Upload
trinhnguyet
View
223
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Ra{ko V. Jovanovi}
KOSTA TRIFKOVI]
100 Ra{ko V. Jovanovi}
RA[KO V. JOVANOVI], ro|en u Beogradu 18. VIII 1932. gde se i{kolovao: 1951. maturirao u Tre}oj mu{koj gimnaziji, 1955. diplomiraojugoslovensku kwi`evnost i srpskohrvatski jezik na Filozofskom fa-kultetu. Doktorirao 1968. na Filozofskom fakultetu u Beogradu satezom Ivo Vojnovi} – `ivot, geneza, analiza i ocena dela.
Autor je kwiga: Ivo Vojnovi}, biblioteka "Radni~ki univerzitet","Rad", Beograd 1964; Ivo Vojnovi} – `ivot i delo, Institut za kwi`evnosti umetnost, "Studije i rasprave", kw. H, Beograd 1974; Pozori{te i drama,biblioteka "^ovek i re~", Beograd 1984; 125 goidna Narodnog pozori{ta uBeogradu (sa Olgom Milanovi} i Zoranom T. Jovanovi}em), GalerijaSrpske akademije nauka i umetnosti, Beograd 1994; Jedan drugi Nu{i},Smederevo 1998.
Za izvo|ewa u pozori{tu dramatizovao vi{e poetskih i proznih dela:I ja sam kao vrelo, stihovi Vladimira Nazora (Teatar poezije u Beogradu,1967), Petar Petrovi} Wego{, Gorski vijenac (Teatar poezije u Beogradu,1970), Tamnine, proza Zarije M. Popovi}a (Amatersko pozori{te, Gwi-lane, 1997).
Autor vi{e radio-drama i dramatizacija, koje je emitovao Radio-Beo-grad: 125 godina Narodnog pozori{ta u Beogradu, Fran{e d’Epere, JovanDu~i}, Milorad J. Mitrovi}, Svetozar ]orovi}, Milorad Popovi} [ap-~anin, Kosta Trifkovi}, Branislav \. Nu{i} (u seriji "Zvezdani ~a-sovi"), Sudbini uprkos – Oto Klemperer, U tragawu za modernom operom,Sledbenik Gustava Malera, Srpski Orfej, Glasovi obojeni starim zla-tom i dr.
Za Televiziju Beograd napisao scenarija za dve epizode serije "Teatar uSrba": Pozori{te se ra|a u Beogradu i Prelazak u HH vek – BranislavNu{i} (1995) i za emisiju o Beogradskoj operi (za satelitski program).
L I C A
ATANASIJE TRIFKOVI]
KOSTA TRIFKOVI]
PO[TAR
VLASNIK “JOZI]A”, kapetan
MI[A DIMITRIJEVI]
MLADEN MAKSIMOVI]
LAZA KOSTI]
SAVETA SLAVNI] udata TRIFKOVI]
GLUMAC PERA DOBRINOVI]
I @ENSKI GLAS
II @ENSKI GLAS
GLUMICA LENKA HAYI]
GOSPO\A SLAVNI], Savetina mati
MU[KI GLASOVI
101
Ra{ko V. JOVANOVI]
KOSTA TRIFKOVI]
102 Ra{ko V. Jovanovi}
ATANASIJETRIFKOVI]: Ama, sine moj, prestani mi ve} jednom o moru govo-
riti!...
KOSTATRIFKOVI]: Kako, o~e, mogu prestati, kad o moru sawam tolike
godine?
ATANASIJE: Koje godine? Znao sam ja jo{ sino} dok smo ve~erali u“Beloj la|i” kad je onaj moj prijateq {to je iz Vla{kenetom do{ao govorio o moru, da }e{ i ti opet po~etiodmah govoriti mi o moru! Ta imamo mi ovde, u NovomSadu Dunav...
KOSTA: Imamo, imamo, o~e. Samo Dunav nije more! U`ivaosam na Dunavu, jo{ dok sam u Pe{ti, na {koli bio.Kako je lepo bilo gledati ~amce i la|ice mladogagrofa Se~ewija, koji je plovio sa svojim drugovima umornarska odela odevenim!Oh, o~e, da zna{ kako sam im mnogo puta zavidio!
ATANASIJE: (Qutito)Ja sam te, Kosta, u Pe{tu da u~i{ kwige poslao, a neda gleda{ kako po Dunavu la|e plove!
KOSTA: Ja sam, o~e, kwige u~io, ali oka nisam mogao odvojitiod la|a na Dunavu, sve misle}i kako li je tek na moru.
