PROLOST KLISA - uvod

Veina autora, piui o Klisu, ili, pak, o tvravi Klis piu o "nepristupanoj hridini... izmeu Kozjaka i Mosora", a Lovre Kati pie o narodnoj predaji po kojoj je neka kraljica motrei Klis uskliknula "Lijepa li konja, da je jo sedlo na njemu!", a ovo sedlo, odnosno nepristupana hridina smjetena je na 43 25' sjeverne zemljopisne irine i 16 23' istone zemljopisne duine. Geoloke osobine ire klike okoline karakterizira sedlasta konfiguracija planinskoga grebena koja je veza izmeu Mosora s istone strane i Kozjaka sa zapadne strane, planin prvog Dinarskog niza. Temeljne litoloke lanove na klikim lokacijama sainjavaju vapnenci, vapneni pjeenjaci, vapnene bree te lapori s vie ili manje kalcitne komponente dok su u krovini produkti raspadanja osnovne stijene. Tla su rasporeena na terasastim padinama koja su dijelom obraena (vinogradi i druge poljoprivredne povrine), a uz rubove terasastih polja smjetena su naselja: Rupotina (Gornja i Donja), Megdan, Belimovaa, Grlo, Brdo, Kurtovii, Ozrna (Gornja, Srednja i Donja), Varo, Kosa i Majdan. ILIRSKI OSTATCI U KLISU Suvremena znanstvena prouavanja i istraivanja povijesnih kretanja naroda na istonojadranskoj obali vode nas preko tekstova grkih i rimskih pisaca prema Ilirima. Danas nae znanje obogauju, meutim, novi podatci utemeljeni na arheolokim istraivanjima, filolokim saznanjima, numizmatikim nalazima i sl. tako da pokuavamo stvoriti neto potpuniji mozaik znanja o ilirskim plemenima i ustrojstvu drave, kulturi, jeziku, obiajima, prolosti, nego to smo znali prije suvremenih istraivanja. Nije sporno da su Iliri ivjeli na klikom podruju, a da su odigrali znaajnu ulogu u antikom svijetu i vremenu govore toliki ustanci i ratovi odnosno vanost koju im posveuje Rim. O ilirskom imenu imamo do danas mnogo teza, od kojih su neke doista nedokazive. Tako se tvrdi de je Illyrios, praotac Ilira, po legendi sin je Fenianina Kadma i Harmonije, kerkom boga Aresa i boginje Afrodite (koji se u starosti pretvaraju u zmije), a mi, ovdje, moemo predstaviti tzv. autohtonu teoriju po kojoj se ilirska kultura formirala na ovom tlu na temelju starijih bronanodobnih kultura. Vjerujemo da je bio mogu kontinuitet izmeu kultura bronanog i eljeznog doba na cijelom Balkanu pa tako i na srednjodalmatinskom podruju o kojemu ovdje govorimo. Sigurno je da je ilirsko pleme Delmata tijekom III. i II. stoljea pr. Kr. naselilo podruje izmeu Krke i Cetine spustivi se iz unutranjosti te okruivi isejske faktorije, meu kojima Salonu. Glavni delmatski grad i dalje je ostao Delminium pa su Rimljani slali poslanstva ne bi li smirili delmatske upade u primorske gradove. Nakon odbijanja pregovora od strane delmatskih voa, Senat je odluio zapoeti rat protiv iznimno hrabrog i ustrajnog delmatskog plemena. Rat je trajao vie od stoljea i pol jer su Delmati, bez obzira na poraze, u vie navrata dizali ustanke ili manje pobune. Posljednji veliki otpor (od 35. pr. Kr. do 32. pr. Kr.) pruili su Oktavijanu koji je, nakon pohoda po unutranjosti, doao pod Andetrium i Setoviju pod ijim je zidovima trajala posljednja delmatska bitka za opstojnost i nezavisnost. Delmati

su izgubili ne prihvativi okupaciju, ali su jo samo jednom, 12. godine pr. Kr. uspjeli nakratko zauzeti Salonu. Konano su pokoreni nakon panonsko-delmatskog ustanka (Batonovog) od 6. do 9. godine koji je uguio Oktavijanov posinak, budui car Tiberije. Da sauvaju mir Rimljani su na ovom podruju zadrali dvije legije - VII. i IX. Sedma je legija imala sjedite u Ardubi (Gardun kod Trilja), a Deveta u Burnumu (Ivoevci kod Kistanja). Iliri su tada bivali romanizirani, pa iako su, ubudue, svi natpisi koje nalazimo na njihovu podruju pisani latinskim jezikom, oni su zadrali narodna imena u nazivima brd, vod, imanj, osobnim imenima... Za na rad to je neobino znaajno jer se dio imen ilirskoga korijena zadrao u Klisu do danas bez obzira na velike migracije koje su se dogaale u ovom kraju zbog njegove burne i krvave prolosti.

Gradine Iliri su gradili utvrenja, tzv. gradine, iji ostatci izranjaju do danas pred naim oima skrivajui svoje tajne. O ilirskim naseljima openito se malo zna, mnoga su neistraena, ali se neto vie zna o gradinama. Je li u Klisu postojalo kakvo ilirsko (delmatsko ili koje starije) naselje danas moemo samo pretpostaviti. Vjerujemo da su iliska plemena nastavali ire kliko podruje jer je ono bilo nastanjeno i u mlae kameno doba to znamo iz tvarnih nalaza (iz tzv. impresso keramike pronaene u spilji Krina kod Mihovilovia), a posebno zbog konfiguracije tla vrlo povoljne za stoarstvo, posebno za ovarstvo i kozarstvo, glavno ilirsko zanimanje. Ako tomu dodamo vrijednost pitke vode (Jadro, potoci, bunari) i strateku vanost Mosora, Kozjaka te hridine na kojoj je kasnije podignuta tvrava Klis, moemo sa sigurnou govoriti o ilirskim naseljima na klikom podruju. Osim toga, ovdje nalazimo nekoliko vrlo znaajnih nalaza koji potkrjepljuju ove tvrdnje. Ilirska naselja graena su na planinskim zaravancima ili visoravnima kakve planine obino na njenim junim osunanim padinama. Hrvati su ostatke takvih, ograenih suhozidom, naselja nazvali gradine, dok su ih Rimljani, zato to su bili utvreni, nazivali castellumima. Osim to su ta utvrena naselja u prvom redu imala obrambenu ulogu, veina ih se izgraena iznad dolina te su bila vana motrita, ali je njihov poloaj omoguavao stanovnitvu gospodarski napredak. Gradine su bile opasane, obino, jednim redom suhozida, a starije od njih bijahu slabe obrambene moi.

