Kasnosrednjovjekovna gradišta u široj okolici · uveo Zdenko Vinski, s time da im je pretpostavio dataciju 15 TATJANA TKALČEC • KAsNOsREDNJOVJEKOVNA GRADiŠTA U ŠiROJ OKOLiCi

Kasnosrednjovjekovna gradišta u široj okolici Križevaca...: arheološki prilog poznavanju plemstva

srednjovjekovne Križevačke županije

TATJANA TKALČECInstitut za arheologijuUlica Ljudevita GajaHR – 10000 [email protected]

15 Izvorni znanstveni rad Original scientific paper

Primljeno/Received: 12.12.2017. Prihvaćeno/Accepted: 20.12.2017.

U članku se obrađuju u stručnoj literaturi manje poznati lokaliteti tipa gradište u križevačkome kraju, uz tokove potoka Gliboki i rijeke Glogovnice. Daje se prikaz problematike tipologije i terminologije, kao i datacije ove vrste ar-heoloških nalazišta, te se zasebno sagledava svaki obrađivani lokalitet u kontekstu dostupnih povijesnih izvora. Poneki lokaliteti do sad nisu bili poznati, a za druge se nastoji prokomentirati njihova funkcija kao utvrđeno sjedište posjeda plemića iz razvijenog ili kasnog srednjeg vijeka.

Ključne riječi: gradišta, srednjovjekovno plemstvo, Rasinja – Opoj grad, Prkos – Gradina, Veliki Poganac – Gradina, VelikiPoganac–Šanac,OsijekVojakovački–Mihalj,DonjaGlogovnica,Cubinec–Gradina,13.–15.stoljeće

1. UvodUširojokoliciKriževaca,nekoćsredištavelikesred-

njovjekovneKriževačkežupanijekojaječinilaokosnicutzv. Regnum Sclavoniae,uzučestalospominjanegradove(burgove)VelikiiMaliKalnik,nalazisenekolikomanjihutvrdaodkojihvećininisupoznatinjihovinaziviupovi-jesnim izvorima. Poneka od tih gradišta do sad nisu bila poznata niti arheološkoj struci. S obzirom na to izostala je injihovaobradaustručnojpovijesnojliteraturi.Ciljovograda jest predstaviti arheološke spoznaje, temeljene na te-renskimobilascimaidokumentiranjuoblikovnihznačajkitih lokaliteta te ih pokušati povezati sa srednjovjekovnim posjedimaimogućimvlasnicima,odnosnoplemićimakojisu, prema objavljenim povijesnim izvorima, u tom pro-storu imali svoje posjede.

Ostatcitihutvrdaočitujuseuprostorukaonizinskaili visinska gradišta, istaknutog središnjeg uzvišenja, okruženaobrambenimsustavom,odnosnoopkopomize-mljanimbedemom(aponekadmogubitiokruženaisu-stavom opkopa i bedema).

Lokaliteti koji se ovdje predstavljaju izabrani su ne-vezano uz suvremene administrativno-geografske podjele, odnosnoobrađujuselokalitetitipagradištaiizvanda-našnjihopćinskihgranicaGradaKriževaca,akojisuu

srednjem vijeku, dakako, gravitirali Crisu, središtumoćneKriževačkežupanije.Riječjeošestlokalitetakojiimajumorfološkeznačajkegradišta:nasjeveroistočnomedijelupromatranogpodručja,uzpotokGliboki,tosuRasinja–Opoj grad, Prkos–Gradina, Veliki Poganac–Šanac i Veliki Poganac–Gradina,zatimsjevernoodKriževaca,uzgornjitokGlogovnicedvalokaliteta–OsijekVojakovački–MihaljiutvrdaokocrkveUznesenjaBlaženeDjeviceMarijeuDonjojGlogovnici.Prkos–Gradinaseovompri-godom prvi puta objavljuje, dok su ostala gradišta više ili manjespomenutaustručnojliteraturi,nonerijetkonisuiznijetidetaljniopisiočuvanihostataka.UjednosedonosepodatciionovootkrivenomlokalitetuCubinec–Gradinauz srednji tok Glogovnice koji pak nema sve elemente gradišta, nedostaje mu bedem, a jarak je vrlo nenaglašen.

2. Općenito o terminologiji i dataciji gradištaTermin gradište za ovu vrstu srednjovjekovnih loka-

liteta, (za razliku od termina gradina za prapovijesne lo-kalitete),prvijeuhrvatskojstručnojarheološkojliteraturiuveo Zdenko Vinski, s time da im je pretpostavio dataciju

15

TATJANATKALČEC•KAsNOsREDNJOVJEKOVNAGRADiŠTAUŠiROJOKOLiCiKRižEVACA...Cris,god.XiX.,br.1/2017,str.15-33

u rani srednji vijek po uzoru na niz zapadnoslavenskih gra-dištatadaistraživanihdiljemsrednjeEurope.PoduzeojeiprvaarheološkaistraživanjadvajugradištauHrvatskoj–usvetomPetruLudbreškomteuMrsunjskomLugukodslavonskogBroda–kojajedatiraourazdobljevladavineArpadovića,odnosnood10.(11.)do13.stoljeća(Vinski1949; Vinski, Vinski Gasparini 1950). U povijesnoj lite-raturi, i prije Vinskijevog zanimanja za gradišta, uvrije-žilosemišljenjekakojesjevernaHrvatskabilanapučenautvrdamaprotivMađaratejejošsredinom1940-ihtermingradište bio rezerviran za ranosrednjovjekovne lokalitete, zakojesedržalodasupripadalislavenskimihrvatskimplemenima,tedasučinilisistemranosrednjovjekovnogutvrđivanjaprotivMađara(Pavičić1940:1–3).Tojsute-orijiuglavnombiliskloniautorisredineprošlogstoljeća,međutimvećtadasedopustilonjihovoširokodatiranjedoukasnisrednjivijek(Horvat1954:104–106;Pribaković1956).Kasnijaarheološkaistraživanjaprovedenatijekomdrugepolovine20.stoljećapokazalasuisključivokasnijudataciju ove vrste arheoloških lokaliteta pa se te lokali-tetezapočelozvati„kasnosrednjovjekovnimgradištima”(iveković1968;Bobovec1994;Jakovljević,Tkalčec2004;sekeljivančan,Tkalčec2002;2004;Tkalčec2005;2011;2012;Tkalčec,Jakovljević2003;Tkalčec,sekeljivančan2005), a takva je terminologija ostala i do današnjih dana te se razlikuju ranosrednjovjekovna i kasnosrednjovjekovna gradišta. Usporedno se u pojedinoj povijesnoj literaturi ko-ristio i termin gradina, koji je u arheološkoj dosljedno ostao rezerviranzaprapovijesnelokalitete(Lovrenčević1985;1990). Kasnije, uz termin gradište,razmotrenjeudomaćojarheološkoj akademskoj zajednici i termin mota za ovu vrstulokaliteta(Tkalčec2008:95–96)tejeprocijenjenkaomoždačakprimjerenijiterminodgradišta(Krmpotić,Janeš,sekulić2017:17).Naime,uzapadnoeuropskojiza-padnosrednjoeuropskojstručnojliteraturi(atojekasnijeprihvaćenoiuponekimstručnimiznanstvenimradovimaistočnesrednjoeuropskeliterature)manjeutvrde,kružnihtlocrta,nasipanihhumaka,okruženihjarkom(ispunjenimvodom ukoliko je nizinska, ili suhim jarkom kod visinskih lokaliteta),ograđenihpalisadomasporadičnoibedemom,ponekadispodgrađima,poznatesupodterminommotta ili motte. Termin je preuzet iz francuskog Château à motte (utvrda na zemljanom nasipu), odnosno latinskome mota (Hinz1981:11–12).PremaR.Kunzeumotajekružnibre-žuljakvisine5–12mnakojemjepodignutakućailistam-bena kula (Wohnturm) od drveta ili kamena. Predstavlja oblikburganastalogu11.stoljeću,akojem,upravilu,pri-pada još jedan gospodarski burg koji nije povišen. Termin dolazivjerojatnoodkraćenjalatinskogizrazaterra mota („pomaknutazemlja”),dakleumjetnonačinjenbrežu-ljak,austručnojterminologijiseustvaritajpojamodnosinesamonaumjetnonasipanbrežuljaknegoujednoinagrađevinupodignutunanjemu.PremaKunzeovomemi-šljenju pravilnije bi bilo upotrijebiti termin Mottenburg

ili Turmhügelburg umjesto Motte, odnosno mota (Kunze 1998:45).Općenitosesmatradasumotenastaleusje-vernojFrancuskojvećudrugojpolovini10.st.Uskoro,u11.stoljeću,tajsetiplokalitetaširi,pasetakonorman-skim osvajanjima nakon 1066. godine mote pojavljuju i u Engleskoj.istodobno,u11.st.,motenastajuinazapadusrednjeEuropenapodručjuRajne(Hinz1981:65;Heine1998:148–149;Böhme2000:699).1Doku12.i13.sto-ljećunjihovbrojuFrancuskojiEngeskojpočinjeopadati,uistočnojijužnojEuropizapočinjevrijemenjihovacvataitektadadolazidoširenjainapodručjesjeverneEurope,odnosnoskandinavije(Hinz1981:65–66;Fehring2004:156–157). U inozemnoj arheološkoj literaturi intenzivno seproučavarasprostranjenostmotaisličnihutvrđenihlo-kaliteta,dakleigradišta,zakojajezaključenodasubilicentralno-upravna i administrativna sjedišta ministerijala i lokalnog plemstva. Gledano s aspekta zapadnoeuropskog prostora, njihovo širenje u razvijenom srednjem vijeku u istočnuijužnusrednjuEuropupromatrasekaoodraznaistok usmjerene kolonizacijske politike, a razlika u ka-snijojpojaviovogprocesanaistočnimprostorimaspramzapadnih u vezi je s procesima feudalizacije koji su bili drugačijegkarakterairanijezapočeliuzemljamasrednjo-vjekovnesrednjeEurope(Gutjahr,Tiefengraber2003:17).

Vezano uz termin mota,kojiunutarsebesadržibitnuodrednicu–„nasip”,uinozemnojseliteraturiprovlačiipitanje je li ispravno a priori, dakle bez provedenih ar-heoloških iskopavanja, smatrati da svaki ovakav loka-litet ima nasipano središnje uzvišenje. Naime, u nekim jeslučajevimahumakmogaobitioblikovanbeznasipa-vanjaprirodnopovišenekonfiguracijeterena,međutimukolikojeriječolokalitetukojiodgovarakonceptumoteidaljesekoristitajtermin(Hinz1981:24,60;Gutjahr,Tiefengraber2003:16).Valja,dakako,napomenutikakoinozemniautorislavenskoggovornogpodručjaponekadpreuzimaju termin motta ili motte,međutimumnogimslučajevimakoristedomaćuterminologiju,većkakojeuspostavljenaupojedinimzemljama,(pokušavajućijeuglavnomtekuprijevodimasvojihraspravapribližitiino-zemnomčitateljstvukorištenjemtermina„mota”)ilipak,u kastelološkim radovima u kojima se vode rasprave o funkcijiiterminologijiodređenogtipautvrđenoglokali-teta,predlažuinovetermine,međutimnaovomemjestunemožemoulazitiuprikazteproblematike.

Zbogjedneistaknuterazlikeumorfološkimznačaj-kamaizmeđuzapadnoeuropskihmotainašihgradišta,sklona sam i dalje koristiti hrvatski termin gradište, pri

1 ZapodručjeEngleskepreporučamoopširnustudijuN.Phillipsaukojoj se daju zanimljiva razmatranja o datacijama mota na širem prostoruWalesaizapadneEngleskesaspektarazlikauvisinisamihsredišnjihhumaka,zatimrazmatranjaonačinimagradnje,unutrašnjem ustrojstvu i funkciji mota (Phillips 2006).

