Upload
others
View
9
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
ZAJEDNICA IZVRŠITELJA: Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet
Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu
i vrtnu umjetnost
Svetošimunska 25, 10000 Zagreb
4 GRADA DRAGODID, Komiža
[email protected], +385 091 2444263
NARUČITELJ: Grad Stari Grad
Novo riva 3, 21460
STARI GRAD
LOKACIJA: Kulturni krajolik Starogradsko polje
STUDIJA
KONZERVATORSKA PODLOGA KULTURNOG KRAJOLIKA
STAROGRADSKO POLJE
KNJIGA V - STUDIJA ANALIZE I VREDNOVANJA KULTURNOG
KRAJOBRAZA STAROGRADSKOG POLJA
AUTORI TEKSTOVA, KATALOGA I KARTOGRAFSKIH PRIKAZA doc. dr.sc. Goran Andlar, dipl. ing. kraj. arh. (koordinator)
prof. dr. sc. Branka Aničić
doc. dr. sc. Kristina Krklec, dipl. ing. geol.
doc. dr. sc. Ines Hrdalo, dipl. ing. kraj. arh.
Aldo Čavić, prof.
dr. sc. Dora Tomić, dipl. ing. kraj. arh.
Marija Kušan, dipl. ing. kraj. arh.
Monika Lukić, dipl. ing. kraj. arh.
REVIZIJA MJERA ZAŠTITE:
Zoran Wiewegh, Sanja Buble, Radoslav Bužančić, Mirna Bojić, Bruno Diklić, Saša Denegri, Biserka Dumbović Bilušić, Vesna Kezunović, Davor Trupković
Zagreb-Stari Grad, listopad, 2015.
revizija: travanj 2018.
Zajednica izvršitelja: Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet
Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu i vrtnu umjetnost
Svetošimunska 25, 10000 Zagreb
odgovorna osoba: izv. prof. art. Stanko Stergaršek, dipl. ing.arh., predstojnik
4 GRADA DRAGODID, Šapjane
[email protected], +385 091 2444263
odgovorna osoba: Julia Bakota, mag. ing. agr., predsjednica
Naručitelj: Grad Stari Grad
Novo riva 3, 21460 Stari Grad
odgovorna osoba:
Vinko Maroević, dipl. iur., gradonačelnik (do 2017.)
Antonio Škarpa, gradonačelnik (od 2017.)
Lokacija: Kulturni krajolik Starogradsko polje
Naziv studije/projekta: Konzervatorska podloga kulturnog krajolika Starogradsko polje
Broj studije/projekta: 106/015
Stručni tim u izradi studije:
Koordinator izrade studije:
doc. dr. sc. Goran Andlar, dipl. ing. kraj. arh.
Krajobraz:
doc. dr. sc. Goran Andlar, dipl. ing. kraj. arh. (koordinator)
prof. dr. sc. Branka Aničić
doc. dr. sc. Kristina Krklec, dipl. ing. geol.
doc. dr. sc. Ines Hrdalo, dipl. ing. kraj. arh.
Aldo Čavić, prof.
Dr. sc. Dora Tomić, dipl. ing. kraj. arh.
Marija Kušan, dipl. ing. kraj. arh.
Monika Lukić, dipl. ing. kraj. arh.
Arheologija:
dr. sc. Sara Popović, dipl. arheol. (koordinator)
Andrea Devlahović, dipl. arheol.
Etnologija i recentna izgradnja:
Filip Šrajer, dipl. ing. arh., URBING d.o.o. (koordinator)
Grga Frangeš, dipl. etnolog i muzeolog
Mirna Ratkajec, dipl. etnolog i pov. um.
Filip Bubalo, prof.
Miran Križanić, mag. ing. arh.
Luka Forko, stud. etnol.
Revizija mjera zaštite:
Zoran Wiewegh, Sanja Buble, Radoslav Bužančić, Mirna Bojić, Bruno Diklić, Saša Denegri,
Biserka Dumbović Bilušić, Vesna Kezunović, Davor Trupković
Tehnička realizacija kataloga i kartografije:
Mjesto pod suncem d.o.o. [email protected], http://www.mjestopodsuncem.com
Mjesto i datum: Zagreb-Stari Grad, listopad, 2015., revizija: travanj 2018.
SADRŽAJ
1. UVOD
1.1. Problemi i ciljevi s aspekta istraživanja krajobraza
2. METODE I POSTUPCI RADA
2.1. Procjena karaktera krajobraza
2.2. Vrednovanje krajobraza
2.3. Osjetljivost krajobraza
2.4. Atlas krajobraznih uzoraka
3. KARAKTERISTIKE PODRUČJA STAROGRADSKOG POLJA
3.1. Biofizičke karakteristike područja
3.1.1. Opis geomorfologije, pedologije i geologije
3.1.2. Antropogene karakteristike područja
3.1.2.1. Zemljišni pokrov
3.1.2.2. Popis uzgojnih sorti
3.1.2.3. Prometnice i putovi
3.1.2.4. Regulacije tokova
3.1.2.5. Starogradsko polje kao kultivirani krajobraz kroz povijest
4. PROCJENA KARAKTERA KRAJOBRAZA, ANALIZA VIZUALNO-ESTETSKIH OBILJEŽJA,
VREDNOVANJE I OSJETLJIVOST KRAJOBRAZA STAROGRADSKOG POLJA
4.1. Krajobrazna područja Starogradskog polja
4.2. Krajobrazni uzorci Starogradskog polja
4.3. Vrednovanje i osjetljivost krajobraza Starogradskog polja
4.3.1. Zaključna razmatranja za propisivanje mjera za upravljanje krajobrazima
5. LITERATURA
PRILOG A
Katalog krajobraznih uzoraka
PRILOG B
5.1. Zemljišni pokrov, M 1:5.000
5.2. Prometnice i putovi, M 1:10.000
5.3. Regulacije tokova, M 1:10.000
5.4. Analiza vizualno – estetskih obilježja krajobraza, M 1:10.000
5.5. Krajobrazna područja M 1:25.000
5.6. Opća karta krajobraznih uzoraka, M 1: 10.000
5.7. Vizualna vrijednost krajobraza, M 1: 10.000
5.8. Kulturno - povijesna vrijednost krajobraza, M 1: 10.000
5.9. Prirodna vrijednost, M 1: 10.000
5.10. Osjetljivost krajobraza, M 1: 10.000
1
1. UVOD
Obzirom na specifičnost obilježja i problematike kulturnog krajolika Starogradskog polja, promišljanje o
njegovoj budućnosti zahtjeva primjenu 'krajobraznog mjerila'1odnosno integralnog principa temeljenog na
sinteznoj analizi različitih aspekata tvorbe krajobraza. U tu svrhu izrađuje se Studija analize i vrednovanja
krajobraza kojom se prostor sagledava u cjelini, a oslanja se na podatke, analizu prostora i zaključke iz
arheološkog i etnološkog dijela elaborata, postojeće podatke i kartografiju (kao što su DOF 5000, TK
25000, HOK 5000 itd.), na zaključke/prijedlog valorizacije recentne izgradnje, ali i dodatne podatke koji su
se prikupili ovom studijom (regulacije tokova, zemljišni pokrov, vizualna analiza, analiza nagiba i
ekspozicije i dr.).
Modeli analize i vrednovanja krajobraza novost su u hrvatskom prostornom planiranju te zaštiti i
upravljanju kulturne baštine, ali nemaju institucionalno uporište što utječe na č injenicu da metode upotrebe
ovih alata nisu definirane. Potreba uvođenja ovih alata ne proizlazi samo iz obveza na koje smo se kao
država obvezali potpisivanjem Europske konvencije o krajobrazu, već se nameće i kroz samu praksu.
Nužnost je posebno evidentna na slučajevima vitalnih agrikulturnih krajobraza, a čija zaštita kao kulturne
(i/ili prirodne) baštine tek nedavno postaje trend. Dosadašnji modeli zaštite, upravljanja i planiranja
kulturnim dobrom ne nude potpuna rješenja za ovakve kompleksne prostore, i stoga otvaraju prostor za
uvođenje novih alata i pristupa. Prateći međunarodne trendove u osuvremenjivanju metoda izrade
konzervatorskih podloga može se vidjeti kako je sveprisutnije uključivanje dimenzije krajobraza u iste, jer
omogućava skretanje fokusa s objekata i struktura na cjelinu te odmak s parcijalnog sagledavanja prostora,
pri čemu funkcionira na principu nedjeljivosti antropogenih i prirodnih procesa i čimbenika u interpretaciji
prostora te na konceptu 'lokalnosti' (na teritorijalnim i lokalnim značajkama prostora, toponimiji, lokalnim
načinima korištenja zemljišta i sl.).
1.1. Problemi i ciljevi s aspekta istraživanja krajobraza
Potreba za istraživanjem krajobraza Starogradskog polja proizlazi iz sljedećih utvrđenih problema:
- Nepostojanje spoznaja o prostoru kao cjelini; dosadašnja istraživanja pristupala su području s aspekta
partikularnih elemenata (objekata, struktura i sl.)
- Neistraženost povijesti poljoprivrede u smislu izmjenjivanja poljoprivrednih kultura te karakteristika i
promjena strukturnih i funkcionalnih obilježja poljoprivrednih površina
- Nepostojeći inventari zemljišnog pokrova i/ili načina korištenja zemljišta, a posebno njihovih
karakteristika i stanja. Aktualno znanje o Polju je u ovom smislu pojednostavljeno kroz osnovne
kategorije zemljišnog pokrova npr. maslinici i vinogradi
- Neprisutnost spoznaja o vizualnim i estetskim karakteristikama krajobraza
- Nepostojanje uvida u raznolikost, stanje i vrijednosti krajobraznih jedinica područja; polazi se od
činjenice kako je područje čine jedinice različitih karakteristika, kvaliteta, stanja i osjetljivosti
- Nedovoljno razrađeno zoniranje područja koja bi sugerirala različite režime zaštite i upravljanja
1‘Landscape scale’ je uvriježeni termin u međunarodnom istraživačkom i planerskom kontekstu kojim se u prenesenom značenju
označava promišljanje kroz koncept krajolika, odnosno primjenu 'krajobraznih' metoda
2
Iz navedenog proizlaze ciljevi Studije analize i vrednovanja krajobraza Starogradskog polja:
- istražiti kulturno povijesni kontekst geneze poljoprivrednog krajobraza Starogradskog polja
- izraditi kartu zemljišnog pokrova sa ciljem utvrđivanja stanja poljoprivrede
- kartirati i analizirati karakteristične elemente krajobraza (kanale, putove, gomile itd.)
- provesti vizualnu procjenu krajobraza
- provesti karakterizaciju krajobraza koja će obuhvaćati klasifikaciju, kartiranje, opis, procjenu stanja i
kvaliteta te osjetljivosti pojedinih krajobraznih jedinica
- uspostaviti temeljni okvir za zoniranje promatranog prostora na različite režime zaštite i upravljanja
2. METODE I POSTUPCI RADA
Cijela studija je provedena kombiniranim kabinetsko-terenskim radom, a pri čemu postupak započinje
okupljanjem literaturnih izvora i kartografskih podataka. Pregledano je niz literaturnih izvora u kojima su
dostupni podaci o karakteristikama i čimbenicima krajobraza Starogradskog polja i njegova šireg prirodnog
i kulturno povijesnog konteksta. Drugi dio kabinetskog rada čini izrada GIS prostornih podataka i karata
(kanali, zemljišni pokrov itd.), a koji se potom ugrađuju u zajedničku bazu podataka. Van GIS baze,
korišteni su i analizirani online kartografski izvori kao što je ARKOD i Google Earth. Prvi dio istraživanja
obuhvaćao je izradu sljedećih studija i analiza pri čemu su za pojedine izrađeni prateći kartografski prilozi:
Opis geomorfologije, pedologije i geologije, Zemljišni pokrov, Popis uzgojnih sorti, Promet, Regulacije
tokova i Starogradsko polje kao kultivirani krajobraz kroz povijest
Po izradi prve skice kartiranih krajobraznih područja i uzoraka, proveden je terenski obilazak gdje se
pristupilo detaljnom proučavanju svakog područja, kontroliraju i korigiraju prethodno definirane granice,
detaljnije analiziraju i bilježe strukturno-vizualni aspekti, istaknuti elementi i akcenti prostora, stanja,
trendovi, dinamika itd. Terensko istraživanje provedeno je organizirano zajedno sa ostalim timovima
(etnologija, arheologija i recentna izgradnja), ali pridruženi su i rezultati dva prethodno provedena terenska
istraživanja (studeni 2013. i 2014.) te fotografije iz arhiva Zavoda za krajobraznu arhitekturu Agronomskog
fakulteta. Sve okupljene fotografije su geotagirane (ugrađivanje pripadajućih koordinata u fotografiju što
omogućuje njihovo brzo kartografsko pregledavanje i lociranje), okupljene i sistematizirane po područjima
i timovima u jedinstveni registar što je znatno olakšalo detaljnije i konačne analize i opise u kabinetskom
radu.
Pri izradi ove studije primijenjeno je nekoliko specifičnih alata analize i vrednovanja krajobraza; procjena
karaktera krajobraza (eng. landscape character assesment), analiza vizualno-estetskih karakteristika, model
vrednovanja kulturno-povijesnih, prirodnih i vizualnih karakteristika te model osjetljivosti krajobraza.
2.1. Procjena karaktera krajobraza
Prvi korak u procjeni karaktera krajobraza obuhvaća kartiranje krajobraznih područja i to na razini
krajobraznih područja i krajobraznih uzoraka. Provodi se sinteznom analizom niza čimbenika krajobraza
(prema kartografskim i prostornim podacima) te primjenom načela karaktera krajobraza koji
podrazumijeva svojstven, prepoznatljiv i konzistentan uzorak elemenata koji čini određeni krajobraz
drugačijim od drugog (Swanwick et al, 2002.). Karakter krajobraza čini specifična kombinacija reljefa,
geologije, načina korištenja zemljišta, prostornih uzoraka polja i naselja, tla i vegetac ije. Naglasak na
nerazdvojivosti prirodnih i kulturnih čimbenika u tumačenju promatranog krajobraza, i stoga osim pomno
proučenih biofizičkih aspekata, poseban naglasak je dat na interpretaciji antropogenih čimbenika (način
3
korištenja zemljišta, njegova organizacija i struktura, zastupljenosti kulturno povijesnih elemenata itd.).
Svaka razina klasifikacije je temeljena na odgovarajućim kriterijima (ovisno o razini, od onih općenitih
prema detaljnijima), međutim kombinacija kriterija pri identifikaciji područja unutar jedne razine ne mora
nužno biti fiksna. Naime, u prostornoj stvarnosti tvorbeni čimbenici su spontani i izmjenjivi, pa je katkada
područje moguće izdvojiti uz pomoć više kriterija, a katkada prema manje, ili čak prema jednom.
Definiranje područja stoga mora imati dozu subjektivnog suda.
Krajobrazno područja su jedinstvena i konkretna geografska područja, a čija se distinkcija određuje
imenovanjem krajobraznog tipa kroz pripadajući geografski naziv ili toponim. Ona su identificirana prema
reljefnim obilježjima i općim karakteristikama u načinu korištenja zemljišta s naglaskom na organizacijski
nivo (smještaj i međusobni odnos naselja, glavnih kategorija poljoprivrednih površina i prirodne
vegetacije). Obzirom da su pojedinim identificiranim krajobraznim područjima obuhvaćeni i predjeli van
granice obuhvata, pri opisivanju istih naglasak je bio na dijelovima područja unutar i u kontaktnoj zoni
granice obuhvata zaštite.