Osim gradine u Klis Kosi Iliri su nam ostavili i nekoliko reljefa to prikazuju boanstvo Silvana, latinizirano ilirsko boanstvo kojemu se pripisuju i drugi nazivi ili epiteti: Vidasus (u paru s Thanom, odnosno Dianom), Silvanus - Magla, Silvanus - Messor (etelac). Ovo umsko boanstvo kozoliko je pa s njim u vezi danas tumaimo naziv Kozjaka, ali i grkoga grada Tragurija (dananjeg Trogira) (gr. tragos - jarac; oros brdo). Reljef s njegovim likom pronaen je na podruju Perue gdje je boanstvo prikazano samo dok mu je sa strane isklesano stablo. Na glavi su mu kozje ui. Ponajvie iz salonitanske okolice potjeu reljefi koji prikazuju Silvana s nimfama, a kliki prikaz Silvana s nimfama prikazuje golobradog mladia to sjedi na litici svirajui frulu te tako ne plee u kolu s nimfama. Na ovom je reljefu teko raspoznati kozje noge te moemo samo pretpostaviti da ih je izvorno imao DOLAZAK HRVATA Salona je, a zasigurno i Klis kao rubno salonitansko naselje, pripadao Bizantskom carstvu, te je, budui sreditem provincijske pokrajine teko osjeao stranake bune i razmirice, nemire, raspadanje vojske i vrlo slabu upravu (Bizantskim Carstvom vlada Foka: 602. - 610.) koja nije mogla spasiti neminovni raspad nekada monoga carstva koje se vie nikada ne e dignuti iz pepela (Salona je preplavljena izbjeglicama iz Sirmiuma koji je pao 582. godine). Romansko puanstvo izbjeglo iz unutranjosti, iz krajeva koje su Avari i Slaveni ve opustoili, irilo je defetizam meu domaim pukom, a o moralnoj propasti svjedoe same rijei papine upuene 594. godine akonu Sabinijaninu kojima kori nasilje i podmiivanje Maksimovo (aktualnog salonitanskog biskupa) u kojem kae: nam homines gloriosi viri patricii Romani ab eo praemia acceperunt, eumque ordinari fecerunt, ut Antonium subdiaconum et rectorem patrimonii nisi fugisset occiderent. Stranaki ivot i nesloga doveli su do slabljenja obrambene moi grada koji je ve proao zenit slave za vrijeme rimske vladavine. Na ruevinama salonitanskim izrast e uskoro solinska svjetlost i veliina doseljenika, staro hrvatsko kraljevstvo. Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (913. - 957.) govorei o tom sudbonosnom vremenu dolaska Hrvata pie o klikom klancu gdje se okupljala vojska to je straarila, najvjerojatnije na Cetini, uvajui Salonu. Ve je Prokopije pisao o uzvisini "na kojoj lei grad", odnosno o klancu koji je u nesigurnim vremenima valjalo zaposjedati. Tako su, po Porfirogenetovim rijeima, Avari i Slaveni zaskoili rimsku posadu te su, preobueni, prevarili kliku posadu i uli u grad odakle su imali nesmetan prolaz do Salone koju su lako osvojili povukavi se iz zapaljenoga grada. Salonitanci su se povukli nakon tih nekoliko dana opsade te su u "oajnim prilikama" kada "biskupa nema, rektor beskoristan, puk rasputen" (o ovom dogaaju pie Toma arciakon) nemaju izlaza te spas trae u izbjeglitvu. Neko vrijeme ovaj je slavni grad gotovo nenaseljen jer se Hrvati naseljavaju po njegovim predgraima i u okolici, vojno porazie Avare koji se nakon toga povlae u Panoniju gdje tijekom VIII. stoljea potpuno iezavaju iz povijesti. Naseljenu zemlju nakon dolaska Hrvati nazivaju svojim imenom, a povijesni izvori govore da se u to doba Hrvatska sastojala od Bijele i Crvene Hrvatske. Bijela se Hrvatska prostirala od Rae do Neretve, a Crvena od Neretve do Bojane. Na podruju Bijele Hrvatske ivjelo je dvanaest hrvatskih plemena, a na teritoriju Crvene Hrvatske trinaest pa je znakovito da suvremeni hrvatski grb ima dvadeset i pet polja (12 srebrnih i 13 crvenih). Tijekom vremena od ove dvije hrvatske cjeline, ukljuujui bizantsku temu Dalmaciju, nastat e Dalmatinska Hrvatska koje kralj Tomislav nakon pobjeda nad Madarima i Bugarima sjedinjuje s Panonskom Hrvatskom u jedinstvenu kraljevinu. Svoju su dravu hrvatski

knezovi administrativno podijelili po upanijama. Jedna od njih, sa sigurnou moemo rei - najznaajnija, postala je Parathalassia ili Klika upanija sa upskim gradom Klisom. upanija je naziv za upravnu jedinicu kojom upravlja upan (iupanus), povjerenik vladara koji upravlja u njegovo ime, a zadrao se stoljeima u Hrvatskoj. U prolosti se na podruju Bijele Hrvatske nalazilo dvanaest upanija: Ninska, Lika, Podgorska, Sidraga, Bribirska, Kninska, Cetinska, Dridska, Zminjska, Klika, Imotska i Mokron. Klika upanija prostirala se od Resnika kod Trogira na zapadu, preko Kozjaka i Mosora na sjeveru, desnom obalom rijeke Cetine do njenog ua na istoku kod Omia, te poljikim primorjem preko rijeke rnovnice do predjela Dujmovaa na jugu. Smatra se da je obuhvaala naselja i gradove: Klis, Bijae, Ostrog, Solin, Mravince, Selo (Sumpetar), Gradac..., a graniila je sa etiri upanije: Dridskom, Zminjskom, Cetinskom i Mokronom. Doseljenje Hrvata najznaajniji je dogaaj u klikoj prolosti jer Klis postaje vladarski posjed te jedno od sredita starohrvatske drave, a sam knez Trpimir ga spominje u svojoj ispravi iz 852. godine kao svoje imanje - dvor. Pod Klisom, u Riinicama, knez je Trpimir dao podii crkvu i prvi benediktinski samostan u Hrvatskoj o emu svjedoi pronaeni kameni ulomak s uklesanim kneevim imenom i titulom (... pro duce Trepimero... - ...molite za kneza Trpimira...). Znanstvenici, ispravno, pretpostavljaju kako je knez Trpimir podrijetlom iz ovoga kraja (Klike upanije) jer je mogao darovati samo svoju rodovsku zemlju, a u navedenoj ispravi on daruje svomu kumu, nadbiskupu Petru, zemlju koja se nalazi u Katelima ili blizu njih. Neven Budak kae: "Zemlje koje su bile osnova vlasti i moi Trpimirovia mogle su potjecati iz dva izvorita: ili su bile batina roda, ili su bile dio nekadanjeg carskog fiska to se sada naao u rukama hrvatskih vladara (...) U Klisu je stolovao Trpimir, pa moemo ak pomiljati da se njegov rod uzdigao do najvie asti u Hrvatskoj zahvaljujui tome to je u svojim rukama imao kljunu utvrdu..." Klisom je tada, bez obzira je li hrvatski vladar boravio u njemu ili u kojemu drugom posjedu, upravljao upan, stanovito vrijeme i njegov sudac. O tomu svjedoe prijepisi isprave hrvatskoga kneza Muncimira iz 892. godineu kojoj je kao svjedok potpisan kliki upan Sibidrag. U Sumpetarskom kartularu (oko 1090. godine) u tzv. "Bilajskom sporu" oko zemljita u poljikom primorju navodi se kliki sudac Volen. Tijekom srednjega su vijeka drutvene prilike pretpostavljale da su stanovnici Klike upanije uglavnom bili slobodni seljaci, poljodjelci, stoari i ribari, a crkvi su plaali desetinu dok su svoje obveze prema vladaru izvravali vojnom slubom, plaanjem poreza te uzdravanjem vladarske obitelji i njene pratnje, dok je upan, kao vladarov slubenik na ovom podruju, imao svu upravnu, sudbenu i vojnu vlast. Danas se ne moe pouzdano rei gdje se nalazio vladarski dvor (curtis), ali postoje najmanje dvije pretpostavke. Po prvoj vladarski dvor nalazio se na mjestu dananje tvrave Klis, na prostoru pogodnom za obranu, ali i dominirajuem mjestu nad cijelom okolicom. Druga je mogunost da je vladarsko imanje-dvor bio u Klikom polju to ne mora znaiti da je dvor bio na podruju mjesta Klisa, ve je mogao biti i u Solinu, koji je kao tada malo naselje doista bio u Klikom polju. Tako je kralj Petar Kreimir IV. u svojoj povelji tvrdio kako dri uzde kraljevstva svoga blaene uspomene djeda kralja Mihajla Kreimira III. i oca kralja Stjepana I., koji sretno poiva u Klikom polju (avi mei beatae momoriae Cresimiri regis, patrisque mei regis Stephani in Clisio campo

