešavaju (irački protesti iz decembra 2003.) ili kada ih jednostavno promjene ne zanimaju jer

nisu posebno „atraktivne“ za medijski prostor medija Zapada (bombaški napadi i militantska

gerilska razmjena vatre koja je svakodnevna na ulicama Iraka, ali gdje do širokog –

masovnog – auditorijuma dolaze samo najkrvaviji događaji).

162 Gillmor, Dan (2004): „We the media“, O'Reilly Media, str. 136 163 Najbolji primjer jeste irački blogger imena Zeyad koji je pokazao pravu snagu građanskog novinarstva i čiji je blog bio smatran vjerodostojnim i tačnim izvorom informacija te se, prema navodima, provjeravao prije nego li zvanični izvori informacija poput CNNa i BBC-a koji su kasnije preuzeli medijsko pokrivanje događaja. Ljude iz drugih zemalja je zanimalo „iz prve ruke“ kakva je situacija u Iraku, šta se dešava i koje su reperkusije po živote ljudi tamo. Na ovom primjeru, korisnik informacija je zaista i postao kako konzument tako i producent – ibid, str. 137 164 Fenton, Natalie (2009): „New media, Old News: Journalism and Democracy in the Digital Age“, Sage publications, str. 10 165 S manjim brojem tijela – op. Aut. 166 „U prosjeku 11 ljudi umire svaki dan u Iraku od posljedica eksplozija bombi, međusobne razmjene vatre suprotstavljenih grupa i slično ali o tome mediji sa Zapada ne pišu“ – http://newamericamedia.org/2011/06/new-wave-of-iraqi-bloggers-cover-stories-ignored-in-the-west.php 13.1.2016.


http://newamericamedia.org/2011/06/new-wave-of-iraqi-bloggers-cover-stories-ignored-in-the-west.php


2.1.5.1. „Arapsko proljeće“ i građansko novinarstvo

Kada govorimo o demonstraciji potencijala i promjenama koje mogu napraviti

građani-novinari u kriznim situacijama nezaobilazno je i – „Arapsko proljeće“. Poznato još i

kao „Twitter-revolucija“, „Arapsko proljeće“ su mnogi analitičari167 prepoznali kao

specifičan slučaj ne samo diseminacije informacija i medijskih sadržaja putem socijalnih

medija već i kao slučaj organiziranja masa putem socijalnih medija168. Paralelno s novinarima

mainstream medija, blogeri, građani i svi aktivisti okupljeni s ciljem djelovanja u pravcu bolje

informiranosti i organizaciji građana Egipta, ali i informacijske deblokade o događanjima u

Egiptu na svjetskoj medijskoj sceni169. Hipoteza da mainstream mediji jednostavno nisu

dovoljni da daju potpunu medijsku sliku o dešavanjima u kriznim područjima je na primjeru

„Arapskog proljeća“ potvrđena. Milioni „tweetova“ su podijeljeni na globalnoj mreži, a neki

novinari respektabilnih medijskih kuća su temeljili svoje priče na kompilaciji dostupnih

poruka na twitteru170. Zaključak Castellsa je (da se nakon cijelog socijalnog pokreta koji je

zadesio Tunis, Egipat, Libiju i Siriju) da je „novi sistem masovne komunikacije u vidu

svojevrsne mješavine rođen i to na bazi interaktivne televizije, interneta, radija i mobilnog

komunikacijskog sistema (GPRS)"171. Kako kaže profesor novih medija sa Zayed univerziteta

u Abu Dabiju „smartphonei su pomogli u (medijskom) pokrivanju „arapskog proljeća“ na

način na koji tradicionalno novinarstvo to nikad ne bi moglo“172. Naravno, cijeli fenomen

167 Zamith, Rodrigo, Lewis, C. Seth, Hermida Alfred (2012): „Sourcing the Arab Spring: A Case Study of Andy Carvin’s Sources During the Tunisian and Egyptian Revolutions“, Paper presented at the International Symposium on Online Journalism in Austin, TX, April 2012 Storck, Madeline (2011): „The Role of Social Media in Political Mobilisation: a Case Study of the January 2011 Egyptian Uprising“, University of St Andrews, Scotland Hamdy, Naila (2010): „Arab media adopt citizen journalism to change the dynamics of conflict coverage“, American University in Cairo Group of authors (2013): „The role of social media in the Arab uprisings – past and present“, WESTMINSTER PAPERS in communication and culture VOLUME 9 / ISSUE 2 / APRIL 2013 Duffy, J. Matt (2012): „Smartphones in the Arab spring“, Zayed University, Abu Dhabi, United Arab Emirates. Benkirane, Reda (2012): „The Alchemy of Revolution: The Role of Social Networks and New Media in the Arab Spring“, Geneva Centre for Security Policy, Geneva 168 Johnny West (2011): „Karama!“, Heron Books, London , str. 145 prema Storck, Madeline (2011): „The Role of Social Media in Political Mobilisation: a Case Study of the January 2011 Egyptian Uprising“, University of St Andrews, Scotland str. 19 169 Zamith, Rodrigo, Lewis, C. Seth, Hermida Alfred (2012): „Sourcing the Arab Spring: A Case Study of Andy Carvin’s Sources During the Tunisian and Egyptian Revolutions“, Paper presented at the International Symposium on Online Journalism in Austin, TX, str- 4-5 170 Ibid, str 6 171 Ibid, str. 12. 172 Duffy, J. Matt (2012): „Smartphones in the Arab spring“, Zayed University, Abu Dhabi, United Arab Emirates, str. 1



imao je i svoje ne tako dobre strane jer su demonstranti iz Egipta i Tunisa razmjenjivali i

savjete kako naprave suzavac, zaustave tenk i mnoge druge, u tim prilikama, upotrebljive

informacije173. Pristup internetu je u jeku socijalnih nemira blokiran od strane režima Hosni

Mubaraka, što dovoljno govori koliko su u ovom trenutku vladajuće strukture bile svjesne i

shvatale zaozbiljno građanski medijski aktivizam. „Prestrašeni novim alatima Twittera i

Facebooka, ali i necenzurisanim medijima poput Flickra, yFroga i Youtuba, režim je odlučio

platiti milione štete koje je pretrpila ekonomija samo da bi uskratio demonstrantima ključno

oružje – sredstva komunikacije“174. Snaga socijalnih medija i njihov momentum je toliko bio

jak da su i pored blokade internet provajdera stotine hiljada (navodi se podatak od 250 000

demonstranata) bile okupljene na Tahrir skveru i danima u sličnom broju dolazile na proteste.

Pojačani pritisak javnosti i sve veće okupljanje građana na ulicama je naposljetku uzrokovalo

odstupanje Mubaraka s vlasti 11. februara.

Osnaženi uspjesima u Tunisu i Egiptu, stanovnici Libije i Sirije su slijedili primjer.

Koristeći platforme novih medija, smartphone, socijalne mreže i stanje općeg nezadovoljstva

režimom kopirali su medijske algoritme svojih susjeda. Iako prilično sporije te uz mnogo

veću upotrebu sile i oružane sukobe sa pristalicama režima, građani Libije i Sirije su uspjeli

da svrgnu Assada i Gadaffija. Profesor Zayad ističe da je „u ovim zemljama građansko

novinarstvo bilo iznimno bitno jer su rad profesionalnih novinara kontrolirali režimi“175. Iako

lošeg kvaliteta, video-snimci i fotografije iz ovi područja su bili jako korisni te su i

mainstream medijske kuće (poput Al Jazeere) preuzimali ovaj materijal i prikazivali ga u

svojim informativnim emisijama. Al Jazeera je također otvorila vrata sadržaju mnogih

građana-novinara koji su željeli da podijele zabilježeni sadržaj sa ovom medijskom kućom

koja je, kroz Youtube kanal napravljen samo za ovu priliku, omogućila dijeljenje na

globalnom nivou176.

„Arapsko proljeće“ demonstriralo je potencijal, ali i snagu socijalnih medija, novih

komunikacijskih platformi i građanskog novinarstva zapravo. Mnogi analitičari potvrdili su

da je jako značajnu ulogu u svrgavanju diktatorskih režima odigralo upravo građansko

novinarstvo te protagonisti (zovu ih još i aktivistima) koji su bili svjesni snage neformalnih,

173 Storck, Madeline (2011): „The Role of Social Media in Political Mobilisation: a Case Study of the January 2011 Egyptian Uprising“, University of St Andrews, Scotland, str. 22. 174 Idle & Nunns 2011, 59 prema ibid, str. 23 175 Duffy, J. Matt (2012): „Smartphones in the Arab spring“, Zayed University, Abu Dhabi, United Arab Emirates, str. 2 176 Hamdy, Naila (2010): „Arab media adopt citizen journalism to change the dynamics of conflict coverage“, American University in Cairo, str. 3.



alternativnih i novih komunikacijskih tokova. Svjesni da su mainstream mediji u pomenutim

zemljama često sputani režimom i profesionalni novinari prisiljeni da budu neprofesionalni,

aktivisti se okreću Twitteru, ali i Facebooku, Youtubu, Flickru i drugim servisima za

dijeljenje tekstualnog sadržaja, a potom i fotografija i video-snimaka. Mnoge medijske kuće

poput Al Jazeere, ali i Washington Posta i New York Timesa otvaraju svoj medijski prostor za

izvještavanje bazirano na građanskom novinarstvu i informacijama često baziranim na

direktnom, needitovanom izvještavanju građana preko socijalnih medija. Ono što je također

značajno u slučaju „Arapskog proljeća“ jeste činjenica da su socijalni mediji poslužili i kao

sredstvo za organizaciju, okupljanje i djelovanje jako velikog broja ljudi.

Demokratizacija odnosa te medijska sinergija u vidu građanskog novinarstva u

pomenutim primjerima može se stratificirati u tri nivoa:

- Blogeri/građani-novinari (prvi) objave vijest, ali novinari su ti koji pruže verifikaciju;

- Blogeri/građani-novinari pruže informaciju, ali novinari vrše filtraciju i

- Blogeri/građani-novinari daju trenutnu informaciju, ali novinari omoguće pogled „u

dubinu“.

Građani-novinari su u primjerima Afrike, Iraka i „Arapskog proljeća“ demonstrirali

značajnu moć i potencijal alternativnih vidova informiranja. Zemlje čije političko uređenje se

čak ni deklarativno ne može nazvati demokratskim pokazale su da ne mogu kontrolirati

građane-novinare i alternativne protoke informacija čak i kada kontroliraju mainstream

medije. Informacije koje iz ovih kanala dolaze su nekad i jedini (objektivni) izvori

informacija povodom kriznih situacija. Istraživanje je – dijelu rada gdje se nalaze rezultati –

pokazalo da je slična situacija i sa građanskim novinarstvom tokom socijalnih nemira u Bosni

i Hercegovini iz juna 2013. i februara 2014.

Neučinkovitost medija, neprofesionalnost ili medijska hendikepiranost u vidu kontrole

od strane države ili centara moći preduslovi su za pojavu medijskog građanskog aktivizma –

prostije kazano, vrijeme kada „obični građani uzimaju stvari u svoje ruke“ te postaju novinari,

fotografi, snimatelji, producenti, režiseri i mediji diseminacije zabilježenih sadržaja kako bi

prenijeli (svoju) medijsku sliku onako kako to oni vide – needitovano, neobrađeno te koliko je

moguće više vjerno.

Pobrojani i elaborirani slučajevi su primjeri kako građansko novinarstvo u aktuelnoj

novomedijskoj situaciji nastaje kao posljedica krize demokratije (ali ne isključivo samo kao



kriza demokratije nego i kao kriza bilo kog političkog sistema!) ili je direktno vezano za

periode kriza, nemira ili dešavanja koja uključuje ili velike događaje ili događaje u kojima

učestvuje veliki broj ljudi. To u krajnjoj liniji podržava dio hipoteze da je građansko

novinarstvo ovisi od stanja demokratije – koje se često može okarakterisati kao kriza

demokratije.

Međutim (a kako se često u praksi može i uočiti) opravdano se nameće hipoteza da

građansko novinarstvo bez augmentativne poluge profesionalnog-uređivanog novinarstva ne

može iskoristiti potencijal niti momentum koji ima i da je sinergijski odnos nužan ukoliko

mehanizam medijskog uticaja na procese demokratizacije želi biti učinkovit.

2.1.6. Građansko novinarstvo u BiH – poređenje s naprednim demokratijama

Pomenute faze građanskog novinarstva kroz koje je moguće (donekle) pratiti stanje,

razvoj i prirodu rada građanskog novinarstva u Bosni i Hercegovini kao zemlji u tranziciji u

postkomunističkom ambijentu teško je pratiti, a još teže klasificirati. Ukoliko bismo tražili

prepoznatljive indikatore mogli bismo reći da Bosna i Hercegovina ima predstavnike u svih

pomenutih pet faza građanskog novinarstva. Međutim, situacija je znatno kompliciranija s

obzirom na to da u Bosni i Hercegovini nedostaje postojanje aktivne, građanske javnosti koja

bi de facto bila nosilac aktivnosti građanskog novinarstva. To znači da, iako u Bosni i

Hercegovini postoje i socijalni mediji i blogovi kao i (donekle) sinergija tradicionalnog

novinarstva sa građanskim novinarstvom (ili barem njegovim rudimentarnim oblicima kao što

je objavljivanje fotografija te audio ili video zapisa) odgovor u kom stanju je građansko

novinarstvo u BiH, trenutno je komplikovan i mora biti temeljen na empirijskim postavkama

koje slijede u nastavku rada. Međutim, moguće je teorijski uporediti (neke) prepoznatljive

forme građanskog novinarstva u zapadnim društvima sa onim očitim i(li) pojavnim u Bosni i

Hercegovini.

Prva faza građanskog novinarstva u BiH podrazumijeva korištenje tradicionalnih

medija kao poluge za jačanje građanskog aktivizma ili dopunu medijskih poruka

diseminiranih iz kanala tradicionalnih medija i sredstava informisanja. Ako znamo da u Bosni

i Hercegovini kao zemlji iz postkomunističkog konteksta građanski aktivizam nikad nije

dosegao nivo kao što je u zapadnim demokratijama (pa stoga javnost nije u funkcionalnom



smislu postala prava javnost koja bi, barem njen medijski dovoljno pismen dio, dosegla

kritičnu masu kada postaju ne samo objekti već i subjekti medijskih dešavanja) možemo

opravdano i pretpostaviti da je odgovor bliže negativnom.

S druge strane stoji i činjenica da postoje elementi iz prve faze građanskog novinarstva u BiH;

prije svega tradicionalni mediji su i u socijalističkom periodu bili otvoreni za novinare

amatere kao i za reagovanja i pisma čitalaca. Dalje, postoje slučajevi kada su

bosanskohercegovačke televizijske kuće prenosile amaterske video-snimke (snimak koji je

mobilnim telefonom napravio vozač vozeći se iza kamiona prepunog eutanaziranih ovaca u

blizini Srebrenika, video-snimak zabilježen mobitelom prolaznika fizičkog maltretiranja

mladića od strane dva policajca itd.) kada je, u rudimentarnoj formi, sadržaj zabilježen od

strane amatera našao put do šire publike – istina, preko kanala tradicionalnih masovnih

medija. Postoje i primjeri kada su emitovane amaterski zabilježene audio-izjave sudionika

pojedinih događaja ili telefonski razgovori na radijskim stanicama u BiH. Jednostavan i

uniforman oblik da li je bh. građansko novinarstvo prošlo u potpunosti kroz prvu fazu

građanskog novinarstva bliskom onom u zapadnim društvima nije moguće dati.

Druga faza građanskog novinarstva – blog – je u Bosni i Hercegovini imala svoj

„zlatni“ period. Iako je blog prilično razvijen u Bosni i Hercegovini177 ne može se pouzdano

tvrditi da teme koje su prisutne u bh. blogosferi korespondiraju sa temama građanskog ili

community žurnalizma. Bosanskohercegovačka blogosfera (koja je zaista izdašna) ne sadrži

teme građanskog novinarstva ili inače teme vezane za širenje demokratizacije, korištenje

medijskog prostora s višim ciljem već je preokupirana tzv. „light-motivima“ koji obično

nemaju niti politički niti ozbiljniji background, ali niti aspiraciju da se bave temama iz javnog

života i svakodnevnih aktuelnost.

Analiza 20 najposjećenijih bh. blogova178 pokazuje da se svega dva bloga mogu

klasificirati kao blogovi koji obrađuju teme koje se mogu povezati sa osnovnom idejom

(građanskog) novinarstva – informiranje i obrada tema i aktuelnosti koje su od značaja za veći

broj ljudi na jednom području179. Jedan blog se bavi analizom etnonacionalizmom te analizom

177 Do sada je 331 466 blogera otvorilo 305 305 blogova koji sadrže 3 672 866 postova i 10 477 742 komentara. Podaci preuzeti sa http://www.blogger.ba/onama dana 9.6.2014. 178 Dostupno na linku http://www.blogger.ba/blogovi/index/najposjeceniji 16.6.2014. 179 “Ostali blogovi se bave promocijom religije i sportskih klubova, zdravog načina ishrane, vicevima i enigmatikom te su neki orijentirani ka zaštiti zavičaja i naslijeđa neke regije...“- Op. aut.


http://www.blogger.ba/onama

http://www.blogger.ba/blogovi/index/najposjeceniji


kulturno-političkog života naroda na ovim prostorima i piše ga profesionalni novinar180. Blog

daje iscrpan i umnogome dokumentovan prikaz i obradu tema iz kulturno-političkog konteksta

te se redovno ažurira novim tekstovima. Drugi blog (čiji je autor nepoznat) je najbolje

percipirati ako ga predstavimo kao blog vezan za sportsko novinarstvo – tačnije, nacionalnu

fudbalsku reprezentaciju181. Redovno se ažurira, sadrži fotografije bosanskohercegovačkih

fudbalera (od kojih su neke amaterske, ali mnoge preuzete s interneta poput onih sa

utakmicom protiv Argentine), a sadržaj bloga čine još i članci, komentari, osvrte i kritike

autora (koji dozvoljava komentare).

Pored ova dva bloga – koji se približno mogu determinirati kao blogovi čije djelovanje

se ne razlikuje od onog bliskog građanskom novinarstvu – treba pomenuti i blog koji se bavi

javnim prikazivanjem informacija vezanim za smrt djevojčice u Bijeljini182, a koji je posjetilo

više od milion ljudi od njegovog pokretanja. Sadržaj se dopunjava često, a tema bloga jesu

(navodne) zakulisne radne, dubiozne aktivnosti te zataškavanje detalja i dokaza u pomenutom

slučaju stradale djevojčice. Blog obiluje mnogim tekstovima, obrazloženjima, kopiranim

sudskim dokumentima i dopisima, fotografijama te hyperlinkovima koji vode na druge sajtove

vezane za sadržaj bloga.

Treća faza građanskog novinarstva jesu socijalne mreže odnosno socijalni mediji. BiH

ima više od milion korisnika najveće socijalne mreže Facebook183 (što znači da skoro svaki

četvrti čovjek u BiH ima Facebook profil). Socijalne mreže su bile možda i najveći generator

građanskih pokreta u 2013. i 2014.godini kada je došlo do masovnih protesta; u ljeto 2013.

kada je krenuo pokret povodom neusvajanja zakona o JMBG grupa je brojala više od 25 000

članova, a na samim protestima bilo je više od 10000 građana koji su se organizovali

isključivo preko društvenih mreža184. Povod za proteste je bilo pisanje očajne majke iz

Gračanice koja nije mogla dobiti pasoš kako bi njeno bolesno dijete počelo s liječenjem u

inostranstvu; vijest o tome se jako brzo raširila i aktivirala veliki broj nezadovoljnih

neusvajanjem Zakona o JMBG. U narednim danima prema pisanjima više portala broj

demonstranata je narastao185, a nerijetko se pominje činjenica da je upravo Facebook

kumovao reagiranjima i okupljanjima građana te kasnijoj organizaciji protesta.

180 Blog piše Nihad Filipović, http://luteriorlovic.blogger.ba/ 16.6.2014. 181 http://spagosmail.blogger.ba/ 16.6.2014. 182 http://kriminaluvlasti.blogger.ba/ 16.6.2014. 183 Prema http://www.internetworldstats.com/europa2.htm 16.6.2014. 184 O tome pišu: http://www.hronika.ba/aktulano/aktualno-bih/jmbg-protesti-i-podr%C5%A1ka-u-cijeloj-bih.html 16.6.2014. 185 O tome više i na http://www.netokracija.com/bebolucija-hashmob-jmbg-51688 16.6.2014.


http://luteriorlovic.blogger.ba/

http://spagosmail.blogger.ba/

http://kriminaluvlasti.blogger.ba/


http://www.hronika.ba/aktulano/aktualno-bih/jmbg-protesti-i-podr%C5%A1ka-u-cijeloj-bih.html


http://www.netokracija.com/bebolucija-hashmob-jmbg-51688


Drugi događaj koji je u potpunosti potvrdio ulogu socijalnih mreža ne samo u

građanskoj/socijalnoj angažiranosti nego i pravu ulogu u diseminaciji informacija i pravom

građanskom novinarstvu jesu masovni protesti u februaru 2014. godine. Budući da su

mainstream medijski kanali uglavnom bili kontrolirani od strane vlade i u nekim

slučajevima186 ocijenjeni kao jako pristrasni te se bavili spinom informacija187 građani su se

okrenuli alternativi u vidu – socijalnih mreža. Tako je Facebook grupa „Udar“ posredovala u

diseminaciji svih informacija vezanih za proteste koji su krenuli od Tuzle i veoma aktivno

širila informacije sa terena u vidu fotografija, video-snimaka i komentara s mjesta dešavanja

protesta. Socijalni mediji su – kao alternativa – pokazali i dobru stranu kada je riječ o

demantiranju zvaničnih informacija188 koji su dolazili iz mainstream medija. Socijalne mreže

su doživjele pravu hiperekspanziju produkcije sadržaja u vidu fotografija i video-snimaka

korisnika koji prikazuju policijske snage kako se obračunavaju i sa običnim prolaznicima,

koriste prekomjernu silu, upotrebljavaju suzavac na ljudima koji su puki promatrači itd.

Treći primjer upotrebe socijalnih medija u funkciji građanskog novinarstva se desio

prilikom prirodne nepogode koja je zadesila Bosni u Hercegovinu u maju 2014. Poplave koje

su zadesile cijelu Bosnu i Hercegovinu te dislocirale skoro milion ljudi sa materijalnom

štetom koja se procijenila na između jedne i dvije milijarde konvertibilnih maraka su pokazale

i praktičnu primjenu socijalnih mreža kada je u pitanju dijeljenje informacija iz ugroženih i

potencijalno ugroženih područja. Tako su, prema nalazima nekih iz medijske sfere189,

zvanični izvori informisanja prestali sa funkcionisanjem i davanjem upotrebljivih

informacija190 odmah po proglašenju stanja elementarne nepogode na nekim područjima, a

kada je situacija iz alarmantne prešla u katastrofalnu sa dva dana zakašnjenja191 proglašeno je

stanje elementarne nepogode u cijeloj BiH.

186 Kao što je to u svojoj analizi uradio nezavisno novinar Aldin Arnautović na javnoj konferenciji u Banja Luci 13.6.2014. http://www.media.ba/bs/magazin/sping-pong 16.6.2014. 187 http://www.vidiportal.ba/kolumne/26014-medijska-igra-bive-vlade-tk 16.6.2014. 188 Konkretno, vijest da su „protestanti i huligani demolirali tržni centar „Omega“ u Tuzli“ je demantovana jako brzo na socijalnim mrežama (Facebooku i Twitteru) i to mnogo prije nego je to opovrgnuto zvaničnom izjavom menagementa „Omega“ tržnog centra u Tuzli 189 Npr. zapažanja slobodnog novinara Aldina Arnautovića i kolumniste i urednika 6uka.com Dragana Bursaća, ali i zvršne direktorice Vijeća za štampu Ljiljane Zurovac, prema http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kaznjivo-sirenje-panike-tokom-poplava 17.6.2014. 190 Prema pisanjima CCI http://www.cci.ba/media/1/39/260.html i http://zastone.ba/sta-su-radile-vlasti-dok-je-voda-odnosila-zivote/ 17.6.2014. 191 Iako su poplave dosegle svoj najjači momentum u četvrtak i petak a do tada bili poplavljeni već Maglaj, Modriča, Orašje i brojne druge općine te aktivirano na stotine klizišta Vlada FbiH je tek u četvrtak, dva dana


http://www.media.ba/bs/magazin/sping-pong

http://www.vidiportal.ba/kolumne/26014-medijska-igra-bive-vlade-tk

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kaznjivo-sirenje-panike-tokom-poplava


http://www.cci.ba/media/1/39/260.html

http://zastone.ba/sta-su-radile-vlasti-dok-je-voda-odnosila-zivote/



Međutim, socijalni mediji, prije svega Facebook i Twitter su, u nedostatku oficijelnih,

pravovremenih i tačnih informacija iz centara Civilne zaštite, općinskih kantonalnih i

entitetskih nivoa vlasti, pružili pregršt informacija o stanju na terenu i ugroženim područjima.

Stanovnici ugroženih područja su iskoristili brzinu i jednostavnost funkcionisanja socijalnih

mreža te formirali grupe u kojima su diseminirali informacije o stanju u ugroženim

područjima, nastaloj šteti i eventualnim potrebnim potezima da bi se dalja šteta zaustavila ili

barem umanjila. Kako priznaje novinarka Al-Jazeere Balkans Ljiljana Smiljanić192, njen izvor

informacija je (u trenutku kad su općinske vlasti i predstavnici civilnih zaštita prestali da daju

upotrebljive informacije), bili upravo socijalni mediji – tačnije, grupe građana na Facebooku.

Poslije ove uloge socijalnih medija – izvještavanje sa najugroženijih područja gdje nerijetko

novinarske ekipe nisu mogle stići – isti su poslužili da organizuju pomoć građana sa drugih

područja u vidu materijalne pomoći, volontiranja kada je riječ o pravljenju nasipa, čišćenju

nereda, raspodjeli pomoći, prevozu i brizi o onima kojima je u tom trenutku pomoć bila

potrebna. Još jedna socijalna mreža – Twitter – je obilovao sa informacijama o prikupljanju

pomoći, statusu kretanja iste te organizaciji novih aktivnosti, a sve s ciljem što efikasnijeg

umrežavanja ljudi, resursa i dragocjenog vremena193. Moguće je pronaći mnogo stranica194

koje potvrđuju značaj socijalnih mreža te peer-to-peer posredovanog dijeljenja sadržaja koje

je u suštini zamijenilo „klasično“ novinarstvo i po svom modusu operandi i osobinama

komuniciranja identično građanskom novinarstvu195. Na nekim stranicama196 su osvanule i

upute kako na optimalan način koristiti socijalne mreže da bi se maksimizirao njihov

potencijal i pomoglo što većem broju ljudi na što ekspeditivniji način.

Četvrta faza građanskog novinarstva – sinergija tradicionalnih medija baziranih na

ideji građanskog novinarstva – u Bosni i Hercegovini ima rijetke uspješne primjere. Iako

nakon prvih izvještaja o posljedicama poplava, objavila stanje elementarne nepogode – izvor http://www.sutra.ba/novost/54404/Nadlezne-institucije-u-FBiH-su-zakazale-jer-su-reagirale-sa-zakasnjenjem http://croatian.cri.cn/288/2014/05/16/141s76955.htm i http://www.vecernji.ba/proglasena-stanje-prirodne-nesrece-u-federaciji-938956 17.6.2014. 192 Izlaganje novinarke Smiljanić na Konferenciji o standardima izvještavanja i društveno odgovornom novinarstvu održanoj u Banja Luci 13-15.juna 2014. godine. Više o tome na http://www.hcabl.org/index.php?lang=bs 17.6.2014. 193 Više o tome može se pronaći na stranici http://www.6yka.com/novost/56378/plemeniti-statusi-na-facebooku- 17.6.2014. 194 Recimo http://tehnoklik.net.hr/web-social/internet-pomaze-unesrecenima-u-poplavama 17.6.2014. 195 Vezano je za jedno (obično regionalno ili manje) područje, nerijetko predstavlja subjektivnu percepciju događaja, zabilježeno je amaterskom tehnologijom ili na amaterski način, može sadržavati emocionalni ili lični otklon u vidu (ne)potrebnog komentara, primjedbe ili dodatka ali je (i to veoma često kako se pokazalo u poplavama 2014.) ponudilo upotrebljive i potrebne informacije o aktuelnom događaja – op. aut. 196 Poput članka na stranici http://www.netokracija.com/poplave-drustvene-mreze-76712 17.6.2014.


http://www.sutra.ba/novost/54404/Nadlezne-institucije-u-FBiH-su-zakazale-jer-su-reagirale-sa-zakasnjenjem

http://croatian.cri.cn/288/2014/05/16/141s76955.htm

http://www.vecernji.ba/proglasena-stanje-prirodne-nesrece-u-federaciji-938956


http://www.hcabl.org/index.php?lang=bs

http://www.6yka.com/novost/56378/plemeniti-statusi-na-facebooku-

http://www.6yka.com/novost/56378/plemeniti-statusi-na-facebooku-

http://tehnoklik.net.hr/web-social/internet-pomaze-unesrecenima-u-poplavama

http://www.netokracija.com/poplave-drustvene-mreze-76712


tradicionalni mediji (u prvom redu TV, a potom radio i štampa) sve češće koriste amaterski

produkovan medijski sadržaj nema pravih trajnijih primjera sinergijskih građanskog

novinarstva i tradicionalnih medija. U vrijeme protesta iz februara 2014. i poplava u maju iste

godine mnogi tradicionalni mediji su se koristili amaterskim snimcima i fotografijama koje su

išle u eter tradicionalnim putem, ali i via web-portala tradicionalnih medija (poput recimo

javnog servisa BHRT-a197, RTVTK198, “Dnevni avaz”199 i mnogih drugih). Međutim,

alarmantno i nesvakidašnje stanje ne može se uzeti kao primjer trajn(ij)e sinergije

tradicionalnih medija i građanskog novinarstva budući da, izuzev jednog primjera, nisu

zabilježeni mediji koji potpuno ravnopravno koriste prednosti građanskog novinarstva ne

samo u produkciji nego i u odabiru (framingu i editingu) medijskog sadržaja. Usamljeni

primjer koji treba navesti ovdje jeste VESTA radio koji je pokrenut 1998. s centralnom

idejom jačanja pozicije građana kroz medijski angažman i aktiviranje u procesu

demokratizacije200. Kroz nekoliko godina zastupali su ideju rada sa “programima koji imaju

sinergijsko djelovanje, objedinjeno osnivanjem mreže nevladinih organizacija i lokalnih

stanica”201. NGO udruženje i radio “Vesta” su okupljali desetak novinara sa područja Tuzle i

okoline te obrađivali teme od lokalnog značaja prateći filozofiju i modus operandi community

žurnalizma. Kako ističe nekadašnja urednica ovog medija Amra Selesković filozofija rada

tadašnjeg “Vesta” radija jeste bila “jačanje pozicije građana, zaštita građanskih i ljudskih

prava kroz uključenje u medijske tokove te obrađivanje tema od lokalnog značaja potaknutih

od medijski osviještenih građana”202 koji su indirektno i direktno odlučivali koja tema je od

važnosti te nerijetko bili inicijatori i producenti medijskog sadržaja.

Peta faza građanskog novinarstva jesu online portali i udruženja građana-novinara.

U BiH ne postoji ovakav tip građanskog novinarstva ni u početnom obliku kao što su to

građanski novinarski portal tipa Centralplus.zr u Švicarskoj ili NowPublic.com iz Kanade.

Prognoze temeljene na aktuelnom medijskom stanju kao i stanju medijskih sloboda, potom

197 http://www.bhrt.ba/vijesti/bih/bih-poplave-klizista-apeli-za-pomoc/ 18.6.2014. 198 http://www.rtvtk.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=33175:katastrofalne-poplave-pogodile-bih-evakuacija-amcima-i-helikopterima&catid=81:europe&Itemid=197 18.6.2014. 199 http://www.avaz.ba/vijesti/iz-minute-u-minutu/nove-poplave-u-gracanici-za-15-minuta-dva-naselja-pod-vodom 18.6.2014. 200 U njihovom opusu stoji da se identificiraju kao „nevladina, neprofitna i nestranačka organizacija koja putem vlastitog i partnerskih medija i mreže bosansko-hercegovačkih nevladinih organizacija, kroz programe građanskog obrazovanja podstiče aktivno sudjelovanje građana te pokreće i vodi procese društvenih promjena, koji za cilj imaju jednakopravnost svih grupa i socio-ekonomsko osnaživanje društva.“ 201 Više o tome na http://www.zastitimodjecuodnasilja.org/latn/?page=37 18.6.2014. 202 Iz razgovora obavljenog 18.10.2013. godine – op. aut.


http://www.bhrt.ba/vijesti/bih/bih-poplave-klizista-apeli-za-pomoc/

http://www.rtvtk.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=33175:katastrofalne-poplave-pogodile-bih-evakuacija-amcima-i-helikopterima&catid=81:europe&Itemid=197


http://www.avaz.ba/vijesti/iz-minute-u-minutu/nove-poplave-u-gracanici-za-15-minuta-dva-naselja-pod-vodom


http://www.zastitimodjecuodnasilja.org/latn/?page=37


komercijalnih zakona, ali i zainteresovanosti javnog (kao i akademskog) sektora te medijskih

radnika govore da će do ove – napredne – faze građanskog novinarstva morati proći još

nekoliko godina. Recimo, ad hoc poređenje građanskog novinarstva u Austriji i onog u Bosni

i Hercegovini (općenito) pokazalo je priličnu diskrepanciju (ili bolje kazano razlike) već u

startu. U Austriji postoji nivo građanskog medijskog aktivizma koji djeluje na regionalnom pa

čak i lokalnom nivou gdje svaka veća organizacija obavlja ulogu novinara-amatera koji prati

aktuelnosti organizacije ili zajednice unutar koje djeluje. Takvo što (još) nije prepoznato u

Bosni i Hercegovini. Proces demokratizacije u BiH je – čini se – u odnosu na onaj u Austriji

koja nema tako blisku povijest tranzicije između dva tipa vladajućih sistema, na sporom putu.

Iako društveni mediji, korisnički-generiran sadržaj i građansko novinarstvo u svom jezgru

imaju potencijal i mogu dati doprinos kada je riječ o jačanju uloge građana u tranzicijskom

društvu kao što je BiH te pomoći u procesu demokratizacije tokom krize, u poređenju sa

naprednijom demokratijom još uvijek nema ulogu u kojoj bi svakodnevna medijska

komunikacija građana osnažila nastajanje promjena i u isto vrijeme povećala korištenje

medija kao poluge u demokratiji.

Šesta faza – formiranje institucionaliziranih formi građanskih medija – još je i dalje od

materijaliziranja nego formiranje online portala i jeftinih platformi tj. medija građanskog

novinarstva. Ovo je osobina daleko razvijenih, demokratičnijih i uređenijih društava i zemalja

koje imaju i ostale bitne pretpostavke za formiranje ovakvih formi građanskih medija; aktivnu

javnost, medijski pismene i obrazovane pojedince, veliki broj slobodnih novinara i entuzijasta

te veliki procenat visokoobrazovanih ljudi gdje, nažalost, Bosna i Hercegovina kao zemlja

nije konkurenta.

2.1.7. Građansko novinarstvo i uloga u demokratizaciji odnosa u Bosni i Hercegovini

Da li je građansko novinarstvo u Bosni i Hercegovini u svom trenutnom stadiju u

funkciji demokratizacije i ako jeste, u kojoj mjeri je to slučaj, šta se može očekivati i koje

reperkusije su moguće? Pretpostavka je da je građansko novinarstvo istovremeno i rezultat, ali

i generator pluralizacije političkog sistema, osnažene pozicije građana, jačanja nevladinog

(civilnog) sektora i demokratizacije javnog diskursa te da ima veliki potencijal da postane dio

rješenja aktuelnih političkih kriza u Bosni i Hercegovini.



Činjenica je da je građansko novinarstvo determinirano prisustvom novih medija,

konvergencijom socijalnih mreža, novih medija i tradicionalnih kanala informiranja. Web kao

primarni uslov zajedno sa tehničkim pretpostavkama za medijski aktivizam i uopšte

funkcioniranje građana u medijskoj stvarnosti Bosne i Hercegovine su dva eliminirajuća

faktora u ovom, možemo reći novomedijskom fenomenu. Bez weba kao medija diseminacije

građanskog novinarstva i tehnički sposobnih građana koji znaju i mogu dokumentovati neki

događaj (bilo da su u pitanju fotografije, audio-video zapisi ili tekstovi građana koji su

objavljeni) te ga podijeliti online ne možemo govoriti o funkcionalnom građanskom

novinarstvu. Istina je da se dubljom analizom građanskog novinarstva pojavljuje i nova

tvrdnja koja sve više postaje činjenica – građansko novinarstvo ne može dobiti punu snagu

niti postojati ako ostane u domenu socijalnih mreža, blogova, foruma i komentara bez

augmentativne uloge mainstream – uređivanih medija (bilo tradicionalnih ili novih). Mediji

poput informativnih i news portala u prvom redu, ali i televizije (pa i radija i štampe, ali u

manjem udjelu) su oni koji prave „medijsku polugu“ tj. transponiraju i diseminiraju ono što su

zabilježili građani-novinari u medijsku sferu Bosne i Hercegovine. To znači da građansko

novinarstvo ipak najčešće prolazi kroz jednu vrstu filtera ili gatekeepinga u vidu novinara ili

urednika na medijima koji imaju neku vrstu uređivačke politike.

S druge strane, BiH kao zemlja postkomunističke tradicije koja nije imala očekivan,

logičan (možemo reći i „normalan“) put razvoja kritičke javnosti i javnosti uopšte predstavlja

jedan svojevrstan endemski primjer javnosti koja egzistira kao pasivna ili čak nejavnost dok je

online javnost veoma aktivna, živa i sklona medijskom aktivizmu. Tako imamo situaciju da se

javnost u BiH nije formirala uobičajeno: od salonskog javnog mišljenja preko demokratizacije

do formiranja aktivne „ulične“ javnosti pa do online javnosti koja ide ruku pod ruku sa

aktivnom javnom sferom u naprednim demokratijama. U Bosni i Hercegovini imamo situaciju

da je javnost ostala u sferi pasivnog ili latentnog i u prošlom – komunističkom – pa i u

sistemu koji se često naziva tranzicijskim jer je prelazna faza ka, uslovno rečeno, potpuno

demokratskom društvu. Danas, 23 pune godine nakon priznavanja Bosne i Hercegovine kao

samostalne države i isto toliko godina nakon vladavine komunizma, javnost BIH je daleko od

aktivne; javnost je štaviše ostala pasivna, ali je medijska – online – javnost postala surogat za

pitanja od javnog značaja i do formiranja javnog mnijenja dolazi na forumima, socijalnim

mrežama, komentarima na portalima, blogovima i drugim alternativnim medijskim

kanalima203.

203 Prema Osmančeviću http://magazin.6yka.com/do/da,326 23.2.2015.




Treba reći i to da u Bosni i Hercegovini ne nedostaje primjera medija koji daju

mogućnost objave uradaka građanskog novinarstva u svom medijskom prostoru – od

mainstream medija kao što je Al Jazeera Balkans204, preko regionalnih medija kao što je

Kameleon.ba (radio i portal)205 do portala kao što je tuzlanski.ba206. Može se opravdano

zaključiti da novomedijska publika Bosne i Hercegovine prati trend razmjene informativnog i

multimedijalnog sadržaja i inklinira više ka aktivnom nego ka pasivnoj svojim proaktivnim

pristupom.

Empirijski dio podrazumijevao je metodu analize sadržaja građana-novinara na 10

bosanskohercegovačkih portala i to u 182 manifestacije građanskog novinarstva dala je

zanimljive rezultate pogotovo tokom februarskih protesta iz 2014. godine i protesta u vezi s

neusvajanjem Zakona o JMB u junu 2013. Komparacija produkcije građanskog novinarstva u

prve tri sedmice decembra 2014. godine sa produkcijom građanskog novinarstva tih „kriznih“

perioda odnosno „perioda povećanih socijalnih kretanja“ (eufemistički kazano) dala je

podatke kako su građani-novinari bili bliže profesionalizmu te objektivni i etični kada su

tenzije bile manje ili odsutne. Anketiranje više od 500 ispitanika na temu građanskog

novinarstva dalo je informacije o tome da veliki broj ljudi, bez obzira na socijalni, ekonomski,

politički, obrazovni status ili pol/starost želi doprinijeti medijskom bogatstvu Bosne i

Hercegovine i spremno je čak i rizikovati da dokumentuje/snimi neki događaj vrijedan

medijske pažnje. bh. medijski stručnjaci – kako pragmatičari tako i teoretičari – su

optimistični kad je riječ o građanskom novinarstvu u BiH, ali se razlikuju u mišljenjima po

pitanju efekata, poštovanja etičkih i profesionalnih načela novinarstva te uglavnom ističu

značaj medijske pismenosti, konteksta dešavanja i potrebe za konstantnim radom na sebi

ukoliko se zaista želi kvalitetno doprinijeti bogatijoj, objektivnijoj i potpunijoj medijskoj slici

Bosne i Hercegovine.

Za provjeru generalne hipoteze o građanskom novinarstvu izdvojili smo praćenje

nekoliko indikatora koji mogu doprinijeti rasvjetljavanju problema u vezi s pitanjem

trenutnog doprinosa građanskog novinarstva demokratizaciji odnosa u Bosni i Hercegovini.

204 http://balkans.aljazeera.net/tema/svjedok 18.3.2015. 205 http://kameleon.ba/ 18.3.2015. 206 http://tuzlanski.ba/tuzlanski-ba-nagraduje-najaktivniji-viber-reporteri-osvojili-su/ 18.3.2015.


http://balkans.aljazeera.net/tema/svjedok

http://kameleon.ba/

http://tuzlanski.ba/tuzlanski-ba-nagraduje-najaktivniji-viber-reporteri-osvojili-su/


Tabela 1: Krostabulacija varijabli perioda praćenja tekstova na bh. blogovima i izvora N=182

Izvor/autor:

Total

Potpisan

autor Bez potpisa Inicijali Pseudonim

Potpisuje

redakcija

Period Februarski protesti i JMB protesti

25 56 7 4 22 114

Decembar 2014 13 33 1 2 19 68

Total 38 89 8 6 41 182

Tabela 2: Krostabulacija varijabli formi GN i izvora N=182

Izvor/autor:

Total

Potpisan

autor Bez potpisa Inicijali Pseudonim

Potpisuje

redakcija

Forma GN Tekst 8 3 1 0 0 12

Fotografija 18 79 7 0 34 138

Video-zapis 3 3 0 0 1 7

Audio-video zapis

9 4 0 6 6 25

Total 38 89 8 6 41 182

Prve dvije uporedbe prikazane u tabelama daju nam sljedeće podatke:

- Autori se uglavnom recipročno potpisuju na svoja djela bez obzira na to da li je „krizna

situacija“ u centru medijskog dešavanja ili je riječ o očekivanom funkcioniranju sistema

(decembar 2014.) Razlika od 19,3 i 21,9% potpisanih autora neke od formi građanskog

novinarstva tokom praćenih protesta nije suficijentna da bi se govorilo kako su građani

bili značajno slobodniji tokom erupcije demokratije kao što je riječ o protestima građana

uzrokovanih unutarnjopolitičkom situacijom u zemlji.

- Ukoliko pratimo samo članke kao forme građanskog novinarstva autori su se potpisali u 8

od 12 slučajeva (66,7%), a uglavnom su nastojali pokazati i svoj identitet kada su bili

autori audio-video snimaka koje su zabilježili (36% slučajeva). Fotografije su bile bez

potpisa u većini slučajeva (57,24%), a prilično često (24,6% slučajeva) ih je potpisivala

redakcija.



Tabela 3: Krostabulacija varijabli formi GN i oblasti u fokusu građanskog novinarstva N=182

Oblast/rubrika:

Total

Unutarnjopolitička

Dnevne

aktuelnosti Sport Kultura/umjetnost Ostalo


Fotografija 79 40 3 1 15 138


Audio-video zapis

20 0 0 3 2 25

Total 109 45 3 5 20 182

Od 182 analizirana slučaja većina (59,89%) spada u unutarnjopolitičku rubriku.

Fotografije dominiraju sa 138 slučajeva (75,8%), audio-video zapisa ima 25 (ili 13,7%) i

tekstova ima ukupno 12 (6,59% slučajeva). Dominiraju, dakle, forme građanskog novinarstva

koje su vezane za nove medijske tehnologije i mogućnosti poput upotrebe smartphonea u

svrhu dokumentovanja (fotografisanja ili snimanja audio-video zapisa) nekog događaja.

