kinezioterapija ramena

KINEZIOLOKI FAKULTET

SVEUILITE U SPLITU

Specijalistiki diplomski studij kineziologije- usmjerenje Kineziterapija

Kineziterapija nestabilnog ramena u

rukometaa

Zavrni rad

Student: Mentor:

Duan Todorovi Prof. dr.sc. Jelena Paui

Split, travanj, 2013.

2

ZAHVALA:

Zahvaljujem se roditeljima koji su me usmjerili da postanem osoba kakva jesam.

Zahvaljujem se prijateljima na pruenoj podrci koji su uvijek stajali uz mene kad je

bilo najtee. Posebno se zahvaljujem svojoj mentorici Prof. dr.sc. Jeleni Paui koja je imala

izrazit utjecaj na mene ukazujui mi na profil modernog kineziterapeuta, kao i na pomoi pri

izradi zavrnog rada.

3

SAETAK

Rameni zglob je najpokretljiviji, a ujedno i najnestabilniji zglob ljudskog tijela.

Pokretljivost ramena omoguava obilata zglobna ahura te nesrazmjer izmeu veliine glave

nadlaktine kosti i aice lopatice. Dinamiku stabilnost ramenog zgloba ine miii posebice

miii rotatorne manete, dok pasivnu stabilizaciju vre ligamenti posebice glenohumeralni

ligamenti, labrum glenoidale. Rame moe biti nestabilno u bilo kojem smjeru, a najea je

prednja nestabilnost. Kod sportaa se najee javlja kao posljedica traume, prilikom pada na

ispruenu ruku, rame ili lakat te zbog udarca protivnikog igraa u kontaktnim sportovima.

esto se deava i kod sumacija mikrotrauma zbog nepravilnog rada ili optereivanja ramenog

zgloba kad se ruka nalazi iznad 90 elevacije.

Preventivno djelovanje je najvaniji faktor u postoperativnoj rehabilitaciji jer donosi

bre i bolje rezultate same rehabilitacije, te uvelike smanjuje mogunosti ponovne luksacije ili

subluksacije ramenog zgloba. Postoperativna rehabilitacija traje izmeu 4 i 6 mjeseci do

punog povratka na sportski teren.

Zbog sve veeg razvoja sporta, brzine i snage, potrebno je vie obratiti pozornosti na

preventivne vjebe kako ramena tako i ostalih dijelova tijela, jer bi u tom sluaju sporta imao

manju mogunost ozljede, vie mogunosti za razvoj vlastitih kapaciteta u vlastitom

kontinuiranom motorikom razvoju. Manje bi izbivao sa sportskih natjecanja, manje bi se

financijskih sredstava nepotrebno troilo na rehabilitaciju to ipak financijski nije zanemarivo.

Puno bre se oporavljaju ispitanici koji su imali manje ili neznatno oteenje, odnosno

manji broj luksacija ili subluksacija te oni ispitanici koji spadaju u mlau dobnu kategoriju.

Nekima je potrebno oko 5 mjeseci za potpuni povratak na sportski teren. Nasuprot njima, bilo

je ozljeenika kojima je bilo potrebno oko 6 8 mjeseci za povratak na sportski teren.

4

SADRAJ

1. UVOD ........................................................................................................................... 6

2. CILJ RADA ................................................................................................................. 7

3. ANATOMSKA OBILJEJA ..................................................................................... 8

4. NESTABILNOST RAMENA ................................................................................... 13

4.1. Klasifikacija nestabilnosti ramena ................................................................... 13

4.1.1. Stupanj nestabilnosti ..................................................................................... 13

4.1.2. Smjer nestabilnosti ........................................................................................ 14

4.1.2.1. Prednja nestabilnost ramena ................................................................... 14

4.1.2.2. Stranja nestabilnost ramena .................................................................. 14

4.1.2.3. Donja (viesmjerna) nestabilnost ramena .............................................. 15

4.1.3. Uzrok nestabilnosti ........................................................................................ 15

4.1.4. Uestalost nestabilnosti ................................................................................. 15

4.2. Komplikacije .................................................................................................... 16

4.3. Dijagnostika ..................................................................................................... 16

4.3.1. Radioloka obrada ......................................................................................... 16

4.3.2. Ultrazvuk ....................................................................................................... 16

4.3.3. Magnetska rezonanca .................................................................................... 17

4.3.4. Kliniki pregled ............................................................................................. 17

4.3.5. Anamneza ...................................................................................................... 17

4.3.6. Testovi ........................................................................................................... 18

4.4. Planiranje i ciljevi terapije ................................................................................ 19

4.4.1. Ciljevi kineziterapije nestabilnog ramena ................................................. 19

4.4.2.Operativno lijeenje ................................................................................... 20

4.4.3.2. Konzervativno lijeenje .......................................................................... 20

4.5. Kineziterapija ..................................................................................................... 21

4.5.1. Pendularne vjebe .................................................................................... 22

4.5.2.Izometrike vjebe ..................................................................................... 23

4.5.3.Izotonike vjebe ........................................................................................ 26

4.5.4. Vjebe izdrljivosti ................................................................................... 29

4.5.5. Stabilizacijske vjebe ................................................................................ 31

4.5.6. Funkcionalne vjebe- suspenzijski trening ............................................... 34

5. ZAKLJUAK ............................................................................................................ 36

5

6. LITERATURA .......................................................................................................... 37

7. IVOTOPIS ............................................................................................................... 38

6

1. UVOD

Rameni zglob je najpokretljiviji, a ujedno i najnestabilniji zglob ljudskog tijela.

Pokretljivost ramena omoguava obilata zglobna ahura, te nesrazmjer izmeu veliine glave

nadlaktine kosti i aice lopatice.

Glava nadlaktine kosti je 3 puta vea od aice. Glenohumeralni ligamenti koji su

sastavni dio zglobne ahure glavni su stabilizatori ramena. Dodatnu stabilnost ramenu daje i

labrum glenoida (hrskavini rub koji okruuje aicu lopatice). Oteenje glenohumeralnih

ligamenata i labruma uzrokuje nestabilnost ramena. Rame moe biti nestabilno u bilo kojem

smjeru. Najei uzrok nestabilnosti ramena je trauma, pad na ispruenu ruku ili pad na rame

ili lakat. Kod sportaa koji se bave sportovima iznad glave esto dolazi do mikrotrauma te

oteenja ligamentno - lambralnog kompleksa ramena. Postoje i ozljede koje nastaju prilikom

izbaaja i hvatanja lopte bilo zbog loe tehnike kod samog sportaa, ili uslijed razliitih

neprimjerenih potezanja za ruku od strane protivnikog igraa, padova na ruku i rame. Takva

etiologija najee uvjetuje nastanak ozljede u ramenom obruu, koje mogu biti od ozljeda

tetiva, ligamenata, miia pa sve do subluksacija ili luksacija zglobova u ramenom obruu.

7

2. CILJ RADA

Cilj rada ove radnje bio je prezentirati postoperativne faze rehabilitacije nestabilnog

ramena s naglaskom na kineziterapijske tretmane, zatim kroz dosadanja istraivanja ukazati

na vanost preventivnog djelovanja, posebice kod osoba mlae ivotne dobi, te objasniti

najee vrste nestabilnosti ramenog zgloba.

8

3. ANATOMSKA OBILJEJA

Rameni je zglob spoj izmeu lopatice i nadlaktine kosti i oblikuje najpokretljiviji

kuglasti zglob u ljudskome tijelu. Okruen je snanim miiima i tetivama koji ga podupiru i

stabiliziraju. Zglob je zatien odozgo lukom koji ine korakoidni nastavak, akromion i

korakoakromijalni ligament. Rameni obru ine lopatica i kljuna kost koje meusobno

artikuliraju u akromioklavikuralnome zglobu.