feliciter quiescentis habenas regni retinens) (po nekim tumaenjima umjesto rijei Clisio pie Elisio - polju mira). Trea je mogunost da je vladarsko imanje bilo na prostoru uz gornji tok rijeke Jadra, negdje na jednoj od uzvisina iznad suvremene tvornice cementa. Kako je na tom lokalitetu arheolokim istraivanjima potvreno starohrvatsko groblje iz X. ili XI. stoljea gdje su pronaeni i zlatni predmeti, moda je to mjesto curtis nostrae. U neposrednoj blizini izgraena je i crkva sv. Petra i Mojsija, krunidbena bazilika kralja Zvonimira te nas to, moda, upuuje na lokalitet kraljevskoga dvora. Uglavnom, po nama dva su prostora pogodna za vladarsko imanje: blizina izvorita Jadra ili tvrava Klis, no bez arheolokih istraivanja ovih lokacija nije mogue nita ustvrditi. Sigurno je jedno da je Klika upanija kolijevka hrvatske dinastije Trpimirovia te da su Trpimirovii posjedovali velik dio teritorija (teritorium regale) ove upanije te je nesporno da je na njenom tlu vladarska obitelj imala imanja-dvore u Bijaima i Solinu, a vjerojatno sredinji dvor u samomu neosvojivomu Klisu. KLIS OD XIII. DO XV. STOLJEA Nakon propasti hrvatske narodne dinastije Klis ne gubi na znaenju, ve mu se znaaj u nemirnim stoljeima srednjega vijeka poveava zbog njegovog stratekog znaaja. Tako je Klis bio u kraljevskim rukama (dinastije Arpadovi), odnosno u rukama njihovih knezova, banova, ali su neki od njegovih upravitelja bili samostalni i upravljali su gradom po svom nahoenju. Knez Domald je vladajui Klisom od 1221. do 1227. godine zlostavljao splitske graane plijenei im stoku i odvodei ih u ropstvo. No, Spliani su mu uzvratili istom mjerom jer je i sam bio uhvaen, zasunjen, oian te na magarcu doveden u Split. Tijekom razmirica meu hrvatskim velikaima te stalnih parbi za pojedine utvrene gradove, od kojih je Klis bio jedan od najvaniji jer je nadzirao trgovinu srednjodalmatinskih gradova sa zaleem i Bosnom, vladala je velika nesloga u kraljevstvu koje je oslabilo da se nije moglo oprijeti stranoj opasnosti s istoka. Divlji su Tatari, naime, u bujici ruili sve pod sobom. Njihova je laka konjica uspjeno pobjeivala europske teke konjanike i slabo organizirane vojske, meu ostalima i slabu vojsku kralja Bele IV Arpadovia. Kralj Bela je odmah napustio Ugarsku pobjegavi u Austriju odakle je, opljakan, doao u Zagreb dodijelivi Gradecu 1242. godine Zlatnu bulu. Svoju je obitelj poslao u Split, no neprijatelji Spliana su kraljici savjetovali neka se s djecom skloni u utvreni Klis. Bela je odmah potom doao u Klis, ali je pobjegao u Trogir ostavivi branitelje u Klisu pod vodstvom upana Brativoja i kneza Butka Julijanova. Tatari su, pod vodstvom Kaidanovom, u oujku 1242. godine pod Klisom doivjeli prvi europski neuspjeh te se vratie svojim azijskim stepama. Nakon povratka u Klis kraljici Mariji u njemu umrijee dvije keri Margarita i Katarina te ih pokopahu u maleni sarkofag koji smjestie nad glavna vrata katedrale Sv. Duje u Splitu. U to doba zaredala su neprijateljstva izmeu Splita i Klisa jer su Klis i Trogir na kraljevoj strani, a Split je u rukama kraljevih protivnika. Klisom upravljaju kraljevi upani i katelani, a esto u njemu borave i hrvatski banovi. Poslije smrti Bele IV. ubii Bribirski postaju gospodari Hrvatske juno od Gvozda. Juraj I. ubi najradije je stolovao u Klisu odakle je nadzirao primorske gradove. Knez Juraj I. umire 1302. godine, a 1304. godine u Bosni ubijaju njegova brata Mladina I. te njegov drugi brat Pavao I. u Klis postavlja svoga sina Jurja II. Nakon Pavlove smrti ban postaje njegov sin Mladin II., ali zavist hrvatskih velikaa stvarala je nered u Hrvatskoj gdje su dalmatinski gradovi, urujui s Mleanima, ustajali protiv svoga bana. Banu je jedini oslonac bio u Klisu odakle je njegov brat Juraj II. pruao vojnu pomo prijetei i Splitu i