Tabela 4: Krostabulacija varijabli žanrova tekstova GN i frekvencije objavljivanja N=182

Žanr tekstova:

Total Vijest Komentar Osvrt Analiza Reagovanje

Frekvencija

tekstova:

Dnevno ili nekoliko puta sedmično

136 9 10 6 20 181

Mjesečno ili

rjeđe

1 0 0 0 0 1

Total 137 9 10 6 20 182

Tabela 5: Krostabulacija varijabli žanrova tekstova GN i izvora N=182

Žanr tekstova:

Total Vijest Komentar Osvrt Analiza Reagovanje

Izvor/autor: Potpisan autor 18 4 5 4 7 38

Bez potpisa 72 4 3 1 9 89

Inicijali 6 1 0 0 1 8

Pseudonim 5 0 0 0 1 6

Potpisuje redakcija 36 0 2 1 2 41

Total 137 9 10 6 20 182



Tabele 4 i 5 daju nam sljedeće podatke:

- Građansko novinarstvo – odnosno njegove manifestacije i oblici – se objavljuju najčešće

jednom dnevno ili nekoliko puta sedmično.

- Od žanrova dominira vijest u ¾ slučajeva (75,2%), a na dalekom drugom mjestu jeste

reagovanje (20/182 ili 10,98% slučajeva). Osvrt (10 od 182) i komentar (9 od 182)

zauzimaju svega 5,49% i 4,94% od ukupno prisutnih žanrova.

- Bez obzira na žanrove 89 od 182 slučaja (48,9%) su djelo nepotpisanih autora.

- Autori su se potpisivali u 20,8% slučajeva. Potpisivanje pod pseudonimom ili inicijalima

nalazimo u prilično malo slučajeva – 6 pseudonima (3,29%) i 8 inicijala (4,39%).

Tabela 6: Krostabulacija varijabli formi GN i prisutnosti teme u medijima N=182

Prisutnost teme u medijima

Total

Da (TV i radio) – Značajno

prisutna

Da (/TV i

radio) – Manje

prisutna

Da (online mediji=

– Značajno

pisutna

Da (online mediji)

– Manje prisutna

Forma GN Tekst 6 2 2 2 12

Fotografija 85 2 39 12 138

Video-zapis 3 0 3 1 7

Audio-video zapis

18 0 6 1 25

Total 112 4 50 16 182

Teme koje su obrađivali građani-novinari obično su bile značajno zastupljene u

medijima kako tradicionalnim (61,5% slučajeva) tako i u online (27,4%) kako je prikazano u

tabeli 8.

Analiza sadržaja je pokazala nekoliko zanimljivih indikatora o stanju građanskog

novinarstva u Bosni i Hercegovini. Građani-novinari se uglavnom izražavaju preko fotografija

i audio-video zapisa, a članci/tekstovi su prema zastupljenosti na dalekom trećem mjestu.

Uglavnom ostaju anonimni, ali se i rijetko potpisuju koristeći pseudonime i inicijale. Svaki

peti slučaj građanskog novinarstva je potpisan imenom i prezimenom autora. Zanimljivo je da

svakodnevno ili više puta sedmično imamo elemente građanskog novinarstva: bilo da se radi

o brzoj ili ugrabljenoj fotografiji s mjesta događaja, audio-video snimku ili

tekstu/reagovanju/komentaru nekog od građana. Postoji opravdana vjerovatnoća da će se ova

vrsta građanskog medijskog aktivizma zadržati i rasti s vremenom.



Anketa na više od 500 ispitanika207 o tome koliko građani-novinari mogu utjecati na

medijsku sliku Bosne i Hercegovine – konkretno procese demokratizacije javnog diskursa,

jačanja nevladinog (civilnog) sektora i mogućem potencijalu da postane dio rješenja aktuelnih

političkih kriza u Bosni i Hercegovini dala je podatke vidljive u tabelama 9-12:

Tabela 7: Krostabulacija varijabli starosti ispitanika i mišljenja o mogućnostima GN N=492

Građansko novinarstvo u BiH može biti dobar izvor informacija i pružiti potrebne informacije kada institucionalizirani mediji (TV, štampa) zakažu?

Total

U potpunosti

se slažem Uglavnom se slažem

Niti se slažem niti ne slažem s

tvrdnjom Uglavnom se

ne slažem U potpunosti se

ne slažem

Starost Ispod 18 godina 7 1 5 0 1 14

Od 18 do 35 godina 110 144 42 12 3 311

Od 36 do 65 godina 42 86 21 8 2 159

Preko 65 godina 2 4 0 0 2 8

Total 161 235 68 20 8 492

U tabeli 7 vidljivo je da najviše nade u potencijale građanskog novinarstva polažu mladi ljudi

(od 18 do 35 godina). Slijedi ih naredna starosna kategorija (od 36 do 55 godina)

Tabela 8: Krostabulacija varijabli obrazovanja ispitanika i mišljenja o mogućnostima GN N=492

Medijski aktivni građani mogu biti odlična protuteža medijskom prostoru BiH?

Total U potpunosti

se slažem Djelimično se slažem

Niti se slažem niti ne slažem

Djelimično se ne slažem

U potpunosti se ne slažem

Obrazovanje Završena osnovna škola

5 3 3 1 0 12

Završena srednja škola

48 34 14 4 1 101

Student 35 47 13 7 0 102 Završen fakultet 75 92 14 19 2 202 Mr ili dr 22 35 6 6 5 74

Total 185 211 50 37 8 491

Tabela 8 pokazuje da oni sa visokim stepenom obrazovanja (završenim fakultetom) i

studenti najviše polažu nade u građansko novinarstvo odnosno u građansko medijsko

aktiviranje – 80% od svih anketiranih studenata i 82,67% od svih anketiranih sa završenim

fakultetom. To korespondira i sa podacima datim u tabeli 7.

207 Anketirano je, metodom slučajnog uzorka, 529 ispitanika. Međutim, na neka pitanja anketirani nisu željeli odgovoriti tako da na nekim pitanjima/varijablama imamo minimalno 489 odgovora a na nekima 507 – op. aut.



Tabela 9: Krostabulacija varijabli radnog statusa ispitanika i mišljenja o mogućnostima GN N=492


Total

U potpunosti

se slažem

Djelimično se

slažem

Niti se slažem

niti ne slažem

Djelimično se

ne slažem

U potpunosti

se ne slažem

Radno stanje Nezaposlena 51 56 21 10 1 139

Privremeno

zaposlen

39 44 7 8 0 98

Stalno zaposlen 69 95 16 12 5 197

Samozaposlen 18 11 5 4 0 38

Penzioner 7 4 1 3 1 16

Total 184 210 50 37 7 488

Kategorije stalno zaposlenih i privremeno zaposlenih osoba (sa 82 i 84%) izdvajaju se

kao najfrekventije kada su u pitanju mišljenja o medijski aktivnim mišljenima kao odličnoj

protuteži medijskom prostoru BiH. Anketirani koje se nalaze u ovim kategorijama su se

najčešće izjašnjavali sa da se „u potpunosti“ ili „djelomično slažu“ s tvrdnjom da medijski

aktivni građani mogu biti odlična protuteža trenutnom medijskom prostoru BiH.

Tabela 10: Krostabulacija varijabli političkog opredjeljenja ispitanika i mišljenja o mogućnostima GN

N=492


Total

U potpunosti

se slažem Djelimično se slažem

Niti se slažem niti ne slažem

Djelimično se ne slažem

U potpunosti se ne

slažem

Politička i društvena angažiranost?

Član sam političke partije i politički aktivan

12 12 3 0 1 28

Član sam političke partije ali nisam aktivan

20 23 5 3 1 52

Simpatizer sam političke partije

22 40 6 7 0 75

Bivši sam član političke stranke, ali sada sam neopredijeljen

20 20 4 5 1 50

Radim/volontiram u jednoj od NVO

11 15 3 2 0 31

Apolitičan sam u svakom smislu

97 101 29 20 5 252

Total 182 211 50 37 8 488

Uporedba varijabli obrazovanja i starosti ispitanika sa varijablama mišljenja o

mogućnostima građanskog novinarstva u Bosni i Hercegovini te protuteži istog spram



aktuelnog medijskog prostora BiH trebala je baciti svjetlo na to koji profil stanovnika smatra

da građansko novinarstvo ima veliki potencijal i mogućnosti uticaja na medijskoj sceni (a

tako i u stvarnosti) Bosne i Hercegovine. Taj profil, prema dostupnim podacima, jesu:

Apolitični građani (38,5% ih se izjasnilo da medijski aktivni građani mogu biti

protuteža trenutnoj medijskoj situaciji BiH što ih pored što su najviše prisutna kategorija –

politički i društveno aktivni – nego i procentualno najzastupljenijim).

Visoko obrazovani ili na putu da to postanu (između 33 i 37 % ispitanika sa završenim

fakultetom ili u studentskom statusu jesu apsolutnog mišljenja da medijski aktivni građani

mogu biti protuteža trenutnoj medijskoj situaciji BiH).

Mladi ljudi (kategorija od 18 do 35 godina ima više od 35% onih čije je mišljenje da

medijski aktivni građani itekako mogu biti protuteža trenutnoj medijskoj situaciji BiH).

Radno stanje, izgleda, nema uticaja na to koliko nade u potencijal građanskog

medijskog aktivizma ispitanici polažu budući da su otprilike sve praćene kategorije svoj

optimizam izražavale u oko 30-ak posto slučajeva.

Pored ova dva empirijska pristupa, dubinski intervju koji je vođen sa devet

komunikologa novih medija, medijskih teoretičara, ali i pragmatičara iz sfere slobodnog

novinarstva i bosanskohercegovačke blogosfere trebao je dati informacije o građanskom

novinarstvu iz drugog ugla; i na teorijskom – komunikološkom nivou kao i na onom

pragmatičnom – iz medijske javnosti. Iako su podaci iz ankete i iz analize sadržaja dali

dovoljno podataka za formiranje slike o trenutnom/prisutnom stanju građanskog novinarstva u

BiH, za zaokruživanje kompletnog stanja o građanskom novinarstvu trebao je input ljudi koji

se, univerzitetski i praktično, bave fenomenom novih medija, socijalnih mreža i medijskim

aktivizmom.

Odgovori na pitanje u kojoj fazi se nalazi građansko novinarstvo u BiH su se skoro u

potpunosti poklapali. Svi intervjuirani, kako teoretičari tako i pragmatičari, komunikolozi i

blogeri, saglasni su da je građansko novinarstvo u Bosni i Hercegovini u začetnoj ili ranoj

fazi. Takvi nalazi koreliraju i sa ranijom teoretskom analizom i uporedbom Bosne i

Hercegovine sa naprednim demokratijama i njihovim uređenjem medijskog prostora kao i

stanjem građanskog novinarstva i reperkusijama koje isto proizvodi u drugim zemljama. Neki

od intervjuiranih, prvenstveno pragmatičari iz reda blogera i slobodnih novinara, nalaze da

građansko novinarstvo ima veliki potencijal i ne bi trebalo biti podcijenjeno u budućnosti



budući da se vidjelo kako na njega „javnost reaguje“. Teoretičari su pak oprezniji u tvrdnjama

te nerijetko fenomen građanskog novinarstva stavljaju u kontekst s nepostojanjem aktivne

javnosti, teškom ekonomsko-političkom situacijom i opštom društvenom pozicijom

građanstva208 u BiH. Neki pak navode kako je preduslov za ovakav medijski aktivizam

građana zapravo postojanje „visokog stepena društvene odgovornosti i osjetljivosti za

marginalizirane grupe u društvu“209. Komunikolog Enes Osmančević smatra kako bi

„građani-novinari nakon početnog impulsa sada trebali biti svjesni snage medija i nastojati

da sve ono što rade postaviti na viši nivo“210.

Uloga građanskog novinarstva u demokratizaciji odnosa u Bosni i Hercegovini za

skoro sve intervjuirane ima svijetlu budućnost, veliki potencijal211 i već sada značajno utiče

na demokratizaciju odnosa. „Uloga građanskog novinarstva u BiH u demokratizaciji odnosa

samo čeka da se desi“212 Neki teoretičari ističu kako građanski medijski aktivizam doprinosi

pluralizaciji medijskih sadržaja te posljedično i većoj demokratizaciji. Naravno, istaknuto je i

kako je neophodna medijska pismenost te postojanje svjesnosti o odgovornosti za javnu riječ

što čini građansko novinarstvo možda i subverzivnim kada je u pitanju njegova uloga u

demokratizaciji. Odgovornost spram društva jeste jedan od glavnih kriterija kojim bi se

građansko novinarstvo trebalo voditi jer, kako se navodi, „mogućnosti su ogromne kao i sami

učinci“, ali uz ograničenja u smislu privlačenja publike za određene teme, animiranje javnosti

za prisutne probleme, ali i stanje apatije koje je sveprisutno u bh. medijskoj (ali i svakoj

drugoj) realnosti. Osmančević je kategoričan i kaže da „nema demokratizacije društva bez

veće uloge građanskog novinarstva i uopšte građanskog aktivizma“. Možda je najbolji

odgovor na pitanje „da li građanski medijski aktivizam (građansko novinarstvo) ima ili može

imati ulogu u demokratizaciji odnosa u BiH bio „ima potencijala da to čini, ali nema znanje

kako to uraditi213“.

Medijska slika Bosne i Hercegovine je, ako je suditi prema nekim odgovorima kako

medijskih pragmatičara tako i teoretičara, već promijenjena pojavom i efektima građanskog

novinarstva. Neki navode da su te promjene materijalizirane u tome što su „promijenile

208 Prof. dr. Damir Kukić, komunikolog 209 Amra Selesković, VESTA NVO i direktorica prvog community radija u Tuzli 210 Osmančević Enes, komunikolog 211 Ibid. 212 Ibid. 213 Bedrana Kaletović, diplomirani novinar – freelancer i dopisnik SET



mišljenje u glavama komšiluka214“, a neki kao promjenu medijske slike navode slučaj da je

„medijska slika BiH već nepobitno promijenjena“ te da „nijedna laž ili pokušaj obmane ne

mogu dugo ostati neotkriveni u internet prostoru215“. Mišljenja su pak podijeljena i ne misle

svi da građansko novinarstvo može bitnije promijeniti medijsku (pa i društvenu) sliku Bosne i

Hercegovine. Profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Lejla Turčilo smatra da su

„medijski aktivni građani u mogućnosti promijeniti medijsku sliku BiH samo ako su brojni i

masovni“ te da zasad ova „alternativna medijska online zajednica nije u mogućnosti učiniti

takvo šta“. Njeno mišljenje dijeli i profesorica Vedada Baraković s Odsjeka za žurnalistiku

Filozofskog fakulteta Tuzla koja kaže da „u etnički i politički podijeljenoj BiH građanski

aktivizam tipa medijskog aktivizma teško može promijeniti demokratsku sliku BiH“ te dodaje

kako „promjene moraju prvo započeti dokidanjem etničkog i afirmacijom građanskog kako bi

se mogu stvoriti uslovi za demokratizaciju svake vrste“. Profesor Damir Kukić sa Filozofskog

fakulteta u Zenici skoro u potpunosti dijeli prethodna mišljenja kada je problem podijeljenosti

javnog mnijenja i same javnosti u BiH, ali dodaje kako „aktivizam (građana novinara) jeste

značajan iskaz građanske hrabrosti i preduvjet za formiranje znanja o društvenim

problemima i načinima njihovog rješavanja“. Treba napomenuti da je moguća i „prepreka u

vidu urednika (institucionaliziranih medija) koji će, uprkos pokazateljima o

slušanosti/gledanosti/čitanosti, a zarad nekih drugih ciljeva, ignorisati ovaj napredak i ostati

vjerni političko-dogmatičnoj programskoj shemi“ kako ističe direktorica nekadašnjeg

community radija „Vesta“ iz Tuzle, Amra Selesković.

Motivi građanskog novinarstva jesu nezadovoljstvo aktuelnom situacijom, želja da se

utiče na javnost, nedostatak prostora za „obične ljude“ u mainstream medijima, ali i želja za

participacijom i medijskim djelovanjem216. Alternativni modeli i kanali komunikacije (poput

socijalnih mreža) postaju mjesto kojem se građani okreću u želji za medijskim aktivizmom217.

Običan građanin je „motiviran željom da se bude svjedokom i akterom određenog procesa i

događaja, gdje bi kreirao ne samo informacije, nego i komentare218“, a potrebu za

214 Ibid 215 Aldin Arnautović, novinar – freelancer, pokretač prvog bh. sajta građanskog novinarstva i medijski trener 216 Ovdje Osmančević detektira dva pravca kako kaže: „jedan je da se o njihovim problemima sazna – da oni progovore o svojoj sudbini, problemima i nedaćama a druga je da riješe te probleme uz pomoć medija jer u konačnici ljudi postaju svjesni snage medija ne samo tradicionalnih vec i alternativnih – društvenih medija“ te ističe kako „web posjeduje najveci demokratski potencijal“ – Prema Osmančević, Enes (2009): „Demokratičnost WWW komuniciranja“, Sarajevo, Friedrih-Ebert Stiftung, str. 171-224 217 Smatra Aldin Arnautović 218 Primjetio je prof. Kukić.



sudjelovanjem u javnoj diskusiji primijetila je i prof. Baraković koja potvrđuje aktivizam na

socijalnim mrežama kao primaran dajući mu prigodnu kvalifikaciju „one-click aktivizam“.

Jedan vid katarze koju su građani-novinari doživljavali prateći, dokumentujući i publikujući

ono što su sami zabilježili su primijetili kako novinari219 tako i teoretičari220. Blogeri su pak

nepodijeljenog mišljenja kada stanje ocjenjuju kao vrlo loše i da je u stvari građanski medijski

aktivizam ništa drugo do odgovor na nemogućnost građana da pristupe medijskom prostoru

na fer osnovi. Bloger Zdenko Bajo kaže da su „mediji pod kontrolom političara i tajkuna“, ali

primjećuje i da dolazi do „proboja kada je u pitanju izvještavanje medija o problemima

običnog čovjeka“. Bloger Ševko Kadrić naziva medijski građanski aktivizam alternativnim

metodama uticaja na institucije vlasti koje ne daju rezultat u situaciji onakva kakva jeste221.

Ukratko, može se napraviti nedvosmislena veza između artikuliranja građana kroz medijski

aktivizam – građansko novinarstvo i želje da se utiče na demokratizaciju odnosa i javne sfere

u Bosni i Hercegovini.

Kada govorimo o uticaju građana-novinara na javno mnijenje i formiranje svijesti o

javnim problemima (posebno tokom socijalnih nemira – protesta) mišljenja se kreću od onih

rezerviranih koja kažu da je uticaj zanemarljivo mali, a efekat poruka kratkotrajan i labav222

preko onih koji kažu da je uticaj svakako teško izmjeriti, ali da su efekti vidljivi i značajni.

Tako neki kažu da su građani često bili informatori drugih građana pogotovo u kriznim

situacijama223, neki isključuju mainstream medije iz „bitke“ za pažnju publike224, a neki tvrde

da mediji ne predstavljaju vjerno stvarnost te da se kao odgovor sve više pojedinaca uključuje

u medijske tokove infomišući javnost i tako utičući na javno mnijenje225. Blisko ovom stavu

je i mišljenje profesorice Turčilo koja izričito navodi kako su „informacije koje su građani

219 Tako Bedrana Kaletović kaže: „Činjenica da ih se ništa u životu, društvenom, javno, a bojim se i privatnom, ništa ne pita tinja u sebi nezadovoljstvo koje tinja i sa eskalacijom situacije iz nekog prividnog okivira mira progovore i takve persone. Obično su to oni koji se vječito drže po strani, ne žele da se bune protiv sistema, nikoga i ničega, da se ne zamjere sa bilo kim, a onda od takvih ostanete šokirani količinom gnjeva koji iz njih progovori uglavnom neratikulisano u pogledu dijaloga, argumentacijske linije i uvažavanja sagovornika. Jednostavno ljudi misle da je njihovih minuta došlo i da tada svijet treba da stane“. 220 Prof. Turčilo nastavlja u istom toku kad kaže da je: „nezadovoljstvo moralo negdje da se „izbaci“, a mediji, a posebno društvene mreže koje su same po sebi otvorene i svima dostupne, pokazale su se kao pogodan medij za dijeljenje informacija od strane obicnih građana. Jedan od motiva sigurno je i činjenica da građani, zapravo, u „klasičnim“ medijima dobivaju sve manje prostora, pa su njihove aktivnosti svake vrste sve više okrenute kao online medijima“. 221 Što se većim dijelom slaže s mišljenjem Amre Selesković koja kaže navodi da su građani „po svemu sudeći marginalizirani u procesu donošenja odluka“. 222 Prof. Vedada Baraković zastupa ovo mišljenje a sličnog je stava i prof. Damir Kukić 223 Stav je Aldina Arnautovića. 224 Blogger Ševko Kadrić je isključiv po ovom pitanju. 225 Blogger Zdenko Bajo.



dijelili ponekad čak i više utjecali na formiranje javnog mnijenja od informacija iz klasičnih

medija koji su uglavnom bili „okupirani“ od strane političkih elita“226. Međutim, iako

suzdržani po pitanju uticaja na formiranje javnog mnijenja većina teoretičara se slaže da

socijalne mreže mogu „mobilizirati javnost visokim intenzitetom“227 te da nipošto ne smijemo

potcijeniti činjenicu da je „daleko veći uticaj proizišao iz angažmana na društvenim mrežama

koji je tokom i februarskih prosvjeda i JMBG prosvjeda bi veoma dinamičan228“.

Komunikolog Osmančević smatra da je od samih početaka prije 14 godina „internet-javnost

prenošenjem tema iz virtuelne u javnu sferu doprinosi formiranju javne sfere što je donekle

nelogično i neočekivano, ali je u BiH tako.“229 Usamljeno je mišljenje novinarke Kaletović

koja se pribojava da je angažman građana u medijima vrlo malo doprinio formiranju javnog

mnijenja budući da se „pažnja pasivnih građana usmjeri na jedan problem, ali sve dalje od

toga vodi razvodnjavanju problema“.

Blisko prethodnom pitanju jeste bilo i pitanje o tome koliko medijski aktivni pojedinci

koji ne rade u medijima mogu direktno potaknuli dešavanja ne samo u medijskom prostoru

nego i u stvarnosti. Odgovor je uglavnom potvrdan i često kvalificiran sa „značajno“: Postoje

mišljenja da građani tek danas postaju svjesni svoje (medijske) uloge u društvu te smiju

iskazati nezadovoljstvo i ukazati na nepravilnosti230, a neki su nešto suzdržaniji pa referiraju

na alternativne medije (blog) koji „nekonvencionalnim jezikom s mnogo argumenata“231

odaju mnogo. Teoretičari imaju različita mišljenja koja nisu dijametralno suprotna. Tako prof.

Turčilo kaže reperkusije iz virtuelne sfere i uticaj na javnu sferu ovisi od slučaja do slučaja pa

su tako „u slučaju JMBG protesta znatno više potaknuli dešavanja, jer je cilj bio konkretan i

jedinstven“, a u vrijeme protesta u februaru 2014 „više je bilo riječ o dijeljenju informacija,

nego o mobilizaciji...iako, i samo dijeljenje informacija, naravno, često pokreće aktivnosti.“.

Prof. Baraković ističe da je to moguće ako postoje neki drugi preduslovi poput generalnog

stanja društva i proporcija socijalnog problema, a sličnu argumentaciju pri svom stavu koristi

i prof. Kukić iako on bez ustezanja kaže kako „medijski aktivni pojedinci, koji nisu

226 I dodaje kako: „...ipak, tu treba navesti dvije ograde: najprije, iako je FB naprimjer, izuzetno popularan medij u BiH dijeljenje informacija u ovoj mreži ipak isključuje određeni broj građana koji nisu online (siromašni, oni iz manje urbanih sredina). Također, kvalitet informacija koje su građani dijelili bio je često upitan (netačnost, neažurnost, ponekad prevelika brzina zbog koje informacije nisu provjerene itd), pa je to sigurno umanjilo (ali ne značajno) uticaj na javno mnijenje.“ 227 Prof. Damir Kukić. 228 Prof. Vedada Baraković. 229 Prof. Enes Osmančević, komunikolog. 230 Kaže Zdenko Bajo, blogger. 231 Blogger Ševko Kadrić.



profesionalno angažirani u medijima, mogu potaknuti određena dešavanja ne samo u

medijskom prostoru nego i u realnosti“. Njihovu snagu (građana-novinara) nipošto ne bi

smjeli potcijeniti232, a neki se (opravdano?) pribojavaju da bi, ukoliko je istinita hipoteza o

prenosu medijskog uticaja građana-novinara sa medijske sfere u javnost/realnost, to moglo

dovesti do zloupotrebe233. Novinar-freelancer i pokretač prvog bh. portala građanskog

novinarstva Aldin Arnautović podvlači da „bez građanskog angažmana u protoku

informacija u kriznim situacijama, sistem ne može odgovoriti informativnim potrebama ljudi

koje opslužuje...građanski angažman nije došao kao fenomen nego kao potreba u ozračju

medijske blokade zarad političkih, ekonomskih i inih interesa vladajućih struktura.“

Mišljenja bosanskohercegovačkih medijskih stručnjaka uglavnom se sažimaju u jednoj

tački kad je riječ o ulozi medijski aktivnih građana u kriznim situacijama – preovladava

mišljenje da građani-novinari doprinose informativnim potrebama drugih građana što za

sobom povlači i veći protok informacija koje su necenzurisane, neregulirane i needitovane

(„sirove“). To načelno može značiti veću demokratizaciju jer, kako neki kažu234, medijska

aktivnost može znatno više potaknuti dešavanja u stvarnom životu te u određenim – za to

povoljnim – kontekstima kanalisati određene procese i aktivnosti u javnoj sferi. Naravno, za

to moraju postojati preduvjeti i problemi se moraju ticati šire javnosti inače medijski

aktivizam građana ne može uraditi mnogo toga235, a isto mišljenje (u nijansama drugačijoj

interpretaciji) podržavaju i blogeri i slobodni novinari.

Svi intervjuirani – i teoretičari i pragmatičari – nedvojbeno se slažu da građansko

novinarstvo (neki ga i nazivaju građanskim aktivizmom236) ima ulogu u demokratizaciji

odnosa u Bosni i Hercegovini i da se to već vidi na ulicama – drugim riječima kazano,

promjene se dešavaju. Ovo daje podršku i korelira sa podacima iz prva dva empirijska

istraživanja o percepciji, stanju i potencijalima građanskog novinarstva i o prirodi

diseminiranih sadržaja građanskog novinarstva na bh. portalima. Građansko novinarstvo,

232 Ističe Bedrana Kaletović 233 Kako se pribojava Amra Selesković, „to bi ukazalo na zloupotrebu medija u svrhu huškanja javnosti i pozivanja na bunt, što bi bilo suprotno etičkom prefiksu građanskog novinarstva...te medijski aktivni pojedinci, koji nisu zaposleni u mediju kao reporteri i urednici/novinari, ne mogu koristiti javni prostor za promicanje vlastitih ideja bez prezentiranja druge strane i opcije...budući da građansko novinarstvo nije bez ograničenja i mora biti zasnovano na društveno prihvatljivim normama izvještavanja.“ 234 Mišljenja je profesorica Lejla Turčilo s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu . 235 Prema riječima prof. Vedade Baraković s Filozofskog fakulteta Tuzla. 236 Prof. Lejla Turčilo izjednačava ova dva pojma.



prema rezultatima sva tri provedena istraživanja, ima ulogu u demokratizaciji odnosa u

Bosni i Hercegovini i ono se, u svojoj ranoj – početnoj fazi, dešava upravo sada. Time je

potvrđena polazna – glavna pretpostavka o ulozi građanskog novinarstva u Bosni i

Hercegovini.

Mišljenja i odgovori o promjeni medijske slike Bosne i Hercegovine se pak razlikuju i

ne postoji homogen stav o tome mogu li građani-novinari promijeniti trenutno stanje. Neki su

mišljenja da se ta promjena već desila237 pa barem i u promjeni percepcije kod drugih članova

publike238. Neki idu tako daleko da tvrde kako je medijski učinak građana na medijsku sliku

BiH ogroman239 dok su drugi iz iste sfere mnogo oprezniji pa medijski uticaj ograničavaju na

veoma mali240. Jedni smatraju da medijska promjena Bosne i Hercegovine moguća budući da

građani-novinari mogu „nudeći nešto novo doprinijeti širenju novih ideja i omogućiti bolju

slušanost/gledanost/čitanost medija“241. Potencijala definitivno ima čak i kod onih

najskeptičnijih u vezi sa građanskim novinarstvom za koje neki vide da je jedino oružje – uz

zdravu javnost – za borbu protiv trenutnog stanja242. Nekoliko pak tvrdi da građani-novinari

sami ipak nemaju snagu niti načina da promjene medijsku stvarnost Bosne i Hercegovine

dokle god su zamišljeni i fungiraju kao aktivna online zajednica243, sve dok se ne dokinu

etničke podjele, a više afirmiraju elementi građanskog244 odnosno dok tripartitna podjela

Bosne i Hercegovine na tri etnosa ne postane stvar prošlosti245.

Nalazi, indikatori i zaključci tri empirijska istraživanja nedvojbeno upućuju na to da je

građansko novinarstvo u Bosni i Hercegovini trenutno u svoj početnoj, ranoj fazi, ali da i kao

takvo ima ulogu u demokratizaciji odnosa odnosno da se njegova uloga i reperkusije već

manifestuju. Efekti građanskog novinarstva su već vidljivi i to tokom socijalnih kretanja i

problema koji uključuju veliki broj ljudi. Potencijali su veliki što potvrđuju i odgovori više od

pet stotina anketiranih ispitanika širom Bosne i Hercegovine svih starosnih, obrazovnih i

socijalnih kategorija te različitih političkih opredjeljenja. Građani-novinari skoro

237 Aldin Arnautović , novinar-freelancer i pokretač prvog bh. portala građanskog novinarstva. 238 Bedrana Kaletović, diplomirani novinar – freelancer i dopisnik SET. 239 Ševko Kadrić, blogger http://burek.blogger.ba/ 240 Zdenko Bajo, blogger http://kriminaluvlasti.blogger.ba/ 241 Amra Selesković, VESTA NVO i direktorica prvog community radija u Tuzli. 242 Prof. Enes Osmančević, Filozofski fakultet u Tuzli. 243 Prof. Lejla Turčilo. 244 Prof. Vedada Baraković. 245 Prof. Damir Kukić, Filozofski fakultet u Zenici


http://burek.blogger.ba/



svakodnevno objavljuju svoje fotografije ili audio-video zapise (ali i članke) na portalima

širom Bosne i Hercegovine o temama koje su uglavnom prisutne i u mainstream-uređivanim

medijima. Istina, jedan broj tih uradaka građana-novinara ne uspije doći do šire publike – bilo

iz razloga što medijske kuće odbiju isti diseminirati (zbog svojih razloga) ili što im građani

jednostavno ne proslijede ono što su zabilježili. Poenta leži u tome da građansko novinarstvo

ima (a u tome se slažu i izjave ispitanika i mišljenja teoretičara i pragmatičara i nalazi

analiziranog sadržaja medija) jako veliki potencijal da bude dio rješenja trenutne političke

krize u Bosni i Hercegovini.

Ovim nalazima potvrđena je u potpunosti primarna hipoteza o građanskom

novinarstvu u studiji slučaja Bosne i Hercegovine.

2.2. Web 2.0 kao pretpostavka pojavljivanja građanskog novinarstva

Ogromne promjene su se desile u novinarstvu u posljednje dvije dekade. S početka

kraja XX stoljeća (1990-ih) te rušenja mnogih socijalističkih uređenja društva i komunističkih

uređenja do današnjeg dana brojni faktori su uticali na metamorfozu (ili medijamorfozu

prema nekim autorima) sedme sile. Mnoga socijalna i demografska kretanja te ratovi i

katastrofe iz ovog perioda (Postdamer Platz, Zaljevski rat, disolucija Jugoslavije i svi konflikti

vezani za disoluciju, te događaji novijeg datuma poput 11. Septembra i World Trade Centra,

invazija na Irak, teroristički napadi u Londonu, tsunami na jugoistoku Azije, potresi u Japanu

itd.) te neke prirodne nepogode poput uragana i ciklona u SAD-u, Indoneziji ili zemljotresa u

Japanu i Kaliforniji su, zajedno sa tehničkim pronalascima, pomjerili novinarsko izvještavanje

sa pozicije neutralnog posmatrača na prisno, neprofesionalno i subjektivno izvještavanje

aktivnih sudionika ili žrtava događaja.

U ovoj epohi desila se i evolucija tehničkih sredstava za komunikaciju, razvoj

platformi za brzo (prava riječ bi bila hiperbrzo) komuniciranje, razvoj weba 2.0 okrenutog ka

korisnicima, interaktivnosti i profiliranosti. Ovi trendovi su, istina sa zakašnjenjem, došli i u

Bosnu i Hercegovinu. Na početku XXI stoljeća dolazi do razvoja platformi za lagana

prenosna računa, hiperrazvoj mobilnog interneta, a ubrzo i pojava smartphonea, tableta,

phableta i inih drugih uređaja koji su zahvaljujući jednostavnosti upotrebe interfejsa,



sposobnostima brze razmjene podataka246 te svestranosti uređaja mogli kao nikada u ljudskoj

historiji doći veoma brzo i jednostavno do velikog broja ljudi sa sadržajem koji su oni

generirali.

Medijska publika (konkretno čitalaštvo) se okrenulo ka novim oblicima informiranja.

Remitende širom svijeta su porasle; novine, sedmičnjaci i magazini je, bez obzira na

nacionalne granice i nove formate te smanjene troškove proizvodnje, zahvatila ista pandemija

– manjak zainteresiranosti ne samo čitalaca nego, konsekventno, i oglašivača. Veliki je broj

istraživanja koja su pokazala da se štampa (uz radio) nalazi u istoj krizi. Veliki medijske

agencije te renomirane informativne kuće poput New York Timesa, San Francisco Cronicla ili

Miami Heralda su objavile svoj trajni prelazak na web kao platformu koju će koristiti u

budućnosti i prestanak printanja svojih dnevnih izdanja247. Neki medijski magnati poput

Murdocha svoje čitatelje nastoje zadržati dostupnošću svojih medijskih sadržaja/informacija

kombinirajući web-dostupnost članaka sa novim atraktivnim tehnologijama kao što je RSS

feed i iPad aplikacija za čitanje sadržaja sa Wall Street Journala248. Prema istraživanjima

NPollsa iz januara 2011. (na uzorku od 4022 ispitanika) oko 47% anketiranih Evropljana

novine čita na „tradicionalni“ način – s papira. Svjetski prosjek (računajući tu anketirane iz 62

zemlje kao i one iz Sjedinjenih Američkih Država) je 41% dok se osam procenata anketiranih

izjasnilo da nikada ne čitaju novine249.

Podatak da ni polovina anketiranih ne čita novine na tradicionalni način (s papira)

uputio nas je na porast broja onih koji se informiraju sa ekrana računara, tableta i

smartphonea. Nekoliko istraživanja provedenih u novije vrijeme pokazalo je da postoji veoma

značajan otklon onih koji se informiraju sa web-portala i to u hodu (dok su zaokupljeni

drugim dnevnim obavezama poput vožnjom na posao i nazad ili u nekoj od javnih čekaonica

npr.). Istraživanje iz avgusta 2011. u Bosni i Hercegovini250 provedeno na uzorku od 110

pretežno mladih ispitanika (107 ih je bilo starosti ispod 35 godina) je pokazalo da njih više od

80% anketiranih se može svrstati u kategoriju stalnih i svakodnevnih posjetilaca news

portala. Slika postaje potpunija kada se pogledaju odgovori ispitanika na pitanje o glavnim

prednostima web portala u odnosu na novine; skoro 45% na prvo mjesto stavlja dostupnost

246 Prvo 3G mreže sa brzinama razmjene podataka do 7,2 Mbps za download a potom i 4G mreže sa pretpostavljenim brzinama do 100 Mbps – op. Š.H. 247 http://dalje.com/hr-svijet/sad--novine-prestaju-izlaziti-i-sele-na-internet/241363 4.2.2014. 248 Husejnefendić, Šejn (2012): „Influencija news portala na perzistenciju printanih medija u Bosni i Hercegovini“, Medijski dijalozi No. 11, 2012., Podgorica, str. 227 249 http://www.npolls.com/silent_death 10.8.2011. 250 Ibid, str. 228-231


http://dalje.com/hr-svijet/sad--novine-prestaju-izlaziti-i-sele-na-internet/241363

http://www.npolls.com/silent_death


informacijama, a njih 24% činjenicu da su u pitanju besplatne informacije (za razliku od

novina koje bi morali platiti).

Podaci iz naprednih demokratskih okruženja šalju slične podatke; 2009. godine je

Američka Novinska Asocijacija zabilježila pad od 28% u tiražu dnevnih novina251. S druge

strane, analitičari s Harvarda su zabilježili porast tiraža online novinskih izdanja i to za

15%252. Mahom mlađi (ali i onaj stariji!) dio publike se sve više okreće svijetu weba zbog

mnoštva opcija koje im nudi i iz razloga što im se ne sviđa uloga statičnog konzumenta vijesti

– naprotiv, oni žele čitati o jednoj vijesti iz više izvora, iz različitih uglova kada to hoće i gdje

to hoće i naravno sve to – free (besplatno). Iz istraživanja koja su pomenuta ovdje vidljiv je

otklon mlađe publike ka novim oblicima informiranja i napajanja sa virtualnih vrela

informacija, a pad čitanosti klasičnih printanih medija što potvrđuju i istraživanja znamenitog

Massachusetts Institute of Technology. Njihovo istraživanje253 je pokazalo da je svega 16%

čitalaca klasičnih novina u kategoriji od 18 do 29 godina. Istovremeno, 30% konzumenata

online novinskih izdanja pripada ovoj starosnoj skupini i oni ujedno čine većinu kada je u

pitanju konzumiranje informativnih sadržaja via PDA uređaja, smartphonea i podcastinga254.

(Današnji) čitaoci žele besplatne, interaktivne, zanimljive i (novinarske) forme koje im

neće uzeti mnogo vremena za konzumiranje. Nove platforme, online mediji (poput web

portala) i informativne agencije koje diseminiraju sadržaj brže nego ikada prije dostupne su

svima. Hiperprodukcija i dostupnost tehničkih gadgeta omogućila je velikom broju ljudi255 da

se ne informiraju nužno sa klasičnog medija poput radija, televizije ili pak novina – sve je

dostupno odmah i besplatno kada to konzument želi – i to na dlanu ruke. Porasla je i “potreba

konzumenata ne samo za dostupnošću informacija nego i za njihovom provjerljivošću kao i za

senzibiliziranom pretragom informacija”. (Osmančević, 2009: 22). Ovo logično prati razvoj

251 http://www.bloggingstocks.com/2009/11/20/newspaper-ad-revenue-of-28-8-quarters-of-double-digit-drops/ 15.8.2011. 252 http://www.niemanlab.org/2010/01/what-2010-will-bring-newspapers-bad-revenue-news-bad-bankruptcy-news-and-maybe-a-nice-tablet/ 15.8.2011. 253 http://web.mit.edu/comm-forum/forums/newspapers_welcome.html#top 15.8.2011. 254 „PDA“ – Personal Digital Assistant (lični digitalni pomoćnik); „smartphone“ – generacija „pametnih“ mobitela koji imaju značajno više mogućnosti i opcija od običnih mobitela te „podcasting“ – dobivanje informacija bez zahtijevanja (tzv. news-feed iliti „hranjenje informacijama“) preko weba koje se epizodno distribuiraju do korisnika koji se prijave na ovaj servis kod određenih portala – op- Š.H. 255 Do 2015. prognozira se da će blizu 2 000 000 000 ljudi (prema izvještaju Bloomberga) imati smartphone uređaj sposoban da pristupa internetu, fotografiše, snima audio i video sadržaj te da isti postavlja na web preko bilo koje platforme – izvor http://www.bloomberg.com/news/2012-10-17/smartphones-in-use-surpass-1-billion-will-double-by-2015.html 4.2.2014.


http://www.bloggingstocks.com/2009/11/20/newspaper-ad-revenue-of-28-8-quarters-of-double-digit-drops/


http://www.niemanlab.org/2010/01/what-2010-will-bring-newspapers-bad-revenue-news-bad-bankruptcy-news-and-maybe-a-nice-tablet/


http://web.mit.edu/comm-forum/forums/newspapers_welcome.html%23top

http://www.bloomberg.com/news/2012-10-17/smartphones-in-use-surpass-1-billion-will-double-by-2015.html



demokratije koja u društvu tranzicije kao što je Bosna i Hercegovina od postizanja mirovnog

sporazuma u Daytonu 1995. Nikad nije doživjela puni potencijal nego često u praksi

kombinira prakse iz prethodnog političkog sistema sa demokratskim praksama i modusima.

U takvoj konstelaciji medijskih međuodnosa (a imajući u vidu hiperturbulentni realitet

u kojem pojedinci egzistiraju) tradicionalni mediji (u prvom redu štampa i radio) koje vrlo

često odlikuje jednostrana komunikacija, anahronost, neatraktivnost i višestruki utrošak

vremena i novca256 gube trku sa internet portalima koji nude besplatne, multimedijske te

formatom i stilom prilagođene informacije i to uz dodatne dvije kvalitete: jako brzu obradu i

diseminaciju te uz atraktivnu mogućnost komentarisanja istih (što je nemoguće sa

tradicionalnim medijima). Čitaocima nerijetko smeta zabrana ili nemogućnost komentiranja

na nekim člancima (ili na nekim portalima) i stoga se današnji novinari moraju pripremiti

(ako već nisu) na tu mogućnost257. Kao nikada, novinari i njihove forme su danas u

mogućnosti da budu čitani/slušani/gledani globalno, a sve zahvaljujući world wide webu.

Također, njihovo izvještavanje također može na ogroman broj načina da se analizira, kritikuje

ili argumentovano suprotstavi – a sve zahvaljući dvosmjernoj komunikaciji, instant feedbacku

i napretku tehničkih sredstava.

Sfera produkcije medijskog sadržaja na webu je, blago kazano, ogromna. Količina

snimljenih video-snimaka, instant amaterskih fotografija i mnogih drugih user-generated258

sadržaja skoro eksponencijalno je rasla posljednjih deset godina. Publikacija iz 2001. pod

nazivom „Elements of journalism“ pojasnila je kako se uz svaki ekonomski, socijalni i

tehnološki korak naprijed nužno promijeni i koncept izvještavanja; drugačije kazano nastupi

256 Ako želite aktuelne informacije s radija morate čekati neko vrijeme do početka informativnog programa; također, ako želite vijesti iz novina morate iste i kupiti (ako zanemarimo situacije da nam kupovina istih nije „na ruku“). Mnogo je jednostavnije na svom računaru/tabletu/smartphone-u kliknuti na jednu ikonu /aplikaciju i istog trenutka pročitati ono što nas zanima i to sa više različitih izvora. Postavimo sebi pitanje: koliko bismo novina morali kupiti i prelistati da dobijemo potpunu informaciju o nekom događaju i koliko bi nas to koštalo? Istina, kvantitet portala kao ni broj novina ne garantuje i kvalitet informacija te potpunu objektivnu novinarsku priču/prikaz događaja. To je nešto sa čime svi mediji moraju da žive – op. Š.H. 257 Tu misao navodi i Pavelik u svojoj knjizi „Journalism and New Media“ kad kaže da „novinari sada moraju misliti o globalnoj publici koja ne samo da čita ono o čemu se piše i izvještava već često komentira, daje svoj pogled ili kritiku na napisano a često i doprinosi razvoju ili drugom toku priče svojim uvidom“ – Pavelik, John (2001) „Journalism and New Media“, Columbia University Press, New York, str: 27 258 Odrednica s kojom ćemo se često susretati budući da se upotrebljava u kontekstu korisnika socijalnih medija koji postavljaju svoj sadržaj na web, potom „slučajnih“ novinara koji igrom slučaja bivaju svjedoci nekih događanja te zabilježe neke zanimljivosti ili stvarne događaje te pak onih koji se smatraju građanskim novinarima i s punim pravom koriste komunikacijsko-tehničke prednosti novih platformi u diseminaciji medijskog sadržaja na sve dostupne načine.



redefiniranje izvještavanja i njemu imanentnih medija. Bill Kovach i Tom Rosentiel u toj

knjizi tvrde kako je telegraf 1830-1840 postavio nova pravila u prenosu vijesti i informacija;

potom 1880-ih novine doživljavaju preporod i dobivaju punu snagu usljed industrijske

revolucije, talasa imigracija i pada cijena papira; 1920-ih radio poslije I. Svjetskog rata

počinje djelovati na rast trača i popularnost celebrityja te od 1950-ih uz Hladni rat raste novi

medij – televizija259. Autori u ovoj knjizi skreću pažnju i na dolazak Interneta te značaj novih

tehnologija koje će „zajedno uz konglomeraciju medija i globalizaciju dovesti do pomjeranja

uloge medija ka podršci zdravoj demokratiji kroz aktivno građanstvo“260. Iako napisana prije

15-ak godina, publikacija je potvrdila da će dva pomenuta trenda redefinirati novinarstvo

uslijed novih tehnologija. Današnje platforme su (često) besplatne i predstavljaju „open-

source“261 bazu koja je dostupna medijski pismenim pojedincima. Blogosfera je bazirana na

free open-source djelovanju, a sinkronizacija sadržaja262 omogućava da pretplatnici koji prate

sadržaj nekog bloga ne moraju čak ni posjetiti tu stranicu da bi znali da li je i koji je novi

sadržaj objavljen na njoj. Peer-to-peer distribucija (od korisnika do korisnika) je također

tehnološka baza za diseminaciju sadržaja koja je dobila zamaha u posljednjoj dekadi, a

pogotovo kad je riječ o multimediji. Iako marginalizovana u poređenju sa socijalnim

mrežama, peer-to-peer komunikacija u građanskom novinarstvu nekad može biti jedini način

da se bitna poruka spasi od propadanja263. Također, instant sinkronizacija između korisnika

može biti moćan alat za trenutnu razmjenu podataka, vijesti i informacija.

