KATICA BOŠKOVIĆ - Zagreb

H O N D E L J - S T A R I N S K O Ž E N S K O O G L A V L J E U K O N A V L I M A

U svom istraživanju i sakupljanju građe o narodnoj nošnji u Kona-vlima naišla sam tu i na starinsko žensko oglavlje zvano ondej, hon-delj (crt. 1). To oglavlje nosile su udate žene sve do konca prošlog sto­ljeća,1 a otada počelo se postepeno napuštati i zamijenjivati drugim nači­nom pokrivanja glave, tj . maramama, pošicom i ubručićem. Tradicija o hondelju veoma je slabo održana, to više što se materijalno očuvao samo mali broj primjeraka tog oglavlja. Koliko mi je poznato, jedini oču­vani primjerak u samim Konavlima nalazi se danas u kući Pera Grbica u Čilipima. Ostali primjerci sačuvali su se u nekim našim muzejima i muzejskim zbirkama i to jedan primjerak4 u dubrovačkom Etnograf­skom muzeju (nepoznatog porijekla), drugi u Etnografskom muzeju u Zagrebu (inv. br. 17279 iz kuće Kiaića u Popovićima), a dva primjer­ka u Bogišićevoj zbirci u Cavtatu (nepoznatog porijekla).

Oglavlje ondej, hondelf sastoji se od više dijelova. To su podložak, marama i ukrasni dodaci, iglice i resia. Podložak je izrađen od dva sno­pića lanenih stabljika, omotana predenom vunenom niti ili presvučena tankom tkaninom, obično organtinom ili batistom i savijena u dva luka, koja su međusobno sastavljena, tako da čine eliptičan oblik (crt. 2). Na jednom sastavu lukova okomito je pričvršćen poseban dio u obliku izduženog trapeza s većom bazom okrenutom prema gore. I taj je do­datak izrađen također od lanenih stabljika. Na suprotnoj strani pod-loška pričvršćene su guste bijele lanene rese, dulj. oko 20 cm, koje čine bogatu kitu. Na jednom primjerku u Bogišićevoj zbirci ta je kita od domaće svile omaštene vinsko-crveno. Podložak izrađen ođ snopića lana elastičan je pa se može po volji širiti. U tu svrhu po dužoj osi elipse podloška provučena je i lanena uzica koja na strani rese zavr­šava platnenom vrpcom, pa se pomoću te uzice stezanjem, odnosno popuštanjem, formira širina elipse, kako bi se prilagodila širini glave.

1 Bogdan-Bijelić P., Konavoski ženski rad i običaji, Nada VII , Sarajevo 1901, str. 332.

45

e

46

Drügi elemenät u ovom starinskom oglavlju je lanena ili pamučna ma­rama, pačetvorinastog oblika veličine oko 70 X 50 cm (crt. За). Ma­rama je izatkana u tehnici ripsa (reps fausse). Na rubovima dviju užih strana marame utkana je crna pruga, šir. oko 5,5 cm. Ivice tih užih strana završavaju kratkim resama dulj» 2,5 cm, iz same osnove tkani­ne. Marama se prije polaganja na podložak presloži po dijagonali bije r log prostora između crnih pruga na rubovima. Na taj način crne pruge čine dva kraka uz pravi kut dobivemog trokuta (crt. 3b), Pravi kut marame pričvrsti se iglom straga na podložak poviše resa, a dva se

Crtež 2. Podložak hondelja

slobodna kraja vežu u čvor nad čelom i pri čvršću ju iglicama Ha pred­njoj strani podloška, ispred uzdignutog trapeza. Slobodni krajevi čvora izdignu se prema gore te se njima prekrije trapezni dio. Crne pruge marame na taj način tetku uporedo sa snopićima podloška i potpuno ih prekrivaju. Marama na glavi pokriva potiljak i tjeme i spušta se đo sljepočicia! (crt. 1). Konačni oblik oglavlja dotjera se pomoću iglica. Na svečanim primjercima broj iglica iznosi i do dvadeset i četiri komada, a zabodene su nad čelom u izdignutom trapezu* Glavice iglica od mu-ranskog su stakla, ali tradicija pamti i igle od pozlaćenog filigrana. Iglice su složene na dekorativan način u četiri reda po šest komada.

S tim opisom podudaraju se svi poznati primjerci hondelja, uz na­pomenu da je na jednome od njih kita od vinsko-crvene svile, a taj je primjerak i bez ukrasnih igala.