ATANASIJE: Hm! Na moru – ko na moru...
KOSTA: A {ta govori onaj gospodin sino}: lep{ega `ivota odonoga na moru nema! Ja sam isto i u kwigama ~itao!
ATANASIJE: U kwigama si ~itao?
KOSTA: Da o~e, jo{ dok sam u Vinkovcima peti razred gimna-zije u~io, pro~itao sam roman “Pustiwak na Jovanovojsteni” jedne spisateqice...
ATANASIJE: [ta ta {vapska spisateqica o moru mo`e znati?
KOSTA: Nije Karlena {vapska, ve} {vedska spisateqica!
ATANASIJE: Svejedno, kako }e ona znati?
KOSTA: (S odu{evqewem)Zna, vrlo dobro zna... ^itao sam o moru i u pri~amaFenimora Kupera i kapetana Marijeta...
ATANASIJE: No, sine moj, jedno su kwige, a drugo `ivot!
KOSTA: Kako drugo? Uvek si mi govorio da treba ~itatikwige i hvala ti, o~e, {to si me posle u Pe{tu, na{estu {kolu poslao. I tamo sam ~itao, ali i i{ao upozori{te.
ATANASIJE: Kako si to sve stigao?
KOSTA: Kako ne bih, o~e. Gledao sam tamo [ekspirova iMolijerova dela na ma|arskom... Ali, gledao sam iSterijinu “Pokondirenu tikvu”...
ATANASIJE: I Steriju, ne}e biti na ma|arskom?
KOSTA: Na na{em, o~e, u Stankovi}a ku}i, u Budimu... Tu smose svi okupqali. I moj drug Laza Kosti} je glumio...
ATANASIJE: Pa to je bila ~itava dru`ina?
KOSTA: Jeste, o~e, imali smo Srbsko dobrovoqno pozori{nodru{tvo, vodio ga je na{ Toma Hayi} i po~etkom ove,1861, dru{tvo je davalo predstave u lepoj dvoraniStankovi}eve ku}e... Iz te je familije kompozitorKornelije, ~ije ti pesme voli{!
ATANASIJE: Ama, Boga ti, i kod wih si dospeo?
KOSTA: Kako ne bih, tamo je bilo puno Novosa|ana... Gledaosam sve predstave toga srpskoga dru{tva. I uvek kadabih se iz pozori{ta vra}ao u`ivao sam posmatraju}iDunav i la|e kako plove!
ATANASIJE: Ti bi, kanda, sada opet u Pe{tu zbog la|a i pozo-ri{ta? Ima{ to, Kojo, sad i u Novom Sadu: Dunavom iovde plove la|e, a osnovali smo i Srpsko narodnopozori{te pa }e{ mo}i gledati predstave do milevoqe!
KOSTA: Ali, o~e, ja bih `eleo u~iti nautiku, u mornarskoj{koli na Reci, o~e!
ATANASIJE: Ta mani se nautike i mora, opasan je to `ivot. Tebe,Kojo, jednoga imam i ne mogu te pustiti!
KOSTA: Ako mene jednoga ima{, kao {to i jeste, onda je torazlog, o~e, da usli{i{ tu moju jedinu molbu!
Kosta Trifkovi} 103
ATANASIJE: (Tronuto)I ni{ta vi{e ne `eli{?
KOSTA: Ni{ta vi{e no da me u Fijumu po{aqe{ da u~imploviti po moru!
ATANASIJE: Jesi siguran da samo to `eli{?
KOSTA: Siguran sam, o~e, samo to!
ATANASIJE: (Premi{qaju}i se)Hm? Kad je ve} tako, kako mogu sinu jedincu odre}imolbu! Spremi se, pa }e{ na put?
KOSTA: Hvala ti, o~e, znao sam da mi molbu ne}e{ odbiti!
(Pretapawe u ambijent pristani{ta: razne povike i dozivawa nad-ja~a}e jedno brodsko zvono.)
ATANASIJE: Lepo }e ti na parobrodu do Pe{te biti... Nego, kako}e{ posle?
KOSTA: Vozom, a od San – Petera se{}u na deli`anc pa doReke!
ATANASIJE: E, tu se, sine, najvi{e pazi da te ne pokradu !
KOSTA: Ne}e, o~e, ne}e, ne brini, nije mi ovo prvi put pu-tovati!
(Brodska sirena.)
ATANASIJE: A sad vaqa nam se rastati! Qubim te, sine, i ~uvaj se.Kad stigne{ na Rijeku odmah mi pi{i!
