7/26/2019 Kant Seminar

1/4

Sveuilite u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za lozoju

Immanuel Kant

Kritika praktikog uma

Kolegij : Etika seminar: Integrativno miljenje i etikaStudentica : Katarina Valerijev

Prof dr sc !nte "ovi# !kade$skagodina %&'()%&'*

7/26/2019 Kant Seminar

2/4

+ Zagrebu '(*%&'*

O NAELIMA ISTOG PRAKTIKOG UMA

Praktika naela su stavovi koji sadravaju neko ope odreenje volje koje ima pod

sobom vie praktikih pravila.

na mogu biti:

!. subjektivna naela ili maksime " subjekt uvjet smatra vaeim samo #a svoju volju

$. objektivna naela ili praktiki #akoni " uvjet vai #a volju svakog umnog bia

%eija maksima kao praktiko naelo moe biti i protiv praktikog #akona. &ko sepretpostavi da isti um #a odreivanje volje moe u sebi sadravati dovoljan ra#log' onda imapraktikih #akona( ako pak ne' onda e sva praktika naela biti samo maksime. )i moemo

u volji umnog bia naii na neko proturjeje maksima prema praktikim #akonima to ih je tobie samo spo#nalo* npr. netko sebi moe odrediti maksimom da nikakvu uvredu ne pretrpineosveenu' a da pri tome ipak uvia da to nije praktiki #akon' nego samo njegovamaksima+. Praktiko je pravilo uvijek produkt uma. ,a bie kod kojega um nije posve samodredbeni ra#log volje to je pravilo imperativ. Imperativi su ono objektivno' pa su posvera#liiti od maksima kao subjektivnih naela. Imperativi odreuju ili uvjete kau#aliteta umnog

bia ili odreuju samo volju. Prvi bi bili hipotetiki imperativi' dok bi drugi bili kategorikiimperativi *#akoni+. )aksime su dakle naela' ali ne imperativi. -ami pak imperativi' ako suuvjetovani' tj. ako su hipotetiki imperativi' jesu dodue praktiki propisi' ali ne i #akoni. a

bi neki praktiki propis volje *npr. netko tedi u mladosti da bi imao nov/a u starosti+ bio#akonodavstvo' #a to se #ahtijeva da on naprosto pretpostavi sama sebe' jer je praviloobjektivno i openito vaee samo onda ako vai be# sluajnih' subjektivnih uvjeta' po kojimse jedno umno bie ra#likuje od drugog. -amo je htijenje ono to treba da se potpuno a prioriodredi ovom pravilu. &ko se dakle ustanovi da je to pravilo praktiki ispravno' onda je ono#akon' jer je kategoriki imperativ.

-vi praktiki prin/ipi koji pretpostavljaju neki objekt *materiju+ moi htijenja kaoodredbeni ra#log volje sveukupno su empirijski i ne mogu biti praktiki #akoni. 0akav odnosu odnosu na subjekt #ove se ugoda' meutim' ni o jednoj predodbi nekog predmeta' ne moe

se a priori spo#nati da li e biti skopana s ugodom ili neugodom' ili e biti indi1erentna' stogae u takvom sluaju odredbeni ra#log volje biti empirijski. Pa tako takav prin/ip koji seosniva na subjektivnom uvjetu' moe sluiti subjektu koji ga ima samo kao maksima' te takav

prin/ip nikad ne moe biti praktiki #akon. materijalni praktini prin/ipi kao takvi ukupno sujedne te iste vrste' pa potpadaju pod opi prin/ip samoljublja ili vlastitog blaenstva. 2godapripada osjetilu *osjeaju+ a ne ra#umu. -vijest umnoga bia o prijatnosti ivota kojaneprekidno prati /ijeli njegov opstanak jest blaenstvo' a prin/ip da se ono napravi najviimodredbenim ra#logom volje jest prin/ip samoljublja. ra#lika i#meu nie i vie moi htijenja

je u tome da li predodbe koje su skopane s osjeajem ugode imaju svoje podrijetlo uosjetilima ili ra#umu. Prin/ip vlastitog blaenstva' ma koliko se ra#uma i uma upotrijebilo kodnjega' u pogledu volje ipak ne bi sadravao druge odredbene ra#loge nego to su oni koji su

7/26/2019 Kant Seminar

3/4

primjereni nioj moi htijenja. Prema tome' ili nema vie moi htijenja' ili isti um sam #asebe mora biti praktiki' tj. samom 1ormom praktikog pravila mora moi odrediti volju be#

pretpostavke kakvog god osjeaja. 2 praktinom #akonu um neposredno odreuje volju' a nepomou osjeaja ugode ili neugode' i samo to to on kao isti um moe da bude praktikiomoguuje mu da bude #akonodavan. biti sretan nuan je #ahtjev svakog umnog' alikonanog bia' i prema tome nei#bjeivi odredbeni ra#log njegove moi htijenja. dredbenira#log bio bi uvijek ipak samo subjektivno vrijedan i prosto empirijski' pa ne bi imao onenunosti koja se pomilja u svakome #akonu' naime objektivnu nunost na osnovu ra#loga a

priori. -ubjektivni se prin/ipi ne mogu u#dignuti do stupnja praktikih #akona' koji apsolutnoimaju objektivnu' a ne prosto subjektivnu nunost. -toga se subjektivni praktiki prin/ipiuvijek samo mogu predoiti kao maksime' a nikad kao praktiki #akoni. ako umno bie svojemaksime treba da pomilja kao praktike ope #akone' onda ih moe pomiljati samo kaotakve prin/ipe koji odredbeni ra#log volje ne sadravaju prema materiji' nego samo prema1ormi. 2mno bie svoje subjektivno"praktine prin/ipe' tj. maksime' ili ne moe ujedno