16


čemubisetajterminodnosionačitavosrednjovjekovlje,atočnudatacijuvaljazasebnoistaknuti.Riječjeučinje-nici da se zapadnoeuropske mote sastoje uglavnom od kružnoghumkaokruženogjarkom,tedazemljanibedemnijetolikoučestaokaouslučajunašihgradišta.Dapače,uglavnomseograđujusamodrvenimpalisadama,po-nekad i kamenim zidom. Takvih je lokaliteta na našem područjuveomamalo,odnosnogotovosvagradištanaprostorusjeverneHrvatskeokruženasukakojarkomtakoi zemljanim bedemom (ili sustavom jaraka i bedema), kakonizinska,takoivisinska.Onasporadičnakojane-majubedem,nerijetkovećimajusredišnjeuzvišenječe-tvrtastoganekružnogtlocrtaidatirajuusamkrajkasnogsrednjegvijekapaiupočetkenovogvijeka.2

Onoštojejošosobitovažnoprimijetitijesttodanizajedno gradište na našem prostoru arheološkom metodom nije dokazana datacija u rani srednji vijek. Naime, nakon istraživanjaZdenkaVinskogasredinomprošlogstoljećai njegove datacije spomenutih dvaju gradišta u razdoblje izmaka ranog i u razvijeni srednji vijek, sva kasnije po-duzeta arheološka iskopavanja niza drugih gradišta nisu dalapotvrdudatacijeuranisrednjivijek.Dapače,revizijamaterijalaizVinskijevogiskopavanjaMrsunjskoglugata-kođerukazujenakasnijudataciju,izuzevpojavejedinera-nosrednjovjekovnenaušniceiztihistraživanja.Međutim,očekivanipopratninalazikojibitrebalibitimnogobrojnina ranosrednjovjekovnome gradištu – nalazi ulomaka ke-ramičkihposudaupotpunostisuizostalitesesvinalazimogudatiratiurazdobljeod13.do15.stoljeća.Nalaziiz Vinskijevog iskopavanja gradišta u Svetom Petru Ludbreškomsuzagubljeni,nouobjavljenomečlankuprikazankeramičkimaterijaltakođernemožepripadatiranomsrednjemvijeku,većkasnome.3stogaističemo

2 Detaljnaanalizaprovedenajena91gradištunapodručjusjeverneHrvatskeiobrađenaumagistarskomeraduTkalčec2004.Utojanalizi korištene su sve arheološke metode, od arheoloških isko-pavanja, preko terenskih pregleda, analize toponima, topograf-skihkarata,zračnihfotografijaianketelokalnogstanovništva,kaoidostupnipovijesniizvori.Gradištasuproučenasobziromna njihov smještaj u prostoru, zatim s obzirom na njihove mor-fološke oblike, organizaciju fortifikacijskog sistema, tipološko-kronološku analizu pokretnih nalaza, sagledan je njihov odnos s prometnim komunikacijama, selima (i crkvama), sagledan je me-đusobniodnoseventualneblizinedvajugradištateblizinesra-nosrednjovjekovnimnalazištima.Gdjejebilomoguće(kodonihkojasuarheološkiistraživana)promatraloseunutrašnjeustroj-stvoifunkcijatihutvrda.Dijelovisupredstavljeniinozemnomečitateljstvuujošneobjavljenomeradu:Tkalčec,T.,smallfeudalresidencesinNorth-WesternCroatia,Castrum Bene13,BurgundDokumentation,12.–16.Juni2013,KremsanderDonau(utisku).

3 Usporeditifotografijukeramičkihnalazasasv.PetraLudbreškognaTabliii,bezpaginacijeuVinski1949.Dr.Z.Vinskinalazepotpisuje„Fragmentislavenskegradišnekeramike”.Podtakvim

kako arheologija, do sada, na prostoru sjeverne Hrvatske nije potvrdila postojanje gradišta koja datiraju prije ra-zvijenogsrednjegvijeka,odnosnoprije12./13.stoljeća.4 BrojnilokalitetitogtipanapodručjunizinskeHrvatskeustvaripotječu,dakle,izrazvijenogtekasnogsrednjegvijeka,auklapajuseuslikumanjihutvrdadiljemEurope,povezanimasafirmacijomfeudalnogdruštvenoguređenjateodređenimaspektimakolonizacijskihprocesakojisuzahvatiliistočnusrednjuiJužnuEuropukasnije(inadru-gačijinačin)negoZapadnuEuropu.

Utuslikuutvrđenihfeudalnihsjedištaizrazvijenogikasnog srednjeg vijeka uklapaju se i gradišta na širem kri-ževačkompodručju,kojasepredstavljajuuovomeradu.

3. Gradišta uz tok potoka GlibokiUslikovitomkrajolikuistočnogdijelaKalničkog

prigorjatečepotokGlibokičijaseudolinapremaistokuotvara prema prostranoj podravskoj ravnici te stoga pred-stavlja prirodnu komunikaciju pogodnu za naseljavanje usvimrazdobljimaljudskepovijesti,aujednoipodručjepogodnozapodizanjeutvrđenihlokalitetakojisumoglikontrolirati cestovne pravce. Sjeverni, povišeni i blago valoviti teren pogodan je za osnivanje naselja zbog bli-zinepitkevodeibrježuljkastognopitomogkrajolika,dokjejužnopobrđepružaločovjekuunemirnimvremenimamogućnostsklanjanjaunepristupačnijemiprirodnoza-štićenomkrajoliku.Nazapaduovumikroregijuzatvarajudominantnibrjegovikalničkogprigorjasrijetkimuskimdolinamaiprijevojimakojisuomogućivalikomunikacijuskrajevimasjevernoodkalničkogmasiva.Pretpostavkaocestovnom pravcu koji je od Rasinje na istoku pa dolinom korita potoka Gliboki prema zapadu, pored Apatovca i

izrazom bi se podrazumijevala ranosrednjovjekovna keramika iz tzv.gradišnihrazdoblja,odnosnozaključnos11.stoljećem,štoovdjenikakonijeslučaj.slikaprikazujenalazekojevaljadatiratinajranijeod14.pado16.stoljeća.

4 S tim u vezi valja upozoriti i na to da su ranosrednjovjekovna gradišta Zapadnih Slavena uglavnom ogromnih površina, iz njih se nerijetko razvijaju sami gradovi u svojim daljnjim razvojnim procesima (npr. Nitra, Prag, Krakow itd.) te da je tek manji broj ranosrednjovjekovnih gradišta ovako malih površina kakve su uo-bičajenenahrvatskim(kasnosrednjovjekovnim!)gradištima,uprosjeku oko 50 m promjera središnjeg uzvišenja. Stoga, bez ob-zira na to što je eminentni hrvatski arheolog dr. Zdenko Vinski naša gradišta malog promjera opredijelio u rani srednji vijek (dr. Vinski je bio vrsni znalac svih aspekata ranog srednjeg vijeka, me-đutimunjegovovrijemehrvatskaarheološkaznanostnijeraspo-lagala s dostatnim poznavanjem tipologije kasnosrednjovjekovne arheološkegrađe,osobitokeramičketejezbogtogavjerojatnodošlo do pogrešne datacije), za sada nema osnove za primijeniti takav model datiranja na osnovi morfološkog oblika lokaliteta.

17


dalje prema selu Glogovnici tekao tijekom srednjeg vi-jekaprisutnajevećdugoustručnojarheološkojlitera-turi(Demo1984:337),apretpostavljasedajeustvaripočivaonajošstarijojantičkojkomunikaciji(Marković2002:421).Ovažnostitogpravcatijekomsrednjegvijekasvjedočečakčetiriutvrdetipagradište(slika1).5 Uz tu cestovnu komunikaciju svakako su na njenome zapad-nome dijelu sjevernim odvojcima morali biti povezani i lokalitetiApatovec–GradeciOsijekVojakovački–Mihalj.

5 Peta utvrda nalazila se u samoj Rasinji, nešto sjeverno od samog sre-dištasela.LokalitetjepoznatpodnazivomTakačevbrijeg,anavodise da je jedna kula utvrde bila vidljiva još tridesetih godina 20. sto-ljeća(Marković2002:421).Rasinjajebilavažnosrednjovjekovnomjestokojesečestospominjeupovijesnimizvorimaiokokojegserazvilozasebnovlastelinstvo(Feletar1989:50–51;Pavleš2013:60–83).Lokacijajerekognoscirana2011.godinetesutomprigodomnapovišenome, trapezoidnome platou, ispod kojeg se nalazi još jedna nižaterasa,kaoinapadinamazamijećenipovršinskinalazikeramikeiopeke.Lokalitet,činise,nepripadautvrdamatipagradište,nemajasnihtragovabedemaijaraka(iakoitonijeisključenojerzbogzaraslostižbunjemiraslinjemnanekimdijelovimanijebiomogućdobarpregledterena)teseuovomeraduneobrađuje.

3.1. Rasinja – Opoj gradLokalitetsenalazijužnoodselaRasinjeipotoka

Gliboki,naistaknutojtočcibrdaBudim,navisiniod200m n/m.6slokalitetasepružadobarpreglednadolinuGlibokoga,dokjesjužnestranepoložajštićenbrdovitimpejzažom.Znakovititoponimi(OpojgradiBudimteprema sjeveru Podopoj) ukazuju na obrambeno-reziden-cijalni karakter lokaliteta koji je prema sjevernoj dolini mogaoimatiinaseljeupodgrađu.

OblikomipoložajemOpojgradpripadamodifici-ranom tipu dvojnih visinskih gradišta. Gradište se sastoji odsjevernogglavnogdijelaovalnogoblika,izduženogpremadoliniGlibokog(55×20m)ijužnogtrokutastogdijela(slika2,3).7 Sjeverno, glavno uzvišenje opkoljeno jejarkomibedemomsasvihstranaizuzevsasamejužne

6 Podaci o apsolutnim geografskim koordinatama svih nalazišta do-stupni su u Institutu za arheologiju.

7 iakojužnouzvišenjeimatrokutastitlocrt,nebismosesložilisnekimopisimalokalitetaukojimasenavodidaje„gradimaoobliknepravilnogatroukta,učijimkutovimasusenalazileobrambenekule”(Feletar1989:50).

sl.1PoložajgradištauztokpotokaGliboki(naGoogleEarthkartuucrtalaT.Tkalčec)Fig. 1 Location of small fortifications of gradište type along the Gliboki Stream (drawn into a GoogleEarth map by T. Tkalčec)

18


gdjesebedemgubiuudolinipremajužnometrokuta-stomeuzvišenju.Činiseustvaridasupostojaladvabe-demastimedaseprvibedemuočavajasnosazapadneisjevernestranetesesjeveroistočnoodglavnoguzvišenjagubi.Bedempodignutnatojzapadnojstranimoždabisenadovezaonaostatkejošjednogbedemakojijeuočendalje na sjeveroistoku, tik zapadno uz duboku prirodnu usjeklinukojasenatomedijelupružausmjerujug-sje-ver.8 Spomenuti drugi bedem na sjevernoj strani se za-ravnavauplato.Jošdaljenasjeveruočljivjejarakkojiokružujetajočuvanidiobedemaizaravnatogaplatoa,a

8 L.Dobronićspominješumskiizvorsjeveroistočnoodgrada,pajeza pretpostaviti da je usjeklina nastala uslijed djelovanja tog izvora (Dobronić1984:44).

očuvanjekružnookočitavogglavnoguzvišenjainaza-padnojstrani,opkolivšinatajnačinzapadni(prvi)bedemsvanjskestrane.iizmeđuprvogidrugogbedemanasje-vernojjestranizasebnoizdvojenjošjedanvećizaravnatiplato.Bedemsistočnestraneutojdispozicijibimoždapredstavljao drugi bedem, dok je prvi na potezu prema glavnom uzvišenju ustvari ovdje izostao. Spomenuta uzvi-šenjaglavneutvrde–sjevernoizduženoovalnouzvišenjeijužnotrokutasto–prirodnisubrežuljcikojisuprilago-đeniobrambenim(irezidencijskim)potrebama.Bedem(i)okoglavnoguzvišenjavrlosuniski(3–5m),dokgradište(glavnautvrda)doseževisinuoko25–30m,(procjenamjerenjaodsamogpodnožja).Južnotrokutastouzvišenjeneštojenižeodsjeverneglavneutvrde.Udužiniodoko35–40mizdužujesepremajugugdjegadubokijarakdi-jeli s daljnjim prirodnim brijegovima koji zamjetno nad-visuju i trokutasto uzvišenje i samu glavnu utvrdu. Iako južnotrokutastouzvišenjenijeokruženoumjetnimjarkomibedemom,zasigurnoječinilodiokompleksagradišta.Nanjemusumoglibitipopratnisadržajiglavnoj,boljebranjenoj rezidenciji na sjevernome uzvišenju. Uvrstili smo ga, stoga, u modificirani tip dvojnog gradišta.9 Opis i skiculokalitetadonijelajeiL.Dobronić,kojomprigodomnisubilizamijećeninetomopisanidetaljiuvezifortifika-cijskog sustava bedemima, ali ona donosi zanimljiv po-datak o postojanju zida od kamena i opeke na sjevernom dijelulokaliteta,odnosnoglavneutvrde(Dobronić1984:43;sl.nastr.108).Unašimobilascimausredišnjemdi-jeluglavneutvrdezamijetilismoiskopanu„sondu”kojajeotkriladiozidagrađenogodsameopeke.Naokolojetakođerbiloneštonalazaopeke,različitihdimenzija,nospomenutizidgrađenodkamenaiopekenijezamijećen.10

VećD.CsánkiusvomedjelurazmatragradOpojikažedamuseposjedprostiraonadvaselatedasuu13.st.tubiliOpojevići(Csánki1893:12).Oni,kaoi

9 Autoricajegradišteprviputaobišla2003.godinesdr.sc.Tajanomsekeljivančan.NaterennasjevodioivanZvijerac.Tomprigodomjenačinjenaskicalokaliteta(Tkalčec2004:327,sl.115),međutimkakojecrtežbionepotpun,lokalitetsuiznova2011.godineobišliivanZvijerac,NikolinaAntonićiTatjanaTkalčectejecrtežkojiseovdjeobjavljujedopunjennovimpodacima.UmeđuvremenujeupublikacijiR.Pavleša(2013:65,sl.7)tiskanamojaspomenutanepotpuna skica te sam autoru, koji me je zamolio za odobrenje korištenjaraznihmaterijalaizmagistarskograda,kaoičitateljstvu,dužnaisprikuzbognepotpunihpodatakanatojslici.