Danas postoji više od milijarde korisnika smartphona264 koji mogu jako brzo

zabilježiti neki sadržaj i prenijeti ga na profile koje imaju na socijalnim mrežama, proslijediti

iste na svoj kanal na Youtube-u ili otići korak dalje pa sadržaj poslati na mail adrese velikih

medijskih kuća poput CNN-a, Al-Jazzere, FOX-a i mnogih drugih globalnih i lokalnih

medijskih kuća. Većina portala, ali i institucionaliziranih (pa i mainstream) medija u Bosni i

259 Prema Bowman, Shayne & Willis, Chris (2003). „We Media – Participatory journalism“, Media Center at The American Press Institute, California, str.11 260 Ibid. 261 Baza djelovanja koja podrazumijeva besplatnu dostupnost svim elementima nekog proizvoda – njegov nacrt, algoritme, moduse djelovanja, sastavne cjeline te daje korisnicima mogućnost da sami, bez prisustva nadzornika, izmijene, dopune ili kreiraju nove dijelove nekog programa, aplikacije, platforme ili operativnog sistema. Klasičan primjer je Android operativni sistem za smartphone ali i Wiki, Google Chrome itd. 262 XML ili RSS sinkronizacija 263 Iz perspektive građanskog novinarstva P2P (oficijelna skraćenica za „peer-to-peer“) ima ogroman potencijal da distribuira sadržaj između „digitalnih amatera“. Platforme za razmjenu fotografija rade na ovom principu i omogućile su jednostavnim logovanjem korisnika koji ima „peer-ove“ (korisnike) koji ga prate oni ne samo da mogu vidjeti njegove nove fotografije nego ih i downloadovati. Moguće je da neke medijske kuće već imaju ovakav odnos sa svojim saradnicima – građanskim novinarima. – op. Š.H. 264 Još u oktobru 2012. broj korisnika tzv. „pametnih telefona“ iznosio je milijardu http://news.cnet.com/8301-1035_3-57534132-94/worldwide-smartphone-user-base-hits-1-billion/ 28.01.2014.


http://news.cnet.com/8301-1035_3-57534132-94/worldwide-smartphone-user-base-hits-1-billion/



Hercegovini također nudi opciju objavljivanja priča, fotografija ili audio-video zapisa koje

pošalje publika ovih medija. To je umnogome olakšano razvojem i dostupnosti web platformi

u BiH, ali i rastom broja korisnika smartphona i bežičnog interneta. To ide pod ruku tvrdnji da

su tehnički preduslovi jedan od uslova pojave i razvoja građanskog novinarstva kao

novomedijskog fenomena.

Novinarstvo je kroz svoj razvoj i inoviranje uvijek bilo formalno vezano za institucije

i masovne medije kao sredstvo diseminacije poruka. Novine, radio i televizija kao industrijski

ili tradicionalni mediji su bili platforma za diseminaciju sadržaja i, u načelu, ovaj proces je u

svim fazama počivao na profesionalcima; educiranim, objektivnim, neutralnim medijatorima

na kojima je počivao proces selekcije, obrade, distribucije i konačnog „raspršivanja“

informacija ka bezličnoj, ogromnoj publici. Novinarstvo je stoga imalo odgovoran posao

(sedma sila) i moglo uvelike utjecati na donošenje odluka, formiranje javnog mišljenja,

marketing, informiranje, educiranje te imalo brojne druge uloge u kompleksnoj realnosti.

Međutim, prekretnica je nastupila prvo sa ekspanzijom proizvodnje i upotrebe mobilnih

telefona koji su nakon 10-ak godina dobili prve kamere, a nekoliko godina kasnije mogli

sačinjavati (za televizijske standarde) zadovoljavajuće formate i kvalitet video-zapisa kao i

sasvim pristojne fotografije.

Novi skok je bio razvoj platformi za mobilni internet koji je uporedo tekao sa

razvojem weba 2.0265 te razvojem interaktivnosti i ozbiljno ugrozio samu bazu tradicionalnih

medija koji su se sada susreli sa situacijom da građani koji su do jučer bili u medijskim

sadržajima samo kao (ne)citirani izvori informacija, svjedoci i nerijetko samo pasivni

sudionici događaja sada mijenjaju ulogu sa medijima. Tako je svaki građanin (pod

pretpostavkom da ima tehničku mogućnost i pristup internetu) mogao zabilježiti neki događaj

lako, brzo i jednostavno te ga podijeliti sa medijskom kućom ili ga (kasnije) podijeliti preko

svog profila na Youtube-u, Twitteru, Facebook-u (ili preko drugih novih medijskih kanala).

Pojava globalnog medija Interneta i weba ubrzala je i pospješila pojavu građanskog

novinarstva266 onako kako se danas ono obično percipira. Činjenično gledano, web je:

265 Web 2.0 je trend u WWW tehnologiji baziran na socijalizacijskoj noti koja korisnicima omogućava sudjelovanje u kreiranju sadržaja weba. Termin upućuje na novu verziju, drugu generaciju Weba i hostiranih usluga koja umjesto silosa serviranih podataka (jednosmjeran protok informacija) podrazumjeva interaktivnu dvosmjernu komunikaciju između korisnika i računala te korisnika i drugih korisnika čime korisnik od pasivnog postaje aktivni sudionik (http://hr.wikipedia.org/wiki/Web_2.0) 266 Te često konfuzno i neprecizno shvaćeni „sinonimi“ poput: „javno novinarstvo“, „participatorno novinarstvo“, „hiperlokalno novinarstvo“, „umreženo novinarstvo“, „open-source novinarstvo“, „gerilsko novinarstvo“ itd.... Prema:


http://hr.wikipedia.org/wiki/Web_2.0


1) uzdrmao svijet masovnih medija preotevši dio publike od tradicionalnih medija te

proporcionalno i udio u oglašivačima. Moderna IT tehnologija u sinergiji sa superbrzim

Internet konekcijama preuzima sve više sredstava za oglašavanje na webu se već potroši

mnogo više novca na reklamiranje i promociju nego na radiju ili u printanim izdanjima

novina267. Televizija još uvijek odolijeva internetu i većina novca za oglašavanje (pogotovo

tokom izbornih kampanja!) se usmjerava na ovaj, za sada, najuticajniji medij268. Posljednje

procjene su da će marketinški udio u novinama i magazinima nastaviti padati do 2013.

godine, ali i da će televizija zadržati glavni udio u oglašavanju i promociji269. Ove procjene i

dalje potvrđuju da je Internet „najbrže rastući medij“ sa 14,2% rasta u odnosu na ostale (za

period 2010-2013)270.

2) ubrzao konvergenciju i razvoj novih medija te novomedijskih platformi poput

blogosfere, Youtube-a te socijalnih mreži koje sve obiluju UGC-om271 ili „sadržajem-

generiranim-od-strane-korisnika“. Konvergencija medija (ili medijamorfoza) u svom punom

obliku pretpostavljala je transformaciju komunikacijskih medija koja dolazi uslijed složenog

preplitanja iskazanih potreba, konkurentskih i političkih pritisaka te društvenih i tehnoloških

inovacija i kao takva nije se mogla smatrati samo prelaznim procesom. Novi mediji i potpuna

digitalizacija medijskog sadržaja nisu uništili novinarstvo niti tradicionalne medije, ali su

nepobitno u potpunosti izmijenili medijsku panoramu budući da je omnipotentni i

sveobuhvatni Internet jednostavno asimilirao sve klasične medije istovremeno ponudivši sve

ono što tradicionalni mediji nisu mogli (ili htjeli?) ponuditi: brz i jednostavan feedback na

sadržaj, reviziju i provjeru emitovanog sadržaja, kritički i poliloški osvrt. Današnja nova

(online) publika je aktivna i medije konzumira prema vlastitim pravilima – kad, kako i gdje

im odgovara – tražeći sasvim određenu informaciju. Osmančević to prepoznaje kao „povišenu

http://www2.uncp.edu/home/acurtis/Courses/ResourcesForCourses/Journalism/CitizenJournalism.html 11.1.2015. 267 Istraživanje o marketinškom udjelu u pojedinim medijima provedeno od strane Zenith Optimedia grupe 2009. godine http://www.poslovni.hr/vijesti/zenithoptimedia-u-drugoj-polovici-2009-moguc-oporavak-potrosnje-na-oglasavanje-129662.aspx 26.7.2011. 268 George Gilder je još prije 17 godina, dok je internet bio baziran isključivo na jednosmjernom, „neatraktivnom“ komuniciranju na platformi weba 1.0, predviđao „smrt televizije“ ističući kako će „nužno biti detronizirana time što će se milioni televizijskih konzumenata zasititi jednosmjerne komunikacije i prisilnog hranjenja informacijama“. S njim su se složili i neki današnji informatičarski geniji poput Vintona Cerfa (jedan od „očeva“ interneta)…za više informacija pogledati Gilder, George (1994): „Life after television“, W. W. Norton & Co., Inc. New York, NY, USA i http://edition.cnn.com/2008/SHOWBIZ/TV/05/01/tv.future/index.html 269 http://www.zenithoptimedia.com/about-us/press-releases/zenithoptimedia-adspend-forecast-update-dec-2010/ i http://www.zenithoptimedia.com/about-us/press-releases/zenithoptimedia-adspend-forecast-update-jul-2011/ 26.7.2011. 270 Husejnefendić, Šejn (2012): „Influencija news portala na perzistenciju printanih medija u Bosni i Hercegovini“, Medijski dijalozi No. 11, Podgorica, str. 226 271 User generated content – op.Š.H.


http://www2.uncp.edu/home/acurtis/Courses/ResourcesForCourses/Journalism/CitizenJournalism.html

http://www.poslovni.hr/vijesti/zenithoptimedia-u-drugoj-polovici-2009-moguc-oporavak-potrosnje-na-oglasavanje-129662.aspx

http://www.poslovni.hr/vijesti/zenithoptimedia-u-drugoj-polovici-2009-moguc-oporavak-potrosnje-na-oglasavanje-129662.aspx

http://edition.cnn.com/2008/SHOWBIZ/TV/05/01/tv.future/index.html

http://www.zenithoptimedia.com/about-us/press-releases/zenithoptimedia-adspend-forecast-update-dec-2010/

http://www.zenithoptimedia.com/about-us/press-releases/zenithoptimedia-adspend-forecast-update-dec-2010/

http://www.zenithoptimedia.com/about-us/press-releases/zenithoptimedia-adspend-forecast-update-jul-2011/

http://www.zenithoptimedia.com/about-us/press-releases/zenithoptimedia-adspend-forecast-update-jul-2011/


potrebu za informacijama“ uslijed velike informacijske produkcije i ponude na webu, brzog

komunikacijskog toka i interakcije272. U svijetu Interneta i online medija korisnici sami

određuju što raditi, koju stranicu posjetiti, koje sadržaje pretraživati, što pogledati, što

konzumirati, što kupiti, s kime razmjenjivati poruke, gdje napisati svoje mišljenje ili kako

reagirati na tuđe stavove, a u posljednje vrijeme i kreira (jako) mnogo sadržaja koji se

publikuje online u milionima postova, komentara, članaka.

3) prisilio tradicionalne medije da se adaptiraju na novonastalu situaciju tako što

će transplantirati sebi imanentne forme rada na web – tako su nastali TV kanali na internetu,

online-radio stanice, news portali koji su već u značajnoj mjeri zamijenili novine i postali

jedan od glavnih izvora informacija. Širenje Interneta (pogotovo weba 2.0 i mnogo

iščekivanog semantičkog weba 3.0) već se značajno odrazio na industriju printanih medija i to

ne samo na spomenuti pad broja oglašivača i njihovog udjela u novinama i magazinima.

Gašenje i postepeni prestanak printanja novina u klasičnoj formi najavili su i vodeći listovi

poput New York Timesa273 (koji se na Internet „preselio“ još 1996. i kotira kao jedan od

najposjećenijih sajtova u USA), ali i The San Francisco Chronicle, The Miami Herald, The

Philadelphia Newspapers LLC kao i još nekoliko većih novina u Sjedinjenim Američkim

Državama274. Neki medijski magnati poput Murdocha svoje čitatelje nastoje zadržati

dostupnošću svojih medijskih sadržaja/informacija kombinirajući web-dostupnost članaka sa

novim atraktivnim tehnologijama kao što je RSS feed i iPad aplikacija za čitanje sadržaja sa

Wall Street Journala. Konzervativniji komunikolozi će svakako morati prihvatiti da ovakvi

skoriji potezi označavaju (skoro) sigurni poraz novina na kakve smo navikli – u klasičnom,

„papirnatom“ izdanju.

TV gubi utrku sa sveprisutnim Internetom kada je riječ i o ponudi sadržaja – čak i

onog ekskluzivnog. Npr. devetogodišnji dječak iz Georgije (savezna američka država) može

na YouTube odgledati nove epizode japanskog akcijskog anime-crtanog filma "Naruto," koji

mu je nedostupan na televizijskim programima u U.S.A. S druge strane, u Indiani, gledalac

koji je otkazao kablovsku TV zato što je „sit reklama“, sada online na CBS.com gleda

"CSI"275 – sa samo nekolicinom reklama276. Činjenica je da mladi ljudi provode sve više

272 Osmančević, Enes (2009): „Demokratičnost WWW komuniciranja“, Sarajevo, Friedrih-Ebert Stiftung, str. 22 273 http://www.poslovnipuls.com/2010/09/09/new-york-times-tiskano-izdanje/ 26.7.2011. 274 http://dalje.com/hr-svijet/sad--novine-prestaju-izlaziti-i-sele-na-internet/241363 26.7.2011. 275 CSI označava „Crime sceen investigation“ odnosno naziv popularne kriminalističke serije koja je već desetak godina prisutna na programima širom svijeta i višestruki je dobitnik nagrada za popularnost i gledanost (za više podataka posjetiti: http://en.wikipedia.org/wiki/CSI:_Miami /8.5.2010. 276 Husejnefendić, Šejn (2011): „Suton tradicionalnih medija“, Mediaanali, Vol.5, no. 10, str. 54


http://www.poslovnipuls.com/2010/09/09/new-york-times-tiskano-izdanje/


http://en.wikipedia.org/wiki/CSI:_Miami


vremena ispred kompjuterskih monitora nego ispred TV-ekrana budući da je najveći broj

online korisnika pripada mlađoj dobi – između 20 i 30 godina, što je i logično budući da je

Internet svoju pravu ekspanziju doživio kasnih devedesetih godina XX vijeka i nastavio sve

do danas kada je većina današnjih korisnika bila u godinama kada su se mogli „od početka“

uključiti u nove informacijske magistrale.

4) uticao na medijsko opismenjavanje građana kako indirektno – na način da su

osnove informatičke pismenosti uzrokovale rast zainteresiranosti ne samo za medijski sektor

nego i za medijsku analizu poruka i efekata koji se diseminiraju njegovim kanalima i

formama – tako i direktno kroz narastajuće edukacija ne temu medijske pismenosti (uvođenje

predmeta pod tim nazivom na univerzitetima, ali i osnovnim i srednjim školama u

naprednijim društvima). Odgoj za medije, što je samo sinonim za medijsku pismenost,

uspješno je inkorporiran u školske sisteme nekih zemalja (Australija, Danska, Finska,

Kanada, Mađarska,

Njemačka, Norveška, Irska, Slovenija, Švedska i Velika Britanija) dok kod nekih dolazi nešto

sporije (Austrija, Hrvatska, Italija, Holandija, SAD), ali se kreće u pozitivnom smjeru dajući

na značaju ovoj vrsti edukacije277.

5) konsekventno, sav tehnološki, informatički i medijski razvoj je uticao na postepeno

stvaranje278 aktivnog medijskog sektora sa prefiksom „građanski“ ili „civilni“ koji je kao

krajnji rezultat dao građansko ili civilno novinarstvo kao odgovor ne samo na evoluciju

medijskog stanja i stanja svijesti građana nego i kao odgovor na demokratizaciju odnosa i

balans snaga u procesu građanskog odlučivanja, zagovaranja i informiranja.

MacLuhanov zaključak „Medij je poruka“ možemo pratiti historijski i generički. Razvoj

svakog (novog) medija je obilježavao jednu kulturnu epohu koja je prepoznatljiva

analizirajući genezu i efekte tog medija. Po prvi put MacLuhanov zaključak ćemo posmatrati

kroz jednu novu prizmu inkluzivnosti publike u medijske tokove koji su imanentni jednom

periodu. Gutenbergov rotacioni stroj iz sredine XV stoljeća na kojem je printana prva knjiga,

a potom cijeli proces repliciran da bi dao prve novine u Evropi i svijetu korespondira sa

moguće najznačajnijom i vjerovatno jednom od najplodonosnijih epoha u povijesti

čovječanstva – Renesansom. Renesansa je označila početak novog doba, buđenje kritičke

277 Podaci iz Erjavec, Karmen (2005): „Odgoj za medije: od koncepta do školske prakse“, Zbornik radova Medijska pismenost i civilno društvo, Sarajevo, Mediacentar, str. 21 278 Ispočetka stidljivo a poslije sve dramatičnije i glasnije što će se elaborirati tokom rada – op. Š.H.



misli čovjeka oslobođene crkvenih stega (tad se rađa i protestantizam) te formiranje prve

kritičke javnosti i javnog mnijenja čemu je prethodila štampa kao prvi pravi masovni medij.

Stepen inkluzivnosti publike je u ovoj embrionalnoj fazi publike koja je mogla učestvovati

samo i isključivo na nivou pasivnog primaoca poruka iz knjiga (a poslije i drugih printanih

sadržaja i materijala). Mogućnost feedbacka je bila svedena na apsolutni minimum (pisma

čitalaca, reagovanja, demanti), a publika je uglavnom bila samo – recipijent.

Razvoj telegrafa, telefona i radija odvijao se uporedo sa industrijskom revolucijom,

počecima urbanizacije i masovne proizvodnje. Radio je obilježio tu epohu svojom brzinom,

trenutnim prijenosom informacija te mogućnošću da (jako) brzo dođe do velikog broja ljudi i

prenese poruku. Paralelno sa radijem razvile su se i nove medijske forme: (radijske) drame,

(radijski) izvještaji, (radijski) prenosi uživo te mnogi dijaloški žanrovi nemogući u printanim

medijima (osim možda intervjua). Radio, kao produžetak dnevne i periodične štampe je

dopunio medijski spektar koji je ostao u ovoj fazi sve do pojave „kraljice vijesti“ – televizije.

Radio i prvi radijski novinari su naslijedili publiku koja je bila pasivna, neinkluzivna sve do

pojave prvih kontakt emisija. Tek sa masovnom upotrebom telefona glas publike (i naravno

građana) se mogao čuti. Participacija publike mogla se svesti na „vox populi“ ankete koje su

prvobitno novinari vršili na ulicama pišući odgovore i čitajući uz uživo što je, iz perspektive

proaktivne publike, jako daleko od bilo koje vrste aktivne publike i participacije u

komunikacijskim tokovima.

Televizija je zaživjela tek nakon Drugog svjetskog rata, iako se krajem XIX stoljeća već

eksperimentiralo sa prenosom slike na daljinu u Rusiji, Americi i Evropi, a prvi pravi prenosi

događaja već bili normalna pojava 1930-ih godina (upravo je Drugi svjetski rat usporio razvoj

i ekspanziju ovog medija). Nakon oporavka, publika je počela uživati u prednostima ovog

medija i potpuno novom svijetu prenosa događaja, novinarskog izvještavanja i rađanju

posebne vrste novinara – televizijskih novinara. Ako je Renesansa bila period nastanka i

razvoja štampe, a radio plod Industrijskog doba, nećemo pogriješiti ako kažemo da je

televizija obilježila moderno (i prema nekima) i postmoderno doba u kome se akcenat polako

prebacuje sa proizvodnje na svijet usluga (pojava marketinga, PR-a te kasnije IT sektora).

Mnoge radijske forme se sele na TV (sapunice, drame, prenosi, komentari, izvještaji), ali se

također i rađaju nove – TV paketi, direktno pokrivanje događaja „uživo“, a kasnije dolaze

forme poput i reality-showa, kvizova, opčinjavajućeg filma te naposljetku novomedijske



forme poput infotainmenta, edutaimnenta, infomerciala, mocumentary-ja i mnogih drugih

fuzija i hibridnih formi. Senzacionalizam, kič, soft-news, preporod marketinga i reklama te

narastajuća uloga filma kao zasebnog medija su nusprodukti televizijskog uticaja na koje

nauka i dan-danas pokušava dati odgovor i baciti svjetlo na „konačan“ medijski uticaj ovih

formi. Sa prisvajanjem laskave sintagme „kraljica vijesti“ televizija čini da njeni novinari-

profesionalci usavrše izvještavanje do tog nivoa da se postavlja pitanje da li publici zapravo i

treba još više novinarstva i medija...

Inkluzivnost publike u ovoj fazi novinarstva po prvi put postaje nešto što je prisutno u

nekoj značajnijoj mjeri; ogleda se u novinarskim anketama na ulici, izjavama

prolaznika/građana, uključivanjem u program, te banalizacijom upotrebe telefona i televizije

do te mjere da se svako, ukoliko to programska shema i telefonski kanali dopuštaju, može

uključiti u TV program. Naravno, ostaje problem gatekeepinga i framinga koji dobiva svoje

pravo lice budući da (medijska) moć ostaje u rukama urednika/vlasnika medija (ali i

novinara!) koji mogu kontrolirati u kojoj mjeri može doći do uključenja publike. Istina, prvi

slučajevi programa ili emisija u programskim shemama koje „uređuju“ građani se javljaju u

najaktivnijoj fazi televizije – tada se građanima dopušta da „kreiraju“ sadržaj sljedeće emisije

te da uzmu aktivnije učešće nego prije. Ovo se može pratiti kroz emisije često kolažnog, ali

katkad i ozbiljnijeg karaktera gdje građani odgovorima na ponuđena pitanja izaberu temu

sljedeće emisije ili pak sudionike u istoj. Od elemenata građanskog novinarstva pronalazimo

prve amaterske snimke građana (slučajnih prolaznika) koji su objavljeni na nacionalnoj

televiziji (snimak ubistva Kennedyja 1963. godine) i koji se mogu okarakterisati kao prvi

elementi građanskog novinarstva. Generalno, inkluzivnost publike je još na niskom nivou jer

im se dopušta onoliko uključenja u komunikacijske tokove i doprinosa stvaranju potpunije

slike realnosti onoliko koliko to gatekeeperi – žele.

Četvrta faza medijskog razvoja došla je na kraju XX stoljeća sa definitivnim izlaskom iz

modernog doba te razvojem niza usluga – IT sektor, web dizajn, web-arhitektura,

programiranje, web-marketing, hosting servisi i niz drugih zanimanja koji su bili nepoznanica

do 1990-ih. Iako pokrenut 1963. kao ARPANET Internetu je, prema „pravilu 30 godina“279

279 Kreator „Pravila 30 godina“ je Pol Safo, direktor Instituta za budućnost u Californiji. Prema tom pravilu, dokazanom u praksi, potrebno je 30 godina da se neka nova tehnologija implementira u svakodnevnom životu. Tako je prvi funkcionalni računar (u svom rudimentarnom obliku veoma nalik današnjem) postojao već 70 tih



trebalo do kraja stoljeća da bude inkorporiran u sve privredne i društvene tokove i potom

izvrši ogroman uticaj na medijski sektor. Taj period inkubacije se, prema novim trendovima,

smanjuje s rastom tehnologije što u praksi znači da ako je nekada za potpuno inkorporiranje

neke novine trebalo 30 godina sada možda treba samo 3 (npr. GPRS-u tj. mobilnom internetu

nije trebalo 30 godina od prve komercijalne pojave do masovne upotrebe). Paralelno, internet

i web su ostavili traga i na život prosječnog građanina koji je polako svoj dio slobodnog

vremena odvojio od tradicionalnih medija (štampe, radija i televizije) te ga ustupio webu,

news portalima, video-kanalima, a poslije uslijed hiperekspanzije socijalnih mreža postao ne

samo pasivan učesnik (moglo bi se reći: potrošač) u složenom komunikacijskom procesu nego

i aktivan učesnik (ili: proizvođač) koji je počeo generirati sadržaj i postaviti ga na web,

učinivši ga tako planetarno dostupnim svakome sa internet konekcijom i uređajem za pristup

internetu.

Ovu fazu odlikuje najveća moguća inkluzivnost publike u komunikacijskim tokovima

pa, naposljetku, i u sferi novinarstva. Pozicija kreatora poruke pomiče se sa medijskih centara

moći, mainstream medija i profesionalnih udruženja, a novi producenti postaju – građani. Ovu

fazu hiperprodukcije informacija, protoka informacija koji se mjeri u stotinama egzabita

godišnje280 te činjenice da je skoro trećina svjetske populacije online281, obilježava

svakodnevni angažman proaktivnih pojedinaca koji su u mogućnosti – i svakodnevno –

dokumentovati neki događaj i podijeliti ga ni manje ni više nego sa svijetom. Naravno,

amplifikacija onoga što ti pojedinci zabilježe nije moguća bez uključenja mainstream ili

profesionalnih medijskih kuća koje su postale (ili su na putu postati) svjesne da ne mogu

ignorirati doprinos aktivne medijske publike koja je postala jako veliki generator medijskog

sadržaja. U ovoj fazi participacija publike i njena inkluzivnost u kreiranju medijskih poruka

doseže historijski gledano daleko najveći nivo i otvara put kreiranju novog tipa novinarstva

koje je bolje poznato kao – građansko novinarstvo.

Aktivni korisnik interneta je dobio mogućnost ne samo da dijeli sadržaj vezan za

privatni život (uglavnom su prioritetnu ulogu imale socijalne mreže i platforme za

upoznavanje i dijeljenje sadržaja) nego i da po prvi put odmah (i to pod krinkom anonimnosti

godina prošlog stoljeća, ABS sistem se ugrađivao u automobile već 50-tih i 60-ih a širu primjenu zaživio tek 30-ak godina kasnije itd... – op. Š.H. 280 Procjena nekih stručnjaka za protok u 2015. Godini jeste 966 egzabita – 966 000 000 TBps što je četverostruko više od protoka na svjetskom nivou od prije 5 godina – više podataka na http://arstechnica.com/business/2012/05/bandwidth-explosion-as-internet-use-soars-can-bottlenecks-be-averted/ 26.3.2015. 281 Podatak iz 2011. godine, prema http://www.itu.int/ITU-D/ict/facts/2011/material/ICTFactsFigures2011.pdf 26.3.2015.


http://arstechnica.com/business/2012/05/bandwidth-explosion-as-internet-use-soars-can-bottlenecks-be-averted/


http://www.itu.int/ITU-D/ict/facts/2011/material/ICTFactsFigures2011.pdf


ako želi) pruži feedback u vidu komentara, mišljenja, stava ili pak pružanja činjenica (bilo

tekstualno bilo u vidu fotografije ili video-materijala) na neki medijski sadržaj došao sa

zvaničnih instanci u vidu medijskih kuća. Međutim, aspiracije medijski osviještenih građana

nisu (isprva) završile sa mogućnošću komentiranja pa se u međuprostoru između zvaničnog i

nezvaničnog, javnog i tajnog, institucionalnog i neinstitucionalnog, mainstreama i

alternativnih medija rodilo alternativno novinarstvo kao protuteža, ali (kako ćemo kasnije

vidjeti) i sinergijski činilac282 u mehanizmu uticaja novinarstva na demokratizaciju odnosa i

ulogu „psa čuvara“ u demokratskim društvima. Taj alternativni vid novinarstva postao je

poznatiji kao građansko novinarstvo. Treba pak istaknuti navode Fernanda Angela koji kaže

kako: „Ne možemo reći da je građansko novinarstvo nepoznanica ili vezano isključivo za

početak XXI stoljeća – i ranije su građani imali mogućnost da barem u nekom vidu ili

nakratko budu novinari, ali su bili ograničeni na slanje pisama i pozive uživo (i to ako su

predviđeni i unutar vremenskog okvira medijske kuće). Blogovi i telefoni s kamerom su ovo

drastično promijenili već od 2002...“283

Medijska metamorfoza (medijamorfoza, medioevolucija, medijska konvergencija itd.)

se, imajući u vidu gore navedeno, može pratiti u nekoliko oblasti:

- Tehnički napredak medija u posljednjih 20-ak godina je napravio velik skok u svim

pravcima: prije svega medijski prostor se proširio s aspekta online medija I svih

platformi baziranih na webu. Iako prisutan, web je sam doživio evoluciju od statičnog,

jednosmjernog i neatraktivnog toka informacija baziranog na platformi weba 1.0 do

sada već vidljivog horizonta koji spaja semantički web i personalizaciju kao osnovu

weba 3.0. Realnost je web 2.0; korisnički generiran sadržaj među koji spadaju

elementi socijalnih mreža, blogovi, hosting servisi, video-hosting servisi, web

aplikacije te serija sadržaja s prefiksom wiki284. Odlikuje ga dvostruki smjer protoka

informacija, povećana brzina pristupa podataka, usavršeni pretraživači, personalizacija

servisa, flash animacije te hypertekst, hyperlinkovi i multimedijski sadržaj. Web

portali su preuzeli značajan dio pažnje (i novca) oglašivačima, a medijska publika se

okrenula (besplatnom) novom tipu izvještavanja koji kombinuje tekst printanih

282 Nimalo stoga ne iznenađuje saradnja Reutersa sa Global Voices organizacijom (udruženje građana-novinara) ili Associated Pressa sa NowPublic.com (velikom institucionaliziranom organizacijom građanskog novinarstva u Kanadi koju smo već pomenuli) – ibid, str.2 283 Fernando, Angelo (2008): „Citizen-powered journalism fills a void“, Communication World Magazine, San Francisco, USA 284 Detaljnije na http://en.wikipedia.org/wiki/Web_2.0 10.02.2014.


http://en.wikipedia.org/wiki/Web_2.0


medija, audio-vizuelni sadržaj tradicionalnih elektronskih medija te brzinu radija i

telefona sa novim oblicima izvještavanja poput podcastinga, RSS feed-a te, sasvim

usput, kreira nove medijske žanrove i forme. Priličan broj tradicionalnih medija

prelazi na web; radio postaje online radio, TV kuće svoj program emituju online, a

kreiraju se i zasebni online televizijski servisi (poput HULU.com). Novine jedan dio

sadržaja dijele besplatno na svojim stranicama, a neke, poput NY Timesa, najavljuju

kompletan prelazak odnosno preseljenje produkcije i objavljivanja sadržaja na webu

vide kao konačan izbor i strategiju razvoja lista.

- Tehnički razvoj ličnih uređaja (u prvom redu telekomunikacijskih, a potom i

svestranih PDA aparata/smartphonea) raste skoro eksponencijalno. Za 20 godina

redefiniraju se (ili možda bolje kazano hiper-evoluiraju?) platforme ovih uređaja i

njihov potencijal. Od uvođenja GPRS-a (mobilnog internet) koji je sa svakom novom

generacijom za nekoliko stotina procenata uvećavao svoje mogućnosti285 (tako sada

prosječan korisnik može fotografisati bilo šta i besplatno to poslati preko maila na bilo

koje mjesto na planeti) pa do razvoja kvalitetnih fotografskih leća i procesora

sposobnih da interpolacijom piksela prave panoramske fotogorafije jako velikog

kvaliteta i proporcija pa do snimanja videa visoke rezolucije i kvaliteta došlo se do

faze gdje svako ko ima takav uređaj (čije komercijalne vrijednosti padaju zbog

narastajuće konkurencije među proizvođačima) može (teoretski) doći do bilo koga na

planeti I poslati bilo kakav sadržaj bilo kad pod uslovom da ima pristup mobilnom

internetu (bilo preko wi-fi mreže ili postojeće GSM infrastrukture).

- Obrazovanje novinara dobiva sasvim drugu perspektivu I izazove koji su condition

sine qua non funkcionisanja medijskih radnika u novomedijskom okruženju. Sredinom

90-ih godina prošlog vijeka novinari odnosno formalno obrazovanje novinara nije

uključivalo to da moraju poznavati web publishing, kreiranje članaka online te

programe za manipuliranje tekstom, grafikom, fotografijama, a još manje im je

imperativ bio poznavanje obrade audio ili video sadržaja. “Spisak sredstava koja su

bila na raspolaganju izvještavačima počinjao je sa olovkom, papirom i pisaćom

mašinom, a poslije uključio telefon, fotoaparat, magnetofon, video-kameru i

285 Od nekadašnje brzine bežičnog prenosa podataka kroz GSM mrežu od nekoliko kilobajta po sekundi (KBps) danas prosječna 3G mreža (kakvu imamo u BiH npr.) prenosi i do 10 MBps a u industrijski naprednim društvima ekperimentira se sa 5G mrežama (dostupna prema prognozama od 2020.godine) koja će od sada prisutne 4G mreže biti brža i do 1000 puta – špekulira se o brzini od 1056 MBps. Više informacija o razvoju superbrzih bežičnih internet veza na http://mashable.com/2014/01/26/south-korea-5g/ 10.2.2014.


http://mashable.com/2014/01/26/south-korea-5g/


kompjuter”286. Iako je “zadatak novinara kroz vijekove ostao prenijeti informaciju što

je moguće tačnije i što je moguće brže”287 pod osnovnim obrazovanjem novinara se u

XXI vijeku počinju podrazumijevati već pomenute vještine snalaženja u online

medijskom prostoru (sjetimo se već pomenutih oglasa za novinare). Osim toga,

problem novinara ne postaje samo narastajuća potreba za brzim prilagođavanjem

napretku tehnologija i usvajanjem vještina već i pritisak u vidu aktivne publike koja

po prvi put može direktno288 da suprotstavi (argumentovano ili ne) svoje mišljenje

mišljenju novinara pa čak i da ga ospori. Publika dobiva novo redefiniranje zbog

mogućnosti feedback i dvosmjernog toka informacija koje (što u prošlosti nije bilo

moguće) dolaze do autora/novinara i predstavljaju nove informacije inpute koje mogu

potvrditi priču, opovrgnuti je ili joj dati sasvim drugi spin odnosno proširiti je ili

preusmjeriti u nekom drugom smjeru.

- Medijska publika je postala utoliko naprednija što je rasla tehnologija zasnovana na

novim platformama komuniciranja (interaktivni web, GPRS, Android sistemi, IOS

platforme). Uz to rastao je apetit za informacijama, mogućnost provjerljivosti istih je

postala bitan činilac, a moderna publika je postala veoma kritički raspoložena289.

Komentarisanje članaka je postala privlačna mogućnost, a neki su u tome vidjeli i

svoju šansu da pokažu kritičke sposobnosti, analitičke mogućnosti, vještinu pisanja ili

argumentiranja, a nekima je to poslužilo kao podloga za promoviranje svog viđenja

realnosti i kreiranja sadržaja koji će dijeliti na platformama socijalnih mreža,

forumima i diskusijskim panelima informativnih portala. Za neke (ili bolje kazano,

mnoge?) je uloga člana aktivne publike postala premala pa su se okrenuli ka

generiranju vlastitog sadržaja; otvaraju se blogovi, raste broj ličnih web stranica na

kojima nalazimo cijelo bogatstvo simboličkog sadržaja. Socijalne mreže i Youtube

kanali postaju mjesto diseminacije medijskog sadržaja gdje se milioni fotografija i

video snimaka (ne uzimajući tu u obzir lični sadržaj korisnika koji nema skoro

nikakvu informativnu vrijednost i bezvrijedan je sa aspekta klasičnog novinarstva)

upload-uju, share-uju i like-uju, a predstavljaju prikaz nekog događaja koji je

zanemaren u mainstream medijima ili jednostavno nije dobio onoliko medijske pažnje

koliko je onaj ko je zabilježio taj događaj mislio da zaslužuje. U toj konstelaciji snaga

286 Craig, Richard (2005): „Online journalism – Reporting, Writing and Editing for New Media“, Clio, Beograd, str: 23 287 Ibid, str: 22 288 Iako je to vrlo često pod krinkom anonimnosti – op.Š.H. 289 Ili je to oduvijek bila a sada je samo dobila priliku? – op.Š.H.



i medijskih međuodnosa se rađa pojam i određenje građanskog novinar(stv)a koji

predstavlja korak naprijed od pozicije člana aktivne publike ka profesionalnom

novinaru290.

Pretpostavka da građansko novinarstvo ne bi moglo postojati bez tehničkih preduslova

– barem kada je o današnjoj percepciji novinarstva riječ – ima uporište. Internet kao

dominantan preduslov pojave građanskog novinarstva ističe se kao faktor broj jedan. Razvoj

tehnike, progresija informatike i računara u sve sfere ljudskog djelovanja te

hipermultipliciranje potencijala dijeljenja sadržaja preko weba jesu samo neki glavni

preduslovi za genezu i funkcionisanje građanskog novinarstva.

Da bismo mogli pojmiti kako je teklo formiranje preduslova za građansko novinarstvo

upoznat ćemo se sa historijskim razvojem tehničkih pronalazaka koji su omogućili razvoj

platformi (hardware-a i software-a) od koristi protagonistima građanskog novinarstva.

Tabela 12: Pregled tehničkih inovacija u svijetu mobilnih telefona od prvih modela do svestranih

telekomunikacijskih uređaja sposobnih za produkciju, editovanje i prenos multimedijalnog sadržaja

1983 Prvi mobilni telefon se pojavljuje (Motorola DynaTAC 8000) 1989 Prvi „pravi“291 mobilni telefon (Motorola MicroTAC 9800X) 1996 Prvi „smartphone“ mobilni telefon se pojavljuje (Nokia 9000 Communicator) 1999 Prvi mobitel koji je imao WAP browser (Nokia 7110) 2000 Prvi „touch screen“ (iako monohromatski) mobilni telefon (Ericsson R380) 2002 Prvi telefon s kamerom (Sanyo SCP-5300) 2004 Prve kamere visoke razlučivosti i prvi 3G mobiteli (Nokia kao lider) 2007 Era touch screen mobitela počinje/trend koji raste (iako su se 2002. prodavale neke verzije

mobilnih telefona sa touchscreenom)292 2008 Razvoj i primjena Android platforme za nove mobilne uređaje (smartphone) 2010 Prvi HD snimci na mobilnim telefonima (podržane rezolucije HD-Ready i Full HD) 2010-2015 Razvoj ogromnog broja mobilnih aplikacija za smartphone i dijeljenje sadržaja sa naglaskom na

mobilnost i jednostavnost upotrebe (između 3,5 i 4 miliona aplikacija za android, iOS, Windows Phone I Blackberry operativne sisteme) 293

290 Laički kazano, građanski novinar bi bio onaj koji se pozicionirao između klasičnog, profesionalnog novinara s jedne strane te člana aktivne publike s druge strane. To nije osoba koja se zadovoljava like-anjem ili share-ovanjem medijskog sadržaja na svojim blog-profilima ili na socijalnim mrežama; ta osoba ide korak dalje – kreira sadržaj (fotografije, audio ili video sadržaj) te ih postavlja na web kako bi, iz svoje amaterske perspektive, prikazala neki medijski događaj onako kako on/ona smatra da je korisno i potrebno... – op. Š.H. 291 Pod ovom odrednicom misli se na mobitel koji nije imao preglomaznu bateriju niti zahtijevao napajanje iz automobila – op.Š.H. 292 Podaci preuzeti sa http://www.webdesignerdepot.com/2009/05/the-evolution-of-cell-phone-design-between-1983-2009/ 29.01.2014. 293 Prema podacima dostupnim na http://www.statista.com/statistics/276623/number-of-apps-available-in-leading-app-stores/ 4.5.2015.


http://www.webdesignerdepot.com/2009/05/the-evolution-of-cell-phone-design-between-1983-2009/


http://www.statista.com/statistics/276623/number-of-apps-available-in-leading-app-stores/

http://www.statista.com/statistics/276623/number-of-apps-available-in-leading-app-stores/


Pregled tehničkih inovacija u svijetu mobilne telefonije bio je nužan, jer je koncept

mobilnosti ovih tehnologija i njihov eksponencijalni razvoj doprinio širenju potencijala za

kreiranje medijskih sadržaja; nositi telefon, foto-aparat, video-kameru i modem za spajanje na

internet postalo je stvar prošlosti i minijaturizacijom je sve objedinjeno u kompaktne,

funkcionalne cjeline koje su mogle instant izvijestiti (ili barem dokumentovati) bilo koji

događaj ili zanimljivost. A kako je sve to uticalo na postulate novinarstva odnosno njegovo

redefiniranje?

Evolucija uređaja je tekla odvojeno od rasta značaja medijske pismenosti, uloge

novinarstva, senzitivizacije publike za analizu medijskih poruka (a pogotovo za njihovo

kreiranje ili obradu!) što je napravilo diskrepanciju između svijeta tehničkih dostignuća i

potencijala smartphonea, laptopa i tableta s jedne strane te uloge koju bi (trebalo da ima)

novinarstvo trebalo da ispuni: objektivno, nepristrasno, precizno, tačno, bez ličnih komentara,

utisaka i prenosa irelevantnog sadržaja (znanog još i kao background). Jednostavnije kazano,

ogroman broj ljudi na planeti su postali generatori (medijskog) sadržaja, a ujedno i

potencijalni novinari bez da su imalo svjesni reperkusija koje njihov „medijski angažman“

može imati.

Podsjetimo, novinarstvo (barem u svojim početcima), nije podrazumijevalo (prevelike)

tehničke pretpostavke; novinari i reporteri bi se morali zadovoljiti kontaktiranjem izvora ili

izlaskom na teren, a kasnije su došla pomagala u vidu fotoaparata, diktafona te video-kamera i

reportažnih vozila (u krajnjem slučaju). S druge strane, građansko novinarstvo fungira izričito

na temeljima konvergencije (sažimanju) svih ovih tehnologija u jednoj tački (može se reći da

građanin-novinar može imati jedan univerzalni aparat koji sažima sva navedena sredstva294).

Posjedovanje aparata koji može snimiti audio ili video sadržaj u visokom kvalitetu

relativno jednostavno i brzo te ga postaviti na neki web-servis ili platformu ne čini svakoga

građanskim novinarom – ALI, potencijal za aktivno medijsko djelovanje postoji. Da „svako

može biti reporter“ je tvrdnja koju pronalazimo kod mnogih novinara295, istraživača296, ali i

294 Svaki smartphone je opremljen objektivom koji funkcionira i kao foto-aparat i kao video-kamera a snimanje zvuka je proces koji je postojao i u mnogo jednostavnijim i zastarjelijim mobilnim aparatima prije desetak godina. „Reportažno vozilo“ u gore pomenutom kontekstu zamjenjuje prosti web-sharing sistem – upload sadržaja i to na bezbroj načina: cloud (Google drive, Dropbox, Icloud itd.), mail (Gmail, Yahoo, Hotmail), socijalne mreže (Facebook, MySpace, Stumble Upon, Twitter, blogosphera itd.), video-hosting (Youtube) ili pak direktno slanje sadržaja na mail adrese velikih medijskih kuća) – op. Š.H. 295 „Svako s kamerom je potencijalni reporter“, Kenny Plotnick, direktor vijesti WABC New York 296 Romano, Allison (2005) „Why everybody is a reporter“, Broadcasting&Cable, New York



univerzitetskih profesora297. Tvrdnja je prvi put zabilježena s početka XXI stoljeća298 i

postajala je više istinita što je vrijeme odmicalo budući da je, paralelno sa frekventnošću

tvrdnje rastao ne samo broj individua koje posjeduju smartphone i mobilne aparate sposobne

da zabilježe (pa i edituju tj. montiraju) audio ili video-sadržaj te ga proslijede dalje nego i

potencijali web platformi te medijska pismenost građana koja je postala nezaobilazan faktor u

razvoju građanskog novinarstva. Tako je građansko novinarstvo bazirano na sposobnosti

individua se koriste potencijalima novomedijskih tehnologija, internet platformi, gadgeta i

razumijevanjem procesa diseminacije (i imanentne odgovornosti za to!) sui generis.

Tehnički preduslovi jesu „uslov bez kojeg se ne može“ u građanskom novinarstvu.