Lopatica (scapula) je trokutasta kost koja ima tri ruba i to medijalni (margo medijalis),

lateralni (margo medialis) i gornji (margo superior), svi ti rubovi odijeljeni su jedni od drugih

uglovima i to: gornji (angulus superior), donji (angulus inferior), te lateralni (angulus

lateralis). Na angulusu lateralisu nalazi se zglobna ploha (cavitas glenodalis), koja zajedno s

nadlaktinom kosti (humerus) ini rameni zglob (articulatio humeri ili articulatio

glenohumorale). Iznad cavitas glenoidalis nastavlja se vrat lopatice (collum scapulae), a iznad

se nalazi kljunasti nastavak (processus coracoideus). Lopatica ima i dvije plotine. Jedna je

okrenuta prema rebrima i zove se (facies costalis), a druga koja je okrenuta prema van zove se

(facies dorsalis scapulae). Facies dorsalis scapulae spina scapulae dijeli na dva dijela. Gornji

dio je manji i zove se (fossa supraspinata) i donji vei dio koji se naziva (fossa infraspinata).

Spina scapulae poinje medijalno trokutastim poljem (trigonum spinae) i ide lateralno i gore

te zavrava zavretkom koji se naziva (acromion). U blizini lateralnog ruba akromiona nalazi

se zglobna ploha za spoj s kljunom kosti (facies articularis acromialis).

Druga kost ramenog obrua je kljuna kost ili clavicula. Oblik ove kosti je poput slova

S. Klavikula se sastoji od trupa (corpus claviculae), na kojem se nalazi (sulcus m.

subclavii). Trup se nalazi izmeu dva dijela kosti od kojih je jedan okrenut prema prsnoj kosti

(extremitas sternalis) i masivniji je od dijela koji je okrenut prema lopatici (extremitas

acromialis). Na kraju koji je okrenut prema prsnoj kosti nalazi se zglobna plotina (facies

articularis sternalis), koja zajedno s prsnom kost (sternum) ini zglob (articulato

sternoclavicularis). Dio kljune kosti koji je okrenut prema lopatici takoer ima zglobnu

plotinu (facies articularis acromialis), koja s akromionom lopatice tvori zglob (articulato

acromioclavicularis).

Rameni obru ima tri zgloba koja su ve spomenuta od toga su dva manja (articulatio

sternoclaviculare i articulatio acromioclaviculare) i jedan veliki ili sam zglob ramena

(articulatio humeri).

Sternoklavikularni zglob (articulatio sternoclavicularis) je spoj izmeu sternuma i

klavikule, ali taj spoj nije direktan ve se izmeu nalazi disk (discus articularis) koji dijeli

9

zglobnu upljinu na dva dijela. Sam diskus je vezan s gornje strane za kljunu kost, a s donje

strane na prsnu kost. Preko samoga zgloba prelazi zglobna ahura koja je debela i mlohava, a

pojaavaju je prednji i stranji ligamenti (ligamentum sternoclaviculare anterius et posterius).

Obje klavikule meusobno su povezane ligamentom (ligamentum interclaviculare), postoji

jo i ligament koji je razapet izmeu prvog rebra i kljune kosti (ligamentum

costoclaviculare). Unutar ovog zgloba mogue su kretnje u tri ravnine.

Akromioklavikularni zglob (articulatio acromioclaviculare) obloen je zglobnom

ahurom koja je pojaana s gornje strane ligamentom (lig. Acromioclaviculare).

Izmeu kljune kosti i kljunastog nastavka razapinje se ligament (lig.

Coracoclaviculare), koji se dijeli na dva dijela i to na medijalni (lig. Conoideum) i lateralni

(lig. trapezoideum).

Rameni zglob (articulatio humeri) je spoj izmeu lopatice i glave humerusa (caput

humeri). Zglobno tijelo lopatice je konkavno; manje je od glave humerusa. Zglobna hrskavica

(cavitas glenoidalis) je deblja na rubu nego to je u sredini, pa je konkavno zglobno tijelo

poveano vezivno - hrskavinom usnom (labrum glenoidale). Na tu usnu privrena je

sinovijalna zglobna ahura, i vreasto obavija tetivu duge glave bicepsa.

Fibrozna ahura ini na nadlaktici vezivni omota oko sulcus intertubercularis i pretvara

ga osteofibrozni kanal.

Zglobna ahura (capsula articularis) je mlohava, te je dijelom pojaavaju ligamenti (lig.

coracohumorale) i tri manje sveze (ligg. Glenohumoralia). Pri oputenoj ruci gornja polovica

glave humerusa lei na zglobnoj ahuri, a donja na cavitas glenoidalis.

Kretnje u ramenom zglobu mogue su u tri ravnine. Mogui su pokreti: antefleksija,

retrofleksija, adukcija, abdukcija koja nakon 90 prelazi u elevaciju (pri emu dolazi do

pokretanja i rotacije lopatice), unutarnja i vanjska rotacija i cirkumdukcija (kao udruivanje

svih pokreta u jedan zajedniki).

Miii ramenog obrua su razliitih skupina i funkcija, a mogu se podijeliti miie koji s

tijela prelaze na gornje udove, potom miie trupa kojima je hvatite na ramenom obruu, i na

miie koji seu od glave do ramenog obrua.

Miii ramenog obrua koji imaju hvatite na humerusu mogu sa podijeliti na stranju i

na prednju skupinu miia.

U stranju skupinu miia spadaju (slika 1.)

1. M. supraspinatus

2. M. infraspinatus

3. M. teres minor

4. M. deltoideus

10

5. M. subscapularis

6. M. teres major

7. M. latissimus dorsi

Slika 1. Miii stranje strane ramenog obrua

U prednju skupinu miia spadaju:

1. M. coracobrahialis

2. M. pectoralis minor (iznimka: hvatite na lopatici)

3. M. pectoralis major

Miii trupa kojima je hvatite na ramenom obruu takoer se mogu podijeliti na

stranju i prednju skupinu miia.

U stranju skupinu miia spadaju:

1. M. rhomboideus major

2. M. rhomboideus minor

3. M. levator scapulae

4. M. serratus anterior

U prednju skupinu miia spadaju:

1. M. subclavius

2. M. omohyoideus

Miii glave kojima je hvatite na ramenom obruu

1. M. trapesius

2. M. sternocleidomastoideus

11

Miii ramenog obrua s hvatitem na humerus (stranja skupina miia)

1. M. supraspinatus polazi sa fascia supraspinata i iz fossa supraspinata i

prelazi preko zglobne ahure te se vee na gornju fasetu tuberculum maiora

2. M. infraspinatus polazi iz fossa infraspinata, sa spina scapulae i s

fascia infraspinata te se vee na srednju fasetu tuberculum maiora.

3. M. teres minor - polazi sa lateralnog ruba lopatice i vee se na donjoj

faseti tuberculum maiora.