Sljedeća razina identifikacije bila je razina krajobraznih uzoraka, koja je uobičajeno zadnja razina u
hijerarhijskoj klasifikaciji krajobraza. Osim podataka dobivenih ovom studijom (Krajobraz), u analizi je
korišten niz različitih podataka dobivenih kroz ostale studije (Etnologija, Arheologija i Recentna izgradnja),
kao i postojeće karte DOF iz različitih godišta, s naglaskom na aktualni snimak iz 2011, te iz 1967.god, te
franciskanski katastar 1834.god. Identifikacija krajobraznih uzoraka je u ovom slučaju utemeljena na
kombiniranoj analizi zemljišnog pokrova, načina korištenja zemljišta, njihovih strukturno morfoloških
obilježja i prostornog rasporeda, zastupljenosti i obilježjima povijesnih struktura, pedoloških i reljefnih
prilika te toponimiji (koja je preuzeta s austrougarskog katastra, te HOK, TK25 i toponimske karte
digitalizirane prema karti kazivača A. Vrankovića). Krajobrazni uzorci su temeljni okvir za daljnja
vrednovanja i procjenu osjetljivosti.
2.2. Vrednovanje krajobraza
Vrednovanje krajobraza se uobičajeno provodi s aspekta kulturno-povijesnih, vizualnih i prirodnih
karakteristika , a u ovom slučaju okvir za vrednovanje činili su identificirani krajobrazni uzorci; po svakom
uzorku definirana je pripadajuća vrijednost.
Procjena kulturno povijesne vrijednosti krajobraza podrazumijeva integritet kulturno-povijesnih elemenata
određenog područja uzorka temeljem čega se promatra kapacitet svjedočanstva tradicijske kulture u
korištenju zemljišta te drugih povijesnih obilježja :
- Očuvanost (rijetkost/reprezentativnost) karaktera krajobraznih uzoraka koja se očituje u funkcionalnim i
strukturnim obilježjima, a pri čemu krajobrazni uzorak, kao posljedica antropogene intervencije, igra
važnu ulogu u racionalnom korištenju prirodnih resursa (vode, tla, šuma)
- Zastupljenost, očuvanost i funkcionalnost pojedinih tradicijskih objekata i građevina kao što su trimi,
teze, suhozidne regulacije tokova i dr.
- Zastupljenost, očuvanost i funkcionalnost arheoloških elemenata i struktura kao što su arheološka
nalazišta i lokaliteti, putovi itd.
Procjena prirodnih kvaliteta Prirodna vrijednost krajobraza se odnosi na 'prirodnost' što podrazumijeva
udaljenost od područja lišenih antropogenog utjecaja (ili u većoj mjeri lišenih), kroz već utvrđene elemente
prirodnih vrijednosti, ali i druge kao što su značajnije količine prirodne vegetacije ili specifične biljne
zajednice, zatim lokve, špilje, geomorfološki oblici, rijetka tla ili stijene u kojima su staništa određenih
4
životinjskih vrsta. Prirodnoj vrijednosti pridružena su i kvaliteta prirodnih resursa, kao što su specifična tla i
vode.
Procjena vizualnih kvaliteta krajobraza proizlazi prije svega iz zasebne analize estetsko-vizualnih obilježja
koja je polazišna analiza u procjeni i vrednovanju vizualnog karaktera krajobraza kao dijela ukupne
sveobuhvatne karakterizacije krajobraza. Ovom analizom je Starogradsko polje raščlanjeno na sljedeće
oblikovne i vizualno-perceptivne čimbenike : (1) vizualne cjeline, (2) područja privlačnih i neprivlačnih
zona, (3) vizualni i negativni prostorni akcenti, (4) vizure, (5) prostorni rubovi i (6) koridori. Na ovaj način
su definirane vizualne prostorne cjeline, odnosni među njima, definirana preglednosti i zatvorenost
prostora, prepoznate istaknute i problematične zone i točke itd. U postupku ove analize sudjelovali su i
članovi ostalih timova. Imajući na umu ove spoznaje, pristupilo se vrednovanju vizualnih obilježja po
svakom krajobraznom uzorku, a argumentacija istoga je opisana kroz karakter i stanje pojedinog
krajobraznog uzorka (svaki uzorak opisan je i s estetsko-vizualnog aspekta promatrajući ga kroz kriterije
kompleksnosti, koherentnosti, rijetkosti, istaknutosti karaktera, preglednosti, prepoznatljivosti itd.).
2.3. Osjetljivost krajobraza
Osjetljivost krajobraza je zadnji dio postupka procjene karaktera krajobraza, a podrazumijeva stručnu
procjenu o mogućoj ili očekivanoj promjeni karaktera krajobraza obzirom na utjecaje novih zahvata ili
promjena namjene i karakteristika zemljišta, zatim na prirodne utjecaje te o kapacitetu određenog
krajobraznog uzorka na promjene karaktera. Procjena osjetljivosti krajobraza dobiva se preklapanjem
prethodno definirana tri sustava vrijednosti (kulturnih, vizualnih i prirodnih karakteristika).
2.4. Atlas krajobraznih uzoraka
Princip opisivanja i prezentiranja svakog utvrđenog krajobraznog uzorka zamišljen je kroz dva obrasca.
Prva stranica je A3 formata, a izgleda na sljedeći način:
1. Kartografski prikaz krajobraznog uzorka s pripadajućim granicama
2. Tri pripadajuće fotografije na kojima su prezentirana i vizualizirana obilježja i specifične značajke
opisana na sljedećem obrascu
Druga stranica je A4 formata i sadrži opis karaktera i stanja te valorizaciju:
3. Toponimija – podrazumijeva pripadajuće toponime kojima uzorak pripada
4. Naziv krajobraznog uzorka - ključne riječi u kojima je sukus glavnih karakteristika identificiranog
uzorka
5. Opći tip uzorka – opća kategorija kojoj pripada krajobrazni uzorak
6. Smještaj
7. Dominantno korištenje – prevladavajući biljni pokrov
8. Opis karaktera i stanja krajobraza; opis kombinacije dominantnih prirodnih i kulturnih elemenata
koji sudjeluju u tvorbi promatranog krajobraza, opis istaknutih nositelja karaktera krajobraza,
negativna i pozitivna vizualna obilježja i akcenti, dinamika, problemi, kratki opis zastupljenosti
arheoloških, etnoloških i objekata recentne gradnje
9. Ocjena kulturno povijesne vrijednosti
10. Ocjena prirodne vrijednosti
11. Ocjena vizualne vrijednosti
5
3. OPĆE KARAKTERISTIKE PODRUČJA STAROGRADSKOG POLJA
3.1. Biofizičke karakteristike područja
3.1.1. Opis geomorfologije, pedologije i geologije
Otok Hvar je centralno-dalmatinski otok ukupne dužine 68 kilometara, a širina mu varira od svega 2,5 na
istočnom do 10 kilometara na središnjem zapadnom dijelu otoka. Sjeverni dio otoka nešto je niži
(maksimalna visina do 125 metara nadmorske visine), dok na južnom dijelu uzvišenja prelaze 500 metara
(najviši vrh je na 628 m.n.v.). Otok je okružen relativno plitkim morem (do 87 metara dubine), a od kopna
ga dijeli Hvarski kanal čija širina na ovom dijelu iznosi samo 4 kilometra.
Otok Hvar pripada Dinaridima, a u tektonskom smislu ovo područje pripada tektonskoj cjelini
srednjodalmatinski otoci, odnosno strukturnoj jedinici nižeg ranga - otok Hvar. Karakterizira ju ljuskava
građa, te smjer pružanja istok-zapad (odnosno ISI-ZJZ). Starogradsko polje svojom orijentacijom prati
pružanje glavnih struktura, a formirano je u tjemenu prostrane antiklinale koja se proteže od Starog Grada
do Vrboske. Na jugu ovo područje omeđuje reversni rasjed čije je pružanje jasno vidljivo u reljefu i
predstavlja granicu između Starogradskog polja i okolnih uzvišenja. Ovaj je rasjed presječen s dva
poprečna rasjeda koji su dodatno izlomili tjeme antiklinale, te stvorili predispoziciju za cirkulaciju vode
kroz karbonatne stijene, te njihovo trošenje.
Područje Starogradskog polja izgrađuju karbonatne stijene gornjokredne starosti (cenoman-turon)
prekrivene kvartarnim (pleistocenskim) naslagama. Karbonatne stijene izgrađene su od sivih slabo
uslojenih dolomita s proslojcima i lećama vapnenaca, a trošenjem ovih naslaga nastaje rastresiti materijal
koji se taloži u morfološkim depresijama (u ovom slučaju na području Starogradskog polja). Kvartarne
naslage sastavljene su od eolskih pijesaka, aluvijalnih sedimenata (breče i resedimentirani pijesci) i
koluvija. Nastanak ovih naslaga uvjetovan je klimatskim promjenama tijekom pleistocena. Naime, tijekom
aridnih razdoblja dolazilo je do migracije pješčanih dina pod utjecajem vjetra, dok je tijekom humidnih
razdoblja dolazilo do erozije i spiranja eolskog materijala i materijala na padinama nastalog trošenjem
stijena, te razvoja tala.
Istraživano područje predstavlja plitku morfološku depresiju ispunjenu rastresitim materijalom. Zbog
nedostatka hidroloških elemenata karakterističnih za krška polja (izvori na jednoj strani polja, tok, ponori
na drugoj strani polja) Starogradsko polje ne može se smatrati krškim poljem, već poljem u kršu (u
agrarnom smislu). Morfologija dna Starogradskog polja generalno prati morfologiju padina okolnih
uzvišenja, dajući mu blago valoviti izgled. Polje je sa sjevera i juga omeđeno sa dva niza uzvišenja. Sa
sjevera ga omeđuju Glavica (111 m.n.v.), M. Starač (108 m.n.v.), Maslinovik (66 m.n.v.), Skujivac (75
m.n.v.), Vetežinji hum (125 m.n.v.) i Kaštilac (77 m.n.v.), dok ga sa juga omeđuju Tusto brdo (287 m.n.v.),
Purkin kuk (278 m.n.v.), Hum (207 m.n.v.), Gračišće (155 m.n.v.), Planik (145 m.n.v.) i Tatinja (102
m.n.v.) koji u zaleđu imaju visoki hrbat (Sveti Nikola – Začarbina – Gvozd – Vratnik). Sjeverni niz
uzvišenja ne prelazi 125 m.n.v., te je sjeverni rub polja smješten na blago nagnutim padinama (nagiba <5°).
Nagib padina koje omeđuju južni rub polja doseže i do 45° (kategorija vrlo strmih padina 32-55°), no
poljoprivredne parcele su uglavnom smještene na područjima nagiba padina do 12° (kategorija nagnutih
padina 5-12°). Uz rubove polja značajna je pojava i dolaca, odnosno poljoprivrednih područja smještenih
unutar manjih plićih depresija ili na blago zaravnjenim područjima.
U morfološkom smislu zanimljivo je područje južno od Jurkovice gdje se Starogradskom polju pridružuju
dvije suhe doline čija su dna zaravnjena, odnosno ispunjena rastresitim materijalom spiranim s padina u
zaleđu. Morfologija ovih suhih dolina ukazuje na fluvijalno oblikovanje reljefa u prošlosti, a ispuna
sedimentom na promjenu klimatskih uvjeta u prošlosti (smanjenje količine padalina koje su prihranjivale
ove stalne ili povremene tokove). O fluvijalnom oblikovanju reljefa u prošlosti svjedoči potopljena suha
6
dolina Vrboske, te parcelacija na nekim dijelovima Starogradskog polja (npr. područje zapadno od
Vrboske, područje jugoistočno od Vrbanja), a danas kanalizirani tokovi vjerojatno su i meandrirali.
Područje Starogradskog polja najvrjednije je poljoprivredno područje otoka Hvara. Uslijed dugotrajne i
ekstenzivne obrade prvotno razvijena tla na rastresitom materijalu u potpunosti su izmijenjena, te na
području Starogradskog polja dominiraju antropogena tla, tip rigolano tlo (rigosol) u raznim varijetetima. Ti
su rigosoli varijabilnih karakteristika ovisno o podlozi (pjeskoviti, pjeskoviti ilovasti, skeletni, karbonatni),
te različitih debljina (plitki, srednje duboki i duboki). Ovo su vrijedna poljoprivredna tla, jer ih karakterizira
duboka do vrlo duboka ekološka dubina, te povoljna fizikalna i kemijska svojstva antropogenog horizonta.
Uglavnom su ilovaste do praškasto glinasto ilovaste teksture, mrvičaste do graškaste strukture s vrlo
povoljnim vodozračnim odnosima. Zbog činjenice da se ispod antropogenog horizonta na nekim dijelovima
Starogradskog polja (npr. na području sjeverozapadno od Vrbnja) nalazi rastresiti matični supstrat (pijesci),
neadekvatnim gospodarenjem (ilegalnim iskopima), može doći do pojačane erozije, a koja u kasnijim
stadijima može rezultirati potpunom devastacijom prostora.
Na većem dijelu Starogradskog polja javljaju se sljedeće asocijacije tala:
- Rigosoli pjeskoviti, pjeskovito ilovasti i skeletni, duboki - Rigosoli pjeskovito ilovasti i skeletni na
fosilnoj crvenici
- Rigosoli skeletni, srednje duboki i plitki - Rigosoli duboki nekarbonatni iz crvenice
- Rigosoli karbonatni duboki ilovasti ponegdje skeletni - Rigosoli nekarbonatni, duboki glinasti
- Rigosoli karbonatni, pjeskoviti ilovasti duboki - Rigosoli karbonatni, skeletni, srednje duboki i duboki
- Na sjevernom dijelu Starogradskog polja uz gore navedene asocijacije javljaju se i:
- Crvenica antropogenizirana, duboka i srednje duboka - Rigolana tla duboka i srednje duboka, ponegdje
skeletna
- Antropogena rendzina, karbonatna, srednje duboka i plitka
- Smeđe tlo na vapnencu i dolomitu
- Crvenica, srednje duboka i duboka
3.2. Antropogene karakteristike područja
3.2.1. Zemljišni pokrov (karta 5.1.)
Trenutno je na prostoru obuhvata zaštite poljoprivredno aktivno svega oko 39% površina, od čega oko 23%
pod maslinicima, 12% pod vinogradima, a 4% pod drugim kulturama (oranice, povrtnjaci te lavanda koja je
kao kultivar na otoku Hvaru prisutna od prve polovice 20. st.). U nižim dijelovima Polja zastupljeniji su
vinogradi, a na višim i krševitijim položajima maslinici. Ostatak prostora je u stadiju vegetacijske sukcesije;
u nižim dijelovima površine obrastaju u visoku travu, te šikaru kupine i drače, a u višim dijelovima u
sredozemnu makiju i šumu alepskog bora. Posebice je evidentno napuštanje vinograda u zadnjih 3-5
godina. Ima nešto novih nasada, od čega se ističu i neke nove vrste (npr. aronija), a u prostoru, neposredno
izvan granice obuhvata zaštite, je vrlo uočljiv novi intenzivni nasad maslina i artičoka (parcela bivšeg
pašnjaka pašnjaka/šume na brijegu Škudljivac).
7
Slika 1. Graf zemljišnog pokrova u postotcima
3.2.2. Popis uzgojnih sorti
U obrađenom dijelu Starogradskog polja još uvijek dominiraju vinogradi, ostatak su njive/oranice te
maslinici. U vrlo malom udjelu obrađenih površina zauzimaju sporadični nasadi voćaka (pretežno breskve),
agruma (najčešće mandarine) te lavande. Smokve su najčešće već stara pojedinačna stabla u zapuštenim
vinogradima.
