Komunik_sazetak Predavanja 2014-15 (1)

IZBORNI KOLEGIJ: KOMUNIKACIJA I KVALITETA INTERPERSONALNIH ODNOSA

SAETAK PREDAVANJA

1

KOMUNIKACIJSKE KOMPETENCIJE

Komunikacija slui davanju i primanju informacija, razmjeni miljenja, edukaciji, kontroli, uvjeravanju. Uspjeno komunicirati znai poslati pravu poruku, pravim ljudima u pravo vrijeme i na pravi nain. U komunikaciji se sluimo razliitim sredstvima:

a. Govor b. Pisana komunikacija rukom, strojem ili elektronskim putem (svako od tih sredstava ima svoje

uobiajene obrasce komunikacije) c. Slike-fotografije d. Neverbalna komunikacija (govor tijela)

Komunikacijske poruke se prenose i primaju putem pet osjetila: vidnim, slunim, taktilnim (dodir), olfaktornim (miris) i gustatornim (okus) putem.

Komunikacijska kompetencija podrazumijeva sposobnost osobe da komunicira na uinkovit i drutveno prihvatljiv nain. Prema S. Trenholm i A. Jensen komunikacijski proces moemo promatrati na povrinskoj razini, odnosno kao na samo ponaanje u komunikacijskom inu, te na dubinskoj razini gdje se mogu analizirati razliiti procesi koji sudjeluju u komunikacijskom procesu. To su:

1. Interpretacija: Sposobnost prepoznavanja, organizacije i interpretacije uvjeta u nekoj interakciji;

sposobnost procjenjivanja ljudi i okolnosti

2. Drutvene uloge: Sposobnost prihvaanja drutvenih uloga i ponaanje u skladu s njima; sposobnost procjene kada ih se treba pridravati, a kada ih prekriti

3. Ja-kompetencija: Sposobnost odabira slike o sebi; znati to osoba eli biti u odreenoj situaciji i

kako se u tom svjetlu prikazati okolini

4. Cilj: Sposobnost postavljanja ciljeva, anticipiranja posljedica i odabir uinkovitih poteza; sposobnost postizanja komunikacijskih ciljeva na najbolji mogui nain

5. Poruka: Sposobnost prevoenja opih crta aktivnosti u odabir posebnih poruka koje drugi mogu razumjeti i na njih odgovoriti; poznavanje kodiranja verbalnog, neverbalnog i relacijskog sadraja putem sljedeih vjetina:

a. Verbalna: Sposobnost obrade i uporabe rijei, fraza i ostalih jezinih elemenata na uinkovit nain.

b. Neverbalna: Sposobnost obrade i uporabe gestikulacija, prozodije i drugih neverbalnih poruka na uinkovit nain.

c. Relacijska: Sposobnost obrade i stvaranja poruka koje su u skladu s tipom eljenog ili postojeeg odnosa.

VERBALNA KOMUNIKACIJA

Osim poznavanja gramatikih i sintaktikih pravila odreenog jezika, za uspjenu verbalnu komunikaciju bitne su i semantika (znaenje rijei, reenice, teksta) i pragmatika (znaenje rijei i reenica za osobu koja govori u kontekstu u kojem se nalazi). Odabir vokabulara mnogo govori o osobi koja govori: porijeklo (npr.


SAETAK PREDAVANJA

2

dijalekt ili akcent), obrazovanje (upotreba manje frekventnih rijei), kultura (upotreba prikladnog sinonima u odreenoj situaciji: formalnoj, neformalnoj, intimnoj), emocionalno stanje, itd. Vokabular je potrebno prilagoditi situaciji, ali i sluatelju, odnosno osobi koja treba poruku primiti i razumjeti.

NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

Neverbalne poruke alju se izrazom lica, poloajem tijela, gestikulacijom, prozodijom (melodija izriaja, intonacija reenice, ton i snaga glasa), pokretom tijela, dodirom, pogledom. Neverbalna komunikacija prati i oblikuje verbalni izraz, upotpunjuje njegovo znaenje ili ga u potpunosti mijenja. Ukoliko je u semantikoj suprotnosti s verbalnim izrazom, konana poruka e biti protumaena u skladu s neverbalnim znakovima. Ponekad primatelj poruke ima smanjenu (ili uope nema) sposobnost percepcije i interpretacije neverbalnih znakova poput izraza lica ili prozodije. Na primjer, dosadanja istraivanja ukazuju na to da pojedine bolesti esto prati nesposobnost izraavanja i/ili prepoznavanja, pa tako i pravilnog tumaenja izraza lica i prozodijskih znakova, osobito onih koji izraavaju emocionalno stanje ili stavove govornika (afektivna prozodija). Takve deficite esto sreemo kod osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti, shizofrenije, psihopatije, pojedinih demencija, autizma, oteenja desne hemisfere mozga i brojnih drugih, te oni znaajno utjeu na komunikacijske sposobnosti, socijalizaciju i posljedino, na kvalitetu ivota.