Razvoj tehnologije povećava dostupnost i mogućnost participacije građana u sferi građanskog

novinarstva tj. u procesu produkcije sadržaja što se potvrđuje na mnogim primjerima

participacije građanski produciranog medijskog sadržaja na mainstream medijskim kanalima

– kako na globalnom tako i na lokalnom nivou299. Sam BBC je primio (i objavio) 1000

fotografija i 20-ak amaterskih video-snimaka koje su poslali građani nakon napada na

Londonsku željeznicu300. MSNBC je pratio (tačnije, omogućio medijsko pokriće) blog i

Youtube kanal gospođe koja je preživjela napad i svojim mobitelom zabilježila cijeli događaj

i ono što je uslijedilo poslije. To su samo neki od primjera kako su zapravo upravo tehnološke

pretpostavke (u prvom redu mobiteli/smartphonei i razvoj www-a) omogućile građanima da

čak i nenamjerno (nevoljno, sasvim slučajno) postanu građani-novinari koji će zabilježiti,

dokumentovati, snimiti pa čak i emitovati svoj sadržaj preko vlastitog Youtube kanala, bloga

te nekog drugog video ili foto hosting servisa ili web-platforme.

S potvrdom dijela generalne hipoteze i činjenice da je građansko novinarstvo teško

definirati bez priznavanja doprinosa visokog stepena penetracije novih medija u svakodnevni

život građana kao bez demokratsko-političkih promjena u društvu dolazimo i do potvrde prve

297 “Svi postaju novinari“, Jeff South, vanredni profesor na Virginia Commonwealth University 298 Prema dostupnim izvorima frazu „Svaki građanin je novinar“ je u februaru 2000. skovao južnokoreanski novinar Oh Yeon Ho koji je pokrenuo online news portal baziran na građanskoj participaciji pod nazivom OhmyNews – http://www.wired.com/culture/lifestyle/news/2003/05/58856?currentPage=all 20.3.2014. 299 Sjetimo se snimka udara putničkih aviona u WTC u New Yorku 2001, bezbroj snimaka, fotografija, komentara i blogova nastalih nakon terorističkog napada u Londonu 2005, dramatičnih ali izuzetno vrijednih fotografija i amaterskih video-snimaka napravljenih tokom i poslije uragana Katrina u SAD-u 2005. godine ili cunamija u Japanu 2011. nakon razornog zemljotresa... Na lokalnom nivou imamo bezbroj svježih fotografija, video-zapisa i članaka nakon protesta u Bosni i Hercegovini iz februara 2014. Ili protesta uslijed neusvajanja Zakona o JMBG u Sarajevu godinu ranije... Svi ovi događaji ne bi bili zabilježeni od strane građana niti bi građansko novinarstvo pokazalo svoj potencijal da nisu postojali tehnički preduslovi kao conditio sine qua non – op. Š.H. 300 Pere, Glen (2005): „A world of journalists“, Broadcasting&Cable, London


http://www.wired.com/culture/lifestyle/news/2003/05/58856?currentPage=all


pomoćne hipoteze. Geneza građanskog novinarstva je direktno povezana sa razvojem

tehničkih preduslova pristupa korisničkim mrežama weba 2.0 i zaoštravanjem krize

demokratije. Bez tehničkih preduslova, u prvom redu web-platformi i mobilnih uređaja ne

postoji građansko novinarstvo.

Izvjesno je da bez tehničkih preduslova – prije svega Weba i jednostavnih

platformi za razmjenu informacijskih, medijskih i drugih sadržaja koje zabilježi i

podijeli publika, ali i široke dostupnosti smartphone-a sa kamerama visoke rezolucije –

nema medijski aktivne publike koja doprinosi raznovrsnosti dostupnih informacija.

Građansko novinarstvo je bazirano na ovakvoj publici i tehničkim preduslovima

neophodnim za njegovo fungiranje.



3. SUBJEKTI GRAĐANSKOG NOVINARSTVA U BIH 3.1. Komunikacijsko ponašanje građana Bosne i Hercegovine na mrežnim medijima

U cilju profiliranja subjekata građanskog novinarstva metodom anketiranja301 su

istraženi različiti aspekti dominantnog komunikacijskog ponašanja građana Bosne i

Hercegovine na mrežnim medijima. U anketnom upitniku su razvijena sljedeća pitanja:

• Koliko često su BiH građani-konzumenti sadržaja mrežnih medija osjetili potrebu da

komentarišu /izraze svoj stav, slaganje ili neslaganje sa informacijama koje dobiju iz

kanala informiranja, kao i da unesu nove informacije i sadržaje u „otvorene“ teme?

- Koje su produkcione kompetencije i sklonosti građana-novinara (koju vrstu poruka

preferiraju (tekst, fotografiju/audio-video)?

- Kakva su iskustva ispitanika – da li su „objavljivali“ svoje sadržaje na mrežnim

medijima?

- Da li su bili spremni rizikovati – učinili nešto za što znaju da mogu imati posljedice –

kako bi snimili/fotografisali događaj vrijedan pažnje i isti poslali (objavili) na neki medij?

Dobijeni su sljedeći rezultati:

Tabela 13: Frekvencija komentarisanja članaka na online portalima u BiH, N= 501 ispitanik

Frequency Percent

Valid

Percent

Cumulative

Percent

Valid Nemam potrebu da komentarišem članke 215 23.6 42.9 42.9

Veoma rijetko komentarišem 153 16.8 30.5 73.5

Komentarišem do nekoliko puta sedmično 98 10.8 19.6 93.0

Komentarišem veoma često-više puta u toku dana 35 3.8 7.0 100.0

Total 501 55.1 100.0

Missing 0 409 44.9

Total 910 100.0

Većina ispitanika ne osjeća potrebu da komentariše članke koje posjećuje na online

portalima (42,9%). Veoma rijetko komentariše oko trećine ispitanih (30,5%), a aktivnih je –

zbirno – svega nešto iznad četvrtine ispitanih (26.6%) među kojima 7% njih komentariše

301 Korištena je web anketa http://freeonlinesurveys.com/#/


http://freeonlinesurveys.com/%23/


članke „često i to više puta u toku dana“. Budući da je pitanje koncipirano tako da nam pruži

uvid u to koliko često su građani spremnu svojim komentarima izraziti stav, slaganje ili

neslaganje sa iznijetim informacijama u medijskim kanalima možemo zaključiti da je

medijska apatija poprilično česta pojava kod online medijske publike u Bosni i Hercegovini.

Drugo pitanje se ticalo medijskog angažmana – aktivizma pojedinaca na webu. Pitanje

je glasilo: „Da li ste ikada poslali svoju fotografiju ili audio-video sadržaj na medij i je li taj

materijal objavljen?“. Odgovori tj. podaci su vidljivi na tabeli br. 14:

Tabela 14: Frekvencija diseminacije sadržaja građanskog novinarstva N=501 ispitanik

Frequency Percent

Valid

Percent Cumulative Percent

Valid Nisam nikada zabilježio niti poslao takav materijal

364 40.0 72.7 72.7

Jesam fotografisao/snimio neki

materijal, ali ga nisam poslao

46 5.1 9.2 81.8

Fotografisao/snimio sam neki

materijal, ali sam ga objavio samo

na svom profilu

40 4.4 8.0 89.8

Poslao sam materijal koji sam

zabiljeižo medijima, ali nije bio

objavljen

11 1.2 2.2 92.0


zabilježio i bio je objavljen

40 4.4 8.0 100.0

Total 501 55.1 100.0

Missing 0 409 44.9

Total 910 100.0

Većina (72,7%) nikada nije niti zabilježila neki materijal koji bi se mogao

okvalificirati kao produkt građanskog novinarstva. Svega 8% (40 ispitanika) je uspjelo da ono

što su zabilježili (bilo da je riječ o fotografiji ili audio-video zapisu) podijeli putem zvaničnih

medijskih kanala, a 2,2% (samo 8 ispitanih) je to pokušalo, ali mediji to nisu objavili.

Skroman je broj onih koji su se odlučili da ono što su i zabilježili podijele na vlastitim online

profilima (socijalnim mrežama, Facebooku, Twitteru i YouTubeu prvenstveno) – svega njih

40 (8%), a neznatno je veći broj onih koji su zabilježili neki događaj, ali ga odlučili zadržati



za sebe (niti ga poslati na adresu medija niti podijeliti na vlastitim web stranicama) – 9,2% ili

46 ispitanih.

Sljedeća tabela odnosno rezultati iz nje bacaju svjetlo na to kakva je možda budućnost

građanskog novinarstva u Bosni i Hercegovini budući da je praćenje ove varijable davalo

odgovor na pitanje: „Da li biste bili spremni rizikovati – učiniti nešto za što znate da možete

imati posljedice – kako biste snimili/fotografisali neki događaj vrijedan pažnje i isti poslali na

neki medij?“.

Tabela 15: Frekvencija rizika dokumentovanja događaja N=496 ispitanik

Frequency Percent Valid Percent

Cumulative

Percent

Valid Ne bih se izlagao nekom pretjeranom riziku, ali bih snimio događaj

207 22.7 41.7 41.7

Izložio bih se riziku da snimim neki

događaj vrijedan pažnje

183 20.1 36.9 78.6

Snimio bih događaj, ali ne bih ga poslao

medijima vec bih ga podijelio na svom

profilu

44 4.8 8.9 87.5

Ne bih se uopšte trudio da to zabilježim 62 6.8 12.5 100.0

Total 496 54.5 100.0

Missing 0 414 45.5 Total 910 100.0

Ohrabruje podatak da se skoro 37% (183 od 496 ispitanih) građana izjasnilo da bi se

„izložilo riziku da zabilježe neki događaj vrijedan pažnje“. Ne treba zanemariti niti 41,7%

(207) ispitanih koji se „ne bi izlagali nekom pretjeranom riziku, ali bi zabilježili neki bitan

događaj“. 12,5% ispitanih građana je indiferentno na medijska dešavanja koja bi uključivala

neki trud ili angažman, a oni koji bi pokušali da medijsku pažnju usmjere na sebe tako što bi

snimljeni sadržaj podijelili isključivo na svom profilu je 44 ili 8,9%.



3.2. Profil subjekata građanskog novinarstva u BiH

Subjekti građanskog novinarstva, kako je elaborirano u prvom dijelu rada, jesu i

teorijski i pragmatični – građani. Kako je već navedeno, „građani-novinari su oni koji su

odranije poznati kao publika302“. Naše istraživanje je pokazalo da bi se u profil prosječnog

(najčešćeg) subjekta građanskog novinarstva u BiH mahom uklapali muškarci starosti između

36-55 godina i uglavnom fakultetski obrazovani.303

Vođeni našom empirijskom definicijom građanskog novinarstva istraživanjem smo

prvo odgovorili na pitanje: ko su subjekti građanskog novinarstva u Bosni i Hercegovini?

Tabela 16: Krostabulacija frekvencije varijabli pola ispitanika i želje za izražavanjem stava na medijskim kanalima N=497

Koliko cesto osjetite potrebu da komentarišete/izrazite svoj stav, slaganje ili

neslaganje sa informacijama koje dobijete iz kanala informiranja?

Total

Nemam potrebu da

komentarišem članke

Veoma rijetko

komentarišem

Komentarišem do

nekoliko puta sedmično

Komentarišem

veoma često-više

puta u toku dana

Spol Muško 120 92 66 24 302

Žensko 94 60 31 10 195

Total 214 152 97 34 497

302 http://www.theopennewsroom.com/documents/Citizen_%20journalism_phenomenon.pdf 6.1.2015. 303 Istraživanje je obuhvatilo praćenje deset internet portala303 iz pet različitih gradova u Bosni i Hercegovini (po dva iz svakog većeg grada: Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Bihać i Tuzla) tokom tri perioda: 1) Period građanskih protesta u junu 2013. zbog neusvajanja Zakona o JMB u Sarajevu (a poslije i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine), 2) Februarski protesti iz 2014. godine303 i 3) Period od 1. do 24. decembra 2014. kada nije bilo kriznih dešavanja niti izvanrednih situacija. Istraživanje je obuhvatilo i pet najčitanijih blogova303 koji su svojom orijentacijom bili srodni građanskom novinarstvu odnosno čija je namjena bila širenje informativnog sadržaja iz aktuelnih društveno-političkih tema Bosne i Hercegovine.




Tabela 17: Krostabulacija frekvencije varijabli starosti ispitanika i želje za izražavanjem stava na medijskim kanalima N=501 ispitanik

Koliko cesto osjetite potrebu da komentarišete/izrazite svoj stav, slaganje ili neslaganje sa informacijama koje dobijete iz kanala

informiranja?

Total

Nemam potrebu

da komentarišem

članke ili bilo šta

Veoma rijetko

komentarišem

Komentarišem

do nekoliko puta

sedmično

Komentarišem

veoma često-

više puta u toku

dana

Starost Ispod 18 godina 6 5 3 0 14

Od 18 do 35 godina 146 96 60 14 316

Od 36 do 65 godina 59 51 34 19 163

Preko 65 godina 4 1 1 2 8

Total 215 153 98 35 501

Tabela 18: Krostabulacija frekvencije varijabli obrazovanja ispitanika i želje za izražavanjem stava na

medijskim kanalima N=501 ispitanik

Koliko cesto osjetite potrebu da komentarišete/izrazite svoj stav, slaganje ili neslaganje sa informacijama koje dobijete iz kanala

informiranja?

Total

Nemam potrebu da komentarišem članke ili bilo šta

Veoma rijetko komentarišem

Komentarišem do nekoliko puta

sedmično

Komentarišem veoma često-

više puta u toku dana


6 4 2 0 12


39 33 27 7 106

Student 46 29 20 6 101

Završen fakultet 92 62 34 18 206

Mr ili dr 32 25 15 4 76 Total 215 153 98 35 501

Osnovni demografski pokazatelji u tabelama 16, 17 i 18 govore sljedeće:

- Više i češće komentarišu muškarci nego žene (treba napomenuti i da rezultat nije

reprezentativan jer je od 497 ispitanih muškog spola bilo 302, a ukupno 195 ženskih

ispitanika).

- Od ukupnog broja ispitanih najviše (316) ih je u dobi 18-35 godina (mladi ljudi) koji,

začuđujuće, nisu najviše skloni komentarisanju na portalima – svega njih 14 komentariše



svakodnevno, a sljedeća starosna kategorija (35-65 godina kojih je skoro duplo manje –

163) je aktivnija – njih 19 su svakodnevno u ulozi online komentatora izražavajući svoje

(ne)slaganje sa onim što pročitaju u medijima.

- Ne iznenađuje činjenica da se 206 od 501 ispitanih izjasnilo da imaju završen fakultet i

upravo ova kategorija obrazovanih ljudi je i sklona najčešćem komentarisanju – njih 52

(četvrtina) skloni su komentarisati skoro svaki dan ili više puta svaki dan ono što do njih

dođe posredstvom medijskih kanala. Interesantno, najviše obrazovani ispitanici (magistri i

doktori nauka, njih 72) nemaju i najveći poriv da se uključuju u online diskusije i

razmjenu komentara i mišljenja – svega 4 ispitanika to radi na dnevnoj bazi, a 15 nekoliko

puta sedmično.

Sljedeća uporedba frekvencija je bacila svjetlo na to da li više komentarišu

nezaposleni ili zaposleni pojedinci odnosno da li su medijski aktivniji (pa barem to bilo u vidu

izražavanja stavova online) oni koji su zadovoljniji svojom finansijskom situacijom ili oni

koji to nisu. Rezultati u tabelama ispod otkrivaju sljedeće:

Tabela 19: Krostabulacija frekvencije varijabli radnog stanja ispitanika i želje za izražavanjem stava na medijskim kanalima N=498 ispitanika

Da li ste kada poslali svoju fotografiju ili audio-video sadržaj na medij i je li taj materijal objavljen?

Total

Nisam nikada

zabilježio niti poslao

takav materijal

Zabilježio sam

materijal, ali ga nisam

poslao

Zabilježio sam materijal, ali

sam ga objavio samo na svom

profilu


zabilježio medijima, ali nije

bio objavljen

Poslao sam materijal koji

sam zabilježio i bio je

objavljen

Radno stanje Nezaposlen/a 95 14 9 5 20 143

Privremeno

zaposlen

64 12 10 1 10 97

Stalno zaposlen 160 16 17 4 5 202


Penzioner 14 2 1 0 0 17

Total 361 46 40 11 40 498

Iz tabele 19. je vidljivo sljedeće:

- Iako je najviše ispitanika stalno zaposlenih (202 od 498) procentualno oni su najmanje

skloni tome da zabilježeni materijal vrijedan medijske pažnje podijele s medijima (svega

njih 4 se odlučilo da to uradi iako mediji nisu objavili njihov sadržaj, a ukupno 5 je



uspjelo svoje uratke vidjeti na nekom od medija). Treba pomenuti da je i njih 17 to

objavilo na svojim online profilima.

- Najaktivniji su nezaposleni ispitanici – od njih 143 čak 20 ih je uspjelo objaviti na nekom

od medija sadržaj koji su zabilježili, a 5 ih je pokušalo i nije uspjelo.

Tabela 20: Krostabulacija frekvencije varijabli radnog stanja ispitanika i rizika dokumentovanja događaja N=493 ispitanika

Da li biste bili spremni rizikovati – učiniti nešto za što znate da možete imati posljedice – kako biste snimili/fotografisali neki događaj vrijedan pažnje i isti poslali

na neki medij?

Total

Ne bih se izlagao

nekom pretjeranom riziku, ali bih snimio

događaj



Snimio bih događaj, ali ne bih ga poslao

medijima već bih ga podijelio na svom

profilu

Ne bih se uopšte trudio da

to zabilježim

Radno

stanje

Nezaposlen/a 58 55 15 12 140

Privremeno

zaposlen

38 38 9 14 99

Stalno zaposlen 88 68 16 28 200

Samozaposlen 19 12 3 4 38

Penzioner 3 9 1 3 16

Total 206 182 44 61 493

Tabela 20 pruža nam sljedeće podatke:

- Od 200 stalno zaposlenih ispitanika njih 68 (34%) spremno se izložiti riziku da snimi

događaj vrijedan medijske pažnje, a 88 (44%) bi to uradilo isto ukoliko rizik ne bi bio

značajan.

- Nezaposlene osobe bi se izložile istom riziku u skoro 40% slučajeva, a nešto veći procenat

bi to uradio ako rizik ne bi bio pretjeran.

- 31,5% onih koji su se izjasnili kao samouposleni ili vlasnici kapitala bi uradilo isto, a čak

ravno polovina bi se prihvatila snimanja događaja ako rizik ne bi bio značajan. Situacija je

slična i sa onima koji rade samo privremeno i njih 38% je spremno da se izloži i većem i

manjem riziku da bi samostalno zabilježili neki vredniji događaj.

U tabelama 21 i 22 date su uporedne vrijednosti frekvencija varijabli ekonomske

situacije ispitanika i te diseminacije sadržaja građanskog novinarstva i rizika koji bi

eventualno podnijeli.



Tabela 21: Krostabulacija frekvencija varijabli ekonomske situacije ispitanika i diseminacije sadržaja

građanskog novinarstva N=500 ispitanika


Total

Nisam nikada

zabilježio niti poslao

takav materijal

Jesam zabilježio

materijal, ali ga nisam

poslao



profilu


sam zabilježio medijima, ali

nije bio objavljen


sam zabilježio i bio je objavljen

Kako biste opisali svoju ekonomsku situaciju?

Veoma loša 40 2 6 4 1 53

Više loša dobra 111 17 11 6 18 163

Više dobra loša 160 23 19 1 19 222

Jako dobra 45 3 3 0 2 53

Odlična 7 1 1 0 0 9

Total 363 46 40 11 40 500

Prema podacima iz tabele 21 vidljivo je da se najviše ispitanika izjasnilo za dvije

ekonomske kategorije stanovništva – zadovoljstvo vlastitom ekonomskom situacijom: „više

loša nego dobra“ (163) i „više dobra nego loša“ (222). Proporcionalno, u ovim kategorijama

je i najviše onih koji su svoje radove dokumentovali i poslali na medije. Iz ovoga se može

izvući zaključak da je tzv. srednja klasa možda i najveći generator medijskog sadržaja koji se

može okvalificirati kao građansko novinarstvo.

Indikativno je pak da, procentualno, najviše apatije odnosno pasivnosti kada je u

pitanju dokumentovanje medijskog sadržaja građanskog novinarstva ima u kategoriji koja

svoju ekonomsku situaciju smatra „jako dobrom“ (45 od 53 – skoro 85% – nikada nisu

zabilježili niti poslali neki materijal koji bi mogao biti zanimljiv javnosti). Nemali je procenat

(75,47%) i onih koji za sebe smatraju da su u „veoma lošoj ekonomskoj situaciji“ koji su

podjednako medijski neaktivni.



Tabela 22: Krostabulacija frekvencija varijabli ekonomske situacije ispitanika i

rizika dokumentovanja događaja N=494 ispitanika

Da li biste bili spremni rizikovati – učiniti nešto za što znate da možete imati posljedice – kako biste snimili/fotografisali neki događaj vrijedan pažnje i isti poslali

na neki medij?

Total

Ne bih se izlagao


događaj



Snimio bih događaj, ali ne bih ga poslao medijima već bih ga podijelio na svom

profilu

Ne bih se uopšte trudio da to zabilježim


Veoma loša 20 20 6 7 53

Više loša nego dobra

69 67 8 14 158

Više dobra nego loša 90 77 26 28 221

Jako dobra 24 14 3 13 54

Odlična 3 4 1 0 8

Total 206 182 44 62 494

Tabela 22 ilustrira rizik koji bi potencijalni građani-novinari bili voljni podnijeti da

zabilježe neki događaj vrijedan pažnje u korelaciji sa vlastitom ekonomskom situacijom.

Dvije kategorije (oni koji svoju ekonomsku situaciju smatraju „jako dobrom“ ili „veoma

lošom“ su ujedno i dvije kategorije koje procentualno imaju najveći broj građana koji su

medijski neaktivni (ne priznaju sklonosti za građanski medijski aktivizam). Četvrtina iz

kategorije „jako dobre ekonomske situacije“ (13 od 54 ispitanika) ne bi se uopšte potrudila da

zabilježi neki događaj vrijedan pažnje, a 13% ispitanika iz kategorije „veoma loša ekonomska

situacija“ je dala isti odgovor.

Najviše „rizika“ podnijeli bi pripadnici iz kategorije „više loša nego dobra ekonomska

situacija“ sa 42% ispitanika (67/158).

Tabele 23 i 24 pružaju uvid u uporedbu varijabli mjesečnih primanja ispitanika i

odgovora na pitanja o diseminaciji proizvoda građanskog novinarstva te rizika koji su spremni

podnijeti da bi zabilježili neki događaj vrijedan medijske pažnje.



Tabela 23: Krostabulacija frekvencija varijabli mjesečnih primanja ispitanika i diseminacije sadržaja građanskog novinarstva N=496 ispitanika


Total

Nisam nikada zabilježio niti poslao takav

materijal

Jesam zabilježio




profilu


sam zabilježio medijima, ali

nije bio objavljen


sam zabilježio i

bio je objavljen

Možete li procijeniti svoja mjesečna primanja?

Do 1/2 prosj. mj.plate FBiH

70 10 8 5 11 104

Do jedne prosj. mj.plate FBiH

91 11 12 3 13 130

Do dvije prosj. mj.plate FBiH

94 11 11 2 8 126

Do tri prosj. mj.plate FBiH

30 2 4 0 1 37

Više od tri prosj. mj.plate FBiH

20 2 0 0 0 22

Ne želim da odgovorim

56 9 5 1 6 77

Total 361 45 40 11 39 496

Tabela 24: Krostabulacija frekvencija varijabli mjesečnih primanja ispitanika i rizika dokumentovanja događaja N=492 ispitanika

Da li biste bili spremni rizikovati – učiniti nešto za što znate da možete imati posljedice – kako biste snimili/fotografisali neki događaj vrijedan pažnje i isti

poslali na neki medij?

Total

Ne bih se izlagao


događaj

Izložio bih se riziku da snimim

neki događaj vrijedan pažnje

Snimio bih događaj, ali ne bih ga poslao medijima već bih ga podijelio na svom

profilu

Ne bih se uopšte trudio

da to zabilježim

Možete li procijeniti

svoja mjesečna

primanja?

Do 1/2 prosj. mj.plate FBiH 37 50 5 10 102

Do jedne prosj. mj.plate FBiH

57 44 11 17 129

Do dvije prosj. mj.plate FBiH

49 48 14 15 126

Do tri prosj. mj.plate FBiH 15 11 3 10 39

Više od tri prosj. mj.plate FBiH

14 5 0 4 23

Ne želim da odgovorim 34 23 11 5 73

Total 206 181 44 61 492

Tabele 23 i 24 otkrivaju sljedeće podatke:



- Najmanje zainteresovani za dokumentovanje (snimanje, fotografisanje itd.) događaja koji

bi mogli biti zanimljiv javnosti jesu oni koji su se izjasnili da imaju primanja u iznosu više

od 3 prosječne mjesečne plate Federacije Bosne i Hercegovine (20/22 ili skoro 91%). Oni

su se izjasnili da „nikad nisu zabilježili niti poslali neki materijal medijima“.

- Procentualno najaktivnije kategorije što se tiče dokumentovanja i slanja sadržaja medijima

– koji je ujedno i objavljen u sredstvima informisanja – jesu najniže kategorije: Oni koji

su kazali da imaju primanja „do jedne polovine prosječne mjesečne plate Federacije

Bosne i Hercegovine“ su bili aktivni u 10% slučajeva, a skoro identičan broj je onih iz

susjedne kategorije – primanja do jedne mjesečne plate Federacije Bosne i Hercegovine.

- Konsekventno, najviše bi se izložili riziku da zabilježe događaj vrijedan medijske pažnje

oni iz dvije najniže kategorije prema mjesečnim primanjima. Skoro polovina (50 od 102

ispitanika) bi se izložila riziku, a 36,2% se ne bi izložili riziku, ali bi se potrudili da

zabilježe neki događaj. Približni su brojevi i u susjednoj kategoriji koja se tiče mjesečnih

primanja ispitanika; 34% bi se izložilo riziku, a 44,1% njih se „ne bih izlagali nekom

pretjeranom riziku, ali bi snimili događaj“.

- Kao i u tabeli 23, zainteresovanost najviših ekonomskih kategorija za rizik koji ide uz

snimanje/dokumentovanje onoga što bi moglo biti u kategoriji građanskog novinarstva

nije visoka. 17% iz kategorije „više od 3 prosječne mjesečne plate Federacije Bosne i

Hercegovine“ nikad ne bi snimilo neki događaj, a u susjednoj kategoriji – primanja do 3

prosječne mjesečne plate Federacije Bosne i Hercegovine“ nailazimo na najveći broj

„medijski apatičnih“ građana – 25,4% ili četvrtina iz ove kategorije.

- Zanimljiva je i kategorija građana koji su na pitanje o svojim mjesečnim primanjima

izabrali opciju „ne želim da odgovorim“. Od njih 73 ukupno 23 (nešto više od 31%) bi se

„izložilo riziku da zabilježe neki medijski događaj“, a 46,5% se „ne bi izložilo riziku, ali

bi se potrudili da dokumentuju događaj“. U tabeli 24 pronalazimo pak podatke koji bi se

mogli smatrati oprečnim jer ista kategorija ispitanika apsolutno dominira kada je u pitanju

negativan odgovor na pitanje „da li ste ikada zabilježili ili poslali neki medijski materijal“

– skoro ¾ odnosno više od 72% ispitanih iz ove kategorije nije nikad bilo aktivno u

smislu produkcije ičega što bi moglo potencijalno biti smatrano produktom građanskog

novinarstva (što nije mali broj ako se zna da je 77 ljudi u ovoj kategoriji).



Na osnovu dobivenih i prezentiranih podataka i indikatora možemo se vratiti na drugu

početnu/pomoćnu hipotezu koja glasi:

„Izvori sadržaja građanskog i klasičnog novinarstva su stavljeni u oprečne uloge –

izvori klasičnog novinarstva su intervjui, dokazi i dokumenti, a kod građanskog novinarstva je

to sama publika. Istovremeno, način generiranja priče/aktuelnosti diferenciran je od

klasičnog novinarstva tako što u građanskom novinarstvu se priča gradi sukcesivno,

dodavanjem priloga umreženih pojedinaca i u realnom vremenu (komentarišući je i

dopunjavajući čim je to moguće).“



4. DISKREPANCA PROFESIONALIZMA U UREĐIVANOM I

GRAĐANSKOM NOVINARSTVU

Novinarstvo je, prema definicijama i praksi, uvijek imalo ulogu informirati, prenijeti

informaciju te smanjiti neizvjesnost. Sedma sila, četvrti stalež, „watch-dog“ žurnalizam ili

koja god varijacija da je u pitanju je ostalo javno djelovanje u trouglu između odgovornosti

javnosti, etičkim pravilima i medijskim kućama.

S pojavom građanskog novinarstva posljednja dva faktora dobivaju zamagljen oblik;

tradicionalne medijske kuće nisu centri niti izvori građanskog novinarstva304, nemaju klasične

uloge urednika, lektora, gatekeepera ni na jednom nivou osim na prvom i jedinom – izvoru.

Sve uloge su fuzijom dovedene u jednu i jedan akter tako postaje snimatelj, fotograf,

novinar/reporter, urednik, lektor, producent i dispečer (najčešće preko www-a) sadržaja koji

je zabilježen na neki način. Medijske kuće/institucije jesu prva strana trougla koja je zbog

pojave građanskog novinarstva prisiljena redefinirati dosadašnje moduse funkcioniranja –

izvještavanja i informiranja prije svega.

Druga strana u trouglu odgovornosti novinarstva jesu etička pravila (kodeksi).

Deontološki pristup novinarstvu u sferi građanskog novinarstva ne postoji sui generis. Kod

prosječnog građanskog novinara postoji samo vlastiti osjećaj morala, postupanje prema

osjećaju za dobro i ispravno nasuprot osjećaju za loše i neispravno. Posljedica je to

needuciranosti novinara te senzibiliziranosti za izvještavanje koja svakako prevazilazi opće

znanje, opću kulturu i pretpostavljene reperkusije objavljenog medijskog sadržaja. Shodno

tome, opravdana je pretpostavka da u građanskom novinarstvu ne možemo naći (niti

očekivati) etičke postulate kao u profesionalnom novinarstvu. Tako etički pristupi i obziri

nerijetko postaju „kolateralna šteta“ u informiranju i prenosu informacija sa tačke unosa

(građanski novinar) gdje prednost ima ekskluzivitet, sirov prenos događaja i lični otklon

nasuprot profesionalnom pristupu, etici, obradi informacija prije diseminacije te

razumijevanju efekata poslate poruke.

Odgovornost javnosti je posljednji dio trokuta i tačka u kojoj se i profesionalno

(tradicionalno, uređivano) novinarstvo i građansko ili community novinarstvo većim dijelom

interpoliraju. Kako profesionalni novinar tako i medijski aktivan građanin smatraju da oba

obavljaju svoju dužnost jer je javna, odgovorna i ima višu svrhu. Distinkcija leži samo u

prepoznavanju važnosti informacije za ciljanu publiku gdje profesionalni novinar (barem

304 Mada ponekad mogu biti kada preuzmu vijest/informaciju/fotografiju/snimak od nekog građanina – op. Š.H.



hipotetski) bi morao prepoznati zašto je neka informacija bitna da bi bila uređena, prilagođena

i diseminirana sredstvima masovnih komunikacija te upotrebu iste obrazložiti. S druge strane,

građanski novinar može percipirati neku informaciju kao bitnu za određeni dio javnosti, ali

često (da li uslijed nedostatka profesionalnog usmjeravanja, stepena obrazovanja, medijske

obuke ili nivoa ličnog znanja) podbaciti u svojoj procjeni zbog čega se najbolja primjena

građanskog novinarstva očituje upravo na – lokalnom nivou. Građansko novinarstvo možda

ne bi trebalo pretendirati na ulogu internacionalnog medijskog producenta i generatora

sadržaja već, kao što mnogi primjeri pokazuju, usredsrediti se na događaje lokalnog karaktera

i ipak prenijeti informacije i bitan sadržaj ciljanoj publici.

Jedna od početnih postavki istraživanja (svakako i posebna hipoteza) je da su

profesionalizam, odgovornost i etičnost građana novinara u diskrepanciji sa klasičnim

novinarstvom. Polazilo se od postavke da, u načelu, tradicionalno novinarstvo karakterizira

visok stepen profesionalnosti i stručnosti dok se produkti građanskog novinarstva mahom

zasnivaju na amaterizmu tj. radu neobučenih pojedinaca. Konsekventno, odnos prema

činjenicama je različit u sferi građanskog novinarstva u odnosu na tradicionalno novinarstvo.

Jedan dio istraživanja bavio se „nedodirljivošću“ činjenica s jedne strane te slobode

komentara s druge strane; drugim riječima kazano, empirija je pokušala dati odgovor na to da

li se u građanskom novinarstvu „zamagljuju“ razlike između činjenice i komentara. Trebalo je

također ispitati da li u građanskom novinarstvu bez dvojbe postoji problem sa pristrasnošću u

odnosu na tradicionalno novinarstvo koje je (načelno) objektivno pri izvještavanju. Pratila se i

varijabla kojoj je bio zadatak izmjeriti da li sadržaj građanskog novinarstva varira između

očigledne- vidljive pristrasnosti do otvorenog zagovaranja vrlo ličnih stavova te ima li čak i

sprečavanja tuđih mišljenja.

4.1. Svojstva i karakteristike građanskog novinarstva u BiH

Rezultati istraživanja subjekata građanskog novinarstva u BiH ne odaje sliku

naprednog stanja građanskog novinarstva u Bosni i Hercegovini. Može se reći da građansko

novinarstvo u BiH tek dobiva svoj zamah i korača prvim koracima, a da puni zamah tek

slijedi. Da bismo stekli potpunu sliku kakva su svojstva i karakteristike građanskog

novinarstva u Bosni i Hercegovini urađeno je istraživanje koje je obuhvatilo sljedeće subjekte

građanskog novinarstva:



- Aktivne blogere čija orijentacija blogova je usmjerena na unutarnjopolitičku,

vanjskopolitičku ili kulturnu scenu Bosne i Hercegovine ili pak

dnevne/ciklične/produžene aktuelnosti na domaćoj medijskoj sceni.

- Pojedince koji snime ili fotografišu materijal, a koji je naknadno diseminiran

medijskim kanalima (bilo online ili tradicionalnim medijima).

Istraživanje je provedeno na 10 bosanskohercegovačkih portala i to po dva

najposjećenija portala305 iz svakog većeg grada: Sarajevo, Banja Luka, Bihać, Mostar i Tuzla,

a obuhvatilo je dva testna perioda; period protesta i to februarskih protesta 2014. i protesta

vezanih za neusvajanje Zakona o JMB iz jula 2013. te istraživanje u decembru 2014. godine u

periodu od 1. do 24.12. kada se željelo ustanoviti koliko je zapravo građansko novinarstvo

prisutno u periodu koji se ne može okarakterisati kao krizni period ili period u kom vladaju

vanredne okolnosti kao što su protesti širom zemlje. Preliminarni podaci pokazali su da je bilo

značajno više tekstova, fotografija i audio-video zapisa tokom perioda vanrednih okolnosti

(114 naspram 68) što je bilo i očekivano306.

Analizirani su i najčešći oblici medijskog aktivizma građana-novinara. Fotografije,

audio-video materijal ili tekstualni oblici izražavanja su kvantificirane s ciljem odgovora na

pitanje: koji oblik dominira u online medijskom prostoru?

Dileme u vezi sa građanskim novinarstvom koje se postavljaju na samom početku

jesu: etičnost, pristrasnost, objektivnost, subjektivni otkloni, broj izvora koji su konsultovani

te jezik i stil pisanja. Kako je konstatirano ranije, mnogi novinari i mas-medijski teoretičari

izrazili su zabrinutost u vezi sa problemom etičnosti i objektivnosti građana novinara koji,

kako se navodi, nemaju novinarsko predznanje i često ih vode „upitni“ motivi za medijski

aktivizam. Također, bojazan od subjektivnih otklona te izostanak konsultiranja

zadovoljavajućeg broja izvora su također navedeni u više navrata kao neke od zamjerki

građanskom novinarstvu. S tim u vezi istraživanje metodom analize sadržaja je moralo

obuhvatiti i te parametre koje ćemo najprije definirati budući da će se isti pojavljivati u

rezultatima istraživanja.

Etičnost u novinarstvu – predstavlja primijenjenu filozofiju moralnih vrijednosti i

pravila307. U suštini predstavlja aktuelno moralno ponašanja prema principima koji vode

305 Prema podacima dostupnim sa alexa.com za 2015. Godinu. 306 Razlika u brojci bi bila i veća ako se zna da su oba analizirana protesta trajala zbirno manje od 10 dana i da je za to vrijeme zabilježeno 114 slučajeva građanskog novinarstva – s druge strane tokom 24 dana (skoro 2,5 puta više vremena) zabilježeno je 68 slučajeva građanskog novinarstva. 307 Donsbach, Wolfgang (2008): „The International Encyclopedia of Communication“, Blackwell Publishing, Oxford, str. 1566



procese odlučivanja prema moralnim svjetonazorima. Generalno, etičnost u novinarstvu bi

podrazumijevala služenje javnom interesu, neopterećeno subjektivnim, pristrasnim pristupima

i tretiranju informacija (društveno odgovorna profesija) dok konkretno – na mikronivou –

podrazumijeva moralnost u tretiranju pojedinaca – ljudskih priča i izvještavanje o događajima

koji se tiču individualnih primjera.

Kada govorimo o etičnosti u građanskom novinarstvu pretpostavka je da ono služi

javnosti u istoj mjeri kao i klasično tzv. „uređivano“ novinarstvo. Međutim, građansko

novinarstvo nije vezano normativima odnosno moralnim kodom koji je društveno i

profesionalno verificiran kao deontološki kod. U slučaju Bosne i Hercegovine riječ je o

Kodeksu za štampu i online medije308 koji su dužni poštovati svi mediji, kako printani tako i

online mediji koji se priključe jednom od šest udruženja novinara koja djeluju u BiH. S druge

strane, građansko novinarstvo kao neprofesionalno, amatersko, neuređivano i nekontrolirano

nema obavezu niti dužnost da se ponaša u skladu sa pravilima navedenim u Kodeksu. S tim u

vezi jedan od zadataka istraživanja jeste bilo ispitati etičnost u svim oblicima građanskog

novinarstva te utvrditi slijedeće: 1) Da li je tekst/fotografija/audio-video zapis na neki način

krši Kodeks za štampu i online medije; 2) Da li postoje indikacije za kršenje etike ili elementi

klevete ili 3) Postoji vidljivo kršenje etike ili otvoreni napadi na pojedinca/grupu.

Objektivnost – objektivnost u novinarstvu stoji za praksu držanja ekvidistance ili

neutralnosti – održavanje balansa u odnosu spram ljudi i događaja o kom se izvještava309.

Sama po sebi, navode autori310 objektivnost ne predstavlja fiksnu „stvar“; budući da idealna

objektivnost ne postoji. Pojedinci, posvećeni idealu objektivnosti u opservaciju i tumačenje

događaja i pojava nenamjerno unose mnoštvo subjektivnih elemenata i uglova gledanja. U

tom smislu objektivnost prezentacija stvarnosti ovisi od sposobnosti percepcije, položaja,

iskustva i mnogih drugih faktora. Može se reći da s filozofske tačke gledišta zahtjev

objektivnosti predstavlja ideal kome treba težiti i u najboljem slučaju bi predstavljao

najvjernije i najpribližnije moguće opisivanje ili prenos događaja do šire publike uz što manje

ličnog (subjektivnog) otklona. Kao takva, objektivnost se može mjeriti prema tome koliko se

poštuju činjenice, da li se stavovi predstavljaju kao činjenice ili su njihove uloge pomiješane.

S tim u vezi jedna od varijabli koja je mjerena u istraživanju jeste bila etičnost i odnosila se na

kvantificiranje i kvalificiranje proizvoda građanskog novinarstva u tome koliko su činjenice i

308 Dostupan na http://www.vzs.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=218&Itemid=9 17.5.2015. 309 Ibid, str. 3345 310 Recimo Hackett, A. Robert (2008): „Objectivity in reporting“, Simon Fraser Univeristy, British Columbia


http://www.vzs.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=218&Itemid=9


stavovi odvojeni u njima. Traženi su odgovori na pitanja: 1) Da li autor razdvaja činjenice od

stavova; 2) Da li autor miješa činjenice sa ličnim stavovima; 3) Da li u tekstu uopšte ima

stavova i 4) Da li u tekstu uopšte ima činjenica.

Pristrasnost – u novinarstvu se inače definira kao stepen inklinacije ka nekome ili

nečemu311. U praksi to znači zauzimanje pozicije koja favorizuje jednu od strana koje se

pojavljuju u društvenoj situaciji ili problemu. Kurtić ističe da je riječ o konceptu koji je

„prilično jednostavan“ budući da od novinara „podrazumijeva zadržavanje neutralnog odnosa

bez obzira na vlastita osjećanja i mišljenja koja nužno prate svaki proces opservacije i

spoznaje“312. Često se upotrebljava i kao antipod objektivnosti budući da, ukoliko je novinar

pristrasan i podržava jednu stranu to negira sam koncept objektivnosti. U širem smislu – kada

se govori o novinarskom pokrivanju događaja – pristrasnost može značiti i količinu medijskog

prostora koji dobiva jedna strana. Tako se za medijsku kuću ili novinara može reći da je

pristrasan ako u medijskom prostoru disproporcionalno da više prostora jednoj nego drugoj

strani koje dijele isti problem ili se nalaze na opozitnim stranama. Međutim, u građanskom

novinarstvu i produktima istog mi smo pokušali utvrditi i izmjeriti pristrasnost na način da

pokušamo (analizom sadržaja) odgovoriti na sljedeća pitanja: 1) Da li je autor objektivan; 2)

Da li autor otvoreno podržava jednu stranu; 3) Da li autor podržava jednu, a stigmatizira

drugu stranu; 4) Da li autor samo stigmatizira jednu stranu bez davanja podrške drugoj i 5) Da

li autor suptilno podržava jednu stranu.

Subjektivnost – subjektivni osvrti i kvalifikacije predstavljaju usmjerenost

subjektivnosti koja je očita u medijskom žanru koji se analizira. Kao krajnja suprotna

vrijednost objektivnom novinarstvu označava stepen i usmjerenost subjektivnosti koja je već

prisutna u nekom produktu građanskog novinarstva (recimo tekstu). Ako pođemo od tvrdnje

da ne postoji apsolutna objektivnost, a potom nadovežemo tvrdnju Kurtića koji problem

subjektivnosti objašnjava kroz koncept selekcije determinanti313 reći da subjektivnost nije

delikatan pojam već pri samom definiranju314 bilo bi prilično površno pristupanje pojmu.

Međutim, subjektivnost je jedna od varijabli čije smo vrijednosti nastojali utvrditi u

istraživanju građanskog novinarstva u Bosni i Hercegovini, a to su: Da li 1) Ima ili 2) Nema

311 Donsbach, W. (2008): „The International Encyclopedia of Communication“, Blackwell Publishing, Oxford, str. 333 312 Kurtić, Najil (2006): „Kod novinarstva“, MediaPlan Institut, Sarajevo, str. 91 313 Ibid, str. 119 314 Recimo pri korištenju riječi „rat“ koja je prema svom obliku objektivna i lako razumljiva svi ćemo razumjeti na šta se misli – problem subjektiviteta nastupa kada pitamo svakog od učesnika u komunikaciji šta misli te potom dobijemo odgovore poput: Rat u BiH, II svjetski rat, građanski rat u SAD, Rad Engleske i Francuske, križarski rat itd. – op. Aut.



subjektivnih osvrta i kvalifikacija. Ukoliko je odgovor bio pozitivan onda se pokušalo

ustanoviti da li su usmjereni ka: a) pojedincu, b) grupi (politička partija/stranka/skupina), c)

društvu/državi u cjelini ili d) vanjskim faktorima.

Jezik i stil – kodni list za analizu sadržaja građanskog novinarstva je imao zadatak

izmjeriti varijablu „jezik i stil“. Ova varijabla je bitna jer je kvalificirala jezik kojim su se

služili građani-novinari, ali i novinari koji su gradili medijski sadržaj na osnovu elemenata

građanskog novinarstva (na primjer fotografiju je zabilježio jedan od građana, a tekst je djelo

novinara-profesionalca koji radi za neku medijsku kuću). Tako se u ovom slučaju mjerilo

sljedeće:

- Da li tekst/fotografija/video sadrži nepristojne sadržaje;

- Da li su tekst/fotografija/video napisani senzacionalističkim (razgovornim) stilom;

- Da li su tekst/fotografija/video napisani senzacionalističkim novinarskim stilom;

- Da li su tekst/fotografija/video napisani razgovornim stilom bez poštovanja pravila

struke;

- Da li su tekst/fotografija/video napisan razgovornim stilom s poštovanjem pravila

struke,

- Da li su tekst/fotografija/video napisani novinarskim stilom bez poštovanja pravila

struke i

- Da li su tekst/fotografija/video napisani novinarskim stilom s poštovanjem pravila

struke.