10 Uzobičneopeke,bilojeidostanalazaprepekeiliklinkera.Trisuopekeočuvaneucjelini–dimenzije:29,5×14×6,7cm;24,1×11,2×5,8cmi24,5×9,2×5,2cm.Ostalimulomcimamoglesuseizmjeriti samo debljine te eventualno širine: ? × 11,5 × 7,5 cm, ? × 10,3×6,3cm;?×?×6cm,?×?×7,8cm.Pronađenjeiulomakprepeke koja je s jedne strane sredinom bila zadebljana, a s druge stranesunanjojočuvaniostatcivezivnežbuke:dim.?×15,5×8(7,3)cm.Uočljivojedajeriječorazličitimformatimaopeke.

sl.2Rasinja-Opojgrad,tlocrtipresjeci(crtež:T.Tkalčec)Fig. 2 Rasinja – Opoj-grad, layout and cross-sections

(drawing: T. Tkalčec)

19


Bočkaji,potječuizrodaGut-Keled(Csánki1893:126).BösendorferprenosiCsánkijevepodatkeiustvarineubicirajasnoOpojgradnedalekoRasinje,većnavodikako utvrda Opoj s dva sela (Castrum Apaywara 1450.) moždaodgovaraApatovcu,kojijepočetkom14.stoljećapripadao, kako navodi, jirlejskoj prepoštiji u Zalajskoj županiji,stimedaističekakonemadvojbedasuseutomkrajuprotezaliiposjedibanaOpojau13.stoljeću(Bösendorfer1994:71).Đ.szabijevećbilapoznatapozi-cijalokalitetanasamomebrduBudimgdjese,kakokaže,vide slabi tragovi grada Opoja (ili Apaja) te napominje dajeoko1326.banOpojpokloniosvojgradtemplarima(szabo1920:91–93),pričemusesvakakopotkralapo-greškajerjeriječmoglabitio1236.godini.szabosevjerojatnooslanjanapodatakB.A.KrčelićakojikažedajebanOpoj1236.godinesagradiogradOpoj,akasnijegadarovaotemplarima.L.Dobronić,spomenuvšiovajjediniKrčelićevpodatakoveziOpojgradaitemplara,pronalazi i neke neizravne povijesne izvore koji bi mogli ićiuprilogtakvojtezi,arušenjegradapovezujes1532.godinom kada se vojska sultana Sulejmana kroz ove kra-jevevraćalasasvogratnogpohodanaKiseg(Dobronić2002:104–105).iakoseOpojgradučestalospominjeuviše povijesnih radova, tek je R. Pavleš donio detaljniji prikaz o tome kada se utvrda izrijekom spominje u povi-jesnimizvorima,atojeod1346.do1450.godineitopodnazivima Apaykeresztur ili Apaywara(Pavleš2013:63).istiautornesumnjadajebanOpojdaopodićiutvrdu,nootvara pitanje vremena njenog napuštanja za koje smatra dajemoglobitiiprije1532.godinejerseutojispravisultanhvalikakojezauzeoutvrduHerbortijuteječudnodasenebipohvaliodajezauzeoivažnijiizacijeloboga-tijirasinjskigrad(Pavleš2013:63).

Određenegraditeljskeznačajkeovajvisinskiloka-litetkojiodgovaragradištima(zemljanibedemi!)moguuvrstiti i u utvrde koje su mogle nastati na prijelazu iz

12.u13.stoljeće,aonesegotovonikadanespominjuuočuvanimpovijesnimizvorima.Čakizaburgoveko-jimajedokazanpočetakfunkcioniranjaurazvijenomsrednjemvijeku,uglavnomnemamoočuvaneipoznatepisane izvore u kojima se izrijekom spominju kao ca-stra, odnosno castrum prije14.stoljeća.Opojjekasnije,dakako, mogao preuzeti i punu funkciju jednoga burga. NapomenutćemodaisamburgMedvedgradusvomepodnožjuimazemljanibedem,štojeneobičnozajedantakav visinski burg, a moglo bi ukazivati na stariju data-ciju(ili,dakako,možeukazivatiinatodajesamogra-dilištebedemomštićenotijekomizgradnje,tj.prijenegošto je utvrda na vrhu, sa svim potrebnim obrambenim elementima, mogla ispunjavati svoju pravu funkciju, a međukojimajedantakavniskibedemupodnožjuinebibio potreban). Time bi se Opoj grad u svojoj prvoj fazi moždamogaoopredijelitiutzv.„prijelaznitipburgova”.U inozemnoj je literaturi, naime, postavljena teorija o burgovima prijelaznog tipa, koji se odnosi na burgove s kraja12.ipočetka13.stoljeća,akojiuzznačajkenovo-nastalogtipakamenogburgaimajuinekaobilježjabur-gova starije gradišne tradicije. Veliki zagovaratelj te teze opostojanjuburgovačijijeobliknastaopodutjecajemstarije tradicije fortifikacija – slavenskih gradišta jeste TomášDurdík.Premanjemusutoburgovikojiimajubedem (utjecaj starijih gradišta), a unutra imaju zidanu arhitekturu (to je utjecaj burgova visokog srednjeg vi-jeka),atipičnisuzaranijihorizontkraljevskihburgova,dakleza12.stoljeće(Durdík1991:72).Valjasvakakospomenuti da teorija o tzv. prijelaznom tipu burgova nijeopćeprihvaćena,tedamnogiautoriizrijekomističukakosunovijeanalizeirevizijeburgova„prijelaznogtipa”donijelespoznajedaovajtipburgovasasvojimnavodnotipičnimfortifikacijamaodzemljeikamenanijebiodobrodefinirantedasenemožepodupiratiteo-rija o kontinuitetu (ranosrednjovjekovne) gradišne gradi-teljsketradicijetijekom12.stoljeća(Laval,Razím2006:196–197).

Uovomeslučajunitinedovodimoupitanjemoguć-nost datacije u rani srednji vijek,11većističemotezupo-četkaizgradnjeOpojgradaurazvijenomsrednjemvijeku.TakavpočetakizgradnjepoklapaseisvremenombanaOpoja(1235.–1238.),odnosnomogućeikojedesetljećeranije. Postavlja se pitanje je li u prvoj fazi na gradištu sta-jaladrvenautvrdaipotječelizemljanibedemupravoizteprvotne faze lokaliteta. Poneki manji formati opeka prona-đeninaOpojgraduukazivalibinastarijugradnju(noopet

11 Valja istaknuti da u Registru arheoloških nalaza i nalazišta na-vedenadatacija8.–10.stoljećenemožebiti točna(Registar1997:190,br.691).KaoliteraturacitiraseradZ.Markovićaukojem,međutim,nemaspomenaOpojgradunitinjegovojdataciji(Marković1993:27),stogajeočiglednodošlodonekegreške.

sl.3Rasinja-Opojgrad,poglednaglavnouzvišenjesjužnoga (foto:T.Tkalčec,2003.)

Fig. 3 Rasinja – Opoj-grad, view of the central elevation from the southern one (photo: T. Tkalčec, 2003)

20


šireu13.stoljeće),međutimnalaziopekanisuuniformnihformatatepotvrđujuikorištenjeiukasnijimvremenima.

U Hrvatskoj burgološkoj ili kastelološkoj literaturi jošjeodvremenaĐ.szabeprisutnatezaomogućnostidasu poneki od kamenih gradova, odnosno burgova imali i svojustarijudrvenugraditeljskufazu,pričemuseapeliranarazdobljerazvijenogsrednjegvijeka,12.ipočetak13.stoljeća,dokbiprovalaMongola(1241./1242.)ustvaribilaprijelomnatočkaotkadseučestalijeodvijapodizanjekamenih(ili„tvrdih”gradova),burgovaupunomesmisluriječi.12 Na pitanje je li prvobitna utvrda na Opoju bila drvena,azdanjaodopečnihzidova(iopečno-kamenih?)kasnija,bezarheološkihistraživanjanemožemoodgovo-riti. Povijesni izvori ukazivali bi na funkcioniranje Opoj gradajošsredinom15.stoljeća,notočnovrijemepropastitakođernamnijepoznato.

3.2. Prkos – GradinaOko tri kilometara zapadnije od Opoj grada (a

oko900mjužnoodselaPrkos),sjužnestranepotokaGlibokoga,nasjevernimobroncimabrda(236mn/m)skojegsepružadobarpoglednaoko250mudaljenudo-linu korita potoka Glibokoga kao i njegov sjeverni pritok Medenjak,smještenojejošjednovisinskogradište,koje,na osnovi površinskih nalaza keramike, ima i stariju fazu naseljavanjaukasnombrončanomdobu.

Lokalitet je do sada bio potpuno nepoznat u ar-heološkojstručnojliteraturi.Nanjegasmopozornostobratilijoš2003.godineprigodompregledavanjatopo-grafskih karata ovog kraja i rekognosciranja ostalih, u literaturi poznatih utvrda. Tom prigodom dobili smo od mještana zanimljive podatke o lokaciji kraj Prkosa na kojojjenatopografskimkartamanaznačenindikativnitoponim Gradina.13Takavtoponimmože,dakako,uka-zivati i na prapovijesni lokalitet, no podaci mještana i legendeo„željeznimvratima”potaknulisunasnapret-postavku da bi to mogla biti i srednjovjekovna utvrda.14

12 O tome usporediti i u brojnim radovima dr. sc. Zorislava Horvata te u njegovoj nedavno publiciranoj sintezi o burgovima (Horvat 2014: 15-17).

13 Na Osnovnoj topografskoj karti 1:5000 toponim je zapisan ne na samojpozicijigradišta,većneštoistočnije,dokjenaTK1:25000oznaka toponima Gradina prekrila širi prostor, ali i samu glavicu brijegasastvarnimpoložajemlokaliteta.

14 Odg.JoviceGojkovića,mještaninaizVelikogPoganca,dobilismopodatakkakouselupostojipredajao„potonulojcrkvi”te„željeznimvratima”natomepodručjukojeseljacizovuGradinom.Legendaopotonulojcrkvimoždajenovijegdatuma,auvriježenitoponim Gradina ukazivao bi da se na tome mjestu nalazila sred-njovjekovnautvrda.Prirodno-geografskaobilježjabrjegovitogkrajajužnoodselaPrkosiVelikihGrabičananaddolinompotokaGliboki dozvoljavala su nam i pomišljanje o postojanju i prapovi-jesnognaselja,štosekasnijepokazaloitočnim.

