Upload
eleonora-kucic
View
811
Download
8
Embed Size (px)
Citation preview
KARTOGRAFIJA I KARTA
KARTOGRAFIJA I KARTA
Kartografija je znanost, vjetina, umjetnost
Kartograf je osoba koja se bavi kartografijom
Kartografija disciplina koja se bavi zasnivanjem, izradom, promicanjem i prouavanjem karata
KARTA
Karta je model prostorne stvarnosti Sve karte izdvajaju dva elementa stvarnosti lokacije i atribute (kvalitativna i kvantitativna obiljeja objekata u prostoru) Iz karte je mogue dokuiti mnotvo prostornih varijabli: udaljenost, smjer, susjednost, strukturu, mreu, infrastrukturu Osnovne transformacije prostornih informacija u kartografiji:
transformacija od prostorne stvarnosti do prepoznate geografske informacije
popis, kartografska izmjera, daljinska istraivanja, prikupljanje iz drugih izvora transformacija prepoznate geografske informacije u kartu
generalizacija i signaturizacija transformacija karte u kognitivnu kartu
itanje, analize, interpretacije Potrebno je kritiki pristupiti svakoj karti
Povijesni pregled naziva karte
U antikom razdoblju ne postoji poseban naziv za geografske karte, no Rimljani su kartografski prikaz nazivali tabula U ranom srednjem vijeku za kartu se koristi latinska rije mappa U 14. stoljeu u Portugalu je prvi put upotrijebljena rije karta Nacionalni nazivi za kartu: tizu (Japan), terkep (Maarska), peta (Indonezija)
to nam govori karta?
Karta olakava spoznaju sloenog stvarnog svijeta oko nas
Karta govori ponekad nune bijele lai
Karte su mono sredstvo u propagandi i manipulaciji
Ukoliko autor ne poznaje osnovne postupke i zakonitosti (generalizacija, zakonitosti grafikog prikazivanja) moe doi do iskrivljavanja prostorne istine
ODNOS GEOGRAFIJE I KARTOGRAFIJE PREMA KARTI
Karta je neprekidna spona izmeu kartografije i geografije
U geografiji je karta sredstvo istraivanja, a u kartografiji objekt istraivanja
Kartografija je kao vjetina vrlo stara, ali je kao znanost vrlo mlada
Kartografija se tek u 19. stoljeu osamostalila kao znanost izdvojivi se iz geografije
Naziv kartografija prvi je upotrijebio Manuel Francisco de Santarm 1839. godineKARTOGRAFSKI PRIKAZI
Kartografski prikazi oblici kartografskog izraavanja
karte
kartama srodni prikazi
dvodimenzionalni prikazi (profili, panorame, blokdijagrami)
trodimenzionalni prikazi (reljefi, globusi)
RAZVOJ KARTOGRAFIJE
Stari vijek
Anaksimandar iz Mileta (6.st.p.n.e.) prvi je poznati autor neke karte u podruju kartografije djelovali su Pitagora, Eratosten, Strabon
Klaudije Ptolomej (1.-2. st.) smatra se utemeljiteljem kartografije Srednji vijek
potisnuta su antika znanja iz geografije
Novi vijek
velika geografska otkria otkrila su potrebu za kartografiranjem otkrivenih novih prostora dolazi do prijelaza od manuskriptnih na tiskane karte
karte postaju dostupne irem krugu ljudi
do 19. stoljea kartografija se jo uvijek razvija u sklopu geografije
u 19. stoljeu dolazi do osamostaljenja kartografije kao posebne znanosti
Suvremeno doba elektronske tehnologije unaprijedile mogunosti rada s prostornim bazama podataka to znaajno utjee na razvoje kartografije
SUVREMENE PROMJENE U KARTOGRAFIJI
Polako dolazi do prijelaza klasine na digitalnu kartografiju
Danas bilo tko uz PC-a i softvera moe izraditi kartu
Kartografija je danas spoj konvencionalnih i raunalno podranih metoda izrade karata
U prolosti je postojala jasna razlika izmeu autora i korisnika karte
Kartografija je ula u razdoblje demokratizacije demokratizacija kartografije Sve su vee mogunosti nalaenja pa i izrade internetskih karata
SUVREMENA SHVAANJA KARTE I KARTOGRAFIJE
Dva su kljuna teorijska pristupa karti:
zahtjev za objektivnou (Robinson)
komunikacijska paradigma u kartografiji
Zahtjev za objektivnou
Naglasak se premjeta od produkcije i grafikog dizajna prema funkcionalnosti karte
Primjer: karta podzemne eljeznice u New Yorku iz 1970. godine dizajn je jako dobar, ali razina apstrakcije je prevelika za korisnike
karta je zanemarila stvarne prostorne odnose
npr. linija s Broadwaya na karti prelazi 8. aveniju kod 42. ulice, a u stvarnosti kod Columbus Circle npr. Central park je na karti kvadrat, a u stvarnosti je pravokutnik kojem je dua stranica 3 puta vea Dvije su mogunosti rjeenja zahtjeva za objektivnou:
sveopa standardizacija
simbolizacija i dizajn zasnovani na objektivnim pravilima
Komunikacijska paradigma u kartografiji
Mnogi autori izdvajaju mnogobrojne prepreke kroz koje mora proi informacija od realnosti preko kartografa do karte i od karte do korisnika karte
Za prijenos informacija od realnosti preko kartografa do karte vani su objektivnost, znanje i iskustvo kartografa, zahtjevi naruitelja karte i procesi transformacije projekcije, generalizacija, simbolizacija
Za prijenos informacija od karte do korisnika vane su spoznajne i prostorne sposobnosti korisnika, razumijevanje sustava kartografskih znakova, inteligencija, prethodno znanje, predrasude
Ogranienja komunikacijske paradigme:
nije funkcija svake karte da prenese odreenu poruku (topografske karte ne prenose odreenu poruku)
prejako je vezana uz behavioristiku psihologiju
Noviji pristupi potaknuti komunikacijskom paradigmom
Znanstveni pristup kartografiji je nepraktian i nevaan kartografija je prije vjetina nego znanost
Komunikacijska paradigma je najbolji pristup karti jer dovodi do poveanja funkcionalnosti karte
Pristup koji objanjava funkciju kartografije kao kreiranje interpretabilnog, grafiki saetog prikaza prostornih informacija to dovodi do poveanja funkcionalnosti karataPODJELA KARTOGRAFIJE
Podjela kartografije prema sadraju:
topografska kartografija
tematska kartografija
Podjela kartografije prema metodama i tehnikama: praktina kartografija (tehnike) i teorijska kartografija (znanost)
Podjela kartografije prema podruju:
opa kartografija (povijest kartografije, elementi karte, metode prikaza)
primijenjena kartografija (topografske karte, tematske karte, GIS)
matematika kartografija (kartografske projekcije)
Podjela kartografije prema namjeni: vojna, civilna, katastarska, planerska, kolska, atlasna Podjela kartografije prema metodama izrade: klasina i automatiziranaDIGITALNA KARTOGRAFIJA