4. M. deltoideus ima tri dijela pars acromialis, pars clavicularis i

pars spinalis. Pars acromialis polazi s akromiona, pars clavicularis polazi sa

lateralne treine kljune kosti i pars spinalis polazi s donjeg ruba spine scapulae. Sva

tri dijela veu se na tuberositas deltoidea

5. M. subscapularis polazi iz fosse subscapularis i vee se na

tuberkulum minor, te na proksimalni dio crista iliaca minoris

6. M. teres major polazi sa angulus inferior i margo lateralis lopatice te

se vee na crista tuberculi minoris

7. M. latissimus dorsi iroki plosnati mii s najee etiri dijela. Pars vertebralis

polazi sa spinalnih nastavaka sedmog do devetog kraljeka;

8. Pars iliaca polazi s torakolumbalne fascije i sa stranje treine criste iliace; Pars

costalis polazi s desetog do dvanaestog rebra, a vrlo esto s angulus inferior

scapulae polazi Pars scapularis. Vee se na crista tuberculi minoris

Miii ramenog obrua s hvatitem na humerusu (prednja skupina miia)

1. M. pectoralis minor polazi s treeg do petog rebra i vee se na processus

coracoideus scapulae

2. M. coracobrahialis polazi s processus coracoideus, vee se na medijalnu stranu

humerusa u produetku criste tuberkuli minoris

3. M. pectoralis major ima tri dijela i to: Pars clavicularis, Pars sternocostalis i Pars

abdominalis. Pars clavicularis polazi s medijalne polovice prednje plotine

klavikule, Pars sternocostalis polazi sa sternalne membrane i s rebrene hrskavice

drugog do estog rebra, te od tree do pete hrskavice polaze duboka pridodana

vlakna na pars sternocostalis. Pars abdominalis polazi s prednjeg lista vagine

rektusa i iz okolnog podruja, vee se na crista tuberculi maioris i pritom se

njegova vlakna ukriavaju, pa se pars abdominalis vee proksimalno (i oblikuje

prema proksimalno otvoreni zaton)

12

Miii trupa kojima je hvatite na ramenom obruu (prednja skupina)

1. M. rhomboideus minor polazi sa iljastih nastavaka estog i sedmog vratnog

kraljeka i vee se na medijalni rub lopatice

2. M. rhomboideus maior lei ispod m. rhomboideus minor i polazi sa iljastih

nastavaka (processus spinosus) prvog do etvrtog prsnog kraljeka vee se na

margo medialis scapulae

3. M. levator scapulae polazi sa poprenih nastavaka (processus trnsversus) prvog

do etvrtog vratnog kraljeka i vee se na gornji ugao lopatice (angulus superior)

4. M. seratus anterior polazi najee s devet zubaca od prvih osam

ili devet rebara i hvata se od gornjeg do donjeg ugla i zahvaa cijeli medijalni rub

(margo medialis ) lopatice. Na osnovi insercijskih plotina mii dijelimo na pars

superior, koji se vee u blizini gornjeg ruba lopatice, pars intermedia koji se vee

uzdu medijalnog ruba lopatice i pars inferior koji se vee u blizini ili na samom

rubu donjeg ruba lopatice.

Miii trupa kojima je hvatite na ramenom obruu (prednja skupina)

1. M. subclavius polazi sa granice izmeu kosti i hrskavice prvog rebra i vee se

na sulcus musculi subclavii na donjoj plotini kljune kosti

2. M. omohyoideus je dvotrbuni mii koji polazi donjim trbuhom (venter inferior)

s gornjeg ruba lopatice i gornjim trbuhom (venter superior) vee se na unutranju

plotinu jezine kosti os hyoideum

Miii glave kojima je hvatite na ramenom obruu

1. M. trapezius ima pars descendes koji polazi sa linea nuchae superior, s

protuberantia occipitalis externa, te s ligg. nuchae i vee se na lateralnu treinu kljune

kosti. Pars transversa polazi sa spinalnih nastavaka sedmog vratnog do treeg prsnog

kraljeka i sa ligg. supraspinalia, vee se za akromijalni dio kljune kosti i na

acromion, te na spinae scapulae, Pars ascendes polazi sa spinalnih nastavaka od

drugog ili treeg do dvanaestog prsnog kraljeka i s ligg. supraspinalia, te se vee na

trokutasti dio (trigonum spinae scapulae).

2. M. sternocleidomastoideus polazi sternalnom glavom s prsne kosti i klavikularnom

glavom s kljune kosti, te se vee na processus mastoideus i na linea nuchae superior.

13

4. NESTABILNOST RAMENA

Nestabilnost ramena najee se javlja na ramenom obruu. Zglobna aica (glenoid) tri

do etiri puta je manja od glave humerusa. Primarna funkcija ramenog zgloba je mobilnost, a

sekundarna stabilnost. Glenohumeralni zglob osobito je izloen ozljedama zbog ogromnog

stresa na njegov stabilizirajui mehanizam koji sainjavaju statiki stabilizatori (ligamentarno

labralni kompleks) i dinamiki stabilizatori (miii rotatorne manete). Miii rotatori lopatice

(trapezius, romboideus, seratus anterior) dovode glenoid u optimalnu poziciju za aktivnost

koja se izvodi. Miii rotatorne manete (subskapularis, supraspinatus, infraspinatus, teres

minor) centriraju glavu humerusa u fosi glenoidalis u najstabilniju poziciju. Ligamentarno

labralni kompleks (osobito donji glenohumeralni ligament) sprjeava prekomjernu translaciju

glave humerusa. Kod nestabilnosti ramena remeti se sinkroni mehanizam izmeu rotatora

lopatice i miia.

Nastanak nestabilnosti ramenog obrua najee se javlja nakon traume, prilikom pada

na ekstendiranu ruku u vanjskoj rotaciji, pada na rame ili lakat ili kod udarca protivnog igraa

kad se ruka nalazi u abdukciji i vanjskoj rotaciji. esto se dogaa u rukometu zbog

dinaminosti same igre.

Nestabilnost ramena moe biti u bilo kojem smjeru, a najee je prednja nestabilnost.

4.1. Klasifikacija nestabilnosti ramena prema:

Stupnju

Smjeru

Uzroku

Uestalosti

4.1.1. Stupanj nestabilnosti

SUBLUKSACIJA (postoji kontakt zglobnih tijela, glava humerusa nakratko iskoi

iz fose glenoidalis, ali se vrlo brzo vrati natrag)

LUKSACIJA (ne postoji kontakt izmeu zglobnih ploha, glave humerusa i

glenoida, glava humerusa u potpunosti iskoi iz cavitas glenoidalis)

14

4.1.2. Smjer nestabilnosti

PREDNJA (glava humerusa ide prema naprijed)

STRANJA (glava humerusa ide prema nazad)

DONJA - VIESMJERNA (obino je udruena sa prednjom i stranjom,

samostalno rijetko postoji, glava humerusa ide u vie smjerova, a najee prema

dolje i zatim prema naprijed ili nazad)

4.1.2.1. Prednja nestabilnost ramena

Prednja nestabilnost se oituje kao prednja luksacija (iaenje) ili kao prednja

subluksacija (djelomino iaenje). Prednja luksacija obuhvaa 95% sluajeva, budui da su

potporni ligamenti relativno slabi u odnosu na veliku pokretljivost ramenog obrua, te moe

doi do istezanja to pak moe dovesti do luksacije. Prednje iaenje nastaje najee iz

razloga to je u tom smjeru najmanji otpor tkiva, prilikom djelovanja sile koja nadvladava

djelovanje miia i ligamenata. Te sile mogu biti uzrokovane padom, napadom na ruku

(kada igra u napadu naskae ili se pokua probiti kroz iroko rairene ruke igraa u obrani).

Iaenje moe nastati i prilikom meusobnog guranja igraa, uslijed ega moe doi do

povlaenja ruke prema van ili pak prema natrag od strane drugog igraa. Budui da je kod

rukometaa neophodna aktivnost ruke iznad glave esto dolazi do mikrotrauma, te oteenja

ligamentarno labralnog kompleksa.

Kod prednjeg iaenja moe se uoiti prednje izboenje prilikom ega sporta dri

ruku uz tijelo i ne doputa nikakav pokret rukom koji nije mogu, jer postoji otra bol u

okolini ramenog obrua. Takoer postoji i oteklina ispod kljune kosti koja se vidi iz profila.

Kako je glava humerusa iskoila iz glenoidne udubine izostati e punoa ispod lateralnog

ruba akromiona, te e se jasno uoavati udubljenje. Glava humerusa dolazi u poloaj ispod

procesusa korakoideusa, a u izrazitim sluajevima moe doi i do ispod klavikule ili

glenoida. Moe se javiti gubitak osjeta u ruci tzv. mrtva ruka.