Trogiru. Kada je nakon bezbrojnih parbi, nemira, pobjeda i poraza 1330. umro knez Juraj II. ubii su drali u svojoj vlasti samo Klis, Skradin i Omi. Najstariji Jurjev sin Mladin III. ubi ("tit Hrvata") vladao je Klisom od 1330. do 1348. godine te je najznamenitiji ubi Kliki. Mladin III. je sklopio mirovne ugovore s okolnim gradovima, a posebno je dobre odnose njegovao s Trogirom. U Klisu je udao sestru Jelenu za Vladislava Kotromania. Taj velikaki par dao je povijesti prvoga bosanskoga kralja hrvatske krvi, Tvrtka I. Kotromania. Mladin III., meutim, bez obzira na diplomatske uspjehe nije mogao sauvati svoj rod od propasti jer ga je jedini ostao braniti. Pred smrt vjenao se s Jelenom, sestrom srpskog vladara Duana Nemanjia, ali ni ta veza nije mogla pomoi propasti njegove loze. Knez je Mladin III. 1348. godine umro od kuge te je pokopan u trogirskoj katedrali. Nakon njegove smrti ubike trae Klis za svoj rod: Katarina Dandolo, ena Pavla III. za Mletke, Jelena, Mladinova ena, za svoga brata Duana, a Jelena, Mladinova sestra, za svoga sina Tvrtka I. Nakon viegodinjih diplomatskih igara, ali i bitaka izmeu zainteresiranih vojski, Klis postaje ponovno gradom hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovica I Anujskoga. No, krajem XIV. stoljea Kliani primie vlast Tvrtkovu te su kliki plemii u poslanstvu na Tvrtkovu dvoru u Sutisci 1387. godine gdje dobivaju stare povlastice koje su imali za vrijeme ubieve uprave. Da bi osigurao svoju vlast u Klisu, a samim tim i nad Splitom, Tvrtko posla vojsku da zaposjedne grad. Osim toga u Klis je stigao Ivan od Paline, prior vranski, siloviti ratnik u Tvrtkovoj slubi i jedan od hrvatskih ustanika protiv kraljica Elizabete Anuvinske i njezine keri Marije, koji je Klisom upravljao od 1387. do 1391. godine. To su bili teki dani za Split odakle graani trae zatitu od kralja Sigismunda jer su "Bosna i Klis puni naih zarobljenika, plijena i otkupa za zarobljenike." elei pokoriti dalmatinske gradove Tvrtko I. alje na njih vojsku na elu s Vlatkom Vukoviem, no kobni ih dogaaji vraaju u Bosnu. 1389. godine, naime, Tvrtko je poslao vojsku na Kosovo gdje su sudjelovali u srpskom porazu u srazu s turskom silom. Te je godine Tvrtkovu odsutnost iskoristio Sigismund te je njegov ban Ladislav od Luenca zavladao Klisom, ali ga je Tvrtko vratio odmah sljedee godine. No, Tvrtkova mo nije potrajala zadugo te je ban Nikola Gorjanski u Sigismundovo ime opet vratio Klis pod hrvatsko-ugarsku krunu 1394. godine.. Od 1401. do 1434. godine Klis je pod upravom Ivania Nelipia koji se nazivao "knezom cetinskim, kliskim, ramskim i omikim". Nakon Ivanieve smrti Klis je batinio, po supruzi, Ivan (An) Frankopan, ali kralj, ne elei da Frankopani jo vie ojaaju, na njega alje Matka Talovca koji je od Frankopanove udovice dobio Klis mirnim putom. Matka je naslijedio Petar Talovac, a ovoga Vladislav te su oni drali grad sve do 1458. godine. U drugoj polovici XV. stoljea postalo je jasno da e se za kransku Europu ubrzano poeti odvijati nemili dogaaji, a stvari su se poele ubrzavati nakon 1463. godine, nakon pada Bosne u turske ruke. Hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin, sposoban vladar, na kljuna mjesta postavljao je u prvom redu sebi vjerne, ali sposobne ljude. Ban Pavao Spirani zatraio je za sebe utvrene gradove u dalmatinskom zaleu (Knin, Sinj i avinu) i Klis te ih je dobio, ali umire ve 1463. godine. Osim Turaka opasnost za Klis i hrvatski puk bijae i Venecija jer su Mleani stalnim diplomatskim igrama, mijenjajui strane, stalno pokuavali prodrijeti to dublje u hrvatski posjed. Klis im nije znaio samo motrite na Split, Trogir, Katela i Zagoru, nego neosvojivu toku koja se odlino uklapala u njihove planove prodora u dalmatinsko zalee. Do poraza hrvatske vojske od Turaka na Krbavskom polju (1493.

godine) Klisom su se izmjenjivali upravitelji u kraljevo ime: od Ivana Tuza od Laka, preko arka Vlatkovia, Pavla Tara do arka Draojevia da bi neposredno nakon poraza hrvatske vojske na Krbavi Klisom upravljao stanoviti kapetan Atanazije. Hrvatski je Klis u najveim iskuenjima. Na njega udaraju i Turci i Mleani, od prekovelebitske Hrvatske ne moe dobiti pomo, a Europa nijemo gleda kako snana turska vojska vri priprave za udar na jednu od najvanijih europskih obrambenih tvrava toga doba. U vrijeme dok Europljani otkrivaju Novi svijet u Klisu se nepovratno gasi jedno doba relativne sigurnosti i blagostanja. Hrvatima je u sljedeim stoljeima preostalo ginuti za osloboenje domovine u neprestanim sukobima s Turcima . GODINA 1537. Svemogi Boe moj, kim svaka postaju, odvrati jur gnjev tvoj ter pomiluj naju. Ostavi zlu volju, pozri na virni puk, gdi trpi nevolju svak as od turskih ruk. Luge, sela, grade popliniv s'egoe, mue, ene, mlade svezav povedoe. (M. Maruli - Molitva suprotiva Turkom) Krajem petnaestoga stoljea turska je vojska provalila preko Bosne do hrvatskih zemalja. U to vrijeme tekog stanja u dravi, nakon smrti kralja Matije Korvina, hrvatski je narod pretrpio i velik poraz od turske vojske na Krbavskom polju gdje je poginulo ili zarobljeno vie od trinaest tisua vojnika. Nakon te pobjede Turci ne osjeaju prepreke za svoje pohode prema moru. Zalijeu se prema Trogiru, napadaju Sinj, Knin, Klis. Iz sjeverne Hrvatske gradovi na njenom jugu ne mogu dobiti pomo jer je vojska oslabljena graanskim ratom i porazom pod Udbinom, a Turci kontroliraju sve ceste i prolaze prema moru. Da bi uvrstili svoj poloaj na razmei izmeu dalmatinske obale i zalea prema Bosni i putovima koji vode u hrvatsku unutranjost, trebali su snano uporite za svoju vojnu silu. Najbolje mjesto koje e im pruiti strateku prednost u odnosu na Veneciju i hrvatsko-ugarskog kralja je Klis. Odluie ga, stoga, uzeti. Venecija je prijeila pomo Klisu, a kralj Vladislav II. Jagelovi je bio toliko slab da je od samih Mleana traio pomo. Ban Petar Berislavi, Trogiranin slao je u poslanstva Splianina Tomu Nigera ne bi li dobio pomo za vapijui hrvatski narod. No, pomo nije dobio. Vetranovi je tada oslikao hrvatsku svakodnevnicu poznatim stihovima: " I vaoj dravi, ku nogom poplesa Ni jednog ne ostavi hrabrenog viteza Nego sam Klis ostaje, u ki se uzda puk, Vaj, drazi Kliani, ali vi ne znate to su zli krstjani, a u njih se uzdate." Uzalud su Hrvati traili od europskih vladara da se zajedno odupru turskoj najezdi. Knez Bernardin Frankopan zatraio je od Nijemaca: "Molim vas u ime itave Hrvatske, tovie u ime svega kranstva, da ve jednom pruite pomo toj zemlji koja, emu nema drugdje primjera, sama odbija turske navale, sve od onoga dana kad je Carigrad pao." Uzalud, jer su europski vladari slabi i razjedinjeni, feudalna anarhija ostavila je traga, pa iako u to doba Columbo odlazi na najvee putovanje milenija, a europska znanost i umjetnost napreduje koracima od deset milja, u naoj poharanoj zemlji padaju gradovi jedan za drugim. Klis zapoinje svoj epski ivot poetkom XVI. stoljea.