KOSTA: Ho}u, ho}u!... Zbogom o~e moj, sad se moram ukrcati nabrod!
ATANASIJE: Zbogom, sine, i sre}an ti put!
KOSTA: Ostaj mi zdravo, o~e moj i hvala ti!
(Sirena, {um motora i talasa, uz povike “Sre}no, sre}no!”)
(Zvono – zvekir)
PO[TAR: Gospodine Trifkovi}u, gospodine Trifkovi}u...Imate pismo!
ATANASIJE: Idem, idem, evo me! Odakle je to pismo, je li izRijeke?
104 Ra{ko V. Jovanovi}
PO[TAR: Iz Fijume, gospodine!
ATANASIJE: No, hvala Bogu, od sina zna~i...
PO[TAR: Potpi{ite ovde, molim Vas...
ATANASIJE: Evo ti i mala ~ast...
PO[TAR: Hvala, hvala! Nije trebalo, gos’n Trifkovi|u, nijetrebalo!
ATANASIJE: Kako nije trebalo... To mi je pismo od sina!
PO[TAR: A, od sina, od Koste! E, neka je `iv i zdrav! Dovi|ewagospodine Trifkovi}u, dovi|ewa i hvala!
ATANASIJE (Nervozno)Hm! Da vidim {ta mi Kosta pi{e!(Razrezuje nervozno koverat)“Dragi moj o~e, ne mogu ti opisati kako mi je lepo...
KOSTA: @ao mi je {to sam Ma|arsku dawu, a kroz [tajersku iKrawsku no}u putovao. A kad sam u Reku stigao ni{tadrugo gledao nisam, jer mi je oko samo more tra`ilo.Lepo ga je takva videti, srce ~oveku u grudima igra –ali tek da nije toliko neverno – ispod mire tri|avola vire! Mogu ti ponosno javiti da sam primqen udvogodi{wu Nauti~ku {kolu, iako nisam ispuwavaojedan uslov: nisam mogao tvrditi kako sam ve} dvegodine plovio po moru. Ali, kao {to se ispostavilo,na prijemnom ispitu pokazao sam odli~no znawe, te sume odmah primili u drugi razred, s tim {to }u plo-vidbu po zavr{enom {kolovawu nadoknaditi.
ATANASIJE: Ah, moj Kosta, nije me ni u Reci obrukao!... Samo neznam otkud mu tolika voqa za morem!
(Pristani{ni `agor – ~uju se brodske sirene i na daqine orijentalna,turska muzika.)
KOSTA: Dobar dan, gospodine! Ponizno Vam se javqam nadu`nost na Va{em brodu “Jozi}”. Ja sam Kosta Trif-kovi}, diplomirani nautiker, primili ste me za ofi-cirskog pripravnika – pisara...
VLASNIK“JOZI]A”: A ti si, mali... Koliko si nas ~ekao u Carigradu?
Kosta Trifkovi} 105
KOSTA: Dvanaest dana, stigao sam jo{ 26. septembra...
VLASNIK“JOZI]A”: Verovatno si se lepo provodio ovde u Carigradu?
KOSTA: Nisam, gospodine!... O~ekivao sam Va{ brod “Jozi}”svakog dana...
VLASNIK“JOZI]: Stigli bismo i ranije da nas nije zahvatila bura...
Nego, mladi}u, kako se ono vi zovete, Stanko, je li?...
KOSTA: Kosta, gospodine, ja sam Kosta Trifkovi}...
VLASNIK“JO3I]A”: Dobro, dobro, hajde, Stanko, ukrcaj se na ovaj moj
jedrewak “Jozi}” i mi }emo, do malo, ama ja mnim dokonca oktobra, otploviti za Odesu... Ali, najpre da~ujem: ~ega radi ste vi do{li ovamo? Ho}ete li dabudete gospodin na moru ili pravi mornar?
KOSTA: @elim biti pravi mornar?
KLASNIK“JOZI]A”: E kad, Stanko, to ho}ete... a vi }ete onda imati odmah
danas da operete moju sobu; i{tite, nek vam dadu ~etkui sve drugo {to je potrebno! Ali, `elim da mi sobablista, jeste li razumeli, siworeto?
KOSTA: (Zdu{no)Jesam, gospodine kapetane!
VLASNIK“JO3I]A”: E kad jeste, sada odmah na posao?
KOSTA: Bo`e, mili, kud sam ja za{ao? I {to mi je sve ovotrebalo?... Lepo mi je otac govorio da se okanemmornarice!