OBITELJSKA KOMUNIKACIJA

Obiteljska komunikacija je puno vie od obine izmjene rijei meu lanovima obitelji. Ona se odnosi na to to kaemo, kako kaemo, zato kaemo, kada kaemo i to ne elimo rei. Ukljuuje i verbalne i neverbalne znakove.

Razliiti redoslijedi djelovanja koje je razvila itava obitelj naziva se struktura obitelji. Struktura osigurava teno funkcioniranje obitelji, koordinirajui nastojanja pojedinih podsustava (npr. roditelj-dijete, supruga- suprug, brat-sestra privremena koalicija jedne grupe lanova obitelji formirana protiv druge). Postoje tri vrste strukture u obitelji:

1. struktura moi i autoritarnosti, 2. struktura donoenja odluka i 3. struktura interakcija.

Oblici obitelji: kohabitacija (vanbrana zajednica), parovi bez djece, nukleus obitelji, homoseksualni parovi, obitelji sa samohranim roditeljem, mijeane obitelji, proirene obitelji.

Postoje brojni izvori promjena u obiteljskom ivotu, a najpredvidljiviji su vezani za ivotni ciklus obitelji i stresne odnose sa drugima, a postoje i nepredvidive krize kao to su bolest ili smrt lana, rastava ili naputanje.

ivotni ciklus obitelji

Stadij 1: mladi brani par bez djece Stadij 2: obitelj s predkolarcima Stadij 3: obitelj s djecom u koli Stadij 4: obitelj s adolescentima Stadij 5: obitelj alje mlade odrasle ljude u svijet (odlazak na studij, preseljenje, vjenanje)


SAETAK PREDAVANJA

3

Stadij 6: prazno gnijezdo ivot nakon djece Stadij 7: umirovljenike godine

KOMUNIKACIJA I DIJETE

Da bi se dijete emocionalno normalno razvijalo, potreban je snaan emocionalan odnos djeteta i osobe, najee majke, koja ima stabilan i zatitniki odnos prema djetetu. Takav odnos dovodi do nastanka privrenosti koja se oituje kao separacijski strah pred nepoznatim osobama na prijelazu iz prve u drugu godinu ivota. Tekoe u uspostavljanju regulacije izmeu majke ili skrbnika mogu ve u dojenakoj dobi dovesti do poremeaja ranih interakcija. Podatak o tome u kakvim uvjetima ivota moe doi do ovakvih oblika smetnji je vrlo kontradiktoran, jer osim u siromanom zemljama u kojima se ove smetnje najee javljaju, prisutne su i u razvijenim zemljama. Jedan od razloga je psihosocijalno optereenje sve veeg broja dananjih obitelji. Zbog toga je neophodno informirati drutvo o znaenju kvalitete ranih interakcija da bi se sprijeile kasnije smetnje u ponaanju. Poremeaj ranih interakcija oituje se prekomjernim plakanjem, te poremeajem spavanja i hranjenja bez organskih uzroka i time oteava djetetove prve godine ivota. Kada je djetetu uskraena komunikacija, oteano je usvajanje ponaanja primjerenih dobi i djetetova socijalizacija.