U to doba, naime, postalo je jasno da nee stii nikakva pomo - niti u ljudstvu, niti u vojnoj opremi, niti u novcu. Poznato je da je knez kliki tada bio Dujam ilii (1520. godine), a neto kasnije znamo za potknezove Cimbria i popa imu (1532. godine), a katelani su stanoviti Atanazije (1494.) i Ivan Kriani (1514.). Kao upan se spominje 1518. godine neki Dimitrije. Koliko je Klis imao tada stanovnika, teko je danas govoriti sa sigurnou. Ovdje, navodei, neke vanije osobe to su morale imati udjela u obrani Klisa od Turaka, odnosno u diplomatskim odnosima s njima i Mleanima, pregovorima i svim drugim akcijama poduzimanim da se spasi hrvatski puk u Klisu i primorju, dolazimo do najznaajnijeg klikoga kneza, kapetana klikog i branitelja Petra Kruia. PETAR KRUI, KNEZ I KAPETAN KLIKI

Petar je Krui roeni Poljianin, iako o njegovu podrijetlu imamo i drugih miljenja. U prilog tomu miljenju ide cijela politika situacija u Dalmaciji te odnosi Poljike kneevnine prema Turskoj, Veneciji i hrvatstvu. Naime, tijekom mnogih bitaka protiv Turaka pod Klisom, redovito su se isticali pojedini Poljiani te smatramo da je Petar Krui doista odgojen u staroj hrvatskoj poljikoj plemenitoj kui. On je ve poetkom stoljea (1513. godine) bio u Klisu obavljajui stanovitu vojniku dunost - vjeruje se da je bio potkatelan da bi ga ban Petar Berislavi imenovao kapetanom grada Klisa. Dok je Petar Krui bio klikim kapetanom, u podgraem je vladao knez Dujam ilii te ga je Krui osobito morao paziti jer je ovaj bio sklon predati (prodati!) Klis Turcima koji su na prvu ozbiljniju opsadu Klisa poduzeli ve 1515. godine pod vodstvom Skender-bega Ornosovia. Taj pokuaj nije urodio plodom pa se Turci tek za nekoliko godina, tonije 1520. godine, ponovno upuuju osvojiti Klis, no tada u njemu nalaze "kapetana i kneza klikog" Petra Kruia, a ne iliia u podgrau sklonog izdati grad, te njihova nakana propada i ovoga puta. Krui je doivio opsade odmah sljedee godine, ali se Makut-paa morao povui sa svojih 2000 vojnika te se morao zadovoljiti paljenjem i pljakanjem podgraa. 1522. godine su poraz doivjeli Hasan-paa iz Mostara i Mehmed-beg, hercegovaki sandak-beg, ali je njihovu silu suzbio drugi hrabri Poljianin Petar Novakovi sa samo trista branitelja. Uskoro su Turci, dobivi novog sandakbega, poeli opsenije priprave za osvajanje Klisa. Mehmed-beg Mihalbegovi je, naime, 1522. odluio skriti sav otpor koji su branitelji maloga grada pruali turskoj vojsci koja nije nauila trpjeti poraze, a posebno u vrijeme velikih sultanaosvajaa Selima I. i Sulejmana II. Mehmed-beg je poslao svoga zamjenika Mustafu neka s 3.000 vojnika opkoli Klis ime je zapoela viemjesena opsada. Krui je, ne mogavi diplomatskim putom osigurati pomo za svoje branitelje, iz Senja je doveo Grgura Orlovia, s kojim je dijelio senjsku kapetaniju, te tisuu i petsto vojnika na etrdeset brodova. Krui i Orlovi su juriem probili turske redove i oslobodili branitelje turske opsade istovremeno otevi Turcima tri topa. No, nakon te sjajne pobjede tek su uslijedile velike nevolje za hrvatski narod. Ivan Zapolja, nekadanji takmac kralja Matijaa

Korvina, opet se snano upleo u politiku. Mnogi Hrvati su nezadovoljni vladavinom Ludovika II. Jagelovia budui da je bio slab vladar koji se nije mogao oprijeti Sulejmanu II. No, nakon 29. kolovoza 1526. godine postalo je jasno da se hrvatski narod bez pomoi drugih zemalja nee moi obraniti od turske vojske. Ludovik II. je, naime, potuen na Mohakom polju, on sam je bjeei poginuo, a u bici je opet izginulo mnotvo hrvatskih vitezova, a meu njima i Grgur Orlovi. Nakon toga drugoga velikog poraza, kada je izginula ve druga generacija hrvatskih branitelja (Krbavsko i Mohako polje u vremenskom razmaku od 31 godine), Hrvati biraju svoga vladara te se, po tko zna koji put, dijele izmeu sebe. Jedni biraju za kralja ostarjelog Ivana Zapolju, a drugi Ferdinanda Habsburga. Nakon toga uslijedio je graanski rat. U tom meusobonom meteu i ratnom vihoru Krui je morao sam brinuti i financirati obranu Klisa. Od Ferdinanda je zatraio da mu pomogne ili ga oslobodi slube, ali je to ovaj odbio. Krui je trebao ostati vjeran njegovoj kruni i braniti njegove gradove: Klis i Senj. Videi kako Klisu ne stie pomo Husref-beg je (1528.) zatraio od Klisa da se preda, ali je to odbijeno. Tada se dogodio poznati megdan izmeu Miloa Parievia i Turina Bakote na Parhnoj poljani, sjeverno od klike tvrave, gdje je Parievi pobijedio uavi u legendu. Na spomen njegovoj pobjedi taj se kliki predio do danas naziva Megdan. Krui je imao neprijatelje i u Turcima i u Mleanima i u nedostatku streljiva, hrane i novca, a kralj mu nije slao pomo. Turci su, videi da bi Klis mogao pasti u njihove ruke, 1530. poduzeli znaajne radove utvrujui i gradei kule na prilazima Klisu. U Konjskomu, selu sjeverno do Klisa izgraena je kula u koju su namjeravali smijetati priuvu, ujedno prijeei komunikaciju izmeu Klisa i Neoria. Druga je kula izgraena u Grlu, najvjerojatnije je podignuta na podruju nekada zvanom Viskatac, a nalazila se na mjestu koji je kontrolirao prijevoj izmeu Mosora i Kozjaka, odnosno motrila je na nekadanji karavanski put. Trea je kula podignuta na Kozjaku (danas: Kulina) iznad mjesta koje, danas, nosi patronimiske nazive Odii i Metrovii. Ova je, danas gotovo sruena, okrugla kula nadgledala put (vrlo uzak i uvijek teko prohodan) kojim se iz Zagore moglo doi u Solin. Krui je mogao slobodno u Katela i Solin i uzmaknuti ili se predati. Toma Niger je ve drugi put donio hranu i streljivo te pomogao da se grad oslobodi i nakon Orlovieve smrti ostao je jedina snanija potpora Kruievim nastojanjima. Sljedee godine (1531.) vidjevi da je mogue opkoliti Klis sa svih strana Husref-beg je na istonim salonitanskim bedemima podigao utvrdu kojom je zatvorio sve putove iz Splita prema Klisu. Zapovjednik solinske utvrde Malko-beg dobro ju je opskrbio oekujui da e Krui prvo na njega udariti. Tako se i dogodilo. Naime, Krui je vraajui se od pape Klementa VII., u Anconi saznao da je Klis u rukama Mleanina Nicole Querinija koji je nagovorio dio posade da mu preda tvravu, da bi u nju uveo Poljiane, a onda naredio potknezovima Cimbriu i popu imunu da napuste grad, a s njima i dijelu vjerne Kruieve posade koji se protivio predaji Mlecima. Krui je u kod ibenika doao Tomi Gvozdanoviu, izbjeglici iz Klisa, i naloio mu da otme Klis. Gvozdanovi je vrativi se u grad, iskoristivi otsutnost Querinija i njegovih vojnika, pobunio puk. Querinijeve pristae su pobjegle, a Krui je vrativi se dao posjei sve Turke osim sandak-bega. Tada su topovima sruili solinsku utvrdu i 17. rujna 1532. godine ubili sve Turke u njoj. Nakon toga je Krui vodio napad na tvravicu avinu, provalio u nju i pobio svu posadu, a utvrdu zapalio. Ti su uspjesi Kruievih vojnika imali velikog odjeka meu pukom koji je vjerovao da e Krui uspjeti obraniti Hrvatsku