Vinova loza:
Bijele sorte: Bogdanuša, Prč, Mekuja, Maraština, Trbljan/kuč, Pošip
Crne sorte: Plavac, Merlot, Cabernet sauvignon, Drnekuša
Bogdanuša je stara, autohtona sorta bijelog grožđa koja raste samo na Hvaru. Prč i Mekuja su također stare
sorte (koje srećemo i na Braču) ali danas rijetke i samo na rubnim dijelovima polja. Maraština i Pošip su u
zadnje vrijeme češći (preneseni iz Južne Dalmacije). Trbljan, na Hvaru zvan Kuč je, uz Bogdanušu,
najčešća bijela sorta. Bogdanuša i Kuč su dominantne sorte u polju (otprilike 90%). Enolog Andro Tomić
razlikuje tri podvrste Plavca (od malog do velog) koji čini oko 80% zasađenih crnih sorti u polju. Danas se
češće sadi Merlot i Cabernet sauvignon. Vrlo je rijetka autohtona sorta Drnekuša (češća u poljima na rubu i
na visoravni iza Svirača).
Masline
Autohtona sorta je Oblica i ona dominira na rubnim dijelovima polja i u starim maslinicima. Pojavljuje se u
zadnje vrijeme i u središnjim, plodnim dijelovima polja, gdje zamjenjuje vinograde, ali se pokazalo da joj
vlažnost središnjeg dijela polja baš ne godi. U ovim područjima sade se, posljednjih 20 godina, i razne
talijanske sorte maslina, kojima očito prija ‘debela’ zemlja i vlažnost polja.
8
3.2.3. Prometnice i putovi
Područje obuhvata zauzima središnji dio otoka Hvara, koji je ujedno i najjače premrežen mrežom javnih
cesta. Uz državnu cestu D116, čija je nova trasa izgrađena prije dvadesetak godina na jednom od pravaca
antičke parcelacije u smjeru istok zapad, tu su i županijske ceste koje s navedenom državnom cestom
povezuju naselja Stari Grad (Ž62020), Dol (Ž6204), Vrbosku (Ž6205), Vrbanj i Svirče (Ž6206), te dijelovi
lokalnih cesta koje ili u sustav javnih cesta povezuju manja naselja na sjevernom dijelu otoka (Basina
L67191) ili su stare trase državne ceste (L67191 u južnom predgrađu Staroga Grada, te L67224 između
Dola i Vrbanja).
Najznačajnija prometnica za pristup poljodjelskim površinama i posjećivanje Polja je nerazvrstana cesta
duljine cca 5 km položena u smjeru istok-zapad na trasi glavnog dekumana antičke parcelacije, koja je
povijesno služila kao cestovna veza između Staroga Grada i Vrboske. Ova je cesta duž malo više od
polovice duljine makadamska, a asfaltiran je njen istočni dio, otprilike od lokve Carevac malo istočnije od
aerodroma do Vrboske. Druga važna nerazvrstana cesta, u cijelosti makadamska, položena je u smjeru
sjever-jug na trasi glavnog karda antičke parcelacije, a osim za pristup poljodjelskim površinama u Polju,
ona služi i kao cestovna veza prema uvalama na sjevernoj strani otoka gdje se nalazi nekoliko kuća za
odmor.
Značajan dio mreže povijesnih putova u Polju danas je zarastao i ne koristi se. S druge strane, u dijelovima
Polja bliže naseljima postoji pritisak za proširenjem, te asfaltiranjem ili betoniranjem dijelova trasa kako bi
se omogućio prolaz motornim vozilima, umanjili troškovi održavanja, te umanjili efekti zaprašivanja,
neravnina i zadržavanja vode koji proizlaze iz neadekvatno izvedenog i održavanih makadamskog završnog
sloja. U tom je smislu najveći pritisak, ali i sa stajališta zaštite najspornije pitanje asfaltiranja glavnih
nerazvrstanih cesta: zapadnog dijela glavnog dekumana i dijela glavnog karda od glavnog dekumana prema
sjeveru.
Važan, ali premalo istican aspekt prometa iz prespektive zaštite i posjećivanja kulturnog dobra je i doživljaj
polja s prometnica, pogotovo sa javnih cesta kojima prolazi najveći broj vozila i sa kojih se na određeni
način prezentira Polje širem krugu posjetitelja i stanovnika otoka. U tom smislu, osim sporadične,
neujednačene i ne previše uočljive signalizacije, nije učinjeno mnogo, te postoji velik prostor za poboljšanje
stanja.
3.2.4. Regulacije tokova (karta 5.3)
Regulacije tokova u Starogradskom polju predstavljaju kultivirane/kanalizirane bujičnjake kojima se
odvode privremene oborinske vode sa pobrđa hvarskog hrpta, kroz dolce Dola, Vrbanja i Svirača, preko
Polja u more. Nestabilnost i neravnomjernost oborina svojstvenih za mediteransku klimu, te razvijenosti
reljefa uvjetuju izraženu hidrološku aktivnost pri čemu količine privremene oborinske vode katkada znaju
biti vrlo obilne. Iz tih razloga regulacije tokova Starogradskog polja su ključni element stabilnosti
poljoprivrednih površina, i to ne samo u smislu odvođenja viška vode, već u smislu ravnomjerne opskrbe
vodom te sprečavanja erozije tla. Vrijednost regulacija tokova ima i druge dimenzije, pri čemu vrijedi
napomenuti kako se radi prepoznatljivom graditeljskom poduhvatu koji je nadograđivan vjerojatno od
vremena prvih značajnijih poljoprivrednih intervencija. Estetika takve građevine je vrlo važan element
ovog krajobraza, pogotovo tamo gdje egzistira u suhozidnoj tehnici. Važan estetski moment je i efemernost
pri čemu kanali u zimsko i proljetno doba godine funkcioniraju kao potoci, a u vrijeme odusutnosti vode
funkcioniraju kao putovi.
Provedenom analizom prepoznate su karakteristike i stanja kartiranih kanala. Registrirane su različite
tehnike gradnje kanala (suhozidni, zidani, betonski i zemljani u različitim kombinacijama i profilima), pri
čemu prevladavaju suhozidni otvoreni kanali. Smještaj i smjer regulacija tokova su logično uvjetovani
9
prirodnim formama bujičnjaka koji se kroz niže dijelove polja spuštaju prema moru. U smislu tipa
krajobraza, radi se o područjima koja imaju karakter polja u različitim varijacijama (otvorena, omeđena ili
poluomeđena polja, ili nizana polja u bujičnjacima). Unatoč sustavima kanaliziranja viška vode, sve su
prisutnija plavljenja nižih dijelova polja u rano proljetno doba koja nanosi privremenu ili trajnu štetu na
usjevima. Plavljenja nisu samo posljedica sve nestabilnijih vremenskih prilika, već prvenstveno
zapuštenosti sustava kanala i činjenice da više nisu predmet sustavnog upravljanja.
U području se mogu izdvojiti dva samostalna sustava regulacija (prisutni su i manji samostalni fragmenti
najčešće zapuštenih regulacija za koje nije čitljivo jesu li u prošlosti bili dio nekog većeg sustava):
- regulacija toka iz smjera Dol. Sv. Ane i Sv. Marije prema Starom Gradu
- regulacije Smjerovi iz Vrbanja i Vrbanjskih moča koji se sjedinjuju u Blatu i slijevaju prema Vrboskoj
U strukturnom smislu mogu se razlikovati dva sustava regulacija tokova; mrežasti i linijski. Mrežasti je
karakterističan za šire područje Blata (uključujući rubne dijelove područja Lokve, Paržine, Libojevice,
Igrališće i Ivončeve njive) u kojem se okupljaju tokovi iz Vrbanja s juga, i obližnih Vrbanjskih moča sa
zapada. Organizirani su unutar sustava polu omeđenih polja pravilne parcelacije koja su većinom u
zapuštanju, što je i logično slučaj i s kanalima koji su uglavnom neodržavani. Kao posljedica toga, ovo
područje je za vrijeme obilnih kiša nerijetko poplavljeno. Regulacije s funkcijom glavnog kanala građene
su suhozidnom tehnikom, dok su sporedne regulacije uglavnom građene kombinacijom zemlje i suhozida
ili suhozida i betona.
Linijski sustav kanala karakterističan je za sve ostale regulacije tokova. Kao nastavak prethodno opisanog
jest regulacija koja se slijeva iz područja Blata prema Vrboskoj u dužini od 1,3 km. Radi se o otvorenim
kanalima, građenih u različitim tehnikama (suhozidnim, zidanim i betonskim) u različitim profilima (u
donjem dijelu prema Vrboskoj kanal je šireg je i dubljeg profila, dok se s udaljavanjem sužava i biva plići).
Kanali su većim dijelom očuvani, no u središnjem dijelu vidljivo je neodržavanje koje također ima za
posljedicu plavljenje poljoprivrednih površina. Najveći problem se javlja u vrijeme orezivanja vinograda
kada se otpadni biljni materijal deponira u kanalima što dovodi do začepljena toka i izlijevanja.
Mjestimično je vidljivo urušavanje masivnijih suhozidnih kanala koji se ne obnavljaju, te polaganje
vodoinstalacija na zidove.
Kao važna i očuvana linijska regulacija izdvaja se regulacija toka smjera Dol. Sv. Ane i Sv. Marije - Stari
Grad koja okuplja vodu iz spomenutih dolaca. Kanali se provlače kroz uglavnom aktivne poljoprivredne
površine koje su oblikovno prilagođene formi toka (radi se o varijacijama sustava omeđenih polja).
Tijekom protoka kroz dolce regulacija ima funkciju privremeno reguliranog vodotoka, uskog i srednje
plitkog profila dok se u polju kanal širi, dublji je profila i ima funkciju puta i kanala. O snazi, i katkada
dugotrajnosti protjecanja ovog toka, svjedoči ostatak mlina nad regulacijom u podnožju Dola Sv. Marije.
Važna regulacija toka prolazi sredinom zapadnog vrbanjskog dolca, a koja predstavlja glavnu os okolne
poljoprivredne parcelacije. U gonjem dijelu unutar dolca kanal je uzak i plitak te građen od betona, dok je u
nižim dijelovima gdje biva širi i dublji je građen u suhozidnoj tehnici, a mjestimično ima i funkciju puta.
Regulacija završava u području Česmine, međutim u čijem podnožju su vidljivi fragmenti kanala istog
smjera, pa se može pretpostaviti kako ovaj višak vode sponatno završava u području Blata, te kako je
izvorni sustav u ovoj zoni u znatnoj mjeri oštećen.
Još jedan kultivirani bujičnjak nalazi se na području krajnjeg jugoistočnog d ijela granice obuhvata. Iz
smjera Svirača dolcem prolazi privremeni tok koji zbog svog kapaciteta ima veliki značaj u neposrednoj
10
okolici granice obuhvata. To se i očituje u širini kanala i masivnosti zidova, širine i preko 10m, dubine i
preko par metara. Karakteristično je za ovu regulaciju da dobrim dijelom služi kao komunikacija, ali i kao
zona za odlaganje deponija iz polja i okolice.
Jedan od najdužih cjelovitih tokova prolazi kroz područja (od juga prema sjeveru) Frekovice, Tinjaka,
Šuporšćine, Babićevice, djelomično uključujući područja Krastavice i Mole blace. U području Dolacije ovi
kanali su zemljani, plitkog i uskog profila, a mjestimično i neraspoznatljivi. U nastavku kanali su širi,
dublji, omeđen suhozidima te imaju i funkciju puta.
Priložena karta 5.3 prikazuje sve uočene strukture regulacija tokova, njihova temeljna obilježja (tip profila)
te stanje. Na fotografijama su prikazani tipični primjerci svakog profila kanala.
Slika 2. Suhozidni kanal Slika 3. Suhozidni kanal - put
Slika 4. Kombinirani kanal Slika 5. Kombinirani kanal - put
11
Slika 6. Zidani kanal Slika 7. Zidani kanal - put
Slika 8. Zemljani kanal Slika 9. Nefunkcionalno
Slika 10. Betonski kanal ispod ceste Slika 11. Neraspoznatljivo
12
3.2.5. Starogradsko polje kao kultivirani krajobraz kroz povijest
Cilj ovog poglavlja je rekonstruirati krajolik Starogradskog polja kroz povijest i to s aspekta promjena prije
biljnog pokrova odnosno poljoprivrednih kultura koje su rasle u polju. Također, pokušati će se na općoj
razini dati predodžba o funkcionalnim i strukturnim promjenama u korištenju i organizaciji poljoprivrednih
površina iako za to još uvijek nema dovoljno istraživanja. Većina dosadašnjih istraživanja bavila se
suhozidnim strukturama i objektima u polju koje su relativno trajne i zbog kojih je polje prepoznato kao
rijetko sačuvani zapis o podjeli zemljišta među grčkim kolonistima u 4. st. prije Krista. Kamene strukture
sačuvale su podatke i o mijenama polja od prapovijesti do nedavno. S druge strane, biljke koje su na polju
rasle i zbog kojih je nastala ta ustrajna ljudska graditeljska djelatnost u kamenu, su kratkotrajne. Kultivirane
biljke, a takve su bile pretežno u krajoliku koji je nastao ljudskim radom i zbog opstanka ljudi, ovise o
načinima uzgoja i životnim potrebama ljudi koji ih sade i održavaju. Krajolik se mijenjao kako su se
mijenjale potrebe onih koji su u njemu živjeli. Rekonstruirati ga znači pokušati utvrditi kroz razna
povijesna razdoblja mijene u potrebama ljudi u tom prostoru. Povijest krajolika može se ispisati i kao
povijest ekonomskih odnosa u prostoru. Robovlasnički sustav antike, feudalni i postfeudalni veleposjedi,
ekstenzivna ekonomija ranog i nerazvijenog kapitalizma i kolektivistička i planska ekonomija socijalizma,
utjecali su, svatko na svoj način, na ovaj krajolik. Velike, geometrijski pravilno podijeljene grčke i rimske
parcele odraz su jednog društvenog sustava, kao što su to i veleposjedi prvog rodovskog, slavenskog
plemstva u srednjem vijeku. Usitnjavanja posjeda nastaju sa slabljenjem feudalizma, na Hvaru možda već
prije 16. st. Kolonatski odnosi na Hvaru određuju život težaka na zemlji ali i način njene obrade i njezin
izgled. Građanski sloj, pučani već se od 16. st. bogate trgovinom i pomorstvom, a višak kapitala ulažu u
zemlju i tako je oblikuju. Zadružni projekti socijalizma 50ih godina 20. st. snažno utječu na krajolik, od
izgradnje vinarija do sadnje posebnih, jako rodnih sorti vinove loze. Konjunktura pojedinih poljoprivrednih
kultura u raznim razdobljima, odnosno pogodnost pojedinih poljoprivrednih proizvoda za trgovinu (jer otok
je oduvijek otvoreni prostor komunikacije i trgovine) utječe na izgled krajolika. Osnovne poljoprivredne
kulture, tipične za Mediteran, ovdje su vjerojatno oduvijek prisutne. Vinova loza, masline i žito uzgajaju se
od antike. Ali količine koje se proizvode i kojima se trguje mijenjaju se kroz povijest. S tim promjenama
mijenja se i krajolik Starogradskog polja jer je on od 4. st. prije Krista prije svega kultivirani, poljoprivredni
krajolik. Ovaj rad je mogući model za rekonstrukciju tog krajolika kroz povijesne mijene.
Antika - Iz prapovijesti nema pisanih izvora, a antički izvori ništa ne govore o izgledu ovoga prostora.