Mala djeca s tekoama u razvoju ne posjeduju toliku razinu komunikacijske kompetencije kao djeca urednoga jezinoga razvoja. Uzrok tome su najee roditelji koji ne potiu dovoljno svoje dijete, odnose se direktivno prema njemu i preuzimaju vrlo dominantnu ulogu u komunikaciji. Zbog manje zastupljenosti komunikacije u takva djeteta, roditelj taj manjak pokuava nadomjestiti veom koliinom vlastitih informacija u komunikaciji. Oko 70 % amerike predkolske djece s posebnim potrebama ima jezine i komunikacijske poremeaje. Ovako visoka uestalost ukazuje na znaajnu korelaciju izmeu tekoa u razvoju i poremeaja verbalne komunikacije. Sama injenica da se dijete razlikuje od veine djece urednoga razvoja stvara veliki pritisak roditeljima koji daju sve od sebe da jo vie potaknu djetetov razvoj, a ponekad prekomjerno ukljuuju dijete na razliite dodatne terapije. S vremenom roditelji postaju sve vie optereeni i zaokupljeni, kao i samo dijete, ime je i sama spontanost i oputenost komunikacije ugroena. U svijetu postoje razliiti pristupi djelovanja na predverbalnu komunikaciju malog djeteta s posebnim potrebama i njegovih roditelja. Svrha rane intervencije je omoguiti djetetu s tekoama u razvoju to kvalitetniju komunikaciju s roditeljima.

INTERPERSONALNA KOMUNIKACIJA NA POSLU

Karakteristike organizacijske kulture

Drutvo je posljednjih godina postalo mobilnije te osobe ee mijenjaju poslove, pa ak i zvanje. U procesu mijenjanja posla i osoba i organizacija se moraju adaptirati jedan na drugoga to se naziva asimilacija. Asimilacija je dualni proces, te s jedne strane organizacija nastoji utjecati na adaptaciju osobe kroz formalne i neformalne socijalizacijske procese. S druge strane, zaposlenik moe pokuati promijeniti neke aspekte organizacije kako bi bolje zadovoljavala njegove potrebe, elje ili sposobnosti. Ta vrsta promjene dogaa se kroz proces individualizacije.

Neformalna komunikacija (komunikacijske mree) mnogo je manje strukturirana nego formalna komunikacija jer se stvara vie ili manje spontano, izvor je svakodnevne komunikacije u organizaciji i


SAETAK PREDAVANJA

4

mal

a

va

nost

pos

tizan

ja c

ilja

ve

lika

(brig

a o

sebi

)

tijekom vremena konstantno se mijenja. Postoje tri vrste komunikacijskih mrea: mrea cijelog sustava, klika i osobna mrea.

Pri funkcioniranju organizacije javljaju se grupne norme - oekivanja koje grupa ima prema svakom lanu; kohezivnost - osigurava ugodu i ispunjenost u radu grupe, dovodi do grupnog osjeaja identiteta i pripadnosti grupi; i grupno miljenje - lanovi poinju misliti da su nepogreivi te, umjesto kritike analize injenica i istraivanja alternativnih naina postupanja, grupa postaje presamouvjerena i nemarna to rezultira loim odlukama. Treba paziti da lojalnost grupi ne postane previe vana.

Stilovi suoavanja s konfliktom

SUPARNITVO pobjednik-gubitnik

SURADNJA pobjednik - pobjednik

KOMPROMIS

djelomini pobjednik - djelomini gubitnik

IZBJEGAVANJE

gubitnik - gubitnik PRILAGOAVANJE

gubitnik - pobjednik

mala vanost uvanja odnosa velika

(briga za druge) INTERPERSONALNA KOMUNIKACIJA U MEDICINI

Prema suvremenim koncepcijama, smatra se da su znanje, komunikacijske vjetine, tjelesni pregled i sposobnost rjeavanja problema etiri esencijalne komponente klinike kompetencije lijenika i predstavljaju bit dobre klinike prakse. Pogrena je pretpostavka da su dobre komunikacijske vjetine neobavezna komponenta i neto to je samo potencijalna dodana vrijednost jer unato znanju, pa i dobrom tjelesnom pregledu bolesnika, cesto izostaje uspjenost lijeenja upravo zbog neadekvatne komunikacije. Moemo reci da komunikacija pretvara teoriju u praksu, a nain komuniciranja jednako je vaan kao i ono to se reklo bolesniku. Kao serija vjetina koje se mogu uiti i uvjebavati, a ne kao obiljeje osobnosti lijenika, komunikacijske se vjetine trebaju kontinuirano uiti od poetka studija, kao i tijekom cjeloivotnog usavravanja. Komunikacija se treba poduavati s istim pristupom kao i druge kljune vjetine (npr. tjelesni pregled bolesnika). Uestale promjene u prirodi zdravstvene skrbi i brojni novi izazovi medicinske prakse zahtijevaju da ak i vrlo iskusni lijenici u podruju komunikacije stalno nadopunjuju svoje znanje i vjetine.