pomiljati kao ope #akone' ili mora prihvatiti da ih njihova puka 1orma' po kojoj su oniprin/ipi podesni #a ope #akonodavstvo' sama #a sebe ini praktikim #akonom. 3olja posvene#avisna od prirodnog #akona pojava se #ove sloboda u najstroem' tj. u trans/endentalnomsmislu. Prema tome slobodna volja je volja kojoj kao #akon moe sluiti jedino sama#akonodavna 1orma maksime. #apoinje naa spo#naja neuvjetovano"praktikog' da li odslobode ili od praktikog #akona. d slobode ne moe poeti jer nje ne moemo neposredno

postati svjesni' niti je moemo #akljuiti na osnovu iskustva. Prema tome je moralni #akon tajkojega neposredno postajemo svjesni *im sebi stvorimo maksime volje+ i koji nam se

ponajprije prua' vodei upravo do pojma slobode. %o kako je mogua i ta svijest o tome

moralnom #akonu4 )i istih praktikih #akona moemo postati svjesni isto tako kao to smosvjesni istih teorijskih naela' jer pa#imo na nunost s kojom nam ih um propisuje' i naodvajanje svih empirijskih uvjeta na koje nas on upuuje. 5ovjek sudi da neto moe #ato to

je svjestan da to treba da uini' pa spo#naje u sebi slobodu' koja bi mu inae' be# moralnog#akona' ostala nepo#nata. snovni #akon istog praktikog uma je djeluj tako da maksimatvoje volje moe postati opi #akon. 3olja se tu kao ne#avisna od empirijskih uvjeta' daklekao ista volja' pomilja kao odreena samom 1ormom #akona' a taj se odredbeni ra#logsmatra najviim uvjetom svih maksima. %o to nije neki propis' po kojem treba da se desi nekaradnja kojom je neki eljeni uinak mogu' nego pravilo koje prosto a priori odreuje volju u

pogledu 1orme njenih maksima. isti je um sam #a sebe praktiki i daje *ovjeku+ opi #akon'to ga na#ivamo udorednim #akonom. moralni je #akon kod konanih bia imperativ koji#apovijeda kategoriki' jer je #akon be#uvjetan( odnos jedne takve volje prema ovome #akonu

jest #avisnost pod imenom obve#atnosti' koja #nai neko primoravanje na djelovanje' premdasamim umom i njegovim objektivnim #akonom. 0o se primoravanje #ove dunost. 6repost jeono najvie to moe da uini konani praktiki um' koji i sam nikada ne moe biti savren.autonomija je volje jedini prin/ip svih moralnih #akona i njima primjerenih dunosti( svakaheteronomija volje naprotiv ne samo da ne osniva nikakvu obve#atnost' nego je ak suprotnanje#inu prin/ipu i udorednosti volje. %e#avisnost pak jest sloboda u negativnome' a ovovlastito #akonodavstvo istoga i kao takvoga praktikog uma jest sloboda u po#itivnome

smislu. 0ako moralni #akon i#raava samo autonomiju istog praktikog uma' tj. slobode' aova sama jest 1ormalni uvjet svih maksima. &ko materija htijenja neke udnje' ue u praktiki

7/26/2019 Kant Seminar

4/4

#akon kao uvjet njegove mogunosti' onda i# toga nastaje heteronomija volje' naime #avisnostod prirodnog #akona' da se poslua neki poti/aj ili nagnue' pa volja sebi ne daje sama #akon'nego samo propis #a ra#borito sluanje patalogijskih #akona. 7to treba initi prema prin/ipuautonomije volje ra#umu je lako uvidjeti( to treba initi pod pretpostavkom heteronomijevolje' teko je uvidjeti. 7to je dunost' poka#uje se svakom samo od sebe( ali pitanje todonosi pravu trajnu korist' svaki je put obavijeno neprodornom tamom. 2nato tomeudoredni #akon svakome #apovijeda i#vravanje. ,adovoljiti kategoriku #apovijedudorednosti u svako je doba u svaijoj moi' #adovoljiti pak empirijski uvjetovani propis

blaenstva samo je rijetko u ijoj moi. 2#rok je tome to se kod onog prvoga radi samo omaksimi' koja mora biti prava i ista' a kod ovog potonjeg i o sna#i i o 1i#ikoj moi da seeljeni predmet napravi #biljskim. Prijestup udorednog #akona prati njegova kanjivost. 2svakoj ka#ni kao takvoj mora u prvom redu biti pravednosti' koja sainjava ono bitno ovog

pojma. 6a#na je 1i#ika nevolja. Praktini materijalni odredbeni ra#lo#i u prin/ipuudorednosti jesu: subjektivni: vanjski *odgoja' graanskog ustava+ i unutranji *1i#ikog

osjeaja i moralnoga+( objektivni: vanjski *savrenosti+ i unutranji *volje boje+. budui da susvi materijalni prin/ipi posve nesposobni #a najvie udoredno naelo' #ato je 1ormalni

praktiki prin/ip istog uma' jedini mogui prin/ip koji je sposoban #a kategorikeimperative' tj. praktike #akone.

8iteratura:

6ant' I.' 6ritika praktikog uma' %aprijed' ,agreb !99.