Diodor Sicilski piše kako su kolonisti s Parosa osnovali grad Faros 385./384. god. pr. Krista i o političkim i
vojnim okolnostima u kojima se to događalo 2 . Rimski povjesničar iz 2. st. prije Krista, Polibije iz
Megalopolisa, opisuje događaje oko rimskog zauzeća Farosa i pobjede nad Demetrijom Farskim 219.
god.pr. Krista i u tom kontekstu spominje šumovitu uvalu3 u kojoj se iskrcala rimska vojska. Mnogi su
arheolozi pokušavali rekonstruirati topografiju ove antičke bitke za Faros i većina ovu uvalu locira na
sjevernoj strani Starogradskog polja. Moguće je zamisliti da je u spomenutom periodu sjeverna strana, do
mora, kao i danas bila obrasla gustom šumom.
Neki arheolozi su ipak pokušavali ocrtati krajolik. Zaninović (1996.) je na temelju arheoloških nalaza i
analogija iz okolnog antičkog svijeta, prije svega Isse/Visa, zaključio da je Faros morao proizvoditi vino
2 DIODOR: Bibl. hist. XV, 13 i 14. 3 POLIBIJE: Hist. III, 18-19.
13
(jer je kovao novac s likom Dionisa i kantarosom, jer se u Farosu nalaze velike količine amfora, itd.). On
ide i dalje u pretpostavkama pa tvrdi da su već Iliri sadili lozu u polju.4
Kirigin (2004.) na temelju arheoloških podataka (novac Farosa s grozdom i kantarosom, lokalna
proizvodnja amfora, nalaz amfora iz Farosa u Ošanićima kod Stoca, ostaci tijesaka za masline i vino na
rimskim lokalitetima u polju, nalaz velikog broja ulomaka pitosa-posuda za čuvanje žita po polju, itd.),
zatim novih saznanja o ekonomiji grčkog svijeta i vrlo složenih izračuna dolazi do zaključka da su uzgoj
žita i maslina omogućavali život grčke zajednice, da se vinom trgovalo, ali da također, nema sumnje da su
pored žitarica, vinograda, maslinika i smokava Farani imali možda i rogače i bajame, a da su u svojim
vrtovima sadili kapulu, luk, poriluk, selen, repu, artičoke, kupus, salate, krastavce, a od voća još i šipak,
jabuke i kruške; povrće i voće koje je općenito tada bilo poznato na Sredozemlju.5
Iako ne postoje dokazi o Polju, poznati je iz nekih stranih istraživanja kako se antike diljem Mediterana
razvija sustav gospodarenja zemljištem, tzv. rimska ili latinska trijada poznata kao sylva-saltus-ager pri
čemu se zaposjednuto/kolonizirano poljopr ivredno područje dijeli na parcele namijenjene sječi šuma (sylva
- šuma), ispaši (saltus - pašnjak) i uzgoju žitarica (ager – polje) (Blondel i Medail, 2009.). U rimskoj trijadi
najzahtjevnije kulture uzgajale su se na terasama u blizini sela, maslinici i voćnjaci također na terasama te u
podnožju planina, najdublja tla u poljima i dolinama bila su rezervirane za žitarice, šume su se prepuštale
stjenovitim krajevima, a kameniti platoi rabili su se za ispašu (Blondel, 2006.). Možemo sa sigurnošću
pretpostaviti kako geometrija potiskuje tradicionalni organski uzorak suhozidnog ograđivanja i gradina
proizašao iz prilagodbe topografiji, međutim ne možemo imati jasnu sliku o tome kako je izgledala
parcelacija unutar rasparceliranih modula. Bila je to polikulturalna poljoprivreda, jer postoje mnogi dokazi
o uzgoju više kultura na jednoj površini i vremenskom izmjenjivanju različitih kultura te cikličkom
korištenju zemljišta. Ratarske kulture sade se između nasada vinove loze i masline te na manje površine
plodne zemlje. Stočarstvo Rimljani smatraju manje profitabilnim pa se ono više veže uz autohtono
stanovništvo u brdskim i udaljenijim predjelima, iako se stočarstvo moglo naći kao prateća djelatnost na
poljoprivrednim imanjima radi gnojidbe i kao korisna dopuna (Matijašić, 1998.). Stoka se međutim mogla
naći i kao prateća djelatnost na poljoprivrednim imanjima, radi gnojidbe i kao korisna nadopuna (Matijašić,
1998.). Postoje dokazi da su Rimljani utjecali na raspodjelu pašnjaka i uređivanja odnosa među autohtonim
stanovništvom (Miletić, 2008.).
Prvo i jedino do sada paleobotaničko istraživanje napravljeno u Starogradskom polju obavio je 2002.
godine dr. Andrew Cox s College of Humanities, Department of Classics, Sveučilišta u Arizoni, USA. Iz
uzoraka zemlje iz arheoloških slojeva u Remete vrtu u Starome Gradu napravio je analizu distribucije
peludi u predgrčkom i rimskom nivou. Rezultate te analize ovdje prvi put objavljujemo.
Dr. Cox navodi da ovi preliminarni uzorci otkrivaju brojne stvari o antičkom Hvaru. Prvo, ako je
sakupljeni pelud iz naznačenog vremena, agrikultura je bila vrlo intenzivna prije rimske okupacije,
posebno u predgrčkom nivou, te je s vremenom opadala. Ova se tvrdnja temelji na smanjenju broja
peludnih zrnaca Olea sp. između predgrčkog i rimskog nivoa. Drugo, čini se da je došlo do smanjenja
4 Kada su se Grci i farski Iliri sukobili zbog plodne farske otočke ravnice, u koju su Grci bili ušli početkom 4. st. pr. Krista, nisu se
sukobili tek tako, već zbog vrlo stvarnih suprotnih interesa između domorodaca i došljaka. Teško je vjerovati da su domoroci, koji su stanovali na gradinama duž južnoga ruba ovoga plodnoga polja (Dol, Vrbanj, Jelsa), na njemu napasali samo ovce i uzgajali
šumu. Imali su oni tu, čvrsto sam uvjeren, i svoje lijepe vinograde. ZANINOVIĆ Marin: Od Helena do Hrvata, Školska knjiga,
Zagreb, 1996., str. 391.
5KIRIGIN Branko, Faros, parska naseobina, Prilog proučavanju grčke civilizacije u Dalmaciji, Poseban otisak Vjesnika za
arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 96, Split, 2004, str. 133.
14
sveukupnog šumskog pokrova do vremena rimske naseobine. Takva se tvrdnja može iznijeti na temelju
sveopćeg opadanja šumskih vrsta peludi u uzorcima prikupljenim ovoga ljeta, kao što je vrsta Pinus sp.,
između predgrčkog i rimskog nivoa. Na kraju, uzimajući u obzir koncentraciju ugljeniziranih zrnaca u
predgrčkom nivou, čini se da se dogodila neka vrsta požara tijekom taloženja predgrčke peludi. Unatoč
prisustvu ugljena u peludnom zapisu, izvor ovih zrnaca je nepoznat. Jesu li požar uzrokovali Grci prilikom
osnivanja faroske kolonije? Sve u svemu, prikupljanje više uzoraka i njihova analiza stvorilo bi kompletnu
sliku vegetacije, bilo prirodne bilo agrikulturalne, tijekom razvoja drevnih nalazišta u Starome Gradu. 6
Slijede preliminarne analize:
Ovo je preliminarna analiza peludnih/ugljenih mikroostataka iz predgrčkog nivoa, s otprilike 24 cm
dubine, sa iskopavanja na rubu antičkih gradskih zidina u Starome Gradu, Hvar, Hrvatska.
[Lycopodium obilježivača] = 13,991 spora/cm3
[Ugljen] = 421 zrnce/20 spora Lycopodium. Dobiva se [Ugljen] = 292827 zrnaca/cm3
Ova velika koncentracija ugljena upućuje na prisutnost vatre istovremeno s taloženjem
peludi. Ovo je preliminarna analiza peludnih/ugljenih mikroostataka iz rimskog nivoa, s otprilike 6 cm
dubine, sa iskopavanja na rubu antičkih gradskih zidina u Starome Gradu, Hvar, Hrvatska.
6 Pismo s rezultatima analize nalazi se u arhivi Muzeja Staroga Grada. Prijevod Andrea Devlahović.
15
Po ovoj preliminarnoj analizi, koju ipak treba uzeti s rezervom jer je uzoraka bilo malo i nisu uzeti u
kontroliranim uvjetima, čini se da je glavna poljoprivredna kultura i općenito najbrojnija botanička vrsta u
polju bila maslina (Olea), poslije nje bor (Pinus), na trećem mjestu vinova loza (Vitis), na četvrtom hrast
(Quercus). Također se u tome sloju (predgrčkom/grčkom) nalazi pelud nekih stablašica i grmova kojih
danas nema ili su vrlo rijetke na otoku, poput breze (Betula), lješnjaka (Corylus) ili oraha (Juglans).
Uočljivo je da u tzv. predgrčkom uzorku nije pronađen pelud žitarica, dok se u tzv. rimskom sloju nalazi
pelud kupusnjača i heljde (Brassiaceae i Fagopyron). U budućnosti bi vrijedilo nastaviti ovakva
istraživanja.
Novija arheološka istraživanja na lokalitetu Kupinovik u blizini Dola 7 dopuštaju nam da iznesemo neke
pretpostavke o poljoprivredi u kasnoj antici (4/5. st.). Ovaj rimski gospodarski kompleks, koji ima svoj
predživot i u grčko doba 8, te svoju raniju rimsku fazu9, u kasnoj antici je veliko postrojenje za preradu
maslina. U iskopanom dijelu kompleksa, koji je samo manji dio arheološkog lokaliteta, dva su tijeska za
masline i čak pet velikih rezervoara s hidrauličnom žbukom u kojima se odlagalo ulje ili čuvale masline
koje su čekale preradu. Ova kasnoantička uljara govori nam o velikim količinama maslina koje se u to
vrijeme uzgajaju u polju.
Kao zaključak ovdje iznesenih podataka možemo s velikom sigurnošću reći da su dominantne
poljoprivredne kulture u antici bile maslina i vinova loza i da su te dvije kulture imale dominantan pečat u
krajoliku Starogradskog polja. O žitu i svim drugim kulturama koje su se uzgajale u polju možemo
zaključivati samo posredno, poznavajući način života u antici. A on je uključivao uzgoj raznih žitarica,
kupusnjača i sočivica koje su bile temelj svakodnevne prehrane, kao i životinja, nekih za hranu (koze, ovce,
kokoši), a drugih za pomoć u ljudskom radu (magarci, volovi). Gospodarska imanja u polju morala su imati
uz stambeni dio i skladišni, te štale za životinje. Šume bora i hrasta vjerojatno su okruživale polje sa sjevera
i juga.
Od srednjeg vijeka do danas - O kraju antičkog svijeta i dolasku Slavena na otok u 7/8. st. ne možemo
ništa pouzdano reći. Jedini pisani izvor za razdoblje ranog srednjeg vijeka je, puno puta citirani, izvod iz
djela O upravljanju carstvom bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz 10. stoljeća: Susjeda su
Paganom 4 otoka: Mljet, Korčula, Brač i Hvar, vrlo lijepa i plodna, ali sa pustim gradovima i množinom
močvara. Žitelji njihovi drže i blaga i živu od njega. 10 Car ovo piše u Konstantinopolisu temeljem
prikupljenih podataka i izvještaja (nevjerojatno bi bilo da je posjetio otok). Ako se upustimo u gradnju slike
prostora Starogradskog polja na osnovu ove dvije rečenice, onda bi situacija bila otprilike ovakva: Ruševna
i prazna (da li pusta znači potpuno ispražnjena ili s vrlo malim brojem stanovnika?) antička Farija (Stari
Grad) na zapadu polja, okružena močvarom koju stvara potok što iz Dola teče do starogradske uvale, začeci
nekakvih naselja na mjestu današnjih Dola i Vrbanja, močvarni krajolik na dnu uvale Vrboske na istoku
polja, bez naselja, močvara oko lokve Dračevice i istočnije u području Blaca? Stoka (ovce, koze?) koja pase
na neobrađenim zemljama u polju i prolazi zapuštenim antičkim putovima. Šuma koja polako osvaja polje.
7 Arheološka istraživanja vodi arheologinja Andrea Devlahović i ovdje joj se zahvaljujemo što je dopustila da neke od još neobjavljenih zaključaka koristimo u ovom radu. 8 Nalaz nadgrobnog natpisa s imenom Grka Komona Filoksenidova. Projekt Jadranski otoci: Veze, trgovina i kolonizacija 6000 pr.
K. – 600 god. Svezak 1: Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska, BAR S660, Oxford, 1997., str. 130. 9 Isto, str. 129. 10 Constantin VII Porphyrogenitus: De administrando imperio, 30.
16
U kasnom srednjem vijeku, dakle samo 3 stoljeća kasnije, slika se potpuno mijenja i već je dosta pouzdana.
Hvarski statut redigiran 1331. godine, a u kojemu je zabilježeno stanje s kraja 13. i početka 14. st., pruža
nam relativno jasnu sliku prostora Starogradskog polja.
Ovaj najvažniji dokument, pravni akt srednjovjekovne otočne zajednice vrlo je precizan i detaljan kada
opisuje granice i komunalne (općinske, javne) putove Polja sv. Stjepana (Campus Sancti Stephani) i Polja
Vrbanja (Campus Varbagni), kako je u to doba administrativno podijeljeno Starogradsko polje (Confines
campi Sancti Stephani i Confines de Varbagno). Iz Statuta se može očitati da je ovo najvažniji prostor
Komune, kojim prolaze najvažniji komunalni putovi, od kojih su mnogi antički (via vetera, via antiqua). U
Statutu su odredbe o davanju u zakup zemalja za sijanje žita i uzgoj vinograda, zatim odredbe o radu
komunalnih poljara, odredbe o prodaji vina i žita, i one, zajedno s opisima granica i putova, pružaju
pouzdanu sliku krajolika Starogradskog polja na početku 14. stoljeća.
U Knjizi četvrtoj Hvarskog Statuta govori se o uvjetima za davanje zemlje u zakup:
DAVANJE NA DRAŽBI KOMUNALNOG ŽITA S PODRUČJA SV. STJEPANA11
Navode se odredbe za godišnji zakup komunalnih zemalja za uzgoj žita, praveći razliku u visini zakupa
zemalja gdje se ore (na jednom mjestu se spominju volovi za oranje), a gdje kopa motikom (četvrti dio
pripada općini gdje se ore, peti gdje se kopa, a osmi na Šćedru bez obzira na način obrade), kao i područja
koja se daju u zakup za sijanje žita (i druga u Hvarskoj komuni osim područja sv. Stjepana): područje Sv.
Pelegrina, područje Brda i Plaže, područje Pitovskog polja, polja područja Plame, područje otoka Visa, otok
Šćedro, područje Bola i Murvice na Braču, kao i otočić sv. Klement i drugi manji hvarski i viški otočići. 12
DAVANJE NA DRAŽBI KOMUNALNOG VINA S POLJA SV. STJEPANA, VRBANJA I PITAVA13
Za zakup se plaća četvrti dio vina ili mošta, a uz područje polja u zakup se daje i područje otoka Visa, otok
Sv. Klement, Bol na Braču i otok Budihovac blizu Visa.