4.1.2.2. Stranja nestabilnost ramena

Stranja luksacija (iaenje) javlja se mnogo rjee u odnosu na prednju luksaciju i

zbog toga se vrlo esto previdi pravilna dijagnoza. Ruka se prilikom stranjeg iaenja dri

u poloaju unutarnje rotacije i adukcije budui da, su unutarnji rotatori (subskapularis i teres

maior) jai od vanjskih rotatora (infraspinatus i teres minor). Ruka je izrazito bolna u

15

mirovanju posebno prilikom pokuaja izvoenja aktivnog ili pasivnog pokreta, a najbolniji je

pokuaj izvoenja vanjske rotacije koja je gotovo nemogua.

Glava humerusa isklie posteriorno, te u izrazitim sluajevima moe doi u poloaj

ispod spine skapule. Radi izrazite bolnosti dolazi do gubitka funkcije u ramenom obruu,

takoer se iz profila vidi prednji gubitak punoe ramena.

4.1.2.3. Donja (viesmjerna) nestabilnost ramena

Donja nestabilnost ramena samostalno rijetko postoji. Ova nestabilnost javlja se kao

oblik vie iaenja te je obino udruena s prednjom ili stranjom nestabilnou, a tada

govorimo o viesmjernoj nestabilnosti ramena.

Zbog uestalih pokretanja ruke iznad razine glave, te slabosti miia rotatorne manete

omoguena je subluskacija glave humerusa. Najee se javlja uslijed ope labavosti

zglobova (hiperekstenzija lakta, koljena, metakarpalnih zglobova), te je prisutna

generalizirana labavost zglobova.

4.1.3. Uzrok nestabilnosti

TRAUMATSKA (uslijed neke traume npr. pad, udarac u ruku koja se nalazi u

abdukciji i vanjskoj rotaciji)

ATRAUMATSKA (uslijed izvoenja nekog pokreta kao npr. bacanje lopte)

VOLJNA (uslijed voljne kontrakcije miia uz mogunost pridruenog

emocionalnog poremeaja)

NEVOLJNA (npr. kada prilikom elevacije ruke doe do iaenja)

4.1.4. Uestalost nestabilnosti

AKUTNA

KRONINA

HABITUALNA

ZASTARIJELA

FIKSNA

16

4.2. Komplikacije

Kod prednje nestabilnosti esta je komplikacija tkz. Bankartova lezija, pri emu dolazi

do lezije prednjeg ruba labruma i odvajanje ahure od prednjeg ruba glenoida.

esta je Hill- Sachsova lezija, kao sekundarni znak lezije koja nastaje pri prednjem

iaenju ramena kada se glava humerusa nabije na prednji rub glenoidne udubine, prilikom

ega nastaje defekt posterolateralnog dijela glave humerusa. Obje ove komplikacije nastaju u

vie od 80% sluajeva.

4.3. Dijagnostika

Dijagnostiki postupci obuhvaaju radioloku obradu, ultrazvuno snimanje,

magnetsku rezonancu, a bitno je uzeti i pravilnu anamnezu ozljede koja nam daje informacije

o nastanku nestabilnosti.

4.3.1. Radioloka obrada

Radioloki se procjenjuje smjer nestabilnosti te postoje li kakve pridruene

komplikacije kao npr. frakture glave humerusa ili glenoida. Snima se anterioposteriorna

projekcija u vanjskoj i unutarnjoj rotaciji, te aksilarna projekcija koje su meusobno okomite.

Provodi se jo i modificirana aksilarna projekcija.

Vrlo su vane aksilarne projekcije, jer se moe odrediti smjer luksacije, kao i mogui

defekti glave humerusa. Kod prednje luksacije moe se javiti posterolateralni defekt glave

humerusa odnosno Hill - Sachsova lezija, a kod stranje luksacije moe doi do

anteromedijalnog defekta glave humerusa, odnosno obrnuta Hill - Sachsova lezija. Za

prikazivanje Hill - Sachsovih lezija koristi se Strykerova projekcija.

4.3.2. Ultrazvuk

Ultrazvuk omoguava dinamiko ispitivanje nestabilnosti ramena, izvrsnu vizualizaciju

glave humerusa, tako da se mogu uoiti i najmanje nepravilnosti. Najpouzdanija je metoda za

otkrivanje Hill- Sachsove lezije. Translacije glave humerusa prema naprijed i straga u odnosu

na dorzalni rub glenoida ultrazvuno je vidljiva i mjerljiva. Takoer je vidljiv pomak glave

humerusa distalno u odnosu na akromion.

17

4.3.3. Magnetska rezonanca

Magnetska rezonanca (MRI) je od pomoi u procijeni kroninih subluksacija, zbog

toga to omoguava vizualizaciju svih ramenih struktura. U nekim istraivanjima govori se

da je MRI 90-94% preciznija tehnika nego radioloke snimke, ali je financijski zahtjevnija.

Od osobite je koristi za dijagnostiku obrnute Hill -Sachsove lezije, te za vizualizaciju

Bankartove lezije.

4.3.4. Kliniki pregled

Pri klinikom pregledu sluimo se osnovnim metodama: inspekcijom, palpacijom i

funkcijskim pregledom. Pregledom osobe luksacija se moe dijagnosticirati, gdje se moe i

ustanoviti vrsta nestabilnosti ramena. Pregled se vri vizualno gdje se moe uoiti o kojoj

vrsti se luksacije radi i palpatorno, gdje se pod prstima moe osjetiti edem ili pak razliita

udubljenja ili izboenja.

Pregledom se tee moe odrediti smjer subluksacije ramena, te se tada koriste ostale

dostupne dijagnostike metode.

4.3.5. Anamneza

Anamneza je izuzetno korisna, ozlijeeni sporta e nam dati podatke o nainu nastanka

same ozljede. Od velike je vanosti kod uspostavljanja dijagnoze, kod ega moemo direktno

doznati kod kojih pokreta rukom je osjetio bolove, kakvi su bolovi bili, jesu li stalni ili

povremeni, povezanost boli uz aktivnost ili mirovanje. esto doznajemo da je "osjetio kako

je rame na brzinu iskoilo, te se odmah vratilo natrag. U intervjuu sa sportaem procjenjujemo

njegovu suradnju, dobivamo potrebne informacije o njegovoj motivaciji i ciljevima koje emo

poslije koristiti u naem radu. Naruena tjelesna postura i miini disbalans tijela, uz

nedovoljan odmor zbog natjecateljskog ritma, te moguih trauma, jedni su od razloga iscrpne

uzimanja anamneze. Nakon uzimanja ope anamneze slijede pitanja koja se postavljaju za

procjenu nestabilnosti ramena:

1. Da li vam je rame u potpunost iskoilo van ili ste imali osjeaj da e vam ruka

iskliznuti van iz ramena?

2. Koliko ste ve prije imali ozljeda ramena?

3. Kada se javila sadanja ozljeda ramena?

4. Koji je bio poloaj ruke prilikom samog nastanka ozlijede?

18

5. Kojeg je smjera bila sila koja vas je ozlijedila?

6. Koliko dugo je rame bili van normalnog poloaja prije nego to je vraeno u normalan

poloaj?

7. Da li vam se rame vratilo samo ili je vraeno od strane nekoga u normalan poloaj?

8. Kakav tretman ste imali prilikom prijanjih ozljeda ramena?

9. Da li imate problema s jednim ili oba ramena?

10. Da li ozljeda zahvaa vau dominantu ili ne dominantu ruku? (6).

4.3.6. Testovi

U dijagnostici nestabilnosti ramenog obrua koriste se i razliiti testovi koji

omoguavaju lake uspostavljanje pravilne dijagnoze, te razlikovanje od ostalih ozljeda

ramenog obrua (Tablica 1.).

