FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Odsjek za povijest

Akademska godina 2013./2014.

Pseudo – Skimno – Mate Suić – Kositreni otoci

Student: Igor Krnjeta

Nositelj kolegija: dr. sc. Bruna Kuntić – Makvić

Mentor: dr. sc. Boris Olujić

Datum predaje: 29. Siječanj .2014.

Pseudo – Skimno

Pseudo – Skimno znanstveno je prihvaćeni pseudonim anonimnoga starogrčkoga

geografa koji je autor Periegeze (grč. περιήγησις: vođenje uokolo), vodiča po mediteranskim i

crnomorskim zemljama koji je pisan u formi spjeva od 981 jamba te za koji se smatra da je

nastao oko 100 g. pr. Kr.1 Izvorno se pripisivao starijem starogrčkom geografu Skimnu (grč.

SkύmnoV) sa otoka Hija po kojemu je i anonimni autor nazvan, no dokazano je da to nije

njegovo autorsko djelo.2

Mate Suić

Mate Suić (1915 – 2002) znameniti je hrvatski arheolog, povjesničar, klasični filolog i

akademik. Diplomirao je klasičnu filologiju, arheologiju i povijest staroga vijeka na

Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine, gdje i doktorira 1953. godine, a od 1968. do

1981. tamo je predavao antičku povijest. Bio je prvo kustos, a zatim i ravnatelj Arheološkog

muzeja u Zadru uz koji se vežu njegovi najveći znanstveni projekti. Uspješno je proveo

projekt obnove, izgradnje i ustroja Arheološkog muzeja u Zadru kao njegov ravnatelj i

postavio temelje njegova suvremenog djelovanja kao prestižne kulturne i znanstvene

institucije. Također, Suić je proveo svestrana istraživanja iz najstarije prošlosti Zadra i upravo

je njegovom zaslugom taj grad postao jedno od najvažnijih hrvatskih kulturno - prosvjetnih

središta sa posebnim interesom za obradu povijesne građe i osebujnom ponudom muzejskih

zbirki. Glavni predmeti interesa su mu svakako bili grčka kolonizacija na području Jadrana,

antička urbanizacija te municipijelno uređenje Ilirika, a također se bavio i proučavanjem

društveno – gospodarskih procesa, kultova i religija te antičkim naslijeđem u ranijoj hrvatskoj

povijesti. Vodio je i arheološka iskapanja u Mulinama na otoku Ugljanu, Bribiru, Zadru, Ninu

i drugim lokalitetima. Najvažnija djela su mu svakako dvije opsežne knjige Antički grad na

istočnom Jadranu u kojoj se bavi razvojem naselja na našoj obali od prapovijesnih vremena

do kraja Rimskog carstva, te Zadar u starom vijeku u kojoj se opširno bavi područjem

1 „Pseudo-Skimno,“ leksikografski zavod Miroslav Krleža 2008. http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2256 (posjet 28. 12. 2013.)

2 Škiljan. Leksikon antičkih autora. 536.

sjeverne Dalmacije u starom vijeku. Autor je i članaka: „Istočna jadranska obala u Pseudo

Skilakovu Periplu“ (u časopisu Rad JAZU, 1955), „Antički Nin i njegovi spomenici“ (u

Povijest grada Nina, 1969) te drugih.3

Slika 1. Mate Suić4

Izvorno mjesto – Ps. Scymn 391 – 393.

U prijevodu: „Do Veneta su Tračani zvani Istri. Pred njima su položena dva otoka,

koja daju prekrasan kositar.“5 U usporedbi sa prijevodom sa francuskog nema većih

odstupanja od Suićeva prijevoda. Jedine vidljive razlike se nalaze u stilskim figurama, dok srž

teksta ostaje ista.6

3 Hrvatska enciklopedija, s. v. „Mate Suić“

4 http://povijest.net/sadrzaj/zivotopisi/hr/674-mate-suic.html

5 Prijevod: Mate Suić. ''Istočna jadranska obala u Pseudo-Skilakovu Periplu“, Rad JAZU 306/1955, str. 161.

6„Pseudo – Skimnova Periegeza“ www.unizd.hr/Portals/3/nastavni_materijali/PseudoSkimnovaPeriegeza.doc

U ovome odlomku Pseudo – Skimno spominje tri naroda, dva otoka te jedan kemijski

element. Točnije, od naroda se spominju Veneti, Tračani i Istri, a kemijski element jest

kositar, dok o otocima ne saznajemo ništa drugo osim njihove posebnosti.