O tome što obuhvaća područje danas znano kao Starogradsko polje:
GRANICE (POLJA) SV. STJEPANA I VRBANJA14
Granice polja opisuju se od izvora zvanog Vrba u Starome Gradu pa prema sjeveru koristeći istaknute točke
u prostoru (velike gomile, suhozidine, stari zidovi, crkvice, lokve), putove i pojedine zemlje, vinograde i
maslinike koji se uvijek navode s imenom vlasnika. Opis granica završava opet kod izvora Vrba, opisujući
veliki krug. Možemo reći da je ovo opis rubova današnjeg zapadnog dijela Starogradskog polja (istočna
granica je nejasna, da li današnja cesta Vrbanj-Basina, ili još istočnije ). Navodi se 5 zemalja (terram), 18
vinograda (vinea) (od kojih 2 možemo i danas locirati jer se navode po toponimu a ne po vlasniku: Carevo
polje/Carevac i Koklartov Dolac /Kotlorovac ispod Dola?) i 1 maslinik (olivaria) (kojeg je također moguće
otprilike locirati jer se nalazi prije dva vinograda i zemlje u području Delja Njiva /danas Duge Njive/, dakle
sjeveroistočno od Staroga Grada, na obroncima Velog Starča).
O putovima kroz Starogradsko polje govori se u dvije glave Statuta:
NAVODE SE PUTOVI HVARSKE KOMUNE15
11Hvarski statut, Književni krug, Split, 1991., str. 141. 12 Isto, str. 144. 13 Isto, str. 141./142. 14 Isto, str. 150.
17
U ovom dijelu opisuju se komunalni putovi koji uzdužno presijecaju Starogradsko polje. Pet ih je, od kojih
prvi, drugi i četvrti počinju od Starog Grada (izvora zvanog Vrba), treći iz Dola (Čika ldol, od crkve Sv.
Barbare, danas Dol sv. Ane), a peti od brda Veli Starač sjevero-istočno od Starog Grada. Ovdje se najčešće
za opis pravca puta koriste imena vlasnika zemalja ili vinograda. Spominju se 83 zemlje, 23 vinograda i
nijedan maslinik. Za jedan vinograd govori se da je novozasađeni.
O PUTOVIMA ŠTO PRESIJECAJU SPOMENUTO POLJE POPRIJEKO16
Ovdje se opisuju putovi koji poprijeko presijecaju polje i njih je sedam. Prvi počinje od puta za Rudinu
prema jugu, drugi od Dola (Veli Dol, od crkve Sv. Petra, danas Dol sv. Marije), treći od zaseoka Vir (danas
Dol sv. Marije?), četvri od zaseoka Čikaldol (danas Dol sv. Ane), peti od brda zvanog Bardo (Hum između
Dola i Vrbanja?), šesti od Vrbanja, sedmi također iz Vrbanja. Opet se za opis pravaca koriste imena
vlasnika zemalja i vinograda. Spominje se 28 zemalja, 18 vinograda (od kojih se za jednog govori da je
novozasađeni, a jedan se opisuje „mnogih vinograda Deša Kotelce“) i nijedan maslinik.
U zakletvi poljara navode se poljoprivredne kulture koje se tada sade:
Glava XII. ZAKLETVA POLJARA ILI ČUVARA HVARSKIH POLJA17
...otići na procjenu štete što bude počinjena na kojoj obrađenoj zemlji u poljima, vinogradima i vrtovima
(laborerio camporum, vinearum et hortorum)...
I ovako moram procijenjivati i dati da se vrši isplata kao što slijedi i to: za svaki star žita deset malih
solida, za svaki star ječma i prosa pet malih solida, za svaki star sočiva, raži i miješanog žita šest malih
solida, za svaki star zobi, krupnika (pira) i maslina jedan groš, za svaku kacu mošta deset malih solida. U
pogledu pak šteta počinjenih na nasađenim vinogradima od godine dana, za svaku oštećenu lozu šest malih
denara s tim da se šteta ili procjena tih novoobrađenih zemalja računa počevši od mjeseca ožujka pa sve
do mjeseca rujna.
Ako zbrojimo tipove poljoprivrednih površina koji se spominju u opisivanju granica i putova Starogradskog
polja onda vidimo da je u polju 116 zemalja (danas bi ih zvali vjerojatno oranicama), 59 vinograda i samo
1 maslinik (koji se nalazi na sjeveroistočnom rubu polja). Dakle, pejzaž polja je mozaik oranica i
vinograda. Dok se u opisu Pitovskog polja spominje smokva i smokovik, a u opisu granica Plama toponim
Vele Zešvine (Česmine = primorski hrast), dakle visoka stabla kao izraziti reperi u prostoru, uočljivo je da
se nigdje uz Starogradsko polje oni ne navode. Možemo li iz toga zaključiti da u polju nema maslinika, niti
većih stabala? Po tome bi ono bilo pejzažno slično slici koja se zadržala sve do 50ih godina 20. stoljeća –
ravnica s oranicama i vinogradima bez izrazitih vertikala koje u polju naglašavaju pojedina stabla, s
maslinicima na rubnim područjima polja.
Što se na tim brojnim zemljama/oranicama moglo sijati? Ako se oslonimo na zakletvu poljara u XII. glavi
Hvarskog statuta, u kojoj se određuje kako će poljari procijenjivati štetu što bude počinjena na kojoj
obrađenoj zemlji u poljima, vinogradima i vrtovima , te visina naknade za počinje štetu na nasadima, onda
bi mogli reći da se na njima sije žito, ječam, proso, raž, zob, pir i sočivice. Dok se u Statutu u mnoštvu
članaka govori o postupanju sa žitom i vinom18 uočljivo je da se nigdje ne spominje ulje , a masline se
15 Isto, str. 153. – 156. 16 Isto, str. 156. – 158. 17 Isto, str. 97./98. 18 Glava XI. O prodaji tuđeg vina; Glava XII. O poklanjanju vjere krčmarima; Glava XIII. O onima koji ne isplate mošt; Glava
XXI. O obrađivačima vinograda ili vrtova; Glava XXII. O kažnjavanju onoga tko bi trgao grožđe ili kosio žito bez dopuštenja
18
spominju samo u gore opisanim glavama. Znači li to da se masline uzgajaju u beznačajnom broju i da se
maslinovo ulje koristi jedino za osobne potrebe? Točnost ove pretpostavke potvrdit će nam izvještaj
mletačkog sindika (neka vrsta inspektora) Zan Battista Giustiniana iz 1553. godine. Navodimo dijelove o
Hvaru u kojima govori o gospodarstvu otoka:
Najvažnija su roba srdele, od kojih se zaradi 14.000 dukata, te se šalju kako na istok tako na zapad; od
ulja, žita, sira. mesa, kruha i soli, bačava i raznog posuđa dobivaju više od 6.000 dukata godišnje. Za
izradu bačava drvo se doprema u potpunosti iz Rijeke, mjesta u Hrvatskoj, a tim su se bačva ma i srdelama
obogatili pučani. Žito, riža, ulje dolaze iz Puglije, meso iz Zagorja. Zatim vina, koja se prodaju uz druga
pića po čitavom otoku, prelaze 15.000 dukata godišnje. Trguje se još i drugim stvarima, koje koriste
čitavoj zemlji, a najviše vunom i suknom što je roba za žene.19
Na cijelom otoku ne uspijevaju žitarice niti da se preživi pola mjeseca godišnje . Vina ima u golemim
količinama, jer osim vina s Visa ovaj otok još dobiva više od 80.000 kvarti vina godišnje, od čega se
dobiva glavni dio hvarskog prihoda. Od smokava je trebala biti višestruka korist, ali, nakon što su se
sasušile, ostali su bez tog prihoda. Istina je da se počinju obnavljati i da već donose ploda. 20
Opisujući Stari Grad opisuje i njegovo polje: ...jer se to mjesto, koje se sada zove Stari Grad,..., nalazi u
prekrasnoj ravnici i na najugodnijem, najplodnijem i najpoželnijem mjestu na čitavom otoku.21
Ako usporedimo njegov izvještaj s brojnim drugim pisanim izvorima za 15. i 16. stoljeće na Hvaru, od
kojih navodimo samo neke22, onda ćemo dobiti jasnu sliku prostora otoka i Starogradskog polja.
O velikoj količini vina koje proizvodi otok govori i hvarski dominikanac Vinko Pribojević u govoru
održanom 1525. god. pred uglednicima Hvarske komune. 23 Opisujući zapadni dio otoka (istočno od
područja Plama) Pribojević navodi:
vlasnika; Glava XXIII. O kažnjavanju onoga tko bi trgao grožđe s komunalne zemlje; Glava XXIV. O razredbi obrađivača za slučaj
smrti; Glava XXXXII. O kažnjavanju onoga tko uvozi strano vino; GL. VIII. O kažnjavanju onoga tko izvozi žito s Hvara i njegova distrikta; GL. XIX. O onima koji dovoze žito u grad Hvar; GL. XXIII. O berbi grožđa; GL. XXXVIII. O štetama nanesenim u žitu;
GL. XLIII. O zabrani uvoza stranog vina u grad; GL. XLIV. O zabrani prijevoza stranog žita osim u grad; GL. LII. O daći
tridesetine
19 Zan Battista Giustinian je u društvu drugog izabranog sindika Antonija Dieda tijekom sedam mjeseci, od proljeća do jeseni 1553.
godine, obišao čitavu Mletačku Dalmaciju, Istru i Mletačku Albaniju i o svojoj inspekciji izvjestio Senat u Veneciji. Ovaj je putopis jedan od najznačajnijih historiografskih dokumenata za opis stanja u Dalmaciji sredinom 16. st. Putopis po Istri, Dalmaciji i
Mletačkoj Albaniji 1553. godine, Zapisao Zan Battista Giustinian u ŠIMUNOVIĆ Ljerka: Dalmacija godine gospodnje 1553.,
Dante Alighieri Split, Split, 2011., str. 66.
20 Isto, str. 67. Smokve kao i mnoge masline su se sasušile od velike studeni koja je bila godinu ili dvije prije njegova obilaska
Dalmacije, jer o tome izvješćuje u gotovo svim dalmatinskim komunama.
21 Isto, str. 61.
22 Hodočasnici XV. stoljeća ističu mogućnost kupovine dobrog otočkog vina u luci grada Hvara. „Ljudi s ovog otoka prodaju
svoje vino.“ 1472. Nepoznati njemački hodočasnik, objavio Ludwig Conrady (str.315) „U Hvaru se može kupiti vrlo dobro crno i
bijelo vino, pa se hodočasnici često opskrbljuju njime, a i mi zajedno smo ga kupili nekoliko barila.“ 1479. Njemački
hodočasnik Sebald Rieter Mlađi (str. 332.) u KUŽIĆ Krešimir: Hrvatska obala u putopisima njemačkih hodočasnika XIV. – XVII.
st., Književni krug, Split, 2013.
Hanibal Lucić ističe u poslanici splitskom prijatelju i pjesniku Jeronimu Martinčiću da mu je već nekoliko godina nakon završetka
Ustanka pučana 1518. godine, najvažnija briga obnoviti vinograde: „Ter po sva godišća o drugom ne radim / Neg zgibla vinišća
popravljam i sadim“ (u Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 7, Hanibal Lucić: Skladanja izvarsnih pisan razlicih, MH, Zagreb,
1968. str. 105.)
Petar Hektorović u oporuci ostavlja više svojih vinograda Dominikanskom samostanu sv. Petra M. u Starom Gradu, a za dovršetak
svojih gradnja na Tvrdalju ostavlja nasljedniku novac koji će steći „u prometu kod nekolicine koji će trgovati vinom što će se naći
po mojoj smrti u konobi“.
23 PRIBOJEVIĆ Vinko: O podrijetlu i : O podrijetlu i slavi Slavena, Golden marketing/Narodne novine, Zagreb, 1997.
19
U ostalom dijelu otoka izmjenjuju se polja sa sjenovitim brdima, koja obilno pružaju mnoge ljudima
potrebne proizvode, naime vino, ulje i smokve, pa šafran i med i ostale plodine osim žita. Ta su brda
naseljena velikim brojem stanovnika, koji su obdareni i tjelesnom snagom i živahnim duhom i uzato su zbog
neke naročite prirođene vrline trezveni, pa izbjegavaju pretjerano uživanje vina. Premda je naime kod
Hvarana veliko obilje izvrsnog vina (doista ne popiju sami ni deseti dio svog vina), ipak smatraju velikim
nedjelom, čak zločinom piti vino neublaženo vodom24.
Onda se u opisu koncentrira na samo Starogradsko polje:
Otprilike po sredini ovog našeg otoka pruža se prema sjeveru polje s opsegom od 140 stadija, osobito
brižno obrađeno, najbolje na čitavom otoku. Okružuje ga 11 sela,... Što bi tek bilo, da su svi proizvodi tog
polja njihovi? Veći naime dio ondje sabranih plodova (jer je gotovo čitavo to polje vaše, a oni su samo
težaci) prenosi se u ovaj grad, u kojem živimo25.
Pribojević drži svoj govor na latinskom jeziku, dakle obraća se obrazovanom i privilegiranom dijelu
stanovništva Hvarske komune. Pretpostavljamo da su to plemići, članovi Velikog vijeća i više svećenstvo.
Oni su vlasnici većine zemalja u Starogradskom polju (jer je gotovo čitavo to polje vaše, a oni su samo
težaci). Ali jedan novotkriveni dokument o diobi imanja između pučanina Matija Ivanića, vođe Hvarskog
pučkog ustanka (1514.-1518.) i njegovog brata Nikole iz 1518. godine daje sasvim drugačiju sliku i
potvrđuje opažanja Giustiniana o bogatstvu pučana.26
U diobi nepokretnih dobara među braćom dijele se, uz kuće i vrtove u Vrbanju, Vrboskoj i Starom Gradu,
22 vinograda (od kojih je samo 1 uzet u graciju od općine, a za 7 se navode imena težaka koji ih
obrađuju), koji su svi (zaključujemo po toponimima) u Starogradskom polju i samo 1 maslinik koji je
također gracija općine, zatim greblje (zemljišta) ispod Vrbanja u raznim dolcima, te 7 zemalja u
Starogradskom polju od kojih se na jednoj (Nad Lokvu) spominje velika smokva. Smokve se spominju
također u vrtovima u Vrboskoj. Skoro svi vinogradi, zemlje i maslinik dijele se po pola među braćom.
Ovdje imamo jasnu potvrdu o načinu usitnjavanja parcela diobom.27
Iz svih navedenih podataka možemo zaključiti slijedeće. Slika Starogradskog polja iz 14. st. u kojemu još
uvijek prevladavaju oranice nad vinogradima mijenja se u 16. st. u korist vinograda. Ekonomija je otoka u
16. st. drugačija. Od 1420. godine otok je u sastavu Mletačke Republike, a hvarska luka je postala jedna od
najprometnijih luka na Jadranu. Jako je razvijena trgovina, a bogatstvo od trgovine usoljenim srdelama i
vinom raspodijeljuje se sada i među pučanima. Vino je izvor najvećih prihoda komune, pa se čini logičnim
da zarađeni novac od trgovine i pučani ulažu u zemlju, kao najsigurniji način čuvanja kapitala. Primjer
Matija Ivanića i njegovog brata pokazuje kolika je veličina kapitala u rukama pučana.28 Vlasnici vinograda
su najčešće plemići, koji osim nasljeđene zemlje uzimaju i komunalnu zemlju u graciju (svojevrsni zakup,
kojim se zakupoprimac obvezuje privesti zemlju nekoj višegodišnjoj kulturi, najčešće je to vinograd, a onda
24 Isto, str. 168/169.
25 Isto, str. 169.
26 Možda je bilo 15 kuća pučana s 200 dukata prihoda godišnje, ostali su više siromašni nego bogati. Prava je istina da i plemići i
pučani imaju dosta novca od trgovine kojom se bave..... Za izradu bačava drvo se doprema u potpunosti iz Rijeke, mjesta u
Hrvatskoj, a tim su se bačvama i srdelama obogatili pučani. ŠIMUNOVIĆ, 2011, str. 65/66.
