Katastar na Internetu

SVEUCILIŠTE U ZAGREBU GEODETSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB FACULTY OF GEODESY

Zavod za inženjersku geodeziju - Institute of Engineering Geodesy

Kaciceva 26, HR-10000 Zagreb, CROATIA WEB: www.geof.hr; Tel.: (+385 1) 456 12 22; Fax.: (+385 1) 48 28 081

DIPLOMSKI RAD

Katastar na Internetu

Izradio: Saša Cvitkovic

VII-5115 Dunavska 60

Zagreb

Mentor: prof. dr. sc. Miodrag Roic

Zagreb, veljaca 2001.

2

Zahvala:

Zahvaljujem se mentoru prof. dr. sc. Miodragu Roicu kao i asistentima Vladi Cetlu i Hrvoju Matijevicu na savjetima i pomoci.

Takoder zahvaljujem se svim svojim prijateljicama i prijateljima na svemu onome što ih cini upravo time.

Na kraju najvecu zahvalnost dugujem svojoj obitelji, posebice roditeljima, na podršci, razumijevanju, odricanju i strpljenju.

3

Sažetak:

Danas je Internet pouzdan i efikasan izvor informacija širom svijeta. Imajuci u vidu ove cinjenice klasicni katastarski sustavi u Internetu vide sredstvo kojim ce bolje posluživati svoje korisnike. U ovom radu se opisuje prezentacija, vizualizacija i distribucija katastarskih podataka na Internetu. Iznose se i osnove za razumjevanje tehnologije koja se pritom koristi.

Abstract:

Today Internet is a reliable and efficient source of informations worldwide. Having these facts in mind, traditional cadastral systems are looking to the Internet as a tool that will better serve the users. In this thesis, presentation, visualisation and distribution of cadastral data are described. The basic facts about technology, which is used, are also described.

4

S A D R Ž A J

1. UVOD ............................................................................................................................................................. 5

2. KATASTAR ZEMLJIŠTA ......................................................................................................................... 6

2.1. VRSTE KATASTRA ZEMLJIŠTA .................................................................................................................... 6 2.2. SADRŽAJ I SVRHA KATASTRA ZEMLJIŠTA .................................................................................................. 7 2.3. KATASTARSKI OPERAT ............................................................................................................................... 8

2.3.1. Tehnicki dio...................................................................................................................................... 8 2.3.2. Knjižni dio ........................................................................................................................................ 8

2.4. DIGITALNI KATASTAR ..............................................................................................................................11 2.5. ZIS ............................................................................................................................................................13

3. INTERNET..................................................................................................................................................15

3.1. POVIJEST INTERNETA ...............................................................................................................................15 3.2. STANDARDI I ORGANIZACIJE ....................................................................................................................16 3.3. PROTOKOLI ...............................................................................................................................................17

3.3.1. TCP/IP............................................................................................................................................20 3.4. DOMAIN NAME SYSTEM...........................................................................................................................21 3.5. HIPERTEKST, HTML, HTTP....................................................................................................................23 3.6. KRVOTOK INTERNETA ..............................................................................................................................24 3.7. INTERNET USLUGE (SERVISI) ....................................................................................................................24

3.7.1. World Wide Web ............................................................................................................................25

4. INTERNET ORIJENTIRANI GEOINFORMACIJSKI SUSTAVI..................................................26

4.1. INTERNET MAP SERVERI (IMS) ...............................................................................................................26 4.1.1. Povezivanje GIS-a i weba na strani servera................................................................................27 4.1.2. Povezivanje GIS-a i weba na strani klijenta................................................................................31

4.2. VRSTE PRENOŠENIH GEOPODATAKA........................................................................................................32

5. KATASTARSKI PODACI NA INTERNETU.......................................................................................34

5.1. KATASTAR NA WEBU ...............................................................................................................................34 5.1.1. Republika Hrvatska (DGU)...........................................................................................................36

5.2. KATASTAR ON LINE ..................................................................................................................................39 5.2.1. Austrija...........................................................................................................................................39 5.2.2. Danska............................................................................................................................................43 5.2.3. Finska.............................................................................................................................................44 5.2.4. Nizozemska.....................................................................................................................................47 5.2.5. Njemacka........................................................................................................................................50 5.2.6. Švicarska ........................................................................................................................................54 5.2.7. USA.................................................................................................................................................57

6. ZAKLJUCAK .............................................................................................................................................60

LITERATURA: ....................................................................................................................................................61

ŽIVOTOPIS: .........................................................................................................................................................62

5

1. Uvod

U današnje vrijeme potražnja za podacima o zemljištu i nekretninama te pravima i odnosima na njima sve više i više raste. Strucnjaci razlicitih profila koriste podatke o zemljištu i nekretninama na njemu. Samim time izdavanje podataka u klasicnom smislu postaje usko grlo, a podaci se u vecini razvijenih zemalja traže gotovo iskljucivo u digitalnom obliku za daljnju obradu.

Istovremeno Internet je u zadnjem desetljecu ušao gotovo u svaku sferu života, pa je tako i katastar prepoznao mogucnosti Interneta.

Nije trebalo proci dugo vremena da se pocne razmišljati o katastru koji bi poslovao putem Interneta. Pocelo se razvijati sustave koji bi omogucili distribuiranje katastarskih podataka upotrebom Interneta.

Kao pretecu u ovom podrucju može se navesti sustav na osnovu videotex veze sa centralnom bazom podataka koji je razvio i uveo u primjenu austrijski katastar. Danas, 17 godina kasnije, sustavi za distribuciju katastarskih podataka su evoluirali u interaktivna skladišta prostornih podataka sa implementiranim GIS i e-commerce mogucnostima.

Zadatak ovog diplomskog rada je bio pronaci i dati pregled postojecih riješenja u Europi te ukratko opisati princip rada. Buduci se radi o propulzivnoj tehnologiji moguce je da ce tijekom same izrade diplomskog rada doci do pojave nekih novih sustava kao i napuštanja nekih sustava i tehnologija.

6

2. Katastar zemljišta

Katastar zemljišta je skup grafickih i pisanih dokumenata u kojima je iskazan odredeni broj informacija o svakoj zemljišnoj cestici i o nepokretnim objektima koji se nalaze na njoj (Medic i dr. 1995.).

Danas katastar kao pojam ima široko znacenje. Naime, pored katastra zemljišta postoji katastar zgrada, katastar šuma, katastar voda, katastar vodova itd. Medutim svaki od ovih oblika katastra zasniva se na osnovnim podacima izmjere i katastra zemljišta.

Katastarska cestica je dio zemljišta koje se iskorištava na isti nacin i pripada istom korisniku. Položaj i oblik svake katastarske cestice i objekta koji se nalazi na njoj prikazani su na planovima. Planovi i odgovarajuci popisi i pregledi u koje se upisuju podaci o katastarskim cesticama na podrucju jedne katastarske opcine, cine katastarski operat te katastarske opcine.

2.1. Vrste katastra zemljišta

Obzirom na strukturu informacija i na nacin na koji se one prikazuju u dokumentaciji postoji i više vrsta katastra zemljišta:

• Klasicni europski parcelarni katastar zemljišta, cija je glavna karakteristika da na planovima i kartama prikaže oblik i položaj svake cestice zemljišta, a u ostaloj dokumentaciji površinu, katastarsku kulturu i posjednika. Napravljen je po uzoru na Napoleonov katastar.

• Thorrensov katastar zemljišta uveden je najprije u Australiji i Novom Zelandu, a kasnije su ga prihvatile i mnoge Azijske i Africke zemlje. Kod ovog katastra se registracijom zemljišta utvrduje tocan opis postojeceg stanja vlasništva i drugih stvarnih prava na zemljištu, što proizlazi iz nacrta izradenog na temelju izmjere jedne ili grupe cestica zemljišta koje su necije vlasništvo.

• Register Deeds je prihvacen u SAD i Kanadi. To je pregled o zemljištu i o njegovom vlasništvu, kao i o nekim drugim cinjenicama koje su vezane za to zemljište. Razlikuje se od europskog katastra zemljišta, po tome što ne sadrži toliko podataka i ima drugacije oblikovanu strukturu zemljišnih jedinica u prirodi, a od Thorrensovog katastra zemljišta se razlikuje po tome što se kod njega radi o registraciji na temelju isprave, a ne na registraciji na temelju naslova stjecanja, gubitka ili ogranicenja nekog prava vezanog za zemljište.

Nadalje katastar zemljišta prema svrsi kojoj služi u pojedinim zemljama dijeli se na:

• fiskalni katastar zemljišta koji se osniva u prvom redu radi pravilnog razreza poreza i drugih obaveza koje su dužni snositi vlasnici, posjednici ili uživaoci zemljišta

• pravni katastar zemljišta kojem je temeljna zadaca pružiti zakonski dokaz o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na nekretninama

• tehnicki katastar zemljišta raspolaže širim rasponom tehnickih podataka o zemljištu i objektima koji su izgradeni na tom zemljištu

7

• polivalentni katastar zemljišta je takav oblik katastra u kojemu se iskazuje više podataka o zemljištu i objektima na njemu, te se on može iskoristiti za razlicite svrhe. Ovakav katastar evidentira više razlicitih podataka o nekretninama: tehnickih, gospodarskih, fiskalnih, pravnih a po potrebi i drugih.

2.2. Sadržaj i svrha katastra zemljišta

Katastar zemljišta je dio sustava javnog informiranja u kojemu se prikupljaju podaci o zemljištu, kao i neke cinjenice vezane za njega. Katastar zemljišta sadrži podatke o zemljištu u pogledu njegova položaja, oblika, površine nacina iskorištavanja, proizvodne sposobnosti, katastarskog prihoda i posjednika.

Navedeni podaci se utvrduju, obraduju i evidentiraju u katastru zemljišta u odnosu na katastarsku cesticu zemljišta. Katastarska cestica je dio zemljišta koji se iskorištava na isti nacin i pripada istom posjedniku. Svaka katastarska cestica oznacena je brojem katastarske cestice i nazivom katastarske opcine u kojoj se nalazi.

Položaj i oblik svake katastarske cestice i objekata koji se na njoj nalaze prikazani su na planovima. Na njima su katastarske cestice u jednoj katastarskoj opcini predstavljene skupno u uzajamnom odnosu, a ne pojedinacno svaka za sebe kao što je to slucaj kod Thorrensovog katastra. Položaj svakog lista katastarskog plana na zemljinom elipsoidu tocno je odreden, pa je predstavljanjem katastarske cestice zemljišta na tom planu odreden njen geografski položaj tj. njen položaj na zemljinom elipsoidu. Katastarski planovi nove izmjere sadrže i visinske podatke terena, te prema tome daju predožbu o reljefu zemljišta na kojem se katastarska cestica nalazi.

Ostali podaci o zemljištu, površina, nacin iskorištavanja, proizvodna sposobnost, katastarski prihod i posjednik, upisuju se u posebne popise i preglede.

Planovi i odgovarajuci popisi i pregledi u koje se upisuju podaci o katastarskim cesticama na podrucju jedne katastarske opcine cine katastarski operat te katastarske opcine. Dakle katastarski operat cini cjelokupna dokumentacija, sastavljena od katastarskih i topografsko- katastarskih planova te odgovarajucih knjigovodstvaenih dijelova, i kao takav daje potpune podatke o zemljištu. Ovi podaci koriste se kao temelj za izradu zemljišnih informacijskih sustava.

Svrha katastra zemljišta je višestruka. Katastarski podaci se koriste za razne tehnicke, upravne, ekonomske i statisticke svrhe, za izradu zemljišnih knjiga i kao podloga za oprezivanje prihoda od zemljišta.

U tehnicke svrhe služe, katastarski planovi kao podloga za projektiranje i izvodenje gradevinskih radova. Katastarski planovi gradova i naselja koriste se za izradu urbanisticke regulative i razna druga projektiranja. Na temelju podataka koje sadrži katastar zemljišta, može se zakljucivati o ekonomskoj snazi i poljoprivrednoj sposobnosti jednog podrucja ili jednog poljoprivrednog domacinstva te prema tim podacima planirati poljoprivredna proizvodnja. Stastistika može dobiti podatke o površini zemljišta po pojedinim kulturama i klasama, o broju posjednika i velicini posjeda za bilo koje podrucje. Nadalje, katastarski planovi u izvornom obliku ili modificirani služe kao podloga za izradu ostalih vrsta katastara (katastar vodova, katastar zgrada). Zemljišna knjiga ne može se osnovati niti postojati bez katastra zemljišta. Ona preuzima od katastra zemljišta podatke o zemljištu, a

8

koristi i katastarske planove. Ove dvije institucije, katastar zemljišta i zemljišna knjiga, dopunjavaju jedna drugu i jedna bez druge ne mogu u potpunosti postici svoju svrhu.

Osim u navedenim oblastima djelatnosti, katastar zemljišta sudjeluje i umnogim drugim.

2.3. Katastarski operat

Katastarski operat izaduje se za podrucje katastarske opcine na temelju podataka dobivenih katastarskom izmjerom.

Cini ga cjelokupna dokumentacija, sastavljena od katastarskih, topografsko-katastarskih planova te odgovarajucih knjižnih dijelova, i kao takav daje potpune podatke o zemljištu. Ovi podaci predstavljaju isto tako i temelj za izradbu zemljišnih informacijskih sustava.

Katastarski operat dijeli se na tehnicki i knjigovodstveni dio operata.

2.3.1. Tehnicki dio

Tehnicki dio katastarskog operata sadrži:

1. Zapisnik omedavanja granica katastarske opcine,

2. Detaljne skice snimanja,

3. Kopije katastarskih planova,

4. Popis koordinata i apsolutnih visina trigonometrijskih, poligonskih i malih tocaka.

Katastarska opcina mora se omediti tako da se njene granice utvrde i obilježe na terenu granicnim oznakama i opišu u posebnom zapisniku o omedavanju. Omedavanje katastarske opcine obavlja posebna komisija prema postupku koji je propisan zakonom.

Detaljne skice snimanja su sastavni dio katastarskog operata i služe kod održavanja katastra zemljišta. One sadrže originalne podatke snimanja, te su vrlo znacajna dopuna katastarskim planovima. Svaka detaljna skica ima svoj broj i brojeve susjednih skica radi veze.

Katastarski operat sadrži i dva primjerka kopija katastarskih planova (originali se cuvaju u arhivi). Jedan primjerak služi za kartiranje promjena i racunanje površina i ima vrijednost originalnih planova. Drugi primjerak je razrezan i nalijepljen na karton, te služi za rad sa strankama i za rad na terenu ako su na njemu upisani posjednici i oznacene kulture, naziva se indikacionom skicom.

Podaci popisa koordinata i apsolutnih visina trigonometrijskih, poligonskih i malih tocaka, koriste za naknadna mjerenja kod održavanja katastra zemljišta.

2.3.2. Knjižni dio

Knjižni dio katastarskog operata izraduje se i održava u rucnoj ili u automatskoj obradi podataka (NN 13/1978). Za rucnu izradu i održavanje katastarskog operata koriste se obrasci br. 1, 2, 2A, 3, 4, 5, 6 i 7. Izrada i održavanje katastarskog operata u automatskoj

9

obradi podataka mora sadržavati sve podatke koje sadrži i rucna obrada, što znaci da zbog razlicitih mogucnosti i nemogucnosti nije propisan jedinstveni model.

Knjižni dio katastarskog operata sadrži:

1. Popis katastarskih cestica,

2. Posjedovne listove,

3. Sumarnik posjedovnih listova,

4. Pregled po katastarskim kulturama i klasama zemljišta,

5. Abecedni popis posjednika zemljišta.

Popis katastarskih cestica izraduje se na temelju podataka iz popisa površina, detaljnih skica, popisnih listova odnosno podataka o komasaciji zemljišta i registra klasiranja zemljišta. Ovako sastavljen popis katastarskih cestica služi kao temelj za izradu ostalih dijelova katastarskog operata.

Popis katastarskih cestica (obrazac br. 1 ) sadrži slijedece podatke: broj svake katastarske cestice, broj lista katastarskog plana, naziv rudine, broj posjedovnog lista, nacin iskorištavanja odnosno katastarsku kulturu, proizvodnu sposobnost odnosno katastarsku klasu i površinu katastarske cestice.

Za katastarske cestice u državnom vlasništvu upisuje se u odgovarajucu kolonu i oznaka “DV”, a za katastarske cestice gradevinskog zemljišta upisuje se u odgovarajucu kolonu i oznaka “GZ”. Za katastarske cestice koje predstavljaju uzorna zemljišta, u koloni za primjedbe, upisuje se “Uzorna cestica”.