Anonimnost kao bitna odlika online komuniciranja i na njemu baziranog građanskog

novinarstva je također bila predmet posmatranja i kvantifikacije. Istraživanjem se pokušalo

ustanoviti koliko su oni koji se mogu identificirati kao subjekti građanskog novinarstva

skriveni odnosno da li teže eksponiranju. Tako je kodni list izvore/autore formi građanskog

novinarstva kvanitificirao prema jednom od sljedećih kriterija:

- Potpisan autor

- Bez potpisa

- Inicijali

- Samo ime bez prezimena

- Pseudonim

- Potpisuje redakcija

Žanr tekstova i rubrika/oblast kojoj pripadaju je jako bitna i to sa stanovišta prirode

građanskog novinarstva – tako je tražen odgovor na pitanje kojoj vrsti pripadaju „proizvodi“



građanskog novinarstva te da li gravitiraju rubrici unutarnje politike ili pak nekoj drugoj.

Tako su utvrđene sljedeće kategorije:

Žanr tekstova:

- Vijest

- Komentar

- Osvrt

- Intervju

- Analiza

- Reagovanje.

U kategoriji rubrika/oblasti utvrđene su sljedeće vrste:

Oblast/rubrika:

- Unutarnjopolitička

- Vanjskopolitička

- Dnevne aktuelnosti

- Sport

- Kultura/umjetnost

- Religija

- Ostalo.

Broj izvora u tekstovima – pretpostavka da građansko novinarstvo nema jednak broj

izvora kao i profesionalno novinarstvo je također bila predmet istraživanja. Kod svih

analiziranih tekstova – i njima pripadajućih fotografija i/ili audio-video zapisa – kvantificirao

se broj izvora i to prema stratifikaciji:

- Nijedan izvor

- Jedan ili više neimenovanih izvora;

- Jedan imenovan izvor;

- Dva ili više imenovanih izvora;

- „Priča se“ izvori i

- Autor štiti izvore.

Naslovi i priroda naslova su sljedeća varijabla koja je uzeta u razmatranje. Cilj ovog

mjerenja jeste bilo ustanoviti: 1) prirodu naslova i 2) njihovu vezu s tekstom. S tim u vezi

mjereno je sljedeće:

Naslov prema funkciji koju ima:

- Referencijalan;



- Ekspresivan;

- Moralizirajući;

- Konativan

i Naslov prema vezi koju ima s tekstom:

- Odražava suštinu teksta;

- Najavljuje više nego što sadrži tekst;

- Odnosi se samo na dio teksta;

- Nema jasnu vezu s tekstom.

Među ostale varijable koje su obuhvaćene istraživanjem jesu popularnost tekstova koji

u sebi imaju elemente građanskog novinarstva (koliko su oglašavani na socijalnim medijima i

to na Facebooku i Twitteru) te da li je tema o kojoj je riječ prisutna na mainstream medijima

(TV, radio, štampa) ili na online medijima (portali i forumi) i koliko (značajno ili jako malo

prisutna).

Metode za provjeru ove hipoteze su bile:

1) Metoda analize sadržaja 10 bh. portala i

2) Dubinski intervju.

4.2. Kvalitativna svojstva građanskog novinarstva u BiH

Analiza sadržaja – je obuhvatila 182 jedinice analize u formi tekstova, fotografija i

audio-video zapisa.315

U tabelama koje slijede data je frekvencija varijabli koje su pratile sljedeće:

- Subjektivni osvrti i kvalifikacije i to u kategorijama:

a. "Ima – Usmjereni ka pojedincu"

b. "Ima – Usmjereni ka grupi (politička partija/stranka)"

c. "Ima – Usmjereni ka društvu/državi"

d. "Ima – Usmjereni ka vanjskim faktorima (EU, NATO, SAD..)"

e. "Nema"

- Etičnost i to prema ocjeni da li tekst/fotografija/audio-video zapis krši Kodeks za štampu:

a. "Nije prekršen Kodeks za štampu niti postoji elemenata klevete/govora mržnje"

315 Treba naglasiti da je u dosta slučajeva audio-video zapis ili fotografija bila djelo građana

koji su materijal poslali na adresu portala a da je popratni tekst pisao novinar.



b. "Postoje indikacije za kršenje etike ili elementi klevete"

c. "Vidljivo kršenje etike ili postojanje otvorenih napada na pojedinca/grupu"

- Pristrasnost i to prema kategoriji:

a. "Autor je objektivan"

b. "Autor otvoreno podržava jednu stranu"

c. "Autor podržava jednu, a stigmatizira drugu"

d. "Autor stigmatizira jednu stranu bez podrške druge"

e. "Suptilno podržava jednu stranu"

- Objektivnost prema tome koliko se poštuju činjenice odnosno da li se pravi distinkcija

između njih i stavova autora:

a. "Autor razdvaja činjenice od stavova"

b. "Činjenice i stavovi pomiješani"

c. "U tekstu nema stavova"

d. "U tekstu nema činjenica".

Tabele 30-33 pružaju uvid u frekvencije pomenutih varijabli:

Tabela 30: Frekvencija varijable „Subjektivni osvrti i kvalifikacije“ N=182

Frequency Percent

Valid

Percent

Cumulative

Percent

Valid Ima – Usmjereni ka pojedincu 10 5.4 5.5 5.5

Ima – Usmjereni ka grupi (politička partija/stranka)

6 3.2 3.3 8.8

Ima – Usmjereni ka društvu/državi 84 45.2 46.2 54.9

Nema 82 44.1 45.1 100.0

Total 182 97.8 100.0

Missing System 4 2.2 Total 186 100.0



Tabela 31: Frekvencija varijable „Etičnost“ u građanskom novinarstvu N=182

Frequency Percent

Valid

Percent

Cumulative

Percent

Valid Nije prekršen Kodeks za štampu niti postoji

elemenata klevete/govora mržnje

177 95.2 97.3 97.3

Postoje indikacije za kršenje etike ili

elementi klevete

5 2.7 2.7 100.0

Total 182 97.8 100.0

Missing System 4 2.2

Total 186 100.0

Tabela 32: Frekvencija varijable „Pristrasnost“ u građanskom novinarstvu N=182

Frequency Percent

Valid

Percent

Cumulative

Percent

Valid Autor je objektivan 154 82.8 84.6 84.6

Autor otvoreno podržava jednu stranu 12 6.5 6.6 91.2

Autor podržava jednu, a stigmatizira drugu 1 .5 .5 91.8

Autor stigmatizira jednu stranu bez podrške

druge

9 4.8 4.9 96.7

Suptilno podržava jednu stranu 6 3.2 3.3 100.0

Total 182 97.8 100.0


Total 186 100.0

Tabela 33: Frekvencija varijable „Objektivnost“ u građanskom novinarstvu N=182

Frequency Percent

Valid

Percent

Cumulative

Percent

Valid Autor razdvaja činjenice od stavova 68 36.6 37.4 37.4

Činjenice i stavovi pomiješani 25 13.4 13.7 51.1

U tekstu nema stavova 72 38.7 39.6 90.7

U tekstu nema činjenica 17 9.1 9.3 100.0

Total 182 97.8 100.0


Total 186 100.0



Podaci iz tabela su prilično jasni i pokazuju da analizirani elementi građanskog

novinarstva itekako odstupaju od postulata klasičnog novinarstva. Izdvajamo sljedeće

činjenice koje idu u prilog toj tezi:

- U 13,7% slučajeva su činjenice i stavovi bili pomiješani, a u 9,3% slučajeva tekstovi

uopšte nisu sadržavali činjenice. To je indikator da blizu četvrtine analiziranih produkata

građanskog novinarstva ima karakter koji ne može biti ocijenjen kao objektivan.

- U nešto više od 15% slučajeva (28 od 182 slučaja) autori građanskog novinarstva nisu bili

objektivni te su ili „otvoreno podržavali jednu stranu“ (12 slučajeva), ili „stigmatizirali

jednu stranu bez podrške druge“ (9 slučajeva). Bilo je i 6 slučajeva gdje su autori

„suptilno podržavali jednu stranu“, a zabilježen je i jedan slučaj „podržavanja jedne, a

stigmatiziranja druge strane“.

- Etičnost se i kao kategorija i kao pozitivan primjer izdvaja tokom ovog empirijskog

istraživanja sa samo 5 zabilježenih slučajeva gdje su postojale indicije za kršenje Kodeksa

za štampu ili elementi klevete. Tih 2,74% slučajeva može se, donekle, i zanemariti.

- Subjektivnost odnosno subjektivni osvrti i kvalifikacije dali su nam prilično različite

podatke. U 45% (82 slučaja) nije bilo takvih osvrta, a skoro identičan broj slučajeva je bio

subjektivan tokom kritike prema društvu ili državi (46%). Generalno, može se reći da je

nešto više od polovine analiziranih slučajeva bilo subjektivno (skoro 55%), a među

ostalim slučajevima nailazimo na 10 slučajeva (5,5%) gdje su postojali subjektivni osvrti

prema pojedincu odnosno 6 subjektivnih osvrta prema političkoj stranci ili grupi.

Tabela 34: Krostabulacija varijabli „Forma građanskog novinarstva“ i „Subjektivni osvrti i kvalifikacije“ N=182

Subjektivni osvrti i kvalifikacije

Total

Ima – Usmjereni

ka pojedincu

Ima – Usmjereni

ka grupi

(politička

partija/stranka)

Ima – Usmjereni

ka društvu/državi Nema




Audio-video zapis 3 1 15 6 25

Total 10 6 84 82 182



Tabela 35: Krostabulacija varijabli „Forma građanskog novinarstva“ i „Pristrasnosti“ N=182

Pristrasnost

Total

Autor je

objektivan

Autor otvoreno podržava jednu

stranu

Autor podržava jednu, a

stigmatizira drugu

Autor stigmatizira jednu stranu bez podrške druge

Suptilno podržava jednu

stranu


Fotografija 123 9 0 3 3 138


Audio-video zapis 19 3 0 3 0 25

Total 154 12 1 9 6 182

Tabela 36: Krostabulacija varijabli „Forma građanskog novinarstva“ i „Objektivnosti“ N=182

Objektivnost

Total

Autor razdvaja

činjenice od

stavova

Činjenice i

stavovi

pomiješani

U tekstu nema

stavova

U tekstu nema

činjenica





Total 68 25 72 17 182

U tabelama 34, 35 i 36 vidljivo je sljedeće:

- Tekstovi građana novinara češće sadrže subjektivne osvrte i kvalifikacije nego što ne

sadrže (8 naprema 4 slučaja), više su pristrasni nego što su objektivni (7 naprema 5) te

mnogo češće miješaju činjenice sa stavovima nego što ih odvajaju (9 naprema 2). Iz svega

sagledanog možemo zaključiti da su tekstovi građana novinara u ozbiljnoj diskrepanciji sa

tekstovima profesionalnih novinara.

- Analizirane fotografije koje su poslali građani-novinari obično su imale prateći tekst

novinara na portalima ili medijskim kućama koje su prve dobile materijal, a potom

kreirale ostatak medijskog sadržaja. Ipak, fotografija sama po sebi nosi izvjesnu

semantičku vrijednost i poruku pa je ova kategorija, barem što se tiče subjektivnih osvrta,

uglavnom bila usmjerena ka društvu/državi (i to tokom socijalnih nemira) u 61 od 138

slučaja.



Potpuniji i dublji uvid u to koliko su zapravo građani-novinari bili subjektivni, etični i

objektivni dobijemo kada uporedimo periode nastanka formi građanskog novinarstva. Ad hoc

pretpostavka jeste da su tokom socijalnih nemira (februarski protesti iz 2014. i protesti

građana zbog neusvajanja Zakona o JMB iz juna 2013.) građani-novinari više bili pod

utiscima, emocijama i afektima te su češće prelazili granicu profesionalnosti koja bi inače bila

mnogo bliže standardima prisutnim u profesionalnom – uređivanom novinarstvu.

Krostabulacija varijabli perioda objave formi građanskog novinarstva sa pomenutim

varijablama bacila je svjetlo na taj aspekt.

Tabela 37: Krostabulacija varijabli perioda nastanka elemenata građanskog novinarstva i subjektivnih osvrta i kvalifikacija N=182

Subjektivni osvrti i kvalifikacije

Total Ima – Usmjereni ka pojedincu


Ima – Usmjereni ka društvu/državi Nema

Period Februarski protesti

i JMB protesti

2 6 82 24 114

Decembar 2014 8 0 2 58 68

Total 10 6 84 82 182

Tabela 38: Krostabulacija varijabli perioda nastanka elemenata građanskog novinarstva i

pristrasnosti N=182

Pristrasnost

Total

Autor je objektivan

Autor otvoreno podržava jednu

stranu

Autor podržava jednu, a

stigmatizira drugu

Autor stigmatizira jednu stranu bez podrške druge

Suptilno podržava

jednu stranu


i JMB protesti

95 10 1 3 5 114

Decembar 2014 59 2 0 6 1 68

Total 154 12 1 9 6 182

Tabela 39: Krostabulacija varijabli perioda nastanka sadržaja građanskog novinarstva

i objektivnosti N=182

Objektivnost

Total Autor razdvaja činjenice od stavova

Činjenice i stavovi pomiješani

U tekstu nema stavova

U tekstu nema činjenica


i JMB protesti

52 15 34 13 114

Decembar 2014 16 10 38 4 68

Total 68 25 72 17 182



Čak i iz ad hoc upoređivanja varijabli hipoteza može biti potvrđena jer:

5) Tokom perioda 1316 od 114 slučajeva građanskog novinarstva 90 ih je sadržavalo

subjektivne osvrte i kvalifikacije (78,9%). U decembru 2014 tokom 24 dana praćenja

10 portala u svega 13% slučajeva nailazimo na subjektivizam u elementima

građanskog novinarstva. Svakako, ogroman broj subjektivnih osvrta jeste prema

društvu/državi što je i očekivano i logično za prirodu socijalnih nemira i medijsko

pokrivanje takvih događaja.

6) Pristrasnost formi građanskog novinarstva je također nešto veća tokom decembra

2014. odnosno perioda bez većih medijskih dešavanja, kriznih situacija ili nemira. Od

68 slučajeva 59 ih je bilo objektivno, a svega 10,2% slučajeva su u nekom smislu bili

pristrasni. Tokom perioda 1 zabilježili smo 16,7% slučajeva kada su građani-novinari

bili pristrasni što u odnosu na period 2 predstavlja razliku od 6,5%.

7) Objektivnost također otkriva diskrepanciju u poređenju dva perioda. Tokom 24 dana

decembra u 79,4% slučajeva autori su „razdvajali činjenice od stavova“ ili „nisu

uopšte iznosili stavove“. 4% manje slučajeva je tokom perioda 1, ali treba napomenuti

da je broj tekstova koji nisu sadržavali činjenice također veći u periodu 1; 5,8% tokom

perioda 2 u odnosu na 11,4% u periodu 1 što jeste veća razlika. U oba perioda autori

su otprilike u istom omjeru „miješali činjenice s komentarima“ (14,7% naprema

13,7%).

Zanimao nas je i koji broj izvora se nalazi u analiziranim produktima građanskog

novinarstva te kako su formulisani naslovi odnosno koju funkciju imaju i koliko su povezani s

tekstom. Frekvencije i krostabulacije date su u tabelama 40-43:

Tabela 40: Frekvencije varijabli broja izvora u građanskom novinarstvu N=182

Frequency Percent Valid Percent Cumulative Percent

Valid Nijedan 83 44.6 45.6 45.6

Jedan ili više neimenovanih 9 4.8 4.9 50.5

Jedan imenovan 42 22.6 23.1 73.6

Dva ili više imenovanih 42 22.6 23.1 96.7

„Priča se“ izvori 6 3.2 3.3 100.0

Total 182 97.8 100.0

Total 186 100.0

316 Ubuduće će se pod periodom 1 označavati period socijalnih nemira – februarski protesti i protesti građana zbog neusvajanja Zakona o JMB. Period 2 jeste period decembra 2014. godine – op. Aut.



Tabela 41: Krostabulacija varijabli broja izvora u građanskom novinarstvu sa formama građanskog

novinarstva N=182

Broj izvora u tekstovima

Total

Nijedan Jedan ili više neimenovanih

Jedan imenovan

Dva ili više imenovanih

„Priča se“ izvori

Forma GN Tekst 4 0 3 5 0 12 Fotografija 64 7 34 27 6 138


Audio-video zapis 11 2 4 8 0 25 Total 83 9 42 42 6 182

Tabela 42: Krostabulacija varijabli „funkcija naslova“ sa formama građanskog novinarstva N=182

Naslov – funkcija

Total Referencijalan Ekspresivan Moralizirajući Konativan




Audio-video zapis 15 8 2 0 25 Total 148 29 3 2 182

Tabela 43: Krostabulacija varijabli „veza naslova s tekstom“ sa formama građanskog novinarstva N=182

Naslov – veza s tekstom

Total

Odražava suštinu

teksta

Najavljuje više nego što sadrži

tekst

Odnosi se samo na dio

teksta Nema jasnu

vezu s tekstom





Total 170 2 9 1 182

Pogled na tabele 40-43 daje nam sljedeće rezultate:

- 45,6% tekstova koji u sebi imaju elemente građanskog novinarstva nema nijedan naveden

izvor, bio on imenovan ili ne. To može predstavljati veći problem kad su u pitanju

vjerodostojnost ili pouzdanost informacija koje dobivamo od građana-novinara. Tekstovi

koji imaju neimenovane izvore su prisutni u znatno manjem broju (4,9% slučajeva) dok je

onih koji imaju izvore kategorizirane kao „priča se“ svega 3,3%.



- Ako se koncentriramo na tekstove građanskog novinarstva koje su u cijelosti napisali

građani-novinari (bilo ih je 12) i uporedimo tu varijablu sa brojem konsultovanih izvora

možemo vidjeti da su u trećini slučajeva (4/12) oni također informirali bez ijednog

navedenog izvora. Međutim, u preostalim slučajevima (8/12) imali su najmanje jedan, a

češće dva ili više imenovanih izvora u svojim tekstovima).

- Naslovi koje su koristili su generalno referencijalni tj. upućuju na koliko je moguće

objektivnu reprezentaciju onoga što tekst sadrži (148 od 182 slučaja ili 81,2% slučajeva).

Konkretno, tekstovi su imali referencijalne naslove u 7 od 12 slučajeva što je natpolovičan

slučaj. Podaci iz tabele 26 koreliraju sa ovim jer se uporedbom varijabli došlo do podatka

da 8 od 12 naslova „odražava suštinu teksta“ što prati broj tekstova sa referencijalnim

naslovom. Građani-novinari nisu skoro nikako moralizirali u svojim naslovima – svega

jedan slučaj – a ukupno je u svim formama građanskog novinarstva zabilježeno svega 3

takva slučaja (1,6%). Istina, bili su nešto ekspresivniji sa 29 slučajeva ukupno (15,9%).

Tekstovi građana-novinara su imali ekspresivne naslove u 33% slučajeva što znači da

svaki treći građanin nije mogao da svoje medijsko djelovanje ograniči i stavi u granice

referencijalnog.

4.3. Građansko novinarstvo – izvor orijentacija za građane

Bosanskohercegovački blogovi ne predstavljaju bogat i pouzdan izvor informacija za

građane Bosne i Hercegovine. Do ovog zaključka smo došli analizom recepcije sadržaja 5 bh.

blogova koji spadaju među najposjećenije bh. blogove317 u vrijeme dva veoma dramatična

zbivanja u BiH. Zbog prirode istraživanja, analizirani su samo blogovi koji su svojom

orijentacijom i tematikom okrenuti ka aktuelnim zbivanjima u bosanskohercegovačkom

društvu318.

317 http://www.blogger.ba/blogovi/index/najposjeceniji 19.2.2015. 318 Ovo treba pojasniti: činjenica je da su na na prva četiri mjesta prema broju posjeta u BiH blogosferi blogovi koji ne samo da nisu u dodiru sa građanskim novinarstvom ili informiranjem na bazi aktuelnosti već su orijentirani ka sportu (blog „FC Bayern Munchen“) ili ka prodaji proizvoda i nutricionizmu (blogovi „Prirodna kozmetika“ ili „Ishranom do zdravlja“) ili religijski orijentiran blog „blob“). Blogovi koju su analizirani u izdvojeni iz liste najposjećenijih blogova respektabilno i to http://haler.blogger.ba/ (1. Na listi i obrađuje teme koje se tiču unutarnje i vanjske bh. politike); http://burek.blogger.ba/ (br. 6 na listi i donosi originalne autorske tekstove vezane za BiH); http://kriminaluvlasti.blogger.ba/ (br. 7 na listi sa tekstovim vezanim za unutarnji kriminal zemlje i zataškavanje kriminalnih slučajeva); http://luteriorlovic.blogger.ba/ (br. 19 na listi i pokriva



http://haler.blogger.ba/





Period praćenja je bio isti kao i kod portala: period 1 podrazumijeva socijalne nemire u

junu 2013. i februaru 2014, a period 2 decembar 2014. Podaci dostupni u tabelama 25-29:

Tabela 25: Frekvencija objave sadržaja u posmatranim periodima N=24


Valid Februarski i JMB protesti 18 75.0 75.0 75.0

Decembar 2014 6 25.0 25.0 100.0

Total 24 100.0 100.0

Tabela 26: Koliko često su autori potpisivani na blogovima N=24


Valid Potpisan autor 14 58.3 58.3 58.3

Bez potpisa 2 8.3 8.3 66.7

Inicijali 2 8.3 8.3 75.0

Pseudonim 6 25.0 25.0 100.0

Total 24 100.0 100.0

Tabela 27: Frekvencija objavljivanja tekstova na blogovima N=24


Valid Dnevno ili nekoliko puta sedmično

15 62.5 62.5 62.5

Jednom sedmično ili rjeđe 7 29.2 29.2 91.7

Mjesečno ili rjeđe 2 8.3 8.3 100.0

Total 24 100.0 100.0

Tabela 28: Krostabulacija orijentacije blogova i žanrova tekstova N=24

Žanr tekstova:

Total Vijest Komentar Osvrt Intervju Analiza

Orijentacija

bloga

Unutarnjopolitička 1 15 0 1 1 18

Dnevne aktuelnosti 1 1 0 0 0 2

Kultura/umjetnost 0 1 1 0 0 2

Religija 0 1 0 0 0 1

7.00 0 0 0 0 1 1 Total 2 18 1 1 2 24

teme iz kulture i umjetnosti Bosne i Hercegovine autentičnim tekstovima) te http://www.ka5an.ba/ prvi bh. internet caffe magazin.


http://www.ka5an.ba/


Tabela 29: Krostabulacija perioda praćenja blogova i broja izvora u tekstovima N=24

Broj izvora u tekstovima Total

Nijedan

Jedan ili više

neimenovanih

Jedan

imenovan

Dva ili više

imenovanih

„Priča se“

izvori

Copy

paste

Period Februarski i JMB protesti

7 1 5 3 1 1 18

Decembar

2014

1 1 1 3 0 0 6

Total 8 2 6 6 1 1 24

Analizirano je 24 slučaja – teksta na bh. blogovima tokom perioda 1 i 2. Podaci

pokazuju sljedeće:

- 75% tekstova je objavljeno tokom perioda 1 – socijalnih nemira. Ovo je indikator da su

blogovi aktivniji tokom kriznih situacija. Tekstove inače objavljuju uglavnom na dnevnoj

bazi ili više puta sedmično (62,5%).

- Autori blogova se u više od polovine slučajeva potpisuju imenom i prezimenom – 58,3%

slučajeva, a u četvrtini slučajeva biraju pseudonim – 25%.

- Orijentacija tekstova na blogovima je dominantno unutarnjopolitička – 75%, a identičan

broj tekstova prema kategoriji žanrova spada u komentar – 18/24 ili 75%.

- Broj izvora u tekstovima razlikuje se kada se uzmu u obzir posmatrani periodi. Tako

tokom Perioda 1 u 7 od 18 tekstova (38,8% slučajeva) nema nijedan izvor dok 44,4%

slučajeva ima jedan ili dva izvora koji su imenovani i navedeni. Period 2 (iako ima i

manje objavljenih tekstova u većem broju posmatranih dana) u 75% slučajeva ima jedan,

dva ili više imenovanih izvora, a samo u jednom slučaju (12,5%) nije bilo nijednog izvora

informacija. Copy/paste preuzimanjem informacija se blogeri uglavnom ne služe –

zabilježen je jedan slučaj od 24 posmatrana što je skoro zanemarivo.



4.4. Etika, profesionalnost i medijska pismenost građana-novinara u Bosni i Hercegovini

Medijska pismenost je, ako zaključujemo prema odgovorima datim u dubinskim

intervjuima za devet prominentnih univerzitetskih profesora, blogera i slobodnih novinara,

„kamen spoticanja“ za građane-novinare Bosne i Hercegovine. Obično zaostaje za tehničkom

pismenošću jer, kako kažu neki, „svaki srednjoškolac zna danas napraviti, obraditi ili postaviti

video na internet“319. Ono što je možda iskrslo u prvi plan jeste zabrinutost za elementarnu

nepismenost onih koji, što namjerno ili nenamjerno, postaju građani-novinari silom prilika.

Nepismeni pošiljaoci poruke320, loša pismenost kreatora poruka u javnoj sferi s tendencijom

da postane gora321 te zaključak kako su „obje pismenosti (u nedostatku informiranosti,

edukacije i želje za istom) na niskom nivou“322 ne ohrabruju početne utiske o potencijalima i

dometima građanskog novinarstva u BiH. Ističe se pak da je riječ o ljudima koji se dobro

snalaze u svijetu društvenih medija, na internetu323 te imaju neophodna tehnička predznanja.

Ima i onih koji su pozitivno iznenađeni medijskom i tehničkom pismenošću građana-

novinara324.

Ono gdje su također mišljenja bila podijeljena jesu pristrasnost, etičnost i prisustvo

elemenata profesionalnosti u produktima građanskog novinarstva. Jedni su zastupali mišljenje

da je objektivnost izmišljena kategorija koju je iluzorno očekivati od pojedinca325 – bio on

profesionalac ili amater. Kada je riječ o amaterskom izvještavanju – a građansko novinarstvo

je sui generis takvo – također je rečeno da je „nerealno očekivati visok stepen

objektivnosti“326. U ovom tonu su nastavili i drugi koji su bezupitno kazali kako je uvijek

riječ o pristrasnom izvještavanju327 dok su neki kvalificirali cijeli pojam objektivnosti te ga

razdvojili od slučaja do slučaja – tako je mišljenje prof. Turčilo da su „u slučaju JMBG

protesta bili objektivni, u slučaju februarskih protesta bili pristrasni, a u slučaju poplava bili

aktivistički.“328

319 Zdenko Bajo, blogger http://kriminaluvlasti.blogger.ba/ 320 Ševko Kadrić, blogger http://burek.blogger.ba/ 321 Kako kaže novinarka Bedrana Kaletović 322 Amra Selesković, VESTA NVO 323 Prema Aldinu Arnautoviću, novinaru – freelanceru 324 Tako Osmančević kaže da je nivo tehničke i medijske pismenosti ipak iznad očekivanja iako je bio skeptičan u vezi sa istim te posebno ističe mlađe generacije koje su se dokazale na socijalnim mrežama, Youtubu itd. 325 Ibid 326 Prof. Dr. Vedada Baraković, vanredni profesor na Odsjeku za žurnalistiku Filozofskog fakulteta Tuzla 327 Amra Selesković, VESTA NVO 328 Dr. Sci. Lejla Turčilo, docent Fakulteta političkih nauka Sarajevo





Profesionalno izvještavanje odnosno elementi profesionalnosti su druga stvar koja je

indikativna u građanskom novinarstvu koje, istina, možda i nema imperativ da bude

profesionalno329 koliko i etično. Jedan od intervjuiranih navodi kako je pomalo naivno

očekivati „izvještavanje bez strasti“330 jer je ipak nekad riječ o stvarima koje se tiču svih nas

(protesti, op. aut.). Osmančević ističe da građani-novinari „ne mogu biti objektivni jer su

akteri, ne poznaju novinarske standarde, ali osjećaju da imaju argumente na svojoj strani

iako su nužno pristrasni“. Također dodaje da, ako su CNN i još neke medijske korporacije

prikazale fotografije i audio-video zapise koje su snimili građani-novinari iz Bosni i

Hercegovine onda se mora priznati da profesionalnosti – ima.

Pragmatičari i teoretičari se dijelom slažu kako „čak i slučajno neko 'ubode' kvalitetan

snimak, detalj, momenat čije vrijednosti u početku nije ni svjestan331“ te da „nije uvijek u

pitanju amaterizam“332. To podržavaju i teoretičari napominjući kako u nekim slučajevima

definitivno postoje (i u tehničkom i u sadržajnom smislu) elementi profesionalnosti u

izvještavanju te oprezno dodaju kako „minimum standarda u smislu tačne i pouzdane

informacije mora biti ispoštovano“333. Neprofesionalnost nije bila imanentna građanima-

novinarima već i mnogim profesionalcima od kojih se ista očekuje prema mišljenju prof.

Baraković, a naišli smo i na mišljenje koje relativizira i racionalizira izvještavanje građana

novinara u kriznim ili posebnim situacijama (kao što je riječ o februarskim protestima ili

slično) – konkretno iako je bilo prisutno emotivno i pristrasno izvještavanje „..u tom momentu

nije bilo moguće očekivati od građana prisebnost i samokontrolu te objektivan prikaz

događanja...i da je vrlo teško nekome ko nije profesionalac u struci, objektivno reagovati“334.

Etika i etičnost u izvještavanju, s druge strane, jeste nešto što bi načelno svi koji se

uključe u javnu sferu trebali barem u minimalnoj mjeri biti svjesni i pokušali sagledati

informacijsku stvarnost i sa etičke tačke335. Ovo mišljenje ne dijele neki336 koji smatraju da

„građani nemaju obavezu da slijede profesionalna pravila“. Nailazimo i na mišljenja da

možda postoje namjere da se postupi etično ili u najboljoj namjeri, ali da nedostatak znanja

čini svoje i nevoljno ono što je prikazano ne slijedi uvijek pravila etike. Pojedini smatraju da

329 Ovaj stav Lejle Turčilo kao profesora i teoretičara masovnih medija dijeli i novinar Aldin Arnautović 330 Smatra Ševko Kadrić, blogger 331 Kako kaže novinarka Bedrana Kaletović 332 Prema bloggeru Zdenki Baji 333 Kako smatra Dr. Sci. Lejla Turčilo 334 Mišljenja je Amra Selesković 335 Ovo mišljenje dijele prof. Damir Kukić i Amra Selesković, 336 Aldin Arnautović



su amateri-novinari katkad profesionalniji od novinara337 koji ne samo rade za medijske kuće

nego su novinarskom etikom dužni da ista pravila etičnog izvještavanja i slijede što

predstavlja pogled iz druge perspektive. Kao glavni problem pominje se i

jednodimenzionalnost u izvještavanju i zapadanja u stereotipna – arhetipska poimanja,

odnosno pojednostavljenja stvarnosti na dobro i zlo „mi i oni“338, a neodvajanje informacije

(činjenica) od ličnog stava (komentara) se predstavlja ne samo kao elemenat

neprofesionalnosti već glavna zamjerka građanskom novinarstvu339. Osmančević je stava da

je bilo etičnosti jer nije bilo vremena niti prilike da se poruke prilagode niti imaju persuazivan

karakter nego vjerno prikazuju ono što se dešava u stvarnosti poput protesta, dešavanja itd.

Kada je riječ o profesionalnosti blogera i njihovih aktivnosti analiza sadržaja 24

bosanskohercegovačka bloga je pokazala sljedeće frekvencije (tabele 44-47):

Tabela 44: Frekvencija subjektivnih osvrta i kvalifikacija u tekstovima bh. blogova N=24


Valid Ima – Usmjereni ka pojedincu 3 12.5 12.5 12.5


7 29.2 29.2 41.7

Ima – Usmjereni ka društvu/državi 10 41.7 41.7 83.3

Ima – Usmjereni ka vanjskim faktorima (EU, NATO, SAD..)

1 4.2 4.2 87.5

Nema 3 12.5 12.5 100.0

Total 24 100.0 100.0

Tabela 45: Frekvencija pristrasnosti u tekstovima bh. blogova N=24


Valid Autor je objektivan 14 58.3 58.3 58.3

Autor otvoreno podržava jednu stranu

10 41.7 41.7 100.0

Total 24 100.0 100.0

337 Zanimljivo, blogger Zdenko Bajo dijeli ovo mišljenje kao građanin-novinar ali i prof. Lejla Turčilo koja primjećuje da su neki amaterski radovi bili na nivou kao radovi na javnim medijskim servisima što pretpostavlja relativno visok nivo medijskog kvaliteta 338 Smatra prof. Damir Kukić 339 Mišljenja je prof. Turčilo



Tabela 46: Frekvencija objektivnosti u tekstovima bh. blogova N=24


Valid Autor razdvaja činjenice od stavova 5 20.8 20.8 20.8

Činjenice i stavovi pomiješani 13 54.2 45.8 66.7

U tekstu nema stavova 1 4.2 4.2 70.8

U tekstu nema činjenica 4 16.7 16.7 87.5

Total 24 100.0 100.0

Tabela 47: Frekvencija etičnosti u tekstovima bh. blogova N=24


Valid Postoje indikacije za kršenje etike ili elementi klevete

10 41.7 41.7 41.7

Ne postoje elementi klevete 14 58.3 58.3 100.0

Total 24 100.0 100.0

Blogeri pružaju zanimljiviju sliku nego građansko novinarstvo prisutno na portalima.

To se ogleda u sljedećem:

- U 10 od 24 slučaja (41,7%) postoje indikacije za kršenje etike ili elementi klevete. Istina,

blog nije medij u klasičnom smislu i ne podliježe regulativi, pravilima i uređivačkim

kriterijima (osim onih koje vlasnik bloga/autor ima), ali je ovo indikator manjka etičnosti

u izvještavanju.

- Činjenice i stavovi su najčešće pomiješani kada je riječ o analizi tekstova na blogovima –

45,8% slučajeva. Činjenica također nedostaje u skoro 17% slučajeva, a autori blogova su

bili objektivni u oko 20% slučajeva.

- Biti nepristrasan je također problem za bh. blogera – u 41,7% slučajeva otvoreno su

podržavali jednu stranu. Nisu također imuni ni na subjektivne osvrte i kvalifikacije te su u

41,7% slučajeva njihove subjektivne kritike bile usmjerene ka društvu/državi, a u 29,2%

slučajeva su bile upućene ka političkoj partiji/grupi. Od subjektivnih osvrta blogeri su se

uspjeli suzdržati u 12,5% slučajeva ili u 3 od 24 analizirana teksta.



Iz dostupnih podataka za ovaj dio empirijskog istraživanja može se zaključiti da je

građansko novinarstvo bilo mjerljivo objektivnije, profesionalnije i s manje subjektivnih

osvrta i kvalifikacija tokom perioda koji se može označiti kao „period homeostaze“ budući da

u ovom periodu nije bilo dešavanja poput socijalnih nemira, kriznih situacija ili neočekivanih

događaja koji uključuju velika socijalna kretanja ili aktivaciju. Također, vidimo da uopšteno

sve forme građanskog novinarstva (pogotovo tekstovi i fotografije uz izuzetak audio-video

zapisa) imaju probleme da održe nivo profesionalnosti, objektivnosti i distancu spram

subjektivnih osvrta. Etičnost sa svega 2,7% uočenih odstupanja (što je zapravo samo 5 slučaja

u 182 analiziranih zaista malo) jeste svijetla tačka građanskog novinarstva. Tekstovi građana-

novinara su (iako ih generalno nije bilo mnogo) pak nesumnjivo pokazali da građansko

novinarstvo ima itekako problem sa poštovanjem činjenica i njihovim odvajanjem od stavova.

Podsjetimo se, treća posebna hipoteza je glasila:

Stepen profesionalizma autora sadržaja u građanskom novinarstvu je u diskrepanciji

sa klasičnim novinarstvom. Tradicionalno novinarstvo karakterizira visok stepen

profesionalnosti i stručnosti dok se produkti građanskog novinarstva mahom zasnivaju na

amaterizmu tj. radu neobučenih pojedinaca. Konsekventno, odnos prema činjenicama je

različit u sferi građanskog novinarstva u odnosu na tradicionalno novinarstvo. Svetost

činjenica s jedne strane i sloboda komentara odnosno zamagljivanje razlike između činjenice

i komentara s druge strane su načelno kontradiktorni u sferi žurnalizma. U građanskom

novinarstvu svakako postoji problem sa pristrasnošću u odnosu na tradicionalno novinarstvo

koje je (načelno) objektivno pri izvještavanju. Također, sadržaj varira od vidljivog

pridržavanja pristrasnosti do otvorenog zagovaranja vrlo ličnih stavova pa čak i sprečavanja

tuđih mišljenja.

Podaci dobiveni i prezentovani u ovom dijelu istraživanja ukazuju na potpunu potvrdu

ove pomoćne hipoteze. Postoji mnoštvo indikatora da je građansko novinarstvo

neprofesionalno, često subjektivno, neobjektivno i pristrasno te da ne pravi distinkciju između

komentara i činjenica u značajnom broju slučajeva. Štaviše, nemali broj slučajeva građanskog

novinarstva uopšte nema činjenica i temeljen je samo na komentarima i stavovima. To je

donekle i opravdano ako se zna da se radi o građanima-amaterima, ali bi se moralo poraditi na

medijskoj pismenosti i svijesti o etičnosti u informiranju da bi građansko novinarstvo moglo

dobiti i nešto veću ulogu u demokratizaciji i biti prepoznato kao značajan faktor u medijskom

okruženju kao i u zemljama naprednih demokratskih sistema.



5. TEHNIČKA PISMENOST KAO PREDUSLOV ZA OSTVARENJE

GRAĐANSKOG NOVINARSTVA

Nivo tehničke pismenosti koja inkorporira znanja i vještine (pisanje vijesti, kultura

vijesti, snimanje, obrada, montaža i uključenje u mrežne tokove) su u direktnoj relaciji sa

aspektom ostvarenja građanskog novinarstva jeste četvrta posebna hipoteza i također predmet

istraživanja u ovom radu. S tim u vezi, tvrdi se i da „razvoj tehnologije povećava dostupnost i


sadržaja“.

Medijsko opismenjavanje „prosumera“340 bitnije je nego što se u prvi mah čini.

Posjedovanje multimedijski kapacitivnih gadgeta samo po sebi nije dovoljno za obavljanje

onoga što bi se moglo ubrojiti pod građansko novinarstvo pa su mnoge medijske kuće (među

kojima je i BBC-a) krenule u edukaciju publike o kreiranju sadržaja. BBC-jev pilot program

iz 2005.godine obuhvatio je 60-ak stanica preko kojih je planirao osposobiti publiku za

kreiranje do petine vlastitog sadržaja (!). NBC-jev direktor programinga je istovremeno

izjavio kako „strahuje za kvalitet i autentičnost video i foto-materijala koje će dostavljati

građani-novinari“, ali i za „mogućnost da građani-novinari postanu paparazziji u svojim

zajednicama, neosjetljivi na tragediju i bol drugih ljudi budući da će ih voditi želja za

snimanjem autentičnih stvari“341. Također, žurnalizam u sferi printanih medija, radija,

televizije i web izvještavanja traži drugi pristup kad je u pitanju educiranje potencijalnih

građana-novinara. Profesor sa Univerziteta New York je 2006. godine okupio 700 entuzijasta

građanskog novinarstva koji su radili zajedno sa profesionalnim novinarima na projektu

AssingmenZero, a čiji je cilj bio educiranje entuzijasta da obrade priču, razlože je na manje

dijelove, razrade manje dijelove samostalno, a potom sve to sklope u ponovnu cjelinu.

Software bi potom provjerio činjenice, editovao sadržaj i potom objavio priču342. Informatički

centri su u cijeloj priči predstavljali okosnicu informatičkog (i medijskog) opismenjavanja

građana-novinara koji su eksperiment shvatili kao ulaznicu u svijet građanskog novinarstva,

ali i kao vid edukacije koja bi njihov rad donekle približio standardima profesionalnog

novinarstva.

340 Prosumer – neologizam koji označava konzumenta koji je postao producent – op. Š.H. 341 Romano, Allison (2005) „Why everybody is a reporter“, Broadcasting&Cable, str. 2 342 Članak od Robert, S. Paul (2007): „Welcome, Citizen Journalist“, Infoworld.com, str. 1



Tehnološki preduvjeti potencijalnog građanina novinara bi trebali (i mogli) sadržavati

sljedeće:

1) Posjedovanje neophodne (minimalne) tehničke opreme,

2) (Informatičke ili korisničke) kompetencije za korištenje produkcijske opreme;

3) Edukaciju od strane univerziteta ili medijskih kuća.

Hipoteza da je „nivo tehničke pismenosti koja inkorporira znanja i vještine (pisanje

vijesti, kultura vijesti, snimanje, obrada, montaža i uključenje u mrežne tokove) u direktnoj

relaciji sa aspektom ostvarenja građanskog novinarstva” čini se opravdanom i racionalnom.

Istraživanje koje je provedeno metodom ankete na više od 500 ispitanika u Bosni i

Hercegovini odgovorilo je na pitanja: koji software građani koriste pri diseminaciji sadržaja

koje su kao građani-novinari zabilježili i to u korelaciji sa varijablama poput nivoa

obrazovanja, starosti, radnog stanja i slično. Prvi podaci dostupni su u tabeli 39:

Tabela 48: Frekvencija tehničke pismenosti građana-novinara N=490


Valid Ne objavljujem informativni sadržaj – uglavnom dijelim linkove

291 32.0 59.4 59.4

Koristim proste programe poput

MS Officea i web browsera

67 7.4 13.7 73.1

Koristim amaterske programe

za obradu fotografija

30 3.3 6.1 79.2

Znam se koristiti Photoshopom 31 3.4 6.3 85.5

Znam se koristiti Photoshopom, Cool Editom, Adobe Premierom...

71 7.8 14.5 100.0

Total 490 53.8 100.0

Missing 0 420 46.2

Total 910 100.0

71 od 490 ispitanika (14,5%) se zna koristiti naprednim softverskim alatima za obradu

informacija, a skoro isti broj koristi jednostavnije programe poput Microsoft Officea i web

browsera. Najveći broj pak ne objavljuje sadržaj već jednostavno dijeli linkove preko

socijalnih mreža – 59,4% ispitanika. Kakav je odnos demografskih karakteristika ispitanika sa

varijablom tehničke pismenosti i osposobljenosti ispitanika pokazale su tabele 49, 50 i 51:



Tabela 49: Krostabulacija varijabli tehničke pismenosti i starosti ispitanih N=490

Koji software programe koristite pri objavljivanju – produkciji informativnog sadržaja na webu?

Total

Ne objavljujem informativni sadržaj –

uglavnom dijelim linkove



Koristim amaterske

programe za obradu

fotografija

Znam se koristiti

Photoshopom

Znam se koristiti Photoshopom, Cool Editom,

Adobe Premierom...

Starost Ispod 18 godina 6 3 1 0 3 13

Od 18 do 35 godina 186 32 22 18 54 312

Od 36 do 65 godina 94 30 7 13 14 158

Preko 65 godina 5 2 0 0 0 7

Total 291 67 30 31 71 490

Tabela 50: Krostabulacija varijabli tehničke pismenosti i obrazovanja ispitanih N=490


Total





Koristim amaterske

programe za obradu

fotografija

Znam se koristiti

Photoshopom


Adobe Premierom...

Obrazovanje Završena OŠ 5 2 1 1 2 11

Završena SS 60 16 4 11 13 104

Student 50 12 12 5 23 102

Završen fakultet

130 28 8 10 23 199

Mr ili dr 46 9 5 4 10 74 Total 291 67 30 31 71 490

Tabela 51: Krostabulacija varijabli tehničke pismenosti i radnog stanja ispitanih N=487


Total



Koristim proste programe poput MS Officea i web

browsera

Koristim amaterske

programe za obradu

fotografija

Znam se koristiti

Photoshopom


Adobe Premierom...

Radno

stanje

Nezaposlena 80 16 11 8 24 139

Privremeno zaposlen

59 9 7 7 17 99

Stalno zaposlen

123 29 8 14 23 197


Penzioner 6 7 1 0 1 15 Total 290 66 30 31 70 487



Podaci dobiveni ukrštanjem varijabli ne iznenađuju; uglavnom mladi ljudi u kategoriji

18-35 godina (17%) se znaju koristiti naprednim softverskim alatima i to koji su još u procesu

obrazovanja – studenti sa 22% su tehnički najsposobnija kategorija ispitanika u odnosu na sve

ostale dok oko 10% ispitanika sa završenim fakultetom posjeduje ista tehnička predznanja i

vještine. Kao i uvijek, zanimljiva je slika koju daje ukrštanje varijabli radnog odnosa i nivoa

tehničkog predznanja-pismenosti (tabela 42): nezaposleni i privremeno zaposleni sa 17% jesu

tehnički najviše osposobljene kategorije iako su u nezavidnim kategorijama stanovništva.

Poređenja radi, stalno zaposleni ispitanici posjeduju znanja o korištenju naprednijih

softverskih alata u samo 11,6% slučajeva, a samozaposleni su nešto bolje pozicionirani sa

13,5%. Apsurd bosanskohercegovačkog društva ovdje je također vidljiv u činjenici da

nezaposleni imaju tehnički veći nivo pismenosti i znaju se služiti sa više softverskih alata

nego recimo samozaposleni (vlasnici kapitala ili privatnog biznisa) ili stalno zaposleni.