Nakon što smo se 2005. godine povezali s lokalnim mje-štanimakojimajebilapoznatatočnapozicijalokaliteta,načinjenajeiprvadokumentacijaovogarheološkogna-lazišta (Slika 4).15

Lokalitetusmoprišliobroncimabrdasistočnestraneteizduženompovišenomterasomšumskimputomkojiprekoistočnogbedemaijarkavodiokosamogsredišnjeguzvišenjateprolazikrozjaraksjužnestranesredišnjeguzvišenjaiskrećedaljenazapad.središnjeuzvišenjenepravilnogjekružnogtlocrta,laganoistaknutihuglova(20×20m).sasjevernestraneprirodnuzaštitučinive-lika strmina prema koritu potoka Gliboki, dok s ostalih postoje ostatci fortifikacijskog sustava opkopima i bede-mima koji su ukopani i nasuti u prirodno brdovitome te-renu.središnjejeuzvišenjeokruženostrijustrana4–5mdubokimi7–10mširokimjarkom.sistočnestraneza-mjetanjeneštoistaknutijiiširibedem(3–5m).sjužnestranesenanjeganadovezujezaseban(bezfizičkogspoja)bedem,usamomevrhuneštouži(2m)kojiokru-žujeunutrašnjijarakisredišnjeuzvišenjeinazapadnojstrani. Na zapadu se iza bedema prostire zaravan koja je nakon15-akmetarapresječena4mdubokimidesetakmetaraširokimjarkom(moždaiprirodnimnovjerojatnoinamjernodorađenim).Daljenazapaduseterenizdu-žujeudužiniod80-akmetarasvedopadinajošvećegbrijega. Na samome sjeverozapadnome dijelu lokali-tetakaodasejošzamijećujeostatakjarkauzsamosre-dišnje uzvišenje te izvan njega nasipavanje samog ruba prirodnestrminedodatnomzemljom,čimejenačinjeni mali rubni bedem na tome dijelu. Konfiguracija ovog prirodnopovoljnogpoložaja,prilagođenoggraditeljskimradovimaiufortifikacijskesvrhedobrosezamijećujei iz doline potoka Gliboki kada to vegetacija dopušta (Slika 5). Na jednome dijelu, kod urušenog stabla na po-vršinisuzamijećeniulomciprapovijesne,vjerojatnoka-snobrončanodobnekeramike.Drugipovršinskinalazinisuzamijećeninališćemprekrivenojpovršini.iakolo-kalitetmožepripadatiutvrđenomvisinskomkasnobron-čanomnaselju–gradini, pretpostavljamo da je imao i svojusrednjovjekovnufazu.specifičnomorganizacijombedema i jarka pripadao bi tzv. potkovičastom tipu visin-skih gradištadatiranihukasnisrednjivijek,pričemuseizraz„potkovičastioblik”koristizaopisbedemaanesredišnjeguzvišenja(Tkalčec2004:246).sličanslučajpreinakegradinskogkasnobrončanodobnogvisinskognaselja u gradište u kasnom srednjem vijeku imamo i na lokalitetuČepelovac–Gradina(Tkalčec2004:72–74),a

15 Vođeputasubilig.JankovićizVrhovcasokolovačkoginjegovunukVeljkoJankovićizVelikogPoganca.OsimnjihuobilaskususudjelovaliivaniZlatkoZvijeracizTorčecaiautoricateksta.Terenski obilazak je ponovljen 2011. godine u sastavu I. Zvijerac, N.AntonićiT.Tkalčec.

21


arheološkoistraživanjebedemaijarkaizobarazdobljanastaromgraduDubovcukodKarlovcapružilojenizvrijednihinformacijaonačinimagraditeljskihfortifika-cijskihtehnikakakoukasnombrončanomdobutakoiukasnomsrednjemvijeku(Tkalčec,Karavanić,Kudelić2011).

NapodručjusjevernijeodgradištaPrkos–GradinapretpostavljasenasamomepotokuMedenjakumeđaizmeđudvajusrednjovjekovnihposjeda,tj.izmeđuza-padnijeg posjeda Herbortije sa sjedištem u današnjem VelikomPogancuiistočnijegvećegRasinjskogvlaste-linstva,kojemujepripadaoiOpojgrad.JužnugranicutihposjedačiniojepotokGliboki,usrednjemvijekuna-zivanRasinja(Pavleš2013:53–83),međutimnapodručjugdje se nalazi lokalitet Prkos–Gradina Rasinjsko je vla-stelinstvo,premaPavlešovimistraživanjimaobuhvaćaloipodručjejužnoodpotokaRasinje,odnosnoGlibokoga(Pavleš2013:82,Karta9).sobziromnasamgranični(ivisinski)položajgradištaGradine,možemolieventualnopomišljatidabitogradištemoglobitiprvobitnoutvrđenosjedišteposjedaHerbortije(iz13.i14.stoljeća),kojesekasnijepreselilonanižukotu,napozicijunizinskoggra-dišta Gradine u Velikom Pogancu? Vjerujemo da bi ar-heološkaiskopavanjamoglapružitipreciznijudatacijugradišta Prkos–Gradina.

sl.4Prkos–Gradina,tlocrtipresjeci(crtež:T.Tkalčec)Fig. 4 Prkos – Gradina, layout and cross-sections (drawing: T. Tkalčec)

Sl. 5 Prkos–Gradina, pogled na lokalitet od sjevera iz doline Glibokoga(foto:T.Tkalčec)

Fig. 5 Prkos – Gradina, view of the site from the north, that is from the valley along the Gliboki Stream (photo: T. Tkalčec)

22


3.3. Veliki Poganac – GradinaidućidolinomGlibokogadaljepremazapadu,nauda-

ljenostiodneštovišeodčetirikilometaraodlokalitetaPrkos–Gradina, nailazimo na gradište Veliki Poganac–Gradina(Registar1997:201–202,br.748).16

Gradištesenalazioko1kmjužnoodsredištasela,nablagoj padini brijega na ap. vis. od 211 m n/m, 250-ak m sjevernije od potoka Gliboki, odnosno oko 500 m sjever-nije od visinskog gradišta Šanac. Indikativan toponim gra-dinaočuvanjekakoupredajamameđulokalnimstanov-ništvom tako i na osnovnoj topografskoj karti na kojoj je geodet ucrtao i tloris samoga gradišta (Slika 6). Lokalitet je danas zarastao u šumarak i trnje. Nizinsko gradište sa-stojiseodsredišnjeguzvišenjakvadratičnogoblika(40×40m)inaglašenihuglova(štomoždaukazujenautvrđi-vanjeuglovakulama),okruženogjarkomširokim10–13m.Oko2,5mdubokijarakrelativnojedobroočuvansasvihstrana,dokjebedempriličnosniženoranjem(slika7). Na zaravni središnjeg uzvišenja u nepravilnoj konfigu-racijiterenajasnosulučivitragovizidanihstruktura.Napovršinisepronalazeulomciopekeikamena,kaoivećikomadi„šamota”,tj.zapečenezemljeteželjeznetroske.Nauvidsamdobilainekenalazekojisupronađeninasa-momelokalitetu,analazesekodvlasnicezemljišta.Riječje o ulomcima kasnosrednjovjekovnih ili ranonovovje-kovnih(15./16.stoljeće)keramičkihposudateveretonu,tj.vrškustrelicezasamostrijelkojisemožejednakoda-tirati.Prigodomobilaska,naoraniciistočnouzsamogra-dištetakođersuzamijećeniulomcikasnosrednjovjekovnekeramike.

Upovijesnimizvorimanaovomepodručjuspominjese srednjovjekovna Herbortija (Herborthya)okočijetočneubikacijesedugovodilarasprava.BösendorferzaHerborthyukažedajetomjestokojejeležalouzRasinjuidajepripadaloobiteljiOslić(Oslfi,Ostfi,Osth) koja redovito nosi nadjevak de Herbortya. Posjed Herborthyaseprviputaspominje1253.godinepadouprvadesetljeća16.stoljeća.Poženskojlozimjesto

16 Autorica je lokalitet obilazila u desetak navrata od 2002. do 2015. godine, u suradnji s I. Zvijercem, Nebojšom, Ankom i Jovicom smoljanović,Z.TkalčeciN.Antonićtejenalokalitetvodilaidrugestručnjakeizainteresiranepoklonikepovijestiiarheologije.Zapomoćprimjerenjulokalitetalaserskimdaljinometrom,kojejeobavljeno2003.godinekakonaovomegradištutakoinagradištuŠanac,zahvaljujemsvojojmajciZvjezdaniTkalčec.

saželjomdaostanuzabilježeni,dodatćemoovdjeipodatkene-vezaneuztemurada,akojenamje2002.godinedalagđaAnkasmoljanović(tadastara80godina).Osvrnulasenanalaz„posudesnovcem”kodizvoraLojanovac(Trojanovac)kodselaDugeRijeke,rekavšidaje„kravanogomupalauposudu”.Također,napoložajuzvanomJelinberekNebojšinamajkajekaomalakopa-jući„priličnodubokougljennašlaiglu”.

sl.6VelikiPoganac–Gradina(Državnageodetskauprava, TK1:5000,Koprivnica13)

Fig. 6 Veliki Poganac – Gradina (State Geodetic Administration, topographical map at 1:5000 scale, Koprivnica 13)

Sl. 7 Veliki Poganac – Gradina, tlocrt i presjek (crtež:T.Tkalčec)

Fig. 7 Veliki Poganac – Gradina, layout and cross-section (drawing: T. Tkalčec)

23


je oko 1470. g. pripalo obitelji Pogan de Chebe koji su krajem Korvinove vladavine imali i kaštel u Oslovcu iliHerbortyi (Bösendorfer 1994: 71).Neki autoriHerbortijusmještajuuPoganac(Heller1978:186),doksu je drugi povezivali s Ivancom Ludbreškim (Kancijan 1984:247–248)iliGoricomkodKuzminca(Brdarić1994: 90–91). U novije vrijeme provedena povijesno-topografskaistraživanjaukazalasunaubikacijusre-dišta uprave posjeda u Veliki Poganac, s time da je po-sjedobuhvaćaoipodručjeivancaLudbreškogscrkvomsv.ivana(Pavleš2004b),aističesekakospominjanjeutvrđenogsjedištanaposjeduHerbortijepotječetekizkasnijihvremena,početkom16.stoljeća,novjerojatnojeimanjeovakveveličineimaloutvrduiuranijimsto-ljećima(Pavleš2013:58).R.Pavlešdirektnopovezujetaj kaštel iz povijesnih izvora s Gradinom kod Velikog Poganca,noističekakobitekarheološkaistraživanjamoglaisključitiimogućnostdajeovajlokalitetmoždabilaikasnijakrajiškautvrda(Pavleš2013:58).Ukolikouzmemouobzirspecifičanobliksredišnjeguzvišenja,laganokvadratičnogtlocrta,okruženogdubljimjarkomi vrlo niskim bedemom, kao i površinske nalaze s loka-liteta, gradište bismo zaista mogli povezati s razdobljem samogkraja15.ipočetka16.stoljeća.Nadalje,kakojerazdobljeodbarem50-akgodinaizmeđumogućegpre-stanka egzistencije kaštela Herbortije, za koji se navodi dajestradaoprigodompovratkasultanovevojske1532.godine(Pavleš2004b:19;2013:58)ikrajiškogkaštelauPogancu, koji se spominje kao Pogancz castellum 1580.godine,a1598.godinekaouništenikaštelPoganac(Pogancz castellum dirutum)(Heller1978:186),vrijemeukojemjeistipoložajmogaoiznovabitiiobnovljen,nijeisključenodajeupravogradišteGradinauVelikomePogancu ustvari jedan te isti lokalitet. Napuštanje kasno-srednjovjekovnogplemićkognačinaživotauutvrdama,tenjihovepreinakeuisključivoprotuturskeutvrdepo-znato je i na drugim lokalitetima, a eklatantan primjer pružajuarheološkaistraživanjakasnosrednjovjekovnoggradištaGradineuGudovcu(Jakovljević,Tkalčec2004;Tkalčec2005).

istaknimojošičinjenicudaseimeposjedaHerbortija,kojeseprviputaspominje1253.godine,možepovezatisknezom(županom)Herbortom,sinomknezaOslakojije1248.godinedobioposjedRazna uz potok Rasinju (Pavleš2013:53).JelinaistomemjestuuVelikomPogancu-Gradinibiloistarijeutvrđenozdanje,bezar-heološkihistraživanjanemožemoznati,aotvaramomo-gućnostdabiprvobitnoutvrđenosjedišteHerbortije,prijeizdvajanja posjeda iz Rasinjskog vlastelinstva, moglo biti inapoložajugradištaPrkos-Gradina,jersuza13.stoljećeza takve vrste lokaliteta, ukoliko to prirodno-geografska obilježjakrajadopuštaju,biranipovišenipoložaji,anenizinski.