Ukupna površina zemljišta u popisu katastarskih cestica dobiva se rekapitulacijom zbrojeva površina svih stranica popisa i mora se slagati s ukupnom površinom katastarske opcine.

Posjedovni list sadrži podatke o svim katastarskim cesticama koje koristi pojedini posjednik s podrucja katastarske opcine i podatke o posjedniku. Izraduje se na temelju podataka iz popisnih listova ili iz podataka o komasaciji zemljišta.

Posjedovni list (obrazac br. 2) sadrži slijedece podatke: prezime, ime i ocevo ime u pridjevu odnosno naziv posjednika, broj katastarskih cestica, broj plana, nacin iskorištavanja odnosno kulturu, proizvodnu sposobnost odnosno klasu, površinu i katastarski prihod.

S obzirom na vrste posjednika u svrhu numeriranja, posjedovni listovi razvrstavaju se u pet skupina:

1. posjednici koji imaju prebivalište u katastarskoj opcini za koju se izraduje katastarski operat,

2. suposjednici od kojih prvoupisani ima prebivalište u katastarskoj opcini za koju se izraduje katastarski operat,

10

3. posjednici koji imaju prebivalište izvan katastarske opcine za koju se izraduje katastarski operat,

4. suposjednici od kojih prvoupisani ima prebivalište izvan katastarske opcine za koju se izraduje katastarski operat,

5. poduzeca, fondovi, društveno-politicke zajednice, državni organi, državne organizacije, udruženja gradana i gradanske pravne osobe.

Svaki posjedovni list ima svoj prilog (obrazac br. 2A) koji sadrži razvrstane podatke o:

• površinama katastarskih klasa pojedinih katastarskih kultura plodnog zemljišta,

• površinama zemljišta koje se po svojoj dugorocnoj namjeni ne iskorištava u poljoprivrednu ili u šumarsku proizvodnju, nego za neku drugu svrhu trajnog karaktera,

• površinama neplodnog zemljišta,

• katastarskom prihodu površina katastarskih klasa pojedinih kultura,

• ukupnoj površini i ukupnom katastarskom prihodu.

Sumarnik posjedovnih listova izraduje se na temelju podataka iz posjedovnih listova.

Sumarnik posjedovnih listova (obrazac br. 3) sadrži podatke o: posjednicima, broju posjedovnog lista te ukupnoj površini i katastarskom prihodu svakog pojedinog posjedovnog lista. Ukupna površina sumarnika mora se slagati s ukupnom površinom u popisu katastarskih cestica.

U sumarniku posjedovnih listova svaki posjednik se upisuje u poseban horizontalni redak i dobiva redni broj. Kod posjedovnih listova u koje su upisani suposjednici, broj posjedovnog lista upisuje se u sumarnik samo kod prvoupisanog posjednika, a površina i katastarski prihod svakog pojedinog suposjednika upisuje se prema velicini njegovog suposjednickog dijela.

Pregled po katastarskim kulturama i klasama zemljišta izraduje se na temelju podataka sadržanih u prilozima posjedovnih listova. Površine se upisuju po redoslijedu posjedovnih listova, s time što se površine za ostale namjene iskazuju posljednje.

Pregled po katastarskim kulturama i klasama zemljišta (obrazac br. 4) sadrži:

• razvrstane podatke o površinama pojedinih katastarskih kultura i klasa plodnog zemljišta,

• razvrstane podatke o površinama zemljišta koje se po svojoj dugorocnoj namjeni ne iskorištavaju za proizvodnju u poljoprivredi ili šumarstvu nego u neku drugu svrhu trajnog karaktera,

• razvrstane podatke o površinama neplodnog zemljišta,

• podatke o ukupnoj površini i ukupnom katastarskom prihodu cijele katastarske opcine.

11

Ovaj pregled pri izradi katastarskog operata služi kao kontrola podataka o površinama i katastarskom prihodu upisanih u sumarniku posjedovnih listova, te kao kontrola razvrstanih podataka upisanih u prilozima posjedovnih listova.

Abecedni popis posjednika zemljišta (obrazac br. 5) izraduje se na temelju podataka iz posjedovnih listova, a sadrži osobne podatke svakog pojedinog posjednika zemljišta po abecednom redu i broj posjedovnog lista.

2.4. Digitalni katastar

Baze podataka, s aktualnim podacima o zemljištu, koje su medusobno povezane u (geo)informacijski sustav nazivamo digitalnim katastrom (Roic 1997.). Baza podataka je skup podataka koji se odnosi na odredene objekte, namjene i dogadaje. Osnovu digitalnog katastra cine baze tekstualnih podataka – “Knjižni dio” te katastarski planovi u digitalnom obliku – “Tehnicki dio”. Takoder digitalni katastar, u pravilu, povezujemo i sa drugim bazama podataka te sa drugim planovima cime dobivamo zemljišni informacijski sustav – ZIS.

Digitalni katastar ima nekoliko znacajnih osobina: prikaz možemo vidjeti u proizvoljnom mjerilu (ali moramo uvijek imati na umu da je tocnost ogranicena metodom prikupljanja podataka), prikaz je neovisan o podjeli na listove (cesticu prikazujemo kao zatvoreni poligon, a ne režemo linije gdje one prelaze na druge listove), prilagodljiv je u nacinima na koji ga koristimo itd.

Treba napomenuti da kod samog prikupljanja podataka razlikujemo primarne metode (podatke prikupljamo neposredno na terenu-terestricka izmjera, fotogrametrija i daljinsko pronicanje, satelitske metode) te sekundarne metode – digitalizacija (postojece analogne podatke prebacujemo u digitalni oblik).

Izvori podataka za digitalni katastar su najcešce postojeci analogni katastarski podaci koje prebacujemo u digitalni oblik uz postupke transformacije, poboljšanja i interpretacije. Pri tome nam najvecu poteškocu, kod na ovakav nacin dobivenih digitalnih podataka, predstavlja pitanje tocnosti (kvalitete) samih podataka.

Knjižni dio katastarskog operata prevodimo iz analognog u digitalni oblik uspostavljanjem baze podataka (ili više njih) i to, gotovo u pravilu, relacijske baze podataka. Relacijska baza podataka je baza u kojoj su podaci vezani relacijama i struktuirani tako da se osigurava minimalna zalihnost (redundancija, opetovanost).

Tehnicki dio katastarskog operata prevodimo iz analognog u digitalni oblik, kao što je vec i ranije receno, digitalizacijom. Jasno je da su nam za provodenje pretvorbe analognih u digitalne katastarske planove nužno potrebni i CAD (AutoCAD, MicroStation) ili GIS (Arc Info, GeoMedia) alati. Što se same digitalizacije tice postoje tri postupka digitalizacije (slika 1): rucna, poluautomatska i automatska.

Rucna digitalizacija se provodi na digitalizatoru kojeg cini ploca koja služi kao podloga za plan i pokazivac kojime operater selektira pojedine tocke i pohranjuje ih. Plan mora biti dobro pricvršcen za podlogu i ne smije se pomicati tijekom rada. Ova metoda je prilicno naporna i danas se u pravilu više i ne koristi.

Poluautomatska digitalizacija (ekranska) se izvodi uz pomoc tzv. hibridnih sustava (rade i sa rasterskim i sa vektorskim podacima). Planovi se skaniraju i pohranjuju u rasterskom

12

formatu koji se tada transformira tako da se preklopi odredeni broj identicnih tocaka na rasterskom prikazu i na osnovnoj vektorskoj mreži koja je unaprijed ucrtana. Nakon toga raster postaje podloga preko koje se obavlja vektorizacija. Danas je upravo ovaj postupak digitalizacije najcešci.

Slika 1: Razliciti postupci digitalizacije

Automatska digitalizacija je i u pogledu hardvera, a posebice softvera i najzahtjevnija metoda. Naime nakon skaniranja planova i transformiranja rastera specijalizirani softver preuzima ostatak posla. On pretvara niz piksela koji cine raster u linije i cvorove, a isto tako spoznaje simbole i tekst. Iako je razvojem softver u ovoj grani dostigao visoku funkcionalnost još uvijek je nužno postprocesiranje. Ova metoda se takoder obilno koristi, medutim postotak uspješnosti ove metode uvelike ovisi o kvaliteti skaniranja odnosno stanju skanirane podloge. Kako su katastarski planovi u analognom obliku cesto u lošijem stanju jasno je da je upravo to razlog zašto ova metoda ipak nije uvjek najbolji izbor.

Treba napomenuti da se i kod digitalnog katastarskog plana moramo pridržavati pravila koji vrijede za analogne planove npr. boja, debljina linije, simboli i slicno.

Da bi ostvarili funkcionalnost ova dva odvojena sustava (tekstualni i graficki) moramo ostvariti vezu izmedu njih. Postupak nazivamo geokodiranje. Geokodiranje ostvarujemo centroidom koja predstavlja mogucnost GIS alata da svakoj zatvorenoj površini dodijeli koordinate središta te površine te je poveže s tekstom.

13

2.5. ZIS

Zemljišni informacijski sustav sadrži sustavno uredene i aktualne podatke koji se odnose i važni su za posjede i zemljišta jednog podrucja, a služe kao informacijska podloga i odlucujuca pomoc glede prava, uprave i gospodarstva kao i planiranja razvojnih mjera, sa svrhom održavanja i poboljšavanja životnih uvjeta. Osnovu cini odgovarajuci jedinstven sustav, koji osigurava povezanost pojedinih podataka i njihovu vezu s podacima što se ne odnose na zemljište.(Fritzsche 1983.)

Najvažnija uža podrucja jednog ZIS-a svakako su ona koja daju osnovne podatke o zemljištu i objektima na njemu, a to su:

• knjižni dio katastra zemljišta

• tehnicki dio katastra zemljišta

• zemljišna knjiga

• katastar zgrada

• katastar vodova

Osnovne osobine ZIS-a:

• ograniceno svrhovito modeliranje

• trajno održavanje

• visok stupanj sigurnosti i pouzdanosti podataka

• podaci se pohranjuju u vektorskom obliku (digitalni planovi)

• podaci o geometriji su u dvije dimenzije

• radi uglavnom sa statickim upitima

Može se reci da je temelje za zemljišni informacijski sustav postavila ideja o višenamjenskom (polivalentnom) katastru. Višenamjenski katastar sastoji se od višenamjenskog plana povezanog s razlicitim opisnima podacima. Višenamjenski plan sastoji se od osnovnog plana, proširenog dodatnim grafickim sadržajima, kao što su urbanisticki plan, prikaz objekata i vodova i slicno. Koncept višenamjenskog katastra prikazan je na slici 2.

Organizacija podataka u zemljišnom informacijskom sustavu koja je prikazana na slici 2 omogucuje:

• kombinirani prikaz podataka izabranih prema razlicitim kriterijima

• laku i ekonomicnu izradu planova posebnih namjena

• povezivanje grafickih s tekstualnim podacima

14

• ekonomicno održavanje.

Slika 2: Koncept višenamjenskog katastra

Bitno je razgraniciti pojmove GIS i ZIS jer se cesto ova dva (tri) pojma brkaju. Prvo treba razluciti da je sama kratica GIS dvojakog znacenja jer predstavlja pojmove geoinformacijski sustavi i geografski informacijski sustavi. Za GIS (Geografski Informacijski Sustav) kažemo da je to racunalno podržan sustav koji omogucuje unos upravljanje, spretno rukovanje, analize i produkciju prostornih i opisnih (tekstualnih) podataka. Jedno od pravila za razlikovanje GIS-a, koji je više geografski orijentiran, od ZIS-a koji je više geodetski orijentiran, mogu biti mjerila planova koje uzimamo kao osnovu. Tako ako za osnovu uzimamo planove mjerila 1:500-1:10 000 govorimo o ZIS-u, a ako su mjerila sitnija od 1:10 000 govorimo o GIS-u. Isto tako ZIS je baziran na katastru zemljišta i samim time je puno tocniji u položajnom smislu.

15

3. Internet

Jedna od najcešcih definicija Interneta je da je to skup medusobno povezanih racunala i mreža u jedinstvenu globalnu racunalnu mrežu. Buduci da u racunalnom svijetu postoji mnoštvo razlicitih vrsta i modela racunala, operativnih sustava i mreža, mora postojati nacin njihova uspješnog povezivanja. To povezivanje osiguravaju odgovarajuce norme i standardi koji služe kao javni dogovor o nacinu povezivanja i komunikacije.

Standardi propisuju odgovarajuca pravila i protokole prema kojima se organizira rad Interneta. Pritom su definirani standardi za komunikacije (protokoli za razmjenu informacija, tj. za nacin prijenosa), standardi za aplikacije (protokoli za prezentaciju, dohvat i prijenos podataka), sigurnosni standardi, standardi za adresiranje i pronalaženje odredišta (sustav imenovanja i razrješavanja imena i adresa) i mnogi drugi standardi i protokoli neophodni za funkcioniranje složenog sustava kakav je Internet.

3.1. Povijest Interneta

Prva zabilježena deskripcija socijalne interakcije omogucene putem mreže bila je serija dokumenata koju je napisao J.C.R. Licklider u kolovozu 1962. godine, raspravljajuci o svojem "Galactic Network" konceptu. On je zamislio globalno povezan set racunala preko kojih bi svatko vrlo brzo mogao pristupati podacima i programima sa bilo koje stranice. Ocito je kako je ovaj koncept vrlo slican Internetu danas. Licklider je inace bio na celu istraživackog tima racunalnog istraživackog programa u DARPA (U.S. Defense Advanced Research Projects Agency), koji je zapocet u listopadu 1962.

Godine 1969. ARPANET povezuje prva 4 sveucilišta u Sjedinjenim Americkim Državama, tako što su istraživaci u 4 kampusa u Sjedinjenim Državama stvorili prve servere ARPANETA, povezujuci Stanford Research Institute, UCLA, University of California Santa Barbara i University of Utah. Možemo reci da je pocetak nastanka Interneta.

U listopadu 1972. godine Robert. E. Kahn organizirao je veliku demonstraciju ARPANETA na International Computer Communication Conference (ICCC). Bila je to prva javna demonstracija nove tehnologije. Te iste godine, iako u eksperimentalnoj fazi, predstavljena je i elektronicka pošta (www.carnet.hr).

Godine 1973. ARPANET se širi u medunarodnim okvirima, povezujuci University College u Londonu i Royal Radar Establishment u Norveškoj. Te je godine DARPA pokrenula istraživacki program koji je trebao istražiti tehnike i tehnologije za medusobno povezivanje razlicitih mreža. Cilj je bio razviti komunikacijske protokole, koji bi omogucili umreženim racunalima da komuniciraju putem mnogostrukih, link packet mreža. Projekt je nazvan Internetting project, a sustav mreža koji je bio produkt istraživanja, nazvan je "Internet". Sustav protokola, koji je nastao ovim projektom, postao je poznat kao TCP/IP Protocol Suite (nakon što su razvijeni protokoli Transmission Control Protocol – TCP i Internet Protocol – IP).

Od 1974. do 1981. godine, ARPANET se proširio iz vojno-istraživackih krugova, i tako se šira javnost upoznaje s cinjenicom da se umrežena racunala mogu koristiti i u svakodnevnom životu u komercijalne svrhe.

16

Prve USENET newsgrupe uspostavili su 1979. godine Tom Truscott i Jim Ellis, studenti sa Duke Universitya i Steve Bellovin sa Sveucilišta u Sjevernoj Karolini.

TCP/IP je postao jedinstveni jezik Interneta 1983. godine. Od 1988. godine Internet postaje jedno od osnovnih sredstava komunikacije, a pocinju se javljati i pitanja privatnosti i sigurnosti u digitalnom svijetu. 1990. godine ARPANET prestaje postojati.

Tim Berners-Lee, koji je radio u CERN laboratoriju u Švicarskoj, 1991. godine, izumio je kod "alt.hypertekst", koji je omogucio kombiniranje rijeci, slike i zvuka na Web stranicama. Te iste, '91. godine roden je The World Wide Web (WWW). Pojavom WWW-a Internet doživljava dotada nevidenu ekspanziju u podrucju komuniciranja. Internet je definitivno pojam kojim je obilježen završetak drugog i pocetak treceg milenija.