Uporedili smo i dvije zanimljive varijable – tehničku pismenost ispitanika sa

diseminacijom zabilježenog medijskog sadržaja građana-novinara. Podaci dati u tabeli 52:

Tabela 52: Krostabulacija varijabli tehničke pismenosti ispitanika i diseminacije sadržaja građanskog

novinarstva N=486


Total

Nisam nikada zabilježio niti poslao takav

materijal

Jesam zabilježio


Zabilježio sam materijal, ali sam ga objavio samo na svom profilu

Poslao sam materijal

medijima, ali nije bio

objavljen


sam zabilježio i bio je

objavljen

Koji software koristite pri objavljivanju – produkciji informativnog sadržaja na webu?

Ne objavljujem informativni sadržaj – uglavnom dijelim linkove

248 21 12 0 6 287

Koristim proste programe poput MS Officea i web browsera

44 8 9 1 5 67

Koristim amaterske programe za obradu fotografija

8 3 6 5 8 30

Znam se koristiti Photoshopom

17 2 5 3 4 31

Znam se koristiti Photoshopom, Cool Editom, Adobe Premierom...

32 12 8 2 17 71

Total 349 46 40 11 40 486

Podaci ne odstupaju od onoga što bi se moglo očekivati uporedbom ove dvije

varijable; od 349 onih koji su se izjasnili da nikada nisu zabilježili niti poslali neki, javnosti ili



medijima, zanimljiv materijal 248 (71%) je onih koji su također priznali da ne edituju

informacije s kojima rade nego se zadovolje dijeljenjem linkova. S druge strane, 17

objavljenih materijala građana novinara djelo je onih koji su dovoljno tehnički

pismeni/sposobni da edituju i manipuliraju fotografijama, audio i video materijalom (skoro

četvrtina ili 23,9%). Oni koji posjeduju znanje dovoljno za amatersku obradu fotografija su

imali 26,6% slučajeva u kojima su njihovi materijali bili objavljeni na medijima (8 ispitanika

od 30 u ovoj kategoriji poslalo je zabilježeni materijal medijima i on je objavljen).

Potvrdu da je tehnička pismenosti (znanja i vještine produkcije formi građanskog

novinarstva) u direktnoj relaciji sa aspektom ostvarenja građanskog novinarstva dali su i

bosanskohercegovački medijski pragmatičari i teoretičari kroz dubinske intervjue. Većina

intervjuiranih su potvrdili kako je tehnička pismenost na veoma dobro ili zadovoljavajućem

nivou te da se, kada je riječ o građanima-novinarima, radi o ljudima koji se „dobro snalaze na

internetu i društvenim mrežama343“, iako im je „medijska pismenost manja od tehničke“344.

Također, riječ je o ljudima za koje „tehnika obavi jako veliki dio posla čak i za laike345“ koji

„imaju izvjestan nivo tehničke pismenosti koji im omogućava ne samo da stvore informaciju

već i da dočaraju atmosferu346“ koja je dovoljna da zadovolji informacijske potrebe građana –

pogotovo u sprezi „mlađih generacija i socijalnih medija“347. Tehnička pismenost je tako

potvrđena i empirijski (kroz anketu) i teoretski (preko dobivenih mišljenja od

bosanskohercegovačkih medijskih teoretičara i pragmatičara) kao preduslov za funkcioniranje

i ostvarenje građanskog novinarstva. Podsjetimo li se još jednom posebne hipoteze broj 4 koja

glasi: „Nivo tehničke pismenosti koja inkorporira znanja i vještine (pisanje vijesti, kultura

vijesti, snimanje, obrada, montaža i uključenje u mrežne tokove) su u direktnoj relaciji sa

aspektom ostvarenja građanskog novinarstva. Razvoj tehnologije povećava dostupnost i


sadržaja“ i uzmemo u obzir sve navedeno moramo zaključiti da je ova hipoteza u potpunosti i

bez sumnje – potvrđena.

343 Prema Aldinu Arnautoviću, novinaru – freelanceru, pokretač prvog bh. sajta građanskog novinarstva 344 Kako kaže dr. sci. Lejla Turčilo, docent s Fakulteta političkih nauka Sarajevo 345 Navodi Bedrana Kaletović, diplomirani novinar – freelancer i dopisnik SET 346 Mišljenja je prof. dr. Damir Kukić, vanredni profesor s Filozofskog fakulteta u Zenici 347 To smatra prof. dr. Enes Osmančević s Filozofskog fakulteta u Tuzli



6. GRAĐANSKO NOVINARSTVO I REDEFINICIJA KONCEPTA

DOGAĐAJA NA TAČKI UNOSA U MREŽU

Pretpostavka je da građansko novinarstvo redefinira koncept događaja na tački unosa u

mrežu. Klasično „uređivano“ novinarstvo prisutno u tradicionalnim „industrijskim“ medijima

ima ulogu gatekeepera – obično u vidu vlasnika/urednika medija. U sferi civilnog novinarstva

ta uloga se redefinira, a sama funkcija gatekeepera postaje nepotrebna budući da su novinar,

urednik, vlasnik najčešće – jedna osoba koja je dostupna „na mreži“.

Da bi se ispitala ova tvrdnja tj. da bi smo došli do saznanja o tome koliko je zapravo

građanin-novinar autonoman pri generiranju medijskih sadržaja korišteni su podaci iz dva

istraživanja – prvo podrazumijeva anketu na uzorku od N≥500 ispitanika348, a drugo praćenje

tri varijable tokom analize medijskih sadržaja portala. Odgovor na prvo pitanje koje treba

rasvijetliti tezu o građaninu-novinaru kao all-in-one mediju lišenog uloga gatekeepera,

vlasnika medija i urednika dostupan je na grafikonu broj 1....

Chart 1: Koliko često su mediji diseminirali sadržaje koje su zabilježili građani-novinari N=501

348 Istraživanje je provedeno na slučajnom uzorku od 500 ispitanika iz svih bosanskohercegovačkih gradova. Broj varira od 492 do 529, ovisno od toga koliko ispitanika nije željelo odgovoriti na neko od pitanja. Anketiranje u potpunosti obavljeno online koristeći anketu sa stranice http://www.questionpro.com/ . Anketa provedena u periodu od 10 do 17. septembra 2014. godine


http://www.questionpro.com/


Pogled na tabelu s frekvencijama daje nam preciznije podatke o tome koliko su često

forme građanskog novinarstva dospjele u medijski prostor, a tako i do šire publike:

Tabela 53: Frekvencija diseminacije sadržaja građanskog novinarstva N=501


Valid Nisam nikada zabilježio niti poslao takav materijal

364 40.0 72.7 72.7

Jesam fotografisao/snimio neki materijal, ali ga nisam poslao

46 5.1 9.2 81.8

Fotografisao/snimio sam neki materijal, ali sam ga objavio samo na svom profilu

40 4.4 8.0 89.8

Poslao sam materijal koji sam zabilježio medijima, ali nije bio objavljen

11 1.2 2.2 92.0

Poslao sam materijal koji sam zabilježio i bio je objavljen

40 4.4 8.0 100.0

Total 501 55.1 100.0

Missing 0 409 44.9 Total 910 100.0

Rezultati su sljedeći:

- 40 od 501 anketiranih je poslalo materijal medijima koji je bio objavljen (8%).

- Njih 11 (svega 2,2%) je doživjelo odbijanje snimljenog materijala (mediji nisu odlučili da

ono što su im građani-novinari dostavili prikažu/diseminiraju);

- Njih 8% (40/501) nisu niti poslali materijal medijima nego su isti podijelili na svojim

profilima koje imaju na socijalnim mrežama tipa Youtube, Facebook, Twitter i sl.

Iz ovih podataka da se zaključiti da je koncept unosa događaja u medijski prostor

donekle redefiniran. Manji broj građana-novinara odlučuje se zaobići kanale informisanja i

postaviti ono što je zabilježeno na vlastite profile – najčešće socijalne medije. Veoma mali

broj poslanog sadržaja na adrese medija biva nediseminiran dalje, a 8% ih dočeka da ono što

su oni zabilježili mediji (bilo tradicionalni bilo novi) diseminiraju do šire publike. Iz ove slike

proizlazi teza da najvjerovatnije institucionalni mediji – bilo da je riječ o portalima ili

tradicionalnim medijima – vjerovatno igraju ključnu ulogu ili predstavljaju glavnu polugu u

sferi građanskog novinarstva u BiH. Ta uloga se ogleda u tome da pojedinac, bez obzira koji

događaj da je zabilježio, ne može doprijeti do šire publike samo koristeći socijalne medije već

mu je potrebna medijska poluga u vidu institucionalnih medija da bi ostvario puni efekat.



Tabela 54 Koliko puta su građani-novinari bili brži od tradicionalnih medija N=491


Valid Da, u više navrata su informacije bile brže i/ili tačnije

253 27.8 51.5 51.5

Da, ali možda svega jednom-dvaput 82 9.0 16.7 68.2

Ne, koliko se sjećam uvijek su mediji i njihove info bile brže/tačnije

38 4.2 7.7 76.0

Ne znam, nisam obraćao pažnju 118 13.0 24.0 100.0

Total 491 54.0 100.0 Missing 0 419 46.0 Total 910 100.0

Zanimljiv podatak otkriva tabela 54 u kojoj su kvantitativni rezultati odgovora na

pitanje: „Možete li se sjetiti slučaja kada su informacije npr. sa socijalnih mreža ili nekog

bloga bile brže ili tačnije od informacija sa medija poput web-portala ili radija/televizije“.

Nešto više od polovine ispitanih kazalo je da su u više navrata te informacije bile brže i

tačnije nego sa tradicionalnih medija na čiju je stranu stalo samo 7,7% ispitanika.

Zanimalo nas je i da li građani smatraju da građansko novinarstvo može biti dobar

izvor informacija kada institucionalni mediji poput televizije ili štampe zakažu. Rezultati

vidljivi u tabeli ispod:

Tabela 55: Da li GN može biti dobar izvor informacija kada tradicionalni mediji zakažu N=492


Valid U potpunosti se slažem 161 17.7 32.7 32.7

Uglavnom se slažem 235 25.8 47.8 80.5

Niti se slažem niti ne slažem s tvrdnjom 68 7.5 13.8 94.3

Uglavnom se ne slažem 20 2.2 4.1 98.4

U potpunosti se ne slažem 8 .9 1.6 100.0


Zanimljivo je da se skoro trećina ispitanika (32,7%) u potpunosti slaže sa tvrdnjom da

građansko novinarstvo može biti dobar izvor informacija kada institucionalni mediji poput

televizije ili štampe zakažu, a skoro polovina (47,8%) ih se uglavnom slaže sa tom tvrdnjom



što kumulativno predstavlja već 80% ispitanika koji načelno polažu velike nade u građansko

novinarstvo. Neodlučnih je skoro 14%, a svega 28 od 492 ispitanika (5,7%) se uglavnom ili u

potpunosti ne slaže sa ovom tvrdnjom.

Slično pitanje s akcentom na građansko novinarstvo kao mogućoj protuteži trenutnim

medijima/slici medija u BiH je također postavljeno, a rezultati su u tabeli 56:

Tabela 56: GN kao protuteža medijskom prostoru BiH? N=491


Valid U potpunosti se slažem 185 20.3 37.7 37.7

Djelimično se slažem 211 23.2 43.0 80.7

Niti se slažem niti ne slažem 50 5.5 10.2 90.8

Djelimično se ne slažem 37 4.1 7.5 98.4

U potpunosti se ne slažem 8 .9 1.6 100.0


Odgovori korespondiraju sa odgovorima datim u tabeli 46. 37,7% ispitanika se u

potpunosti slaže sa tvrdnjom da medijski aktivni građani mogu biti odlična protuteža

medijskom prostoru BiH, a 43% se djelimično slaže s tom tvrdnjom. Oko 9% ispitanih se

izjasnilo negativno tj. izabrali su opciju „U potpunosti se ne slažem“ ili „Djelimično se ne

slažem“.

Drugo istraživanje jeste bilo metoda analize sadržaja gdje su posebno interesantne bile

varijable: 1) frekvencije tekstova, 2) žanra te 3) popularnosti tekstova na socijalnim medijima.

Frekvencije su vidljive u tabelama 57-59:

Tabela 57: Frekvencija formi građanskog novinarstva na analiziranim portalima BiH N=182


Valid Dnevno ili nekoliko puta sedmično 181 97.3 99.5 99.5

Mjesečno ili rjeđe 1 .5 .5 100.0

Total 182 97.8 100.0




Tabela 58: Frekvencija žanrova tekstova građanskog novinarstva na portalima N=182


Valid Vijest 137 73.7 75.3 75.3

Komentar 9 4.8 4.9 80.2

Osvrt 10 5.4 5.5 85.7

Analiza 6 3.2 3.3 89.0

Reagovanje 20 10.8 11.0 100.0

Total 182 97.8 100.0


Total 186 100.0

Tabela 59: Frekvencija popularnosti tekstova građanskog novinarstva na portalima N=182


Valid Sadržaj je veoma oglašavan via FB i Twittera (≥ 500 lajkova/preporuka)

29 15.6 15.9 15.9

Sadržaj je relativno oglašavan via socijalnih mreža (od 100 do 500)

24 12.9 13.2 29.1

Sadržaj je ispodprosječno oglašavan (od 40 do 100 preporuka)

20 10.8 11.0 40.1

Sadržaj nije oglašavan u značajnijoj mjeri (ispod 40 dijeljenja)

109 58.6 59.9 100.0

Total 182 97.8 100.0 Missing System 4 2.2 Total 186 100.0

Iz frekvencija navedenih varijabli i podataka u tabelama jasno je vidljivo sljedeće:

- Frekvencija tekstova i drugih formi građanskog novinarstva poput fotografija, audio-video

zapisa i slično) je skoro svaki dan ili nekoliko puta sedmično.

- Vijest (75,3%) dominira kao žanr građanskog novinarstva često praćena fotografijom

građanina-novinara s mjesta događaja. Naredni žanr jeste reagovanje s 11% udjela.

- Rijetki su tekstovi građanskog novinarstva koji imaju izrazito veliki broj preporuka i

dijeljena na socijalnim medijima – svega 15,9% ih ima 500 ili više preporuka na

Facebooku ili Twitteru. Takvi sadržaji građanskog novinarstva uglavnom nisu dijeljeni–

59,9% takvih sadržaja nije preporučeno na drugim socijalnim medijima više od 40 puta.



Zaključujemo da je hipoteza da je građansko novinarstvo redefiniralo novinarstvo na

tački unosa u medijsku mrežu djelomično potvrđena. Istina je da su građani još uvijek pasivni

kad je u pitanju medijski aktivizam (podsjetimo se, 40% ih uopšte nije zabilježilo ništa što

spada u domenu građanskog novinarstva), ali ukupno 18,2% građana jeste zabilježilo neki

događaj od čega je njih 8% (ili u 40 od 501 slučaja) taj događaj podijelilo sa ostalima preko

dostupnih necenzurisanih medijskih platformi – profila na socijalnim mrežama, blogovima i

slično. Isti broj njih je uspio postići da ono što su zabilježili medijske kuće – mahom portali –

objave, a 2,2 % je bilo bez uspjeha jer su poslani materijal mediji zanemarili. Iz ovoga se

može izvući zaključak da su institucionalni/uređivani mediji još uvijek bitni u cijelom lancu

informisanja. Građanin-novinar možda može djelovati samostalno, necenzurisano i spontano

te može svoj materijal podijeliti na glokalnom nivou sa auditorijumom, ali da bi sadržaj koji

je on dokumentovao (produkt građanskog novinarstva) dospio do većeg broja ljudi potrebno

je uključivanje u formalne medijske tokove – portale ili nove medije u najčešćem slučaju.

Uloga gatekeepera u ovoj situaciji ipak postoji i dobiva strukturu koja je unaprijed poznata:

novinar – urednik – vlasnik medija. Često je upravo (osnovana pretpostavka barem) slučaj da

novinar iz medijske organizacije taj koji uoči zanimljiv materijal koji su zabilježili građani-

novinari i da isti prilagodi (uredi) za medij u kom radi, a često to bude baš „sirovi“,

needitovani materijal.

Produkti građanskog novinarstva nisu naročito popularni kada je riječ o dijeljenju

sadržaja putem socijalnih medija (Facebook, Twitter itd.). Većina njih nema više od 40

„preporuka“, a svega 15-ak procenata ih ostvari broj preporuka i dijeljenja veći od 500. Ono

što je zanimljivo jeste da većina (51,5%) anketiranih smatra da su informacije sa socijalnih

medija bile brže ili tačnije od onih koje su došle iz formalnih medijskih kanala. Također, više

od trećine (37,7%) anketiranih smatra da građansko novinarstvo apsolutno može biti odlična

protuteža aktuelnim medijima u Bosni i Hercegovini dok ih se oko 40% slaže djelimično s

tom tvrdnjom. Takvi odgovori koreliraju tj. poklapaju se i sa odgovorom na pitanje „da li

građansko novinarstvo u BiH može biti dobar izvor informacija i pružiti potrebne informacije

kada instucionalizirani mediji (TV, štampa) zakažu“ gdje su podaci slični – 32,7% se u

potpunosti slaže, a 47,8% djelomično.

Iz svega navedenog zaključak bi mogao biti sljedeći: Građansko novinarstvo je

jednim dijelom donekle redefiniralo novinarstvo ili bolje kazano izvještavanje o događajima



svojom mogućnosti da unese informacije direktno na mrežu bez cenzurisanja,

gatekeepinga, uređivanja ili bilo kog vida kontrole. Istraživanja su pokazala da to građani i

rade, ali ne u velikom broju koji bi se možda očekivao. Veliki broj građana je

nezainteresovan, a svega njih 18% se odlučilo zabilježiti takve sadržaje. Ovdje nastupa uloga

(ili bolje kazano medijska poluga – moć?) medija u vidu portala koji preuzimaju ove sadržaje

i djeluju kao amplifikator medijskog djelovanja odnosno diseminacije zabilježenog sadržaja.

To potvrduju i podaci iz analize sadržaja bosanskohercegovačkih portala koji su pokazali da

se skoro svakodnevno takvi sadržaji diseminiraju, ali – posredstvom tih medija. Građanima-

novinarima svakako ostaje alternativa da ono što zabilježe podijele (needitovan) na svojim

profilima349 i da, možda, isti sadržaj opet preuzmu i diseminiraju drugi mediji.

Podsjećamo se pomoćne hipoteze broj 5 koja glasi:

„Građansko novinarstvo redefinira koncept događaja na tački unosa u mrežu – pravo

pitanje je šta se dešava na tački pecepcije tj. šta se dešava sa ulogom gatekeepera. Klasično

„uređivano“ novinarstvo prisutno u tradicionalnim „industrijskim“ medijima gdje su ulogu

gatekeepera imali vlasnici/urednici medija u sferi civilnog novinarstva se redefinira, a

funkcija gatekeepera postaje nepotrebna budući da su novinar, urednik, vlasnik najčešće –

jedna osoba“.

Podaci su indikativno ukazali na to da građansko novinarstvo definitivno redefinira

tačku unosa podataka u komunikacijskom procesu. Međutim, treba napomenuti da vlasnici i

urednici medijskih kuća (bilo tradicionalnih ili novomedijskih) jesu neophodni u cijelom

procesu jer služe kao amplifikatori poruka i sadržaja građanskog novinarstva. Drugim

riječima kazano, bez mainstream medija u trenutnoj komunikacijskoj konstelaciji snaga

građansko novinarstvo ostaje alternativno i kao takvo ne doseže do (tako) velike publike kao

što to radi uz medijsku polugu etabliranih/prisutnih medija. Ako to uzmemo u vid moramo

reći da je ova posebna hipoteza većim dijelom potvrđena.

349 Zanimljiv je primjer iz novembra 2014. godine kada je jedan od građana zabilježio vožnju jednog od službenih vozača Parlamentarne Skupštine BiH. Video je postavljen na servis YouTube i zabilježio je u svega nekoliko dana više od 450 000 pregleda. Mnogi portali u BiH su prenijeli taj video uz popratni tekst napisan od strane novinara angažovanih u tim medijima.



7. PROJEKCIJA AKTUELNOSTI IZ SFERE GRAĐANSKOG

NOVINARSTVA U DISKURS JAVNIH MEDIJA

Ako se posmatraju komunikacijski procesi koji vode od tačke nastanka građanskog

novinarstva do njegove afirmacije u sferi javne komunikacije mogu se uočiti trend i logika

penetracije građanskog novinarstva u institucionalne medije. Tako pretpostavka da aktuelnosti

inicirane iz sfere građanskog novinarstva često bivaju projektirane u diskurs javnih

(uređivanih) medija ima smisla pogotovo ako uređivani mediji preuzimaju ulogu obrade teme

transponirajući tako aktuelnost iz sfere amaterskog (može se reći i ad hoc) novinarstva u sferu

institucionalnog, profesionalnog žurnalizma.

Ovu hipotezu smo testirali na nekoliko načina. Prvi je bio praćenje frekvencija koliko

su teme prisutne u građanskom novinarstvu bile transponirane u medijsku sferu gdje fungiraju

mainstream ili možda bolje rečeno tradicionalni mediji. Podaci dati u tabeli br. 60:

Tabela 60: Frekvencija prisutnosti tema građanskog novinarstva u mainstream medijima N=182


Valid Da (TV i radio) – Znacajno prisutna

112 60.2 61.5 61.5

Da (/TV i radio) – Manje

prisutna

4 2.2 2.2 63.7

Da (online mediji) – Značajno pisutna

50 26.9 27.5 91.2

Da (online mediji) – Manje

prisutna

16 8.6 8.8 100.0

Total 182 97.8 100.0


Total 186 100.0

Prvi podaci daju nam sliku da su u većini slučajeva teme građanskog novinarstva ili

one koje u sebi imaju elemente građanskog novinarstva jako prisutne kako u mainstream

(61,5% slučajeva) tako i na online medijima (27,5%).



Zanimalo nas je i mišljenje građana odnosno odgovori na pitanje „koliku su ulogu

odigrale socijalne mreže, blogovi, komentari na portalima i građani koji su se pojavljivali u

medijskom prostoru u razjašnjenju medijske situacije tokom protesta vezanih za neusvajanje

Zakona o JMBG u Sarajevu?“ te „tokom februarskih protesta širom BiH?“. Frekvencije date

u tabelama 61 i 62:

Tabela 61: Frekvencija ocjene građana o ulozi građanskog novinarstva tokom protesta vezanih za

neusvajanje Zakona o JMB u Sarajevu juna 2013. godine N=494


Valid Veliku ulogu 134 14.7 27.1 27.1 Značajnu ulogu 206 22.6 41.7 68.8 Ne tako značajnu ulogu 60 6.6 12.1 81.0

Nikakvu ulogu 30 3.3 6.1 87.0

Nisam pratio medijska zbivanja 64 7.0 13.0 100.0

Total 494 54.3 100.0

Missing 0 416 45.7 Total 910 100.0

Tabela 62: Frekvencija ocjene građana o ulozi građanskog novinarstva tokom februarskih protesta 2014.

godine N=489


Valid Veliku ulogu 148 16.3 30.3 30.3

Značajnu ulogu 207 22.7 42.3 72.6

Ne tako značajnu ulogu 58 6.4 11.9 84.5

Nikakvu ulogu 27 3.0 5.5 90.0

Ne mogu odgovoriti, nisam

pratio medijska zbivanja

49 5.4 10.0 100.0

Total 489 53.7 100.0

Missing 0 421 46.3

Total 910 100.0

Odgovori na pomenuta pitanja daju skoro identične podatke. Tokom protesta u junu

2013. godine 27,1% građana smatra da su socijalni mediji, blogovi te komentari na portalima

(sve što se može okarakterisati kao medij širenja građanskog novinarstva) odigrali veoma

veliku ulogu, a 41,7% smatra njihovu ulogu „značajnom“. Tokom februarskih protesta podaci



su blago veći; 30,3% je ulogu alternativnih sredstava informisanja ocijenilo velikom i 42,3%

anketiranih je kazalo da je uloga bila „značajna“. Nesumnjivo, potencijal i značaj socijalnih

medija u širenju informacija – a tako i medijskom uticaju – jeste veliki.

Tabela 63: Frekvencija izvora informisanja građana N=505


Valid Televizija 81 8.9 16.0 16.0

Radio 6 .7 1.2 17.2

Štampa 13 1.4 2.6 19.8

Online portali 327 35.9 64.8 84.6

Socijalne mreže (Facebook Twitter blog itd)

78 8.6 15.4 100.0

Total 505 55.5 100.0

Missing 0 405 44.5

Total 910 100.0

Situacija je nešto jasnija kada se vidi da su online portali ubjedljivo prvi – primarni –

izvor informisanja za 327 od 505 anketiranih građana (64,8%). „Kraljica“ televizija više nije

tako sigurna ni na drugom mjestu (gdje je kod 16% anketiranih građana bila primarni izvor

informisanja) jer su jako blizu socijalni mediji/mreže poput Facebooka, Twittera, bloga i

YouTube kanala sa 15,4% udjela. Iz ovoga se vidi da su alternativna sredstva informisanja

prilično značajan izvor informisanja te rame uz rame tradicionalno prvom mediju – televiziji.

Online portali također mogu biti smatrani „alternativnim“ budući da: a) ne spadaju u

tradicionalne/industrijske medije tipa štampe, radija ili televizije, b) spadaju u nove medije

koje karakterišu drugačiji paterni funkcionisanja počevši od unosa informacija do

diseminacije, c) činjenica da ne podliježu regulaciji na način na koji podliježu alternativni

mediji i d) za pokretanje i rad portala treba znatno manje resursa – kako tehničkih tako i

finansijskih i ljudskih – u odnosu na mainstram uređivane tradicionalne medije. Treba, dakle,

napomenuti koliko je poluga web-baziranih medija bitna za ostvarenje građanskog

novinarstva jer je ona baza za većinu sadržaja građanskog novinarstva.

Analiza bosanskohercegovačkih blogova tokom kriznih situacija je također dala

podatke koje podržavaju hipotezu o transponiranju aktuelnosti iz sfere građanskog

novinarstva u diskurs javnih medija (vidljivo u tabeli):



Tabela 64: Frekvencija prisutnosti teme s bh. blogova u drugim medijima N=24


Valid Da (TV i radio) – Znacajno prisutna

2 8.3 9.1 9.1

Da (/TV i radio) – Manje prisutna

2 8.3 9.1 18.2

Da (online mediji) – Značajno prisutna

13 54.2 59.1 77.3

Da (online mediji) – Manje prisutna

5 20.8 22.7 100.0

Total 22 91.7 100.0


Teme o kojima su blogeri pisali su prisutni na online medijima i to značajno (59,1%)

dok se tematika bloggera uglavnom mnogo rjeđe poklapa s tradicionalnim medijima – u 9%

slučajeva su teme „značajnije prisutne“, a isti procenat indicira „manju prisutnost“ tema u

tradicionalnim medijima.

Osim analize sadržaja i anketiranja, mišljenja na ovu temu ponudili su i komunikolozi

novih medija, mas-medijski teoretičari i medijski profesionalci u dubinskom intervjuu. Tako

su na pitanje: „Koliko su često sadržaji građana-novinara bili diseminirani u formalnim

medijskim kanalima (mainstream medijima), a koliko u alternativnim kanalima (blog,

komentari na portalima, socijalne mreže itd.)?“ odgovori uglavnom bili na strani

alternativnih medija iako se napominju (iako ne tako česti) slučajevi transponiranja sadržaja

građanskog novinarstva u mainstream-tradicionalne medije. Ovi odgovori podržavaju

hipotezu da se građansko novinarstvo u nekim slučajevima transponira u mainstream

medijske kanale, ali da ipak glavnu ulogu augmentatora obavljaju novi mediji350 poput web-

baziranih platformi (portali, forumi itd.).

Na osnovu analize dostupnih podataka dobivenih anketom te mišljenja dobivenih u

dubinskim intervjuima posebna hipoteza broj 6 koja glasi:

„Aktuelnosti inicirane iz sfere građanskog novinarstva bivaju projektirane u diskurs javnih

(uređivanih) medija koji preuzimaju ulogu obrade teme transponirajući tako aktuelnost iz

sfere amaterskog (može se reći i ad hoc) novinarstva u sferu institucionalnog,

profesionalnog žurnalizma“ je u potpunosti potvrđena.

350 Istina, i ovdje možemo online medije diferencirati na mainstream (više posjećene, više profesionalne, češće ažurirane, bolje sponzorirane itd.) i one koji su alternativni (manji ali neovisniji portali sa manje ljudskih i materijalnih resursa itd). – op. aut.



8. ALTERNATIVNOST GRAĐANSKOG NOVINARSTVA

8.1. Alternativnost građanskog novinarstva i percepcija liberalnosti

Pretpostavka od koje smo krenuli je da građansko novinarstvo ima dvije strane:

privlači mlade ljude samom percepcijom liberalnosti jer se čini da je izvan ozbiljne

mogućnosti kontrole što uslovljava mogući subverzivni efekat na sistem. Druga strana je

ograničavanje uticaja na publiku koja je izvan „kulture vijesti“ jer se eventualni uticaj

građanskog novinarstva podređuje činjenici da je ogroman dio publike izvan dosega „kulture

vijesti“.

Ispitati ovu pretpostavku na prvi mah čini se teže empirijskim nego što bi to bilo

teorijskim putem. Subverzivni efekat na sistem pokazuje donekle eventualna volja građana da

rizikuju prilikom dokumentovanja nekog događaja što je u tabeli 4 prikazano (frekvencija

rizika pri dokumentovanju događaja koji bi građani podnijeli). Podsjetimo se vrijednosti te

varijable – ovaj put na chartu:

Grafikon 2: Frekvencija rizika koji bi građani podnijeli pri snimanju nekog događaja vrijednog medijske pažnje

N=496



Odgovori ispitanih govore da bi oko 78% ispitanika poduzelo ili manji ili veći rizik da

snime/zabilježe neki događaj koji smatraju bitnim. Uporedili smo to sa starosti i političkom

pripadnosti ispitanika:

Tabela 65: Krostabulacija varijabli starosti ispitanika i rizika snimanja događaja N=496

Da li biste bili spremni rizikovati – učiniti nešto za što znate da možete imati posljedice – kako biste snimili/fotografisali neki događaj vrijedan

pažnje i isti poslali na neki medij?

Total

Ne bih se izlagao

pretjeranom riziku, ali bih snimio događaj

Izložio bih se riziku da snimim događaj

vrijedan pažnje

Snimio bih događaj i podijelio ga samo na svom

profilu

Ne bih se

uopšte trudio

Starost Ispod 18 godina 5 4 2 3 14 Od 18 do 35 136 119 28 29 312 Od 36 do 65 65 55 13 29 162

Preko 65 1 5 1 1 8

Total 207 183 44 62 496

Tabela 66: Krostabulacija varijabli starosti ispitanika i rizika snimanja događaja N=496

Da li biste bili spremni rizikovati – učiniti nešto za što znate da možete imati posljedice – kako biste snimili/fotografisali

neki događaj vrijedan pažnje i isti poslali na neki medij?

Total

Ne bih se izlagao

pretjeranom riziku, ali bih

snimio događaj

Izložio bih se riziku da snimim događaj vrijedan pažnje

Snimio bih događaj, ali

bih ga podijelio samo na

svom profilu


Politicka i

drustvena

angaziranost?

Član sam neke političke partije i politički aktivan

11 14 1 2 28

Član sam političke partije, ali nisam aktivan

22 18 6 6 52


36 28 6 7 77

Bivši sam član neke političke stranke, ali sada sam neopredjeljen

23 16 3 7 49

Radim/volontiram u jednoj od nevladinih organizacija

10 16 2 3 31

Apolitican sam u svakom smislu

104 90 26 37 257

Total 206 182 44 62 494



Krostabulacija u tabelama 65 i 66 nam donosi zanimljive indikatore:

- Mladi ljudi (kategorija od 18 do 35 godina) su oni koji su najskloniji riziku pri snimanju

nekog događaja: 43,5% bi ih se izložilo manjem, a 38,1% bi se izložilo većem riziku da

dokumentuju neki događaj vrijedan pažnje. Ne zaostaju mnogo ni oni nešto stariji u

kategoriji od 36 do 65 godina s 33,9% „riziku sklonih“ i 40% onih koji bi podnijeli malo

rizika pri pokušaju obnašanja uloge građana-novinara. Iako je bilo veoma malo ispitanika

u posljednjoj – kategoriji najstarijih ispitanika s preko 65 godina – veoma je zanimljivo da

je 5 od njih ukupno 8 kazalo kako bi se „izložili riziku da zabilježe neki događaj“.

- Apolitičnost i politička neopredijeljenost su, ako je suditi prema rezultatima, jedan od

bitnijih faktora kada je riječ o riziku pri snimanju nečega što može biti identificirano kao

građansko novinarstvo. Više od 75% ispitanika koji su se izjasnili kao apolitični bi

rizikovalo – u manjem ili većem obimu – da zabilježi odnosno snimi neki događaj. Oni

koji su se izjasnili kao neopredijeljeni i ujedno bivši članovi neke stranke (njih 49 od 494)

kotiraju i nešto više – 79,5%.

Da li se, na osnovu dostupnih podataka, može zaključiti da su mladi ljudi (18-35

godina), prvenstveno apolitični i politički neopredjeljeni ujedno skloni jednoj dozi rizika pri

snimanju nekog zanimljivog događaja, skloni svojim „liberalnim djelovanjem“ ugroziti sistem

odnosno imati subverzivni element? Odgovor na ovo pitanje ne može do kraja biti jasan, ali

indikatori govore da upravo ovaj profil ljudi privlači mlade ljude ideji medijskog djelovanja

oslobođenog (svake) kontrole što samo po sebi indicira potencijalno subverzivno djelovanje i

potvrđuje – djelomično – prvi dio hipoteze. Da bismo do kraja profilirali potencijalnog

građanina-novinara uporedili smo i varijable starosti obrazovanja, političke angažovanosti i

rizika.



Tabela 67: Krostabulacija varijabli obrazovanja ispitanika i rizika pri snimanja događaja N=496

Da li biste bili spremni rizikovati – učiniti nešto za što znate da možete imati posljedice – kako biste snimili/fotografisali neki događaj

vrijedan pažnje i isti poslali na neki medij?

Total

Ne bih se izlagao pretjeranom riziku, ali bih

snimio događaj

Izložio bih se riziku da snimim događaj vrijedan

pažnje

Snimio bih događaj, ali bih ga podijelio samo na

svom profilu


da to zabilježim


4 4 2 2 12


38 40 12 13 103

Student 39 45 8 10 102

Završen fakultet

91 72 18 23 204

Mr ili dr 35 22 4 14 75 Total 207 183 44 62 496

Ne iznenađuje da su studenti kategorija koja se najviše uklapa u profil građanina-

novinara sa više od 44% anketiranih sklonih većem i 38% onih sklonih manjem riziku pri

snimanju događaja. Treba reći da se to uklapa u profil apolitičnih i politički neopredjeljenih

ispitanika.

Tabela 68: Krostabulacija varijabli obrazovanja ispitanika i političke angažiranosti N=503

Politicka i drustvena angaziranost?

Total

Član sam političke partije i politički aktivan

Član sam političke

partije, ali nisam aktivan

Simpatizer sam

političke partije

Bivši sam član političke

stranke, ali sada sam

neopredjeljen

Radim-volontiram u

jednoj od nevladinih

organizacija

Apolitican sam u

svakom smislu

Obrazovanje Završena OŠ 2 0 3 0 1 6 12

Završena SS 2 10 13 13 3 65 106

Student 4 8 13 6 10 61 102

VSS 18 25 40 18 15 92 208

Mr ili dr 3 10 8 14 2 38 75

Total 29 53 77 51 31 262 503

Kao što se dalo pretpostaviti, i u ovoj uporedbi varijabli dominira kategorija studenata

sa skoro 60% apolitičnih od ukupno njih 102. Odmah su tu i oni sa završenom srednjom

školom – 61% ih je također apolitično, a procenat se spušta od 50% ka niže u ostalim



kategorijama ispitanika. Najviše obrazovani (sa titulom magistra ili doktora nauka) jesu i

procentualno najviše neopredjeljeni sa 18,7% ispitanika.

Podaci koji su prezentirani kvalitetan i suficijentan su indikator da su mladi ljudi,

studenti i apolitični, ali i oni koji su vjerovatno nakon završene srednje škole završili svoje

obrazovanje (i da dodamo – imajući u vidu broj nezaposlenih u BiH – vjerovatno nezaposleni)

te ujedno i politički neopredjeljeni, profil mladih ljudi potencijalnih građana novinara. Oni su

pokazali najveću spremnost da rizikuju pri snimanju nekog događaja koji može zarobiti

pažnju medija i tako, logično, postati građanin-novinar. Potencijal koji kriju socijalni mediji,

ali i online mediji poput informativnih portala pokazao se ne samo kao velik i značajan

(tokom socijalnih nemira, protesta i bunta u 2013. i 2014. godini) već i kao megafon za

mnoge pojedince koji su bili skloni iskoristiti medijsku priliku/polugu koja im se ukazala te

poslali ono što su i – zabilježili.

Drugi dio hipoteze – „Da efekti građanskog novinarstva ne postoje kada su u pitanju

slojevi publike koji su izvan „kulture vijesti“ – opravdano je pitanje u novomedijskoj situaciji.

U kojem trenutku se može govoriti da građansko novinarstvo ne može utjecati na publiku? Da

li publika izvan mainstream kanala (bez bloga, socijalnih mreža pa i pristupa internetu?) može

osjetiti reperkusije građanskog novinarstva? Komunikolog novih medija Lejla Turčilo smatra

da je veliki broj ljudi izvan dešavanja u novim medijima – van socijalnih mreža, portala i

slično – jer su siromašni ili žive u ruralnim sredinama te postavlja legitimno pitanje koliko se

zapravo online društveni aktivizam može prenijeti u realnu sferu?351 Ne trebamo zaboraviti

niti skoro 20% ispitanika (prema podacima iz tabele 32) kojima su primarni izvori

informisanja (još uvijek) tradicionalni mediji gdje je, opravdano pretpostavimo, stepen

penetracije elemenata građanskog novinarstva mnogo manji nego na alternativnim kanalima

kao što su online mediji ili socijalne mreže. Ovaj podatak poklapa se s navedenom

pretpostavkom Lejle Turčilo jer nije teško zaključiti da slabije imućni slojevi stanovništva

(kao i oni koji ne žive u urbanim sredinama) nemaju pristup internetu pa tako ni webu i ostaju

van dometa hiperbrze razmjene komunikacija, građanskog novinarstva kao takvog i efekata

koje ono ima ili može potencijalno imati na medijsku publiku.

351 Iz dubinskog intervjua obavljenog 10.9.2014. godine u Sarajevu sa prof. Dr. Lejlom Turčilo, komunikologom sa Odsjeka za komunikologiju FPN u Sarajevu



8.2. Alternativni kanali – osnova fungiranja građanskog novinarstva ili sinergija

novinarstva?

Odgovor na pitanje koliko su često sadržaji građana-novinara bili diseminirani u

formalnim medijskim kanalima, a koliko u alternativnim kanalima (blog, komentari na

portalima, socijalne mreže i slično) tokom socijalnih nemira u Bosni i Hercegovini povodom

neusvajanja Zakona o JMB te februarskih protesta je prilično usaglašen, ako sudimo prema

odgovorima iz dubinskog intervjua. Alternativni kanali su primarni medijski kanal jer je i sam

vid novinarstva i izvještavanja alternativan. Alternativni mediji poput mrežnih – socijalne

mreže, blog, komentari na portalima, forumi i slično su bili mjesto gdje se većina ovih

informacija razmjenjivala352. Lično mišljenje profesorice Baraković je „da informacija o

protestima bilo daleko više na alternativnim kanalima“, a komunikozi Kukić353 i

Osmančević354 podržavaju istu tezu.

Sinergijsku mogućnost građanskog novinarstva u BiH je potvrdila i praksa i teorija.

Kako navodi novinarka Bedrana Kaletović građansko novinarstvo se u kriznim situacijama

(računajući tu i poplave i socijalne nemire) koristilo kao „update vijesti s terena“. Također

tvrdi da je veliki broj novinara, medijskih uposlenika „intenzivno pratio Tweeter ili otvarao

naloge na toj mreži samo da bi imao svjež dotok materijala u nekoliko znakova i

fotografijama koje su naprosto same dolazile iz srži dešavanja“ te dodaje da „je to „hranilo“

amatere involvirane u masovne proteste da budu još aktivniji, da šalju što god te da

(neprofesionalno) procjene da je nešto bitno/zanimljivo“. Profesorica Turčilo podržava ovaj

slučaj dodajući da se dogodila „hibridizacija medija, gdje su društvene mreže i za brojne

novinare klasičnih mainstream medija postale značajan izvor informacija, pa su neki od tih

sadržaja prenošeni u mainstream medije“ i slaže se da je to bilo „u puno manjoj mjeri nego li

su ti sadržaji bili prisutni na društvenim mrežama“.

Da postoji i potencijalna subverzivna uloga medija građanskog novinarstva priznao je

i jedan blogger355 koji kaže kako je „suštinski nemoguće zaustaviti ideju na internetu, a

različitih mišljenja i sukoba pa i vrijeđanja uvjek ima.“ To znači da građansko novinarstvo,

kao alternativa, može imati i ideju koja može zaobići kanale tradicionalnih medija i proizvesti

352 „Većina tih dešavanja događa na mreži.“ – Aldin Arnautović. 353 „Sadržaji građana-novinara su svoje mjesto, uglavnom, dobijali u okviru djelovanja alternativnih kanala“. 354 Sasvim sigurno se može reći da je mnogo više građanskog novinarstva bilo na alternativnom kanalima komuniciranja ali je zanmljivo i da se desilo čak i preuzimanje sadržaja građanskog novinarstva sa alternativnih medijskih kanala tj. situacija kada je dokumentovani materijal prelazio i u formalne – tradicionalne – medije. 355 Zdenko Bajo



(možda) i neželjeni efekat (recimo neprovjerena informacija) što je potvrdio i drugi

intervjuirani blogger sa iskazom kako su „nekad samo rijetki novinari imali šansu za

pisanjem u javnim medijima te otvarali blogove i druge mogućnosti komuniciranja sa

javnošću dok je danas to sve češće“ dodavši komentar kako je današnji konzument

informacija „ipak izbirljiv“ te poseže za alternativnim izvorima informacija.

Oba dijela hipoteze broj 7 su potvrđena čime je ova, posljednja hipoteza u nizu,

potvrđena kao opravdana u slučaju građanskog novinarstva u Bosni i Hercegovini.



9. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Bosna i Hercegovina je zahvaćena globalnim procesima i trendovima promjena u

masmedijskom komuniciranju i novinarstvu podstaknutim razvojem komunikacijske

infrastrukture; prvenstveno Interneta, ali i demokratskim promjenama u savremenom društvu.

Internet i njegov medij web su restrukturirali (između mnogih drugih stvari) i

novinarstvo. Od utopističkih prognoza i očekivanja do onih najpesimističnijih nizale su se

teorije o uticaju interneta od onih da će on ubrzati razvoj medijski osviještenog građanina,

potpuno informiranog i svjesnog o svim pitanjima svakodnevnice do onog nezainteresovanog

za politiku356. Neki su smatrali da je „ideja o građanima koji bi se sami bavili aktivnim

traženjem i izborom informacija te tako stvarali osnovu za formiranje mišljenja“ fikcija357, a

noviji stavovi su pak skeptično postavljali pitanja o tome koliko zapravo „može biti

intenzivnija participacija građana u političkim procesima“ u doba interneta358. Istraživanja iz

posljednje decenije pak nedvosmisleno zastupaju mišljenje da su „mogućnosti

participativnog novinarstva neograničene“ (što nije ništa drugo do sinonim za građansko

novinarstvo, op. aut.) dokle god je publika aktivno uključena. Neke od mogućnosti koje su

prepoznate kad je u pitanju građansko novinarstvo jesu:

- World wide dostupnost sadržaja (bez obzira što je sadržaj možda lokalnog karaktera ili

bitan za lokalnu zajednicu ili u najboljem slučaju grad/državu on je dostupan svakome

s linkom. Konkretno, ovo znači da svaki, pa naizgled i mali prilog/tekst može nekim

sporednim detaljem – a preko pretraživača i ključnih riječi – biti priključen ukupnoj

slici nekog događaja ili temi koja je u žiži i to bez obzira kada i gdje se ta tema

obrađuje);

- Urednici i editori sadržaja mogu privatno, neovisno od medijske kuće za koju rade,

objavljivati sadržaj odnosno nastaviti rad na temi o kojoj pišu i kada prestane interes

mainstream medija;

- Hosting, moderiranje i učestovanje u diskusijama ili forumima o aktuelnim vijestima te

stavljanje akcenta na bitno odnosno na potrebu za reagovanjem;

356 Kunczik, Michael i Zipfel, Astrid (2006.) „Uvod u znanost o medijima i komunikologiju“, Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb, str. 61-64 357 Downs 1968. prema ibid, str. 64 358 Ibid, str. 66



- Ohrabrivanje publike na aktivaciju i angažman, bilo preko diseminacije sadržaja na

webu ili via tradicionalnih medija;

- Dopunjavanje, aktueliziranje, ali i ispravka krivih navoda, činjenica ili podataka

prezentiranih u zvaničnim medijima359;

- Osjećaj „posjedovanja“ sadržaja; prema nekim obrazloženjima, involviranje građana

u proces produkcije vijesti/sadržaja prenosi na njih i osjećaj „posjedovanja“ sadržaja

koji se diseminira što za sobom može povlačiti i angažman kad je u pitanju privlačenje

oglašivača;

- Publika (koja je ujedno i protagonist građanskog novinarstva) također je i više

zahtjevna nego pasivna publika budući da je njen apetit za informacijama i sklonost

provjeravanju istih povišena u odnosu na klasičnu – ili pasivnu – publiku. Također,

građani-novinari koji pripadaju ovoj publici dijele rizik zajedno sa

institucionaliziranim medijskim kućama kad je u pitanju tok/diseminacija informacija.