Hondelj je u svojoj primarnoj funkciji oglavlje udate .žene;. Prema obliku, kako smo ovo oglavlje zatekli u svojoj posljednjoj upotrebi, hondelj je oglavlje sraslo u jednu cjelinu. Polagao se na glavu kao neka vrsta kapice, a ne svaki dio posebno. Da se hondelj doista tako nosio, našla sam potvrdu na terenu gdje tradicija pamti da su konavoske žene

47

pjcilifcoäi težih poslova skidale ovo za rad neprikladno oglavlje i za ti­calo ga za p§š, pojas.^_

Tradicija pamti hondelj samo kao oglavlje udate žene. Međutim kod Bogišića zabilježeno je| đa su ovo oglavlje sa crvenom hitom nosile i sta­raj e neudate djevojke i djevojke s vanbračmm djetetom»3 pa prema to­mehondel j sa svilenom resom u Bogišićevoj zbirci u Cavtatu odgovara toj, funkciji.

Hondelj se uz svagdanje ruho nosio sam, dok su u svečane dane Ko-navoke preko hondelja polagala pačetvorinastu bijelu koprenu od finog svilenog tkanja, tzv. pokrivaču* si. 1.

Crt. За

ЋШ

1 ä i?

I . 3

Crtež 3. Marama od hondelja a) rastvorena, b) presložena

Iz sačuvane tradicije na terenu ne može se više pouzdano rekonstru­irati sam način nošenja hondelja na glavi. Zato se moramo poslužiti likovnom dokumentacijom'.'iz. prošlog stoljeća. Tu raspolažemo kolori-jranom tablom u djelu Carrare5 (crt. 4) koja prikazuje Konavoku iz sre-

2 God. 1956. zabilježila sam od Pave Grbić (rod. 1877) iz Čilipa da je njezina mati Lucija Grbić nosila hondelj pr i radu oko 1880. god.: »Kad se moja mati vra­ćala iz baštine s balicom (teretom na leđima), digla je ondej i stavila ga za pas da je ne smeta.«

3 Bogišić V., Građa u odgovorima iz različitijeh krajeva Slovenskog Juga (Zbor­nik sadašnjih pravnih običaja Južnih Slavena), Zagreb 1874: »Prije je bio običaj (početkom našega vijeka) da djevojka kad je prešla godine udadbe, a ne udala se, da je morala nositi hondelj s kitom šarenom (jer žene nose bijele kite) i bez gla-vieatijeh iglica, koje se vide na hondelju mužatica. Sad je taj običaj prestao.« (str. 129).. i . . - . ' ' - ' . . . ' . '

(»Djevojka koja se s kim zaboravila) sada smije nositi djevojačko odijelo, ali prije nije smjela, nego je na glavi morala nositi hondelj, kao i udate žene i pak bez igala, koje rese hondelj i mjesto bijele kite, koja je na hondelju žene udate, nosila je šarenu« (str. 632).

4 Bijelić-Bogdan P., o. p , str 332. - Gušić M., Starinsko žensko ruho na otoku Pagu (Radovi Instituta JAZJJ u Zadru), Zagreb 1957, str. 105. — Gušić M., Tumač izložene građe, Zagreb 1955., str. 142.

5 Carrara F., La Dalmazia descrita, Zadar 1846.

Crt. 3b

48

JURAJ DALMATINAC: Glava sa vijenca apside šibenske katedrale

Warna dt Cmaä",

Sl. 1. Lik Konavoke s hondeljem i pokrivačem.

Etnografski muzej, Zagreb

SI. br. 2. Žena iz Konavala prema Appendiniju

dine prošlog stoljeća s hondeljem na glavi. Kosa ispod hondelja poče­šljana je na razdjeljak i vjerojatno podignuta u vijenac pletenica na po­znati mediteranski način. Na prikazu tog starinskog oglavlja vidljiva je samo marama nad čelom i ukrasne igle, a resa se ne vidi. Marama je na glavi složena na mekan način tako da se oglavlje čini kao nadunuta kapica. Po tome kako su na ovoj slici ubodene igle moramo pretposta­viti da ispod vidljive marame postoji i čvrsti podložak, elemenat poznat i u drugim ženskim oglavljima u jadranskom pojasu i u unutrašnjosti.6

Crtež 4. Žena iz Konavala prema Carrari

Da li je hondelj u ovom liku prikazan sasvim vjerno, ne znamo, ali mu je sam oblik dan možda premekano, očito na način slikarske manire onog vremena. U svakom slučaju hondelj na ovom crtežu ukazuje na svoju punu dekortativnost s lepezasto složenim ukrasnim iglama, ovdje vjerojatno od pozlaćenog filigrana.