3.2. Standardi i organizacije

Internet nije nicije vlasništvo, ali pripada svima. Iako zaceci Interneta potjecu od vojske Sjedinjenih Americkih Država, odnosno njihovog Ministarstva obrane (Department of Defense), kasniji razvoj tehnologije i širenje globalne mreže doveo je do potpune decentralizacije i onoga sto neki nazivaju "kontrolirana Internet anarhija" ili "kontrolirani kaos". Takoder, nitko ne može kontrolirati Internet u cijelosti. Medutim, da bi stvar ipak funkcionirala, netko se mora brinuti o organizaciji i tehnickim pretpostavkama. Tu funkciju obavljaju organizacije koje brinu o razlicitim organizacijskim i tehnickim gledištima funkcioniranja Interneta. Te organizacije donose norme, standarde i preporuke kojih se trebaju pridržavati svi koji žele biti dijelom Interneta. To znaci da, ako želite komunicirati putem Interneta i biti njegov dio, morate biti u skladu sa normama, standardima, preporukama i protokolima. To je jedini nacin da se tako složen skup od više milijuna racunala i razlicitih mreža medusobno poveže i uspješno komunicira. Da bi stvar bila još zamršenija nego što bi trebala biti, postoji mnoštvo organizacija koje teže biti "vodece" u pitanjima organizacije i rada Interneta. U nastavku su navedene najvažnije, te njihova uloga u procesu normizacije, standardizacije i upravljanja Internetom.

Za norme i standarde, rjecnikom pravnika mažemo reci da dolaze u dva oblika: de facto i de jure. De facto (standardi) zapravo su opceprihvacene metode i tehnologije iz prakse koje su se nametnule svojom raširenošcu i koristi ih vecina korísnika. S druge strane, de jure (norme) su propisane od strane nekog nadležnog tijela (organizacije). Kao jedno od najvažnijih takvih tijela može se spomenuti IETF – Internet Engineering Task Force.

IETF oblikuje i publicira norme za Internet u obliku dokumenata pod nazivom Request For Comment – RFC. To su javno dostupni dokumenti koji propisuju razlicite tehnicke i organizacijske aspekte funkcioniranja Interneta. Radne grupe strucnjaka, clanova IETF-a, pripremaju RCF-ove i daju ih na javni uvid i kritiku te se mnogi RFC dokumenti kasnije izmjenjuju, unapreduju i publiciraju novi koji zamjenjuju prethodne. Tako danas vec postoji oko 2500 izdanih RCF-ova, od kojih mnogi više nisu aktualni, odnosno zamijenjeni su novijima. Ta brojka kazuje o složenosti i potrebi normizacije Intemeta.

Internet Society – ISOC-krovna je organizacija koja nadgleda rad drugih slicnih organizacija (pa tako i IETF-a) i kontrolira otvorenost donesenih normi. Cijela ideja Interneta zasniva se na paradigmi otvorenosti, tj. izbjegavaju se riješenja i norme koji bi vodili prema monopolima i specificnim proizvodima tvrtki i organizacija. Medutim, neki proizvodaci nastoje nametnuti svoja rješenja kao (de facto) standarde (npr. Microsoftov Internet Explore) ili (de jure) norme (Sun s Java programskim jezikom).

17

Internet Architecture Board – IAB je organizacija odgovorna za definiranje cjelovite arhitekture Interneta, te daje upute i smjernice IETF-u za razvoj normi. IAB takoder služi kao savjetodavno tijelo ISOC-u i obavlja funkciju nadzora brojnih aktivnosti u razvoju Interneta. Internet Engineering Steering Group – IESG, odgovoran je za tehnicko upravljanje IETF-ovim procesima normizacije. IESG je dio ISOC-a te prema pravilima i uputama dobivenim od povjerenika ISOC-a nadgleda cijeli proces donošenja novih normi sve do konacnog proglašenja novih specifikacija normama.

Slijedeca organizacija je Internet Assigned Numbers Authority – IANA. To je organizacija koja brine o dodjeli jedinstvenih adresa To su prije svega jedinstvene IP adrese za svako racunalo spojeno na Internet (npr. IP adresa servera www.geof.hr je 161.53.248.2). IANA je osnovala Internet Corporation for Assigned Names and Numbers – ICANN koji je preuzeo brigu oko upravljanja i raspodjele IP adresa, rezerviranja prostora, dodjele parametara protokola, te upravljanja nazivima domena i domenskog prostora. Sve ovo ICANN provodi kroz svoje podorganizacije. To su The Address Supporting Organization – ASO, za upravljanje IP adresama, Domain Name Supporting Organization – DNSO za upravljanje domenskim sustavom, Domain Name System – DNS, te Protocol Supporting Organization – PSO za protokole.

Uz sve ove nabrojene Internet organizacije može se još spomenuti i ISO - International Standards Organization koja propisuje OSI – Open System Interconnect norme za mreže, IEEE – Institute of Electrical and Electronic Engineers koji propisuje kljucne LAN norme kao što je Ethernet, te ANSI – American National Standards Institute.

Brojnost i medusobna isprepletenost nadležnosti navedenih organizacija pokazuje svu kompleksnost i velicinu Interneta i tehnologija na kojima se on temelji.

3.3. Protokoli

Protokoli su neophodni za omogucavanje komunikacije izmedu razlicitih racunala. Protokol možemo definirati kao formalni opis formata i pravila koje racunala moraju slijediti da bi mogla medusobno komunicirati. Protokoli postoje u dva oblika. Prvi je pisani oblik razumljiv ljudima, koji objašnjava pravila i omogucuje konstruiranje uredaja i pisanje softvera u skladu s protokolom. Drugi oblik je programski kôd kojeg razumije racunalna i komunikacijska oprema te prema njemu komunicira. Protokol je neophodan uvijek kad neku radnju s jednog racunala želimo obaviti na drugom racunalu. Obicno se istovremeno koristi više protokola, od kojih je svaki zadužen za dio posla kojeg obavljamo.

Protokoli se prema namjeni smještaju u tzv. slojeve, cime se odvajaju njihove funkcionalnosti i omogucuje medusobna suradnja razlicitih protokola. Tako ce jedan prihvatiti podatke iz aplikacije, drugi omoguciti pouzdan prijenos podataka, treci pronaci odgovarajucu adresu i proslijediti podatke itd. Ta slojevitost omogucuje kreiranje jednostavnih i ucinkovitih protokola. Svaki protokol u svom sloju ima mehanizme za komunikaciju s protokolom iznad i ispod sebe. Dva najpoznatija dizajna slojeva protokola su tzv. ISO OSI 7-layer model i Department of Defense originalni Internet model.

18

DoD model protokola

Iako je danas manje poznat od ISO OSI modela, DoD Internet model izvorno je razvijen za Internet i važan je stoga što su svi Internet protokoli konstruirani u skladu s njime. DoD model sastoji se od cetiri sloja.

Prvi najniži sloj, Network Access Layer, zadužen je za isporuku podataka na odredenom hardverskom mediju. Drugi je Internet Layer, zadužen za isporuku podataka na razlicitim mrežama, a u njemu se nalaze protokoli zaduženi za usmjeravanje mrežnog prometa (glavni protokol za internet-IP, tj. Internet protokol). Treci je Host-to-Host Layer koji rukuje vezama, upravlja tokom podataka, ponovo šalje izgubljene pakete (tu se nalazi TCP). Najviši, cetvrti sloj je Process Layer, u kojemu se nalaze protokoli koji implementiraju korisnicke usluge i aplikacije (e-mail, web, ftp, news i druge).

ISO OSI 7-layer model

ISO je razvio OSI model s namjerom opisivanja opce otvorene metode povezivanja racunala i razmjene informacija. Treba napomenuti da je to koncept, pa stoga svaki sloj nama svojeg fizickog predstavnika u obliku opreme ili softvera. U stvarnosti, oprema i softver za umrežavanje cesto obavljaju funkciju više slojeva OSI modela, a neki komercijalni proizvodi i nemaju implementirane sve slojeve. Slojevi su složeni jedan iznad drugog tako da je prvi sloj najniži, a sedmi najviši. Svaki sloj je nezavisan o ostalima i ima dobro razvijene mehanizme razmjene podataka sa susjednim slojevima. Kako podatak putuje od sloja do sloja, svaki od slojeva dodaje ili oduzima pojedine informacije specificne za pojedini sloj. Svi ovi procesi dogadaju se automatski i omogucuju nesmetan protok podataka od racunala do racunala.

OSI model sastoji se od slijedecih slojeva:

7. Application Layer (aplikacijski sloj)-sucelje prema aplikacijama. Pruža mogucnost aplikacijama slanja i primanja podataka u i iz mreže i prosljeduje podatke nižim slojevima.

6. Presentation Layer (prezentacijski sloj)-oblikuje podatke iz nižih slojeva u razumljiv oblik za aplikacije. Takoder, podatke preuzete iz aplikacìjskog sloja oblikuje za prijenos u niže slojeve.

5. Session I.ayer (sloj sesije)-kontrolira spajanje i odvajanje od komunikacijskih putova i odlucuje o pravilima komunikacije.

4. Transport Layer (transportni sloj)-omogucuje pouzdan prijenos podataka kroz mrežu.

3. Networks Layer (mrežni sloj)-izgraduje stazu po kojoj ce podaci putovati mrežom. Podaci u ovom sloju nalaze se u paketima koji prolaze mrežom.

2. Data Link Layer (sloj podatkovne veze)-pruža mehanizme aktiviranja, održavanja i deaktiviranja veze. Takoder pruža mogucnost provjere ispravnosti podataka.

1. Physical Layer (fizicki sloj)–pruža elektricne, mehanicke, kontrolne funkcije i proceduralne specifikacije za uspostavu, održavanje i deaktiviranje fizicke veze izmedu sustava.

19

Realna oprema i softver ne moraju se držati ovog idealnog modela. Takoder, ne mora se implementirati svaki sloj u realnoj opremi, ali moraju se poštovati standardi koji ce tada omoguciti normalno funkcioniranje mreže. U stvarnim proizvodima koristi se kombinacija navedena dva modela, iako vecina modernih mrežnih sustava uglavnom poštuje ISO OSI model.

Uredno zamotani paketi

Putovanje paketa kroz slojeve može se slikovito opisati glavicom luka. Kad podatak pristigne s mreže u racunalo, on je "zamotan" u OSI slojeve. Putovanjem od prvog do sedmog sloja svaki sloj "oljušti" jednu ljusku s paketa i prema procitanim kontrolnim podacima obavi svoj dio zaduženja te ga proslijedi prema gore. Takoder, kad podatak s racunala šaljemo u mrežu, svaki sloj pocevši od sedmog prema dolje "zamata" paket u svoju ljusku. Pojedini mrežni uredaji koji služe za prijenos i preusmjeravanje mrežnog prometa (npr. routeri – usmjerivaci ili svitcheri – preklopnici) pakete koji dolaze do njih pregledavaju samo do njihovog 2. ili 3. sloja te prema procitanim informacíjama o adresama prosljeduju pakete prema odredištu. Tako se paket ne "penje" do 7. sloja sve dok ne dode na odredište. Ovaj proces zamatanja jednog paketa podataka (od jednog protokola) u drugi paket naziva se enkapsulacija.

Ukratko ce na primjeru biti objašnjeno kako funkcionira enkapsulacija. Npr. racunalo spojeno na Internet putem modema želi dohvatiti jednu web stranicu. Prvo HyperText Transfer Protocol (HTTP) kreira zahtjev za dohvat te odredene stranice. Potom se koristi Transmission Control Protocol (TCP) za upravljanje vezom s drugim racunalom i osiguranje prijenosa HTTP zahtjeva. Medutim, TCP ne radi taj prijenos. TCP dodaje na HTTP paket svoje zaglavlje. Prijenos takvog paketa na odredište obavlja Internet Protocol (IP) koji dodaje svoje dodatno zaglavlje. Iako sam IP može usmjeriti paket izmedu racunala, on ne može sam taj prijenos i obaviti. To ovisi o korištenom hardveru, tj. prijenosnom mediju. To ce u našem slucaju obaviti Point-to-Point Protocol (PPP), koji je zadužen za slanje paketa modemskim linijama. Cijeli se koncept zasniva na "zamatanju" izvornih paketa u pakete protokola ispod njih. Pritom je važno da se izvorni paketi ni na koji nacin ne izmijene dok stignu na odredište. To znaci da oni mogu biti komprimirani, enkriptirani i slicno, ali po dolasku na odredište moraju imati izvorni oblik i sadržaj.

Primjer dohvata i prijenosa web stranice

Web browser npr. želi dohvatiti URL http://www.geof.hr/igupi/index.htm. URL znaci Universal Resource Locator, tj. naziv koji identificira web stranicu ili bilo koji drugi resurs (uslugu) na mreži. URL se sastoji od tri glavna dijela. Prvi je http koji oznacava vrstu protokola za dohvat željene stranice. Sljedeci dio :// je separator. www.geof.hr naziv je servera na kojem se nalazi željena stranica. Konacno, /igupi/index.html oznacava direktorij i naziv stranice koju želimo dohvatiti. DNS protokol pretvara naziv hosta www.geof.hr u 32-bitnu IP adresu 161.53.248.2. Domain Name System (DNS) vrlo je važan sustav za razrješavanje imena servera i pretvaranje imena u IP adrese. HTTP protokol kreira poruku GET /igupi/index.htm koja ce biti poslana hostu 161.53.248.2 za dohvat željene web stranice. HTTP takoder specificira da ce se za slanje poruke koristiti TCP te da ce se koristiti TCP port 80 (default port za web). Sve se ovo dogada u DoD modelu u sloju Process Layer. TCP otvara spoj s hostom 161.53.248.2 na portu 80 i prenosi HTTP poruku GET /igupi/index.htm. TCP takoder odreduje da ce se za prijenos poruke koristiti IP. U DoD modelu to je Host-to-Host Layer operacija. IP protokol prenosi pakete do hosta 161.53.248.2. IP protokol takoder odabire komunikacijski link za prvi korak komunikacije

20

(u ovom slucaju modem). Ovo se obavlja na DoD sloju Internet Layer. PPP protokol enkodira pakete i prenosi ih preko modemske linije. To se obavlja na Network Access Layeru u DoD modelu. Ovaj primjer ilustrira suradnju razlicitih protokola i složeni mehanizam koji se odvija u pozadini kada korisnik klikne na neki hiperlink ili upiše adresu u adresnu liniju svoga browsera.

3.3.1. TCP/IP

TCP i IP protokoli su osnovni protokoli za uspostavu veza i prijenos paketa na Internetu. Ovdje cu ih ukratko objasniti. Buduci da se pri dizajniranju TCP/IP protokola mislilo na velike mreže (WAN), kreatori su napravili protokol prema kojemu ce mreža moci raditi cak ako pojedini dijelovi mreže ne budu operabilni (izvorno ga je radila americka vojska). TCP/IP koristi 32-bitne tzv. IP adrese. Radi lakšeg pamcenja i rukovanja adresama one se prikazuju kao cetiri 8-bitna broja, npr. 192.168.15.10, pri cemu svaki broj ima opseg od 0 do 255. Postoje ogranicenja u uporabi nekih brojeva, a izbjegava se korištenje brojeva 0 i 255. Takoder, neke adrese rezervirane su i imaju posebno znacenje. Kada se gradi manja lokalna mreža, može se koristitï bilo koja kombinacija adresa. Ali ako takvu mrežu spajamo na Internet, moramo koristiti samo adrese koje nam dodjeljuje medunarodno tijelo koje se brine o dodjeli IP adresa. Nigdje u medusobno povezanim mrežama (pa tako i na Internetu) ne smiju postojati dva cvora s istom IP adresom. Medutim, cak i u mrežama koje nisu spojene na Internet obicaj je da se koriste adrese 192.168.x.y. To je skup adresa rezerviran za privatne mreže. U navedenom broju x je broj mreže, a y broj cvora. Za jednu mrežu x je jednak za sve cvorove, a y razlicit za svaki cvor. Tako ako naša mreža ima npr. 3 racunala (cvora), njihove adrese bit ce npr. 192.168.50.1, 192.168.50.2 i 192.168.50.3. Iako brojeve dodjeljujemo sami, pritom se koristi logika koja se lako pamti. Za manje mreže možemo na ovaj nacin specificirati adrese za svaku stranicu. Kod vecih mreža (više desetaka racunala) bilo bi teško pamtiti sve adrese pa se koristi mogucnost da server dodjeljuje IP adrese u trenutku prikljucivanja stanice. Taj mehanizam zove se DHCP (Dynamic Host Configuration Protocol). Adresa tako dobivena od servera nije trajno dodijeljena, vec ona može imati “rok trajanja” od nekoliko dana ili tjedana, i1i u slucaju spajanja modemom na Internet – dok ne prekinemo vezu. Za spajanje jedne mreže na drugu (ili na Internet koji je isto IP mreža) potreban je uredaj gateway, odnosno router. Takoder vrijednost u polju Subnet mask u vecini je slucajeva 255.255.255.0. To znaci da ce broadcast poruke odlaziti samo na racunala koja se nalaze u istoj mreži (npr. 192.168.50.x).