Najei testovi koji se koriste su slijedei:

Test straha (apprehension test) koji se provodi tako da bolesnik sjedi sa rukom u

poloaju abdukcije od 90 i u vanjskoj rotaciji. Ispitiva stoji iza bolesnika te jednom rukom

dri bolesnika za runi zglob ili podlakticu ispitivane ruke, dok drugom rukom stabilizira

lopaticu i palcem gura glavu humerusa naprijed. Test se smatra pozitivnim ako bolesnik

osjea strah i ako osjea da e mu rame iskoiti. Rijetko se pojavljuje bol. To je test anteriorne

nestabilnosti. Sulkus test se provodi tako da bolesnik sjedi dok ispitiva vue ruku distalno,

pri emu se bolesnikova ruka nalazi uz tijelo. Kod pozitivnog testa javlja se brazda ispod

akromiona. Pozitivan test dokaz je donje, odnosno viesmjerne nestabilnosti ramena.

Relokacijski test (fulkrum test) provodi se tako da pacijent lei na leima, a ruka mu se

nalazi u poloaju abdukcije od 90 i vanjske rotacije. Ispitiva pritie nadlakticu prema dolje

koristei rub kreveta kao oslonac. Test je pozitivan, ako pacijent pokae strah od iskakanja

ramena. Ovaj test provodi se za dokazivanje prednje nestabilnosti ramena.

Test povlaenja (The drawer test) provodi se tako to ispitiva gura nadlakticu odnosno

glavu humerusa u cavitas glenoidalis i potom je pomie anteriorni i posteriorno. Test je

pozitivan ako doe do anteriornog iaenja ramena.

19

Tablica 1. Karakteristike pri anteriornoj, posteriornoj i viesmjernoj nestabilnosti

VRSTA

NESTABILNOSTI

KARAKTERISTIKE

NESTABILNOSTI

TO SE MOE VIDJETI PRILIKOM PREGLEDA

ANTERIORNA

NESTABILNOST

Obino se javlja u mukaraca u njihovim ranim dvadesetim godinama

Smjer sile anteriorno na ruku ili

posteriorno na rame

est sindrom mrtve ruke Nastaje esto kao posljedica akutne ozljede, ali moe nastati kao npr. kod bacanja lopte u rukometu.

Obino je ruka u abdukciji i vanjskoj rotaciji uz mogunost nastanka prednje kvrge koja se moe palpirati Moe doi do ozljede aksilarnih ivaca Test straha i fulkrum test su pozitivni

POSTERIORNA

NESTABILNOST

Najee povezano sa padanjem. Neki sportovi osjetljiviji kronine subluksacije

Nastaje najee u poloaju addukcije i unutarnje rotacije

Javlja se bol posteriorno s aktivnou

Obino je ruka u unutranjoj rotaciji i istaknuta je glava humerusa. Vanjska

rotacija ramena je nemogua U 55% sluajeva se propusti dijagnoza

Sranja strana zgloba osjetljiva na dodir

Stranji dio rotatorne manete boli, te ponekad probudi po noi iz sna. Test straha i relokacije su negativni

DONJA

VIESMJERNA NESTABILNOST

Najee se javlja kod sportaa sa labavou zglobova ili u sportova sa estim pokretanjem ruke iznad glave Javljaju se neodreeni simptomi prilikom aktivnosti

Postoje dokazi o labavosti ligamenata,

obino je i slaba rotatorna maneta Pozitivan sulkus test

4.4. Planiranje i ciljevi kineziterapije

Planiranje rehabilitacije provodi se individualno, na temelju uspostavljene dijagnoze i

dobrog poznavanja faza rehabilitacija kod nestabilnosti ramena. Planiranje se provodi na

osnovu uzetoga SOAPA , subjektivno- intervju, objektivno- opservacija, procjena stanja, te se

pravi plan terapije. Planiranje obuhvaa:

1) procjenu trenutnog stanja ozlijeenog igraa

2) procjena aktivne i pasivne fleksibilnosti zgloba ramena

3) procjena miine snage i izdrljivosti

4) procjena opeg stanja sportaa

4.4.1. Ciljevi kineziterapije nestabilnosti ramena su:

1. Sprjeavanje daljnje dislokacije glave humerusa

2. Jaanje miino ligamentarnog aparata

20

3. Smanjenje i uklanjanje hematoma

4. Mobilizacija ramenog zgloba zbog prevencije mogue kontrakture

5. Osposobljavanje funkcije ramenog zgloba za svakodnevne pokrete

6. Povratak u normalne sportske aktivnosti

4.4.2. Operativno lijeenje

Ako je dijagnosticirana Hill -Sachsova lezija preporua se kirurko lijeenje zbog

smanjene potpore zglobu tj. oslabljenog glenohumeralnog zgloba. Mnogi lijenici (kirurzi)

slau se da bi trebalo preporuiti operativno lijeenje mlaima od dvadeset pet godina, kako

bi se prevenirala daljnja iaenja ili artrotske promjene u zglobu. Artroskopska metoda

predstavlja drugaiji pristup kirurkom lijeenju, te predstavlja prednost u smanjenju

ponovnih luksacija. Kod sportaa u kontaknih sportova (npr. rukomet), ponovno iaenje

javlja se u samo 10-20% nakon artroskopske operacije.

Operativno lijeenje se mnogo ee koristi kod kronine anteriorne nestabilnosti ili kod

labavosti kapsule. Posteriorna ili viesmjerna nestabilnost obino dobro reagira na

konzervativno lijeenje, ali ako ipak dolazi do uestalog iskakanja ramena treba uzeti u obzir i

operativno lijeenje.

4.4.3.Konzervativno lijeenje

U konzervativnom lijeenju koriste se razliite metode i postupci u svrhu rehabilitacije,

kao to su elektroterapija: magnetoterapija, TENS, diadinamske struje, interferentne struje,

laser, ultrazvuk, zatim hidroterapija i kineziterapija.

Postoje 4 faze rehabilitacije kod nestabilnog ramena:

1. FAZA

odmor i imobilizacija stabilizacijskom ortozom za rame

krioterapija, analgetici i antiupalni lijekovi

aktivna mobilizacija ake i prstiju

aktivne vjebe podlaktice

pendularne vjebe (bez optereenja u aci)

abdukcija < 40 (potrebe oblaenja i higijene)

izometrike vjebe stabilizatora lopatice

vanjska rotacija nije dozvoljena kod prednje nestabilnosti

21

unutranja rotacija nije dozvoljena kod stranje nestabilnosti

magnetoterapija

2. FAZA

vjebe propriocepcije ispod 90 nadlaktice

izometrike vjebe

puni opseg pokreta do kraja 8. tjedna

izotonine vjebe

TENS, DDS, IFS, laser, magnetoterapija, UZV

3. FAZA

progresija aktivnog pokreta ramena

progresija vjebi jaanja ramena

vjebe izdrljivosti

cilj: dostii 90% snage u operiranom ramenu u odnosu na neoperirano rame

4. FAZA

progresija vjebi jaanja

stabilizacijske vjebe s progresijom aktivnosti ramenog zgloba

poveanje sportske aktivnosti

potpuni povratak na sportski teren

4.5. Kineziterapija

Kineziterapija se bavi prouavanjem i primjenom pokreta pojedinih dijelova tijela ili

cijelog tijela radi lijeenja oboljelih ili ozlijeenih osoba. Koristi se kao preventivna metoda

ili kao lijeenje oboljelog ili ozlijeenog dijela tijela. Najee se kombinira s drugim

oblicima fizikalne terapije. Osnova kineziterapije je pokret jer ukljuuje voljnu suradnju i daje

kontrolu stupnja oteenja. Naglasak kineziterapije je na preventivnim vjebama jaanja

pojedine muskulature.

U kineziterapiji sportaa s nestabilnim ramenom koriste se razliite vrste vjebi, ovisno

o uzroku, opsenosti same ozljede, uestalosti i procjeni stanja ozlijeenog ramenog zgloba.