U liku Konavoke u djelu Appendinija7 s poč. 19. stolj. si. 2 prika­zano oglavlje nešto je drugačije. Marama je složena ležerno i spusta se razmjerno duboko uz lice. Ispod marame nazire se izbočak nad sredi­nom tjemena, a ukrasna resa kao malena kitica visi duboko na zatiljku gotovo već na leđima. Iako se» hondelj u Appendinija razlikuje po vanj-

6 Truhelka C, Die phrygische Mütze in Bosnien (Wies. Mitt. IV), Wien 1896, str. 509-515. - Gusić M., Starinsko žensko ruho na otoku Pagu (Radovi Instituta JAZU u Zadru), Zagreb 1957, str. 108. i d. - Gavazzi M., Hoverlica (Tkalčićev Zbornik II), Zagreb 1958, str. 52. i d.

7 Appendini F., Notizie istorico-critiche, Ragusa 1803.

4 ZBORNIK ZA NAR. ŽIVOT I OBIČAJE 49

skoj formi od honđelja u Carrare, čini se da ipak ne postoji bitna razli­ka u obliku samog podloška jednog i drugog oglavlja, nego se drugačiji izgled dobio zbog raznovrsnog polaganja honđelja na glavu. Kod Car­rare hondelj je postavljen horizontalno, a u Appendinija stoji na glavi koso u smjeru od čela prema zatiljku. Na taj način ukrasni dio nad č&-lom čini os produženu od čela do uzdignutog izbočka na tjemenu. Time oglavlje dobiva oblik jednoroga koji se kod horizontalnog polaganja honđelja izgubio.

Već oko 1365. god. potvrđena je upotreba nekog ženskog oglavlja u Konavlima u obliku roga, a pod nazivom coverlo sive cornua sclavica argenti.8 I ц samom Dubrovniku spominju se oglavlja! na način rogova cornua, corna, koja su 1314. god. zabranjena.9 Pod tim se nazivom očito razumijeva dio ženskog oglavlja, i to onaj podložak preko kojega se stavljala marama, odnosno kapica, u drugim našim krajevima poznat pod nazivom rogi, odnosno kovrljak.19 Prema tome ta cornua, odnosno kovrljak, imaju istu funkciju kao i podložak od lanenih stabljika u ko­navoskom hondelju. Pitamo se, što upravo znači sam naziv hondelj u konavoskom oglavlju? Hondelj M. Gušić izvodi od njem. binden-win-den-wenden,11 t j . omatati, vezati, što bi se ticala marame na hondelju i načina njezina povezivanja na glavu odnosno na podložak. Iz stihova u kojima nam dubrovački pjqsnik Vladislav Minčetić-Menze (1600-1666) spominje hondelj moramo pretpostaviti da je hondelj čvrst predmet, vjerojatno sam podložak. U pastorali »Radonja« Minčetić na šaljiv na­čin opisuje svađu između seljaka Radonje iz okolice Dubrovnika i nje­gove žene Milave. U oštroj prepirci Radonja se prijeti svojoj ženi:

»Prerezaću s tobom hondelj, znat mi zarknuti I uteću ća od tebe u strmen ljuti«.12

Prema tome hondelj mora da je čvrst predmet koji bi Radonja mogao na ženi prebiti.

Koliko sam iz tradicije na terenu mogla utvrditi, još i danas pod nai-zivom hondelj misli se na sam laneni podložak, a u Budmanija hondelj je komad drva pokriven platnom s ukrasnim iglama.13

Ignjat Dorđić (1675-1737) spominje hondelj kao oglavlje dubrovač­kih redovnica:

8 Jireček K., Istorija Srba III, Beograd 1923, str. 293, bilj. 4. 9 Jireček K., а. p, str. 293. ' ~ . 10 Gušić M., Starinsko žensko ruho na otoku Pagu (Radovi Instituta JAZU u

Zadru), Zagreb 1957, str. 108. - Gavazzi M., Hoverlica (Tkalčićev Zbornik II), Za­greb 1958, str-, 52. i 53.

11 Gušić M., Tumač izložene građe, Zagreb 1955, str. 142. 12 Minčetić V., Radonja (Appendini F., Notizie istorico-critiche, Dubrovnik, 1803,,

str. 275-277). 13 Rječnik Jug. Akad. III, Zagreb 1887-1891, str. 650, s. v. hondelj

50

»O poštene vriedne đievičice Posvećene Bogu koludrice, Mudrotiste velmi učinile Jere ste se mlade zatvorile. I povargle ures i napravu Ter prosule taj hondelj niz glavu.«1*

t j . glavu su pokrile hondeljem, a to je u tom slučaju prije sama mara­ma negoli složeno oglavlje s podloŠkom.