3.4. Veliki Poganac – ŠanacVisinsko gradište Veliki Poganac–Šanac smješteno je

ušumiZladovooko500mjužnijeodGradineuVelikomPogancu,navisokomobronku(223,4mn/m)kalničko-prigorskihpobrežjakojisepremasjeveruspuštajuudo-linu potoka Gliboki.17 Ono je poznato arheološkoj zajed-nici(Registar1997:202,br.749),međutimustručnojseliteraturirijetkospominje(Kolar1976:113–114).Gradištekružnogoblika(poneštonaglašenihuglovakojinagovještajučetvrtastioblik;promjer35–40m)okruženojedo5mširokimjarkomtebedemom.Bedemjevisokdo1,5m,novećimdijelomjerazvučen(slika8,9).Napovršini,prekrivenojšumskimhumusomilišćemnisuzamijećenipokretniarheološkinalazi,tekpokojiulomakkamenabeztragažbuke.ipak,nazapadnomdijelusre-dišnjeguzvišenjagradištapostojiovećiiskopukojemsenaslućujetragkamenestrukture.

Prilaz gradištu je s povišenog terena s jugoistoka. Očitojenekaprometnakomunikacijamoralatećijužnood gradišta (u pravcu istok-zapad, odnosno paralelno sa sjevernominižomprometnicomuzkoritoglibočkogpo-toka.Naopisanomjužnijempovišenomdijeluidanastimpravcem vodi šumski put, a nekoliko stotina metara za-padnijepostojitradicijaio„rimskojcesti”.18

OpisujućiarheološkelokaliteteuokoliciKoprivniceSonja Kolar se dotaknula i Gradine u Velikom Pogancu, kojomprigodomjetakođerzamijetilanaistočnojoraniciuz sami lokalitet površinske nalaze keramike te ih dati-ralau15.stoljeće,azatimdajeopisbrda„Šanac”ušumiZladovo,rekavšidasenabrdu„nalazetragovikasnijihutvrđenja,alijeonosvakakoimalostrateškiznačajiuprošlosti”(Kolar1976:114).iztogbisedalozaključitida ga datira još kasnije nego Gradinu u Velikom Pogancu. Novjerojatnijejeautoricapodizrazom„tragovikasnijihutvrđenja”aludiralaopćenitonakasnisrednjivijekže-lećiistaknutiovajpovoljanpoložajnaobronkustrmogabrdakaopotencijalnomjestoodstrateškogznačajaiu

17 ZapomoćpriobilascimalokalitetazahvaljujemivanuZvijercuiJoviciGojkoviću,adipl.ing.šum.DavorinuRodeku,dipl.ing.šum.KrunoslavuAračuidipl.ing.šum.g.Davoru(izVaraždina,prezimenažalostnemamzabilježeno)zahvaljujemnasnimkugra-dištatotalnomgeodetskomstanicom.ipak,učlankuse,zbogde-talja,objavljujecrtežnačinjennaosnoviizmjerelaserskimdalji-nometrompričemujepomoglaZ.Tkalčec.

18 JovicaGojkovićodveojei.ZvijercaiT.Tkalčecna„starurimskucestu”namjestogdjeonausmjerujug-sjeverpresijecavrhjednogaodbrjegovakojičinedominantnopobrežještosesjužnestranenadvijanaddolinompotokaGlibokipratećinjegovtok.Premanje-govimrječima,seljacisujošuprvojpolovini20.st.imaliobavezuodržavatitajput.NedalekopotokaGlibokiJ.Gojkovićjezamijetiouzcestu„betonskestupove”kojedanasprekrivazemlja.Možemolipomišljatinakamenerubnikecesteiličakmiljokaze?

24


starijimarheološkimrazdobljima.Ukonačnici,takavpri-mjer imamo i na samome lokalitetu Prkos–Gradina gdje je za kasnosrednjovjekovno visinsko gradište izabrana po-zicijanekadašnjekasnobrončanodobnegradine.NaŠancunema površinskih nalaza koji bi ukazivali na prapovijesni horizont, a jednostavnijim tlocrtnom i samom pozicijom napovišenompoložaju,reklabihdajeovogradištestarijeod nedaleko udaljene Gradine u Velikom Pogancu. Ipak, bezarheološkihistraživanjatonemožemosasigurnošćutvrditi. Lokaliteti, istina, mogu biti i istovremeni tijekom čitavogilidijelanjihovogtrajanja,atadbiseočekivalodasuimvlasnicirazličitiplemići.ipovijesnaistraživanjapo-tvrđujupotokGlibokikaomeđuposjedaizmeđusjevernogposjedaHerbortijeijužnogposjedaPowsahegh. R. Pavleš sumirajućiprethodnamišljenjaoubikacijižupnecrkvesv.Martinain Kopino i posjeda Powsahegh, koji je u povi-jesnimizvorimautomoblikuinekiminačicamazapisanod1439.do1541.godine,19donosidetaljneanalizemeđai ukazuje da se posjed PowsaheghprostiraonapodručjudanašnjihselaMaliPoganac,Botinovac,MaliGrabičani,PrnjavoriGrdak,anaposjedujebilažupasvetogMartinade KopynakojulocirauMaliPoganac(Pavleš2006:5–7).Pavlešnavodidanijepoznatojeliposjedimaoiutvrđenosjedištenotonijeisključeno,akaopotencijalnelokaliteterazmatra upravo gradište Veliki Poganac–Šanac, zatim po-ložajsnalazimasrednjovjekovnoggrađevinskogmateri-jalakrajselaGrdak,aosvrćeseinatoponim„Gradina”koji je zamijetio na topografskoj karti zapadno od sela Vrhovac (a što je ustvari gradište Prkos-Gradina, kako

19 Kao possesio Posagegh 1439.g,possesioPowsyn Wrh 1459. g., Powsahege possesio alio nomine Kopyna-zenth-Marthon 1465. godine,itakodalje(Heller1978:190,usp.iPavleš2006).

smouovometekstupokazali).Zapotonjimusečinidajepredaleko da bi imao veze s imanjem Powsahegh (Pavleš 2006:8).NaosnovipoložajaitlocrtagradištaŠanac,kojibi, kako sam navela, ukazivali ne na razdoblje izmaka srednjegvijekaipočetakanovogvijeka,većnarazvi-jenisrednjivijekisamipočetakkasnogsrednjegvijeka,usudilabihsepredložitidajeŠanacmoglobitiutvrđenoplemićkosjedišteiz13.i14.stoljeća.Naime,posjedPowsaheghjedobioimepožupanuPousi za kojeg povi-jesni izvori daju podatke da je 1267. godine dobio neku povlasticu za imanja Urbona, Cherova berda et Rachina. Oko tih i drugih imanja vodili su parnice i njegovi na-sljednicidoupočetak14.stoljeća.Pavlešnavodidaljekako se vjerojatno ovo Pousinoimanje,kojesetakođerzvalo Rasinja kao i druga imanja na Rasinjskom vlaste-linstvu(iHerbortijasenasličannačinizdvojila),kasnijenazvalopožupanuPouši,kakobiserazlikovalooddrugih(Pavleš2006:6).ističemiindikativnoznačenjesamogimena Powsahegh koji, kako je Pavleš istaknuo, pred-stavljamađariziranioblikimenaposjedakojinahrvat-skomznačiPovšinbrijegiliPovšinobrdo(Pavleš2006:8),avidimoilatiniziranuhrvatskuverzijuzapisanu1459.godine – kada se spominje posjed Powsyn Wrh (Heller 1978:190).Takavbinaziv,kojimseističebrdo–vrh–brijegžupanaPouše,svakakomogaoukazivatinaneko

sl.8VelikiPoganac–Šanac(Državnageodetskauprava,sjeverozapadnaHrvatska,snimak3110,niz02-131)

Fig. 8 Veliki Poganac – Šanac (State Geodetic Administration, North-west Croatia, image 3110, series 02-131)

sl.9VelikiPoganac–Šanac,tlocrtipresjek(crtež:T.Tkalčec)Fig. 9 Veliki Poganac –Šanac, layout and cross-section


25


znamenitijezdanje,dakleutvrđenigrad,kojibipakpolo-žajemnabrdumogaoodgovaratigradištunaistaknutombrdu Šanac. Na osnovi iznesene tipologije morfoloških itopografskihznačajkiŠancamožesepretpostavitidanijeegzistiraokrajem15.ipočetkom16.stoljeća,kadajeuobičajenodaseutvrdeopetspuštajuunizinu,stogabiutvrđenosjedišteposjedaPowsahegh iz kasnijih vremena (1495.–1541.),ukolikojepostojalo,valjalotražitinadru-gome mjestu. Postavljene teze o izgradnji gradišta Veliki Poganac–Šanacu13.st.iizostankunajmlađihkasnosred-njovjekovnih i novovjekovnih slojeva, dakako, valjalo bi provjeriti arheološkim iskopavanjem.

4. Gradišta uz tok rijeke Glogovnice

4.1. Osijek Vojakovački-MihaljArheološkonalazišteMihaljsmještenoje1,8km

zračnelinijesjeveroistočnoodselaOsijekVojakovačkinaistočnojterasibrdaMihalj(oko240mn/m)(Registar1997:185–186,br.667).sastojiseodutvrdekojanadvi-suje usku dolinu toka Glogovnice, te još dva, zapadnije na povišenojterasi,kamenomzidanaobjekta(jedankružnogtlocrta,adrugi–crkva,laganoizduženogtlocrta),čijisetragovi tek naziru u konfiguraciji terena, a vjerojatno je riječoobjektimasakralnenamjene.Omihaljskomarhe-ološkom kompleksu razmotrene su razne teze temeljene napovijesnimistraživanjimaitopografskimkarakteristi-kama te površinskim nalazima na samome terenu, stoga ćemouovomeraduiznijetitekopćepodatkeosamomegradištu(Tkalčec2007).20Arheološkaistraživanjaplani-ranasuu2018.godini,anjimabismomoglidobitiod-govor na brojna pitanja u vezi karaktera i preciznije da-tacijesamogakompleksa.Podloguzataistraživanjadalasunamigeofizičkaistraživanjaprovedenanalokalitetu2017.godine,kojimasuzamijećeniitlocrtitemeljazi-danihstrukturanevidljivinasamojpovršiniterena,međukojimaseističenalazvišećelijskeprostorije(moždakrilasamostana?)ispodnaterenuvidljivekružnekamenomzidane strukture.21

Utvrda pripada tipu visinskih gradišta potkovičastog oblika.središnjeuzvišenje,kvadratičnogtlocrta,zao-bljenihrubova(30×25m),okruženojedubokimjarkom

20 Unavedenomeradudonosiseiprikaztijekadosadašnjihistraži-vanjatepopissvihsuradnikakojisupomogliumjerenjučitavogkompleksa totalnom geodetskom stanicom, stoga se to ovdje ne ponavlja.

21 istraživanjajeproveoinstitutzaarheologijupodvodstvomautoriceteksta,ausuradnjisprof.dr.sc.BrankomMušićem(Filozofskifa-kultetsveučilištauLjubljani/Gearhd.o.o.,Maribor),arezultatićebitiobjavljeniučasopisuAnnales Instituti archaeologici2018.g.

ibedemomsasjeverne,zapadneijužnestrane(slika11).Naistočnojstraninemabedema–lokalitetjebranjenpri-rodnom naglom strminom brda te se s tog strateški po-godnogpoložajapružaodličanpoglednaduskudolinuGlogovnicekojomsutijekomrazličitiharheološkihraz-dobljateklekomunikacijeprekoistočnihobronakakal-ničkoggorja,povezujućinatajnačinsjevernijeijužnenizinske predjele. Kao što je spomenuto, ta je komuni-kacija morala predstavljati sjeverni odvojak od one koja je potokom Gliboki od Rasinje vodila prema Apatovcu i DonjojGlogovnici.