SAETAK PREDAVANJA

5

Pristup edukaciji o komunikacijskim vjetinama naglaava da je uvijek potrebno objedinjavati programe edukacije, tj. koristiti iste principe uenja i poduavati iste kljune vjetine na svim razinama. Potreban je kontinuiran koherentan program uenja komunikacijskih vjetina, stalno provjeravanje vjetina i znanja od prije i ugradnja saznanja iz novih medicinskih situacija. Na taj nain student ide polako prema sve sloenijim situacijama, ali stalno ponavlja standardne principe koje nadograuje.

Prema J. Silvermanu postoje tri vrste komunikacijskih vjetina:

1. sadrajne, 2. procesne i 3. perceptivne vjetine

One su povezane i ne mogu se izolirano promatrati ve ih u intervjuu valja zajedno pratiti. Sadrajne vjetine se ue u brojnim predmetima, esto i perceptivne (kliniko razmiljanje i medicinski aspekti rjeavanja problema), a najmanje se ue procesne vjetine i nain kako su sve tri interaktivno povezane. Zato u novim programima izobrazbe njima treba dati najvie pozornosti u uenju. Procesne, perceptivne i sadrajne vjetine moraju se integrirati u uenje kao esencijalne klinike vjetine.

U jednom od najpoznatijih modela medicinskog intervjua autori naglaavaju da kliniar ima pet vie-manje sekvencijalnih zadataka u medicinskom intervjuu (zapoinjanje intervjua, prikupljanje podataka, tjelesni pregled, objanjenje i planiranje s pacijentom i zatvaranje susreta) i dva simultana zadatka (pruanje strukture i stvaranje odnosa s bolesnikom).

Komunikacija u kriznim situacijama

Kriza je iznenadni, nepredvidljivi i neplanirani slijed dogaaja koji zahtijeva trenutnu akciju za rjeavanje nastalih problema.

Obiljeja krize: to je normalna ljudska reakcija na nenormalnu situaciju, ponaanje osobe je najee nespecifino za osobu; ponaanje moe biti dezorganizirano, histerino ili visokokontrolirano. U krizi je karakteristina kognitivna rigidnost.

Komunikacija u zdravstvenom strunom timu ostvaruje se na tri temeljna naina:

a. Suradnjom b. Koordinacijom c. Uspostavom suradnike mree

Uinci uspjenog zdravstvenog tima su:

a. bolja kvaliteta rada, b. zadovoljstvo bolesnika, c. zadovoljstvo zdravstvenih djelatnika.

Timski rad

U medicini je danas, umjesto individualnog, sve ei timski rad. Procesi koji obiljeavaju razvoj timskoga rada su:


SAETAK PREDAVANJA

6

Formiranje tima (formalno ili neformalno oko nekog cilja) Brainstorming ili oluja misli (slobodno izraavanje miljenja, mogui konflikti, borba za poloaj

unutar tima) Usulgaavanje i normiranje: postavljanje konanog i jasnog stava oko nekog cilja, uvrivanje i

definiranje odnosa, organizacija i usmjeravanje zadatku Izvrenje cilja: lanovi i voe imaju jasne uloge, osigurano je povjerenje, nekad se mogu razviti i

emocionalni odnosi karakteristini za dinamiku tzv. male grupe. Prestanak ili kraj timskog rada (ako je cilj bio odreen i definirana aktivnost).

Ovisno o trajanju rada tima mogu je razvoj odnosa lanova meusobno i lanova prema voi, koji u sluaju gaenja rada tima prolaze faze sline onima kod rastanka (separacije).

SLUANJE

Bitna sastavnica komunikacije u medicini je vjetina sluanja. Sluanje je aktivni proces primanja, procesiranja i pamenja auditivnih podraaja. Obuhvaa primanje zvune informacije, davanje znaenja toj informaciji, donoenja odluke to o njoj mislimo ili osjeamo te naposljetku davanje odgovora, odn. reagiranje na ono to smo uli.

Sluati i uti nije isti proces. Sluanje je znaajno kompleksniji proces i odnosi se na mentalni proces, dok se uti odnosi na samu fiziku aktivnost. Kada se osvremo na podruje interpersonalnih relacija, sluanje moemo definirati kao proces kojim govorni jezik u mislima prevodimo u znaenje. Primjer: Moji prijatelji sluaju to govorim, dok roditelji samo uju to govorim.