Digitalna kartografija skup metoda i tehnika za izradu karata suvremenom raunalnom tehnologijom
Od 60-ih godina 20. stoljea poinje postupno razvoj raunalno podranih metoda u kartografiji
Funkcije karte u tiskanom obliku:
karta je medij za pohranjivanje podataka
karta omoguava stvaranje slike o svijetu koja nam pomae u razumijevanju prostornih odnosa i procesa te kompleksnosti realnog svijeta
Funkcije karte u digitalnom obliku:
digitalne baze podataka zamjenjuju tiskanu kartu kao medij za pohranjivanje geografskih informacija
kartografska vizualizacija mogua je na razliitim medijima (ne samo u obliku tiskane karte)
U digitalnoj kartografiji svi se procesi odvijaju u digitalnom obliku, sve su lokacije i obiljeja kodirani u numerikom obliku Primjena raunalne tehnologije u kartografiji usko je povezana s izumom digitalizatora i plotera
PREDNOSTI DIGITALNE KARTOGRAFIJE
Proces izrade tiskanih karata vrlo je sloen i skup, a karte su ve u trenutku izlaska zastarjele
Ubrzanje izrade karata budui da se podaci unose u digitalnom obliku (sateliti, GPS i sl.) te zbog koritenja plotera koji ubrzava crtanje karata
Ubrzava se osuvremenjivanje geografskog sadraja karte
Smanjenje cijene izrade karata
Poboljanje kvalitete karata
Poboljanje uvjeta rada
NEDOSTACI DIGITALNE KARTOGRAFIJE
Velika koliina tehnikih umijea kojima kartograf mora ovladati
Kartografski nestrunjaci mogu izraivati karte i potom ih reproducirati
PRIMJENA RAUNALNO PODRANIH METODA U KARTOGRAFIJI
Projektiranje matematike osnove geografskih karata i atlasa (odreivanje mjerila, izbor projekcije, oblikovanje kartografske mree, oblikovanje kompozicija karte)
Kartografska generalizacija generalizacija odnosno izbor prirodnih i drutvenih podataka koji e se unijeti u kartu
Tematska kartografija unoenje tematskih sadraja na temeljnu kartu
Prikazivanje reljefa digitalni modeli reljefa (DEM)
Daljinska istraivanja satelitski snimci koriste se u izradi i obnovi topografskih i karata sitnijih mjerila
Kartografi se u svom radu koriste u razliitim programima odnosno informacijskim sustavima koji omoguavaju kvalitetnu izradu karata
Kartografski Informacijski Sustav (KIS) Informacijski sustavi za daljinska istraivanja Informacijski sustavi za raunalno podrano projektiranje (CAD) Geografski Informacijski Sustavi (GIS): ARC GIS, IDRISI, MAPINFO, GEOMEDIAGEOGRAFSKI INFORMACIJSKI SUSTAVI
GIS se temelji na znanjima geografije, kartografije, informatike i matematike
Osnovna funkcija GIS-a su prostorne analize Prostorni ili geografski podaci informacije povezane s prostornim poloajem
DEFINIRANJE GIS-a
GIS je alat za geografsku analizu za uvanje, pretraivanje, transformiranje i prikaz prostornih podataka iz stvarnog svijeta s definiranim ciljem
GIS je informacijski sustav namijenjen radu s podacima koji su referencirani prostornim ili geografskim koordinatama
U GIS-u baza podataka obuhvaa tono definirane odnose izmeu pojedinih prostorno distribuiranih objekata, djelatnosti i dogaaja koji su u prostoru definirani kao toke, linije i povrine geometrijski model prikaza prostora GIS je 'filozofija' upravljanja informacijama odnosno pristup znanosti
Geoinformatika (geographic information science) se bavi svim pitanjima koja obuhvaaju primjenu GIS-tehnologije, njezin razvoj i efikasnost te razumijevanje potencijalnih moguosti te tehnologije
BIT GIS-a
Bit GIS-a su operacije prostornog preklapanja dvaju ili vie slojeva i stvaranje novih slojeva pri emu se mijenjaju geometrijski, ali i opisni podaci
Podruja primjene GIS-a:
gospodarstvo: planiranje, opskrba, upravljanje prometom, geomarketing, preventiva rizika upravljanje: zrak, voda, vegetacija, poljoprivreda, odlaganje otpada istraivanje: geografija, klimatologija, arheologija, medicina, kriminalistika upravljanje: katastar, prostorno planiranje, izmjera, vojska, statistikaGEOGRAFSKA KARTA
Geografska karta umanjen, generaliziran, uvjetno deformiran i objanjen kartografski prikaz povrine Zemlje, ostalih nebeskih tijela ili nebeskog svoda u ravnini kao i objekata povezanih s tim povrinama (Bori)
Geografska karta matematiki odreen, generaliziran prikaz u ravnini poloaja, stanja i ovisnosti razliitih prirodnih i drutvenih pojava na povrini Zemlje izabranih u skladu s namjenom karte (Saliev)
Geografska karta znakovni model prostorne stvarnosti koja prikazuje odabrane objekte ili svojstva, nastaje stvaralakim autorskim izborom, a upotrebljava se onda kad su prostorni odnosi od prvorazredne vanosti (ICA Intenational Cartographic Association)
Karte mogu biti realne ili virtualne, ovisno o tome jesu li izravno vidljive kao kartografske slike i imaju li svojstvo stalno opipljive realnosti
Digitalna baza podataka zamjenjuje tiskanu kartu kao medij za pohranu geografskih informacija
Kartografska vizualizacija na brojim razliitim medijima zadovoljava potrebu koju je prije zadovoljavala tiskana karta Digitalna karta karta u vektorskom i/ili rasterskom formatu pohranjena na nosioce pogodne za raunalnu obradu
sadri softver i sve atribute za prikaz na zaslonu ili crtanje ploterom ukljuujui potpunu signaturizaciju, nazive i opise karte
Elektronika ili multimedijalna karta interaktivni kartografski sustav za pretraivanje i prikazivanje informacija koji se sastoji od vie karata pohranjenih u rasterskom ili vektorskom formatu i baze podataka s opisnim podacima o pojedinim objektima
sadri softver za pretraivanje i pokazivanje karata i opisnih podataka na zaslonu osobnog raunala ili radne stanice
osim karata i teksta elektronika karta sadri i zvuk i pokretne i nepokretne slike
Digitalne karte mogu biti statine i dinamine i obje vrste mogu imati samo mogunost gledanja ili interaktivno suelje i sadraj interaktivne karte
PODJELA GEOGRAFSKIH KARATA
Geografske karte mogu biti:
topografske karte
topometrijske karte (do 1:10 000) topografske detaljne karte (1:10 000 do 1:100 000) topografske pregledne karte (1:100 000 do 1:500 000) geografske pregledne ili korografske karte (od 1:500 000 prema sitnijim mjerilima) tematske karte
Topografske i tematske karte mogu biti izvorne i izvedene (iz izvornih)
Podjela karta prema Rogliu:
prema pouzdanosti: izvorne (konkretne) i pregledne (apstraktne) prema sadraju: korografske i tematske prema nainu uporabe: prirune i zidne posebnu skupinu karata ine pomorske karteOBLIK ZEMLJE
Zemljina fizika povrina vrlo je nepravilnog i sloenog oblika
Modeli Zemlje kojima se aproksimira Zemlja kao tijelo
kugla matematiki definiran model
elipsoid matematiki definiran model
geoid geofiziki definiran model
KUGLA KAO MODEL ZEMLJE
Kugla ili sfera je geometrijska aproksimacija oblika Zemlje
Kugla je geometrijsko tijelo na povrini kojeg su sve toke jednako udaljene od sredita
Prve spoznaje o Zemlji kao kugli imaju ishodite u filozofiji:
Zemlju su kao kuglu prvi zamiljali Tales i Anaksimandar
Pitagora je kuglu smatrao najpotpunijim oblikom, simetrinim tijelom te bi takav oblik moralo imati nebo, Zemlja i ostali planeti
Parmenid smatra da bi svako tijelo osim kugle moralo pasti
Platon vidi kuglu kao idealno tijelo, a Zemlja je morala biti takvog oblika budui da se nalazi u centru svemira
Eratosten je priblino tono izraunao duljinu ekvatora odnosno opseg Zemlje
Krates izrauje prvi poznati globus kao model Zemlje
ELIPSOID KAO MODEL ZEMLJE
Rotacijski elipsoid je trodimenzionalno tijelo dobiveno rotacijom elipse oko krae osi
smatra se da se kraa os elipsoida poklapa s rotacijskom osi Zemlje
Zemlja je spljotena na polovima zbog rotacije i sile tee koja je rezultanta gravitacije i centrifugalne sile
Tangencijalna komponenta centrifugalne sile uzrokuje pomicanje masa prema ekvatoru i to je razlog spljotenosti Zemlje
Razlika izmeu velike i male osi Zemljinog elipsoida iznosi 21 km
Newton i Huygens prvi su razmatrali Zemlju kao rotacijski elipsoid
Cassini je pretpostavio da je Zemljin promjer izmeu plova dui od ekvatorskog promjera
Francuska akademija organizirala je dvije ekspedicije u Peru i Laponiju koje e mjeriti duljinu meridijanskih stupnjeva, a rezultat je bio da je meridijanski stupanj u Laponiji za 1.33 km dulji od onoga u Peruu
Opi Zemljin elipsoid najbolje odgovara cijeloj Zemlji
rotacijska os Zemlje je mala poluos elipsoida
geocentrian sredite elipsoida poklapa se s centrom masa Zemlje
Referentni elipsoid najbolje odgovara nekoj regiji ili dravi
rotacijska os Zemlje je paralelna s malom poluosi elipsoida
postoji fundamentalna toka P0 pomou koje je elipsoid smjeten u odnosu na Zemljino tijelo
Geodetski datum skup parametara kojima se definira poloaj ishodita, mjerilo i orijentacija koordinatnog sustava s obzirom na Zemljino tijelo
Besselov elipsoid referentni elipsoid u Hrvatskoj do 2004. godine
Friedrich Wilhelm Bessel 1941. godine je odredio dimenzije tog elipsoida
fundamentalna toka je Hermannskgel (4816'15.29''N, 3357'41.06''E [Ferro])
GRS80 aktualni referentni elipsoid u Hrvatskoj od 2004. godine
GEOID KAO MODEL ZEMLJE
Geoid je geofizikalna aproksimacija Zemlje
Ekvipotencijalna ploha (nivo ploha) ploha istog potencijala sile tee odnosno ploha koja je u svakoj svojoj plohi okomita na smjer sile tee
Na geoidu postoji beskonano mnogo ekvipotencijalnih ploha
Ploha geoida je materijalizirana povrinom svih oceanskih i morskih vodenih masa homogene gustoe u stanju mirovanja koja se protee i ispod kopnenih masa (odnosno, odabrana je ona ploha koja odgovara potencijalu sile tee srednje razine mora)
Ploha geoida je zbog nepravilnosti u Zemljinom polju sile tee nepravilna ploha
Geoidna undulacija razlika izmeu ploha geoida i elipsoida
prosjeno iznosi 50 m, a maksimalno 150 m
U Hrvatskoj GRS80 elipsoid lei oko 45 metara ispod plohe geoida
DIMENZIJE ZEMLJE
Mjerenja dimenzija Zemlje temelje se na dva osnovna mjerenja:
geodetsko mjerenje daje udaljenost izmeu dviju toaka, odnosno duinu luka
astronomsko mjerenje daje veliinu kuta koji odgovara toj duini luka
Prve procjene opseg Zemlje dali su Eudoks (400 000 stadija), Aristotel (40 mirijada stadija), Dikearh (300 000 stadija) i Arhimed (300 000 stadija)
ERATOSTENOVO MJERENJE OPSEGA ZEMLJE
Za vrijeme ljetnog solsticija Sunce kulminira u zenitu u Asuanu (Sijeni)
Istog dana Eratosten je izmjerio Sunevu kulminaciju u Aleksandriji (8248')
Iz ta dva podatka dobije se da je kut izmeu Asuana i Aleksandrije 712'
Budui da je taj kut 1/50 opsega kruga, opseg Zemlje mora biti 50 puta vei od udaljenosti izmeu Asuana i Aleksandrije
Kako udaljenost izmeu Asuana i Aleksandrije iznosi 5000 stadija, opseg Zemlje mora iznositi 50 5000 stadija odnosno 250 000 stadija
Eratosten je za 1 uzeo udaljenost od 700 stadija pa je opseg Zemlje korigirao na 252 000 stadija
Tona duljina opsega Zemlje koju je Eratosten izraunao nije poznata budui da je u njegovo doba bilo u uporabi vie stadija
atiki stadij (185 m)
252 000 185 m = 46 620 000 m
armenski stadij (158.6 m)252 000 158.6 m = 39 967 200 m
egipatski stadij (157.5 m)252 000 157.5 m = 39 690 000 m
GIBANJA ZEMLJE
ovjek je vremenske jedinice odreivao prema gibanjima Zemlje u odnosu na Sunce
ROTACIJA Rotacija okretanje Zemlje oko svoje osi
Zemlja se oko svoje osi okrene za 24 sata i taj se vremenski period naziva Sunev dan Rotacija precizno traje 23 sata, 56 minuta i 4.1 sekunda
Brzina rotacije na ekvatoru iznosi 1674 km/h, a na 45 1183 km/h
Dokazi za rotaciju:
pomicanje satelitskog puta nejednakost sile tee da je Zemlja homogena sfera koja ne rotira, gravitacija bi tada bila jedina sila koja bi djelovala na toku na povrini i bila bi okomita na povrinu
na svaku toku na povrini Zemlje djeluju gravitacijska i centrifugalna sila
gravitacijska sila je privlana sila Zemlje
centrifugalna sila najvea je na ekvatoru (akceleracija je 3.38 cm/s2), a na polovima je jednaka 0
srednja akceleracija sile tee na Zemlji iznosi 9.81 m/s2 tijelo koje pada skree prema istoku
REVOLUCIJA
Revolucija godinje okretanje Zemlje oko Sunca po ekliptici
Ravnina ekliptike nagnuta je pod kutom od 6633'18'' u odnosu na Zemljiu os rotacije odnosno pod kutom je od 2326'42'' u odnosu na ravninu ekvatora Za vrijeme ekvinocija Zemljina os rotacije i ravnina ekliptike zatvaraju kut od 90 i tada dan i no traju jednako
Dokazi za revoluciju:
paralaksa zvijezda promjena kuta izmeu Zemlje i Sunca prema zvijezdi rijekom revolucije
retrogradno kretanje vanjskih planeta retrogradno kretanje vanjskih planeta u odreenom periodu zbog nejednakog trajanja revolucije