od napada; sve je manje prebjega iz ugroenih mjesta, a ovi, gerilski, pothvati uvrstili su Kruievu kapetaniju te je dobivao brojne istomiljenike, suradnike i suborce u svojim nastojanjima. Meutim, turska se vojska nije namjeravala odrei Klisa jer su istambulski stratezi u njemu vidjeli odskonicu za trajnu vladavinu nad srednjom Dalmacijom. Zbog toga su 1534. godine Mehmed-beg Mihalbegovi, tada ve bosanski sandak-beg sa Piribegom, hercegovakim sandak-begom gotovo mjesec dana topovima tukli tvravu Klis, ali opet bezuspjeno. Sljedee, 1535. godine, Turci su pokuali, poetkom veljae, sa starom taktikom, potkupljivanjem, osvojiti Klis, ali nisu uspjeli, kao ni 1536. godine kada im ni pomo splitskog kneza Urbana Bollanija nije pomogla. Gazi Husref-beg je iste godine, u rujnu, pod Klis doveo tursku vojsku koja je obnovila kulu iznad Ozrne, istono od tvrave Klis, podigao sruenu utvrdu u solinskoj Gradini te treu izgradio u Kuinama, pod Mosorom, istono od Klisa ime je prijeio prolaz preko Mosora od strane Stobrea i Kamena. Krui je doveo iz Senja vojsku kralja Ferdinanda I., sedam stotina papinskih vojnika i neto uskoka, ukupno manje od 3.000 vojnika. Dok je turska vojska gradila utvrde, prilazne putove i prijeila prolaz do Klisa palei polja i odvodei stanovnitvo u ropstvo, Krui je morao, osim vojnika, u Klis dovesti hranu i streljivo. 1537. godina zapoela je stranom zimom; u Klisu je nestajalo hrane, streljiva je sve manje; moral branitelja je sve slabiji jer moraju ginuti za vodu budui da cisterne u tvravi nisu dovoljne za veliko ljudstvo i za konje, a Turci su zauzeli sve izvore pitke vode izvan grada (Belimovau, Tri kralja, Baanu, Ilijino vrilo); meu braniteljima dolo je i do nehumanih postupaka. Krui se nou izmeu 11. i 12. oujka 1537. godine, uoi blagdana svetog Grgura) neopaeno iskrcao u solinskoj luci vodei pomo gradu kojeg je branio vie od dvadeset godina. Prvo je morao spaliti utvrde oko Klisa te je, u prvom naletu, sruio utvrde na Ozrni i Kuinama, a nakon toga navalio na solinsku Gradinu ne znajui kako je jaka njena posada. Murat-beg Tardi, Hrvat, ibenska poturica i Malko-beg, vodei 2.000 konjanika i neto pjeaka napalo je Kruievu vojsku. Krui se borio rame uz rame sa svojim malobrojnim uskocima. Strani plaenici, iako dvostruko brojniji od Turaka, odmah su pobjegli na brodove. Krui je sa svojih dvjestotinjak ljudi davao otpor desetorostruko brojnijem neprijatelju koji ga je stalno potiskivao prema brodovima. U posljednji trenutak svi su se ukrcali. Meutim, brod pretrpan ljudima i opremom, nasukao se na pjeano dno i Turci su opet estoko napali. U tom meteu Atli-aga ubio je Petra Kruia odsjekavi mu glavu koju je Murat-beg Tardi slavodobitno nataknutu na koplje donio pokazati klikim braniteljima. Ostavi bez svoga kapetana, kliki se branitelji povukoe i napustie Klis. Veina ih ode u Senj, u sjedite svoje kapetanije, te nastavie borbu protiv Turaka u desetljeima koja su uslijedila - kao senjski uskoci. Krui je pokopan u crkvi Blaene Djevice Marije na Trsatu gdje je kasnije poloena i njegova glava koju je njegova sestra Marija otkupila od Turaka, a grob mu se nalazi i danas pred oltarom s oltarne desne strane. Kranska Europa je njegovom pogibijom izgubila jednog od svojih najveih branitelja, ali je mogla uivati u svojoj sigurnosti i razvijati se gospodarski, uivati u novim prekomorskim posjedima, dok su Hrvatima namijenili cinine rijei utjehe kao to je kralj Ferdinand I. Habsburki pisao Kruiu hrabrei samoga sebe: "Znajte da smo ve dugo i dosta nastojali pomoi vam i da smo sve odredili za vae izbavljenje, te se vrsto nadamo da e ta opsada biti sasvim rasprena i razbijena, kao to ete zbilja za malo dana uti." Nakon to je kralj Ferdinand Kruiu doista poslao pomo od tri tisue vojnika, izazvao