Ovo je jasnije kada se zna da građani-novinari (nerijetko neformalni lideri javnog

mnijenja) nerijetko ne kriju svoj identitet, teže (povećanju) poznatosti i

prepoznatljivosti, imaju svoje bloggove ili dijele svoj sadržaj na privatnim profilima te

se u slučaju greške (tj. ako se ispostavi da je ono što su oni objavili pogrešno te tako

zaveli ili zbunili publiku ili pak uzrokovali teže posljedice) negativne posljedice

odnose i na njih, a ne samo na medij koji je prenio njihov sadržaj;

- Sinergijsko djelovanje (stvaranje priča uz kolaboraciju novinara sa svojom publikom)

utiče i utjecat će na stvaranje preciznijih i životopisnijih priča360;

- Novi pristupi aktuelnostima i novinarskim pričama; nerijetko aktuelnosti ne ostaju

dugo na mainstream medijima i „iščeznu s radara“ možda znatno ranije nego bi to

publika željela (zbog prirode medija i brzine objavljivanja te „gladi“ za

informacijama). Uz pomoć weba, bloga, foruma, diskusijskih grupa i opcije

komentarisanja aktuelne priče mogu još dugo da ostanu aktuelne, obrađene iz drugih

uglova te iznova reciklirane.

- Osjećaj zajedništva koji može jačati u okviru neformalnih zajednica

entuzijasta/građanskih novinara. Networking iliti umrežavanje pojedinaca koji aktivno

359 Prema Gallupovom istraživanju iz juna 2003. svega 36% ispitanih recipijenata/čitatelja USA Today i CNN-a tvrdi da su mediji „prenijeli činjenice onako kako treba“ – Bowman, Shayne & Willis, Chris (2003). „We Media – Participatory journalism“, Media Center at The American Press Institute, California, str. 53 360 Primjer američkog bloggera Dan Gilmora, op. aut.



rade u sferi građanskog novinarstva može samo doprinijeti jačanju pozicije istog i kao

takvo doprinijeti šarolikosti i upotrebljivosti nove forme žurnalizma;

- Samoorganizacija i decentralizacija; kao jedan od potencijala građanskog novinarstva

jeste veoma vjerovatni model samoupravljanja odnosno samoorganizacije rada i

produkcije sadržaja. Budući da je sui generis web decentraliziran, a web osnova rada

građanskog novinarstva može se konsekventno zaključiti da će i ideja kao i modus

fungiranja građanskog novinarstva ostati decentraliziran.

- Demokratske promjene kao posljedica građanskog novinarstva; prema navodima

Kunzika koji kaže da „možemo zaključiti da internet u mnogim pogledima ima

potencijal za poboljšanje političke informiranosti i participacije“, ali i da „ipak treba

pričekati i vidjeti u kojoj će mjeri politički akteri i građani koristiti njegove

mogućnosti“ postoji realna osnova da građansko novinarstvo postane nezaobilazan i

efektivan činilac medijske slike demokratskih društava koje bi tako imalo i

konstruktivnu snagu da doprinese ili demokratskim promjenama u društvima u kojim

egzistira ili pak da svojim aktivnostima utiče na poboljšan rad političkih poluga i

procese odlučivanja u vladajućim strukturama. Kunzik oprezno zaključuje kako

„argumenti govore u prilog tome da će se postojeći odnosi moći vjerojatno odraziti i

na internetu i da se unutar demokratskih procesa neće dogoditi revolucionarne

promjene“361 što može, ali i ne mora biti slučaj.

- Drugo lice mainstream medija – mnogi veliki medijski konglomerati ne dvoume se

mnogo oko prikazivanja sadržaja koje su zabilježili ne samo građani-novinari (oni koji

se aktivno i često uključuju u medijske protoke i produkciju sadržaja za medije) nego i

slučajni prolaznici (oni koji uopšte nemaju aspiracije biti građani-novinari niti se

značajnije/trajnije uključivati u medijske tokove svakodnevice)362. TV stanice velikih

medijskih kuća, iako u početku skeptične, rezervirana pa i u ulozi otvorenih kritičara

građanskog novinarstva polako pokazuju drugo lice – ono koje je spremno upotrijebiti

materijal koji dolazi od aktera građanskog novinarstva, a pogotovo kad je riječ o

„breaking news-u“ odnosno o vijestima od primarnog značaja.

361 Kunzik, Michael i Zipfel, Astrid (2006.) „Uvod u znanost o medijima i komunikologiju“, Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb, str. 68 362 CNN-u nije smetalo što je snimak masakra sa Virginia Tech univerziteta snimljen lošim kvalitetom i mobitelom studenta koji se zatekao tu – do kraja dana na stranici CNN-a taj isti snimak je pogledan više od 900 000 puta – izvor: Stewart, John (2007): „TV begins awkward dance with citizen journalism“, Public Relations Tactics, Public Relations Society of America



- Rađanje hibridnog izvještavanja/novinarstva – nove forme izvještavanja koje se

razlikuju od sinergijskog izvještavanja po fuziji sadržaja socijalnih medija sa klasičnim

novinarstvom. Spoj blogginga i fan-pagea363 s radijskim novinarstvom npr. daje

zanimljiv prikaz nečega što nije postojalo prije jačanja građanskog novinarstva te se

danas nerijetko radijski programi presijecaju čitanjem komentara građana sa portala

medija, fan-stranica, Facebook ili stranica drugih socijalnih mreža, ali i bloggova,

otvorenih portala i drugih izvora dajući pričama druge pristupe, uglove i nerijetko

subjektivne „otiske“. Primjera ima i u bosanskohercegovačkoj komunikacijskoj sferi, a

i u kriznim situacijama mnogi radiji su temeljili svoje izvještvanje o poplavama i

socijalnim nemirima na čitanjima pojedinih komentara, statusa i postova sa socijalnih

medija uživo u eteru364. Ovaj vid uključenja čitalaca, slušalaca i gledalaca u internet-

bazirane medijske tokove predstavlja, u jednu ruku, vraćanje na vid feedbacka prisutan

kod tradicionalnih medija – nekadašnja pisma čitalaca/slušalaca korespondiraju sa

online komentarima i statusima koji sada dobivaju priliku da se čuju u medijskom

prostoru online (ali i terestrijalnih) radio-programa, ulične ankete koje su obavljali

radijski i TV-novinari sada se mogu (mnogo lakše i jeftinije) obaviti u virtuelnoj sferi

„analizom“ komentara, statusa i profila ili pak preko Twittera, Facebooka ili nekog od

brojnih instant-messengera.

- Extra sloj informacije – iako mogu biti najbrži izvor informacija često zbog svoje

sirovosti i amaterizma produkti građanskog novinarstva nude samo uvid u trenutak, ali

ne i u šire značenje i uticaj potpune novinarske informacije. Posebno to dolazi do

izražaja kod katastrofa, vremenskih nepogoda i slično gdje priče, fotografije i audio-

video sadržaj dobivaju subjektivnu notu – personaliziraju se. Profesionalni angažman u

smislu nastavak pokrivanja događaja predstavlja nadogradnju na početni „sloj“ priče te

se može reći da je svakako jedan od potencijala građanskog novinarstva i dodavanje

dodatnog sloja informacije koji nije ili je mnogo manje prisutan u algoritmima

profesionalnog novinarstva.

Naše istraživanje pokazuje da je stanje građanskog novinarstva u Bosni i Hercegovini,

pod uticajem specifičnih faktora još uvijek u rudimentarnoj fazi. Na to utiču zaostajanje za

razvijenim društvima stupnja penetracije novih medija (Interneta i savremenih mobilnih

komunikacija) u svakodnevni život građana, a na drugoj zastoji u demokratskoj tranziciji

363 Engleski „Fan-page“ – web stranica za fanove/simpatizere nekoga ili nečega – op. Aut. 364 http://kameleon.ba/index.php/lifestyle/U-kucama-i-po-pola-metra-vode 2.4.2015.


http://kameleon.ba/index.php/lifestyle/U-kucama-i-po-pola-metra-vode


društva koji se manifestiraju u upotrebi novih medija na stari način (uz suzdržanu otvorenost

prema neadministriranim unosima sadržaja građana na čitanijim portalima).

U tom smislu zaključujemo da je građansko novinarstvo u Bosni i Hercegovini više

rezultat dostignutog stupnja demokratizacije društva, uključujući i stanje demokratske

participativne kulture, nego dostupnosti novih komuniakcijskih tehnologija i alata.

Analiza sadržaja BiH portala pokazuje da se građansko novinarstvo:

- Nalazi u ranoj, početnoj fazi, razvija se i ima potencijal postati bitan medijski faktor;

- Već sada utiče na demokratizaciju odnosa u Bosni i Hercegovini (istina, prema nekima u

manjem skoro zanemarljivom obimu, a prema nekima u većem i značajnijem);

- Redefiniralo je koncept informiranja i izvještavanja sa bezbroj novih tačaka pristupa

budući da je svaki građanin sa smartphoneom, pristupom webu i profilom na nekoj od

socijalnih mreža (mada je nekad dovoljan samo i mail!) istovremeno postaje producent,

režiser, snimatelj, novinar i medij;

- Postavilo publiku (što ide pod ruku sa prethodno navedenim) na mjesto informatora te

zamijenilo tradicionalne uloge komunikatora i recipijenta u sferi masovnih komunikacija.

Članovi publike postaju novinari-izvještavači, a novinari postaju publika nerijetko

kombinirajući izvore informacija iz građanskog novinarstva te formalne, uobičajene

izvore informacija (agencijske vijesti, odlazak na mjesto događaja, drugi mediji/izvori,

očevici itd.)

- Mijenja medijsku sliku Bosne i Hercegovine iako mu nedostaje više tehničke pismenosti,

ali pogotovo veći nivo medijske pismenosti, odgovornosti za javnu riječ i diseminaciju

podataka, a pogotovo treba poraditi na etičnosti i profesionalizmu;

- Pati od prilične pristrasnosti, subjektivnih osvrta i kvalifikacija, neobjektivnosti te često

zamagljuje granicu između „svetosti“ činjenica i „slobode“ komentara te tako postaje

izvor informacija za građane istovremeno noseći u sebi jako ličnu komponentu.

- Ovisi odnosno u korelaciji je sa socijalnim kretanjima građana u vrijeme kriza (protesti,

demonstracije, okupljanja velikog broja građana) i pospješuje razmjenu informacija te

doprinosi stvaranju bogatije i potpunije (ali i konfuznije) medijske slike o aktuelnim

dešavanjima;

- Aktuelnosti koje inicira bivaju projektirane u diskurs uređivanih medija koji određen

(može se reći zamalo pa značajan) broj sadržaja građanskog novinarstva preuzimaju i

diseminiraju kroz svoje medijske kanale te tako informacije iz sfere amaterskog

novinarstva dospijevaju u sferu profesionalnog žurnalizma;



- Privlači profil mladih ljudi, mlađih od 35 godina koji su još nezaposleni ili studiraju,

uglavnom su apolitični te imaju slabije ili nešto bolje imovinsko stanje zbog ideje koje

nudi: slobodna i nekontrolirana građanska medijska aktivnost procesima informiranja, a

shodno tome i participiranje u demokratskim procesima. Također se ne smije zanemariti

niti potencijalni subverzivni efekat. Ti mladi ljudi također znaju koristiti naprednije

softwareske alate, odlično se snalaze s novomedijskim tehnologijama, upotrebom weba,

socijalnih mreža i okosnica su građanskog novinarstva.

- Na poslijetku, građansko novinarstvo je istovremeno i rezultat, ali i generator

pluralizacije političkog sistema, osnažene pozicije građana, jačanja nevladinog (civilnog)

sektora i demokratizacije javnog diskursa te ima veliki potencijal da postane dio rješenja

aktuelnih političkih kriza u Bosni i Hercegovini. Ono što je pospješilo pojavu ovog (i u

svijetu) mladog fenomena u sferi medija jesu upravo krize, socijalni pokreti odnosno

demonstracije i protesti – iako sadržaje i forme građanskog novinarstva možemo pronaći

svakodnevno na većini medija (barem u formi fotografije koju je zabilježio neki građanin

u prolazu ili kratkog video-snimka snimljenog potajno). Eksplozija produkcije sadržaja

građanskog novinarstva posebno je očita u primjerima građanskih kretanja – protesta u

junu 2013. ispred zgrade Parlamenta Bosne i Hercegovine u Sarajevu te februarskih

protesta iz februara 2014. godine. Socijalne mreže, online mediji, portali te tradicionalni

mediji – ali što posebno treba naglasiti, i svjetski mediji poput Reutersa – prenijeli su

amaterske fotografije i snimke dešavanja sa bosanskohercegovačkih ulica koje su

zabilježili građani-novinari. Ove aktivnosti definitivno spadaju pod očitovanja

demokratskih procesa u zemlji tranzicije kakva je Bosna i Hercegovina te direktno

podupiru/dokazuju tezu da je građanski medijski aktivizam usko povezan sa jačanjem

demokratizacije u ovom postkomunističkom društvu.

Analiza blogova pokazuje da su bloggovi pratili teme koje su uporedno bile

zastupljenje i na portalima, ali da im etika, objektivnost i pristrasnost nisu jača strana. Više od

40% tekstova na bloggovima je otvoreno podržavali jednu stranu te su imali subjektivne

osvrte i kvalifikacije usmjerene ka društvu, državi, pojedincima/grupama. U skoro polovini

analiziranih slučajeva – 45,8% – nisu mogli razdvojiti činjenice od komentara, a u 16%

slučajeva tekstovi im uopšte nisu sadržavali činjenice. Čak 40% tekstova također sadrži

elemente klevete ili neetičnog postupanja.

Uporedba ovih varijabli s periodima posmatranja – prvim periodom u kome se nalazi

analiza bloggova tokom socijalnih nemira u junu 2013. i februaru 2014. – dala je i očekivane



rezultate; bloggeri su više bili ekspresivni u svojim tekstovima, više tekstova su ponudili

tokom socijalnih nemira, a njihovi tekstovi su sadržavali i znatno manje izvora u odnosu na

period decembra 2014. kada su, kvantitativno, bili suzdržaniji od moraliziranja i ekspresija te

imali i manje izvora u tekstovima koje su objavljivali. Blogger ne kriju svoj identitet u

natpolovičnom broju slučajeva (58,3%), a kao forma izražavanja dominira – komentar i to u

domenu unutarnje politike.

Kao zaključak o bh. blogosferi i njenom doprinosu građanskom novinarstvu moglo bi

se kazati da su tekstovi bloggera prate teme prisutne u online medijima i uglavnom autentični,

subjektivni, pristrasni te nerijetko i neetični. Uglavnom su zastupljeni komentari u domenu

unutarnje politike Bosne i Hercegovine, ali u polovini slučajeva imaju ozbiljan problem s

poštovanjem činjenica te miješaju lične stavove s činjeničnim stanjem. Tekstovi bloggera

također nisu imuni na afektiranje i tokom socijalnih nemira često se ne mogu (kao što načelno

to radi profesionalno novinarstvo) oduprijeti ekspresionizmu i moraliziranju u naslovima

svojih tekstova. Poređenja radi, u periodu bez socijalnih nemira i dešavanja koja uključuju

veliki broj građana na ulicama BiH – kao dio demokratskog procesa – takvih tekstova i

naslova je znatno manje kvantitativno, ali su naslovi referencijalni, a broj konsultovanih

izvora u publikovanim tekstovima veći.

BH blogosfera bi, ukoliko želi doprinijeti demokratizaciji odnosa u Bosni i

Hercegovini i postati – možda – bitniji medijski izvor i faktor, morala riješiti problem

etičnosti, pristrasnoti, objektivnosti i poštovanja činjenica te manje posezati za ekspresivnim i

moralizirajućim naslovima. Ovi problemi, pak, ostaju u privatnoj domeni (ili bolje kazano

volji) bloggera koji koriste prirodu blogosfere u kojoj ne postoji cenzura, odgovornost za

javnu riječ niti etička pravila i odredbe.

Pitanja koja se otvaraju nakon istraživanja u ovom radu (i pregleda dostupnih,

prikupljenih podataka) jesu: Može li građansko novinarstvo biti generator ozbiljnijih

promjena u Bosni i Hercegovini? Odgovor bi bio da samostalno, bez pomoći

institucionaliziranih, uređivanih i mainstream medija vjerovatno ne može; oslonivši se samo

na socijalne medije, web te online medijski aktivizam građansko novinarstvo ne bi moglo

značajnije pokrenuti mase, konkretnije uticati na javno mnijenje pa tako ni imati veće

reperkusije. Također, građansko novinarstvo je često brže, ali i površnije od klasičnog-

profesionalnog novinarstva koje svakako može da se nadoveže na polazne/početne

informacije iz sfere građanskog novinarstva. Ipak, opravdano se može zaključiti da građansko



novinarstvo nema, barem u ovoj početnoj fazi, momentum niti način da značajnije pokrene

veliki broj ljudi bez mnogih drugih preduslova: konteksta, trenutnog socijalnog stanja,

političke, ekonomske i druge pozadine, ali i prisustva problema u mainstream medijima koji

su još uvijek bitniji od alternativnih izvora informisanja.

Drugo pitanje bi moglo glasiti: “Da li građansko novinarstvo može biti (podjednako)

kvalitetan izvor informacija kao i profesionalno novinarstvo?“ Uz nešto više medijske

pismenosti, svijesti o odgovornosti za javnu riječ i proces informiranja te osnovnim načelima

objektivnosti i nepristrasnosti odgovor bi glasio da definitivno može doći jako blizu. Tehnička

pismenost, zbog revolucije smartphona, rasta dostupnosti internetskih mreža i

pojednostavljivanja platformi za širenje informacija (u prvom redu socijalnih mreža i software

za obradu i diseminaciju podataka) je već približila fotografije i snimke građana nivou koji je

prisutan na medijskim kućama. Problem za sada, ponavljamo, leži u medijskoj pismenosti

građana, etici, odgovornosti za javnu riječ te načelima objektivnosti i nepristrasnosti te

poštovanju činjenica i ne poistovjećivanju istih sa slobodom komentara i izražavanjem

stavova.

Treće pitanje bi moglo glasiti: „Kada će građansko novinarstvo ili građanski medijski

aktivizam (možemo reći i aktivizam uopšte) dosegnuti nivo naprednih zapadnih demokratija?“

Vjerovatno ne ubrzo i vjerovatno ne dok se zemlja nalazi u stanju tranzicije, etnonacionlano

podijeljena i u socijalno-političko-ekonomskoj pat-poziciji. Demokratije koje se nalaze na

mnogo naprednijem nivou imaju već institucionalne medije građanskog novinarstva – online

udruženja građana-novinara koji su prepoznali jedni druge i ne smatraju se nasumičnim

građanima koji su, između ostalog, imali tu sreću da budu na pravom mjestu u pravo vrijeme s

smartphonom ili kamerom u ruci. Udruženja građana-novinara u Austriji, Njemačkoj i

Švicarskoj imaju svoje online portale – portale i publikacije – i nerijetko printaju svoj sadržaj

u vidu dnevnih/sedmičnih ili periodičnih novinskih izdanja. Ta udruženja broje stotine

medijski angažiranih građana koji su amateri i često imaju primarna zanimanja i često su

ljekari, nastavnici, vozači, prodavači... Neke zemlje već imaju organizacije građana-novinara

u institucionalnim oblicima – medijskim kućama s značajnim budžetom i diseminiraju

informacije ne samo online i kroz printane medije već i preko radija i televizije. Građanski

medijski aktivizam u Bosni i Hercegovini je, treba priznati, jako daleko od ovih oblika

građanskog medijskog djelovanja barem u trenutnoj konstelaciji snaga – kao i same

karakteristike javnosti koje pokazuje bh. prostor.



Građansko novinarstvo u svojoj prirodi nosi izvjesne rizike – ne samo po sebe nego i po

javnost koja se informira iz ovih alternativnih kanala informisanja. Od nastanka prvih blogova

i platformi za dijeljenje sadržaja-generiranog-od-strane-korisnika milioni priča su napisani i

objavljeni online365. Neke od napisanih i podnesenih priča/događaja od strane građana

novinara njih su postale podsjetnik na opasnosti od objavljivanja anonimnih priča, priča iz

neobučenih izvora ili priča objavljenih bez provjere podataka. Tipičan primjer bi bila vijest da

je nekadašnji generalni direktor Appla Steve Jobs dobio težak infarkt što je prenio CNN

(iReport)366. Ispostavilo se da je priča bila u cjelosti netačna što je otkrilo odranije poznatu

opasnost – rizik od (pre)velikog nastojanja da se priča/podatak/novost objavi bez provjere

istinitosti. Prvi rizik građanskog novinarstva koji se hipermultiplicira preuzimanjem takvih

neprovjerenih informacija jednak je riziku koji je postojao u uređivanom, profesionalnom

novinarstvu, ali ga složena medijska i kompjuterski posredovana diseminacija čini više

istaknutim jeste upravo i prednost građanskog novinarstva – brzina.

Brzina odnosno pravovremenost kao jedan od primarnih kriterija novinarstva

(novinarima i urednicima često skoro podjednako bitna kao i istinitost) često može napraviti

velike probleme kada se ima u vidu da nosi sa sobom rizik zbog nedostatka vremena da se

informacija provjeri. „Koristeći tehnologiju, brzinu prenosa podataka (uz odsustvo svijesti o

kodeksima i etici novinarske profesije) građani-novinari kreiraju sadržaje prije medijskih kuća

i posredstvom socijalnih mreža šire vijesti ka globalnoj publici“367. Istina je da su rezultati

kontroverznih izbora u Iranu 2008. prvo bili saopšteni preko kanala građanskog

novinarstva368 kao i da su prve fotografije i video-snimci sa razornog tajfuna u Indoneziji

2004. bile upravo one zabilježene sa fotoaparata, kamera i mobitela ljudi koji su već tamo369.

Tog mišljenja je Dan Gilmor koji je čak taj događaj obilježio kao „definitivnu prekretnicu u

svijetu građanskog novinarstva370“, a sa čime su se složili i novinari nekih uglednih medijskih

kuća koji su komentirali kako „nijedna medijska kuća ne može imati novinare svuda bez

obzira na to koliko dubok džep ima“371. Nameće se zaključak da su građani-novinari

vjerovatno najbrži (u svjetlu novih tehnologija) prenosnici informacija sa nekog lokalnog

365 Samo blogosphera bilježi, prema podacima s Wikipedije za 2011. godinu, 158 miliona blogova sa produkcijom od jedan milion novih postova svaki dan – http://en.wikipedia.org/wiki/Blogosphere 2.4.2015. 366 http://www.theopennewsroom.com/documents/Citizen_%20journalism_phenomenon.pdf 10.1.2015. 367 Radojković, Miroljub, Stojković, Branimir i Vranješ, Aleksandar (2015): „Međunarodno komuniciranje u informacionom društvu“, Beograd, Clio, str. 154 368 http://blogs.reuters.com/fulldisclosure/2009/07/02/citizen-journalism-mainstream-media-and-iran/ 11.1.2015. 369 http://www.poynter.org/uncategorized/29330/taking-tsunami-coverage-into-their-own-hands/ 11.1.2015. 370 Ibid. 371 http://www.theopennewsroom.com/documents/Citizen_%20journalism_phenomenon.pdf str. 4 11.1.2015.


http://en.wikipedia.org/wiki/Blogosphere


http://blogs.reuters.com/fulldisclosure/2009/07/02/citizen-journalism-mainstream-media-and-iran/

http://www.poynter.org/uncategorized/29330/taking-tsunami-coverage-into-their-own-hands/



područja na globalnu medijsku scenu i to pogotovo u vrijeme kriza ili katastrofa372, ali da

opravdano postoji strah da se zbog nepostojanja vremena za provjeru informacija publika

prevari, dezinformira ili čak uzrokuje masovna panika ili histerija. Kako kaže Vranješ: „Od

vješanja Sadama Huseina preko Breivikovog masakra do egzekucije Muamera Gadaffija,

imali smo priliku da se uvjerimo u mogućnosti, ali i nedostatke građanskog novinarstva kao

što su širenje lažnih vijesti, panike, neargumentovane kritike, nepoštovanja prava drugih

osoba itd“373.

Drugi rizik građanskog novinarstva ili potencijalna opasnost – usko povezan s već

pomenutom opasnosti od brzine i koji leži u neobučenosti građana-novinara – jeste da se oni

mogu dovesti u situaciju da teže preuveličavanju situacije ili dodatnom dramatiziranju374.

Ovaj rizik bismo mogli nazvati širim pojmom – subjektivnost građana-novinara mada bi

preciznije određenje težnje da se događaj ili informacija u cilju postizanja intenzivnijeg

medijskog efekta bila nedostatak svijesti o reperkusiji događaja375. Također, ovaj rizik je

prisutan i kod novinara-profesionalaca, ali se novinarskom obukom i rastom nivoa medijske

pismenosti može reducirati na akcidentalne pojavne oblike. Pretpostavka je da profesionalni

novinari (ili medijski radnici s formalnom ili profesionalnom novinarskom obukom) postaju

svjesni o tome šta neka vijest plasirana s određenim fokusom, u određenom vremenu i sa

određenim korekcijama u samoj suštini vijesti može učiniti javnoj sferi. U ovom slučaju teško

je napraviti distinkciju između preuveličane vijesti (ili njenih očekivanih efekata) i

dezinformacije. Takvo šta za sobom povlači probleme poput nedostataka objektivnosti,

kredibilnosti i pouzdanosti koji su osnova novinarske profesije i također znače opasnost po

dalju razvoj građanskog novinarstva376. Također, profesionalni novinar bi znao na koji način

da sadržaj koji je zabilježio prilagodi publici ili da li da isti uopšte i emituje dok

neprofesionalac – ili građanin koji se slučajno zadesio na mjestu događaja – možda neće

razmisliti o tome i pri tome napraviti jako nezgodne posljedice377.

372 https://globalcitizenjournalist.wordpress.com/2011/12/05/the-importance-of-citizen-journalism-in-covering-natural-disasters/ 11.1.2015 373 Radojković, Miroljub, Stojković, Branimir i Vranješ, Aleksandar (2015): „Međunarodno komuniciranje u informacionom društvu“, Beograd, Clio, str. 155 374 Laički rečeno, građani novinari mogu težiti šokiranju pa čak i izazivanju panike ili histerije – op. aut. 375 Ili je možda lakše reći senzacionalizam? (op. aut.) 376 Više o tome na http://phsponyexpress.org/2014/05/20/bias-and-sensationalism-erode-media-integrity/ 10.1.0215. 377 Najsvježi primjer jeste teroristički napad u Parizu na list Charlie Hebdo; građanin koji je zabilježio video-snimak svojim aparatom i podijelio ga na socijalnim medijima (kako kaže „iz straha i po refleksu“) nakon 15-ak minuta isti je uklonio jer je tek tada pomislio o mogućim reperkusijama. Bilo je prekasno jer je video bio kopiran, uploadovan na Youtube od strane nekog drugog a za nešto duže od sata bio je na televizijskom ekranu nacionalne RTV kuće. Ono sporno na videu jeste brutalna egzekucija francuskog policajca koju njegova porodica


https://globalcitizenjournalist.wordpress.com/2011/12/05/the-importance-of-citizen-journalism-in-covering-natural-disasters/


http://phsponyexpress.org/2014/05/20/bias-and-sensationalism-erode-media-integrity/


Regulacija i etika bi se mogli navesti kao naredni u nizu rizika građanskog novinarstva

– tačnije, nedostatak istih. Ono što je okosnica profesionalnosti i reguliranja profesije

žurnalizma u novoj eri (prema Fenton, Natalie378) u potpunosti nedostaje u sferi građanskog

novinarstva budući da je etičnost svedena na individualno poimanje morala i „osjećaja za

dobro“. Regulatorne agencije ne postoje u slučaju objavljivanja podataka na vlastitom blogu,

Youtube kanalu ili nekoj od stranica/profila na socijalnim medijima; u glavni plan tada dolaze

mainstream (i regulirani!) mediji koji odluče da neku fotografiju, audio ili audio-video snimak

emitiraju odnosno upotrijebe u vlastitom medijskom prostoru. U takvom poretku događaja

mainstream mediji su ti koji preuzimaju odgovornost za prikazani/emitovani/podijeljeni379

sadržaj i koji moraju na sebe preuzeti obavezu ili prilagođavanja-editovanja sadržaja (u

slučaju da je riječ o ekscesivnim scenama nasilja ili slično) ili upozoravanju publike na

prirodu materijala koji će biti diseminiran380.

Četvrti rizik građanskog novinarstva jeste lični otklon pri izvještavanju. Iako se može

obrazložiti da je lični otklon odnosno „pečat“ koji građanin-novinar stavlja na materijal koji je

zabilježio sui generis i differencia speciffica građanskog novinarstva ovo predstavlja

potencijalni rizik građanskog novinarstva. Na većini snimaka zabilježenih od strane građana-

novinara moguće je čuti redudantni ili pak sadržaj koji nije relevantan sa stanovišta

vrijednosti vijesti381, a pojedinci postaju lični ili previše slobodni kada je u pitanju

dokumentovanje informacija382.

Posljednji rizik bi, prema nekima383, mogao biti ugroženost profesionalnog novinarstva

i gubljenje same njegove vrijednosti. Građansko novinarstvo erodira384 novinarsku profesiju

nije morala vidjeti... Više na http://news.yahoo.com/ap-exclusive-witness-paris-officers-death-regrets-video-140947541.html 11.1.2015. 378 Fenton, Natalie (2009): „New media, Old News: Journalism and Democracy in the Digital Age“, Sage publications, str. 5 379 Kad imamo u vidu online medije poput portala ili news-foruma – op.aut. 380 Primjeri video-snimaka na kojima se jasno vide stotine mrtvih tijela na plažama Indonezije ili Japana nakon razornih tsunamija je bilo u eteru na TV stanicama širom planete – te snimke su zabilježili građani-novinari bez poznavanja osnovnih etičnih postulata ili znanja šta se treba a šta ne prikazati.. više na: https://globalcitizenjournalist.wordpress.com/2011/12/05/the-importance-of-citizen-journalism-in-covering-natural-disasters/ 11.1.2015. i https://bottomupmedia.wordpress.com/2011/03/19/citizen-journalism-captures-horrors-of-japanese-tsunami/ 11.1.2015. 381 Primjera ima i u medijima tipa NBC http://www.nbcnews.com/id/6766110/ns/msnbc/#.VLLJNjGiWkU 11.1.2015. 382 http://www2.uncp.edu/home/acurtis/Courses/ResourcesForCourses/Journalism/CitizenJournalism.html 11.1.2015. 383 Možemo izdvojiti stanovište Rabia Noora s Univerziteta u Kashmiru koji smatra da upravo zbog toga mi ne trebamo građansko novinarstvo: više na http://www.greaterkashmir.com/news/2013/mar/6/do-we-need-citizen-journalists--29.asp 11.1.2015. 384 Mišljenja da je tako ima mnogo: Shuler, Douglas (2008): „Liberating Voices: A Pattern Language for Communication Revolution”, MIT Press, str. 382 te članci na: http://beauberman.web.unc.edu/2014/12/


http://news.yahoo.com/ap-exclusive-witness-paris-officers-death-regrets-video-140947541.html




https://bottomupmedia.wordpress.com/2011/03/19/citizen-journalism-captures-horrors-of-japanese-tsunami/


http://www.nbcnews.com/id/6766110/ns/msnbc/%23.VLLJNjGiWkU


http://www.greaterkashmir.com/news/2013/mar/6/do-we-need-citizen-journalists--29.asp


http://beauberman.web.unc.edu/2014/12/


(koja je zapala u krizu od početka trećeg milenijuma umrežavanjem u velike globalne

medijske koorporacije usko povezane s centrima moći) jer je, prema navodima,

neprofesionalno, amatersko, hazardersko, subjektivno i neetično385. Međutim, previđa se

osnovno zamjeranje profesionalnih novinara kada je u pitanju građansko novinarstvo, a to je

besplatno izvještavanje o događajima na neposredan, ali „sirov“ i neobrađen način sa

događaja na kojima profesionalni novinari često ne mogu biti prisutni u trenutku dok se

događa ili dolaze sa zakašnjenjem. Medijske kuće su svjesne ovog potencijala i eksploatiraju

ga na taj način raspolažući i sa hiljadama386 amaterskih snimaka i fotografija dnevno koje im

dostavljaju građani-reporteri širom planete. Iako potpuno amaterski, činjenica da su poslani

slobodnom voljom i to bez naplate, a potom – nakon nužne provjere uredništva – objavljeni

na mainstream medijima unosi kod novinara profesionalaca nervozu i (bespotrebnu) bojazan

da bi mogli biti zamijenjeni veoma lako ljudima koji bez medijskog treninga, poznavanja

novinarske deontologije i na laički način donose „breaking news“ jako brzo i u neobrađenom

obliku direktno na web-adrese velikih medijskih kompanija.

Građanskom novinarstvu se zamjera, možemo zaključiti, neke stvari i osobine na koje

nije imuno ni uređivano, profesionalno novinarstvo; to su nedostatak objektivnosti i s njim

usko povezan „lični pečat“ ili otklon koji novinari mogu (ali ne moraju) imati; zatim brzina

koja uslijed neprovjerenosti informacije može izazvati masovnu paniku ili dezinformiranost

velikog broja ljudi te s njom povezana težnja pojedinaca da pretjerano dramatizuju ili

preuveličaju stvarno stanje u samom događaju; nedostatak regulacije tj. nepoznavanje

novinarske deontologije/profesionalne etike kao ozbiljan rizik koji u novomedijskoj situaciji i

hiperumreženosti na globalnom nivou brzo može napraviti ozbiljnu štetu ili neugodnost ako

neko nije svjestan šta njegov doprinos medijskoj slici (snimak ili fotografija koju je građanin-

novinar napravio i objavio, a da nije promislio o posljedicama – primjer Pariza). Erodija

novinarstva kao profesije gdje za istu nerijetko (ako je suditi prema brojnim primjerima) ne

treba medijsko obrazovanje, posebna obuka ili školovanje već samo laptop s internet

konekcijom, kamera ili katkad samo smartphone i gdje se šalje poruka da je profesionalno

11.1.2015. zatim http://kathleenfox1.files.wordpress.com/2011/05/adminpaper.pdf 11.1.2015. te http://www.editorsweblog.org/2010/07/12/citizen-journalism-the-erosion-of-meaningful-press-credentials itd. 385 http://www2.uncp.edu/home/acurtis/Courses/ResourcesForCourses/Journalism/CitizenJournalism.html 11.1.2015. 386 Možda je najbolji primjer CNN-ov iReport koji je samo u 2014. godini imao više od 100 000 događaja od čega je njih skoro 11000 emitovano na CNN-u – više na: http://edition.cnn.com/2013/04/03/opinion/ireport-awards-hawkins-gaar/index.html 11.1.2015.


http://kathleenfox1.files.wordpress.com/2011/05/adminpaper.pdf

http://www.editorsweblog.org/2010/07/12/citizen-journalism-the-erosion-of-meaningful-press-credentials


http://edition.cnn.com/2013/04/03/opinion/ireport-awards-hawkins-gaar/index.html



novinarstvo katkad nepotrebno (!) dodatno uzrokuje nelagodu među brojnim novinarima koji

su uložili godine u obuku, trening, medijsku pismenost i novinarsku etiku koju se trude pratiti.

Pitanja o građanskom novinarstvu i njegovim reperkusijama na Bosnu i Hercegovinu

ima još: Koliko građansko novinarstvo i njegov doprinos može utjecati na ionako uzdrmane,

neobjektivne medije koji su većinom pod kontrolom vladajućih elita ili se otvoreno, javno

finansiraju iz budžeta (!)?; Da li građansko novinarstvo može ugroziti takve medije i

novinarsku profesiju uopšte? Treba li građansko novinarstvo odbaciti kao bitan faktor u

medijskoj sadašnjosti Bosne i Hercegovine i posmatrati ga kao prolazni, neozbiljni fenomen?

Šta zapravo mogu biti posljedice građanskog novinarstva i jesu li možda potencijalni rizici i

opasnosti koje ono sa sobom nosi veći od potencijalne dobiti? Koliko je građansko

novinarstvo imuno na spin, dezinformacije, manipulacije, laži..koliko su uzvori građanskog

novinarstva kredibilni? To su samo neka od pitanja koja se tiču fenomena građanskog

novinarstva u Bosni i Hercegovini koje je, i u svom pojavnom obliku, stavilo do znanja da je

prisutno i da utiče na medijsku sliku Bosne i Hercegovine na njenom putu ka potpunoj

demokratizaciji odnosa...na ta i još veliki broj drugih pitanja o građanskom novinarstvu na

ovim prostorima možda da odgovore neki drugi rad i neko drugo istraživanje.



10. Literatura

1. Alterman, Eric (2003): “Determining the Value of Blogs” Nieman Reports. Fall

2. Andrews, Paul (2003): “Is Blogging Journalism?” Nieman Reports. Fall

3. Atton, Chris (2008) – “International Encyclopedia of Communication“, Blackwell

Publishing, USA,

4. Blood, Rebecca (2003): “Weblogs and Journalism: Do They Connect?” Nieman

Reports. Fall

5. Bowman, Shayne & Willis, Chris (2003). „We Media – Participatory journalism“,

Media Center at The American Press Institute, California

6. Boyd, Andrew (2002): Novinarstvo u elektronskim medijima (metodi pripreme

radijskih i televizijskih vijesti), CLIO, Beograd,

7. Breton, Philip (2000): Izmanipulisana riječ, Clio, Beograd,

8. Burton, Graeme (2005): „Media and society – Critical perspectives“, Mcgraw-Hill,

England;

9. Castells, M. (2000): The rise of the network society. 2nd edition. Malden, MA.:

Blackwell.

10. Chomsky, Noam (2002): „Mediji, propaganda i sistem“, Što čitaš?, Zagreb,

11. Chomsky, Noam (1997): „Media control“, Open Media, New York

12. Craig, Jeffrey (2004): „The media, politics and Public life“, Allen & Unwin,

Australia;

13. Craig, Richard (2005): „Online journalism – Reporting, Writing and Editing for

New Media“, Clio, Beograd

14. Džihana, Amer, Ćendić, Kristina i Tahmaz, Meliha (2012): „Mapping Digital

Media: Bosnia and Herzegovina“, Open society foundation, London. 15. Edward S. Herman & McChesney V. Robert (1997): „Globalni mediji“, Clio,

Beograd

16. Fackson, Banda (2010): „Citizen Journalism & Democracy in Africa – study“,

Highway Africa,South Africa;

17. Fenton, Natalie (2009): „New media, Old News: Journalism and Democracy in the

Digital Age“, Sage publications



18. Fernando, Angelo (2008): „Citizen-powered journalism fills a void“,

Communication World Magazine, San Francisco, USA

19. Fink, Conrad C. (1998): „Introduction to Professional Newswriting: Reporting for

the Modern Media“ 2nd edition. New York: Longman,

20. Gilmore, Dan (2004): “We the media: Grassroots Journalism by the People For the

People”, O’Reilly, ISBN-13: 978-0596102272, USA

21. Gill, Peter (2005): “The Basics of Blogging”, Retrieved May 4,

22. Grabowicz, Paul (2003): “Weblogs Bring Journalists into a Larger Community”

Nieman Reports. Fall

23. Graves, Peter (2007): “Independent Media’s Vital Role in Development”, Center for

International Media Assistance, Washington D.C.

24. Inglis, Fred (1997): Teorija Medija, AGM, Barbat, Zagreb;

25. Jaap Bloem, Menno van Doorn, Sander Duivestein (2009): "Me the Media – Rise

of the Conversation Society“, VINT, Research Institute od Sogeti, Netherlands,

26. Jenkins, Henry & Thorburn, David (2003): „Democracy and new media“, The

MIT Press, Cambridge, Massachusetts;

27. Johnson, Fred (2007): „What's going on in community media“, University of

Massachussets, Boston

28. Judith Högerl (2010): „An agency full of citizens? How news agencies cope with

citizen journalism: Their concerns and strategies“, Reuters Institute Fellowship

Paper, Univeristy of Oxford, London

29. Kelly, John (2009) „The rise, challenges and value of citizen journalism“, Reuters

Institute, Oxford, UK

30. Kunczik, Michael & Zipfel, Astrid (1998): Uvod u publicističku znanost i

komunikologiju, Zaklada Friedrich Ebert, Ured u Zagrebu,

31. Kurtić, Najil (2000): Uvod u teoriju mas-medijske informacije, Tuzla.

32. Kurtić, Najil (2015): „Odnosi s javnostima“, Tuzla

33. Kurtić, Najil (2006): „Kôd novinarstva“, MediaPlan Institute, Sarajevo

34. Linda Jean Kenix & Christine Daviault (2012): „Is this the future of news – An

examination of Samoa Topix“, University of Canterbury

35. Lewis, Jon E.(2003): „The Mammoth Book of Journalism“, New York: Carroll &

Graf Publishers,



36. Lewis, Maynard Peter (2008): „Promoting social cohesion: The role of community

media“, Council of Europe, Strasbourg.

37. Lorimer, Roland (1998): „Masovne komunikacije“, Clio, Beograd

38. Moyo, D. (2009.) „Citizen journalism and the parallel market of information in

Zimbabwe’s 2008 election“ Journalism Studies 10(4): 551-567.

39. McChesney, Robert W. (2008): „Bogati mediji siromašna demokratija“, Šahinpašić,

Sarajevo

40. Osmančević, Enes (2003): „Internet, tradicionalna i virtuelna stvarnost“, Sarajevo,

Magistrat.

41. Osmančević, Enes (2009): „Demokratičnost WWW komuniciranja“, Sarajevo,

Friedrih-Ebert Stiftung,

42. Paton, D. (1999): „War of words: virtual media versus mainstream press“, Christian

Science Monitor, 3 December.

43. Pavlik, J.V. (2001): „Journalism and New Media“, New York, Columbia University

Press.

44. Radojković, Miroljub, Stojković, Branimir i Vranješ, Aleksandar (2015):

„Međunarodno komuniciranje u informacionom društvu“, Beograd, Clio

45. Ross, R & Cormier, SC. (2010): „Handbook for citizen journalists“, Denver,

Colorado: National Association of Citizen Journalists (NACJ).

46. Raynsford, J. (2003): „Blogging: the new journalism?“, Journalism.co.uk, 25 March

47. Romano, Allison (2005) „Why everybody is a reporter“, Broadcasting&Cable, New

York

48. Sambrook, R. (2005): „Citizen journalism and the BBC“, Nieman Reports, Winter,

59(4):

49. Schechter, D. (2005): „Helicopter journalism“, Mediachannel.org, 5 January.

50. Shuler, Douglas (2008): „Liberating Voices: A Pattern Language for

Communication Revolution”, MIT Press,

51. Stuart, Allan – “Online news – Journalism and the Internet”, Open University

Press, London, 2006.

52. Sterne, Jim (2010): „The Social media metrics – How to measure and optimize your

marketing investment“, John Wiley & Sons,

53. Allan, Stuart (2007): „Bearing witness: Citizen journalism and human rights

issues“, Globalisation, Societies and Education Vol. 5, No. 3,



54. Šamić, Midhat (1980) Kako nastaje naučno djelo, peto izdanje, Svjetlost, Sarajevo,

55. Termiz, Dževad i Milosavljević, Slavomir, (2000) Praktikum iz metodologije

politikologije, Sarajevo,

56. Tremayne, Mark (2007) – “Blogging, citizenship and the Future of media”,

Routledge, New York

57. Wollaeger, Mark (2006): “Modernism, media and propaganda“, Princeton

University press, New Jersey;

58. Wright, Mills (1956): „The Power Elite“, Columbia University;

59. Weldon, Michele (2008.): „Everyday news“, University of Missouri Press, USA

60. West, Johnny (2011): „Karama!“, Heron Books, London

ČLANCI, PUBLIKACIJE, STUDIJE

1. Group of authors (2005): „Community media sustainability guide“, USAID

2. Group of authors (2006): „Whose media? Our media!“, Spin project, San Francisco;

3. Group of authors (2013): „The role of social media in the Arab uprisings – past and

present“, WESTMINSTER PAPERS in communication and culture VOLUME 9 /

ISSUE 2 / APRIL 2013

4. Grupa autora (2007): „Građansko novinarstvo – lijek za krizu masovnih medija?“,

Univerzitet Blaise Pascal,

5. Grupa autora (2014): „Médias citoyens : réconcilier médias et démocratie“,

6. Study – „Promoting social cohesion – The role of community media“, 2008. Council

of Europe, Strasbourg;

7. Study – „Independent Media’s Vital Role in Development – A Report to the Center

for International Media Assistance“ (2007), Center for international media

assistance, Washington D.C.