27 Dioba nepokretnih dobara između pokojnoga gospodina Nikole Ivanića i pokojnoga gospodina Matija, njegova brata, i gospođe Katarine, njegove žene, učinjena 13. listopada 1518. u Izvori o hvarskom pučkom ustanku, Matica hrvatska, Hvar, 2014., str. 223.-
229. 28 Ustanak hvarskih pučana u posljednje se vrijeme, zahvaljujući pronalasku novih dokumenata i novoj ideološkoj matrici koja
danas prevladava, promatra kao rana građanska revolucija u kojoj bogatiji pučani, rano građanstvo, traži pravo da sudjeluje u
političkom odlučivanju u Komuni.
20
on sklapa kolonatski ugovor s težacima koji će je obrađivati). Ali primjer Matija Ivanića pokazuje da i neki
pučani uzimaju zemlju u graciju i da imaju svoje težake.
Starogradsko polje je u 16. st. veliko vinogradarsko područje. Masline su rijetke i nalaze se i dalje na
rubovima polja. Oranica je malo. Žito i ulje se uvozi iz Puglije. Proces usitnjavanja parcela, dakle stvaranja
novih kamenih struktura – gomila kao međa – je već dobrano odmakao.
Austrijski katastar iz 1834. godine, koji donosi podatke o korištenju zemljišta, pokazuje slično stanje u
polju. Iz njega bi se mogla generirati točna slika polja u 19. st. Možda se jedino bitno mijenja slika okolnog
područja oko polja. Visoka cijena vina u drugoj polovici 19. st. i povećanje broja stanovnika na otoku29
potiče krčenje padina brda oko polja i stvaranje velikog broja terasa na kojima se uzgaja pretežno vinova
loza. Povremene ekonomske krize vezane uz cijenu vina i pojavu novih bolesti vinove loze donose nove
poljoprivredne kulture u ovo područje: buhač krajem 19. st. i lavandu poslije Drugog svjetskog rata. Veliku
promjenu u krajoliku stvara i nova gospodarska grana - turizam, na otoku intenzivan od 60ih godina 20. st.
Zbog lakše zarade od turizma, polje se polako napušta, a šuma i šikara ga u nekim dijelovima potpuno
osvajaju. Da li je to krajolik sličan onom u ranom srednjem vijeku, ali sada nastao iz drugih razloga? Od
80ih godina 20. st. maslina prodire u polje, jer se napuštaju vinogradi i na njihovom mjestu sade maslinici
koji zahtjeva ju znatno manje posla i vremena oko obrade. Poticaji koje je za sađenje maslina davala
Republika Hrvatska također ubrzavaju ovaj proces. Maslina se tako, nakon kasne antike, nakon više od
tisuću godina, ako smo točno rekonstruirali krajolik u davnoj prošlosti, opet vraća u Starogradsko polje.
U Starogradskom polju postojali su i elementi (nazovimo to tako) industrijskog krajolika. Alberto Fortis
1774. god. piše o Starom Gradu podno vrlo pitomog polja. Navodi u blizini kamenolome , koje ima Vrbanj,
pločastog mramora u kojem se također nalaze ribe. Radi se o kamenolomima na brijegu Škudljivac, na
sjevernom rubu središnjeg dijela Starogradskog polja. Danas je tu novi veliki plantažni maslinik.
Kamenolomi su bili aktivni do 20. stoljeća i stoljećima su bili snažan pejzažni akcent u ovome polju.
Nigdje posebno ne opisuje polje, ni njegove plodove, ali zato govori da je na otoku Hvaru svaki proizvod
dobre kakvoće. Tu se dobiva vino, ulje, smokve, bajami, šafran i med u znatnim količinama; ravna mjesta
daju i žita, ali u nerazmjeru s brojem stanovnika. Zbog blage klime ovdje se množi aloja, a njezin se konac
po uzoru na Amerikance i Francuze može korisno upotrebljavati u ribolovu. Palme, naranče i rogači ovdje
dobro uspijevaju, a trebalo bi poticati i umnožavanje murvi kao na svim dalmatinskim otocima i priobalju
gdje im zemljište pruža pogodno tlo. Drvo je još jedna roba kojom Hvarani trguju, ali ga iz godine u
godinu ima sve manje zbog slaba gospodarenja pri sječi šuma i zbog ugarnica koje su se namnožile .30
Činjenica o antičkoj mediteranskoj trijadi je relativno nepoznata u kontekstu istraživanog područja, i
svakako joj treba pridati veću pažnju. Ona može predstavljati vrlo važnu okosnicu u promišljanju
očuvanosti antičkog nasljeđa koje je do sada bilo utemeljeno na materijalnom. Naime, mali dio
poljoprivrednih površ ina u Polju danas ima oblik polikulture na način da se na pojedinoj parceli uzgajaju
vinova loza i maslina, čak i povrće. Bez namjere da se ovakve parcele proglašavaju antičkima, možemo
razmišljati na način da ovakav način korištenja zemljišta u nematerijalnom smislu prenosi znanje koje je
uspostavljeno za antičkih vremena, koje se generacijama do danas prenosi, ali koje je danas iznimno
29 Vidi radove Mladena DOMAZETA, prije svega Suton flote jedrenjaka Staroga Grada, Difo, Zagreb, 2004. (poglavlje
Starogradsko polje, str. 69.-72.) i Stari Grad na Hvaru, otočni grad na razmeđu 19. i 20. st., Muzej Staroga Grada, Stari Grad, 2011.
(poglavlje Prethodno razdoblje Hrvatski narodni preporod – konjunktura vinogradarstva i brodarstva, str. 15.-23.). O kretanju broju stanovnika otoka, koje je 1900. bilo najbrojnije u cijeloj dugoj otočnoj povijesti (18.097 stanovnika), vidi BOGDANIĆ Ivo:
Stanovništvo otoka Hvara, Hvarski zbornik 1, Hvar, 1973., str. 183.-203. 30 FORTIS Alberto: Put po Dalmaciji, Marjan tisak, Split, 2004., str. 251, 252, 254.
21
ugroženo. Valja se osvrnuti i na snimke iz 1967.god, kada se u velikom dijelu polja može vidjeti kako su
pojedine parcele organizirane na način da je maslina sađena uz rub omeđenih krčevina i polja (prateći
formu suhozidne međe), a u sredini vinograd i/ili povrće. Na vrlo općem nivou može se zaključiti kako još
u to vrijeme je polikultura karakteristika Polja, možda čak i više nego za kratkih perioda monokulture 19. i
20 og stoljeća. Rijetka današnja polja polikulture imaju kapacitet reminiscencije tradicijske kulture koja
prenosi antičko nasljeđe, stoga ju tako i treba prezentirati te pod tim kriterijem i očuvati te poticati obnovu.
To ne znači zaštititi, već na pravilan način prezentirati i raditi na jačanju ident ifikacije lokalne zajednice u
pogledu ovakvih rariteta. Ovako utvrđena vrijednost nema samo kulturno-povijesnu vrijednost, već u
vrijednost održivosti u korištenja resursa.
Nadalje, namjera je zaključno ukazati na izrazitu promjenjivost polja u smislu uzgo ja kultura. Dinamika je
bila, i biti će, neobično velika, a u percepciji takve ideje nas lako može omesti činjenica o očuvanosti
pravilne parcelacije Polja koja nije toliko podlegla vremenu. Ukazivanje na ovu činjenicu ima namjeru da
se demistificira ideja o polju kako nepromjenjivom u smislu uzgoja kultura, te da se prošire vidici o
budućim scenarijma koji će možda više ići u smjeru ekonomske isplativosti, više nego reminiscencije na
antiku ili tradicijsku kulturu. Ako se nove ideje i poljoprivredne intervencije dobro promisle i usklade s
karakterom krajobraza, ne bi trebale predstavljati problem u slici prostora i kontinuitetu krajobraza;
kontinuitet krajobraza je temeljna činjenica na kojoj je ovaj krajobraz opstao. Uspješnost introdukcije novih
ideja u polje će doprinijeti temeljenoj kvaliteti koju svaki vrijedni kulturni krajobraz mora imati, a to je
kapacitet krajobraza da ilustrira trud i mudrost zajednice koja pri kultiviranju zemljišta uspješno balansira
između vlastitih potreba i kapaciteta prirodnih resursa.
22
4. PROCJENA KARAKTERA KRAJOBRAZA, ANALIZA VIZUALNO-
ESTETSKIH OBILJEŽJA, VREDNOVANJE I OSJETLJIVOST
KRAJOBRAZA STAROGRADSKOG POLJA
4.1. Analiza vizualno estetskih obilježja Starogradskog polja (karta 5.4)
Ovom analizom se promatrani prostor raščlanjuje na osnovne vizualne cjeline, koridore, rubove, vizure, te
vizualno privlačne i neprivlačne akcente i zone. Analiza ukazuje kako se širi prostor obuhvata može
podijeliti na četiri glavne vizualne cjeline: zaravnjeno do blago valovito polje, uski pojas terasiranih padina
obruba polja, brežuljkasta šuma te reljefno razvijeno pobrđe sa šumama i dolcima. Osnovno obilježje
promatranog prostora je obrubljenost i zatvorenost centralne cjeline polja koja se može percipirati tek sa
strmijih rubnih strana, ali teško iz samog područja što je posljedica zaravnjenosti ali i zaraštanja
poljoprivrednih površina. Cjelina polja stoga u vizualno percepcijskom smislu na licu mjesta više djeluje
kao kompleks otvoreno zatvorenih vizura koje se izmjenjuju kroz mozaik malih parcelica, a gdje se
mjestimično otvaraju mikro ambijenti interesantnih poljoprivrednih površina i tradicijskih objekata i sl. Na
neki način radi ovakva situacija uvjetuje karakter skrovitosti/tajnovitosti, što može ići u prilog o vizualnoj
kvaliteti područja jer 'poziva' posjetitelja na istraživanje. U cjelini kultiviranog ruba polja također je
prisutan dojam zatvaranja/otvaranja prostora, ali obzirom na topografiju sa njega se nižu dugačke panorame
na polje i okolicu, stoga se radi o sasvim drugačijoj doživlja jnoj cjelini. Mogućnost sagledavanja iz okolice
otvara neke drugačije spoznaje o cjelini polja (nego što je to iz samog polja), pri čemu pravilnost polja i
dalje nije toliko saglediva, a jedna od glavnih karakteristika su stršeći objekti recentne izgradnje, prateće
infrastrukture, pa i zapuštenosti. Cjelina brdovitih šuma čini sasvim izdvojen ambijent od cjeline polja, ne
samo zbog zabačenosti i razvijenosti reljefa, veći i zbog činjenica da se radi o gotovo potpuno
nepreglednom području. Koridori putova gotovo da su jedine dugačke vizure koje ovo područje posjeduju ,
a mikroambijenti tradicijskih objekata u šumi ili malim čistinama su važan dio vizualne prepoznatljivosti. U
analizi koridora može se vidjeti kako su oni uvelike uvjetovani sustavom putova, a obzirom da se mahom
radi i pravocrtnim pravcima, česta su otvaranja vrlo dugačkih uskih vizura duž putova (kao zanimljiv
kontrast nepreglednost unutar poljoprivrednih površina). U tom smislu se izdvajaju glavni i neki sporedni
putovi, dok je istovremeno van njih velik broj malih fragmentiranih i polu prohodnih koridora. Valja
istaknuti i neke druge koridore koji nisu nužno dio sustava komunikacija, a to su potezi infrastrukture, ali i
interesantni koridori regulacija tokova, ali i dolaca koji se slijevaju u ili van polja, ali koji zbog zapuštenosti
polako gube vezu s okružjem. Analiza rubova ukazuje kako se ne radi o izrazito kompleksnom prostoru.
Dok je ujednačena slika polja lišena konkretnijih rubova, okolni dijelovi su definirani rubom šume, rubom
reljefnih promjena, te rubovima kamenjara i prijelaza između homogenih površina ujednačenih kultura. U
analizi vizualno privlačnih i negativnih akcenata izdvojene su zone i točke. Od zona se izdvaja 13 vizualno
privlačnih, a čija ambijenta lnost je uvjetovana prisutnošću određenih kulturno-povijesnih i tradicijskih
elemenata, ili u manjem broju prirodnih (npr. Dračevica). U smislu vizualno negativne zone izdvaja se
intenzivni nasad artičoka i maslina brijega Pod Skujivac (van granice obuhvata) koji strukturom i načinom
korištenja zemljišta odskače od okolnog ambijenta. Izdvojeni su i točkasti pozitivni i negativni akcenti.
Većinu interesantnih akcenata čine objekti od kulturno povijesnog značaja kao što su kapelica sv. Mihovila,
crkva sv. Damjana i Kuzme ili kula i sekundarni sklop na Maslinoviku. Negativni akcenti prisutni su u
obliku raznih odlagališta otpada, iskopa pijeska i objekata recentne izgradnje (spremišta u polju,
trafostanica) koji se najčešće nalaze u nizinskom dijelu Polja.
23
4.2. Krajobrazna područja Starogradskog polja (karta 5.5)
Prostor granice obuhvata Starogradskog polja obuhvaća nekoliko tipova krajobraza koji proizlaze iz
reljefnih karakteristika, pripadajućeg načina i organizacije zemljišta te općeg tipa zemljišnog pokrova.
Krajobrazno područje Starogradsko polje – omeđena polja (karta 5.5)
Obuhvaća nizinsko područje koje se proteže od Starog Grada na zapadu do Vrboske na istoku te od pobrđa
hvarskog pobrđa na jugu i brežuljcima Rudine-Kabal na sjeveru. Radi se o prostranom krškom udubljenju
karakterističnom po akumuliranom tlu (dominiraju antrpogena tla tj. tip rigolanog tla s raznim varijetetima),
odnosno krškom polju lagano valovita dna s nagibima 0-9%. Najniži dijelovi polja, uz more, predstavljaju
područja naselja (Stari Grad i Vrboska). Veći dio zauzima centralni niži dio koji je zaravnjen do blago
valovit i karakterističan po hidrološkoj aktivnosti. Manji dio čine bočne, nagnutije strane. Polje predstavlja
najaktivnije poljoprivredno područje otoka i ustvari je potpuno privedeno kulturi, što se očituje u usitnjenoj
rasparceliranosti i činjenici da je cijelo polje zapravo terasirano, negdje više, negdje manje. Područje je
definirano različitim tipovima polja od otvorenih (niži predjeli), omeđenih (suhozidno) do terasiranih
(strmiji predjeli), uz nešto krčevina (strmiji predjeli ). Od uzgojnih kultura najzastupljeniji su vinogradi (u
nižim predjelima) zatim maslinici, karakteristični za rubne strmije dijelove. Bitna karakteristika ovog
područja je hidrološka aktivnost u smislu lokvi, privremeno regu liranih tokova ali i velikom broju cisterni.
U kulturno-povijesnom smislu područje predstavlja dio granice obuhvata zaštićenog područja u kojem su
najzastupljeniji antički pravci, ne samo u smislu dobro čitljive mreže glavnih i sporednih putova i
masivnijih dužih gomila i suhozida, nego i osnovne osi smjera većine pojedinih poljoprivrednih parcela
(omeđenih i neomeđenih). Područje je zbog zaravnjenosti i zapuštenosti većim dijelom nesagledivo, stoga
se više percipira na licu mjesta, kroz izmjenjivanje mozaika zatvorenih polja. Tek sa nekih rubnih
karakterističnih točaka moguće je sagledati veće dijelove polja. Glavni problem su zapuštanje (najčešće
površina pod vinogradima), plavljenje nižih dijelova polja te nekontrolirana izgradnja.