U poznatim povijesnim izvorima ne spominje se niti pretpostavljenacrkvasv.Mihovilanitisamautvrda,me-đutimčinisedasekompleksprostiraonapodručjusred-njovjekovnogposjedaCerovobrdo,22 ukoliko nije pred-stavljao zaseban posjed vezan uz prepozituru nekih redova ilisamostanaizvanZagrebačkebiskupijeisrednjovje-kovneKriževačkežupanije(zasadaimamosamonaznakeo tome da je pripadao nekim crkvenim redovima Zalajske županije).ToponimCerouo berdo (sasvojiminačicama Czerowa borda, nazivom sela Chalaborda na istoimenom posjedu itd.) prvi se puta spominje u ispravi 1225. godine, tedalje1244.,kadaseopisujuimeđeposjeda,zatim1380.,kada se unutar posjeda navode sela Osegh i Golgoncha s po 19 selišta, zatim osam selišta na brdu Oztrum, te po četiriselištauzcrkvusv.NikoleiuzpotokSemechech. U istoj se ispravi navode neke alodijalne zemlje, konkretno spomen livade kraj kurije jednog od vlasnika (Nikole od Orbone) te livada zvana Remeterete (Pavleš 2004a: 42). Ovdje su nam indikativni podatci o postojanju kurije, kao iolivadičijinazivsugerirapostojanjecrkvenihilipusti-njačkihredova.ArheološkijošuHrvatskojnijedokazanotrebamoliočekivatidaselokalitetkojiseukasnosrednjo-vjekovnimspisimaspominjekaokurijaočitujenaterenukaoutvrđenomjestofeudalnogposjednika.

Na osnovi preliminarnih razmatranja, sakralni (i sa-mostanski?)kompleksnaMihaljudatiravjerojatnovećod13.stoljeća(asvakakood14.stoljeća),anaosnovitlocrtagradištapretpostavljasedajeonomoždanaknadnopodi-gnuto te je egzistiralo još krajem kasnog srednjeg vijeka u15.stoljeću,nobudućimarheološkimistraživanjimatekpredstoji potvrda te teze.

Ovajzanimljivkalničkikrajukojemsuidanasoču-vaninekisrednjovjekovnitoponimispočetka13.stoljeća,poputbrdaGradeckojesenalaziodmahnasuprotMihalju,kao i Oštrog brda,23 blizina posjeda viteških redova (tem-

22 Omeđamaposjedadetaljnou:Pavleš2004a.23 Gradec i Oštro brdo spominju se vrlo rano u povijesnim izvorima,

atoponimisuimočuvanidodanašnjihdana.NaGradecu,utomeoblikuspomenutomvećprijeprovaleMongola,zasigurnojesta-jalautvrda,štopotvrđujuispomenizemljanihnasipaupovijesnimizvorima.Nalokalitetu,međutim,nisuzamijećenizemljaninasipi,

26


sl.10PoložajgradištauztokrijekeGlogovnice(naGoogleEarthkartuucrtalaT.Tkalčec)Fig. 10 Location of small fortifications of gradište type along the Glogovnica River (drawn into a Google Earth map by Tatjana Tkalčec)

sl.11OsijekVojakovački–Mihalj,tlocrt,3Dortogonalnaprojekcija(snimakiobrada:T.Tkalčec)Fig. 11 Osijek Vojakovački – Mihalj, layout, 3D orthogonal projection (image and precessing: T. Tkalčec)

27


plara i ivanovaca) te sepulkralaca, kao i sam arheološki kompleksMihaljmotivirajunajoščvršćusuradnjuar-heologaipovjesničara,kojomjejedinomogućedubljezadrijetiuvelomintrigantnihtajniobavijeniapatovačko-glogovničkisrednjovjekovniprostor.

4.2. Donja Glogovnica – gradište na položaju crkve Uznesenja Blažene Djevice MarijePrirodni brijeg na kojem je podignuta crkva

UznesenjaBlaženeDjeviceMarijeuDonjojGlogovnici,sdobrommogućnošćunadgledanjaistočnedolinerijekeGlogovnice,prilagođenjeunekomsegmentukasnogsred-njegvijekapotrebamautvrđenja.Kvadratično,središnjeuzvišenje, istaknutih zaobljenih uglova (kula) dimenzija je 58×58m(mjerenosredinomgradišta),odnosnosjevernastranicasnajdaljimtočkamaiznosioko67m.Okruženojebedemomširine12midubokomjarkom(širinedo23m,dubinaoko10mnasjevernojstrani)kojisunaistočnoj,strmoj strani brijega izostali te time daju utvrdi otvoreni, potkovičastioblik(slika12).Bedemijaraknajboljesuočuvaninasjeverozapadnojisjevernojstrani,dokjejužnastranaporavnata(Tkalčec2004:79–83).

OGlogovnicisupovjesničariipovjesničariumjet-nostinapisalimnoštvoradova,kojiseuovometekstunećecitirati,apregledjedonijetiučlankuAntonijeOrozuovomebrojučasopisaCris, u kojem autorica daje i analizu pokretniharheološkihnalazaizarheološkihistraživanjakojajenalokalitetuprovodioGradskimuzejKriževciprije dvadeset godina. Kako arheološki pokretni nalazi na prostoruokootkrivenogkamenomzidanogvišećelijskogzdanjakojiseprotežesjevernookomitonacrkvuuka-zujunarazdoblje15.teeventualnopočetka16.stoljeća,valja i samo gradište promatrati u kontekstu tog razdo-blja,ačemubiiodgovaraonjegovčetvrtastiobliksre-dišnjeguzvišenjaiokruženpotkovičastomdispozicijomjarka i bedema. Izrijekom se utvrda i kaštel u Glogovnici navodi 1500. godine kao castellum Golgocensisi1543.godine kao Galgoncza fort(Heller1978:71).PrvobitniDomus sepulkralacavaljalobimoždatražitijužnoodsame crkve,24dokbiostatcivišećelijskogzdanjamoglipripadati kasnijem samostanu bilo sepulkralaca, koji su Glogovnicudržaligotovo250godina,bilozagrebačkihprepozitaizdrugepolovine15.ipočetka16.stoljeća.Jelibašriječovišećelijskomezdanjusamostanskogka-raktera ili kaštelu podignutome nevezano uz eventualno

niti fortifikacijski oblici koji bi ga svrstali u lokalitete tipa gradište. Zamijećenisunanekimdijelovimaostatcikojinalikujunasipima,međutimnjihovastrukturajegrađenaodkamena(Tkalčec2007:461). Za toponime Gradec, Oštro brdo i dr. u povijesnim izvorima vidiiPavleš2004a:36–38.

24 OtomeusporeditiiistraživanjapovijesnihizvorauHrvatskomdržavnomarhivu–rukopisIsusovački samostan Zagreb, kut. II, fasc. 6, br. 28, koja je proveo Z. Homen (Homen 2000: 51).

postojanjeprethodnogsamostanajužnoodcrkve,nemo-žemosasigurnošćureći.Nosvakakojepretpostavkadasu danas prepoznatljivi fortifikacijski graditeljski elementi kojiovajpoložajsvrstavajuuvisinskogradištepotkovi-častogtipadodaniukasnijojfaziegzistencijelokaliteta,vjerojatnovezanouzpotrebepodizanjakaštelaiutvrđi-vanja crkvi i samostana uslijed nemirnih vremena opa-snosti od Osmanlija. Je li crkva i samostan i u vrijeme opasnostiodMongolamoglabitiutvrđena,nijenampo-znato,noovakavoblikutvrđivanjakarakterisičanjezakasnija vremena.

Navestćemoovomprigodomipodatkeonovoot-krivenoj,ustručnojliteraturidosadnepoznatojutvrdiCubinec–Gradina,kojasenalazioko3kmjužnoodKriževacaikilometarzapadnoodselaCubinec.Lokalitetse nalazi u šumom obraštenom nizinskom krajoliku oko 200mblagojugoistočnoodtočkesutokapotokaKoruškeuGlogovnicu,napodručjugdjerijekaGlogovnicasvojimsrednjimtokomstvaraširokudolinuublagobrežuljkastojokolici.samopodručjeuzkoritorijekeidanasjebarovitoimočvarno,međutimnaširemprostoruiblagimpadi-namaurekognosciranjimaneštojužnijihpodručjazami-jećenajegustanaseljenosttijekomprapovijesti,srednjeginovogvijekasizuzetkomlokalitetaizantičkihrazdoblja

sl.12DonjaGlogovnica,tlocrtipresjekgradišta(crtež:T.Tkalčec)Fig. 12 Donja Glogovnica, layout and cross-section of the fortification


28


ukojimase,zanimljivo,topodručjenijeuvećojmjerikoristilo za naseljavanje.25 Zbog podvodnog terena pro-metnicesumogle,naime,tećiineštovišimkotamauzGlogovnicu.Unovijejevrijemeglogovničkaudolinaza-sigurnomanjemočvarnazbogumjetnihregulacijavodo-toka,tejeneštoistočnijeuzsamilokalitetpredkojugo-dinuizgrađenaibrzacestapremaKriževcima.26

LokalitetzvanGradinastručnjacimajedosadbione-poznat, a poznat je lokalnom stanovništvu po predajama o Turcima,vezanimauzovajpoložaj.27Naterenuseočitujekaonepravilnokružno,blagoizduženouzvišenje(promjeraoko 55 m) koje nadvisuje okolni nizinski teren za oko 1,5 m.Nijeokruženozemljanimnasipom,odnosnobedemom,aprinjegovupodnožjuteksenaslućujedajemoždabiloopkoljenoplitkimopkopom.Desetakmetaraistočnijeuzuzvišenjedanastečepotok,aisjevernoodutvrde(?),naudaljenosti od kakvih 60 m zamjetan je ili umjetni jarak ili korito nekog potoka. S obzirom na indikativan toponim očuvanusjećanjulokalnogstanovništva,tepredajeoneka-dašnjem„gradu/dvorcu”natomemjestu,kaoisobziromnaumjetnopovišenouzvišenje,zasigurnojeriječoarhe-ološkomelokalitetu,moždakakvojnizinskojplemićkojiliprotuturskoj kasnosrednjovjekovnoj ili ranonovovjekovnoj utvrdi.Površinskinalazipodšumskimlišćemnisuzamije-ćeni,apovijesnaiarheološkaistraživanjanisujošpoduzetateseoovomepoložajunemoževišepunoreći.

Napomenimo i to da su kasnosrednjovjekovna gra-dištapronađenai15-akkilometarajužnoijugoistočnoodKriževaca,nooonomekodselaMajur(BelovargradiliTurskigrad)većjepisanoučasopisuCris(Tkalčecetal.2007:12–15,sl.4),dokćegradištesjeverozapadnoodselaFarkaševac(Zvonik–Dvorna;Tkalčec2004:233–235,321,sl.81,82,85)bititemomzasebnogarada.

25 VišeotomeuLožnjakDizdar,Tkalčec2014iTkalčec,LožnjakDizdar2015.

26 Gledano s brze ceste, lokalitet se nalazi zapadno u šumi upravo na mjestu gdje se s istoka brzoj cesti nalazi veliko industrijsko postrojenje.

27 Nalokalitetmeupozorilateuožujku2017.godineiodvelagđaKatarinaDubravecizCubinca.Kaodijete,prije50-60godinaovamo je dolazila sa svojim djedom. U razgovorima bake i djeda čulajelegendudasuuvrijemeturskihopasnostimuškarciišliurat,aženeostalečuvatitajdvorac,grad,kojegsukasnijezvaliGradina.ženesuspasilegradodTurakatakoštosunaštapovestavljale od konoplje platno (turjača)itakonapravilelučitenagehodalesazapaljenomvatrom.Nadalje,gđaDubraveckažekakoječuladasupastiriuPrvomsvjetskomratuvidjelidajenetkoušumiišao na ispašu te su vidjeli da se iz zemlje nešto puši. Poslije su tu kopali te su našli neku sliku. Vjerojatno je to tu negdje bilo, no ne znajelibašnaGradini.Također,gđaDubravecnemožeznatijeliriječbilaosliciilikamenu,nosjećasepričedajetopotombilougrađenoucrkvusv.MihovilauPoljani.