je njegovu smrt jer je Krui, ne znajui da je dobio kukavnu vojsku poginuo vjerujui da mu je ta pomona vojska dostojna boriti se s hrvatskim uskocima. TURCI U KLISU Osvojivi Klis Turci ga odmah uinie sreditem sandaka (live) koji je u to vrijeme bio vea administrativno-politika jedinica Otomanskog Carstva. Isprva se Kliko-liki sandak obuhvaao livanjsko i grahovsko podruje, Krbavu, kopneni dio Dalmacije od Poljica do velebitskoga Podgorja, a kasnije je podijeljen na dva sandaka: Kliki i Liki. Novouspostavljeni Kliki sandak je obuhvaao teritorij zaokruen Drniom i Vrlikom te preko Bunia, Bilaja i Plevalja do Rame na sjeveru od Neretve. U njemu su uspostavljene staroostrovika, petrovaka, kljuka (sjedite: Klju na Sani) i hlivanjska kapetanija jer su i Turci na pograninim mjestima postavljali kapetane. Ve krajem XVI. stoljea u Klisu je bio postavljen kapetan, a kasnije i u navedenim mjestima. Prvi sandak-beg kliki postao je njegov osvaja Murat-beg Tardi, a nakon njega Malko-beg Karaosmanovi. Kapetan kliki nadzirao je prolaz robe kroz kliki klanac, a njegov dizdar to je radio u selu Konjskom. Valja rei da je osim sandak-bega u Klisu bio imenovan alajbeg (u suvremenoj vojsci: brigadir), inae zapovjednik spahijama, zatim dizdar i kadija. Od ostalih niih asnika i doasnika u dokumentima se spominju asapaga, zatim mustahfiza i azap alufedije. Danas ne poznajemo veinu imena klikih kapetana, a u vie izvora spominju se Ibrahim-aga (1596. godine kada je Klis nakratko osloboen) te Alija-aga (Aliaga). Vei dio stanovnitva, koje je ivjelo do Kruieve smrti u Klisu, izbjeglo je u Senj i na srednjodalmatinske otoke, a dio i u Trogir gdje su neki Kliani imali imanja. Turci su, stoga, morali privui stanovnitvo u prvom redu iz gospodarskih razloga, a zatim iz vojno-stratekih potreba. Odmah su pokuali uspostaviti ivu trgovinu s mletakom Dalmacijom, zauzeli su sve solinske mlinice ime su kontrolirali opskrbu i prehranu Splita itom. Zemlja koju su osvojili Turci postala je erzi miri (emirova, sultanova, dakle dravna zemlja), odnosno postala je sultanov (carski) has. Erzi miri je sultan (senior) mogao davati kao feude spahijama (vazalima) ili drugim slubenicima. U Klisu su zemlju dobivali spahije, a ti posjedi (feudi) nazivani su timari, zijameti i hasovi. Meutim, timari, a takvi su bili posjedi u Klisu, nisu se mogli prodavati, davati u zakup, nasljeivati i slino, nego su njihovi posjednici trebali prikupljati svoju rentu i biti odani vladaru. Raja je mogla biti kranska (sa sitnim posjedom zvanim batina) ili muslimanska (sa sitnim posjedom zvanim iftlik) te je plaala rentu kao i u drugim podrujima Osmanskog Carstva u robnom, novanom i radnom obliku, a krani su dravi morali plaati i porez na glavu - hara ili diziju, a do polovine XVII. stoljea i tzv. devirmu, odnosno danak u krvi. Stanovnitvo u kopnenom dijelu Dalmacije bilo je povlateno utoliko to je trebalo plaati porez u novcu i uglavnom je bio osloboen plaanja ostalih nameta. Kako je Klis bio slabo naseljen i to uglavnom muslimanskim pukom, ono je bilo osloboe.no najteih davanja, ali je zauzvrat vrilo vojniku (straarsku) slubu. Stoga su Turci privlaili nadniare, teake iz Splita i Katela i davali im zemlju na obraivanje te pravo na ispau njihove stoke. Inae je jedan granini pojas zemlje izmeu turskoga Klisa i mletakoga Splita bio neobraen da ne bi dolazilo do oruanih sukoba. Ve. 1576. godine jedno je mjeovito povjerenstvo odredilo granice Splita. Mleani su pokuavali u vie navrata osvojiti Klis, a nalazili su vjerne saveznike u Hrvatima koji su do Klisa pokuavali doi svih 111 godina turske vladavine u njemu.

Poduzimali su razne akcije, a najvie su se zalagali prikupiti podatke o snazi grada Klisa te manjih utvrda, ak i ardaka na podruju sandaka. eljeli su doznati turske potencijale, snagu pojedinih utvrda s naoruanjem i brojem vojnika, raspored straa i vojnih snaga, podatke o vanijim asnicima i doasnicima te, ako je mogue, planove. Mnoge podatke dobivali su od sveenstva koji su pohodei podruja pod turskom upravom crtali i zapisivali podatke, ali mnoge podatke dobivali su od kranske raje iz tih krajeva, te od samih potplaenih Turaka. Tako su Mleani doznali da Turci slabo upravljaju klikom tvravom drei u njoj slabu posadu, opskrba vodom im je slaba jer nisu izgradili nove cisterne koje bi trebale posluiti za vrijeme mogueg napada, topovi su im u slabom stanju, ali iako neodravana, ova se utvrda moda moe, po ondanjim izvjeima, osvojiti sa sjeverozapada, gdje se nalaze vrata, a "s druge strane ne moe mu se nakoditi, jer su to nepristupane zidine."

Najpoznatiji pokuaj osloboenja Klisa, kada je Klis privremeno bio otet Turcima, uz pomo dijela turske posade, organiziran je 7. travnja 1596. godine od strane splitskih plemia Ivana Albertija i Nikole Cindra kojima su pomogli uskoci, Poljiani, Katelani i Braani. Sandak.beg Mustafa je odgovorio opsadom dovevi pod klike zidine preko deset tisua vojnika. Klisu i njegovim braniteljima, kojih je tada bilo oko 1500, pokuao je pomoi general Juraj Lenkovi vodei oko tisuu vojnika i uskoka, ali je i sam bio ranjen te se, poraen, povukao. Klis je predan Turcima 31. svibnja, no ovo je privremeno osloboenje odjeknulo u Europi te meu domaim stanovnitvom i uskocima davi im snanu potporu njihovim nastojanjima. USKOCI Uskoci su, inae, prebjezi koji su iz krajeva paharanih turskim najezdama preseljavali u druge hrvatske krajeve te uskakali u turski teritorij nastavljajui borbu za svoj narod. Povijesna uloga uskoka nije bila samo u borbi protiv Turaka, budui da su oni napadali i Mleane, osobito oni uskoci nastanjeni u Senju, pljakajui i potapajui njihove trgovake brodove. Mnogi su uskoci u Klis doli iz ve pokorene Hercegovine tako da ih tridesetih godina imamo pod Kruievim vodstvom pod Klisom, a odmah nakon pada Klisa prelaze u Senj gdje ih nalazimo kao vojnike Hrvatske krajine i gradsku posadu koja se formacijski sastojala od etiri kumpanije. Uskoci su protiv Turaka ratovali zbog osvete, a protiv Mleana su bili motivirani i bogatim plijenom jer im je taj prihod postao mogunost opstanka zbog malih i neredovitih plaa. Austrija je, takoer, kao i Venecija, kalkulirala s poloajem uskoka esto im ne pruajui potporu u sukobima s Venecijom. Ovi su uskoci, sudjelujui s drugim Hrvatima iz Zagore, tijekom kandijskog rata takoer nazivani Morlacima, a narodna im epika posveuje najljepe stihove hrvatske usmene narodne knjievnosti te ovdje donosimo kratke ivotopise poznatih uskoka koji su sudjelovali u vojnim operacijama pod Klisom. Juraj Danii, podrijetlom iz Bosne, prelazi u Klis, a nakon pada Klisa prelazi u Senj. Najpoznatiji Danii je Juraj III. Danii koji je 1582. godine vodio uskoke zauzeti Klis, Solin i Kamen, no nije uspio, ali mu je zbog toga pothvata ucijenjena glava. 1587. godine

poduzeo je pohod u neretvanski kraj, a iste je godine kraljevskim ukazom postao plemi. Sudjelovao je u borbi za Klis 1596. godine.