Ako stanica pošalje zahtjev za dohvat adrese u našoj mreži (tj, ako su prva tri broja adrese jednaka, paket ce se proslijediti do odredišta. Medutim u slucaju da stanica pošalje zahtjev za dohvat adrese izvan naše mreže (npr. 161.53.248.2), subnet maska oznacit ce da se prva tri broja polazišne i odredišne adrese razlikuju, paket se prosljeduje routeru, a router ce dalje preusmjeriti paket izvan naše mreže. Router stoga sadrži posebne routing tablice, te šalje paket sljedecem routeru i tako dalje, sve dok paket ne stigne na odredište. Svaki router prosljeduje pakete sve do odredišta i istim putem ceka povratnu informaciju o uspjehu slanja paketa.

IP adrese prilicno je teško pamtiti (vjerojatno cete teško zapamtiti više od pet ili šest adresa). Lakše se pamte nazivi racunala. Stoga treba prepustiti racunalu da naziv pretvori u adresu i proslijedi pakete na odredište. To “razrješavanjevanje imena” obavlja servis DNS (Domain Name System), koji dopušta uporabu imena umjesto IP adresa. Prilikom spajanja na Internet taj servis nam pruža naš davatelj Internet usluga (tj. server koji sadrži DNS tablice nalazi se npr. na HiNet-u ili Iskon-u). Upotrebom DNS-a jednostavnije je

21

npr.napisati u Web browseru http://www.geof.hr umjesto http://161.53.248.2/. U oba slucaja doci cemo do istog geof weba.U prvom slucaju translaciju adrese obavio je DNS, a u drugom slucaju napisali smo tocnu IP adresu (i odmah je naravno zaboravili). Slika 3 prikazuje kako možemo otkriti našu IP adresu.

Slika 3: IP konfiguracija

3.4. Domain Name System

Buduci da IP adrese imaju oblik 4 troznamenkasta broja odvojena tockama, teško bi bilo pamtiti više od nekoliko takvih adresa. Stoga je razvijen Domain Name System–DNS koji obavlja funkciju pretvaranja tekstualnih adresa u IP adrese. IP adrese su 32-bitni brojevi, pa tako teoretski postoji 2 na 32 (tj.4294967296) razlicitih mogucih adresa (taj broj od više od 4 milijarde–iako jako velik, pokazuje se prilicno tijesnim i u postupku je donošenje novog standarda IPv6, koji ce imati znatno veci broj adresa uz mnoga druga poboljšanja IP protokola). Zbog tog pomanjkanja IP adresa koristi se mehanizam Network Adress Translation – NAT. Ideja je da se cijeloj jednoj mreži dodjeli jedna adresa za Internet, a unutar mreže koriste se adrese iz opsega 192.168.x.y. Kad se takva mreža spoji na Internet preko routera ili firewalla koji ima ugraden NAT mehanizam, svi zahtjevi s lokalne mreže prema Internetu idu preko te jedne dodijeljene javne IP adrese. Takoder, Internet cijelu tu mrežu vidi kao jednu IP adresu. Na ovaj nacin štede se javne IP adrese kojih stvarno sve više nedostaje.

22

Rad s velikim brojem adresa prilicno je zahtjevan. Stoga je razvijen DNS–hijerarhijski sustav imena. Uocite da tocke u domenskom nazivu adrese nemaju nikakve veze s tockama u IP adresama. DNS je distribuirana baza naziva domena u hijerarhijskom obliku. DNS koristi distribuirani database protokol za delegiranje domenskih hijerarhija medu zonama. Zone su upravljane tzv. name serverima. Ti se serveri najcešce nalaze kod lokalnih pružatelja Internet usluga (Internet Service Provider – ISP), što su kod nas npr. Carnet, Iskon i HiNet. Ovu raspodjelu nadležnosti po zonama obavlja institucija pod nazivom InterNIC kod koje se nalaze tzv. root name serveri koji te informacije sadržane u lokalnim DNS serverima cine dostupnim cijelom Internetu. Na taj nacin svatko bilo gdje u svijetu može preko naziva domene (tj. servera) dohvatiti putem DNS mehanizma bilo koji sustav na Internetu. DNS sustav može se zamisliti kao jednostavni telefonski imenik kod kojeg je svakom IP broju (adresi) dodijeljena odgovarajuca domena (adresa servera).

Domene

Domene su strukturirane u obliku obrnutog stabla. Na vrhu stabla nalazi se tzv. vršna (top) domena. Ona može imati poddomne, a svaka od njih može imati svoje poddomene. Vršne domene mogu imati dva oblika. Prvi oblik je genericki i uglavnom se odnosi na americke domene. Tu spadaju: com – Commercial (tj. komercijalne), edu – Educational (obrazovne institucije), org – Non-profit Organizations (neprofitne organizacije), net – Networking Providers (mrežne tvrtke, ali i ostale komercijalne organizacije), mil – US Military (Americka vojska), gov – US Government, int – International Organizations (medunarodne organizacije). Drugi oblik domena odnosi se na pojedine države i koristi se dvoslovcani oblik znaka Ujedinjenih naroda. Na primjer: hr – Hrvatska, de – Njemacka, uk – Velika Britanija. Pretvorba domenskih naziva i IP adresa obavlja se DNS protokolom.

U Hrvatskoj vršna domena je hr. Svaka tvrtka koja registrira svoju domenu dobiva naziv oblika npr. gisdata.hr. Prefiks u nazivu domene oznacava najcešce o kakvom se servisu (usluzi) radi (npr. www oznacava web servis, ftp oznacava ftp servis i slicno). Pritom se vecina servisa konfigurira tako da osim osnovnog naziva npr. www.gisdata.hr. imaju i alias bez tog prefiksa gisdata.hr. te ce browser znati dohvatiti taj server bez obzira koji oblik adrese utipkali u njegovu adresnu liniju.

Registriranje domena u Hrvatskoj (.hr domena) obavlja Carnet.

Takoder, pravna osoba može registrirati samo jednu .hr domenu (npr. www.gisdata.hr), a ne može registrirati npr domenu za svoj proizvod (npr. www.arcinfo.hr). Jedno od rješenja za ovu situaciju je kreiranje poddomene (npr. www.arcinfo.gisdata.hr) ili registriranje komercijalne (.com) domene kod kojih nema nikakvih ogranicenja. Pri registriranju komercijalnih (.com) domena pravilo je da tko dode prvi–prvi i dobije odredenu domenu (analogno pravu prvoupisa u zemljišnoj knjizi).

Do prije nekoliko godina registriranje .com, .net, .org domena moglo se obaviti samo kod organizacije InterNIC koja je imala monopol na to. Medutim, u posljednje vrijeme više razlicitih tvrtki i organizacija obavlja registracije. Treba napomenuti da je, s obzirom na brojnost racunala spojenih na Internet, broj zauzetih naziva domena vrlo velik te je vrlo teško pronaci slobodnu .com domenu suvislog naziva. Najbolja ilustracija predhodne izjave je cinjenica da je prije nekoliko mjeseci objavljena vijest da više nema slobodnih troslovnih .com i .net domena.

23

3.5. Hipertekst, HTML, HTTP

Dosad je uglavnom bilo govoreno o protokolima i dogadajima koji se dogadaju u nižim slojevima protokolnih modela. Ono što korisnik uglavnom vidi prilikom rada s Internetom (a posebno s web browserom) jest djelovanje HTTP protokola i hipertekstualne web stranice. Prije pojave World Wide Weba (pocetkom devedesetih) rad s Internetom uglavnom je bio u tekstualnom obliku (ftp, telnet i ostali slicni servisi). Uvodenjem paradigme hiperteksta kod kojeg se u velikoj mjeri koristi “point and click” (pokaži i klikni) nacin rada donijelo je veliko olakšanje korisnicima te rezultiralo planetarnom popularnošcu Weba i Interneta. Web se sastoji od dva osnovna elementa. To su HTML – HyperText Markup Language – jezik za opis hipertekstualnih web stranica i HTTP – HyperText Transfer Protocol–protokol za dohvacanje i kretanje po tzv. hipertekstualnim dokumentima.

Hipertekst

Hipertekst je jednostavan nacin kreiranja dokumenata koji referenciraju druge dokumente ili druge dijelove istog dokumenta pomocu tzv. hiperlinkova. Pritom se ti drugi dokumenti mogu nalaziti na istom serveru ili na drugom serveru koji može biti bilo gdje na Internetu. Citanje hipertekst dokumenta (web stranice) u browseru i klik na hiperlink vrlo je jednostavna operacija koja omogucuje jednostavno kretanje (surfanje) web prostorom. Izvorna ideja hiperteksta postoji još iz Biblije, u kojoj postoje brojne krosreference na razlicite sadržaje. Tako jednostavno možemo tražiti dijelove teksta koji su u nekoj vezi s tekstom koji citamo. Isti koncept koristi se i prilikom kreiranja enciklopedija gdje uz svaki pojam postoje odrednice (hiperlinkovi) na druge tekstove u enciklopediji. U svijetu informatike prva ideja hiperteksta bila je pojednostavljenje organiziranja velikih kolicina tekstova i informacija. Na suvremenim web stranicama hiperlinkovi ne postoje samo u tekstu, vec svaki element stranice (slika, tekst, dio animacije itd.) može biti hiperlink na drugi sadržaj.

HTML

HTML (Hyper Text Markup Language) je jezik koji služi za opis web stranica. Od pocetne definicije HTML-a (koji je nastao na temelju starijih markup jezika) do danas, HTML je prošao prilican razvoj i postao mocan mehanizam za kreiranje vrlo složenih web stranica.

Medutim, i dalje ostaje ogranicen u nekim bitnim stvarima (npr. ne postoji nacin za prikazivanje matematickih formula vec se one moraju prikazivati kao slike). Osim toga razliciti proizvodaci browsera (prvenstveno Microsoft i Netscape) razvijali su svoje dijalekte (derivacije) HTML–a koji se razlikuju od standarda, pa se velik broj web stranica ne mogu dobro prikazati u pojedinim browserima, odnosno potrebno je pisati razlicite varijante istih stranica za pojedini browser (ovo je uzrok cestog upozorenja “optimizirano za X”). Takoder HTML nema mogucnost govoriti o sadržaju koji se prezentira, pa se unapreduje jezik koji ce to omoguciti–XML – Extensibile Markup Language. On bi trebao omoguciti jednostavnu razmjenu razlicitih podataka putem Weba. Stvar još nije do kraja standardizirana, ali se od XML–a ocekuje puno. Ocekuje se da ce se vec tijekom 2001. godine XML prilicno raširiti u Web svijetu. Za identificiranje odredišta na koje pokazuje hiperlink koristi se Uniform Resource Locator – URL. URL kazuje kako (kojim protokolom), gdje (na kojem servisu) i što (web stranica ili drugi objekt) se dohvaca putem tog hiperlinka.

24

HTTP

HyperText Transfer Protocol je (de facto) standard za dohvat hipertekstualnih dokumenata (web stranica). Njegova funkcionalnost je takva da može služiti i za dohvat drugih vrsta dokumenata, i to se sve više koristi u razlicitim primjenama. HTTP radi na TCP konekcijama obicno preko porta 80, iako se to može izbjeci eksplicitnim navodenjem drugog porta. Nakon uspješne uspostave veze klijent prenosi zahtjev serveru koji onda šalje odgovor. Te poruke su jednostavne i razumljive i imaju oblik npr. GET URL. Ako je zahtjev moguce provesti, server ce vratiti željenu stranicu klijentu. U slucaju da klijent treba poslati serveru blok podataka (npr. ispunjeni obrazac s podacima kupca) klijent ce koristiti HTTP naredbe HEAD i POST.

3.6. Krvotok Interneta

Svi navedeni podaci i protokoli moraju imati medije po kojim se krecu. Ti su mediji u najvecem broju slucajeva opticki i bakreni kablovi kojima je isprepleten cijeli globus. U velikom broju slucajeva koristi se infrastruktura telekomunikacijskih kompanija (npr. HT), ali postoje i posebne tvrtke ili ustanove koje su razvile svoju infrakstrukturu iskljucivo za Internet promet (CARNet). One imaju sagradene ogromne mreže s velikom propusnom moci (bandwidth). Takve mreže mogu se protezati na više kontinenata i nazivaju se kralježnicom Interneta (Internet backbone). Predstavnici su npr. Sprint i MCI Worldcom.

Osim navedenih žicanih komunikacija postoje i bežicne, prvenstveno satelitske Internet komunikacije. Na backbone mreže spojeni su pojedini ISP–ovi koji preko svojih modemskih ulaza omogucuju pristup Internetu za ostale korisnike. Možda ce se nekome ciniti nepotrebnim za spominjanje, ali treba reci da su racunala (serveri, hostovi) koja se nalaze na Internetu u stalnom pogonu, tj. rade u režimu 7 dana tjedno po 24 sata.

Racunala spojena na Internet koja pružaju neke podatke i (ili) usluge nazivaju se imenima host (domacin) ili server (poslužitelj). S druge se strane nalaze racunala koja koriste te podatke i usluge i nazivaju se klijentima. Medutim, jedno racunalo može imati obje uloge–ovisno o tome pruža li podatke i usluge drugima ili ih zahtjeva od drugih racunala.

U trenutku kada se korisnikovo racunalo spoji na Internet (modemom ili na koji drugi nacin), dobivši svoju IP adresu od svog ISP–a, ono postaje punopravni clan Interneta. To znaci da može biti klijent (što je najcešca uloga) ili host. Tako svaki PC spojen na Internet može služiti kao npr. web server, ako ima instaliran odgovarajuci softver za to.

3.7. Internet usluge (servisi)

Ono što svaki korisnik vidi pri radu na Internetu jesu korisnicki servisi. To su prije svega e–mail, web, news, ftp i chat. E–mail sustav elektronicke pošte je najraširenija Internet usluga. Web je usluga koja je dovela do globalne popularnosti Interneta i nju takoder koristi vecina Internet korisnika. News (Usenet), odnosno mrežne konferencije za razmjenu poruka i javnu raspravu, usluga je koju koristi manje korisnika, ali je pogodna za dobivanje brojnih informacija izravno od drugih sudionika u raspravi. FTP je skracenica koja oznacava uslugu i protokol–File Transfer Protocol. To je servis koji omogucuje prijenos datoteka na Internetu. Osim navedenih postoji joši chat, tj. izravna komunikacija korisnika Interneta (on–line razgovor u stvarnom vremenu, tj. korisnici korisnici mogu tipkati poruke jedan drugome ili razgovarati putem mikrofona, ili, ako imaju kameru, mogu imati i video vezu).

25

3.7.1. World Wide Web

Od 1991. godine, kada se pojavio, Web je postao dominantnom Internet uslugom, a mnogi i poisovjecuju Internet s Webom. Web je donio revoluciju u razvitku Interneta i omogucio jednostavnost upotrebe najširem krugu korisnika. Od svojih zacetaka u CERN – u i Marca Andersona (oca Weba i kasnijeg osnivaca Netscapea), Web je u proteklih osam godina postao zaštitnim znakom i kulturnom odrednicom modernog informatiziranog svijeta. Tri slova koja ga oznacavaju postala su dio svakodnevnog života milijuna ljudi širom svijeta. Danas gotovo sve reklame za bilo kakav proizvod i uslugu negdje u kutu imaju adresu koja pocinje sa www. Web je postao sinonim modernog poslovanja, ucenja, zabave i komunikacije.