padanje meteoraPRECESIJA I NUTACIJA
Precesija kruno gibanje rotacijske osi Zemlje koje se odvija pod odreenim kutom i s odreenim periodom
za vrijeme rotacije i revolucije Zemljina os neprestano mijenja svoj poloaj i pritom opisuje stoac oko pola ekliptike
Uzroci precesije su privlae sile Sunca i Mjeseca
Nutacija nepravilno gibanje nebeske osi pod gravitacijskim djelovanjem Sunca i mjeseca
za vrijeme precesije na bazi stoca se stvaraju nabori kao periodine pojave
ODREIVANJE POLOAJA NA ZEMLJI
Odreivanje poloaja na Zemlji moe se odrediti kroz dva vida orijentaciju i odreivanja poloaja na Zemlji kao sferi
ORIJENTACIJA
Orijentacija odreivanje poloaja naeg stajalita u odnosu na objekte na horizontu i prema stranama svijeta
Horizont crta koja omeuje na vidik
Ravnina horizonta dijeli nebesku sferu na dvije polukugle ili hemisfere vidljivu i nevidljivu
Zenit toka tono iznad naeg stajalita
Nadir toka suprotna zenitu na nevidljivoj hemisferi
Daljina vidika (t) ovisi o visini te o refrakciji svjetlosti
Depresija horizonta () kut koji daljina vidika zatvara s ravninom prividnog horizonta
na svakih 400 m udaljenosti taj se kut smanjuje za oko 1'' pod utjecajem refrakcije svjetlosti
Strane svijeta poele su se odreivati s obzirom na prividni hod Sunca nad horizontom
Prije upotrebe kompasa rabile su se rue vjetrova ili vjetrulje
romanska rua vjetrova imala je 8 smjerova
germanska rua vjetrova imala je 16 smjerova
KOORDINATNI SUSTAVI
Matematiki instrumenti koji omoguavaju odreivanje poloaja u prostoru temelji se na koordinatnom sustavu
Koordinate brojevi ijim se zadavanjem definira poloaj toke na pravcu, u ravnini, na plohi ili u prostoru
Astronomske i geografske koordinate (irina i duina) prve su ule u sustavnu uporabu
njima se odreuje poloaj toke na nebeskoj sferi i na plohi Zemljine kugleGeografski koordinatni sustav na sferi
Ekvator krunica na sferi jednako udaljena od polova i dijeli sferu na dvije polutke
Polovi toke koje ne sudjeluju u rotaciji i projekcija su nebeskih polova na Zemljinu sferu
Polovi se mogu odrediti prema zvijezdama koje su im stalno u zenitu (sjeverni nebeski pol nalazi se u blizini zvijezde Polaris)
Os Zemljine sfere pravac koji prolazi polovima
Ekvatorska ravnina ravnina u kojoj se nalazi ekvator
Geografska irina () kut koji zatvara normala neke toke na Zemljinoj sferi s ekvatorskom ravninom
Paralela krunica u kojoj sve toke imaju istu geografsku irinu
Geografska irina moe se odrediti pomou:
visine polarne zvijezde kut izmeu nae ravnine i smjera polarne zvijezde
kulminacije cirkumpolarne zvijezde kulminacije Sunca za vrijeme ekvinocija Sunce kulminira nad ekvatorom, a za vrijeme solsticija nad obratnicama tada se moe izraunati oduzimanjem vrijednosti visine od 90 i dodavanjem ili oduzimanjem deklinacije koja ovisi o paraleli na kojoj Sunce kulminira Sunce svaki dan kulminira u paraleli vioj ili nioj za 15'36'' ovisno o godinjem dobu astrolaba, kvadranta ili sekstanta
Geografska duina () kut koji zatvaraju meridijan neke toke na Zemljinoj sferi i poetni meridijan
Meridijan polukrunica koja na Zemljinoj sferi spaja sjeverni i juni pol te u kojoj sve toke imaju istu geografsku duinu
U GIS-u se geografska irina i duina esto su izraene decimalnim brojem i s predznakom koji odreuje N ili S odnosno E ili W
Geografski koordinatni sustav na elipsoidu
Ekvator krunica na elipsoidu jednako udaljena od polova i dijeli elipsoid na dvije polutke
Polovi toke koje ne sudjeluju u rotaciji
Polovi se mogu odrediti prema zvijezdama koje su im stalno u zenitu (sjeverni nebeski pol nalazi se u blizini zvijezde Polaris)
Os rotacijskog eliposida pravac koji prolazi polovima
Ekvatorska ravnina ravnina u kojoj se nalazi ekvator
Paralela krunica u kojoj sve toke imaju istu geografsku irinu
Meridijan polukrunica koja na Zemljinoj sferi spaja sjeverni i juni pol te u kojoj sve toke imaju istu geografsku duinu
Geografske koordinate na rotacijskom elipsoidu nazivaju se jo geodetskim koordinatamaNADMORSKA VISINA
Apsolutna ili nadmorska visina vertikalna udaljenost neke toke od usvojene nulte nivoplohe
Nulta nivoploha ili geodetska nula ili visinski datum ploha koja odgovara srednjoj razini mora koja se dobiva na temelju viegodinjih mjerenja razine mora
Hidrografska nula nivoploha koja odgovara srednjoj razini niskog vodostaja mora tijekom ivih morskih mijena
Dosta su kasno pronaena sredstva i utvreni naini mjerenja visinskih razlika
Relativna visina visinska razlika izmeu dvije toke
Visinski datum koji je u slubenoj uporabi u Republici Hrvatskoj odreen je srednjom razinom mora na mareografu u Trstu iz jednogodinjih mjerenja morskog vodostaja tijekom 1875. godine koji je korigiran osamnaestogodinjim mjerenjem vodostaja du obala Jadranskog mora
BAROMETARSKA METODA ODREIVANJA NADMORSKIH VISINA
Temelji se na barometrijskoj stopi po kojoj se tlak zraka smanjuje s porastom visine promjena tlaka za 1 mbar odgovara razlici od 7.5 m pri razini mora
promjena tlaka za 1 mbar odgovara razlici od 11 m na visini od 3500 m nadmorske visine
Barometarska je metoda manje tonosti od geometrijske i trigonometrijske metode
kod mjerenja visinskih razlika do 200 m pogreka je 1-2 metra
Barometarske metode odreivanja nadmorskih visina:
barometarska metoda
termobarometarska metoda
mjerenje visina pomou aneroida
GEOMETRIJSKA METODA ODREIVANJA NADMORSKIH VISINA
Temelji se na mjerenju nivelmanom specijalnim dalekozorom nivelirom (s ugraenom libelom) viziraju se brojevi metarske podjele na susjednim letvama
Precizni nivelman ima tonost od 0.5 mm na 1 km
Obini nivelman ima tonost od 8 mm na 1 km
TRIGONOMETRIJSKA METODA ODREIVANJA NADMORSKIH VISINA
Visinske razlike izraunavaju se na temelju izmjerenih vertikalnih kutova i duljina pomou trigonometrijskih formula
Kod veih se udaljenosti vre korekcije zbog refrakcije svjetlosti i zakrivljenosti Zemlje
Tonost opada kod mjerenja udaljenih i nepristupanih toaka
Na udaljenosti od 1-2 km tonost iznosi 1-2 cm
AEROFOTOGRAMETRIJSKA I GPS METODA ODREIVANJA NADMORSKIH VISINA
Aerofotogrametrijska metoda vrlo je praktina, no manje je tona od geometrijske i trigonometrijske metode