5. Zaključna razmatranjaU radu smo donijeli nacrtnu i opisnu arheološku do-

kumentacijunekolikolokalitetaukriževačkomepotkal-ničkomkrajukojiodgovarajuarheološkimlokalitetimatipa gradište,tenaosnoviočuvanihiobjavljenihpovi-jesnihizvora,zaonezakojejetobilomoguće,poku-šali ih povezati sa srednjovjekovnim posjedima i ple-mićimakojisuihdržali. Zatajtiputvrđenihlokalitetakarakterističanjesustavobranezemljanimbedemima.Javljaju se u razvijenom srednjem vijeku i odraz su specifičnihdruštvenihprocesasrednjovjekovnogfeu-dalnog društva. Paralelno s njima u istom se razdoblju javljaju i kameni burgovi, podignuti mahom na povi-šenimpodručjima(gdjegodjetoprirodnikrajolikdopu-štao). Pravo izgradnje burga prvenstveno je imao kralj, apotominjemunajbližaaristokratskaelita,kojasije,ukonačnici,svojimfinancijskimmogućnostimamoglai priuštiti takve zahtjevne graditeljske djelatnosti. S vre-menomplemstvosveučestalijepodižeburgove,naštoje poticano i od samog kralja poslije stradavanja i opa-snostiodMongola.Takvakraljevapolitika,ukojojondajepravogradnjeburgovaplemićimapočivalajenatežnjizautvrđivanjemprostorapunktovimaizkojihsusigurnostkraljevstvaosiguravalinjegovibliskipodlož-nici, no s druge strane posredno ukazuje i na slabljenje kraljevemoćikojajenaročitodošladoizražajauka-snijim razdobljima kasnog srednjeg vijeka. Izgradnja pak gradišta ne zahtjeva tolika financijska ulaganja kakva su potrebna za podizanje i manjega burga te su sitakvepothvatemoglipriuštitiiplemićinižegaranga.Podizanjetihmanjihutvrđenihsjedištaplemstvanijepo-vezanoskraljevskomdonacijom,većjedodjelatakvihposjedabilauvećojkorespodencijisdvadrugačimbe-nika – familiaritas iženidbeneveze.Pratećipovijesneizvoreiz13.i14.stoljećaioovdjeprikazanimlokali-tetima (npr. posjedi Herborthya i Powsahegh), vidimo kakojenasljednopravo(posinovima)biloključnouprijenosuvlasništvanadposjedom,aputemženidbenihveza(kćeri)posjedmožeprijećiiuvlasništvunekogdrugogplemićkogrodailigrane(primjer–Herbortija1470. godine dolazi u posjed obitelji Pogan de Chebe). svakakobivaljalopretpostavitidasutiplemićkiposjedi(upitnojesamodalinužnoisvi)imaliisvojeutvrđenosjedište.Naosnovidosadašnjiharheološkihistraživanjagradišta,možemokazatidasuprvapodizanapočetkom13.stoljeća(eventualnovećkrajem12.st.),npr.arheo-loškiistraživanovisinskogradištesvetaAna–Gradina(Tkalčec2011)inizinskogradišteTorčec–Gradićuko-privničkojPodravini(sekeljivančan,Tkalčec2004),nizinska gradišta u Farkaševcu Samoborskom (Kušer 2004)iDomašincuuMeđimurju(Krmpotić,Janeš,sekulić2017).Onjimauglavnomnemaočuvanihpi-sanih povijesnih zapisa, a na osnovi njihovog velikog

29


brojatemanjegznačaja,netrebanitiočekivatidajekraljbio upoznat s podizanjem svakoga od njih. Gradišta su sepodizalaiukasnomsrednjemvijeku.Ovdjećemosamospomenutionačijisupočeciizgradnjearheološkidokazaniu15.stoljeću–npr.gradišteGrubišnoPolje–šumaObrovi(Tkalčec2016)iliGudovac–GradinakodBjelovara(Jakovljević,Tkalčec2004;Tkalčec2005).U sjevernoj Hrvatskoj veliki broj ove vrste lokaliteta, aposebicenapodručjusrednjovjekovneKriževačkežupanije,ukazujeujednoinavelikibrojplemstvaitoonog koje si nije moglo priuštiti izgradnju tvrdoga burga. Takvaslikaodgovaraispoznajamapovjesničaratejeuveden i izraz zemlje brojnog plemstva, koji se odnosi navišeeuropskihzemalja,ameđukojimaiUgarsko-Hrvatsko Kraljevstvo, te u kojima je plemstvo, organizi-ranonatemeljurodova,predstavljaloznačajandruštvenislojkojiseočitujeiuvisokompostotku(od1,5pačakdo 10%) udjela plemstva u cjelokupnom stanovništvu (Karbić1998:73).TajjepostotakzapodručjeUgarsko-Hrvatskog Kraljevstva, pa prema tome i srednjovjekovne Križevačkežupanije,znatnovišinegouzemljamakr-šćanskogzapadatejeplemstvonaovompodručjuodi-gralojednuodnajvažnijihulogaudruštveno-političkomživotu(Miljan2014:104).iakoseudomaćojpovije-snojliteraturisvevišepozornostiposvećujeistraži-vanju plemstva, posao je vrlo zahtjevan i iziskuje velik brojistraživačačimeHrvatskaneraspolažeudovoljnojmjeri,stogasutakvaistraživanjajošuvijekunastajanju.Takvasituacijasvakakootežavaipromatranjearheološkipoznatihgradišta,kojasupredstavljalautvrđenasjedištaplemićkihposjeda,ukontekstupovezivanjasmogućimvlasnicima.KapitalnodjelouistraživanjimaplemstvanačiniojePálEngelkojije,prepoznavšitrirazineplem-stvapremanjihovojposjedovnojmoći(temeljenojnabrojukmetskihselišta),plemićežupanijeUngpodijeliouveleposjednike(magnate),plemićesrednjeposjedovnemoćitenižeplemstvo.srednjiposjedovnisloj,upo-vijesnim izvorima tituliran egregius,držaojetakođerelitnim; to su bili pripadnici plemstva koje je imalo vo-dećežupanijskedužnosti–župani,kaštelaniidrugifa-milijarimagnata(Miljan2014:105–106).ZapodručjesrednjovjekovneKriževačkežupanije,nastavljajućisenaPálovepostavke,sličnosinteznodjelooplemstvuobjaviojeTamásPáloszfalvizarazdobljeod15.sto-ljećado1526.godine(Páloszfalvi2014).ProučavajućipodatkekojePáloszfalvidonosizaovakasnijarazdoblja,apričemuističekakosepodizanjeutvrdetipacastella možedovestiuizravnuvezuselitnimslojemsrednjegplemstva(Páloszfalvi2014:321–330)(tituliranogkaoegregius, aštoseu14.stoljećuvežestitulom magister) teuspoređujućiteutvrdesarheološkipoznatimgradi-štimanaprostoruKriževačkežupanijeizkojihpotječunalaziiz15.stoljeća,akojihjebrojveći,negoonihspo-menutihuizvorima,došlismodospoznajadačakiu

tom kasnijem razdoblju poneke od utvrda nisu spome-nuteupovijesnimizvorima,štodakakomožebitiiodrazočuvanostisrednjovjekovnihisprava.28 Za starija raz-dobljatonijenitizačudno,čakizaburgove(castra), takodasevelikombrojugradištaizrazvijenogipočetkakasnogsrednjegvijekanemožepronaćispomenuoču-vanim povijesnim izvorima.

ipak,naosnoviistraživanjapovijesnihizvoraosred-njovjekovnimposjedima,azačijepoznavanjejezapo-dručjekojimsebaviiovajčlanak,uzstarijeistraživače,uvelikezaslužanRankoPavleš,tekoristećitezudasutiposjediimaliisvojeutvrđenosjedište–gradište,uovomsuraduzaponekeobrađivanelokaliteteiznijetiiarheo-loški argumenti o pripadnosti pojedinih gradišta nekom plemićkomerodu.Utemeljenonasvojimoblikovnimka-snijimznačajkamaipoložajemunizini,itoukrajolikuu kojem postoji izbor i za podizanje utvrde na višem po-ložaju,zapretpostavitijedagradišteVelikiPoganac–GradinanemasvojustarijufazuHerbortijeiz13.sto-ljeća,tedabinjuvaljalotražitinadrugoj,povišenojlokaciji,moždačaknalokalitetuPrkos–Gradina.Tomeu prilog idu i površinski arheološki nalazi s Gradine u VelikomPogancutebitajpoložajmogaoukazivatinapromjenu mjesta sjedišta uprave Herbortije, nakon što jeu2.polovini15.stoljećaženidbenimvezamadošlauposjedplemićkeobiteljiPogan.Arheološkinalazi(izvanarheološkogkonteksta!)teoblikovnefortifikacijskezna-čajkepoganačkeGradineomogućivalebinjenudata-cijuitijekom16.stoljećakadjezasigurnouklopljenaiuobrambenisustavprotivOsmanlija.NjojobližnjilokalitetsmještennabrdujužnoodpotokaGliboki–VelikiPoganac-Šanac,ukazivaobisvojimobilježjimanastarijidatumpodizanjatesenaosnoviistraživanjagranicasrednjovjekovnihposjedamožepovezatispo-sjedom Powsaheghnastalimu13.stoljeću.Opojgradsesvojimznačajkamauklapaugradištapodignutau13.sto-ljeću,aočitojelokalitetkorištenidaljedou15.stoljeće.UtvrdanaistočnojterasibrdaMihaljsjevernoodOsijekaVojakovačkog,kaoiglogovničkautvrda,svojimobli-kovnimznačajkamapotkovičastihgradištakvadratičnogsredišnjeg uzvišenja, na osnovi sadašnjih spoznaja, uka-zivali bi na datum podizanja u kasnijim vremenima (15. st.).Arheološkaistraživanjakojaćese2018.godinepro-vestinaMihaljupružitćenamutompogledupouzdanijepodatke.Jednakotako,vjerujemodaćebudućaarheo-loškaipovijesno-topografskaistraživanjimadrugihgra-dištaiplemićkihposjeda,zakojajeinteresstručnjakasveveći,uvelikepridonijetisaznanjimaoplemstvusrednjo-vjekovneKriževačkežupanijeišire.

28 Otomećebitivišeriječinadrugomemjestuprigodomobjaveradakoji je prezentiran u Poljskoj 2017. godine na znanstvenom skupu Castrum Bene15(Tkalčec2017).

30


6. LiteraturaBobovec,A.1994.Plovdingrad–kasnosrednjovjekovnogradište barovitog tipa (Wasserburg), Muzejski vjesnik 17, 25–29.Böhme,H.W.2000.BurgenbauundBefestigungstechnikdes 10. Jahrhunderts im deutschen Altsiedelland und in denMarken,u:A.Wieczorek,H.–M.Hinz(ur.),Europas Mitte um 1000,HandbuchzurAusstellung,Band2,Stuttgart, 694–700.Bösendorfer,J.1994.Crtice iz slavonske povijesti, (pre-tisak izdanja Osijek, 1910.), Zagreb.Brdarić,F.1994.Arhiđakonatkomarnički(1334–1934),Podravski zbornik 19-20 (1993/94) (pretisak s do-punomizizd.1937.–B.Madjer:Častiidobruzavičaja),Koprivnica,83–106.Csánki,D. 1893.Körösmegye a XV.-ik században, Budapest.Demo,ž.1984.CastrumKeukaproncha/Kuwar–počeciistraživanja,Podravski zbornik ‘84, Koprivnica,320–360.Dobronić,L.1984.Posjedi i sjedište templara, ivano-vaca i sepulkralaca u Hrvatskoj, Rad JAZU, knjiga 406, Razredzalikovneumjetnosti,knjigaXi,Zagreb.Dobronić,L.2002.Templari i ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb:Domisvijet.Durdík,T.1991.FeudalresidencesinBohemia,u:P.Vařeka(ur.),Archaeology in Bohemia 1986-1990, Praha, 68–74.Fehring, G. P. 2004. Arheologija srednjeg vijeka, Zagreb.Feletar, D. 1989. Podravina. Općine Đurđevac, Koprivnica i Ludbreg u prošlosti i sadašnjosti, knj. 1, BibliotekaPodravskogzbornika,Koprivnica.Gutjahr,Ch.,Tiefengraber,G.2003.Die Mittelalterliche Motte Alt-Hollenegg, Eine abgekommene Burganlage bei Deutschlandsberg, Steiermark, Beiträge zurMittelalterarchäologieinÖsterreich,Beiheft4/2003,Wien.Heine,H-W. 1998. FrühmittelalterlicheBurgen inNiedersachsen, u: J. Henning, A. T. Ruttkay (ur.), Frühmittelalterlicher Burgenbau in Mittel- und Osteuropa, Tagung Nitra vom 7. bis 10. Oktober 1996, Bonn,137–149.Heller,G.1978.Comitatus Crisiensis,München.Hinz,H.1981.Motte und Donjon. Zur Frühgeschichte der mittelalterlichen Adelsburg,Köln.Homen,Z.2000.Rezultatiarheološkihistraživanjati-jekom1998.i1999.godineuGlogovnici,Cris 2(2000)1), Križevci,50–53.Horvat, A. 1954. Obilazak spomenika kulture na području kotara slavonski Brod, Vijesti Društva