Veneti (grč. Ἐνετοί, lat.Enetoí) su indoeuropski narod koji je živio na sjeveru Italije uz obalu

Jadrana između rijeke Pad i Istre. Za vrijeme Drugoga punskoga rata dolaze pod vlast

Rimljana koji na tom području osnivaju pokrajinu Akvileju. U vrijeme cara Augusta njihov

teritorij sa Istrom tvori desetu italsku pokrajinu. Pod Rimljanima su uživali punu

samostalnost, a 89.g. pr. Kr. dobili su ius Latinum. Bili su poznati kao vješti trgovci, posebno

kao posrednici u trgovini jantarom koji je dolazio s Baltika na Jadransko more tzv. jantarskim

putem.7

Tračani (lat. Thraces, grč. Θρᾷϰες) su antički indoeuropski narod koji je bio rasprostranjen

od Karpata do Egejskoga mora i od Morave do Crnoga mora. Neka od istaknutijih plemena o

čijem postojanju nam svjedoče antički izvori su Odrižani, Dačani, Mežani ili Mezi i Tribali.

Razvili su svoju kulturu brončanog doba pod utjecajem grčkih kolonija na obali Egejskoga

mora. U povijesti se najčešće spominju kad ih osvajaju nadmoćniji narodi poput Perzijanaca

pod Darijem I., Makedonaca pod Filipom II. te Rimljana pod čiju vlast potpadaju nakon pada

makedonske države. Rimljani na njihovu teritoriju osnivaju provincije Trakiju, Meziju i

Daciju.8

Histri (Istri) su narod koji je u prapovijesno i antičko doba obitavao na istarskom poluotoku

do rijeke Raše na istoku, gdje je njihov životni prostor graničio s liburnskim. Neki antički

pisci poput Apijana i Marcijana ih svrstavaju u Ilire, no moderna znanost sumnja u to. U

predrimsko doba živjeli su u utvrđenim gradinskim naseljima od kojih je svakako najpoznatiji

Nezakcij u kojemu su pronađeni kipovi koji sugeriraju da su to bili dijelovi hrama posvećeni

kultu pokojnika. Bavili su se stočarstvom i vinogradarstvom, a bili su poznati i kao gusari.9

Kositar (grč.ϰασσίτερος) je kemijski element kojemu je simbol u periodnom sustavu

elemenata Sn. To je srebrnobijeli,mekani metal s niskim talištem i visokim vrelištem,

stabilnih je i prirodnih izotopa. Kositar je bio iznimno bitan u brončano doba kada je bio

korišten za izradu bronce.

7 Hrvatska enciklopedija, s. v. „Veneti“

8 Idem, s. v. „Tračani“

9 Idem, s. v. „Histri“

Slika 2. Karta Liburnije10

U ovom ulomku Pseudo – Skimno nam prenosi nekoliko bitnih detalja. Za

početak, spominju se narodi koji žive na prostoru u neposrednoj blizini Kositrenih otoka

te ih autor navodi poimence prikazujući etničku sliku toga prostora. Također, pogrešno

svrstava Istre (Histre) među Tračane. Zanimljivo je da ih neki antički pisci smještaju u

Ilire pa se moramo zapitati kako je došao do toga podatka. Histri su navodno dobili ime po

odvojku Dunava (grč. Ἴστρος), a s obzirom da su Tračani živjeli na južnoj obali Dunava,

često ih dovode u vezu sa Histrima.11 Autor nam još navodi dva otoka koja su položena

ispred histarskog teritorija, ali nam ne prenosi nikakve detaljnije opise ili njihova imena,

već samo navodi njihovu posebnost.