Te je godine u borbama za Klis sudjelovao i najopjevaniji hrvatski epski junak Ivan Vlatkovi, Senjanin Ive. On je, takoer, podrijetlom iz Hercegovine, a po ocu Novaku u dokumentima ga, pored prezimena Vlatkovi, Vlatko, Vlatcovi, Vlacov, Ladko ili Latko, zapisuju Novakovi ili Novakovi-Vlatkovi. Majka mu je bila od Domazetovia. Prvi podatci o Senjaninu Ivi potjeu ba iz 1596. godine za vrijeme zauzea Klisa gdje se Vlatkovi istakao te je nagraen od nadvojvode Ferdinanda. 1603. godine vodio je uskoke u okolicu Primotena, a sljedee godine u Liku te u okolicu Zadra, ibenika, Splita, te opet pod Klis i na Hvar. 1606. godine opet pregovara o zauzimanju Klisa budui da vodi est stotina uskoka, ali ve sljedee godine mu Mleani ucjenjuju glavu na 5.000 dukata. Nekoliko je puta u zatvoru, ali svaki put bjei. 1609. godine knez Nikola Zrinski pie o Vlatkoviu "da se ne boji ni Boga ni vlasti". 3. srpnja 1612. godine je za primjer "drugima slina ponaanja" osuen na smrt i pogubljen maem, u prvom redu jer je odravao veze s istaknutim ljudima svoga vremena (npr. sa panjolskim kraljem), ali zbog hrvatskog domoljublja nije bio omiljen meu Habsburzima. Poetkom XVII. stoljea istakao se senjski uskok Vicko Hreljanovi koji je s nekim Matom, Klianinom, vodio 160 uskoka i napadao mletake brodove. Za vrijeme kandijskog rata u borbama pod Klisom sudjelovali su istaknuti i opjevani junaci Stojan i Ilija Jankovi, Petar i Ilija Smiljani te Vuk Mandui. Stojan Jankovi je bio zapovjednik Ravnih kotara u mletakoj slubi te je vodio Hrvate prilikom osloboenja Klisa 1648. godine. Poginuo je 1687. godine. Ilija Smiljani je tijekom kandijskog rata bio uskoki etovoa pod Klisom, a poginuo je 1654. godine. PRIPRAVE ZA OSLOBOENJE 1648. GODINE " Netom kranska vojska izae na bojno polje, oni e joj se sa svojim pukom pridruiti proti Turcim, zapalit e svoje kue i razruiti sela, pak poi gdje im bude nareeno..." U samom poetku kandijskog rata (1645. - 1669.) voenog izmeu Venecije i Turske za Kandiju (Kretu) i u naim krajevima voene su velike priprave za osloboenje hrvatskih teritorija iz otomanskih ruku. Kako je Kandija igrala, svojim poloajem, veliku ulogu u osiguranju plovidbe Sredozemljem, tako je i prostor izmeu Cetine, Krke, Zrmanje i Udbine u prvom redu imao gospodarsko, a onda, svakako, vojno-strateko znaenje za Veneciju. Ovdje pripominjemo da je slabo napuena zemlja pod turskom vlau bila loe obraivana, bez dovoljnog broja podlonika, raje, pa su kliku zemlju obraivali

Poljiani, rnovani, teaci iz Splita i Katela. Turski su nadniari, sudei po dokumentima, bili manje izrabljivani od begova i aga, nego od mletakog plemstva u Splitu ili od biskupa. Stoga su, bez obzira na protivljenje mletakog plemstva i Crkve, ipak obraivali turska imanja. Uoi kandijskog rata mletaka je vojska u Dalmaciji imala samo 1070 plaenika pjeaka i 329 konjanika (prema izvjeu generalnog providura Grimanija), a glavnu snagu imala je u domaem puku, odnosno u 8.000 naoruanih hrvatskih ljudi, uvijek spremnih za obranu. Meutim, za dugotrajne opsade, narodni rat, odnosno vee operacije Venecija nije imala snanu vojsku. Stoga je Leonardo Foscolo, mletaki general, odluio ratovati uz pomo lokalnog puanstva, Hrvata, pod mletakom i pod turskom vlau. Znao je, naime, ako ih pridobije na svoju stranu da e dobiti vojnike uvijek spremne i vine ratovanju: primorci su se stalno morali braniti, a zagorci su desetljeima ustanici, uskoci i hajduci. Poraz iz 1537. godine Hrvati nisu zaboravili, odnosno uskoki zavjet da e se vratiti u Klis. te su u vie navrata pokuavali to i ostvariti ekajui svoju konanu priliku. Kandijski rat poeo je u Dalmaciji 1646. godine (te godine i Foscolo postaje zapovjednikom), a prvi veliki pothvat pokuava Tekeli-paa neuspjelom opsadom ibenika (1647.) kada je izgubio 3.000 vojnika. U prvim bitkama i jedna i druga strana su promjenjive ratne sree. Turci osvajaju Zadvarje, ali gube Zemunik i njegovo podruje (Suhovare, Islam); Mleani ne uspijevaju osvojiti Skradin, ali uspijevaju uzeti Novigrad i Obrovac, Vranu te napokon Skradin iz drugog pokuaja. U isto vrijeme, ratujui uz domae primorsko puanstvo, pregovaraju s Vlasima (Morlacima) oko njihova udjela u ratu znajui da bez njih ne mogu osvojiti najsnanija turska uporita u Dalmaciji: Klis i Knin. VLASI ILI MORLACI Od doseljenja Hrvata na podruje Istonog Rimskog Carstva ili Bizanta graani se smatrahu cives romani, a doseljene Hrvate su zvali Sclavi i smatrahu ih barbarima. Novodoseljeni Hrvati nisu se, meutim, zadravali u gradovima (Solinu, Splitu, Trogiru...), ve su stanovali, uglavnom, izvan njih, dalje od morske obale te nisu govorili romanskim jezikom. Ti ljudi su za romansko stanovnitvo bili Morlacchi ili Valacchi, a njihov, hrvatski jezik, nazivali su lingua morlacca. Klai u Rjeniku stranih rijei pie da je ime Morlaci upotrebljavano esto u pogrdnom smislu za stanovnike sjeverne Dalmacije (Zagore), "nekada stoare dinarskog soja; odnosilo se podjednako i na katolike i na pravoslavce". Simeonov Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva odreeniji je u objanjenju naziva Morlaci i kae: morlaki < t. Morlaco