Pomou GPS-a su odreene najvie nadmorske visine na Zemlji
KARTOGRAFSKA GENERALIZACIJA
Kartografska generalizacija proces uopavanja geografskog sadraja karte
Geografski sadraj izvorne karte se putem kartografske generalizacije pretvara u saetiji vid kartografskog sadraja
U generalizaciji kartografskog sadraja bitna je uloga geografa zbog potrebe poznavanja bitnih obiljeja prostora
Generalizacija je jedan od glavnih problema geografskog aspekta karata
Kartografska generalizacija se izvodi na temelju unaprijed definiranih kriterija
Kriteriji se razrauju ovisno o karti
Kartografska generalizacija moe biti manualna i automatizirana
Dva temeljna tipa procesa generalizacije prema Ratajskom:
kvantitativna generalizacija postupna redukcija sadraja karte ovisno o mjerilu
kvalitativna generalizacija rezultat transformacije elementarnih metoda prikaza u apstraktnije metode prikaza
OSNOVNI FAKTORI O KOJIMA OVISI STUPANJ GENERALIZACIJE
Mjerilo karte najvaniji faktor stupnja generalizacije
to je mjerilo sitnije, smanjuje se mogunost detaljnog prikaza zbog praga itljivosti
to je mjerilo sitnije, to je vii stupanj generalizacije
Namjena karte o namjeni odnosno potrebama korisnika ovisi stupanj generalizacije
Minimalna veliina ona veliina ispod koje se neki grafiki element po svojem obliku i veliini vie ne moe raspoznati na karti
elementi ispod tog praga se izostavljaju
Geografska obiljeja prostora potrebno ih je poznavati kako bi se sauvale posebnosti po kojima je neki prostor karakteristian
geografska obiljeja uvjetuju i izbor pojedinih elemenata (npr. rijeke u humidnim i aridnim krajevima, manji gradovi u izrazito ruralnim podrujima)
POSTUPCI GENERALIZACIJE
Robinson navodi etiri postupka generalizacije:
klasifikacija
pojednostavljivanje
poveanje
simbolizacija
Postupci generalizacije prema Franuli:
1. izbor
2. pojednostavljenje
3. saimanje
4. poveanje
5. pomicanje
6. pretvorba metode prikaza
Postupci generalizacije prema Franuli
1. Izbor izbor podataka koji e se prikazati prema veliini i znaenju
Tpferov zakon selekcije da se automatizira i objektivizira proces generalizacije zakon govori koliko emo geografskih podataka sa izvorne karte zadrati na generaliziranoj karti
izbor se moe temeljiti na atributivnim obiljejima npr. broj stanovnika u naseljima, povrina otoka, krae prometnice
2. Pojednostavljenje najvie se koristi kod linijskih elemenata (prometnice, rijeke, izohipse), ali i za povrinske objekte
Douglas-Peuckerov algoritam za pojednostavljenje linija uglaivanje postupak karakteristian za generalizaciju na digitalnim kartama
kod nekih linijskih objekata je nuno zbog njihove prirodne zakrivljenosti (meandri rijeke)
3. Saimanje ili spajanje objekti koji se nalaze meusobno vrlo blizu, spajaju se u jedan objekt
primjer: uma s prosjecima bit e prikazana na karti krupnog mjerila s tim meuprostorom, ali na karti sitnijeg mjerila tih prosjeka nee biti primjer: vie zgrada na karti krupnijeg mjerila moe se objediniti u jednu na karti sitnijeg mjerila4. Poveanje samo se na katastarskim planovima u pravilu ceste, zgrade, rijeke prikazuju bez poveanja
primjer: cesta je na karti mjerila 1:200 000 debljine 0.8 mm, prema mjerilu to iznosi 160 m5. Pomicanje ako se linijski objekti nalaze jedan pored drugoga, na karti e izgledati kao da se preklapaju, stoga se oni na karti meusobno odvajaju
6. Pretvorba metoda prikaza objekti koji su premali da bi se prikazali u mjerilu karte prikazuju se simbolom (npr. zrana luka)
KARTOGRAFSKE PROJEKCIJE
GLOBUS Globus prikaz Zemljine povrine na kugli
Elipsoid ne odstupa znatnije od kugle
Globus je prikaz bez deformacija duina, kutova i povrina
Odnos kutova, duina i povrina proporcionalan je, prema mjerilu, njihovu odnosu na povrini Zemlje
Globus se uvijek postavlja tako da je os Zemljine rotacije nagnuta prema ravnini ekliptike pod kutom od 6633'
Prvi globusi nastajali su s razvojem spoznaje o sfernom obliku Zemlje
Smatra se da je prvi poznati globus izradio Grk Krates, no prvi ouvani globus je djelo Martina Behaima iz Nrnberga iz 1492. godine
Nakon geografskih otkria izraeno je mnotvo globusa
Nedostaci globusa u odnosu na kartu:
skupa izrada te teka reprodukcija
nezgrapni su i glomazni, nepraktini za skladitenje
na njima se teko moe mjeriti ili crtati
istovremeno moemo vidjeti samo jednu polovicu
KARTOGRAFSKE PROJEKCIJE
U izradi karata toke s fizike povrine prenose se prema odreenim pravilima na plohu elipsoida, a elipsoid se preslikava u ravninu pomou kartografskih projekcija
Kartografske projekcije naini preslikavanja plohe elipsoida ili sfere u ravninu
Tales iz Mileta izradio je prvu kartu u nekoj projekciji karta nebeske sfere u gnomonskoj projekciji Meu najstarije projekcije ubrajaju se stereografska i ortografska projekcija koje je koristio Hiparh za izradu karata nebeske sfere u 2. stoljeu prije nove ere
U izradi matematike osnove u izabranoj projekciji se konstruira mrea meridijana i paralela ili mrea nekih drugih koordinatnih linija koje slue kao kostur za unoenje geografskog sadraja
S pojavom triangulacije i izradom karata na temelju topografskih snimaka javlja se potreba za tonijim sastavljanjem kartografskih mrea koordinate toaka izraavaju se matematikim formulama odnosno u analitikom obliku
Uspostavlja se funkcionalna mrea izmeu toaka na plohi elipsoida i u ravnini projekcije koja se izraava kartografskim jednadbama
Elipsa deformacija (Tissot) pokazatelj deformacija na karti u odreenoj projekciji odnosno pokazuje kako se mijenja mjerilo u jednoj toki
Kartografske projekcije obino se dijele prema vrstama deformacije, prema poloaju pola normalne kartografske mree te prema obliku mree meridijana i paralela uspravnih projekcija
Podjela kartografskih projekcija prema vrstama deformacije Konformne ili istokutne kartografske projekcije nema deformacija kutova
krunica se preslikava u krunicu zadrava se slinost likova na elipsoidu i u projekciji
meridijani i paralele sijeku se pod pravim kutom
Ekvivalentne ili istopovrinske kartografske projekcije ouvana je jednakost ili odnos povrina likova na elipsoidu i u projekciji
nemogue je da jedna projekcija istovremeno bude i konformna i ekvivalentna