Mate Suić u svom se članku osvrće na djelo Pseudo – Skilaka pod naslovom Periplus,

točnije na opis istočne jadranske obale te pokušava ustvrditi jesu li određeni dijelovi

Peripla nastajali osobnom posjetom autora ili transkripcijom nekog starijeg autora. Zatim,

još pokušava saznati kako su se ti dijelovi mijenjali kroz povijest, kroz koje su promjene

prolazili, koji su od dijelova izvorni, a koji dodani naknadno te, po mogućnosti, ustvrditi

10 http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/6/60/Liburnia_5th_BC.png

11 „Pseudo – Skimnova Periegeza“ www.unizd.hr/Portals/3/nastavni_materijali/PseudoSkimnovaPeriegeza.doc

odakle su preuzeti. Iskoristivši Pseudo – Skimnov ulomak o kositrenim otocima, Suić u

poglavlju pod naslovom „Pseudo – Skilakova Liburnija“ razmatra izvornost naziva

liburnskih otoka. Naime, Suić u dotadašnjem razvoju teksta pokušava dokazati da autor

većine poglavlja nije Skilak te se koristi Pseudo – Skimnovim odlomkom 391 – 393 kako

bi saznao koji se otok krije pod promijenjenim nazivom „κλειτρειλιτρια“.12 Dakle, Suić se

koristi tim odlomkom kako bi pobio antičke autore u sanaciji naziva tih otoka u

„Ήλεκτρίδες“. Dalje, pokušava dokazati da je „Κασσιτερίδες“ navjerojatnije bio antički

naziv za Kositrene otoke te time zaključuje da je to dokaz neautentičnosti u Periplu. Time

dokazuje da je ta pogreška nastala ne zbog nepoznavanja građe koja se prepisivala, već da

je to samo jedna od mnogih grešaka koje su nastale uslijed prepisivanja.13

Na temelju analize ovog članka, smatram da je Suić detaljnim i preciznim

istraživanjem donio neke valjane zaključke te kvalitetno iskoristio sve podatke iz izvornog

mjesta za istraživački problem autentičnosti Pseudo – Skilakova Peripla kojim se bavio u

ovom radu. Domišljato je iskoristio ulomak iz Pseudo – Skimnove Periegeze kako bi

dokazao da je većinski dio ulomaka o Liburniji nastao ne od originalnog autora, već kao

posljedica mnogih pogrešaka u prijepisu i dodavanjem novih detalja u originalan tekst.

Suić se u ovom radu koristi ponajviše emendacijom (procesom prepravljanja teksta) te

većinu svojih argumenata zasniva na tome, no ipak ih ne možemo prihvatiti sa sigurnošću

iako smatram da su njegove teorije u ovome radu prihvatljive i uvjerljive.

Bibliografija:

12 Suić, Mate. ''Istočna jadranska obala u Pseudo-Skilakovu Periplu''. Rad JAZU 306/1955, str. 161

13 Idem, str. 162.

Literatura:

1. Hrvatska enciklopedija. Sv. 4, 6, 7, 11. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža,

2003.

2. Leksikon antičkih autora. Priredio Dubravko Škiljan. Zagreb: Latina & Graeca,Matica hrvatska, 1996.

3. Suić, Mate. ''Istočna jadranska obala u Pseudo-Skilakovu Periplu''. Rad JAZU 306/1955

Mrežne stranice:

1. „Pseudo – Skimnova Periegeza“ www.unizd.hr/Portals/3/nastavni_materijali/PseudoSkimnovaPeriegeza.doc (posjet 28. 12. 2013.)

2. http://povijest.net/sadrzaj/zivotopisi/hr/674-mate-suic.html (posjet 28. 12. 2013.)

3. http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/6/60/Liburnia_5th_BC.png (posjet 28. 12. 2013.)

4. „Pseudo-Skimno,“ leksikografski zavod Miroslav Krleža 2008. http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2256 (posjet 28. 12. 2013.)