GLASOVI: Bo`’ pomozi! A, oooj! Dio Ajuta!
(Pretapawe – bura na moru – fijuci vetra i talasa, ~uju se razni povicii zapomagawa)
KOSTA: Bo`e, pomozi! Kolika je bura, mo`e nas jo{ i poto-piti! Utopi}emo se kao robovi kapetanovi! Nepre-stano nas grdi i psuje, nadeva nam svakojaka imena...
106 Ra{ko V. Jovanovi}
Mene zove Stanko i govori mi kako od mene ne}e bitinikad ni{ta! Ko to mo`e istrpeti? A kad negdepristanemo – nikad nikamo s broda ne mogu... Kao dasam u tavnici... Ah, da}e dobri Bog da se iz ovogaizbavim... Samo da ova bura pro|e...
(Fijuk talasa i bure sve ja~i.)
GLASOVI: Bo`’ pomozi! Dio Ajuta!
KOSTA: Bilo bi mi lak{e da ovde imam nekoga svoga, na kogabih se osloniti mogao, kome bih mogao poveriti svojjad... U Odesu nas nije kapetan ni pu{tao... Sada, samoda pristanemo u Carigrad ako nas ova pruga drugde neodbaci...
GLASOVI: Ura!... Ura...! Kopno na vidiku!
(Talasi se uti{avaju.)
KOSTA: Hvala ti, Bo`e, spasitequ na{? Hvala ti, Bo`e! Zanekoliko dana sti}i }emo sa ovim `itom i drugimteretom do Carigrada...
(Pretapawe – ambijent pristani{ta, ~uju se sirene i zvona sa brodova.)
VLASNIK“JO3I]A”: Ej, Stanko, do|ite ovamo?
KOSTA: Evo me, gospodine kapetane!
VLASNIK“JO3I]A”: Imate, gospodi~i}u moj, pismo!
KOSTA: Hvala Vam, gospodine kapetane!
VLASNIK“JOZI]A”: Slu{ajte, Stanko! Ja }u sad oti}i u grad i no}as na
brodu biti ne}u; ali, ho}u da brod ~itav sreditepo~istite i oribate, jer nam vaqa novu robu pri-miti... Da o~istite sve da sija k’o sunce, jeste lirazumeli?...
KOSTA: Razumeo sam, gospodine kapetane, bi}e sve kako stenalo`ili!
VLASNIK“JOZI]A”: Pazite, ja }u ujutro rano do}i!...
Kosta Trifkovi} 107
KOSTA: Hvala Bogu, te ode... Sada na miru da pro~itam o~evopismo!([u{kaju}i kovertom, koji otvara)Jeste, od oca je, vidim ve} po rukopisu! No, {ta li mipi{e? Hm!... Bogu hvala, sa zdravqem je dobro... A {tami ovo u postskriptumu kazuje? Mora biti ne{tova`no, kad je tako izdvojio! – Ka`e:"Slatki moj sine!Za tri meseca ima{ stupiti pred asentnu komisiju.Zato bi dobro bilo, da se od lekara u Carigradu dade{pregledati, ako mo`e{, da ku}i do|e{, ako ne molikapetana s moje strane, da ti na svaki na~in pri rucibude. On }e ti za celo, ukoliko ga ja iz tvojih pisamapoznajem, kao vaqan i po{ten ~ovek, te usluge u~i-niti". – Sjajno, evo mi prilike da se iz ovog paklaizvu~em! - Hej, kamerote! Kamerote, pun~ mi zgotovi!Kad je Pitagora zbog one matemati~ke sitnice stovolova bogovima zaklao, mogu ja u slavu ovog pismapun~ popiti! Samo da izmenim jednu re~ u tom post-skriptumu, Jednu re~, i to kratku - samo jedno “ne”,Ovde gde ka`e: “Za to bi dobro bilo da se od lekara uCarigradu dade{ pregledati” stavi}u ne dade{ pre-gledati, tako da ispadne kako moram putovati neod-lo`no pred vojnu komisiju u Novi Sad i kapetan memora pustiti. Ura, spasen sam! Kamerote, daj taj pun~!
(Pretapawe: `agor vi{e glasova ~lanova morske posade.)
VLASNIK“JOZI]A”: Hm! Lepo ste ovo sredili Stanko!
KOSTA: [ijor, molim vas, imao bih vam ne{to kazati...
VLASNIK“JOZI]A”: E pa reci!