Ekvidistante ili istoduinske kartografske projekcije mjerilo duina je konstantno du jednog od glavnih pravaca
deformacije povrina manje su nego kod konformnih projekcija
deformacije kutova manje su nego kod ekvivalentnih projekcija
Uvjetne kartografske projekcije nisu ni konformne, ni ekvivalentne, ni ekvidistantne
Podjela kartografskih projekcija prema poloaju pola normalne kartografske mree
Normalna kartografska mrea jednostavnija je od bilo koje druge mree i podudara se s mreom meridijana i paralela u uspravnim projekcijama Uspravne kartografske projekcije
pol normalne mree podudara se geografskim polom (P = 90)
Poprene kartografske projekcije pol normalne mree nalazi se na ekvatoru (P = 0)
Kose kartografske projekcije pol normalne mree nalazi se u bilo kojoj toki izmeu pola i ekvatora
(0 < P < 90)
Podjela kartografskih projekcija prema obliku mree meridijana i paralela uspravnih projekcija
Konusne ili stoaste projekcije meridijani su pravci, a paralele lukovi koncentrinih krunica
deformacije ovise samo o geografskoj irini (izokole se podudaraju s projekcijama paralela) uspravne konusne projekcije mogu imati jednu ili dvije standardne paralele (ime se smanjuju deformacije) perspektivne konusne projekcije toke sfere projiciraju se na plat konusa koji dodiruje (tangentne) ili sijee (sekantne) sferu Cilindrine ili valjkaste projekcije meridijani su meusobno jednako udaljeni paralelni pravci okomiti na paralele
najvea je tonost oko ekvatora ili odabranih paralela, a prema polovima se poveavaju deformacije
Mercatorova projekcija uspravna konformna cilindrina projekcija koja se koristi u izradi pomorskih i zrakoplovnih karata
uspravne cilindrine projekcije pogodne su za preslikavanje podruja koja su izduena du ekvatora
poprene cilindrine projekcije pogodne za preslikavanje podruja koja su izduena u meridionalnom smjeru
Azimutalne ili horizontske projekcije meridijani su pravci, a paralele koncentrine krunice
deformacije u uspravnim azimutalnim projekcijama ovise samo o geografskoj irini (izokole se poklapaju s pruanjem paralela)
najee se upotrebljavaju za karte sitnijih mjerila (Zemlja se aproksimira kao sfera)
poprene azimutalne projekcije esto se upotrebljavaju za izradu karata istone i zapadne hemisfere
kose azimutalne projekcije esto se upotrebljavaju za izradu karata kontinenata
Lambertova projekcija primjer jer ekvivalentne azimutalne projekcije
Postelova projekcija primjer je ekvidistantne azimutalne projekcije
perspektivne azimutalne projekcije toke sa sfere projiciraju se po zakonima linearne perspektive na ravninu projekcije koja je okomita na pravac koji spaja toku promatranja sa sreditem sfere
ortografske azimutalne projekcije pruaju dojam sfernosti i upotrebljava se za izradu karata Mjeseca
gnomonska azimutalna projekcija deformacije duina, povrina i oblika naglo rastu udaljavanjem od sredinje toke preslikavanja
Pseudokonusne projekcije meridijani se preslikavaju kao krivulje simetrine na srednji meridijan koji je pravac, a paralele su lukovi krunica
Bonneova projekcija pseudokonusna ekvivalentna projekcija na kojoj se sve paralele i sredinji meridijan preslikavaju bez deformacija
Pseudocilindrine projekcije meridijani su krivulje simetrine na sredinji meridijan koji je pravac, a paralele su paralelni pravci okomiti na sredinji meridijan
Sannsonova projekcija ekvivalentna sinusoidalna pseudocilindrina projekcije u kojoj su sve paralele i sredinji meridijan preslikani su u pravoj veliini
Goodeove modifikacije pseudocilindrine projekcije prekinute projekcije s malim deformacijama kontinenata, svaki kontinent ima svoj sredinji meridijan
Polikonusne projekcije paralele se preslikavaju kao nekoncentrini kruni lukovi kojima sredita lee na pravcu sredinjeg meridijana, a meridijani su kruni lukovi simetrini na sredinji meridijan
Krune projekcije meridijani i paralele se preslikavaju kao kruni lukovi, a ekvator i sredinji meridijan su meusobno okomiti pravci
Ostale projekcije
Poliedarska projekcija ploha elipsoida preslikava se na mnogo ravnina
deformacije su male budui da se na jednu ravninu preslikava mali dio Zemljine povrine
nema jedinstvenog pravokutnog koordinatnog sustava
nemogue je spojiti vie listova u jednu cjelinuIZBOR KARTOGRAFSKE PROJEKCIJE
Faktori o kojima ovisi izbor projekcije kod karata sitnijih mjerila:
veliina podruja
oblik te pruanje podruja u odnosu na mreu meridijana i paralela
sadraj i namjena karte
Izokole linije koje na karti prikazuju mjesta istog stupnja deformacije
Izbor projekcije puno je tei kod izrade karata velikih podruja
Kod malih podruja esto nije potrebno pri izboru projekcije uzeti u obzir oblik teritorija
Za karte srednjih i velikih prostornih cjelina nuno je pri izboru projekcije uzeti u obzir oblik i poloaj teritorija koji se prikazuje
Najbolje je kada izokole slijede oblik prikazanog podruja
Najbolje projekcije za odreena podruja Zemlje:
karte polarnih podruja azimutalne projekcije
karte hemisfera (polukugli) azimutalne projekcije
karte prostora izduenih u meridionalnom pravcu poprene cilindrine projekcije
karte prostora izduenih du ekvatora uspravne cilindrine projekcije
karte regija i drava uspravne konformne konusne projekcije
karte kontinenata kose i poprene azimutalne projekcije
karte oceana uspravne cilindrine i pseudocilindrine projekcije
karte svijeta cilindrine i pseudocilindrine projekcije te Mercatorova projekcija
PRIKAZIVANJE RELJEFA NA TOPOGRAFSKIM KARTAMA
Na prvim kartama izraenim u kamenu, ali i na kasnijim runo izraenim kartama koristila se metoda krtinjaka (Tabula Peutingeriana, Ortelius, Stjepan Glava, Mercator)
Na shematskim prikazima reljefa koji su prisutni sve do 16. stoljea ne mogu se rekonstruirati stvarni odnosi oblika i visina reljefa
Reljef je kao kontinuirani trodimenzionalni element najtee prikazati
Dva temeljna zahtjeva u prikazivanju reljefa:
osiguravanje geometrijske tonosti potrebne za provedbu kartometrijskih postupaka i potpuni prikaz geomorfolokih obiljeja
ostvariti dojam plastinosti reljefa (zornost)
Metode prikazivanja reljefa:
geometrijske metode (kote i izohipse)
prostorne metode (rafe, toke, sjenanje i boja, hipsometrijska m.)