Razlikujemo tri glavne vrste sluanja prema DeVitu:

a. Sluanje iz zadovoljstva tu spada vei dio naeg sluanja, njemu posveujemo najvie naeg

vremena. Sluamo glazbu, TV, sportske prijenose oputamo se i zabavljamo b. Sluanje zbog informacija studenti sluaju predavanja radi prikupljanja novih informacija, u

razgovoru s prijateljima, bliskom rodbinom, doznajemo to se kome dogodilo. Sluanje zbog informacija i sluanje iz zadovoljstva blisko je povezano i teko ga je u odreenim situacijama razdvojiti.

c. Sluanje zbog pomoi sluanje drugih koji priaju o svojim problemima s ciljem da im se prui pomo. esto se zna dogoditi i da sama injenica to ih netko slua pomogne tim osobama.

Samo sluanje dijelimo na:

a. Aktivno obuhvaa i verbalnu i neverbalnu komponentu. To je vjetina primanja poruka koji

podrazumijeva intelektualno i emocionalno prihvaanje i shvaanje poruka. b. Pasivno pseudosluanje, sluatelj oituje reakciju kao da je usredotoen na razgovor, a u biti nije,

ne slua.

Ciljevi aktivnog sluanja su:

a. Provjeriti jesmo li dobro razumjeli daje nam priliku da potvrdimo jesmo li dobro uli. Prua nam mogunost da i razjasnimo neto ako je potrebno. Na taj nain i sve druge poruke koje slijede bit e bolje shvaene i komunikacija e biti bolja.


SAETAK PREDAVANJA

7

b. Prihvaanje osjeaja sugovornika - pokazujemo suosjeanje i empatiju. Empatiko sluanje podrazumijeva nastojanje da se tijekom sluanja razumije neiji sustav vrijednosti razmiljanja i osjeaja.

c. Potiemo osobu koja govori da dalje istrauje svoje misli i osjeaje dajemo joj priliku da vie razmisli o svojim osjeajima bez potrebe da ih opravdava ili brani, omoguava nam da stvorimo, izgradimo dijalog kojeg karakterizira uzajamno povjerenje. Time i ohrabrujemo osobu koja govori da rijei svoje probleme.

Sposobnost sagledavanja situacije iz perspektivne dugog nazivano empatijom, ona nam omoguuje da znamo to ta druga osoba osjea u odreenoj situaciji. Naravno, osobe koje imaju razvijeniju ili izvjebaniju sposobnost sluanja drugih u tome su vjetije i uspjenije. Sama empatija temelji se na svijesti o vlastitoj osobnosti. Naime, to smo svjesniji, otvoreniji, bolji u prihvaanju vlastitih emocija, tim emo biti vjetiji i kod prepoznavanja odreenih emocionalnih stanja kod drugih.

Takoer, i same emocije su sloen konstrukt temeljen na osobnom iskustvu i interpretaciji unutarnjih senzacija, a pod izravnim utjecajem fizike reakcije, opaanja, jezika i socijalnog iskustva. Preko svojih osjeta skupljamo informacije, te informacije se interpretiraju, dobivaju odreeno znaenje koje izaziva emociju. Na temelju socijalnog iskustva donosimo odluku kako, kojim intenzitetom i prema kome izraavamo emociju. Izraavanje pojedinih emocionalnih stanja moemo kontrolirati samo ako smo svjesni vlastitih emocija, ako ih prihvaamo, usmjeravamo i adekvatno izraavamo. U svakodnevnim situacijama vie ili manje smo uspjeni u ekspresiji svojih emocionalnih stanja prema okolini. Koje su to situacije kada ne izraavamo svoje osjeaje?

a. Oekivanja okoline - mukarci ne plau, ene ne izraavaju osjeaj ljutnje, doktrina zapadnog

drutva jest da je ena ta koja brine za druge te samim time ne bi trebala osjeati zavist, ljutnju, bijes

b. Vulnerabilnost ustruavamo se izraziti, u pravilu negativne, emocije iz straha ili moda opreznosti da se ne bismo svidjeli drugima ili da bismo izbjegli sankciju ako je ta osoba u mogunosti da nas kazni.

c. Zatita da ne bismo povrijedili ili uznemirili, to je posebno izraeno u kulturi azijata gdje je doktrina da je povreda drugog neto sramotno, konfliktne situacije doivljavaju kao grubu naruenost socijalnih relacija

d. Socijalne, profesionalne uloge izraavanje pojedinih emocija u odreenoj situaciji je neprofesionalno tako npr. doktor ne iskazuje agresiju spram pacijenta, soc. radnik odbojnost spram osobe u obradi i sl.