Vjebe poinju pasivnim pokretima pri emu se pomie zglob ramena, bez optereenja miia

ime se sprjeava mogua kontraktura nakon imobilizacije. Aktivna kineziterapija poinje 3 -

4 tjedna nakon operacije. Najprije se provode izometrike vjebe jaanja pri emu se ne

ozljeuje tkivo koje cijeli. Nakon 6 tjedana zapoinje se aktivnijim vjebama jaanja miia

22

rotatorne manete, deltoideusa i miia stabilizatora lopatice. Oko 10- tog tjedna jaanje

miia se intenzivira dodatnim vjebama protiv otpora pri emu se mogu koristiti elastine

gume, sprave u fitnes centrima ili uz pomo terapeuta odnosno manualni otpor. Nakon tri

mjeseca rehabilitacije postepeno poinje povratak sportskim aktivnostima to ukljuuje i

ostale vjebe za poboljanje ope snage i kondicije cijelog tijela. Izmeu 4.- tog i 6.- tog

mjeseca, nakon uspjeno provedene rehabilitacije i postizanja zadovoljavajue stabilnosti

ramenog zgloba, te ope tjelesne kondicije, mogu je potpuni povratak u natjecateljski sport.

U kineziterapiji nestabilnog ramena primjenjuju se slijedee vrste vjebi:

1. vjebe za poveanje pokretljivosti (pendularne vjebe)

2. vjebe za jaanje miine snage

a) izometrike vjebe;

b) izotonike vjebe

3. vjebe izdrljivosti za potpuni povratak na sportski teren

Kineziterapijski programi obino kreu izometrikim vjebama sa koncentrinim

kontrakcijama miia i na kraju se ukljuuju ekscentrine kontrakcije kao priprema za

povratak u potpuni trenani proces. Meutim, uvijek treba imati u vidu da je ekscentrina

kontrakcija veoma jako optereenje za mii sa visokim rizikom za oteenje miia i uvodi

se samo kada je mii potpuno rehabilitiran i ojaan.

4.5.1. Pendularne vjebe

Pendularne vjebe primjenjuju se za poboljanje ili postizanje ranijih pokreta u ramenu

nakon ozljeda koje uzrokuju bol. Nije namijenjena za jaanje miia ramena, ve za

pokretljivost i mobilnost ramenog zgloba. Tijekom izvoenja ovih vjebi ruka visi slobodno i

relaksirana. Potrebna je minimalna koliina napora potrebnog za pokret. Nakon treeg tjedna

(poslije skidanja imobilizacije) oprezno i dozirano puni opseg pokreta izmeu 5. i 8. tjedna.

Kod prednje stabilizacije ramenog zgloba, zabranjena je vanjska rotacija do 4.- tog tjedna,

kod stranje stabilizacije zabranjena je unutranja rotacija do 4. - tog tjedna.

23

Slika 3. a), b) i c) Pendularne vjebe

Ozljeenik flektira gornji dio tijela, putajui ruku da slobodno visi. Na taj nain

omoguava se trakcija ramenog zgloba i poboljava pokretljivost. Ruka se lagano vrti u krug,

unatrag, pa naprijed, te u svim smjerovima uz poveanje opsega pokreta. Granica pokreta

odreena je intenzitetom boli.

4.5.2. Izometrike vjebe

Izometrika kontrakcija je vrsta miine kontrakcije u kojoj miina vlakna ne mijenjaju

duinu, ali dolazi do poveanja miinog tonusa. Nema pokreta, udaljenost polazita i hvatita

miia ostaje nepromijenjena. Nazivaju se i statikim kontrakcijama, jer duina miia ostaje

konstantna. Djelovanje ove kontrakcije u prvom je redu stabilizacija zgloba, poveanje

miine snage, te sprjeavanje nepoeljnih pokreta. Vjebe se izvode 2 - 3 puta dnevno po 10-

tak kontrakcija, od kojih svaka traje 10 - 15 sekundi. Bitan je i odmor izmeu pojedine vjebe,

te iznosi od 2 - 3 sekunde do 2 - 3 minute. Izometrike vjebe izvode se 3 tjedna iza operacije.

Izometrike vjebe moemo izvoditi s vanjskim optereenjem (utegom, elastinom gumom,

ili loptom kao nestabilnim osloncem) ili sa vlastitim tijelom. U poetku izometrike vjebe se

koriste kod oporavka nakon operacija, tako da se pobolja cirkulacija krvi u situacijama kada

je pokretanje onemogueno ili smanjeno, odnosno kako bi se odrali miii u najveoj

moguoj snazi sve dok uvjeti oporavka ne dozvole aktivniji pokret ili nemogunost kretanja

ne proe.

24

Slika 4. Izometrike vjebe

Ozljeenik je u stojeem poloaju, naslonjen leima na zid (slika 4.). Ozlijeena ruka je

flektirana u laktu do 90 sa flektiranom akom. Ozljeenik pokuava napraviti ekstenziju

nadlaktice, zadravajui ruku u tom poloaju od 5 - 10 sekundi, i na taj nain poveava

miinu napetost u ramenu. Slijedi pauza od par sekundi. Napraviti 10 - 15 ponavljanja

nekoliko puta dnevno.

Slika 5. Izometrike vjebe s osloncem na loptu

Ozljeenik je u stojeem poloaju, licem okrenut prema zidu (slika 5.) Ozlijeena

ruka je flektirana u laktu do 90 sa flektiranom akom. Ozljeenik gura ruku prema naprijed,

poveava se miina napetost u ramenu. Ruka se zadrava u tom poloaju 5 - 10 sekundi,

slijedi pauza od par sekundi. Napraviti 10 - 15 ponavljanja, nekoliko puta dnevno.

25


Ozljeenik je u stojeem poloaju. Ozlijeena ruka je u antefleksiji i horizontalnoj

adukciji, dlan je na suprotnom ramenu. Ozljeenik gura lakat prema gore dok suprotnom

rukom prua otpor. Ruka se zadrava u tom poloaju 5 - 10 sekundi, zatim slijedi pauza od

par sekundi. Napraviti 10 - 15 ponavljanja, nekoliko puta dnevno.


Ozljeenik je u stojeem poloaju. Nadlaktica ozlijeene ruke aducirana je uz tijelo, a

podlaktica u semiflekciji sa flektiranom akom. Ozljeenik pokuava flektirati podlakticu dok

suprotnom rukom prua otpor. Poveava se miina napetost u ramenu, zadrava se 10 - 15

sekundi, pauza izmeu vjebi par sekundi. Napraviti 10 - 15 ponavljanja, nekoliko puta

dnevno.

26


Ozljeenik je u stojeem poloaju. Nadlaktica ozlijeene ruke se nalazi u retrofleksiji sa

laganom fleksijom u laktu. Ozljeenik pokuava flektirati podlakticu dok suprotnom rukom

prua otpor. Na taj nain se poveava miina napetost u ramenu, ovaj poloaj ruke se

zadrava 10 - 15 sekundi, slijedi pauza od par sekundi. Napraviti 10 - 15 ponavljanja,


4.5.3. Izotonike vjebe

Izotonike kontrakcije nazivaju se i dinamikim vjebama, budui da se ova vrsta

kontrakcije zbiva u aktivnom pokretu. U miiu se odrava ista napetost, a skraenje miinih

vlakana uzrokuje pribliavanje polazita i hvatita miia s razvijenim pokretom i to je

koncentrina kontrakcija. Kada se udaljava polazite i hvatite miia nastaje ekscentrina

kontrakcija ili kontrakcija produenja. Vjebe s doziranim otporom izvode se nakon to je

postignut puni opseg pokreta i provedenog manualnog miinog testa s dobivenom ocjenom

5, tj. nakon 6 - 8 tjedana.