Prema tome vidimo da se naziv hondelj proteže i na sam pođložak i na maramu, a konačno i na cijelo složeno oglavlje.

Za tumačenje takva oglavlja potražit ćemo paralele u srednjovjekov­nim ogiavljima gotičke nošnje. U to doba oglavlje je udatoj ženi ne samo pokrivalo kosu, nego je potpuno sakrivalo. Taj je običaj u vezi s tadanjim naziranjem po kojem je ženska kosa nepovrediva, a oglavlje je simbol njezine časti. Tim vanjskim obilježjem bio je vidno naglašen položaj udate žene u tadanjem društvu.15

Oglavlje žene ovoga doba sastojalo se od više dijelova, a poznato je u srednjoj i zapadnoj Evropi pod nazivom Gebende, odnosno End und Gebend.18 Sastavni dijelovi gotičkog oglavlja bili su pođložak, kapica, marama i drugi ukrasni dodaci. Podlošci ženskih oglavlja iz ovoga vre* mena bili su od čvrstog materijala: drva, metala, trstike ili, kako ima­mo zabilježeno iz alpskih zemalja, od žice, bilo u obliku jednoroga ili dvoroga.17 U to doba pođložak je usko vezan za frizuru, pa se na n j kose čak i Šivaju. Tek u renesansi, kada se kosa počela naročito njego­vati i otkrivati, frizura se oslobađa podloška na koji se omataju mara­me i drugi dodaci oglavlja, a marame se polažu neposredno na kosu.18

U konavoskom hondelju marama je pačetvorinasta, vjerojatno tek u posljednjim stoljećima skraćena na današnje dimenzije, a nekada je bila duža i očito se omatala oko glave, kao sve pokrivače longitudinal­nog tipa.19

U analizi hondelfa preostaije nam da se osvrnemo na resu, kitu što j e pričvršćena na stražnjem dijelu podloška, kao na ukrasni elemenat oglavlja. Ta je resa izrađena od lanenih, odnosno svilenih niti tako obilna dai prekriva vrat spuštajući se od zatiljka na pleća. Uporedbu takvoj ukrasnoj resi nalazimo u ženskoj nošnji južne Istre.20 Tu se kao-

14 Đorđić I., Pjesni razlike, Zagreb 1918, str. 278-279, Stari pisci hrvatski JAZU* kuj. 24.

15 Niederle L. S., Slovanske starožitnosti, Oddil kulturni, I, 2, Prag 1913, itr-505, i d.

l e Geramb V. -Mautner K., Steirisches Trachtenbuch I, Graz 1932, str. 347. 17 Floerke ff., Die Moden der italienschen Renaissance, I, München 1917, $t*~

69. i d. 18 Ibid, str. 64. 19 Gavazzi M., Pokrivača (Anali Historijskog instituta u Dubrovniku), Dubrov­

nik 1954, str.. 119. i d . - Gusić M., Starinsko žensko ruho na otoku Pagu (Radovi Instituta JAZU u Zadru III), Zagreb 1957, str. 104. i d .

80 Ribarić J., II »facol rakamani« (Lares), Firenca 1957, str. 165.

St

oglavlje javlja mali kvadratni facol, kojemu je na svakom uglu pričvr­šćena poduža resa, a kad se facol sveže, na potiljku se sastaju sve če­tiri rese u jednu kitu što pada niz pleća. Međutim na hondelju marama nije kvadratna, nego duguljasta, ukrašena resama iz osnove kojima za­vršavaju uže strane marame. Iz tih je resica nemoguće zamisliti razvoj onaikve kite kakvu danas nailazimo na hondelju. Logični postanak takve kite vezan je bitno uz kvadratnu maramu, onakvu kakva prevladava u oglavlju dinarskog stanovništva. Prema tome možemo pretpostaviti da su se u konavoskom hondelju sastali elementi kvadratne marame s pa-četvorinastom maramom i stopili se u konačnom obliku u jednu cjelinu. Današnji način pokrivanja kvadratnom posicom i ubručićem svjedoči nam da kvadratna marama u Konavlima nije nepoznata.

Složeno oglavlje što se do 15. stolj. nosilo i u samom Dubrovniku, a napustilo se u doba renesanse, u dubrovačkoj pokrajini Konavlima sa­čuvalo se gotovo do naših dana. Konavoski hondelj, onakav kakav smo upoznali, sačuvao je elemente srednjovjekovnog složenog oglavlja koje je međutim pod utjecajem renesansnog načina pokrivanja u svom po­sljednjem oblikovanju sraslo u jednu cjelinu.

52