8. Ackermann, Christina (2011): „Citizen journalism Tribal style“, Duncan McIntosh

Company

9. Baraković, Vedada (2012): Facebook revolutions: The case of Bosnia and

Herzegovina, Acta Sapientia University, The Scientific Journal, vo. 1, no. 2,

Universitatis Sapientie, Cluj, Romania, ISSN 2069-7449, pp (194-205)



10. Baraković, Vedada i Mahmutović Mirza (2014): Bosanskohercegovačka

novomedijska ekologija: reciklirajuća neo(o)visnost, Medijski dijalozi, časopis za

istraživanje medija i društva, godina VII , broj 18, Istraživački medijski centar,

Podgorica, Crna Gora

11. Benkirane, Reda (2012): „The Alchemy of Revolution: The Role of Social Networks

and New Media in the Arab Spring“, Geneva Centre for Security Policy, Geneva

12. Boczkowski, P (2009). „Rethinking hard and soft news production: From common

ground to divergent paths“, Journal of Communication, 59, 98-116.

13. Bruns, Axel (2009): „Citizen Journalism and Everyday Life – A case study of

German's myHeimat.de“, Cardif, Future of Journalism

14. Bruns, Axel (2009): „News Blogs and Citizen Journalism: New directions for e-

Journalism“, Delpi, India, BR Publishing

15. Dahlgren, Peter (2010): „Charting the evolution of Journalism: The horizon of

democracy“, Media Studies, Zagreb,

16. Duffy, J. Matt (2012): „Smartphones in the Arab spring“, Zayed University, Abu

Dhabi, United Arab Emirates.

17. Erjavec, Karmen (2005): „Odgoj za medije: od koncepta do školske prakse“,

Zbornik radova Medijska pismenost i civilno društvo, Sarajevo, Mediacentar,

18. Feil, Stuart (2013): „The future of news“, Adweek., Vol. 54 Issue 40

19. Fernando, Angelo (2008): „Citizen-powered journalism fills a void“,

Communication World Magazine, San Francisco, USA

20. Hackett, A. Robert (2009) „Objectivity in reporting“, Simon Fraser Univeristy,

21. Hamdy, Naila (2010): „Arab media adopt citizen journalism to change the dynamics

of conflict coverage“, American University in Cairo

22. Harper, Jennifer (2008): „Web surpasses TV, papers as top news source“,

Washington Times, The (DC).

23. Husejnefendić, Šejn (2012): „Influencija news portala na perzistenciju printanih

medija u Bosni i Hercegovini“, Medijski dijalozi No. 11, Podgorica

24. Husejnefendić, Šejn (2011): „Suton tradicionalnih medija“, Mediaanali, vol.5, no.

10, Dubrovnik

25. Husejnefendić, Šejn (2012): “(Neke) specifičnosti publike i novog medijskog

okruženja u Bosni i Hercevovini” – Vjerodostojnost medija i izazovi globalizacije,

Sarajevo,


http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1460-2466.2008.01406.x/abstract

http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1460-2466.2008.01406.x/abstract


26. Grbeša, Marijana (2005.) – „Kriza javnog komuniciranja i ideja građanskog

novinarstva“, Političko obrazovanje vol. 1. Br. 3, str. 184 – 196

27. Flores, Francisco (2010) – „Convergence in Journalism: implications for the higher

education of journalism students“, Iowa State University Digital Repository @ Iowa

State University

28. Jean-Francois Tetu (2008): "From" public journalism "to" citizen journalism ","

Communication issues, Presses University de Nancy,

29. Lauterer, Jock (2000): “Community Journalism: A Personal Approach“, Marion

Street Press, Inc, Portland,

30. Pere, Glen (2005): „A world of journalists“, Broadcasting&Cable, London

31. Rebillard, Franck (2007): „Participatory journalism, from ideology to practice“;

Argumentum No. 6, Communication Information Society, Montreal, No. 6

32. Robert, S. Paul (2007): „Welcome, Citizen Journalist“, Infoworld.com,

33. Powers, William: „Crowd Control“, National Journal. 8/4/2007, Vol. 39 Issue 31

34. Stewart, John (2007): „TV begins awkward dance with citizen journalism“, Public

Relations Tactics, Public Relations Society of America

35. Storck, Madeline (2011): „The Role of Social Media in Political Mobilisation: a

Case Study of the January 2011 Egyptian Uprising“, University of St Andrews,

Scotland

36. Tomaiuolo, Nicholas (2009): „U-content“, Searcher, Vol. 17 Issue 9,

37. Udell, John (2005): „Routine Citizen Journalism“, Infoworld Publishing Group

38. Wilson, Teresa (2012):„Community reporting vs citizen journalism“, Institute of

Community Reporters,

39. Zamith, Rodrigo, Lewis, C. Seth, Hermida Alfred (2012): „Sourcing the Arab

Spring: A Case Study of Andy Carvin’s Sources During the Tunisian and Egyptian

Revolutions“, Paper presented at the International Symposium on Online Journalism

in Austin, TX, April 2012



ENCIKLOPEDIJE, LEKSIKONI I RJEČNICI:

1. Donsbach, Wolfgang (2008): „The International Encyclopedia of Communication“,

Blackwell Publishing, Oxford

2. Đurić, Dušan (1997) Novinarska enciklopedija, Beograd

3. Kaid, Lee Lynda & Holtz-Bacha, Christina (2008): „Encyclopedia of political

communication, volume 1 and 2“, SAGE publications, California;

4. Klaić, Bratoljub (1968): Veliki rječnik stranih riječi i kratica, ZORA, Zagreb;

5. Elektronska enciklopedija, Britanica

6. Elektronska enciklopedija Encarta

7. Web enciklopedija Wikipedia www.wikipedia.org;

8. Web encikopedija Msn encarta www.encarta.msn.com;

9. Sterling, H. Christoper (2009), „Encyclopedia of Journalism“, Sage Publications;

London

INTEVJUIRANI EKSPERTI, TEORETIČARI I PRAGMATIČARI

1. Prof. Dr. Vedada Baraković, vanredni profesor na Odsjeku za žurnalistiku Filozofskog

fakulteta Tuzla, mas-medijski teoretičar.

2. Prof. dr. Enes Osmančević, vanredni profesor s Filozofskog fakulteta u Tuzli,

komunikolog novih medija.

3. Dr. Sci. Lejla Turčilo, docent Fakulteta političkih nauka Sarajevo, komunikolog novih

medija.

4. Prof. dr. Damir Kukić, vanredni profesor s Filozofskog fakulteta u Zenici,

komunikolog.

5. Aldin Arnautović, novinar – freelancer, pokretač prvog bh. sajta građanskog

novinarstva i medijski trener .

6. Bedrana Kaletović, diplomirani novinar – freelancer i dopisnik SET.

7. Amra Selesković, VESTA NVO i direktorica prvog community radija u Tuzli.

8. Ševko Kadrić, blogger.

9. Zdenko Bajo, blogger.


http://www.wikipedia.org/

http://www.encarta.msn.com/


ONLINE IZVORI

1. http://www.media.ba/bs/menadzment-novinarstvo/senzacionalizam-potreba-trzista-

nemoc-novinara-ili-imperativ-profita

2. http://www.urbandictionary.com/define.php?term=guerilla%20journalism

3. http://en.wikipedia.org/wiki/Citizen_journalism#cite_note-2

4. http://www.6yka.com/novost/322/o-gradanskom-novinarstvu

5. http://www.mojavest.com/

6. http://news.cnet.com/8301-1035_3-57534132-94/worldwide-smartphone-user-base-

hits-1-billion/

7. http://hr.wikipedia.org/wiki/Web_2.0

8. http://www.webdesignerdepot.com/2009/05/the-evolution-of-cell-phone-design-

between-1983-2009/

9. http://JournalismJobs.com

10. http://journalism.indiana.edu/

11. http://www.jlmc.iastate.edu/

12. http://cas.msu.edu/places/departments/school-of-journalism/

13. http://www.merriam-webster.com/dictionary/blogosphere

14. http://www.telegraph.co.uk/education/educationnews/9037571/Universities-dropping-

science-in-favour-of-media-studies.html

15. http://www.universityaffairs.ca/margin-notes/while-the-journalism-industry-contracts-

journalism-programs-continue-to-expand/

16. http://dalje.com/hr-svijet/sad--novine-prestaju-izlaziti-i-sele-na-internet/241363

17. http://www.npolls.com/silent_death

18. http://www.bloggingstocks.com/2009/11/20/newspaper-ad-revenue-of-28-8-quarters-

of-double-digit-drops/

19. http://www.niemanlab.org/2010/01/what-2010-will-bring-newspapers-bad-revenue-

news-bad-bankruptcy-news-and-maybe-a-nice-tablet/

20. http://web.mit.edu/comm-forum/forums/newspapers_welcome.html#top

21. http://www.bloomberg.com/news/2012-10-17/smartphones-in-use-surpass-1-billion-

will-double-by-2015.html

22. http://mashable.com/2014/01/26/south-korea-5g/




http://www.urbandictionary.com/define.php?term=guerilla%20journalism

http://en.wikipedia.org/wiki/Citizen_journalism%23cite_note-2

http://www.6yka.com/novost/322/o-gradanskom-novinarstvu




http://hr.wikipedia.org/wiki/Web_2.0



http://journalismjobs.com/

http://journalism.indiana.edu/

http://www.jlmc.iastate.edu/

http://cas.msu.edu/places/departments/school-of-journalism/







http://www.npolls.com/silent_death





http://web.mit.edu/comm-forum/forums/newspapers_welcome.html%23top



http://mashable.com/2014/01/26/south-korea-5g/


23. https://www.academia.edu/3491183/the_effect_of_soft_news_on_public_attachment_t

o_the_news_is_infotainment_good_for_democracy

24. http://intellectualyst.com/the-dumbing-down-of-media-discourse-123/

25. http://books.google.ba/books?id=IRJSwdvLJlcC&pg=PA233&lpg=PA233&dq=%22d

umbing+down%22+of+news+soft+news&source=bl&ots=2iMvx7ir1q&sig=JEyW0B

_IA1x7TWxxjUhXE250jZI&hl=en&sa=X&ei=64D6Uvv-

H4PXtAbv54C4Cw&redir_esc=y#v=onepage&q=%22dumbing%20down%22%20of

%20news%20soft%20news&f=false

26. http://www.sfu.ca/cmns/research/newswatch/test_folder/Mediaandthewealthy.htm

27. http://unifiedpoptheory.com/confessions-of-a-washington-d-c-news-junkie-how-a-

pseudo-data-driven-analysis-comparing-the-express-to-the-examiner-convinced-me-

to-change-my-reading-preferences/

28. http://shorensteincenter.org/wp-

content/uploads/2012/03/soft_news_and_critical_journalism_2000.pdf

29. https://www.academia.edu/3491183/THE_EFFECT_OF_SOFT_NEWS_ON_PUBLIC

_ATTACHMENT_TO_THE_NEWS_Is_infotainment_good_for_democracy

11.2.2014

30. http://www.princeton.edu/~mprior/Prior2003.Soft%20News.pdf

31. http://ireport.cnn.com/.

32. http://ureport.foxnews.com/

33. http://www.nbcnews.com/id/6639760

34. http://treemolabs.com/work/cbseyemobile.php

35. http://www.dailytelegraph.com.au/help/storytips


36. http://www.theaustralian.com.au/help/send-stories

37. http://blogs.afp.com/correspondent/

38. http://www.zentralplus.ch/de/

39. http://www.vestaradio.ba/o_nama

40. http://expressindia.indianexpress.com/fe/daily/20010117/efe17014.html

41. http://www.changemakers.com/citizenmedia/entries/swedish-citizen-journalist-

collaboration-platform-nyhet

42. http://www.youreporter.it/

43. http://www.acj-eu.org/




http://intellectualyst.com/the-dumbing-down-of-media-discourse-123/






http://www.sfu.ca/cmns/research/newswatch/test_folder/Mediaandthewealthy.htm









http://www.princeton.edu/%7Emprior/Prior2003.Soft%20News.pdf

http://ireport.cnn.com/

http://ureport.foxnews.com/

http://www.nbcnews.com/id/6639760

http://treemolabs.com/work/cbseyemobile.php

http://www.dailytelegraph.com.au/help/storytips


http://www.theaustralian.com.au/help/send-stories

http://blogs.afp.com/correspondent/

http://www.zentralplus.ch/de/

http://www.vestaradio.ba/o_nama

http://expressindia.indianexpress.com/fe/daily/20010117/efe17014.html



http://www.youreporter.it/

http://www.acj-eu.org/


44. http://www.nacj.us/

45. www.agirpouralglerie.com

46. http://newamericamedia.org/2011/06/new-wave-of-iraqi-bloggers-cover-stories-

ignored-in-the-west.php

47. http://www.theopennewsroom.com/documents/Citizen_%20journalism_phenomenon.

pdf

48. http://blogs.reuters.com/fulldisclosure/2009/07/02/citizen-journalism-mainstream-

media-and-iran/

49. http://www.poynter.org/uncategorized/29330/taking-tsunami-coverage-into-their-own-

hands


pdf

51. https://globalcitizenjournalist.wordpress.com/2011/12/05/the-importance-of-citizen-

journalism-in-covering-natural-disasters/

52. http://phsponyexpress.org/2014/05/20/bias-and-sensationalism-erode-media-integrity

53. http://news.yahoo.com/ap-exclusive-witness-paris-officers-death-regrets-video-

140947541.html

54. https://globalcitizenjournalist.wordpress.com/2011/12/05/the-importance-of-citizen-

journalism-in-covering-natural-disasters

55. https://bottomupmedia.wordpress.com/2011/03/19/citizen-journalism-captures-

horrors-of-japanese-tsunami/

56. http://www.nbcnews.com/id/6766110/ns/msnbc/#.VLLJNjGiWkU

57. http://www2.uncp.edu/home/acurtis/Courses/ResourcesForCourses/Journalism/Citizen

Journalism.html

58. http://www.greaterkashmir.com/news/2013/mar/6/do-we-need-citizen-journalists--

29.asp

59. http://beauberman.web.unc.edu/2014/12/

60. http://kathleenfox1.files.wordpress.com/2011/05/adminpaper.pdf

61. http://www.editorsweblog.org/2010/07/12/citizen-journalism-the-erosion-of-

meaningful-press-credentials i


Journalism.html

63. http://edition.cnn.com/2013/04/03/opinion/ireport-awards-hawkins-gaar/index.html


http://www.nacj.us/

http://www.agirpouralglerie.com/







http://www.poynter.org/uncategorized/29330/taking-tsunami-coverage-into-their-own-hands

http://www.poynter.org/uncategorized/29330/taking-tsunami-coverage-into-their-own-hands





http://phsponyexpress.org/2014/05/20/bias-and-sensationalism-erode-media-integrity



https://globalcitizenjournalist.wordpress.com/2011/12/05/the-importance-of-citizen-journalism-in-covering-natural-disasters

https://globalcitizenjournalist.wordpress.com/2011/12/05/the-importance-of-citizen-journalism-in-covering-natural-disasters



http://www.nbcnews.com/id/6766110/ns/msnbc/%23.VLLJNjGiWkU





http://beauberman.web.unc.edu/2014/12/

http://kathleenfox1.files.wordpress.com/2011/05/adminpaper.pdf







64. http://www.wired.com/culture/lifestyle/news/2003/05/58856?currentPage=all


Journalism.html

66. https://www.regionalmedien.at/


pdf

68. http://bigstory.ap.org/article/bosnia-privatization-protests-reach-other-cities i


69. http://news.bbc.co.uk/2/hi/technology/5181396.stm

70. http://www2.uncp.edu/home/acurtis/Courses/ResourcesForCourses/PDFs/ELI_citizen

_journalism.pdf

71. http://magazin.6yka.com/do/da,326

72. http://www.pewinternet.org/2013/09/05/anonymity-privacy-and-security-online/

73. http://www.mynews.am/

74. http://www.hbvl.be/limburg/hasselt

75. http://www.agoravox.fr/

76. http://www.readers-edition.de

77. http://www.sourcewatch.org/index.php?title=List_of_citizen_journalism_websites

78. http://digitaljournal.com/corporate/about_us.php

79. http://www.blogger.ba/blogovi/index/najposjeceniji

80. http://spagosmail.blogger.ba/

81. http://www.internetworldstats.com/europa2.htm

82. http://www.hronika.ba/aktulano/aktualno-bih/jmbg-protesti-i-podr%C5%A1ka-u-

cijeloj-bih.html

83. http://www.netokracija.com/bebolucija-hashmob-jmbg-51688

84. http://www.media.ba/bs/magazin/sping-pong

85. http://www.vidiportal.ba/kolumne/26014-medijska-igra-bive-vlade-tk

86. http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kaznjivo-sirenje-panike-tokom-poplava

87. http://www.cci.ba/media/1/39/260.html

88. http://zastone.ba/sta-su-radile-vlasti-dok-je-voda-odnosila-zivote/

89. http://www.sutra.ba/novost/54404/Nadlezne-institucije-u-FBiH-su-zakazale-jer-su-

reagirale-sa-zakasnjenjem

90. http://croatian.cri.cn/288/2014/05/16/141s76955.htm i


http://www.wired.com/culture/lifestyle/news/2003/05/58856?currentPage=all






http://bigstory.ap.org/article/bosnia-privatization-protests-reach-other-cities


http://news.bbc.co.uk/2/hi/technology/5181396.stm




http://www.pewinternet.org/2013/09/05/anonymity-privacy-and-security-online/

http://www.mynews.am/

http://www.hbvl.be/limburg/hasselt


http://www.readers-edition.de/


http://digitaljournal.com/corporate/about_us.php


http://spagosmail.blogger.ba/




http://www.netokracija.com/bebolucija-hashmob-jmbg-51688

http://www.media.ba/bs/magazin/sping-pong

http://www.vidiportal.ba/kolumne/26014-medijska-igra-bive-vlade-tk


http://www.cci.ba/media/1/39/260.html




http://croatian.cri.cn/288/2014/05/16/141s76955.htm


91. http://www.vecernji.ba/proglasena-stanje-prirodne-nesrece-u-federaciji-938956

92. http://www.hcabl.org/index.php?lang=bs

93. http://www.6yka.com/novost/56378/plemeniti-statusi-na-facebooku

94. http://tehnoklik.net.hr/web-social/internet-pomaze-unesrecenima-u-poplavama

95. http://www.netokracija.com/poplave-drustvene-mreze-76712

96. http://www.bhrt.ba/vijesti/bih/bih-poplave-klizista-apeli-za-pomoc/

97. http://www.rtvtk.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=33175:katastro

falne-poplave-pogodile-bih-evakuacija-amcima-i-

helikopterima&catid=81:europe&Itemid=197

98. http://www.avaz.ba/vijesti/iz-minute-u-minutu/nove-poplave-u-gracanici-za-15-

minuta-dva-naselja-pod-vodom

99. http://www.zastitimodjecuodnasilja.org/latn/?page=37

100. www.gogol-publishing.de

101. http://kriminaluvlasti.blogger.ba/

102. http://burek.blogger.ba/


pdf

104. http://luteriorlovic.blogger.ba/

105. http://haler.blogger.ba

106. http://www.ka5an.ba/

107. http://freeonlinesurveys.com/#/

108. www.klix.ba

109. www.radiosarajevo.ba

110. www.nezavisne.com

111. www.buka.com

112. www.mojusk.com

113. www.biscani.net

114. www.bportal.ba

115. www.tuzlanski.ba

116. www.haber.ba

117. www.bljesak.info

118. http://www.agoravox.fr/

119. http://www.cyberbougnat.net/



http://www.hcabl.org/index.php?lang=bs

http://www.6yka.com/novost/56378/plemeniti-statusi-na-facebooku

http://tehnoklik.net.hr/web-social/internet-pomaze-unesrecenima-u-poplavama

http://www.netokracija.com/poplave-drustvene-mreze-76712

http://www.bhrt.ba/vijesti/bih/bih-poplave-klizista-apeli-za-pomoc/






http://www.zastitimodjecuodnasilja.org/latn/?page=37

http://www.gogol-publishing.de/








http://freeonlinesurveys.com/%23/

http://www.klix.ba/

http://www.radiosarajevo.ba/

http://www.nezavisne.com/

http://www.buka.com/

http://www.mojusk.com/

http://www.biscani.net/

http://www.bportal.ba/

http://www.tuzlanski.ba/

http://www.haber.ba/

http://www.bljesak.info/


http://www.cyberbougnat.net/


120. http://www.skyrock.com/common/footer.php?page=chiffres

121. http://english.ohmynews.com/articleview/article_view.asp?no=334391&rel_no=1

122. http://www.thewavingcat.com/2006/06/06/citizen-journalism-in-germany-netzeitung-

launches-readers-edition/

123. http://www.myheimat.de/

124. http://onlinejournalismblog.com/2007/12/13/online-journalism-atlas-germany-by-

lorenz-lorenz-meyer/

125. www.gogol-publishing.de / en/leserreporter

126. http://www.sourcewatch.org/index.php?title=List_of_citizen_journalism_websites

127. https://saturnsrepository.wordpress.com/2013/11/22/jfk-assassination-abraham-

zapruder-the-birth-of-citizen-journalism/

128. http://www.poslovnipuls.com/2010/09/09/new-york-times-tiskano-izdanje/

129. http://arstechnica.com/business/2012/05/bandwidth-explosion-as-internet-use-

soars-can-bottlenecks-be-averted/

130. http://www.itu.int/ITU-D/ict/facts/2011/material/ICTFactsFigures2011.pdf

131. http://en.wikipedia.org/wiki/Wikinews#Early_years

132. http://plato.stanford.edu/entries/citizenship/

133. http://communicationtheory.org/media-dependency-theory/

134. http://communicationtheory.org/knowledge-gap-theory/

135. http://www.vzs.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=218&Itemid=9

136. www.questionpro.com


http://www.skyrock.com/common/footer.php?page=chiffres

http://english.ohmynews.com/articleview/article_view.asp?no=334391&rel_no=1



http://www.myheimat.de/






http://www.poslovnipuls.com/2010/09/09/new-york-times-tiskano-izdanje/



http://www.itu.int/ITU-D/ict/facts/2011/material/ICTFactsFigures2011.pdf

http://en.wikipedia.org/wiki/Wikinews%23Early_years

http://plato.stanford.edu/entries/citizenship/

http://communicationtheory.org/media-dependency-theory/

http://communicationtheory.org/knowledge-gap-theory/

http://www.vzs.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=218&Itemid=9

http://www.questionpro.com/


11. Prilozi

11.1. Anketa Poštovani, ispred Vas je kratka anketa o građanskom novinarstvu u BiH i dodirima koje

ste (možda) imali sa istim.

Molimo Vas da odvojite dva minuta Vaseg vremena i odgovorite na pitanja ispod.

Anketa je anonimna.

Hvala. Spol?

Muško

Žensko

Starost?

Ispod 18 godina

Od 18 do 35 godina

Od 36 do 65 godina

Preko 65 godina

Obrazovanje?

Završena osnovna škola


Student

Završen fakultet

Mr./dr.

Radno stanje?

Nezaposlen/a

Privremeno zaposlen (ugovor o djelu, povremeni angažman, sezonski posao i sl.)

Stalno zaposlen (ugovor na neodređeno)



Penzioner


Veoma loša

Više loša nego dobra

Više dobra nego loša

Jako dobra

Odlična

Možete li procijeniti svoja mjesečna primanja – količinu novca s kojim raspolažete?

Do 1/2 prosječne mjesečne plate u Federaciji BiH (do 400 KM)

Do jedne prosječne mjesečne plate u Federaciji BiH (do 800 KM)

Do dvije prosječne mjesečne plate u Federaciji BiH (do 1600 KM)

Do tri prosječne mjesečne plate u Federaciji BiH (do 2400 KM)

Više od tri prosječne mjesečne plate u Federaciji BiH (Preko 2400 KM)

Politička/društvena angažiranost?

Član sam neke političke partije i politički aktivan (član upravnog odbora, pozicija u stranci, kandidat za izbore i sl.)

Član sam političke partije, ali nisam aktivan.


Radim/volontiram u jednoj od nevladinih organizacija (NVO/NGO sektor)

Apolitičan sam u svakom smislu

Koji medijski kanal-izvor najčešće koristite kao izvore informacija (za praćenje političkih, društvenih ili sportskih tema?

Televizija

Radio

Štampa



On-line portali

Socijalne mreže (Facebook, Twitter, blog itd.)

Koliko često osjetite potrebu da komentarišete/izrazite svoj stav, slaganje ili neslaganje sa informacijama koje dobijete iz kanala informiranja?

Nemam potrebu da komentarišem članke ili bilo šta u vidu pisanja komentara/odgovora ili sličnog.

Veoma rijetko komentarišem (nekoliko puta mjesečno).

Komentarišem do nekoliko puta sedmično.

Komentarišem veoma često – više puta u toku dana.

Da li ste kada poslali svoju fotografiju ili audio-video snimak (recimo tokom protesta u februaru ili tokom poplava) nekom mediju i je li taj materijal objavljen?

Nisam nikada zabilježio niti poslao takav materijal.

Jesam fotografisao/snimio neki materijal, ali ga nisam nikome poslao.

Fotografisao/snimio sam neki materijal, ali sam ga objavio samo na svom profilu (Facebook,Twitter ili blog).

Poslao sam materijal koji sam zabilježio medijima, ali nije bio objavljen/prikazan.

Poslao sam materijal koji sam zabilježio i bio je objavljen na nekom mediju.

Koji software (programe) koristite pri objavljivanju – produkciji informativnog sadržaja na webu?

Ne objavljujem informativni sadržaj – uglavnom dijelim linkove na socijalnim medijima poput Facebooka, Twittera i sl.

Koristim proste programe poput MS Officea i web-browsera (Chrome, Mozilla, Opera, IE...)

Koristim amaterske programe za obradu fotografija i videa (IrfanView, Movie Maker, prosti konverteri...)

Znam se koristiti Photoshopom

Znam se koristiti Photoshopom, Cool Editom, Adobe Premierom i ostalim verzijama profesionalne obrada fotografije i audio-video sadržaja.



Da li biste bili spremni rizikovati – učiniti nešto za što znate da možete imati posljedice – kako biste snimili/fotografisali neki događaj vrijedan pažnje i isti poslali na neki medij – recimo web-portal?

Da.

Možda/nisam siguran.

Ne.

Možete li se sjetiti slučaja kada su informacije npr. sa socijalnih mreža ili nekog bloga bile brže ili tačnije od informacija sa medija poput web-portala ili radija/televizije?

Da, u više navrata su informacije bile brže i/ili tačnije sa alternativnih izvora informacija poput gore pomenutih nego sa medija tipa web-portali, radija ili televizije.

DA, ali možda svega jednom-dvaput.

Ne, koliko se sjećam uvijek su mediji i njihove informacije bile brže i/ili tačnije nego neki blog ili informacija sa socijalnih medija.

Ne znam, nisam obraćao pažnju.

Koliku su ulogu odigrale socijalne mreže, blogovi, komentari na portalima i građani koji su se pojavljivali u medijskom prostoru u razjašnjenju medijske situacije tokom protesta vezanih za neusvajanje Zakona o JMBG u Sarajevu?

Veliku ulogu – da nije bilo njih glavni mediji bi biti potkupljeni i pružili sasvim jednostrano pokrivanje.

Značajnu ulogu – pomenuti izvori informacija su bili odlična poluga za aktiviranje glavnih medija koji su prenijeli informacije sa socijalnih mreža preko svojih kanala do još šire publike.

Ne tako značajnu ulogu – glavnii mediji poput radija, televizije i web-portala su ipak domirali medjskkim prostorom i najzaslužniji su za organiziranje protesta.

Nikakvu ulogu – socijalne mreže, blogovi i komentari nisu doprinijeli nimalo organiziranju socijalnog bunta prošle i ove godine.

Koliku su ulogu odigrale socijalne mreže, blogovi, komentari na portalima i građani koji su se pojavljivali u medijskom prostoru u razjašnjenju medijske situacije tokom protesta vezanih za februarske proteste širom BiH?

Veliku ulogu – da nije bilo njih glavni mediji bi biti potkupljeni i pružili sasvim



jednostrano pokrivanje.

Značajnu ulogu – pomenuti izvori informacija su bili odlična poluga za aktiviranje glavnih medija koji su prenijeli informacije sa socijalnih mreža preko svojih kanala do još šire publike.

Ne tako značajnu ulogu – glavnii mediji poput radija, televizije i web-portala su ipak domirali medjskkim prostorom i najzaslužniji su za organiziranje protesta.

Nikakvu ulogu – socijalne mreže, blogovi i komentari nisu doprinijeli nimalo organiziranju socijalnog bunta prošle i ove godine.

Smatrate li da građansko novinarstvo u BiH može biti dobar izvor informacija i pružiti potrebne informacije kada glavni mediji zakažu (npr. potkupljeni su, neobjektivni ili iz nekog drugog razloga ignoriraju činjenično stanje)?

Svaki građanin danas može biti "novinar" zahvaljujući webu i mobitelima koji mogu zabilježiti fotografiju, audio ili video sadržaj.

Većina građana bi mogla biti medijski aktivni građani, ali za sada ta ideja nije zaživjela i postala praksa u BiH.

Samo neki građani mogu biti medijski aktivni građani – to ostaje "privilegija" medijski pismenih i osvještenih individua.

Građanin-novinar u BiH nema budućnost.

Medijski aktivni građani mogu biti, uz nešto medijske pismenosti i osjećaja za etiku, odlična protuteža medijskom prostoru BiH koji je uglavnom većinom u rukama političkih moćnika ili kompromitiran tako što se nalazi na platnom spisku nivoa vlasti?

U potpunosti se slažem – jedino kroz medijsku aktivaciju svih građana možemo dobiti i informacije iz drugih izvora koje nisu pod kontrolom političara.

Djelimično se slažem – građani-novinari ipak nisu profesionalci i kao takvi ne mogu baš uvijek biti objektivni kao što bi profesionalni novinari trebali biti.

Niti se slažem niti ne slažem.

Djelimično se ne slažem – građani-novinari su često subjektivni, nemaju obzira (etička pravila) i u tom slučaju bismo se morali osloniti na poluinformacije ili neupotrebljive podatke.

U potpunosti se ne slažem – građani-novinari i svi pojedinci koji se misle aktivno uključiti (biti izvor informacija) u medijski prostor samo bi smetali profesionalnim novinarima/medijima.



11.2. Dubinski intervju

Strukturirani dubinski intervju sa: ______________________________________________________

Intervju vodio: mr. Sci. Šejn Husejnefendić

Mjesto: _________ Datum: __________

Građansko novinarstvo u Bosni i Hercegovini

(Slučaj februarskih protesta i protesta u vezi s neusvajanjem Zakona o JMBG)

1. Da li možete identifikovati motive zbog kojih građani postaju medijski aktivni (recimo u

pogledu protesta iz februara 2014. godine)?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

2. Da li je i koliko angažman građana u medijima (odvojeno od profesionalnog

medijskog/novinarskog angažmana) doprinio formiranju javnog mnijenja ili svijesti o

trenutnim problemima (recimo neusvajanje Zakona o JMBG)?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

2.1. Može li se reći da su medijski aktivni pojedinci koji ne rade u medijima direktno

potaknuli dešavanja ne samo u medijskom prostoru nego i u stvarnosti?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

3. Da li građanski medijski aktivizam (građansko novinarstvo) ima ili može imati ulogu u

demokratizaciji odnosa u BiH? Molim pojasnite.

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

4. Prema Vašoj procjeni, koliko su medijski aktivni građani u mogućnosti promijeniti

medijsku sliku Bosne i Hercegovine?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________



5. Na kakvom je nivou (ako je suditi prema kvalitetu nekih amaterskih snimaka i brojnih

fotografija) medijska i tehnička pismenost građana koji su bili prisutni u medijskom prostoru tokom pomenutih socijalnih nemira? ___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

6. Da li se može reći da su medijski aktivni građani bili pristrasni ili pak objektivni tokom

dešavanja? Molim pojasnite. ___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

7. Da li ste, u amaterskim snimcima/fotografijama zabilježenih od strane građana-novinara, primjetili da li postoje elemenati profesionalnosti? ___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

8. Prema onome viđenom od strane amatera-novinara tj. građana koji su bili direktno ili

indirektno akteri u medijskom prostoru može li se reći da su osnovna etička pravila

poštovana?

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

9. Koliko su često (otprilike) sadržaji građana-novinara bili diseminirani u formalnim

medijskim kanalima (mainstream medijima), a koliko u alternativnim kanalima (blog, komentari na portalima, socijalne mreže itd.)?

____________________________________________________________________________

____________________________________________________________________________

____________________________________________________________________________

10. Prema Vašem mišljenju, u kom je stadiju građansko novinarstvo u BiH (začetak, razvoj ili zrela faza)? Molim elaborirajte. ___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

___________________________________________________________________________

Hvala.



11.3. Kodni list za analizu portala

A- Portal: 1. Klix.ba 2. Blic.rs 3. Radiosarajevo.ba 4. Bljesak.info 5. Biscani.net 6. Mojusk.ba 7. 6uka.com 8. Haber.ba 9. Tuzlanski.ba 10. Bportal.ba

B – Mjesto izlaženja 1. Sarajevo 2. Banja Luka 3. Bihać 4. Mostar 5. Tuzla

C – Forma GN: 1. Tekst 2. Fotografija 3. Audio zapis 4. Video-zapis 5. Audio-video zapis

D – Izvor/autor: 1. Potpisan autor 2. Bez potpisa 3. Inicijali 4. Samo ime bez prezimena 5. Pseudonim 6. Potpisuje redakcija

E – Oblast/rubrika: 1. Unutarnjopolitička 2. Vanjskopolitička 3. Dnevne aktuelnosti 4. Sport 5. Kultura/umjetnost 6. Religija 7. Ostalo.

F – Frekvencija tekstova: 1. Dnevno ili nekoliko puta sedmično 2. Jednom sedmično ili rjeđe 3. Mjesečno ili rjeđe 4. Nije utvrđen obrazac.

G – Žanr tekstova: 1. Vijest



2. Komentar 3. Osvrt 4. Intervju 5. Analiza 6. Reagovanje.

H – Broj izvora u tekstovima: 1. Nijedan 2. Jedan ili više neimenovanih 3. Jedan imenovan 4. Dva ili više imenovanih 5. „Priča se“ izvori. 6. Autor štiti izvore

I – Naslov – funkcija 1. Referencijalan 2. Ekspresivan 3. Moralizirajući 4. Konativan

J – Naslov – veza s tekstom 1. Odražava suštinu teksta 2. Najavljuje više nego što sadrži tekst 3. Odnosi se samo na dio teksta 4. Nema jasnu vezu s tekstom.

K – Subjektivni osvrti i kvalifikacije: 1. Ima:

a. Usmjereni ka pojedincu b. Usmjereni ka grupi (politička partija/stranka) c. Usmjereni ka društvu/državi d. Usmjereni ka vanjskim faktorima (EU, NATO, SAD..)

2. Nema. L – Etičnost

1. Nije prekršen Kodeks za štampu niti postoji elemenata klevete/govora mržnje. 2. Postoje indikacije za kršenje etike ili elementi klevete 3. Vidljivo kršenje etike ili postojanje otvorenih napada na pojedinca/grupu

M – Pristrasnost: 1. Autor je objektivan. 2. Autor otvoreno podržava jednu stranu 3. Autor podržava jednu, a stigmatizira drugu 4. Autor stigmatizira jednu stranu bez podrške druge 5. Suptilno podržava jednu stranu

N – Objektivnost 1. Autor razdvaja činjenice od stavova 2. Činjenice i stavovi pomiješani 3. U tekstu nema stavova 4. U tekstu nema činjenica

O – Jezik i stil: 1. Tekst/video sadrži prostote i psovke. 2. Tekst/video je napisan senzacionalistički razgovornim stilom. 3. Tekst/video je napisan senzacionalistički novinarskim stilom. 4. Tekst/video je napisan razgovornim stilom bez poštovanja pravila struke. 5. Tekst/video je napisan razgovornim stilom s poštovanjem pravila struke.



6. Tekst/video je napisan novinarskim stilom bez poštovanja pravila struke. 7. Tekst/video je napisan novinarskim stilom s poštovanjem pravila struke.

P – Popularnost tekstova: 1. Tekstovi s bloga su veoma oglašavani via FB i Twittera (više od 500 lajkova/preporuka) 2. Tekstovi s bloga su relativno oglašavani via socijalnih mreža (od 100 do 500) 3. Tekstovi s bloga su ispodprosječno oglašavani (od 40 do 100 preporuka) - Tekstovi s bloga nisu oglašavani u značajnijoj mjeri (ispod 40 dijeljenja).

R – Prisutnost teme u medijima: 1. Da (radio i TV)

a. Značajno prisutna b. Jako malo prisutna

2. Da (online mediji, portali i forumi) a. Značajno prisutna b. Jako malo prisutna

3. Tema je od lokalnog značaja i nije prisutna u medijima 4. Nije moguće utvrditi.



11.4. Kodni list za analizu blogova

A – Blog 11. http://kriminaluvlasti.blogger.ba/ 12. http://luteriorlovic.blogger.ba/ 13. http://haler.blogger.ba/ 14. http://burek.blogger.ba/ 15. http://www.ka5an.ba/

B – Autor 7. Potpisan autor 8. Bez potpisa 9. Inicijali 10. Samo ime bez prezimena 11. Pseudonim

C – Orijentacija bloga: 1- Unutarnjopolitička 2- Vanjskopolitička 3- Dnevne aktuelnosti 4- Sport 5- Kultura/umjetnost 6- Religija 7- Ostalo

D – Frekvencija: 1. Dnevno ili nekoliko puta sedmično 2. Jednom sedmično ili rjeđe 3. Mjesečno ili rjeđe 4. Nema pravila

E – Fotografije: 1- Da, djelo autora članka (potpisane) 2- Da, preuzete s interneta (neutvrđen izvor) 3- Ne

F – Žanr tekstova: 1- Vijest 2- Komentar 3- Osvrt 4- Intervju 5- Analiza

G – Broj izvora u tekstovima: 1. Nijedan 2. Jedan ili više neimenovanih 3. Jedan imenovan 4. Dva ili više imenovanih 5. „Priča se“ izvori. 6. Autor štiti izvore

H – Naslov – funkcija 5. Referencijalan 6. Ekspresivan








7. Moralizirajući 8. Konativan

I – Naslov – veza s tekstom 5. Odražava suštinu teksta 6. Najavljuje više nego što sadrži tekst 7. Odnosi se samo na dio teksta 8. Nema jasnu vezu s tekstom.

J – Subjektivni osvrti i kvalifikacije: 1. Ima: a. Usmjereni ka pojedincu b. Usmjereni ka grupi (politička partija/stranka) c. Usmjereni ka društvu/državi d. Usmjereni ka vanjskim faktorima (EU, NATO, SAD..)

2- Nema. K – Stil i pristup:

1. Tekst/video sadrži prostote i psovke. 2. Tekst/video je napisan senzacionalistički razgovornim stilom. 3. Tekst/video je napisan senzacionalistički novinarskim stilom. 4. Tekst/video je napisan razgovornim stilom bez poštovanja pravila struke. 5. Tekst/video je napisan razgovornim stilom s poštovanjem pravila struke. 6. Tekst/video je napisan novinarskim stilom bez poštovanja pravila struke. 7. Tekst/video je napisan novinarskim stilom s poštovanjem pravila struke. L – Etika 1. Ne postoje elementi klevete 2. Postoje indikacije za kršenje etike ili elementi klevete 3. Vidljivo kršenje etike ili postojanje otvorenih napada na pojedinca/grupu M – Pristrasnost: 1. Autor je objektivan. 2. Autor otvoreno podržava jednu stranu 3. Autor podržava jednu, a stigmatizira drugu 4. Autor stigmatizira jednu stranu bez podrške druge 5. Suptilno podržava jednu stranu N – Objektivnost 5. Autor razdvaja činjenice od stavova 6. Činjenice i stavovi pomiješani 7. U tekstu nema stavova 8. U tekstu nema činjenica O – Popularnost tekstova (socijalni plug-inovi i dijeljenje sadržaja): 1. Tekstovi su veoma oglašavani via FB i Twittera (više od 500 lajkova/preporuka) 2. Tekstovi s bloga su relativno oglašavani via socijalnih mreža (od 100 do 500) 3. Tekstovi s bloga su ispodprosječno oglašavani (od 40 do 100 preporuka) 4. Tekstovi s bloga nisu oglašavani u značajnijoj mjeri (ispod 40 dijeljenja). P – Prisutnost teme u medijima: 1. Da (radio i TV)

a. Značajno prisutna b. Jako malo prisutna

2. Da (online mediji, portali i forumi) a. Značajno prisutna b. Jako malo prisutna



3. Tema je od lokalnog značaja i nije prisutna u medijima 4. Nije moguće utvrditi.



SADRŽAJ:

Uvod ...................................................................................................................................................... 12

1. Predmetno-metodološka polazišta ............................................................................................... 20

1.2. Ciljevi istraživanja ....................................................................................................................... 50

1.3. Metodološko-hipotetski okvir .................................................................................................... 52

1.3.1. Generalna hipoteza ............................................................................................................. 53 1.3.2. Posebne hipoteze ................................................................................................................ 53

1.4. Metode istraživanja .................................................................................................................... 55

1.4.1. Metoda studije slučaja ........................................................................................................ 55 1.4.2. Analiza sadržaja ............................................................................................................. 56 1.4.3. Strukturirani dubinski intervju ...................................................................................... 57 1.4.4. Anketa ........................................................................................................................... 57

2. PRETPOSTAVKE GENEZE GRAĐANSKOG NOVINARSTVA U SVIJETU .............................................. 58

2.1. Stanje demokratije kao pretpostavka pojavljivanja građanskog novinarstva ....................... 58

2.1.1. Građansko novinarstvo u zemljama napredne demokratije – primjer Njemačke .................. 67

2.1.2. Građansko novinarstvo u zemljama napredne demokratije – primjer Austrije ...................... 69

2.1.3. Građansko novinarstvo u zemljama napredne demokratije – primjer Francuske .................. 70

2.1.4. Građansko novinarstvo u zemljama s insuficijencijom demokratije – primjer Afrike ........ 72 2.1.5. Uloga građanskog novinarstva u Iraku ................................................................................ 77 2.1.5.1. „Arapsko proljeće“ i građansko novinarstvo .................................................................... 79 2.1.6. Građansko novinarstvo u BiH – poređenje s naprednim demokratijama ........................... 82 2.1.7. Građansko novinarstvo i uloga u demokratizaciji odnosa u Bosni i Hercegovini ................ 88

2.2. Web 2.0 kao pretpostavka pojavljivanja građanskog novinarstva ...................................... 103

3. SUBJEKTI GRAĐANSKOG NOVINARSTVA U BIH ........................................................................... 122

4. DISKREPANCA PROFESIONALIZMA U UREĐIVANOM I GRAĐANSKOM NOVINARSTVU ...... 134

4.1. Svojstva i karakteristike građanskog novinarstva u BiH ........................................................... 135

4.2. Kvalitativna svojstva građanskog novinarstva u BiH ................................................................ 141

4.3. Građansko novinarstvo – izvor orijentacija za građane ........................................................... 149

4.4. Etika, profesionalnost i medijska pismenost građana-novinara u Bosni i Hercegovini ............ 152

5. TEHNIČKA PISMENOST KAO PREDUSLOV ZA OSTVARENJE GRAĐANSKOG NOVINARSTVA ........ 157

6. GRAĐANSKO NOVINARSTVO I REDEFINICIJA KONCEPTA DOGAĐAJA NA TAČKI UNOSA U MREŽU

162

7. PROJEKCIJA AKTUELNOSTI IZ SFERE GRAĐANSKOG NOVINARSTVA U DISKURS JAVNIH MEDIJA 169

8. ALTERNATIVNOST GRAĐANSKOG NOVINARSTVA ............................................................... 173



8.1. Alternativnost građanskog novinarstva i percepcija liberalnosti ........................................ 173

8.2. Alternativni kanali – osnova fungiranja građanskog novinarstva ili sinergija novinarstva? .... 178

9. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA ......................................................................................................... 180

10. Literatura ..................................................................................................................................... 193

11. Prilozi ........................................................................................................................................... 206

11.1. Anketa ................................................................................................................................. 206

11.2. Dubinski intervju ................................................................................................................. 211

11.3. Kodni list za analizu portala ................................................................................................. 213

11.4. Kodni list za analizu blogova ................................................................................................ 216


Documents

Kandidat: mr sci. Šejn Husejnefendić - u: n: t: z. b: aff.untz.ba/uploads/images/Gallery/Linkovi knjiga i radova/ejn Doktorska disertacija.pdfnovinarstvo u Bosni i Hercegovini u