Slika 9. Vjebe s otporom Slika 10. Vjebe s otporom

27

Ozljeenik je u stojeem poloaju, nadlaktica ozlijeene ruke aducirana uz tijelo,

podlaktica flektirana u laktu do 90. Iz poloaja vanjske rotacije ozljeenik gura ruke

terapeuta prema unutranjoj rotaciji svladavajui pri tome odgovarajui dozirani otpor.

Napraviti 2 3 serije, 10 15 ponavljanja, dva puta dnevno.

Ozljeenik je u istom poloaju kao u prethodnoj vjebi, (slika 10.), ruke se nalazi u

unutranjoj rotaciji, ozljeenik gura ruke terapeuta prema vanjskoj rotaciji

Slika 11.a) i b) Vjebe s otporom

Ozljeenik je u stojeem poloaju, ruka se nalazi uz tijelo. Vjeba se izvodi dinamiki

tako da se elastina guma povlai i aka dovodi u poloaj ispred oiju. Izvode se 2 - 3 serije,

10 - 15 ponavljanja, dva puta dnevno.


Ozljeenik je u stojeem poloaju ramenima abdukciji i elevaciji od 90 te sa lagano

flektiranim laktovima. Iz tog poloaja gura ruke terapeuta prema dole (na slici12b prema

gore) svladavajui odreeni dozirani otpor. Izvode se 2 - 3 serije, 10 - 15 ponavljanja, dva

puta dnevno.

28


Ozljeenik je u supiniranom poloaju. Nadlaktice su u vanjskoj rotaciji pod 900,

podlaktice su flektirane pod 900. Iz tog poloaja ozljeenik povlai ruke prema elevaciji.

Vjeba je bitna za stabilizaciju miia lopatica. Izvode se 2 - 3 serije, 10 - 15 ponavljanja, dva

puta dnevno

Slika 14. a) i b) Vjebe s otporom

Ozljeenik je u leeem ili sjedeem poloaju, nadlaktica ozlijeene ruke je u abdukciji

i vanjskoj rotaciji (slika14 a), Vjeba se izvodi tako da se daje otpor terapeutu (slika 14 b), tj.

ruka povlai kao da se pokuava baciti lopta (ut kod rukometaa). Izvode se 2 - 3 serije, 10 -

15 ponavljanja, dva puta dnevno.

Sve vjebe s otporom izvode se primarno dinamiki. Mogu se izvoditi u odreenom

segmentu i statiki uz odravanje balansa vjebama propriocepcije. Elastina guma, otpor koji

prua terapeut, posebno je uinkovit nain jer postoji i kontra - otpor pri emu sudjeluju sve

miine skupine, zbog kojih se vjebe izvode. Postoji vie kombinacija vjebi, takoer se

moe programirati dinamiko statino optereenje uz vjebe propriocepcije to znatno

ubrzava cijeljenje same ozljede. Moe se koristiti kao preventiva ili u samoj kineziterapijii

nakon nastanka ozljede.

29

4.5.4. Vjebe izdrljivosti

Poveanje miine izdrljivosti sposobnost je miia da rade dugo bez umora. Porastom

optereenja poboljava se miina izdrljivost. Ovisi o stanju miia, energiji i stanju

cirkulacije. to su ti imbenici bolji, izdrljivost je vea. Opa izdrljivost tijela uvjetovana je

krvnim optjecajem, disanjem, radom sredinjeg ivanog sustava, toplinom i homeostetatskim

mehanizmom. Naporne vjebe za poveanje snage i izdrljivosti predstavljaju veliko

optereenje za nabrojene sustave. Izvode se izmeu 4 i 6 mjeseca rehabilitacije, u poetku

dozirano i oprezno.

Slika 15. a) i b) Vjebe izdrljivosti

Ozljeenik je u stojeem poloaju, licem okrenut prema zidu i naslonjen dlanovima na

zid. Gornji dio tijela se pomie prema zidu i na taj nain jaaju miii ramena. Izvode se dvije

serije 10 - 15 ponavljanja, jednom dnevno.

Slika 16. a) i b) Vjebe izdrljivosti

Ozljeenik je u proniranom poloaju, odnosno u poloaju enskog skleka. Ruke su u

vanjskoj rotaciji, sputa se prema podu i na taj nain jaaju miii ramena. Izvode se dvije

serije 10 - 15 ponavljanja, jednom dnevno.

30

Slika 17. a) i b) Vjebe s optereenjem

Ozljeenik je u sjedeem poloaju u odreenoj spravi za vjebanje. Ruke se nalaze u

vanjskoj rotaciji, pomie ruke pod odreenim optereenjem do sredinje linije tijela, i na taj

nain se dinamiki jaaju miii ramena. Izvode se dvije serije 10 - 15 ponavljanja, jednom

dnevno.


Ozljeenik je u sjedeem poloaju u odreenoj spravi za vjebanje. Nadlaktice su

aducirane uz tijelo, podlaktice reflektirane do 900 u neutralnoj rotaciji. Iz tog poloaja

ozljeenik pomie ruke pod odreenim optereenjem do abdukcije od 900 ne mijenjajui

poloaj neutralne rotacije ramena. Izvode se dvije serije 10 - 15 ponavljanja, jednom dnevno.

31


Ozljeenik je u sjedeem poloaju u predvienoj spravi za vjebanje. Ruke se nalaze u

elevaciji i abdukciji, te ih ozljeenik pod optereenjem dovodi u poloaj adukcije, pri emu je

potrebno aducirati lopatice prema kraljenici i na taj nain se jaaju miii ramena. Izvode se

dvije serije 10 - 15 ponavljanja, jednom dnevno.

4.5.5. Stabilizacijske vjebe

Vjebe stabilizacije izvode se nakon 4 mjeseca rehabilitacije. Oslonac tretiranog dijela

tijela je nestabilna povrina (lopta, polulopta, valjak i sl.). Mogu se izvoditi izometriki ili

dinamiki (ovisno o uspjenosti dotadanje rehabilitacije). Osim primarnog dijela tijela koji se

tretira ovim vjebama dodatno se uvruje (stabilizira) cijelo tijelo.

Slika

20.a) i

b) Stabilizacijske vjebe

Ozljeenik je proniranom poloaju. Nadlaktica je u antefleksiji pod 900, sa

ekstendiranim laktom i rukom na pilates lopti, druga ruka je ispruena. Ozljeenik zadrava

takav poloaj 10 - 15 sekundi, nakon ega mijenja ruke te se na taj nain poveava miina

32

napetost u ramenu i cijelom tijelu, slijedi pauza od par sekundi. Napraviti 10 -15 ponavljanja,


.

Slika 21. Stabilizacijske vjebe

Ozljeenik je u bonom poloaju. Nadlaktica je u abdukciji pod 900, sa flektiranim

laktom i oslonjenim na pilates lopti, druga ruka je na boku. Ozljeenik zadrava takav poloaj

10 -15 sekundi, nakon ega mijenja poloaj tijela te se na taj nain poveava miina napetost

u ramenu i cijelom tijelu, slijedi pauza od par sekundi. Napraviti 10 - 15 ponavljanja, nekoliko

puta dnevno

Slika 22. Stabilizacijske vjebe

Ozljeenik je u proniranom poloaju. Nadlaktica je u antefleksiji pod 900, sa

flektiranim laktovima i oslonjenima na pilates lopti. Ozljeenik zadrava takav poloaj 10 -

15 sekundi, poveava miina napetost u ramenima i cijelom tijelu, slijedi pauza od par

sekundi. Napraviti 10 - 15 ponavljanja, nekoliko puta dnevno

33

Slika 23. Izometrike vjebe s propriocepcijom

Ozljeenik je u proniranom poloaju (slika 23). Nadlaktice su u antefleksiji pod 900, sa

ekstendiranim laktovima i rukama na valjku. Ozljeenik zadrava takav poloaj 10 - 15

sekundi, te nakon toga gura valjak naprijed natrag, i na taj nain se poveava miina

napetost u ramenu, slijedi pauza od par sekundi. Napraviti 10 - 15 ponavljanja, nekoliko puta

dnevno.