KOSTA: [ijor! Mislim... Hteo bih... Upravo moram...
VLASNIK“JOZI]A”: No ho}emo li ~uti ve} jedared...
KOSTA: [ijor! Ja moram ku}i i}i!
VLASNIK“JOZI]A”: [to? Ku}i? A za{to morate i ko vam je to dopustio?
108 Ra{ko V. Jovanovi}
KOSTA: Nije mi niko dopustio... Vi sino} niste bili tu... Aotac me zove u onome pismu, {to ste mi ga ju~e pre-dali?
VLASNIK“JOZI]A”: A za{to vas zove?
KOSTA: Zove me jer mi je dvadeset godina, pa sam dospeo zavojnike.
VLASNIK“JOZI]A”: (Qutito)
Gde je to pismo?
KOSTA: (Nesigurno)Ma... ne}ete mo}i... srpski je pisano!
VLASNIK“JOZI]A”: Po nesre}i ja znam ~itati srpski. Dajte ga samo amo!
KOSTA: Izvolite!
VLASNIK“JOZI]A”: Hm! Nisam mislio da imate dvadeset godina!
(^itaju}i)– Zna~i, morate pred vojnu komisiju u Novom Sadu... Edobro! I}i }ete ku}i!
KOSTA: Hvala, {ijor!
VLASNIK“JOZI]A”: Stanko! Vi mi tako `alosno zahvaliste, kao da vam je
`ao ostaviti me, a Bog zna da li imate uzroka `aliti,Vi od mene niste nikad lepe re~i ~uli, – naprotiv,postupao sam s vama o{trije, no {to je trebalo. No{to }ete, ja sam gospodar od vi{e brodova, pa samnau~io, da svakom zapovedam i da me svako slu{a.Nau~io sam da vi~em i grdim, pa jo{ da mi se onda ikapa skida. Vi to sve dobro znate, jer ste dosta pretr-peli od mene. Nikad se istina protivili niste, a to semeni na vama dopalo. Pa kad ste u Livornu `itoprodavali, ponudio vam se jedan, da otkupquje `ito, pada ta to niko ne zna. Vi ste istina bili bez ijednepare, pa ste ga ipak odbili... Znam ja sve to dobro...Isti se posle i “nostromu” nudio, pa mi je ovaj svepripovedio. To je drugo, {to mi se na vama dopalo. Atre}e, {to mi se u vas dopalo, to je to, da se nikad ocusvome niste potu`ili. Ja sam vas zbog svega ovoga
Kosta Trifkovi} 109
cenio, a danas vas i cenim i qubim, i s toga vam ne kaokapetan, nego kao prijateq velim, da vas sa te{kimsrcem pu{tam, ali vam ujedno kao kapetan zapovedam,da onda, kad se vratite, ma gde moj brod zatekli, da nawega do|ete. A sad, evo vam dvadeset franaka. Idite smesta na kopno u Carigrad, te raspitajte, kad separobrod za Galac sre}e, pa se onda do ve~ere vratite!
KOSTA: Ho}u, gospodine kapetane!
(Pretapawe u ambijent intimne prostorije.)
ATANASIJE: Nu, Bogu hvala, da se i to tvoje stranstvovawe, Kojo,zavr{ilo ve} jednom!
KOSTA: Kako to, o~e, misli{ stranstvovawe? Ma gde se na-lazio – bio sam i ostao Srbin!
ATANASIJE: Znam ja to vrlo dobro, nego kad ka`em stranstvovawemislim na tvoje odsustvo iz Novoga Sada: po odlaskusa broda dve si godine proveo u Reci da bi zavr{iogimnaziju, potom si prvu godinu prava zavr{io uDebrecinu, drugu u Bratislavi, tre}u u Ko{icama, gdesi, bogu hvala, pro{le, 1867. godine i diplomirao...
KOSTA: Znam, o~e, {ta `eli{ kazati: do{ao sam potom u NoviSad i nisam se dugo zadr`ao kao praktikant kodadvokata \or|a Vuki~evi}a...
ATANASIJE: Jeste, ba{ to i `elim kazati: ve} po~etkom ove 1868godine, opet si kufere spakovao – pa pravac u Pe{tu,kao da ti |avo nije dao mira!
KOSTA: Pa, o~e, ko ne bi u Pe{tu i{ao kad bi, kao ja, dobiomesto protokoliste u Gradskom sudu!
ATANASIJE: Ali i to mesto bilo je besplatno ba{ kao i ovde kodVuki~evi}a...