muzejsko-konzervatorskih radnika NR Hrvatske 4, 104–106.Horvat, Z. 2014. Burgologija. Srednjovjekovni utvrđeni gradovi kontinentalne Hrvatske,sveučilišteuZagrebu,Zagreb: Arhitektonski fakultet.iveković,D.1968.Rezultatisondažniharheološkihistra-živanjanapodručjuMoslavine,Zbornik Moslavine 1, Kutina,349–378.Jakovljević,G.,Tkalčec,T.2004.srednjovjekovnogra-dišteGudovac–GradinakrajBjelovarausvjetluprvihar-heološkihistraživanja,Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva36/3,Zagreb,148–150.Kancijan,A.1984.Traganjezapodrijetlomimenaselaludbreške Podravine, Podravski zbornik ‘84, Koprivnica, 246–256.Karbić,D.1998.Hrvatskiplemićkirodiobičajnopravo.Pokušaj analize, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske aka-demije znanosti i umjetnosti16,Zagreb,73-117.Kolar,s.1976.ArheološkilokalitetiuopćiniKoprivnica,Podravski zbornik 1976,Koprivnica,103–116.Krmpotić,M.,Janeš,A.,sekulić,P.2017.GradišćeuTurčišću,Međimurje–gradište/motaizrazvijenogsred-njeg vijeka, Portal – godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda8,Zagreb,7–20.Kunze,R.1998.NochmalsMotten(vgl.MGB1NF1,s.49–58)(AusderregionalenBurgenkunde),Mannheimer Geschichtsblätter,NeueFolge,Band5,Mannheim,45–46.Kušer,Z.2004.istraživanjesrednjovjekovnognalazištauFarkaševcu2002.i2003.,Obavijesti Hrvatskog arheo-loškog društva36/2,Zagreb,128–132.Laval, F., Razím,V. 2006. Příspĕvek k diskusi ovývojiranĕstředovĕkýchopevnĕníve12.a13.století,Archaeologia historica31/06(sborníkpříspĕvkůpřed-nesenýchnaXXXVii.konferenciarcheologůstředovĕkuČeskéRepublikyaslovanskéRepublikyshlavnímzamĕřenímnaranĕstředovĕkácentra,jejichpodobuavývoj,Chrudim19.–22.září2005),Brno,181–197.Lovrenčević,Z.1985.srednjovjekovnegradineupodrav-skoj regiji, Podravski zbornik85,Koprivnica,168–199.Lovrenčević, Z. 1990. srednjovjekovne gradine uBilogori, u:Arheološka istraživanja u Podravini i Kalničko-bilogorskoj regiji, Izdanja HAD-a14/1989,Zagreb,139–141.LožnjakDizdar,D.,Tkalčec,T.2014.Terenskipregledpredjela lijeve obale srednjeg toka rijeke Glogovnice (Tučenik,Buzadovec,PoljanaKriževačka,Cubinec),Annales Instituti ArchaeologiciX,Zagreb,182–191.Marković,Z.1993.Nekolikozanimljivihnalazaizkopriv-ničkePodravine,Muzejski vjesnik16,Bjelovar,26–30.

31


Marković,Z.2002.BurnaprošlostsrednjovjekovnihutvrdauzpritokerijekeDrave,Hrvatske vode 10(2002)41, Zagreb,419–430.Miljan,s.2014.Opaskeoistraživanjužupanijskogplem-stva imogućnostiusporedbesplemićkimdruštvomZagrebačkežupanijeukasnomsrednjemvijeku(RemarksontheResearchofCountyNobilityandPossibilitiesofComparisonwithNoblesocietyoftheCountyofZagrebintheLateMiddleAges),u:KosanaJovanović–suzanaMiljan(ur.),Zbornik radova s Prve medievističke znan-stvene radionice u Rijeci, Rijeka: FFRi, 101–109.Páloszfalvi,T.2014.The Noble Elite in the County of Körös (Križevci) 1400 – 1526, Budapest:MTABölcsészettudományiKutatóközpontTörténettudományiintézet.Pavičić,s.1940.Vukovska župa u razvitku svoga naselja od 13. do 18. stoljeća, Zagreb.Pavleš,R.2004a.Apatovec,Cerovobrdoinekisusjedniprostori u srednjem vijeku, Cris,6(2004)1,Križevci,35–45.Pavleš,R.2004b.„Herbortija”i„slanje”–dvasrednjo-vjekovna posjeda, Scientia Podraviana,god.XVi,br.18,Koprivnica, 19–25.Pavleš,R.2006.ČetiriposjedausrednjovjekovnomKalničkomkotaruuzpotokKoprivnicu,Cris,8(2006)1,Križevci,5–13.Pavleš,R.2013.Podravina u srednjem vijeku. Povijesna topografija srednjovjekovne Gornje Komarnice (lud-breška, koprivnička i đurđevačka Podravina), Topografija srednjovjekovne Križevačke županije, knjiga 1,Koprivnica:Meridijani.Phillips, N. 2006. Earthwork Castles of Gwent and Ergyng AD 1050 – 1250,Oxford:BARBritishseries420.Pribaković,D.1956.Nekipodaciogradištimasevero-zapadne Hrvatske, Vesnik Vojnog muzeja,3,Beograd,107–142.Registar 1997. – Registar arheoloških nalaza i nalazišta sje-verozapadne Hrvatske,drugodopunjenoizdanje,Bjelovar.sekeljivančanT.,Tkalčec,T.2002.Kasnosrednjovjekovnastolna keramika s nekih gradišta iz okolice Kutine i Garešnice–spätmittelalterlicheTöpferwarevoneinigenWallburgen aus der Umgebung von Kutina und Garešnica, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 19, Zagreb, 165–194.sekeljivančan,T.,Tkalčec,T.2004.ArheološkonalazišteTorčec-Gradić,Podravina3/6,Koprivnica,71–106.Szabo, Gj. 1920. Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb.Tkalčec,T.2004.Srednjovjekovna gradišta u Hrvatskoj, (magistarski rad), Filozofski fakultet sveučilišta uZagrebu, Zagreb.

Tkalčec,T.2005.Gudovac–Gradina2004.,Annales Instituti Archaeologici 1, Zagreb, 50-55.Tkalčec,T.2007.VojakovačkiOsijek-Mihalj–srednjovje-kovni arheološki kompleks na gornjem toku Glogovnice, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 24, Zagreb, 453–472.Tkalčec,T.2008.Arheološka slika obrambenog su-stava srednjovjekovne Slavonije, (doktorska disertacija), FilozofskifakultetsveučilištauZagrebu,Zagreb.Tkalčec,T.2011.Probnaarheološkaistraživanjavisin-skog gradišta Sveta Ana – Gradina 2010., Annales Instituti Archaeologici 7, Zagreb, 45–49.Tkalčec,T.2012.Rekognosciranjesrednjovjekovnihgra-dištanapodručjubilogorskogkrajaiZapadneslavonije2011. g., Annales Instituti Archaeologici8,Zagreb,115–127.Tkalčec,T.2016.Kasnosrednjovjekovniarheološkikom-pleks Grubišno Polje – Šuma Obrovi – probna arheološka istraživanjau2015.,Annales Instituti ArchaeologiciXii,Zagreb, 99–112.Tkalčec,T.2017.CeramicDrinkwarefromCastlesandEarth-and-TimberFortificationsasindicatorsof theMedievalslavonianNobility’sstatus,u:A.Boguszewicz,J. Radziszewska (ur.), 15th International Castellological Conference, Castrum Bene 15, A castle as a status symbol, Book of Abstracts, Zamek Książ, 16.05.–19.05.2017, Wroclaw, 19.Tkalčec, T. (u tisku). small feudal residences inNorth-WesternCroatia,Castrum Bene 13, Burg und Dokumentation, 12. –16. Juni 2013, Krems an der Donau. Tkalčec,T.,Jakovljević,G.2003.Prvasezonaistraživanjasrednjovjekovnog gradišta Gudovac-Gradina, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva35/2,Zagreb,85–89.Tkalčec,T.,Karavanić,s.,Kudelić,A.2011.Zaštitnaar-heološkaistraživanjanastaromgraduDubovcu2009.–2010., Annales Instituti ArchaeologiciVii,Zagreb,74–80.Tkalčec,T.,Karavanić,s.,Šiljeg,B.,Jelinčić,K.2007.NovootkrivenaarheološkanalazištauzrječicuVelikukodmjestaMajuriLadinec,Cris9(2007)1,Križevci,5–25.Tkalčec,T.,LožnjakDizdar,D.2015.Terenskipregledpredjela desne obale srednjeg toka rijeke Glogovnice (Repinec, Festinec, Pokasin, Špiranec), Annales Instituti ArchaeologiciXi,Zagreb,109–115.Tkalčec,T.,sekeljivančan,T.2005.Novootkrivenovi-sinskogradišteuMoslavačkojgori,Zbornik Moslavine, Vii(2004/2005),Kutina,26–31.Vinski, Z. 1949. Prilog poznavanju gradišta s osvrtom na jedan nalaz u Podravini, Historijski zbornik 2/1-4, 223–241.Vinski, Z., Vinski Gasparini, K. 1950. Gradište u Mrsunjskom lugu. Prvo iskapanje slavenske utvrde iz ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj, Zagreb.

32


Summary

Late Mediaeval Small Fortifications of Gradište Type (Motte) in the Wider Vicinity of Križevci: an Archaeological Contribution to the Knowledge about the Nobility of the Medieval Križevci County

Keywords: small fortifications of gradište type (motte), medieval nobility, Rasinja – Opoj-grad, Prkos – Gradina, Veliki Poganac – Graidna, Veliki Poganac – Šanac,Vojakovački–Mihalj,DonjaGlogovnica,Cubinec–Gradina,13th – 15th century

The paper examines less known sites of gradište type (motte)intheareaaroundKriževci,alongthereachesofthe Gliboki Stream and the Glogovnica River. An over-view of the problems connected with typology and ter-minology, and the datation of this type of archaeological sites are given, with every examined site being considered separately in the context of available historical sources. Some sites were unknown until today, while a commen-tary on the function of the known ones as a fortified

residenceofnoblemenfromHighorLateMiddleAgesis given.

The remnants of these forts manifest in space as lowland or highland forts of gradište or motte type with a prominent central elevation surrounded by a defensive system, that is a ditch and an earthen rampart (some-times they can be surrounded with a system of ditches and ramparts).

These are six sites that have the morphological fe-atures of a small fortifications of gradište type: on the north-eastern part of the examined area, along the Gliboki Stream and the Glogovnica River, we have Rasinja – Opoj-grad, Prkos – Gradina, Veliki Poganac – Šanac and Veliki Poganac – Gradina, while along the upper reaches oftheRiverGlogovnicanorthofKriževcitherearetwosites,OsijekVojakovački–MihaljandthefortaroundtheAssumptionoftheBlessedVirginMaryChurchinDonjaGlogovnica.informationaboutPrkos–Gradinais published for the first time in this paper, while the other small fortifications of gradište type were more or less mentioned in literature. Information about the newly foundsiteCubinec–Gradinaalongthemiddlereachesof the Glogovnica River, which does not have all the ele-ments of a small fortifications of gradište type due to mi-ssing a rampart and the ditch being very unemphasized, is also given.

33


Documents

Kasnosrednjovjekovna gradišta u široj okolici · uveo Zdenko Vinski, s time da im je pretpostavio dataciju 15 TATJANA TKALČEC • KAsNOsREDNJOVJEKOVNA GRADiŠTA U ŠiROJ OKOLiCi