Slika 24. Izometrike vjebe sa stabilizacijom tijela

Ozljeenik je supiniranom poloaju. Nadlaktice su u retrofleksiji pod 900, sa flektiranim

laktovima oslonjenim na podlogu. Ozljeenik podie tijelo od podloge, oslonac je na

laktovima i na petama stopala. Takav poloaj zadrati 10 - 15 sekundi, i na taj nain se

34

poveava miina napetost u ramenom pojasu i stabiliziraju miii lopatica, slijedi pauza od

par sekundi. Napraviti 10 - 15 ponavljanja, nekoliko puta dnevno.

4.5.6. Funkcionalne vjebe suspenzijski trening

Vjebe se izvode nakon 6 mjeseci rehabilitacije, pomou konopa s rukama za ruke

koji je fiksiran vertikalno. Teina vlastitog tijela je teina koja se svladava, a optereenje

prilikom vjebanja dozira se u odnosu na kut tijela pod kojim se vjeba izvodi.

Slika 25. a) i b) Funkcionalne vjebe- suspenzijski trening

Tijelo ozljeenika nalazi se pod optimalnim kutom, ruke su u horizontalnoj abdukciji,

vjeba se izvodi tako da se svladava teina vlastitog tijela dovodei ruke u horizontalnu

adukciju. Optereenje ovisi o kutu tijela u odnosu na podlogu.

Slika 26. a) i b) Funkcionalne vjebe - suspenzijski trening

35

Tijelo ozljeenika nalazi se pod optimalnim kutom, rame je u abdukciji i lakat je

ekstendiran. Vjeba se izvodi tako da se svladava teina vlastitog tijela dovodei u radei pri

tome fleksiju lakta. Optereenje ovisi o kutu tijela u odnosu na podlogu.

Slika

27. a) i

b)

Funkcionalne vjebe - suspenzijski trening, nakon 6 mjeseci rehabilitacije

Tijelo ozljeenika nalazi se pod optimalnim kutom, ramena je u antefleksiji pod 900 i

lakti ekstendirani. Vjeba se izvodi tako da se svladava teina vlastitog tijela radei pri tome

fleksiju laktova i podiui tijelo prema gore. Optereenje ovisi o kutu tijela u odnosu na

podlogu.

Slika 28. Funkcionalne vjebe - suspenzijski trening, nakon 6 mjeseci rehabilitacije

Tijelo ozljeenika nalazi se pod optimalnim kutom,

ramena su u elavaciji i laktovi su ekstendirani. Vjeba se

izvodi tako da se svladava teina vlastitog tijela dovodei

pri tome ramena u antefleksiju pod 900. Optereenje ovisi o

kutu tijela u odnosu na podlogu.

5. ZAKLJUAK

Kod sportaa s nestabilnou ramena postoje razne funkcionalne potekoe kao to su

slabost miia i ligamenata ramenog obrua, mogunost nastanka subluskacija odnosno

luksacija ramenog zgloba. Svi navedeni primjeri mogu aktivnog sportaa udaljiti od sportske

36

arene, neko razdoblje onemoguiti mu bavljenje sportom, te dodatno oteati aktivnosti

svakodnevnog ivota. Profesionalni sport je specifina djelatnost u koje dulje izbivanje zbog

ozljede dodatno optereuje samog sportaa, utjee na njegove postignute rezultate, te mu

dodatno stvara odreeni pritisak na to bri oporavak i rehabilitaciju. Iz dosadanjih

istraivanja mogu se donijeti slijedei zakljuci:

1. U ispitivanoj skupini dominirale su osobe mukog spola

2. Izmeu dobnih skupina od 18-30 i 31- 40 godina, bile su zastupljenije mlae

dobne skupine

3. Najei uzrok nastanka ozljede nestabilnog ramena su traumatske prirode (pad na

rame, ili lakat, sudar protivnikog igraa, te sumacija mirotrauma kod nepravilne

tehnike)

4. Bolji rezultati su postignuti kod ispitanika koji su radili preventivne vjebe nakon

prvog iaenja.

5. U skupini ispitanika s nestabilnim ramenom dominirale su osobe s ogranienjem

pokreta vanjske i unutranje rotacije 45 70

6. Od terapija je primijenjena atroskopija, te fizikalna terapija i kineziterapija

7. U skupini koja je koristila pasivne vjebe, bila je statistiki znaajno vea, u

odnosu u skupine koja je koristila aktivno potpomognute vjebe i aktivne vjebe.

8. Povoljan rehabilitacijski uinak sa znatnim oporavkom zabiljeen je kod veine

ispitanika.

Uspjena rehabilitacija pretpostavlja interdisciplinarni pristup, timski rad i suradnju

lijenika- specijalista, fizioterapeuta, kineziterapeuta, sportskog psihologa, trenera i sportskih

djelatnika. Bitnu ulogu imaju preventivne mjere, to znai da kod loe tehnike treba raditi na

popravljanju i usavravanju iste, zatim voditi rauna o vjebama jaanja, fleksibilnosti i

izdrljivosti miia ramena koji se u procesu treninga ne smiju zanemarivati. Svako poveanje

napora na treningu ili natjecanju treba biti postupno kako se ne bi pretjeralo s optereivanjem

te dovelo do nastanka same ozljede.

Ukoliko se ne lijei na vrijeme nestabilnost ramena moe dovesti do razvoja artritisa

odnosno upalnih promjena zgloba te na taj nain utjecati na kvalitetu svakodnevnog ivota.

6. LITERATURA

1. Werner Platzer Priruni anatomski atlas, 7. izdanje, Medicinska naklada Zagreb 2003.

2. Peina M. i suradnici, portska medicina, Zagreb, Medicinska naklada, 2003.

37

3. Peina M. i suradnici, Ortopedija, Zagreb, 2000.

4. Peina M. i Heimer S., portska medicina Zagreb, Medicinska biblioteka 1995.

5. Banovi D., Povrede u sportu, Beograd, Medicinska knjiga, 1993.

6. Shoulder & sports, majerske toplice, Slovenija 2006.

7. Jaji I. i suradnici, Fizikalna medicina i opa rehabilitacija, Zagreb, Medicinska naklada

2000.

8. Smiljani B., Traumatologija, Zagreb, kolska knjiga, 1994.

9. Jaji I. Specijalna fizikalna medicina, Zagreb kolska knjiga, 1991.

10. Popovi N., Sportske povrede u rukometu, Beograd, Sportska knjiga, 1986.

11. Domljan Z. i suradnici, Fizikalna medicina, Zagreb, Medicinski fakultet sveuilita u

Zagrebu, 1993.

12. www.akromion.hr/default.aspx?id=143

13. www.hzf.hr/fizioinfo_casopis/Fizioinfo1_2005.pdf

7. IVOTOPIS

38

OSOBNI PODACI:

Ime i prezime: Duan Todorovi

Datum i mjesto roenja: 23.veljae 1975., Metkovi, RH

Adresa: Skale IX br.3, 20 350 Metkovi, RH

Mobitel: +38591/781-7234

OBRAZOVANJE:

1981.-1989. zavrio O u Metkoviu

1989.-1994. zavrio kolu za primalje i masere, smjer: Maser-kupeljar, Zagreb

1995.-1996. zavrio Zdravstvenu kolu u Zagrebu, smjer: Fizioterapeutski tehniar

2002.-2007. zavrio Smjer fizikalna terapija na Odjelu strunog studija Sveuilita u Splitu

Documents

kinezioterapija ramena