Slika 12 i 13. Zračne panorame krajobraznog područja Starogradskog polja
24
Krajobrazno područje Rudine – reljefno razvijeni krajobraz krčevina djelomično pod šumama (karta 5.5)
Obuhvaća područje između sjeverne obale i nizinskog dijela Starogradskog polja na jugu, te od po luotoka
Kabal na zapadu do poluotoka Zaglav na istoku. Područje je definirano visinskom zonom od 15-125 m.n.v.
valovitim reljefom i izmjenom humaka M. Starač, Maslinovik, Skujivac, Glavica, i najvišeg Vetežinjeg
huma visine 125 m. Obala je relativno blagih nagiba, ali razvijena usred diseciranosti jarugama koje
uvjetovale razvoj brojnih uvala i rtova. Radi se o poljoprivredno zapuštenom području gdje ostatke brojnih
krčevina, suhozida i gomila prekriva pokrov makije i crnogorične šume. Najviše aktivnih poljoprivrednih
površina ima u nižim dijelovima, u kontaktu s nizinskim dijelom polja (uglavnom u zoni sjeverne granice
zaštite). One se očituju u manjim fragmentima mozaika polja i krčevina u varijacijama nepravilne i pravilne
usitnjene parcelacije, a u kojima prevladavaju maslinici i lavanda. Prisutan je i značajan broj stanova te
sekundarnih naselja (u zoni sjeverne granice zaštite) koja su danas zapuštena i u ruševnom stanju. Važnost
ovog krajobraznog područja u kontekstu zaštićene zone se očituje u spomenutoj zoni sjeverne granice (van i
unutar nje) gdje su prisutni fragmenti antičkih pravaca i to uglavnom na višem organizacijskom nivou u
obliku puteva, a manje u uzorku parcelacije. Prisutna su i tri manja naselja, Mala i Velika Rudina te Basina.
Mala i Velika Rudina nalaze se unutar SZ dije la područja, zbijenog su tipa, karakteristična po okupljenim
poljoprivrednim površinama. Basina je jedino obalno naselje, smješteno na SI obali, poluzbijenog tipa i
turističkog karaktera.
Slika 14 i 15 Zračne panorame
krajobraznog područja Rudine
25
Pobrđe hvarskog hrpta s naseljima Dol,Vrbanj i Vrisnik - reljefno razvijenog krajobraza s šumovitim
brdima i kultiviranim suhim dolinama (karta 5.5)
Obuhvaća obalno područje od uvale sv. Ante na zapadu do uvale crkvica na istoku, te od hrpta Začarbina na
jugu i nizinskog dijela Starogradskog polja na sjeveru. Područje je definirano visinskom zonom do 580
m.n.v. te izrazito rasčlanjenim reljefom s brojnim jarugama i suhim dolinama koje se slijevaju prema polju i
moru. Obalno područje je relativno strmo, a zbog diseciranosti jarugama obale su razvedene s brojnim
uvalama i rtovima. Padine područja su većim dijelom prekrivene crnogoričnom šumom. Uz suhe doline i
udoline (dolce) su razvijena naselja zbijenog tipa (Dol, Vrbanj, Svirče i Vrisnik), a u čijem podnožju su
razvijene terase i terasirana polja i s nešto krčevina u kojima dominiraju mješovite kulture. Dolci ujedno
predstavljaju zone povremenih vodotoka koji se slijevaju u Polje. U vizualnom smislu radi se o
kompleksnom području koje se ne percipira kao cjelina, već se izmjenjuju planovi naselja s pripadajućim
poljoprivrednim površinama, i velike površine pod šumama.
Slika 15 i 16 - Zračne panorame krajobraznog područja pobrđa hvarskog hrpta s naseljima
Tatinja – Bukovo - brdoviti krajobraz s ostacima krčevina pod šumom (karta 5.5)
Obuhvaća obalno područje s uvalom Mala Vrboska na istoku do nizinskog dijela Starogradskog polja na
zapadu, te od Jelšanskog polja na jugu do dijela obalnog područja (Vrboska) na sjeveru. Područje izražene
reljefne dinamike. Zauzima visine od 45-102 m, valovitog je reljefa definiranog obalnim područjem i dva
vrha (Tatinja i Bukovo), od kojih je najviša Tatinja (102m). Obala je relativno blagih nagiba i blage
razvedenosti, sa samo jednom uvalom (Mala Vrboska). Područje je u velikoj mjeri zapušteno, prekriveno
crnogoričnom šumom. Aktivnih poljoprivrednih površina ima u kontaktnim dijelovima sa Starogradskim
poljem, a radi se o manjim krčevinama uglavnom s maslinicima. Mjestimice su kroz nižu vegetaciju vidljivi
ostaci brojnih krčevina, suhozida i gomila kao svjedok poljoprivrednoj aktivnosti u prošlosti. U kontekstu
granice obuhvata, važnost ovog područja se očituje u zoni zapadne granice gdje su prisutni završeci
antičkih pravaca, uglavnom na višem organizacijskom nivou u obliku putova, koji se zbog sve većeg
zaraštanja gube.
26
Jelšansko polje – omeđena polja (karta 5.5)
Područje od Jelse na istoku do Vrbanjskih šuma i podnožja Svirača na zapadu, te od pobrđa hvarskog hrpta
na jugu do brežuljaka Tatinja i Bukovo na sjeveru, s pružanjem u smjeru I-Z. Radi se o udolini koja
započinje uskim sviračkim dolcem na zapadu, a pruža se i širi prema istoku prema i prelazi u proširenije
jelšansko polje. Dno udoline je blago razgibanog dna s nagibima od 0-7%. Bočne strane su relativno strme i
razvedene, prekrivene crnogoričnom šumom. Udolina je potpuno privedena kulturi. Dolinom se izmjenjuju
otvorena, omeđena i plitko terasirana polja pravilne do nepravilne parcelacije, a dominiraju vinogradi,
zatim maslinici i povrtnjaci. U rubnim strmijim dijelovima prevladavaju terasirana polja s dominacijom
maslinika. Područje je većinom aktivno s vrlo malim brojem zapuštenih polja. Prisutna je hidrološka
aktivnost u obliku privremenog reguliranog vodotoka iz smjera Svirača. U kontekstu prisutnosti antičkih
pravaca, važnost ovog područja se očituje više u području van granice obuhvata gdje su prisutni pravilni
fragmenti, uglavnom na višem organizacijskom nivou u obliku putova. Područje djeluje dosta aktivno i
pregledno, te je snažno definirano obrubljenošću šumovitih brda.
Slika 17 i 18 - Zračne panorame krajobraznog područja Jelšanskog polja
27
4.3. Krajobrazni uzorci Starogradskog polja (karta 5.6, Prilog A katalog krajobraznih uzoraka)
Krajobrazni uzorci identificirani su prema pedološkim i reljefnim prilikama, načinu korištenja zemljišta i
zemljišnom pokrovu te njihovim strukturnim obilježjima, zastupljenosti i obilježjima povijesnih struktura te
toponimiji. Radi lakšeg sistematiziranja prvo su definirani opći tipovi uzoraka, koji proizlaze iz osnovnih
načina korištenja zemljišta i njihovih varijacija:
- Otvorena i poluomeđena polja
- Poluomeđena polja
- Omeđena polja
- Omeđena polja i krčevine
- Omeđene krčevine i polja u zaraštanju
- Krčevine pod makijom
- Krčevine pod šumom
- Dolac
- Dolac u zaraštanju
- Terase i omeđene krčevine
- Terasirana polja
- Terasirana polja i krčevine
- Terase
- Šuma
- Naselje
- Aerodrom
28
Potom su definirane varijacije gore navedenih, odnosno područja krajobraznih uzoraka. Varijacije
uzoraka se razlikuju po strukturnim karakteristikama i parcelaciji, te prirodnom biljnom pokrovu31
- Terasirana nizana polja u dolcu
- Terasirana polja pravokutne parcelacije
- Terasirana polja nepravilne parcelacije
- Terasirana polja pravokutne do nepravilne parcelacije
- Terasirana polja i krčevine pravokutne parcelacije s izraženim gomilama
- Terasirana nizana polja u dolcu
- Terase trakaste nepravilne parcelacije
- Terase i terasirana nizana polja u dolcu
- Terase i omeđene krčevine trakaste do nepravilne parcelacije s unutarnjim gomilama
- Otvorena i poluomeđena polja pravilne do nepravilne parcelacije
- Omeđene krčevine u varijacijama parcelacije u zapuštanju
- Omeđene krčevine nepravilne parcelacije s gomilama u zapuštanju
- Omeđena polja pravokutne parcelacije s unutarnjim gomilama u zapuštanju
- Omeđena polja pravokutne do nepravilne parcelacije s unutarnjim gomilama u zapuštanju
- Omeđena polja pravokutne do nepravilne parcelacije s rijetkim unutarnjim gomilama
- Omeđena polja nepravilne parcelacije
- Omeđena polja i krčevine s unutarnjim gomilama, pravilne do nepravilne parcelacije
- Omeđena polja i krčevine pravokutne parcelacije s gomilama u zapuštanju
- Omeđena polja i krčevine pravokutne do nepravilne parcelacije
- Omeđena polja i krčevine pravokutne do nepravilne parcelacije s masivnim unutarnjim gomilama
- Omeđena plitko terasirana polja i krčevine u dolcu pravokutne parcelacije
- Poluomeđena polja pravokutne parcelacije u zapuštanju
- Poluomeđena polja pravokutne parcelacije
- Poluomeđena polja pravokutne do nepravilne parcelacije
- Plitko terasirana polja s rijetkim gomilama
- Plitko terasirana polja pravokutne do nepravilne parcelacije s masivnim gomilama
- Plitko terasirana polja nepravilne parcelacije
- Plitko terasirana omeđena polja pravokutne parcelacije s mjestimičnim gomilama
- Plitko terasirana omeđena polja i krčevine u varijacijama parcelacije s izraženim gomilama
- Plitko terasirana omeđena polja i krčevine pravokutne do nepravilne parcelacije s unutarnjim gomilama
- Plitko terasirana omeđena polja i krčevine nepravilne parcelacije s mjestimičnim unutarnjim gomilama
- Plitko terasirana omeđena polja pravokutne do nepravilne parcelacije
- Nizana terasirana polja u dolcu
- Nizana poluomeđena polja u dolcu
- Padine s gomilama pod makijom i šumom
- Padine s gomilama pod crnogoričnom šumom
- Gomile pod crnogoričnom šumom
- Naselje
- Travnata uzletna pista
31 Poljoprivredne kulture nisu uzimane u obzir kao kriterij za izdvajanje uzoraka jer se uglavnom radi o mozaiku kultura pri čemu
gotovo da ne postoji veće područje koje je konzistentno kultivirano jednom kulturom. Međutim u svakom obrascu za pojedini
uzorak istaknuto je dominantno korištenje u smislu najzastupljenijeg zemljišnog pokrova.
29
4.4. Vrednovanje i osjetljivost krajobraza Starogradskog polja
Svaki kartirani krajobrazni uzorak je ocjenom 1-5 vrednovan sa vizualnog, kulturno-povijesnog i prirodnog
aspekta (karta 5.7., karta 5.8., karta 5.9.). U opisu svakog krajobraznog uzorka vidljiva je argumentacija
vrednovanog aspekta. Navedene ocjene bile su osnova za analizu osjetljivosti krajobraza pri kojoj je
osjetljivost veća što su veće utvrđene spomenute vrijednosti. Utvrđivanje osjetljivosti pojedinih
krajobraznih uzoraka (karta 5.10.) provedeno je sa svrhom definiranja različitih kapaciteta za promjene u
prostoru (planirane i/ili potencijalne; u smislu razvoja ili napuštanja); tamo gdje je utvrđen viši stupanj
vrijednosti tamo je područje osjetljivije na promjene. Ova analiza bila je temeljni okvir za kartiranje i
definiranje režima zaštite i upravljanje krajobrazom te gradnjom (karta 1.4. i 1.5.)
4.5. Zaključna razmatranja za propisivanje mjera za zaštitu i upravljanje krajobrazom
Ovaj sustav mjera ima naglasak na poljoprivrednim komponentama i čimbenicima krajobraza, i to na
generičkoj razini na način da se odnosi na cjelokupni prostor, ne na konkretne lokalitete i pojedine
strukture. Svrha ovih mjera jest racionalno usmjeravanje onih poljoprivrednih i vezanih aktivnosti koje
značajnije mogu utjecati na promjene u prostoru.
Zatečeni poljoprivredni načini korištenja zemljišta Starogradskog polja , identificirani i opisani kroz
krajobrazne uzorke, imaju izrazit karakter usklađenosti sa uvjetima tla, vodnog režima, sa reljefnim
karakteristikama i općenito mikroklimatskim uvjetima. Iako na široj razini uvjetovane 'antičkim rasterom',
strukturne i funkcionalne karakteristike poljoprivrednih površina se dosljedno izmjenjuju ovisno o
spomenutim biofizičkim čimbenicima, a što ilustrira dugoročnost balansiranja kulturnih i ekoloških prilika.
Npr. u nižim, tlom bogatijim i vlažnijim dijelovima Polja nalazimo pravilniju parcelaciju sa kulturama koje
zahtijevaju intenzivniji rad (vrtovi, oranice, vinova loza), dok u višim i krševitijim predjelima nalazimo
nepravilniju parcelaciju praćenu bogastvom suhozidnih oblika, a dominantno zasađenim maslinicima,
općenito ekstenzivnijim vidom poljoprivrednog uzgoja. Bez obzira na uznapredovale procese napuštanja
poljoprivrede, cijeli promatrani prostor je priveden poljoprivrednoj svrsi, što znači da se napušteni
poljoprivredni prostor relativno lako vraća u funkciju. Zatečeno stanje vidljivo iz kataloga krajobraznih
uzoraka treba poslužiti kao pouka za buduće ophođenje prostorom. To ne znači nužno strogo zadržavanje i
'zamrzavanje' stanja, upravo suprotno, shvaćanje karakteristika pojedinih područja treba biti tumač za
promišljanje budućih intervencija; planiranja novih poljoprivrednih površina i potencijalnih promjena u
strukturi zemljišta.
Promišljanje scenarija promjena može ići kroz koncept iluzije autentičnosti primjenjivan u upravljanju
kulturnim krajobrazima Švedske (npr. Gustavsson i Peterson, 2003.). Koncept se primjenjuje u zaštiti
vrijednih poljoprivrednih krajobraza iz razloga što je obično teško ili nemoguće odrediti starost i izvornost
svih struktura u prostoru. Stoga se u takvim slučajima naglasak stavlja na 'osjećaj' autentičnosti, a koji se
ostvaruje na način da se nove aktivnosti u prostoru planiraju kroz oponašanje postojećih formi i smjerova
parcelacije, terasaste konfiguracije, koriste materijali i kamen iz okolice, koristeći se lokalnim
poljoprivrednim i graditeljskim praksama itd. Takvo kontrolirano planiranje poljoprivrednih površina
usklađeno sa zatečenim karakteristikama treba omogućiti racionalnu dinamiku krajobraza, onemogućiti
ugrožavanje resursa (s naglaskom na tlo i vodu), ali će omogućiti i očuvanje 'osjećaja mjesta'.