kombinirane metode Na suvremenim topografskim kartama reljef se najee prikazuje odreenim metodama
najkrupnija i krupna mjerila reljef se prikazuje izohipsama, kotama, signaturama i crteom u kombinaciji sa sjenanjem (zbog zornosti)
srednja i sitnija mjerila hipsometrijska metoda (hipsometrijska skala boja)
METODA IZOHIPSA I KOTA
Izohipse linije koje na kartama spajaju toke jednake nadmorske visine
Izobate linije koje na kartama spajaju toke jednake dubine
Ekvidistancija (E) stalni vertikalni visinski razmak izmeu izohipsa
Interval izohipsa (i) najkrai horizontalni razmak izmeu dviju susjednih osnovnih izohipsa
Minimalni horizontalni razmaci izmeu izohipsa kod najveeg nagiba moraju biti takvi da se mogu meusobno razluiti
Izbor ekvidistancije ovisi o mjerilu, nagibima padina, veliini i protezanju reljefnih oblika i sustavu mjera
krupnije mjerilo manja ekvidistancija
ekvidistancija mora biti jednostavna, lako zbrojiva i djeljiva
Izohipse na topografskim kartama do mjerila 1:200 000 znatno manje odstupaju od svog tonog poloaja
izohipse na kartama tih mjerila koje na svakom mjestu odgovaraju zahtijevanoj visinskoj tonosti nazivaju se egzaktnim izohipsama Izohipse se na kartama mjerila 1:200 000 do 1:1 000 000 dopunjuju ili zamjenjuju drugim metodama prikaza reljefa
izohipse su dosta uopene
izohipse na kartama tih mjerila koje slue vie za naznaku osnovnih oblika reljefa nego za njihov geometrijski prikaz nazivaju se oblikovnim visinskim izohipsama Izohipse na kartama mjerila sitnijeg od 1:1 000 000 samo omeuju visinske stupnjeve prikazane hipsometrijskom skalom boja kojom se prikazuje reljef
izohipse koje ograniavaju visinske stupnjeve nazivamo linijama visinskih stupnjeva Kote brojevi koji oznaavaju visine toaka na povrini Zemlje
Kote se vrlo esto koriste u kombinaciji s izohipsama, a u niskim prostorima se upotrebljavaju i samostalno
Signature se upotrebljavaju za prikaz mikroreljefa
Crtei prikazuju strme, stjenovite odsjeke
METODA CRTICA ILI RAFA
Prikaz reljefa rafama prvi je kao razraenu metodu uveo Georg Lehmann 1799. godine
Metoda se temelji na principu ''to strmije to tamnije'' pod pretpostavkom okomitog ili kosog (SZ, 45) osvjetljenja (primjer kombinacije okomitog i kosog osvjetljenja je Dufourova karta vicarske)
Strmije padine prikazuju se tamnije
rafe redovi crtica smjetenih jedna do druge u smjeru padnica
pokazuju nagibe, ali ne i visine
Debljina rafa proporcionalna je kutu nagiba padina (suma irine i meuprostora) je konstanta
Duina crtica jednaka je horizontalnom razmaku ekvidistantnih ploha
Kombinacija rafa i izohipsa karakteristina je metoda prikazivanja reljefa na austrijskim specijalkama
METODA SJENANJA
Metoda sjenanja temelji se na prikazivanju reljefa razliitim tonovima jedne ili vie boja
Sjenanje moe biti akromatsko, monokromatsko i polikromatsko
HIPSOMETRIJSKA METODA
Prikaz visinskih odnosa postie se bojom
Intervalne povrine izmeu izohipsa ispunjavaju se bojom koja se odreuje o odreenim principima
Primjenjuje se hipsometrijska skala boja najea skala boja:
plavozelena
0 100 m
utozelena
100 200 m
uta
200 500 m
svijetlosmea
500 1000 m
smea
1000 m 2000 m
crvenosmea
2000 m 4000 m
smeecrvena
iznad 4000 m
Hipsometrijska metoda moe se temeljiti na dva principa:
to vie, to tamnije to vie to svjetlijeDIGITALNI MODEL RELJEFA
Reljef se kao kontinuirani geografski element u digitalnom obliku pohranjuje u rasterskom obliku
Iz digitalnih podataka o reljefu mogue je primijeniti razliite metode prikaza reljefa
U digitalnom modelu reljef se najee prikazuje metodom sjenanja, hipsometrijskom metodom, kombinacijom hipsometrijske metode i sjenanja te kao trodimenzionalni model reljefa
METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA ZA IZRADU KARATA
Daljinska istraivanja metoda prikupljanja i interpretacije informacija o udaljenim objektima bez fizikog dodira s objektom
Metode se koriste elektromagnetskom energijom kao sredstvom za biljeenje i mjerenje objekata
Upotreba razliitih vrsta snimaka: fotografskih, termalnih, radarskih
Teledetekcija daljinsko istraivanje koje obuhvaa prikupljanje podataka o Zemljinoj povrini pomou ureaja smjetenih u satelitima i njihovu interpretaciju
FOTOGRAMETRIJA
Fotogrametrija umjetnost, znanost i tehnologija dobivanja pouzdanih kvantitativnih informacija o fizikim objektima i okoliu procesom zabiljebe, mjerenja i interpretacije fotografskih slika i scena elektromagnetskog zraenja dobivenih senzorskim sustavima
Snima se postojea prostorna situacija i dobiva se dvodimenzionalni (ravninski) i trodimenzionalni (prostorni) prikaz
Klasifikacija fotogrametrije:
terestrika fotogrametrija snimanje sa zemlje
aerofotogrametrija snimanje iz zraka
Aerofotogrametrijska metoda geodetske izmjere
Najee koritena metoda za izradu planova i karata (posebno za vea podruja)
Prednosti metode: smanjenje terenskog rada, skraivanje vremena izrade, smanjenje trokova
Aerofotogrametrija:
izrada plana leta
odreuje se mjerilo snimanja na temelju mjerila kartiranja i zahtijevane tonosti karte (npr. za kartiranje u mjerilu 1:1000 slue snimci u mjerilu 1:4000)
odreuju se preklopi snimanja uzduni preklop 60-80%, popreni preklop 10-30%
uzduni preklop nuan je za dobivanje stereomodela
fotosignalizacija fotosignali se postavljaju na ravnim mjestima koja su otvorena prema osi reda snimanja
te su toke vidljivo oznaene na terenu i slue lakem uoavanju stalnih geodetskih i vanijih detaljnih toaka na snimcima
snimanje iz zraka
vri se pri vedrom i tihom vremenu
u umjerenim geografskim irinama u rano proljee ili kasnu jesen
u odreeno doba dana
odreivanje orijentacijskih toaka
orijentacijske toke slue za apsolutnu orijentaciju stereomodela
u praksi se odreuju poloajno i visinski etiri toke u kutovima stereomodela i jedna toka u sredini
kartiranje iz snimaka ili restitucija izvodi se pomou autografa
deifriranje podataka koji se ne mogu prepoznati na snimku
neki podaci o prostoru ne mogu se prikupiti upotrebom snimaka iz zraka (npr. namjena objekta, vrsta kulture)
deifriranje se odvija prije kartiranja ili se kartirano stanje provjerava poslije
izrada izdavakih originala
Prije upotrebe snimci se moraju prekontrolirati i ispraviti (redresirati)
Redresiranje postupak prijenosa snimaka (centralna projekcija) u perspektivu strogo vertikalnog snimka
Redresiranje se provodi pomou optikog instrumenta koji se naziva redreser
Redresiranje je potrebno zbog toga to os snimanja najee nije okomita na povrinu Zemlje ili reljefa (zbog razliite visine ne vrijedi svuda jedinstveno mjerilo)
Tamo gdje je energija reljefa mala (ravni tereni) redresiranjem se zrani snimak prevodi u odreeno jedinstveno mjerilo
Tamo gdje je energija reljefa vea (ralanjen reljef) potrebno je provesti redresiranje dio po dio (diferencijalno redresiranje pomou ortoprojektora)
Prijenosom u perspektivu strogo vertikalnog snimka nastaje fotoplan koji dodavanjem kartografskih izraajnih sredstava postaje fotokarta i oni predstavljaju centralnu projekciju terena