Web se temelji na vec spomenutim tehnlogijama hiperteksta: HTML jeziku i dokumentima te HTTP protokolu. Na strani poslužitelja nalaze se tzv. web serveri, koji imaju pohranjene html dokumente (web stranice). Ti dokumenti sadržavaju tekst, slike te druge multimedijalne sadržaje. Dakako svaki od njih sadržava i linkove (veze) na druge stranice. Na strani klijenta nalaze se aplikacije koje omogucavaju kretanje Webom i citanje Web dokumenata–browseri. Prvi browseri mogli su prikazivati samo tekst i ništa drugo i postojali su samo za operativni sustav Unix. Prvi popularniji browser je bio Mosaic, a potom Netscape, koji je od njega proistekao i godinama bio vodeci. U posljednje dvije, tri godine primat je preuzeo Microsoft Internet Explorer i cini se da je on postao de facto standardni browser vecine korisnika Weba. Današnji browseri omogucuju prikaz najrazlicitijih vrsta web stranica obogacenih brojnim efektima i sadržajima. Medutim za pregledavanje nekih sadržaja potrebno je imati softverske dodatke (tzv. plug–in), koji omogucuju npr. pregled animacija ili slušanje glazbe putem Interneta. Najpoznatiji dodaci su npr. Macromedia Flash (za animacije) i Real Audio Player (za slušanje glazbe i gledanje npr. TV programa).

U web terminologiji cesto dolazi do miješanja dvaju naoko istoznacnih pojmova: web site i web stranica. Web site je pojam koji oznacuje skup web stranica nekog poduzeca, organizacije ili osobe. Web site se u pravilu sastoji od više web stranica (html dokumenata) medusobno povezanih hiperlinkovima. Tako možemo reci da se na siteu www.geof.hr nalazi mnogo web stranica s razlicitim sadržajima vezanim uz Geodetski fakultet. Web stranica, s druge strane, obicno zaokružuje jednu tematsku cjelinu–npr. stranica s pregledom nastavnog programa.

Za pronalaženje sadržaja na Webu možete koristiti specijalizirane web siteove, tzv. tražilice. Predstavnici su npr. Altavista, Lycos, Infoseek i Google. Broj vracenih stranica cesto se mjeri u tisucama, tako da je cesto teško pronaci onaj sadržaj koji nas zanima. Drugi nacin pronalaženja web stranica jest upotrebom web kataloga kao što je npr. Yahoo. Na takvim web siteovima nalazi se po kategorijama katalogiziran ogroman broj web stranica koje se može takoder pretraživati. Buduci da ni jedna tražilica ne može pretražiti cijeli web prostor, pojavile su se aplikacije koje omogucuju istovremeno slanje upita na više tražilica (tzv meta–tražilice kao što je Copernik). Na ovaj se nacin nastoji povecati kvaliteta pretraživanja, odnosno vracenih pronadenih sadržaja.

U radu s Internetom, a posebno s Webom, korisnik treba biti strpljiv. Buduci da vecina korisnika pristupa Internetu putem modema koji je–ma kako bio reklamiran kao brz–još uvjek bolno spor, web stranice bogate slikovnim ili drugim sadržajima trebat ce dosta vremena da stignu do browsera.

26

4. Internet orijentirani geoinformacijski sustavi

Internet, a posebice web, dobiva sve više na znacenju i postoji velika potreba za primjenom GIS-a u Internet okruženju. Uvažavajuci ovu cinjenicu skoro sve tvrtke koje razvijaju GIS softver nude svoja riješenja. Danas je aktualna primjena razlicitih IMS (Internet Map Server) sustava koji, kako i njihov naziv govori, mogu interaktivno vizualizirati i izradivati online prikaze, te posluživati razlicite vrste prostornih podataka. Neki IMS sustavi imaju i dodatne module za e-commerce pomocu kojih su u mogucnosti online distribuirati razlicite prostorne podatke kako u tekstualnom tako i u obliku grafickih prikaza, na komercijalnoj osnovi.

U ovom poglavlju pažnja ce biti upravo usmjerena na tehnologije koje ovakovi IMS sustavi koriste. Nacin rada IMS sustava je u osnovi slican kao i kod ranijih verzija sustava za distribuciju prostornih podataka putem Interneta, s tom razlikom da se kod IMS sustava dodatno javlja problem izrade prikaza u stvarnom vremenu (na strani poslužitelja) te problem vizualizacije istog (na strani klijenta).

Osnovu ovakovih sustava cine baze prostornih podataka ciji se sadržaji prikazuju i distribuiraju.

Tehnologije IMS sustava nam omogucavaju da dodemo do cijenom povoljnih GIS klijentskih racunala, a takoder je moguce i višestrano korištenje te pristup aktualnim podacima. Posljedica toga je da je time po prvi puta moguce uciniti GIS (ZIS) pristupacan velikom broju korisnika koji ne moraju biti strucnjaci.

Pretpostavke za prethodnu tvrdnju su:

• podaci moraju biti odgovarajuce pripremljeni prema zahtjevima

• neophodni softver moduli i metode za obradu zahtjeva moraju se nalaziti na jednom serveru

• upravljanje mora biti izvedeno uz pomoc jednostavne browser bazirane radne površine

Ubuduce ce proizvodi i usluge za distribuciju podataka putem Interneta kao i web prilagodeni GIS i distribuirane GIS usluge dobiti sve više na znacenju. Ovaj osvrt ukazuje na višestruke mogucnosti Internet okruženja, s kojima se potencijal GIS-a može bolje koristiti, ali se ogranicava na IMS sustave.

4.1. Internet Map Serveri (IMS)

Kao karakteristike za opis i ocjenu pojedinih IMS-a mogu se navesti slijedece karakteristike:

• vrsta prenošenih geopodataka

• primjenjene tehnike za povezivanje na web server

• rasploložive platforme IMS-a

• web browser proširenja

27

• ponudeni oblici podataka

Danas raspoloživi IMS-ovi ukazuju na slicne IMS arhiktekture koje su korištene pri razvoju razlicitih IMS sustava. Proizvodaci nude IMS sustave u obliku razvojne okoline ili kao gotova riješenja sa mogucnošcu proširenja i unaprijedenja.

Kao osnovne funkcije koje bi morao zadovoljiti svaki suvremeni IMS postavljene su funkcije zoom (povecanje, smanjenje), pan (pomak) te funkcije atributnih upita. Kao dodatne i cijenjene funkcije mogu se navesti dodatne GIS analize poput npr. prikazivanja svih cestica, ispod ili iznad odredene zadane površine, odredenom bojom. Gotovo u pravilu takove funkcije ne dolaze u osnovnom paketu IMS-a vec ih se mora dodatno naruciti ili ih samostalno razviti.

Za prijenos podataka na stranu klijenta mogu se koristiti rasterski formati podataka, vektorski formati podataka a odredena riješenja dopuštaju i jedan i drugi format.

Posebnu pažnju treba obratiti na izvorne formate prostornih podataka koji predstavljaju osnovu za web GIS sustav, a time i za IMS sustav, buduci njih moramo upotrijebiti, pa ne bi imalo nikakovog smisla izabrati sustav koji ih ne podržava u potpunosti.

Primjena standardnih tehnologija omogucuje jeftinu i brzu pripremu prostornih podataka i GIS funkcionalnost za širok krug korisnika. Krajnjem korisniku nije potreban cjelokupni GIS sustav da bi radio s prostornim podacima. Buduci razvoj ce u još vecoj mjeri koristiti potencijal Internet okruženja za fleksibilnu i interaktvnu primjenu

U nastavku su objašnjene osnovne web GIS tehnologije koje ponajviše ovise od vrste primjene i raspoložive infrastrukture.

4.1.1. Povezivanje GIS-a i weba na strani servera

Na slici 4 (Leukert K. i drugi 2000.) shematski je prikazana komunikacija izmedu web browsera, web servera i GIS servera. Na strani web servera postoji šest mogucnosti za realizaciju povezivanja GIS-a s web-om: CGI (Common Gateway Interface), web API (Application Program Interface), java-servleti, ASP (Active Server Pages), JSP (Java Server Pages) te PHP (Hypertext Preprocessor). Posljednja tri nacina nazivamo zajednickim imenom “server side scripting” odnosno skriptiranje na strani servera. Kada govorimo o serverskom skriptiranju mislimo na skripte koje se naravno izvode na strani web servera i dinamicki generiraju web stranice, koje se potom šalju browseru kao obican HTML dokument. Prednost ovakvog pristupa (za razliku od npr. Java Scripta koji se izvodi na klijentskoj strani unutar web browsera) jest u tome da se izbjegava ovisnost o posjetitelju i mogucnostima njegovog browsera ili snazi racunala. Osim toga serversko skriptiranje ima i niz drugih prednosti poput jednostavnijeg održavanja i pristupa bazama podataka.

Na klijentskoj strani nije potrebno poznavati povezanost IMS-a na serverskoj strani, ali naravno da sistem administrator odnosno onaj koji je razvio aplikaciju mora biti upoznat s povezanostima i korištenom tehnologijom.

28

Slika 4: Povezivanje web servera i GIS servera

CGI

CGI (Common Gateway Interface) je mehanizam kojime browser komunicira sa programima koji se izvršavaju na serveru. Najcešce se govori o CGI skriptama, koje su opet najcešce pisane u PERL programskom jeziku. Pojam skripta govori da se radi o nekoliko redaka koda koji izvršavaju neku korisnu zadacu. Kao cest primjer upotrebe CGI skripti može se navesti obrada podataka koje je klijent upisao u obrazac.

CGI je bitan jer nam je potreban kada god želimo dobiti i procesirati informaciju od strane korisnika kao i kada se treba izvršiti aplikacija koja komunicira sa serverom. Medu ostalim oni su bili prvo riješenje koje je omogucavalo povezivanje baza podataka sa web serverom i na taj nacin distribuiranje podataka iz baze podataka putem Interneta.

Najveci nedostatak CGI skripti je da se za svaki zahtjev klijenta veza sa serverom uspostavlja i prekida odnosno sama skripta (program) se pokrece kao zaseban proces obavlja svoju zadacu i gasi se. Jasno je da time kod velikog broja paralelnih korisnika odnosno istovremenih upita dolazi do pogoršanja performansi i zagušenja samoga web servera.

Iz navedenog razloga tendencija je da se se klasican CGI pristup sve više napušta u korist suvremenih “server side scripting” sustava poput ASP-a, JSP-a i PHP-a. Treba napomenuti da je korištenje klasicnih CGI skripti i danas još uvijek prilicno rašireno, a u odredenim situacijama i više nego opravdano.

Web server –API

API (Application Program Interface) predstavlja niz rutina, protokola i alata za izradu aplikacija. On prvenstveno olakšava izradu programa i na neki nacin standardizira sucelja koja koriste korisnici. Može se reci da svaki operativni sustav ima svoje specificne API-e pomocu kojih se razvijaju aplikacije koje su uskladene sa okolinom, odnosno operativnim sustavom i drugim aplikacijama. Iako su API-i dizajnirani prvenstveno za programere oni su vrlo bitni i za korisnike jer nam daju garanciju da ce sve aplikacije koje su napravljene uz pomoc standardnih API-a imati slicno sucelje. Time je korisnicima znatno olakšano snalaženje u novim aplikacijama.

ISAPI (Internet Server API) je API za Microsoft IIS (Internet Information Server) Web server. ISAPI omogucuje programerima razvoj web baziranih aplikacija koje su puno bolje integrirane u web server pa se samim time i izvršavaju znatno brže nego aplikacije bazirane na CGI skriptama. Iako se ISAPI u pravilu koristi za Microsoftov IIS web server postoji još nekolicina Web servera drugih proizvodaca koji podržavaju ovu tehnologiju,

29

NSAPI (Netscape Server API) je API za Netscape-ov Web server koji funkcionira na istom principu kao i ISAPI samo za proizvod tvrtke Netscape.

Servleti

Servleti su moduli koji se izvršavaju unutar servera i koji rade na principu zahtjeva i odgovora. Pojednostavljeno možemo reci da su to appleti na strani web servera pisani u Java programskom jeziku. Servlet se može koristiti za tipicnu obradu na serverskoj strani. Servlet može komunicirati sa racunalom klijenta, a može komunicirati i sa drugim racunalima na mreži. Takoder servleti omogucuju i zajednicki istovremeni rad više klijenata.

Kompleksne aplikacije na strani servera mogu se razvijati bez ogranicenja na pojedinu hardversku platformu. Appleti su uveli pojam neovisnosti na strani klijenta, a servleti tu ideju prenose na serversku stranu. Na taj nacin moguce je razvijati aplikacije na serveru na jednoj platformi, a kasnije ju prebaciti na neku drugu da se pritom ne javljaju problemi pri prenošenju koda i potreba za kompajliranjem.

Bitna karakteristika za WebGIS sustave je da se servleti mogu spajati na relacijske baze podataka koristeci JDBC (Java Database Connection).

Prednosti servleta su:

• bolja integracija u web server

• bolja svojstva izvodenja (brži su i ucinkovtiji od CGI aplikacija)

• prenosivost izmedu platformi

• prenosivost u serverima

• jednostavan i proširiv API

ASP

ASP (Active Server Pages) su skriptna okolina na strani servera razvijena od strane Microsofta. One nam omogucavaju razvoj dinamickih i interaktivnih web stranica na nacin da nam je omoguceno kombinirati HTML kod, skripte te razne komponente (aplikacije) na strani servera. Bitno je napomenuti da se ASP može koristiti iskljucivo sa MS web serverima odnosno samo sa MS PWS (Personal Web Server) i MS IIS (Internet Information Server). Kao skriptni jezici mogu se primjeniti Visual Basic Script, Java Script (ova dva najcešce) te PERL i REXX (manje se koriste).

Najjednostavnije objašnjenje rada ASP tehnologije bilo bi da nakon što mi u našem pregledniku postavimo odredeni zahtjev (npr. višestruki upiti na bazu podataka) web server generira web stranicu i nama je isporuci u obliku uobicajenog HTML koda.

Iz navedenog je vidljivo da je podrucje primjene ASP-a prilicno široko, a mogucnosti se ponekad cine i neogranicene. Ipak navedimo nekoliko glavnih primjena narocito za web orijentirane geoinformacijske sustave:

• kreiranje web stranica koje se baziraju na pretraživanju baza podataka

30

• zaštita zaporki

• obradivanje obrazaca

• stvaranje personaliziranih stranica

PHP

PHP je rekurzivna skracenica od Hypertext Preprocessor. Kao i ostala slicna rješenja (ASP, JSP) i za PHP kažemo da je HTML embedded jezik. To znaci da se konstrukti “ugraduju” unutar obicnih HTML dokumenata.

PHP intepreter (koji se naravno nalazi na strani servera) ce HTML dio dokumenata isporuciti klijentima u postojecem obliku, dok ce sam PHP kod obraditi i isporuciti rezultat te procedure.

Prednost ovakvog pristupa je ta da ce se, dok nam je potreban samo HTML unutar dokumenta, koristit samo on, a kada nam zatreba nešto dinamike jednostavno se ubacuje nekoliko programskih konstrukata koji ce taj naš zahtjev u potpunosti ispuniti.

Velik dio svoje funkcionalnosti PHP može zahvaliti i vanjskim bibliotekama cije usluge može koristiti prema potrebi. Pri tome se ne misli na nekakve posebno razvijane module za PHP, vec na standardne biblioteke prisutne na mnogim Unix sustavima.

PHP se izvršava na velikom broju platformi – prakticno svim Unixima, Linuxu, kao i na MS Windowsima 95/98/NT/2000. Takoder zahvaljujuci modulariziranoj arhikteturi PHP može suradivati i sa velikim brojem web servera (npr Apache, MS Internet Information Server itd.).

Kao najznacajnija prednost PHP-a naspram vecine konkurentskih proizvoda može se istaci njegova brzina izvodenja.

JSP

JSP (Java Server Pages) su tehnologija kojom je omoguceno miješanje regularnog (statickog) HTML koda sa dinamicki generiranim HTML kodom.

Vecina web stranica izradenih pomocu CGI aplikacija su svojim najvecim dijelom staticne dok je njihov dinamicki dio ogranicen na nekolicinu malih lokacija. S druge strane vecina varijacija na temu CGI aplikacija, ukljucujuci i servlete, generira cijele web stranice dinamicki iako se njihov najveci dio uopce ne mijenja. JSP upravo dopušta stvaranje statickog i dinamickog dijela HTML koda odvojeno, a prikazuje ga integralno.

JSP za razliku od Microsoftove ASP tehnologije nacelno imaju dvije znacajne prednosti. Prva je ta da se dinamicki dio piše u Java programskom jeziku, a ne u Visul Basicu ili nekom drugom MS specificnom jeziku. Druga prednost JSP-a naspram ASP-a je ta su one kompatibilne i sa drugim operativnim sustavima i web serverima, a ne samo MS platformski ogranicene.