Pri promišljanju u promjenama u predmetnom poljoprivrednom prostoru, kao važna tema nameće se
suhozid. Zbog svoje postojanosti i kapaciteta svjedočanstva s jedne strane, te primarno poljoprivredne
funkcije i prostorno-vremenske dinamičnosti sa druge strane, izrazito su osjetljiva tema. Suhozide koje
30
danas vidimo nose zapise iz različitih povijesnih perioda (pa i onih najrecentnijih), njihove funkcije su
danas različite (od onih multifunkcionalnih, preko onih koji imaju samo funkciju definiranja vlasništva, do
onih koji nemaju ili su izgubile funkciju), dok se sa estetskog aspekta također postoje varijacije vrijednosti i
stanja. Promjene u suhozidima, odnosno strukturi i namjeni poljoprivrednog zemljišta općenito, su se kroz
povijest dešavale kao posljedica prilagodbe različitim klimatskim, kulturološkim i gospodarskim prilikama.
Upravo je mogućnost prilagodbe omogućila očuvanje, ne samo antičkog povijesnog sloja, već niza
povijesnih slojeva sve do danas, a što je ukupno rezultiralo dobro očuvanim 'organski razvijenim' kulturnim
krajobrazom. Međutim, kompleksnost suhozidne mreže Starogradskog polja je tolika da se može
pretpostaviti kako je sustavno i integralno vrednovanje svih suhozida teško izvedivo. Posebno je teško ili
nemoguće procijeniti starost suhozida jer se oni kroz vrijeme redovito prilagođavaju, obnavljaju i
održavaju. Međutim, spoznaje o karakteristikama, tipologiji, funkcijama suhozida i suhozidnih sustava koje
su dobivene kroz ovu konzervatorsku podlogu su omogućile dobre temelje za promišljanje vizije njihove
zaštite i upravljanja. Pri tome korisna je artikulacija određenih prostornih elemenata i sustava vidljiva u
daljnjem tekstu:
KANALI/REGULACIJE TOKOVA – kanali su jedan od najvažnijih elemenata u stabilnosti resursa u
području, ne samo u smislu opskrbe vodom i stabilizacije vodnog režima, već i sprječavanju erozije tla za
izraženijih bujičenja. Privremeni tokovi imaju nešto naglašeniju dinamiku promjena, podložniji su
promjenama više nego same poljoprivredne površine i stoga se izdvajaju kao element prioritetnog
djelovanja.
GOMILE – U području postoji velika raznolikost gomila, ne samo u smislu veličina već i funkcija; od onih
spontanih koje su nastale uslijed uklanjanja viška kamena, preko onih koje imaju funkciju razgraničavanja,
puta, orijentira i vidikovaca, privlačenja i hvatanja ptica grabljivica, do onih koji imaju arheološki značaj.
Cjeloviti inventar gomila u području je gotovo neizvediv, stoga je potencijalno vrijedne gomile bitno
preventivno zaštititi
KAMENJARSKE OMEĐENE KRČEVINE – su prepoznatljiv element krajobraza rubnih dijelova Polja,
a njihova pojavnost ima naglašeni kapacitet svjedočanstva 'tradicijske' poljoprivrede (ili poljoprivrede
niskog intenziteta, a za koju se doduše za sada ne može tvrditi da je nositelj autentičnosti određenog/ih
razdoblja, obzirom da je logično prilagođena današnjim prilikama). Krčevine na upečatljiv način ocrtavaju
trud uložen u privođenje kamenjara kulturi i čuvaju načine korištenja koji nisu podlegli mjerama modernije
poljoprivredne proizvodnje ('stare' načine uzgoja maslina i vinove loze koji su nasumično raštrkani među
stijenama, te polikulturu na jediničnoj površini pri čemu na istoj parceli se uzgajaju kombinacije kultura
vinove loze i masline, ali i masline i povrća). Nerijetko je slika upotpunjena tradicijskim objektima;
trimima, tezama, gustirnama itd.
TERASE – Veći dio promatranog područja čini tip terasiranih polja, dok tipični primjeri terasa koji
podrazumijevaju uzastopno stepeničasto nizanje uskih parcela pri čemu svaka ima svoj podzid i na kojoj se
uzga ja po jedan red kulture, nisu česte u ovom prostoru. Tamo gdje su pak prisutne tipične terase,
karakteristična su specifična rastresita tla podložna eroziji i stoga se velika pažnja mora posvetiti
održavanju i čuvanju podzida. Ovisno o stupnju osjetljivosti, predlaže se zadržavanje svih terasa sa
podzidima, odnosno po potrebi se predlaže mogućnost nižih podzida čija je funkcija u sprječavanju erozije
minorna.
POLJE – odnosi se na najniže zone karakteristične po značajnijim akumulacijama obradivog tla u kojima
je prisutno (ili je moguće) oranje. Zbog pogodnosti za poljoprivrednu proizvodnju i pristupačnosti općenito,
31
kroz povijest su polja uvijek imala izraženiju dinamiku promjena (što je i vidljivo u odsutnosti arheoloških
ostataka). Osim dijelova polja koja vežu na sebe regulacije tokova te onih na kojima su prepoznate
arheološke i etnološke vrijednosti, može se reći da postoji nešto veći kapacitet za unaprjeđenje,
osuvremenjivanje poljoprivrede, te općenito restrukturiranje poljoprivrednog zemljišta
DOLCI – Dolci (poljoprivredno kultivirane izdužene suhe doline i bujičnjaci) predstavljaju okosnice
razvoja okolnih sela i naselja, stoga su ključni element u integritetu naselja i poljoprivrednih površina ali i
naselja i Polja. Iznimno su važni i u stabilizaciji resursa vode i tla, a ujedno su i vizualno izloženi elementi
te predstavljaju važna čvorišta i orijentire u prostoru. Iz navedenih razloga predstavljaju jedan od
najosjetljivijih elemenata promatranog područja zbog čega poseban naglasak mora biti na njihovu
održavanju i poljoprivrednoj revitalizaciji.
KAMEN – određena područja krajobraznih uzoraka se jasno mogu izdvojiti prema vrsti kamena kojeg
nalazimo ne samo u tlu, već u gradnji suhozidnih i zidanih struktura i objekata. U Starogradskom polju se
razlikuju četiri vrste kamena (i njihove kombinacije): pločasti vapnenac, obični vapnenac, konglomerat i
pješčenjak. Tamo gdje je karakter krajobraza prepoznatljiv po specifičnosti kamena, preporuča se korištenje
kamena iz neposredne okolice.
ŠUME – Sve šume, šumarci i područja s višom vegetacijom su zapravo ranije zapuštene krčevine što se
očituje u suhozidima i gomilama, ali i brojnim tradicijskim i arheološkim objektima. Šumska područja ili
šumski rubovi također predstavljaju potencijalne zone za konkretnije prenamjene ili zahvate (ukoliko su oni
u funkciji revitalizacije i unaprjeđenja zaštićenog područja, kao npr. organizaciju prezentacijskih zona
tradicijskih i arheoloških objekata i lokaliteta) jer nisu vizualno izloženi za izgradnju većih
pomoćnih/gospodarskih objekata (umanjivanje vizualne izloženosti objekata).
KONTAKTNE ZONE – ova kategorija označava kontakte građenog dijela naselja i poljoprivrednih
površina gdje poseban naglasak treba staviti na uspostavljanju njihova međusobna integriteta. Radi se o
kategoriji koja je pod najvećim pritiskom i u kojoj su utvrđeni najveći problemi, ne samo u smislu izraženih
vizualnih kontrasta između objekata naselja i poljoprivrednih površina, već i zbog velike gustoće recentnih
objekata te prisutnosti različitih materijala (plastike, drveta, metala, najlona i sl.) u inventaru
poljoprivrednih površina.
4.5.1. Koncepcija propisivanja mjera zaštite i upravljanja krajobraza
Obzirom da se radi o pionirskom slučaju konzervatorske podloge u Hrvatskoj kojom se provela studija
analize i vrednovanja krajobraza sa svrhom propisivanja mjera zaštite i upravljanja krajobrazom, i da
ustvari za navedeno još nema uvriježenih metoda i principa, ovo istraživanje je bilo pred svojevrsnim
iskušenjem. Jasno je da podjela na krajobrazne uzorke i pripadajuće vrijednosti ima između ostaloga i svrhu
sugeriranja različitih režima zaštite i upravljanja, međutim tu su se nametnula određena pitanja, odnosno
promišljalo se o dva načina. Prvi način bio je propisivanje mjera po svakom identificiranom uzorku
(sukladno karakteristikama i utvrđenim vrijednostima). Ovakav pristup je konkretan, ali i opsežan u
mjerama i kartografiji, a što nameće pitanje načina provođenja istoga i implementacije u prostorni plan
(obzirom da je prostor izrazito krajobrazno kompleksan, što se vidi u broju registriranih krajobraznih
uzoraka,). Stoga, predlaže se druga, općenitija varijanta pri kojoj promatrani prostor zoniran prema tri
stupnja rigoroznosti zaštite (K0, K1, K2) namjenjen strateškim mjerama zaštite (poglavlje 3.1., Knjiga I).
K0 - ZONE AUTENTIČNOSTI - Za strogu zaštitu i prioritetno djelovanje predlažu se zone najveće
osjetljivosti krajobraza; odnosno područja u kojima su prepoznate izražene kulturno-povijesne, vizualne i
32
prirodne vrijednosti (pojedinačno ili češće kombinirano). Takve najosjetljivije zone prozivaju se 'zonama
autentičnosti'. Svrha njihovog očuvanja je unaprjeđenje kapaciteta svjedočanstva, a predlaže se nekoliko
kategorija:
1. K0 i K0-1 (dolci) - Aktivne i reprezentativne poljoprivredne površine na terasama, krčevinama i u
dolcima, koje imaju naglašen 'tradicijski' poljoprivredni karakter, a najčešće su praćene bogatstvom
oblika tradicijske izgradnje. Ovi lokaliteti moraju prije svega biti prezentirani lokalnoj zajednici
kao ogledni primjer poljoprivredne površine, gdje poseban naglasak mora biti na ojačavanju
identifikacije vlasnika s prepoznatim lokalitetima. Također, zajedno sa drugim evidentiranim
kulturno povijesnim vrijednostima, ovi prostoru trebaju postati dio turističke ponude i edukacije.
2. K0-2 - Zone velike ukupne osjetljivosti krajobraza su područja specifičnih doprirodnih mikro
ekosustava u kojima prirodna vrijednost opstaje u sinergiji sa ljudskom djelatnošću.
3. K0-3 - Zone napuštenih poljoprivrednih površina u kojima je velika gustoća i raznolikost
suhozidnih oblika, etnoloških i arheoloških lokaliteta, a koji imaju izražen potencijal za
revitalizaciju, i to u smjeru planiranja dodatnih (nepoljoprivrednih) sadržaja koji će privlačiti na
posjećivanje
K1 podrazumijeva prostore sa nižim stupnjem osjetljivosti, a obuhvaća niže dijelove polja. Kao takve,
predlažu se sa slobodniji režim poljoprivrednih aktivnosti.
K2 označavaju najniži stupanj osjetljivosti, a poistovjećuju se sa šumama (prethodno opisanim).
Za provedbenu razinu mjera (poglavlje 3.2., Knjiga I) predložen je set općih mjera za upravljanje i zaštitu
suhozida, prirodnih resursa, sanacije i održavanje čistoće prostora. Pridružena su znanja i spoznaje iz
ostalih Knjiga, a pri predlaganju budućeg korištenja suhozida korišteno je načelo eliminacije; eliminirani
su, ili lišeni mogućnosti promjena oni tipovi suhozidnih struktura koji čine okosnicu povijesnog, ekološkog
i estetskog karaktera Polja, a pri čemu je za sve ostale suhozide osmišljen set mjera koji će omogućiti
zadržavanje karaktera krajobraza. Takav set mjera ide ususret korisnicima polja i potiče aktivan i
promišljen odnos do suhozida.
33
5. LITERATURA
1. BOGDANIĆ, Ivo (1973.): Stanovništvo otoka Hvara, Hvarski zbornik 1, Hvar
2. BOROVIĆ, I., MARINČIĆ, S., MAJCEN, Ž. & MAGAŠ, N. (1977): Osnovna geološka karta SFRJ,
1:100.000, Tumač za listove Vis K33-33, Jelsa K33-34, Biševo 33-45, Inst. geol. istraž. Zagreb, Sav.
geol. zavod, Beograd, 1-67.
3. BLONDEL, J. (2006): The ‘design’ of Mediterranean landscapes: a millennial story of humans and
ecological systems during the historic period. Human Ecology, Vol. 34, str. 713- 729
4. BlONDEL, J., MEDAIL, F. (2009): Biodiversity and Conservation. U J.C. Woodward (Ur.) The Phys-
ical Geography of the Mediterranean Basin. Oxford: Oxford University Press
5. DOMAZET, Mladen (2004.): Suton flote jedrenjaka Staroga Grada, Zagreb
6. FORTIS, Alberto: Put po Dalmaciji, izdanje 2004., Split
7. GAFFNEY, Vincent, KIRIGIN, Branko, PETRIĆ, Marinko, VUJNOVIĆ, Nikša, ČAČE, Slobodan
(1997.): Arheološka baština otoka Hvara /Archaeological Heritage of the Island of Hvar, Hrvatska,
Projekt Jadranski otoci, sv. 1, BAR IS 660, Oxford
8. GIUSTINIAN, Zan Battista: Putopis po Istri, Dalmaciji i Mletačkoj Albaniji 1553. godine, u:
ŠIMUNOVIĆ, Ljerka (2011.): Dalmacija godine gospodnje 1553., Split
9. HVARSKI STATUT, izdanje 1991., Split
10. KIRIGIN, Branko (2004.): Faros, parska naseobina, Prilog proučavanju grčke civilizacije u Dalmaciji,
Poseban otisak Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 96, Split
11. GUSTAVSSON, R., PETERSON, A. (2003). Authenticity in landscape conservation and management
- the importance of the local context. U H. Palang, G. Fry (Ur.) Landscape Interfaces: Cultural heritage
in changing landscapes, Boston:Kluwer Academic Publishers, str. 319-356
12. KUŽIĆ, Krešimir (2013.): Hrvatska obala u putopisima njemačkih hodočasnika XIV. – XVII. st., Split
13. MARINČIĆ, S., MAJCEN, Ž., 1976. Osnovna geološka karta SFRJ 1:100,000. List Jelsa K33–34.
Inst. geol. istraž. Zagreb (1967–1968), Savezni geol. zavod, Beograd.
14. MATIJAŠIĆ, R. (1998): Gospodarstvo antičke Istre: arheološki ostaci kao izvori za poznavanje
društveno-gospodarskih odnosa u Istri u antici (I. st. pr. Kr. - III. st. posl. Kr.). Pula:Žakan Juri
15. MILETIĆ, A. (2008): Saltus Tariotarum. Opuscula Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda ,Vol.
32, No. 1, str. 7-20.
16. PAVELIĆ, D., KOVAČIĆ, M., VLAHOVIĆ, I. & WACHA, L. (2011): Pleistocene calcareous aeoli-
an-alluvial deposition in a steep relief karstic coastal belt (island of Hvar, eastern Adriatic, Croatia).
Sedimentary geology, 239, 1/2, 64-79.
17. PRIBOJEVIĆ, Vinko: O podrijetlu i slavi Slavena, izdanje 1997., Zagreb
34
18. SWANWICK, C. and Land Use Consultants: Countryside Agency and Scottish Natural Heritage
(CA/SNH) 2002: Landscape Character Assessment: Guidance for England and Scotland (authors:),
Cheltenham: Countryside Agency and Edinburgh: Scottish Natural Heritage
19. ZANINOVIĆ, Marin (1996.): Od Helena do Hrvata, Zagreb
20. ZANINOVIĆ-RUMORA, Marija, BRACANOVIĆ, Joško (2014.): Izvori o hvarskom pučkom
ustanku, Hvar