Diferencijalnim redresiranjem nastaje ortofotoplan, a diferencijalnim redresiranjem iz fotokarte nastaje ortofotokarta i oni predstavljaju ortogonalnu projekciju terena
Kod rekonstrukcije trodimenzionalnih elemenata (reljef) nuno je stereoskopski snimati teren (dva snimalita) jer se reljef konstruira pomou stereopara snimaka
Stereoskopsko snimanje i stereoskopsko promatranje omoguuju izradu plana u fotografskom obliku s prostornom komponentom stereofotoplan ili anaglifski plan
Digitalni ortofoto je avionski snimak tla u digitalnom (rasterskom) obliku koji je posebnim postupcima ortorektificiran
Ortorektifikacija postupak obrade fotografije koji ukljuuje uklanjanje geometrijskih netonosti zbog perspektive, utjecaja reljefa, lee fotoaparata i sl., kao i uklanjanje razlika u svjetlini i osobinama boja pojedinih fotograma (pojedinanih avionskih snimaka)
TOPOGRAFSKE KARTE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Izrada topografskih karata srednjih i sitnijih mjerila (osim Osnovne dravne karte) bila je prije osamostaljivanja Republike Hrvatske u nadlenosti saveznih vojnih institucija
Nakon osamostaljenja RH je morala razvijati potpuno novu topografsko-kartografsku infrastrukturu i proizvodnju
U razvoju nove suvremene topografske kartografije u Republici Hrvatskoj Zavod za fotogrametriju d.d. imao je znaajnu ulogu u suradnji s Geodetskim fakultetom izradio je studiju i idejni projekt Slubenog topografsko-kartografskog sustava (STOKIS)
Tek se od 60-ih godina u Hrvatskoj poinju izraivati topografske karte izraivale su se Osnovne dravne karte u mjerilu 1:5000 godina koje se danas nazivaju Hrvatske osnovne karte kojima je danas pokriveno oko 80% teritorija Hrvatske
AUSTRIJSKI SUSTAV PODJELE TOPOGRAFSKIH KARATA
Hrvatska je tijekom 18., 19. i 20. stoljea u sastavu Habsburke Monarhije i poslije Austrougarske
etiri austrijske izmjere: jozefinska, franciskanska, frandjozefska i precizna izmjera Na temelju francjozefske izmjere (1869.1887.) izraena je karta Bekog vojnogeografskog instituta u mjerilu 1:75 000 austrijske specijalkePARIKI SUSTAV PODJELE TOPOGRAFSKH KARATA
Vojnogeografski institut iz Beograda izveo je od 1920. do 1928. god. topografsku izmjeru u mjerilu 1:50 000 za Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju dok su za Hrvatsku, Sloveniju i BiH postojale dobre karte austrijske specijalke
U razdoblju od 1929. do 1933. godine napravljena je za prikazana podruja obnova sadraja i od originala austrijske izmjere sastavljeni su originali u mjerilu 1:50 000
Na temelju terenskih originala izraena je Specijalna karta Jugoslavije u mjerilu 1:100 000, u poliedarskoj projekciji od 197 listova, a od 1931. godine ta se karta izdaje i u mjerilu 1:50 000
Na temelju topografske izmjere od 1934. do 1939. godine izraeno je 208 listova u mjerilu 1:25 000 od ega su se 52 lista odnosila na prostor Hrvatske
Od 1945. do 1951. godine izrauju se karte u mjerilu 1:200 000 u poliedarskoj projekciji
Pariki sustav podjele na listove:
karta u mjerilu 1:200 000 4 lista u mjerilu 1:100 000 44 lista u mjerilu 1:50 000 164 lista u mjerilu 1:25 000SUSTAV MEUNARODNE KARTE SVIJETA
Topografska izmjera od 1947. do 1976. godine bila je prva cjelovita izmjera teritorija tadanje Jugoslavije
Na temelju te izmjere izraena je topografska karta u mjerilu 1:25 000 koja postaje izvor za sastavljanje karata sitnijih mjerila (TK 50, TK 100, TK 200)
Pri izradi TK 25 odlueno je da se usvoji podjela na listove koja za osnovu ima list Meunarodne karte svijeta
Sustav podjele Meunarodne karte svijeta na listove:
karta u mjerilu 1:1 000 000 4 lista u mjerilu 1:500 000 44 lista u mjerilu 1:300 000 169 listova u mjerilu 1:100 000 1444 lista u mjerilu 1:50 000 5764 lista u mjerilu 1:25 000
TEMATSKE KARTE
Tematske karte karte na kojima se na temelju pojednostavljene topografske temeljne karte prikazuju raznovrsna podruja prirodnog, privrednog, drutvenog i kulturnog prostora
Tematske karte koriste se zbog potrebe vizualizacije prostornih podataka najrazliitijih tema stvarnog svijeta (prostornih i neprostornih)
Tematske karte prikazuju objekte i stanja prirodne sredine te ekonomske i drutvene sfere, ali ne na nain kako to ine topografske karte
Vie od 85% svih karata su karte sa specifinim temama tematske karte
Tematske karte sastoje se od temeljne karte i tematskog sadraja
izbor temeljne karte ovisi o tematskom sadraju
Razlika izmeu topografske i tematske karte
topografske karte su model najblii stvarnoj slici prostorne stvarnosti (konkretnost i statinost prikaza)
tematske karte mogu prikazivati i apstraktne pojave i statistike mjere (prikaz dinamike razvoja pojave, vremenske i prostorne)
Tematske karte ne samo da omoguavaju predoavanje prostornih pojava i procesa, ve pomau u istraivanju njihovih meuovisnosti, promjena, korelacija, razvoja itd.
Tematske karte primjenjuju se u orijentaciji i navigaciji, upravljanju i planiranju, obrani zemlje, predoavanju, kao izvor za izradu drugih karata, u istraivanju, propagandi
RAZVOJ TEMATSKE KARTOGRAFIJE
Pojam tematske karte prvi je upotrijebio Schumacher 1934. godine, no kao termin se prihvaa tek nakon Drugog svjetskog rata
Stariji termini za tematske karte bili su primijenjene karte, specijalne karte, problemske karte Prije 1650. godine razvijaju se pretee tematskih karata poput Tabule Peutingeriane Izmeu 1650. i 1750. godine izrauju se vojno-strategijske karte (karta izogona za Atlantik, gospodarska karta Filipina, karte rudnika)
Od 1750. do 1850. godine izrauju se politike i administrativne karte te planovi gradova (nastaje i prvi tematski atlas svijeta Physikalischer Atlas)
Od 1850. do 1920. godine izdaju se prometne, klimatske i upravne karte
Izmeu 1920. i 1945. godine nastaju regionalni atlasi, planerske karte, karte nacionalne strukture, vegetacijske karte
Od 1945. do 1970. godine razrauju se metode tematskog predoavanja i nastaju udbenici i prirunici
Nakon 1970. godine poinje primjena raunala u proizvodnji, pripremi i obradi podataka te redakciji karata (AMS Automated Mapping System)
Poslije 1980. godine razvija se digitalna kartografija (karte na zaslonu raunala, interaktivne karte, GIS karte, vizualizacija)
Od 2000. godine u irokoj su uporabi multimedijska kartografija i internetske karte (web kartografija)
OBILJEJA TEMATSKIH KARATA
Raznovrsnost tema
iroki spektar prostorno uvjetovanih tema
konkretne/apstraktne teme, realne/virtualne teme
Raznovrsnost vizualizacije
velika mogunost izbora tema i mjerila planovi gradova, auto-karte, ekonomske karte
standardizacija u suglasju s kreativnom, projektno usmjerenom vizualizacijom
Prostorne i vremenske varijable
smjetajna i poloajna tonost
sadanjost, prolost, budunost vremensko trajanje i promjene EMBED Equation.3
ng broj geografskih podataka na generaliziranoj karti
ni broj geografskih podataka na izvornoj karti
Mi faktor umanjenja izvorne karte
Mg faktor umanjenja generalizirane karte
_1308120411.unknown