Ako pak usporedimo JSP sa servletima možemo konstatirati da nam JSP ne može ponuditi ništa novoga što servleti ne bi mogli izvesti. Medutim cesto je puno prikladnije stvarati i modificirati uobicajene HTML dokumente nego ih generirati nizom naredbi.

31

4.1.2. Povezivanje GIS-a i weba na strani klijenta

Standardni web browser može prikazati tekst koji je pisan u HTML obliku i rasterske slike u standardnim GIF ili JPEG formatima. U slucaju pojave drugih formata podataka, kao na primjer prikazivanja vektora, ili izvodenja video ili audio datoteka, mora se unaprijediti njegova funkcionalnost. Na slici 5 (Leukert K. i drugi 2000.) prikazane su tri mogucnosti unaprijedivanja funkcionalnosti standardnog web browsera, a u nastavku ce ukratko biti objašnjene ove tri mogucnosti.

Slika 5: Prikazivanje Web GIS sadržaja u Web pregledniku

Plug – In

Plug In-i su dodatne aplikacije koje je potrebno instalirati na klijenskoj strani (racunalu korisnika), da bi se proširile mogucnost i fukcionalnost web browser. Kada se govori o plug in-ima kod IMS sustava gotovo u pravilu se podrazumjeva (ali ne i iskljucivo) da se radi prvenstveno o plug in-ima koji omogucuju pregledavanje vektorskih sadržaja u web browseru. Takoder nepisano pravilo je i da se takovi neophodni plug in-i mogu dobiti besplatno.

Najcešce korisnici downloadaju potrebne plug in-e sa Interneta te ih potom instaliraju, mada postoji i mogucnost online instalacije. Instalacijom na hard disk racunala plug in ima pristup i na sistamske resurse korisnickog racunala što može predstavljati sigurnosni problem. Ako korisnik ima opravdano povjerenje u isporucioca plug in-a tada bi pitanje sigurnosti trebalo biti neproblematicno.

Postoji više verzija (npr za Netscape Communicator ili Internet Explorer) koje se opet izmjenjuju ovisno o napretku softvera. To znaci da se plug in-i moraju redovito aktualizirati te nanovo distribuirati. Sam problem aktualizacije i ponovne distribucije moguce je riješiti mogucnošcu da se na samoj web stranici koja se želi pregledavati omoguci download ili on line instalacija potrebnog plug in-a.

ActiveX – Controls

ActiveX kontrole je izradio Microsoft na Object Linking and Embedding (OLE) standardu. One su softverska komponenta koja izvodi odredene zadatke, a mogu komunicirati i sa drugim aplikacijama.

ActiveX kontrole proširuju mogucnosti i funkcionalnost Microsoftovog web browsera (Internet Explorer). Takoder, one mogu biti korištene i u drugim aplikacijama koje podržavaju OLE standarde (relativno cesta upotreba je kod razlicitih graficki zahtjevnih aplikacija kao npr. video igre), a ne samo kao dodatak MS Internet Exploreru. Najprimjerenije bi bilo reci da su one na odreden nacin pandan plug in-ima, medutim plug

32

in-i su specificni za odredene platforme i browsere dok su ActiveX kontrole primjenjive samo na Microsoftovoj platformi.

Kao i kod plug in-a one se mogu downloadati i instalirati ili može biti primjenjena on line instalacija. Za razliku od plug in-a, iz sigurnosnih razloga, sa downloadanim ActiveX kontrolama korisnik dobiva i nekakvu vrst autorizacije (od koga ActiveX kontrole potjecu). Takoder se, kao i plug in-i, ActiveX kontrole primjenjuju kada su u pitanju razliciti formati podataka od standardno podržanih.

Java Applets

Java Appleti (ili cešce samo appleti) se izvode na strani klijenta u web browseru nakon što su pozvani iz HTML dokumenata. Kod poziva se applet Class datoteke “povlace” sa servera i privremeno spremaju u cashe memoriju klijentskog racunala te potom izvode bez potrebe interakcije sa korisnikom. Iz sigurnosnih razoga sami appleti su, u pravilu, koncipirani tako da mogu imati samo pristup serveru, ali ne i sistemskim resursima klijentskog racunala. Kod appleta ne dolazi do problema sa razlicitim verzijama i problema distribucije jer se uvijek sa servera poziva aktualni applet.

Pomocu Java Database Conectivity (JDBC) i veze JDBC – ODBC appletima je omoguceno pristupanje razlicitim bazama podataka.

U slucaju da su kao proširenja web browsera primjenjeni plug in-ovi ili ActiveX kontrole, u pravilu, korisnik ih mora jednom sa mreže downloadati i potom lokalno na racunalu instalirati. Za razliku od ovakovog pristupa aplleti omogucavaju proširenje mogucnosti i funkcionalnosti web browsera na jednostavniji i ugodniji nacin za korisnike, jer se applet svaki puta na poziv odgovarajuce web stranice “povlaci” sa servera i izvodi na klijentskom racunalu. Pri prenosu korisnih podataka javlja se i dodatni “korisni teret” jer se moraju prenijeti i sami appleti.

Za izvodenje appleta na klijentskom racunalu mora biti instaliran Java Virtual Machine (JVM) koji najcešce dolazi kao integralni dio samih web browsera. Isto tako treba napomenuti da su Java appleti neovisni o platformi i (više-manje) o web browseru.

Kao nedostatak Java appleta može se navesti da, kako je to vec i ranije naglašeno, opterecuju prijenos podataka te da koriste resurse klijentskog racunala što posebice dolazi do izražaja kod racunala sa manjom procesorskom brzinom te manjom kolicinom radne memorije.

Danas se upravo appleti obilato koriste kod vecine IMS sustava jer se time izbjegava ogranicenost na pojedinu platformu ili web browser, a nedostatci appleta se teže primjecuju jer današnja racunala imaju mocne procesore i koriste vece kolicine radne memorije.

4.2. Vrste prenošenih geopodataka

Kod primjene geoinformacijskih sustava u Internet okruženju izmedu ostalog postavlja se i pitanje formata podataka koji se šalju korisniku. U principu u obzir dolaze kako rasterski tako i vektorski podaci, dakako uz tekstualne podatke u HTML formatu.

Podaci se mogu nalaziti u bazama prostornih podataka na više razlicitih servera, a mogu biti prikazani i kao kombinacija podataka više razlicitih ponudaca (vlasnika) podataka.

33

Uobicajeno su prostorni podaci objektno struktuirani, a najcešce su pohranjeni u vektorskom formatu ili nekom drugom prikladnom formatu.

Do transformacije podataka iz npr. vektorskog u rasterski format dolazi tek kod zahtjeva na web server, koji taj isti zahtjev prenosi GIS serveru, za prikaz odredenog podrucja. U tom slucaju GIS server prikaz odredenog podrucja u vektorskom obliku pretvara u rasterski oblik ili eventualno u drugi odgovarajuci vektorski oblik.

Odmah valja napomenuti da su standardni rasterski formati (GIF i JPEG) u prednosti u odnosu na vektorske jer ih mogu prikazati standardni web browseri bez ikakovih proširenja (plug in ili ActiveX). To je ujedno glavni razlog zašto ih vecina današnjih IMS sustava i koristi.

Kada se govori o rasterskom formatu podataka može se pojednostavljeno reci da se korisnicima samo šalje jedna vrsta screenshot-a doticnog prikaza u obliku rasterskog formata. Obim podataka se procijenjuje na osnovu poznate velicine slike po X i Y osima (njezinu velicinu odreduje korisnik). Originalni podaci koji se nalaze na serveru su sigurni jer se u nacelu korisniku šalje samo kopija podataka. Nedostatak kod primjene rasterskih podataka je lošija kvaliteta posluživanja i samog prikaza. Nadalje za promjenu stupnja povecanja prikaza potrebna je veza sa serverom što možda kod odredene infrastrukture (npr. Intranet) i ne predstavlja problem medutim u slucaju Interneta taj problem je zasigurno prisutan.

Vektorski podaci mogu biti prikazani u web browseru samo ako je on proširenih mogucnosti primjenom plug in-a ili ActiveX kontrola. Kod vektorskih podataka korisniku je olakšana upotreba jer prikaz ne mijenja svoju oštrinu povecanjem, a pojedini objekti se mogu oznaciti i selektirati. Nadalje prednost kod primjene vektorskih podataka je mogucnost lokalne obrade podataka pa ne mora nakon svake akcije u web browseru uslijediti kontakt sa serverom. Kao nedostatke vektorskog formata podataka možemo navesti ovisnost o proizvodacu sustava, nužnost instalacije plug in-a ili ActiveX kontrola kao i promjenjiv obim podataka jer kolicina vektorskih podataka varira prema odabranom podrucju.

Postoji mogucnost i zajednicke prezentacije vektorskih i rasterskih formata istovremeno na klijentskoj strani.

Izbor formata prenošenih podataka obavlja se obzirom na potrebe i zahtjeve korisnika kao i obzirom na raspoloživu infrastrukturu.

34

5. Katastarski podaci na Internetu

Katastarski podaci mogu se na Internetu pronaci najcešce u dva oblika. Prvi oblik predstavljaju informacije kao što su npr. adrese, brojevi telefona, cijenik podataka i slicno koje se nalaze na web stranicama pojedinih katastara. Drugi oblik u kojemu se mogu pronaci katastarski podaci je složeniji i grubo ga opet možemo podijeliti na dva dijela. Njegov prvi dio bi mogli nazvati on line katastar koji predstavlja klasicne katastarske urede koji pružaju mogucnost vizualizacije i distribucije katastarskih podataka putem Interneta. Drugi dio predstavljaju razni sustavi koji nam daju mogucnost pregleda pojedinih katastarskih podataka, a koje uspostavljaju razne organizacije, tvrtke ili udruge.

5.1. Katastar na Webu

Buduci je poznata cinjenica da je web najvecu popularnost stekao upravo zbog mogucnosti komuniciranja i pronalaska informacija iz udobnosti ureda (ili doma) jasno je da su i katastarski sustavi iskoristili upravo te ocite prednosti. Samim time nas ne treba iznenaditi ni cinjenica da gotovo nema države u Europi koja nema katastar prezentiran na webu u odredenom obliku. Pojedine države koriste web tehnologije intenzivno pa tako pružaju i mogucnosti pregledavanja i distribucije katastarskih podataka korištenjem weba.

Kao podatke koje sadrže sve pronadene web stranice katastara u Europi može se navesti slijedece:

• adresa na kojoj se nalaze

• broj telefona i telefaksa

• e-mail adresa

• ime osobe za kontakt

Nadalje, velik broj katastara daje i niz dodatnih informacija o svojim uslugama, podacima, ovlastima, zakonodavstvu i slicno.

Cest je slucaj da se na web stranicama katastra pruža mogucnost besplatnog downloada razlicitih obrazaca koji služe za najrazlicitije namjene poput npr. zahtjeva za izdavanje podataka (npr. Republika Irska-www.irlgov.ie/landreg/). Isto tako vrlo cesto postoji mogucnost downloada i razlicitih publikacija koje su namijenjene kako geodetskim strucnjacima tako i širokoj javnosti (npr. Republika Slovenija-http://.212.118.70.93/gu/, Austrija-www.bev.gv.at).

Nemali broj web stranica koje predstavljaju pojedine katastre daje i graficki prikaz svojeg položaja odnosno plan gdje ih pronaci (npr. Republika Irska) dok pojedini daju cak i koordinate u WGS koordinatnom sustavu (npr. Republika Slovenija) pa ih se može locirati i upotrebom rucnih GPS uredaja što je svakako pohvalna ideja. Govoreci o grafickom prikazu potrebno je spomenuti da se na pojedinim web stranicama može pronaci i prikaz pojedine države (ili njezinog pojedinog dijela) pomocu kojega odabiremo željeno podrucje te pozicioniranjem pokazivaca i klikom dobivamo ispis adresa i brojeva telefona pojedinih katastarskih ureda za to podrucje (npr. Njemacka (Bavarska)-www.geodaten.bayern.de, Hrvatska-www.dgu.tel.hr/dgu).

35

Jedan od standardnih sadržaja je i cijenik podataka koji se izdaju koji se nalazi na prilicno velikom broju web stranica (Hrvatska, Slovenija, Austrija, ...).

Od cešcih sadržaja na koje možemo naici pregledavajuci web stranice pojedinih katastara su i opisi usluga te zakonodavstvo koje oni primjenjuju svojem radu (Njemacka, Slovenija, Austrija, ...).

Kao prilicno važanu ali relativno rijetku mogucnost može se navesti mogucnost pregleda metapodataka o katastarskim podacima (Republika Slovenija-slika 6).

Slika 6: Prikaz metapodataka

Svakako se mora spomenuti i pohvaliti odlicna ideja britanskoga Land Registry ureda (www.landreg.gov.uk/) koji neke osnovne podatke kao što su cijenik ili popis podrucnih ureda sa adresama i brojevima telefona prezentira i u WAP obliku (slika 7), dakle za pristup mobilnim telefonima koji podržavaju WAP tehnologiju.

Slika 7: Pristup odredenim podacima putem WAP-a

36

5.1.1. Republika Hrvatska (DGU)

U Republici Hrvatskoj službenu web stranicu o katastru (slika 8) održava (naravno i postavila ju je) Državna Geodetska Uprava (DGU-www.dgu.tel.hr/dgu). Na njoj možemo pronaci neke osnovne podatke o samoj državnoj geodetskoj upravi kao i nekolicinu informacija o katastarskim podacima.

Slika 8: Pocetna web stranica DGU

Medu ostalim možemo pregledati ili downloadati (slika 9):

• katalog podataka državne izmjere i katastra nekretnina

• cijenik podataka državne izmjere i katastra nekretnina,

• naputak za dobivanje podataka

• naputak za dobivanje odobrenja

• upute o placanju naknade za stalne korisnike

• zahtjev za odobravanjem izdavanja podataka kao stalnom korisniku

• zahtjev za izdavanje podataka stalnom korisniku

37

Slika 9: Web stranica s informacijama o izdavanju podataka

Nadalje, na web stranici Državne geodetske uprave nalazi se i pregledna karta podrucnih ureda za katastar (slika 10) pomocu koje možemo odabirom željenog podrucja i klikom na njega dobiti adrese podrucnih ureda za katastar u odabranoj županiji. Naravno na stranici se nalaze i podaci poput adrese DGU-a, zatim broj telefona i telefaksa kao i e-mail adrese za kontakt.

Od ostalih sadržaja tu se nalaze i linkovi na web stranice sa srodnom tematikom poput Hrvatskog geodetskog društva, Geodetskog lista itd.

Sama web stranica postavljena je 1999. godine.

Koncepcija web stranice nije loša, medutim zbog poznatih poteškoca koje ima katastar u Hrvatskoj nije bilo moguce razvijati složenije i naprednije sustave buduci da recimo ni svi katastarski uredi nemaju na raspolaganju potrebnu informaticku infrastrukturu. Još ozbiljniji problem predstavljaju sami katastarski podaci iz razloga što ih se relativno malo nalazi u digitalnom obliku, a i postojeci analogni podaci su dobiveni nedovoljno preciznim metodama izmjere (graficka izmjera).

Ipak, mora se priznati da su odredeni napori uloženi da se pojedini katastarski operati prevedu u digitalni oblik.

Kada odreden dio katastarskih podataka bude preveden u digitalni oblik, te kada zakonska regulativa bude donešena realizacija online pristupa odnosno izdavanja podataka nece predstavljati veliki problem. Trebalo bi za pocetak za primjer uzeti npr. švicarski model (vidi u nastavku) koji omogucava postavljanje zahtjeva u prilicno jednostavnom obliku

38

putem web stranice izradene u obliku obrasca te koji potom podatke u analognom obliku (prikaz na papiru) šalje preporucenom poštom. Velika prednost je i u cinjenici da su pojedine europske države otišle dosta daleko u primjeni web tehnologija pa je moguce njihova pozitivna iskustva primjeniti za riješavanje pojedinih problema.

Slika 10: Pregledna karta podrucnih ureda za katastar

Bilo bi zgodno na web stranice postaviti npr. koordinate DGU-a pa možda cak i pojedinih katastarskih ureda u WGS sustavu poput kolega iz Slovenije. Takoder, i WAP pristup odredenim podacima poput adresa i brojeva telefona pojedinih katastarskih ureda koji imaju kolege iz Velike Britanije je svakako dobra ideja. S takvim “sitnim” nadopunama svakako bi se stekla odredena naklonost korisnika dok troškovi ne bi bili veliki.