REFLEKSIJA, SAMORAZOTKRIVANJE, UVJERAVANJE (PERSUAZIJA)

Refleksija je proces gdje sluatelj svojim rijeima ponavlja sadraj i osjeaje koje je izrazila osoba koja govori tako da pokae razumijevanje i prihvaanje. Postoje:

reflektiranje sadraja (proces vraanja glavnog sadraja vlastitim rijeima naglasak na injenicama),

reflektiranje osjeaja (kratke izjave o prethodnom sadraju s naglaskom na emocije), reflektiranje znaenja (u jednom odgovoru se povezuju osjeaji i injenice) i sumarno reflektiranje (kratko ponavljanje glavnih tema i osjeaja pokazanih kroz dui razgovor).


SAETAK PREDAVANJA

8

Samorazotkrivanje je interakcija najmanje dvaju pojedinaca u kojem jedan namjerno eli otkriti neto osobno drugom. Iznoenje poruke razotkrivanja razlikuje se obzirom na nain (licem u lice, ne licem u lice, preko tree osobe), okolinu (kontekst vremena i prostora), vrijeme (vrijeme razotkrivanja u odnosu, tijekom razgovora, neplansko ili plansko (bolje za osjetljive informacije osigurava privatnost i kontrolu), znaajke poruke razotkrivanja (direktnost, duljina, sadraj) i alternativne strategije.

Uvjeravanje je aktivnost u kojoj su govornik i slua u meusobnom odnosu i u kojoj govornik svjesno pokuava utjecati na ponaanje sluaa tako da odailje slune i vidne simbole (poruku). Komunikacijski model Carla Hovlanda i suradnika izdvaja faktore vezani za komunikacijski proces (izvor, poruku i publiku), faktore povezane sa kognitivnom i psiholokom reakcijom te faktore vezani za efekt na primatelja (Knowledge znanje, Attitude stav i Practice praksa).

KOMUNIKACIJA S GLUHIMA

Dunost zdravstvenih radnika je uvaavati i prilagoditi se posebnim potrebama svojih pacijenata. Sporazumijevanje s gluhom osobom trebalo bi biti dio profesionalne etike ponaanja zdravstvenih radnika i ishodina toka za rjeavanje zdravstvenih problema zbog kojih im se gluha osoba obratila. Zdravstveni radnici ne bi, pri tomu, trebali upasti u zamku pretjerane suuti, jer ona moe stvoriti dodatno invalidizirajui osjeaj, ve bi trebali pristupiti kao i svakom drugom pacijentu te bi stoga trebali poznavati barem osnove znakovnoga jezika. Znakovni jezik nije dio neverbalne komunikacije ve je punopravni jezik i postoji u razliitim varijantama (npr. ameriki znakovni jezik, hrvatski znakovni jezik, itd.). Prozodijski elementi se izraavaju dodanom mimikom i nainom gestikulacije.

KOMUNIKACIJA S MEDIJIMA

Bitna sastavnica drutvenog ivota je izloenost medijima i informacijama koje se iz njih prenose i ire u drutvu. Stoga je za lijenika vrlo bitno znati na ispravan i etian nain komunicirati s medijima, odnosno znati na koji nain i u kojoj mjeri davati izjave za javnost. Pri tome lijenik treba:

a) tititi anonimnost bolesnika b) ne davati kvalifikacije stanja bez detaljnih podataka c) biti informiran i jasan d) tititi dignitet kolega i struke e) potovati Etiki kodeks f) poduavati, slati pozitivne poruke g) ne zloupotrebljavati razinu i poziciju moi i autoriteta

DRUTVENE MREE

Drutvene mree su novi oblik ljudske komunikacije koji otvara brojne nove mogunosti, no potrebno je osvijestiti i opasnosti koje su prisutne u takvoj komunikaciji. Kao prednosti koritenja drutvenih mrea u komunikaciji moemo navesti olakano traenje i razmjenu informacija i savjeta te brzinu ukljuivanja u komunikaciju. Negativne strane su: upitna pouzdanost, ostavljanje traga, sigurnost, izostanak neverbalnog, mogunost manipulacije i dr.

Documents

Komunik_sazetak Predavanja 2014-15 (1)