39

5.2. Katastar on line

Pregled je napravljen za podrucje Europe na nacin da su za svaku pojedinu državu, za koju se moglo dobiti informacije ukratko opisana postojeca riješenja. Ovdje nisu opisana sva postojeca riješenja u Europi. Za pretpostaviti je da i pojedine druge države izgraduju sustave za vizualizaciju i (ili) distribuciju katastarskih podataka na Internetu (ili su ga vec i izgradile), medutim ovdje su opisani samo oni sustavi za koje se moglo doci do nekakvih informacija.

5.2.1. Austrija

Austrija je zasigurno vodeca država u Europi koja je medu prvima u svijetu iskoristila pojavu novih naprednih tehnologija (medu ostalim i Interneta) i uvela ih u sustav katastar-zemljišna knjiga. Austrija je odigrala pionirsku ulogu u daljinskom pristupu katastarskim podacima. Ona je još, za današnje pojmove, daleke 1984. godine uvela pristup katastarskim podacima putem videotex (BTX) sustava. Za prakticnu upotrebu videotexa korisnik je morao imati telefonsku liniju, monitor, printer, uredaj za modulaciju-demodulaciju te dekoder ili PC racunalo. Od 1984. godine autorizirani i licencirani geodeti, javni bilježnici, pravnici, banke, kreditne institucije kao i ostali zainteresirani mogli su pristupati centralnoj bazi podataka.

Uredbom austrijskog federalnog ministra za ekonomske poslove od 24. srpnja 1997. godine svima je zajamcen direktan pristup bazama podataka katastra i zemljišne knjige putem javnih usluga Telekom Austria AG, Datakom Austria AG, IBM Network Services i Bundesrechenzentrum GmbH.

Prvobitni plan bio je da se godine 1996./97. vidotex pristup napusti i zamjeni s ISDN pristupom medutim sustav nije napušten a pristup bazi otvoren je za pristup putem weba tek u srpnju 1999. godine.

Cijene za ovakav direktan pristup bazama podataka su razlicite. Cijena za jednu stranicu (10 redaka) alfanumerickih znakova ili digitalnog katastarskog plana u rasterskom obliku koja je prikazana na zaslonu monitora je 3.90 ATS (2.20 HRK). Sadržaj jedne stranice vektorskih podataka digitalnog katastarskog plana stoji 17.5 ATS (99.80 HRK). Korisnicima se ove naknade naplacuju u okviru njihovih telefonskih racuna.

Dakle od srpnja 1999. godine baza podataka o nekretninama u potpunosti je otvorena za javnost po prihvatljivim cijenama.

Upravo zbog autoriziranog pristupa koji omogucuju pojedini austrijski ISP-ovi nije bilo moguce pristupiti ovom navedenom sustavu. Medutim, moguce je bez autorizacije pristupiti na dva sustava u Austriji koji u odredenoj mjeri takoder daju pojedine katastarske podatke, a to su Ziviltechniker Server te Web KIS.

U nastavku su objašnjene neke osnovne pojedinosti oba navedena sustava.

Ziviltechniker Server (ZT Server-www.zt.co.at) je nastao kao inicijativa udruge ovlaštenih inženjera za potrebe vizualizacije i distribucije digitalnih katastarskih planova putem Interneta. Sam pregled podrucja za koje ova udruga raspolaže podacima je dozvoljen svima zainteresiranima. Korisnici isto tako bez naplate mogu koristiti i mogucnost pretraživanja kao i downloada dijela katastarskog plana željenog podrucja u rasterskom

40

obliku. Sucelje je ugodnog i jednostavnog izgleda (slika 11) te intuitivno i lagano za korištenje.

Slika 11: Sucelje ZT Servera

Sam ZT Server omogucuje pretraživanje po:

• broju cestice,

• broju katastarskog plana,

• koordinatama (i to Gauss-Krüger, ili geografska duljina i širina u MVI referentnom sustavu ili WGS referentnom sustavu-slika 12),

• adresama,

• zemljopisnim imenima

Kada se prikaže odabrano podrucje, moguce je “kretati se” u svim smjerovima da bismo dobili prikaz susjednog podrucja. Bitno je naglasiti da je sam sustav prilicno brz pa korisnik ni sa modemskim prikljuckom ne treba cekati na novi prikaz više od cca 10 sec. Iznad i ispod prozora sa prikazom nalaze se i neki osnovni podaci o samom prikazu kao što je mjerilo, podrucje na koje se odnosi, broj katastarskog plana kao i ime osobe koja ga distribuira. Omogucen je i download prikaza u rasterskom obliku prikladnom i za ispis. Naravno, ako se žele podaci u digitalnom obliku mora se prijaviti i otvoriti korisnicki racun koji omogucava dobivanje i tih podataka.

41

Slika 12: Pretraživanje unosom GK koordinata ili geografske širine i duljine

Drugo riješenje je WebKIS Online sustav (www.webkis.gisquadrat.at) odnosno istoimeni proizvod tvrtke GISquadrat. Ovaj sustav je operabilan u demo verziji, a sam proizvodac ga naziva Internet orijentiranim GIS sustavom za distribuciju i analizu podataka o prostoru. On ukljucuje set alata za administriranje razlicitih projekata korisnika i prava pristupa. Sam sustav izgraden je na osnovi GeoMedia WebMap softvera, a pri razvoju sustava se pridržavalo naputaka i pravila Open GIS konzorcija tako da se bez potrebe za dodatnim modulima može pristupati razlicitim formatima podataka. Nadalje, na klijentskoj strani je potreban samo web browser za korištenje unutar kojeg je integriran i WebKIS client softver. Sigurnost je na visokom stupnju jer se podaci kodiraju. Upisom korisnickog imena i zaporke sustav identificira korisnika i omogucuje mu pristup projektima prema njegovim unaprijed definiranim pravima (npr. odredeni dozvoljeni upiti ili pregledavanje i analiziranje samih podataka). Na slici 13 prikazan je rezultat pretraživanja prema upitu za lociranje svih katastarskih cestica sa površinom vecom od one koju je korisnik sam definirao. Takoder sustav samostalno generira i bazu podataka koja ponudacima podataka omogucuje izracun cijena za korištenje sustavom.

WebKIS client softver integriran je unutar web browsera i predocen je jednostavnim grafickim korisnickim suceljem koje je podijeljeno na 4 dijela (slika 14). To su: prozor s pregledom cjelokupnog projekta, prozor s legendom, prozor s grafickim prikazom i prozor s tematskim atributima.

WebKIS Online sustav nije službeni austrijski sustav za vizualizaciju i distribuciju katastarskih podataka na Internetu.

42

Slika 13: Rezultat pretraživanja po odredenom upitu

Slika 14: Izgled i podjela grafickog korisnickog sucelja

43

5.2.2. Danska

Danska je izgradila sustav pod imanom Web-Matriklen. Web-Matriklen (www.kms.dk) je projekt koji je inicirala uprava za katastar i geodetske poslove kraljevine Danske. Sustav sadrži odabrane informacije iz digitalnih katastarskih planova i knjižnog dijela operata. Svrha sustava je omogucavanje pretraživanja digitalnih katastarskih planova i knjižnog dijela katastarskog operata koji se održavaju.

Sustav je prije svega namijenjen za upotrebu od strane ovlaštenih geodetskih strucnjaka, planera (urbanista) i svih ostalih strucnjaka ciji posao zahtjeva katastarske podatke koji se konstantno aktualiziraju. Podaci su predstavljeni iskljucivo na danskom jeziku, a sam sustav pruža detaljne informacije o vlasništvu.

On line prikazi izraduju se od vektorskih podataka sa pridruženim atributima poput brojeva katastarskih cestica i brojevima referentnih tocaka (repera). Podaci digitalnih planova su u vektorskom obliku sa pridruženom topologijom i atributima, dok su podaci iz knjižnog dijela naravno u tekstualnom obliku.

Podaci se odnose na prostorni referentni sustav sys34/45 ed50 i prikazani su u dvije dimenzije (položajno). Sustav je konstantno aktualiziran na osnovu podataka i stanja koje prijavljuju ovlašteni geodetski strucnjaci. Sustav je operabilan od 1998. godine i pokriva cjelokupnu Dansku osim podrucja Copenhagena i Frederiksberga.

Na samim digitalnim planovima prikazane su:

• granice katastarskih teritorijalnih jedinica

• granice župa

• granice obalnog podrucja

• katastarske cestice

• katastarske identifikacije (npr. broj katastarske cestice)

• topografske informacije (imena vodotoka, šumskih podrucja itd)

• brojne druge informacije

On line pristup je ogranicen i dostupan samo autoriziranim korisnicima koji placaju odredenu pretplatu. Zainteresirane stranke i organizacije koje se žele koristiti ovim sustavom moraju se prijaviti uredu za odnose s javnošcu koji im daje korisnicko ime i zaporku. Ogranicenja u upotrebi podataka proizlaze iz trenutno važeceg zakona o autorskim pravima. Nominalni vlasnik podataka je danski “Ured za izmjeru i katastar”.

44

5.2.3. Finska

Finska takoder ima sustav za distribuciju i vizualizaciju katastarskih podataka putem Interneta. Nažalost sustav ne dozvoljava pristup korisnicima (ili interesentima) izvan finskog domenskog prostora što znaci da mu se može pristupati samo ako se nalazite unutar granice finske. Iz toga razloga ovdje se navode i prezentiraju podaci dobiveni indirektnim putem. Prema tako dobivenim podacima njihov sustav se temelji na ESRI tehnologiji IMS geoinformacijskih sustava. Podržano je prikazivanje digitalnih planova kao i podataka o vlasništvu te podataka knjižnog dijela katastarskog operata. Sustav omogucava pretraživanje baze podataka po broju katastarske cestice, zatim daje mogucnost prikazivanja zapisnika o izmjeri kao i procijenjenu vrijednosti katastarske cestice, dok podaci o gradevinama na samoj cestici nisu dostupni.

Sustav je nastao kao nadogradnja JAKO informacijskog sustava za održavanje katastra i katastarskih planova (www.nls.fi/jako) te unapredivanje izdavanja istih. Kako godišnje dolazi do promjene podataka na približno 200 000 cestica ocita je velika uporabljivost sustava koji pruža konstantnu mogucnost pregleda ažurnih podataka u web browseru. Izvadak iz katastra, prilagodeni izvadak iz katastra, kopije katastarskih planova te izvodi na osnovi atributa i prostornih podataka dostupni su putem Interneta. Izvodi mogu biti poslani e-mailom ili odmah direktno prikazani u web browseru.

Korisnici se moraju obavezati na sporazum o “samoposluživanju” da bi mogli i on line pristupati digitalnim katastarskim kartama pomocu web browsera. Slika 15 prikazuje postavljanje zahtjeva (upita) dok slika 16. prikazuje rezultat za upit o povijesti cestice.

Cijene su ovisne o broju upita i prikazane su u tablici 1.

Tablica 1: Cijene za razliciti broj upita

Broj upita Cijena FIM Cijena HRK

100 180 233

250 350 453

500 700 906

1000 1300 1683

Dodatni troškovi su 1 FIM (1.30 HRK) po upitu, s time da je minimalna mjesecna nadoplata 25 FIM (33 HRK), te otvaranje korisnickog racuna cija cijena iznosi 100 FIM (130 HRK) po korisnickom racunu.

Pretplata na odredeni broj upita vremenski je ogranicena na godinu dana.

Postoji i mogucnost kupovine prepaid kartice pod imenom MapSite20 Card koja stoji 50 FIM (65 HRK) i namijenjena je prije svega malim korisnicima.

45

U buducnosti se planira povezivanje i sa bazama podataka slijedecih institucija:

• ured za popis stanovništva

• ministarstvo pravosuda

• nacionalni porezni ured

• zavod za statistiku

• lokalna samouprava

Slika 15: Postavljanje upita

46

Slika 16: Rezultat za upit o povijesti cestice

47

5.2.4. Nizozemska

Obradena su dva nizozemska sustava, medutim nijedan od njih nam ne pruža mogucnost downloada podataka u izvornom obliku niti on line narudžbu.

Prvi sustav je pilot projekt (http://magma.pgs.nl/~lava/lavademo/geoshop) napravljen na podrucju opcine Almere koja se nalazi u provinciji Flevoland. U njega su bile ukljuceni opcina Almere, televizijska kompanija Casema i katastar. Katastar je na korištenje dao katastarske planove sa iscrtanim granicama katastarskih cestica, opcina Almere je u projekt ušla s topografskim kartama krupnog mjerila te sa urbanistickim planom dok je Casema dala podatke o položaju postojecih i planiranih prikljucaka (radi se o kabelskoj televiziji). Za pregledavanje se koristi Lava GIS browser koji se pokrece kao Java applet. Kao GIS server koristi se Magma GeoData publisher. Podaci se nalaze i u 3 razlicita formata: Ingres 2.0, Illustra i DXF. Sva tri ponudaca su postavila vlastite servere spojene na Internet. Podržani su i rasterski i vektorski formati, a pristup je omogucen svima zainteresiranima (barem je bio za vrijeme testiranja sustava). Povecani stupanj siguranosti pri komunikaciji te naplata pristupu podacima su zadaci u slijedecoj fazi ovog pilot projekta.

Lava GIS browser (slika 17) je Java applet koji vizualizira prostorne podatke u obliku prikaza sastavljenog iz više slojeva. Sam Lava browser moguce je pokrenuti na dva nacina: kao samostalnu aplikaciju (naravno prethodno ga moramo instalirati) ili kao applet uz pomoc web browsera koji podržava Java applete.

Slika 17: Sucelje Lava GIS browsera

On se istovremeno spaja na jedan ili više web servera na koje je instaliran Magma GIS data server. Magma GIS data server predstavlja modul koji se nadovezuje na relacijsku

48

bazu podataka u kojoj se nalaze podaci koje treba vizualizirati Lava browser. Od baza podataka podržane su Ingres, Informix ili jedno “light” rješenje pod imenom Incore.

Kao najveci nadostatak Lava browsera uzima se cinjenica da se, kada je pokrenut kao Java applet, na može spojiti na više servera istovremeno vec samo na onaj s kojeg je sam applet i pokrenut. To je svakako ozbiljan problem stoga što je danas jedna od osnovnih funkcija ovakovih riješenja prikazivanje informacija koje primamo s razlicitih servera istovremeno. Ovaj problem ne postoji u slucaju da se Lava browser instalira na klijentskom racunalu kao zasebna aplikacija.

Gore navedene proizvode (Lava, Magma, Incore) izradila je tvrtka PGS (www.pgs.nl/).

Drugi sustav je GBKN (kratica za “Osnovna karta nizozemske u krupnom mjerilu”). Sam GBKN (slika 18) je najdetaljniji topografski prikaz Nizozemske. Mjerilo tih planova je 1:500 i 1:1000 za izgradena podrucja te 1:2000 za neizgradena podrucja. GBKN (www.gbkn.nl) može biti upotrebljen za razlicite namjene kao što su prezentacija, osnova za projektiranje te osnova zemljišnih informacijskih sustava. Sami planovi su raspoloživi i u analognom i u digitalnom obliku, a odnose se na referentni koordinatni sustav nizozemskog katastra te cine njegov sastavni dio.

Slika 18: Izgled i podjela sucelja

Samo sucelje (slika 18) ovog sustava je podijeljeno na tri prozora od kojih je u jedanom opis što sam prikaz sadrži te upozorenje o intelektualnom vlasništvu. U druga dva prozora sadržaj se izmjenjuje ovisno o odabranom podrucju. U prvom prozoru prikazan je tekstualni opis atributa za odabrano podrucja, a u drugom graficki prikaz. Takoder se pozicioniranjem pokazivaca iznad grafickog prikaza mogu doznati i koordinate. Odabrani prikaz po želji se može i ispisati.

49

Interesantno je da se ovaj sustav spominje na stranici NCGI (National Clearinghouse Geo-Information) što bi se doslovno moglo prevesti kao nacionalna burza geoinformacija.

NCGI sustav je distribuirana mreža organizacija koje prikupljaju, pohranjuju i koriste geoinformacije. Cilj ovog sustava je da informacije o podacima (metpodaci) te sami podaci budu distribuirani putem Interneta.

Potrebno je napomenuti da je prvi opisani sustav nastao kao suradnja razlicitih organizacija (tvrtki) i nije službeni sustav, dok je drugi sustav (GBKN) izgraden i održavan od nacionalne službene organizacije.

Iz gore navedenog prilicno je vjerojatna mogucnost da u nizozemskoj postoji i sustav za distribuciju katastarskih podataka koji bi spadao pod njihov nacionalni katastar, medutim podaci koji bi tu mogucnost potvrdili nisu pronadeni.

50

5.2.5. Njemacka

Obradena su dva postojeca sustava i to oba u Njemackoj saveznoj zemlji Bavarskoj. Prakticno se radi o jako slicnim sustavima s gotovo istovjetnim mogucnostima pa se može reci da govorimo o jednom sustavu s dva razlicita sucelja. Sustav je odlican primjer distribucije katastarskih podataka (u ovom slucaju digitalnih katastarskih planova) putem Interneta jer omogucava pristup podacima u izvornom (digitalnom) obliku posredstvom Interneta. Konkretno radi se o projektu nazvanom “Terra Bavaria” (www.terrabavaria.com). Projekt je nastao kao suradnja izmedu Bavarskog katastarskog ureda (www.geodaten.bayern.de), tvrtke Wenninger Geodatenzentrum AG te nekolicine geodetskih tvrtki i izgraden je za komercijalno korištenje.

Nakon detaljnog koncipiranja došlo se do zakljucka da je, zbog zahtjeva na odredene performanse za predožbu i pripremu podataka te zahtjeva za interakcijom i sigurnošcu, najbolje pristupiti razvoju vlastitog softvera. Tako je razvijen TerraGIS Server koji standardno dolazi sa mogucnošcu importa razlicitih formata podataka. Podaci se skladište u objektno orijentiranom “Quadtree” formatu koji nudi mogucnost upravljanja, efikasne obrade i mijenjanja gotovo neograniceno velike baze podataka sa mogucnošcu prilagodbe razlicitim mjerilima i mogucnostima prezentacije. U sklopu razvoja samog sustavaa nastao je i jedan opširan e-commerce sustav koji je znacajan iz razloga što je posebno prilagoden bazama prostornih podataka. Tako svi geoobjekti sa ponudacima i informacijama o cijeni mogu biti prikazani, cime je osigurano da se prilikom downloada odnosno ”uzimanja” podataka pravilno obavi obracun te fakturira. Takoder može se za registriranu stranku koja upravlja “košarom” odabranih prostornih podataka odmah obracunati cijena odabranih podataka. Taj e-commerce sustav nazvan je Geoshop. On zaprima narudžbu i obavlja obracun cijena podataka. Sami podaci mogu biti naruceni u razlicitim koordinatnim sustavima, projekcijama i formatima te djelomicno odmah i preuzeti-downloadani.

Na pocetku se racunalo prije svega na stranke iz podrucja geodetskih inženjerskih ureda i ureda za planiranje (urbanizam), medutim vrlo brzo se krug zainteresiranih korisnika proširio. Spektar zainteresiranih korisnika seže od opcina preko snabdjevaca energijom, osiguravateljskih kuca, tvrtki za kupoprodaju nekretnina pa do privatnih korisnika. Sve više zahtjeva dolazi iz sasvim drugih podrucja na koje se nije obratila pažnja, podrucja kao što su poljoprivreda i šumarstvo.

Nakon što se se kod www.terrabavaria.com registriramo kao stranka možemo se u svako doba 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini putem Internet stranice logirati te koristiti opisanim uslugama.

Samo nacelo korištenja ovim sustavom je prilicno jednostavno i intuitivno, a na slici 19 je prikazano u 5 koraka:

1. Najprije se prijavite u Geoshop. Vaši se podaci prenose kodirano što znaci sigurnost od neovlaštenog korištenja vaših osobnih podataka.

2. Dodatkom orijentacionih podataka i prezentiranim katastarskim podacima odredujete preko grafickog sucelja eksportirajuce podrucje. Pri tome vam podršku daju i funkcije pretraživanja prema poštanskom broju mjesta, ulici, opcini kao i prema oznaci katastarskog kotara.

51

3. Zakljucno definirate izbor objekata i željeni format podataka.

4. Da bi poslali vašu narudžbu potrebno je potvrditi vaše podatke. Sada se u pozadini vaši podaci pripremaju za slanje. Cim je procesiranje zakljuceno dobivate e-mail.

5. Podatke možete odmah direktno downloadati. Kod vece kolicine podataka nudi se mogucnost slanja podataka na CD ROM-u putem pošte.

Slika 19: Nacelo rada

52

Slika 20 prikazuje graficko sucelje za navigaciju i pretraživanje baze podataka. Ono se sastoji od 2 prozora. U jednom se nalazi interaktivni prikaz s ucrtanim granicama cestica te pripadajucim alatima za povecanje-smanjenje i pomak samog prikaza i sa prikazom koordinata položaja pokazivaca. U drugom prozoru se nalaze funkcije pretraživanja.

Na slici 21 prikazano je sucelje u kojem odabiremo objekte koje želimo te obavljamo odabir formata u kojem želimo da nam digitalni katastarski plan ili više njih budu isporuceni.

Slika 20: Sucelje za prikaz i pretraživanje

Ista ova usluga ponudena je i na službenim web stranicama Bavarskog geodetskog ureda. Razlika je u drugacijem grafickom sucelju (slika 22) te cinjenici da Bavarski geodetski ured pruža mogucnost narudžbe katastarskih planova u klasicnom obliku. Cijena za kopiju katastarskog plana u klasicnom obliku iznosi 20 DEM (79 HRK) po zahtjevu bez pretplate, ili ako se placa pretplata (100 DEM-394 HRK mjesecno) 10 DEM (39 HRK) po zahtjevu.

U oba slucaja korisnici se obavezuju da su upoznati s naputcima i pravilima korištenja i rukovanja za konkretne podatake.

53

Slika 21: Odabir objekata

Slika 22: Logiranje na stranicu Bavarskog geodetskog ureda

54

5.2.6. Švicarska

U Švicarskoj je dostupno više ponudaca katastarskih podataka. Medutim, stjece se dojam da je distribucija katastarskih podataka putem Interneta u Švicarskoj rješena na nacina da se za pojedini kanton ovlasti jedna ili više geodetskih tvrtki koje onda izdaju katastarske podatke. Osim toga nailazi se na nekolicinu sustava koji prikazuju, medu ostalim, i katastarske podatke, u obliku interaktivnih prikaza. Ti sustavi su u pravilu nastali kao suradnja lokalne samouprave te pojedine geodetske tvrtke ili ureda. Opisan je po jedan primjer za svaki navedeni slucaj.

On line narudžba katastarskih podataka (www.kopa.ch) je ocigledno prilicno raširena usluga u Švicarskoj te se nailazi na podosta geodetskih tvrtki i ureda koji pružaju tu mogucnost. Sama narudžba se obavlja na web stranici pojedine tvrtke ili ureda koja je izradena u obliku obrasca (slika 23). Obrazac je koncipiran tako da se sastoji od 3 cjeline. U prvoj dijelu korisnik iz padajucih izbornika bira katastarsku opcinu i uslugu koju želi. U drugom dijelu se od korisnika traži da da podatke kao što su broj katastarskog plana ili katastarske cestice te broj kopija. Treci dio obrasca traži da se upišu podaci za mjesto isporuke te podaci o naruciocu. Cijene ovise o formatu i usluzi a prikazane su u tablici 2.

Katastarski podaci se izdaju u slijedecim oblicima:

• kopija katastarskog plana formata A4/A3 sa potpisom (ovjerom)

• orijentaciona kopija katastarskog plana formata A4/A3 bez potpisa

• kopija katastarskog plana formata 70×100 cm sa potpisom

• kopija na paus papiru formata A4/A3

• kopija na paus papiru formata 70×100 cm

• katastarski plan u digitalnom obliku DXF, DWG, Interlis ili u obliku rasterskih slika

Tablica 2: Pregled cijena za pojedine usluge

Format i usluga Cijena CHF Cijena HRK

A4/A3 sa potpisom 53 266

A4/A3 bez potpisa 34 171

70×100 cm sa potpisom 63 316

paus papir formata A4/A3 60 301

paus papir formata 70×100 cm 87 436

DXF, DWG, Interlis, rasteri od 160 803

Sami zahtjevi se promptno obraduju, a zahtjevi koji stignu van radnog vremena se obraduju prvog slijedeceg radnog dana. Takvom organizacijom moguce je zahtjeve

55

postavljati i van uobicajenog radnog vremena što je svakako velika prednost. Same podatke koji su u klasicnom obliku dostavlja se u roku 24 sata preporucenom poštom dok se podaci u digitalnom obliku mogu dobiti i putem e-maila.

Iako je samo nacelo ovakovih on line narudžbi katastarskih podataka jednostavano mora mu se priznati velika upotrebljivost buduci da u potpunosti ispunjava svoju namjenu.

Slika 23: Obrazac za ispunjavanje zahtjeva

Drugi nacin dobivanja odredenih katastarskih podataka su geoinformacijski sustavi pojedinih opcina kao što je to npr. “Orts-Informationssystem Thürnen” (www.thuernen.ch) prikazan na slici 24. Oni su idealna nadopuna na prethodno opisani sustav jer pružaju mogucnost vizualizacije pojedinih katastarskih cestica (pa time olakšavaju pretraživanje). Ujedno, ocigledno je da su se kao osnova za izgradnju ovakovih sustava koristili upravo digitalni katastarski planovi.

Sam sustav može prikazati zasebno svaki prikaz ili skupno kao jedan zajednicki prikaz koji je nastao preklapanjem pojedinih slojeva. Sustav može prikazati plan mjesta, katastarski plan, ortofoto, plan podjele na zone i liniju izgradenosti (Baulinie). Upiti su moguci za plan mjesta i katastarski plan (slika 25). Takoder moguce je ocitati koordinate položaja pokazivaca na planu. Prikaz se može, kako je to i uobicajeno, povecavati i smanjivati, pomicati i ispisati. Interesantna je i mogucnost mjerenja udaljenosti na prikazu.

Kao softverska osnova korišten je proizvod pod imenom GemGIS Web koji ja nastao na osnovi Intergraph GeoMedia WebMap tehnologije.

56

Slika 24: Geoinformacijski sustav opcine Thürnen

Slika 25: Primjer prikaza rezultata pretraživanja

57

5.2.7. USA

Biti ce opisan samo jedan sustav iz Sjedinjenih Americkih Država buduci su i ostali sustavi na koje se nailazi rješeni na isti ili slican nacin.

Radi se o projektu pod imenom “Greene County Property Information” odnosno “Greene Couty Internet Map Server” (www.co.greene.oh.us). Kako se radi o Sjedinjenim Americkim Državama treba napomenuti da oni imaju sustav “Registry of Deeds” koji se razlikuje od klasicnog europskog parcelarnog katastra što je objašnjeno ranije u poglavlju 2.1.

Slika 26: Prikaz sucelja sustava “Greene County Property Information”

Sustav (slika 26) je temeljen na ESRI tehnologiji Internet Map Servera i daje brojne informacije kako o samoj cestici tako i o objektima i pravima na njoj. Medu ostalim dane se i skice tlocrta objekata koji su izgradeni na doticnoj cestici (slika 27) kao i fotografije izgradenih objekata na cestici (slika 28).

Takoder moguce je pregledavati odnosno downloadati i tzv. Survey Record medutim za njihovo pregledavanje potrebno je imati plug-in pod imenom DjVu. Naravno plug-in je moguce downloadati na samoj web stranici te ga instalirati. Sam plug in se integrira unutar web preglednika kako je to i uobicajeno.

58

Slika 27: Prikaz skice objekta koji se nalazi na traženoj cestici

Slika 28: Prikaz slike objekta koji se nalazi na traženoj cestici

59

Prikaz je podijeljen na 4 glavna dijela.

U prvom dijelu se nalazi graficki prikaz za navigaciju i identifikaciju pojedine cestice. On se opet dijeli na 4 dijela a to su:

• sam graficki prikaz,

• komande za zoom, pan zatim za prikaz skice objekta kao i slike objekta te komande za prikaz prilagoden za ispis te tzv. property sheet

• izbornik za odabir atributa pomocu kojih se pretražuje

• izbornik za odabir razlicitih tekstualnih i slikovnih opisnih podataka za pojedino podrucje

Drugi dio cine razliciti podaci o nekretninama poput:

• okruga u kojem se nalaze

• adrese

• procijenjene vrijednosti

• poreznog razreda

• komunalija....

U trecem dijelu se nalaze osnovne informacije iz zbirke isprava za odabranu cesticu, a u cetvrtom dijelu se nalaze informacije iz glavne knjige o odabranoj cestici.

Sustav je atraktivan i jednostavan za korištenje medutim tijekom rada cesto dolazi do preopterecenja servera jer gotovo svaki treci upit ili naredba ne mogu biti obradeni.

60

6. Zakljucak

Buduci je Internet postao pouzdan i efikasan izvor informacija širom svijeta klasicni katastarski sustavi su upravo u njemu prepoznali sredstvo kojim ce brže, efikasnije i jeftinije posluživati korisnike katastarskih podataka. Kako svaki suvremeni katastarski sustav teži biti višenamjenski time se i broj korisnika za podatake koje on sadrži znacajno povecava. Spomenemo li još i strategiju medunarodne udruge geodeta (FIG) “Cadastre 2014.” u kojoj se medu ostalim predvida da ce do 2014. godine olovka i papir biti izbaceni iz upotrebe u katastru, a kartiranje ce biti zamijenjeno modeliranjem jasno je da ce upravo Internet odigrati znacajnu ulogu u ostvarivanju koncepta suvremenog katastra.

Veliki dio katastarskih uprava vec je zastupljen na Internetu. Vecina nudi informacije o podacima kojima raspolažu, nacin i cijenu po kojoj ih se može dobiti te obrasce koje treba ispuniti. Neki od njih nude podatke i on line, medutim radi se uglavnom o pilot projektima buduci su preostala još mnoga pitanja za riješiti (npr. ovlaštenja pristupa, naplata …).

Uz nabrojeno upravo ce Internet na odredeni nacin objediniti katastar sa zemljišnom knjigom jer ce se korisniku istovremeno prikazivati podaci iz više razlicitih baza podataka, dok ce sam korisnik u svojem web pregledniku vidjeti integrirani prikaz katastarskog plana i prava na pojedinim cesticama.

Takoder se može reci da se danas aktualni katastarski sustavi za Internet razvijaju u pravcu integracije najboljih osobina ZIS-a (položajna tocnost) i analitickih mogucnosti GIS-a sa dodatnom prednošcu da je moguce vizualizirati i analizirati potrebne podatke bilo kada i sa bilo kojeg racunala koje je spojeno na Internet.

Zakljucak se namece sam po sebi: “Pitanje nije treba li uspostavljati Internet orijentirane katastarske informacijske sustave, nego kada ce oni postati sastavni dio katastra.”

61

Literatura:

Medic, V., Fanton, I., Roic, M. (1995): Katastar, interna skripta, Geodetski fakultet, Zagreb.

Roic, M. (1997): Digitalni katastar, folije s predavanja, Geodetski fakultet, Zagreb.

Fritzsce, H. (1983): Zur Abgrentzung des Gestaltungsrahmens eines computer-gestützen Informationssysteme für die Flurbereinigung. Deutsche Geodätische Kommision, München 1983, Heft 284.

Leukert, K., Reinhardt, W., Seeberger, S. (2000): GIS-Internet Architekturen, Zeitschrift für Vermessungswesen, München Januar 2000, 125. Jahrgang/Heft 1.

Internet

62

Životopis:

Roden sam 11.11.1974. godine u Zagrebu. U Zagrebu sam pohadao i osnovnu kao i srednju školu. Srednju elektrotehnicku školu, usmjerenje Energetska elektronika, završio sam i maturirao s odlicnim uspjehom 1993. godine. Iste godine se i upisujem na Geodetski fakultet u Zagrebu.

Tijekom studiranja bio sam demonstrator iz tri predmeta: Digitalni katastar, Komunalni informacijski sustavi i Industrijska izmjera. Studentsku praksu u cijelosti sam odradio u katastarskom uredu Ivanic Grad.

Dobro poznajem rad operativnog sustava MS Windows, a snalazim se i u Linux okruženju. Takoder ucestalo sam koristio cijeli Microsoft Office paket (Word, Excel, Access, PowerPoint). Od CAD alata koristim se Auto Cad-om i Microstation-om.

Služim se vrlo dobro engleskim jezikom u pisanom i govornom obliku.

Documents

Katastar na Internetu