KOSTA: Jeste, o~e, ali mi je rad u Pe{ti ve}a preporuka zabudu}nost: ko zna da li bih sada dobio mesto pod-bele`nika u Gradskom magistratu, i to sa platom od700 forinata!
110 Ra{ko V. Jovanovi}
ATANASIJE: Pa to i ka`em, sine moj, dobro je da si opet ovde, uNovom Sadu i jo{ boqe je {to radi{, jer ja te kaoumirovqenik ne bih mogao vi{e izdr`avati.
KOSTA: Primqen sam za podbele`nika uslovno, na {est me-seci: moram dokazati da dobro znam ma|arski i ne-ma~ki jezik, te da mogu biti prevodilac...
ATANASIJE: Ne vidim {ta ima{ dokazivati: te jezike, pa ~ak idruge, kao francuski i italijanski, ti dobro zna{!
KOSTA: Dokaza}u ja to lako!... Va`no je da su me primili! Jadr`im da je du`nost svakog mladog ~oveka danas, daposlu`i mestu svoga ro|ewa. [tavi{e, svaki treba danalazi ambicije u tome, da mo`e prvu voqu svojihmladih godina i najja~u svoju radnu snagu `rtvovationoj op{tini u krilu koje je odrastao!
ATANASIJE: Te re~i, sine moj, pozlatile se! Takvog te volim!Samo, mora}e{ se Mileti}u prikloniti, ina~e }e{pro}i kao ja!
KOSTA: Nemam se {ta priklawati, pristao sam ja odavno uzwegove ideje... Sretan sam {to u tome nisam sam. Takomisle mnogi moji prijateqi – Laza Kosti}, JovanMati}, tu je i Kornel Jovanovi}... Ko }e ih sve na-brojati, no va`no je {to tu sve mla|i qudi, spremnida se bore!
ATANASIJE: Vidim, vidim, sve vas je Mileti} op~inio!
KOSTA: Boqe on nego da idemo za Jotom Gruji}em i da ~itamowegov list “Srpski narod”, koji bi se, mirne du{e,mogao nazvati “Turski narod”. Zato vas i zovu – “tur-kosi”!
ATANASIJE: Da, ti si Srbin, a ja – “turkos”! I to se usu|uje{ ocusvome kazati?!
KOSTA: Molim te, o~e, ne vaqa nam se sva|ati vi{e! Mora{znati da ovde, u Novom Sadu, kao i svugde u svetu,ni{ta vi{e ne}e biti kako je pre bilo!
(Ambijent enterijera ili ve}e dvorane.)
MU[KI GLAS: Objavqujem da je za velikoga bele`nika novosadskogve}inom glasova izabran Kosta Trifkovi}, dosada-{wi stalni podbele`nik...
Kosta Trifkovi} 111
POVICI: Bravo! @iveo!
MI[ADIMITRIJEVI]: ^estitam ti, Kosta, od srca!
KOSTA: Hvala!
MLADENMAKSIMOVI]: Moje ~estitawe, dragi Kosta!
KOSTA: Hvala, Mladene, hvala!
POVICI: Bravo! Neka je sa sre}om!
(Pretapawe u ambijent ve}e dvorane u kojoj se iz daqine ~uje muzika zaigru, koja utihne.)
MU[KI GLAS: A sada }emo pre}i na koncertni deo na{e besede.Najpre }e gospodin Kosta Trifkovi} odsvirati Fan-taziju na teme iz opere “Lukrecija Boryija” GaetanaDonicetija. Gospodina Trifkovi}a na klaviru }e pra-titi gospo|ica Marija [ili}eva.
(Aplauz, pa muzika.)
POVICI: Bravo! B i i s!
(Za~uje se opet muzika, potom aplauz koji se sti{ava.)
MLADENMAKSIMOVI]: Boga mi, Kojo, lepo ste Marija i ti svirali! Ba{ ste
skladan par!
KOSTA: I ja to mislim, ali {ta vredi kad tako ne mislewezini roditeqi.
MLADENMAKSIMOVI]: Eh, dru`e moj, meni se ~ini da te i ona rado gleda!
KOSTA: (Skoro qutito)Ama, Mladene, ka`em ti {ta to vredi, kad weziniroditeqi ni da ~uju za mene !
MLADENMAKSIMOVI]: To je prosto za ne verovati!
KOSTA: Verovao ti, ili ne, al’ to je tako!
MLADENMAKSIMOVI]: Kako te je samo Marija umilno gledala dok ste svi-
rali onu smesu narodnih pesama i igara, kad joj poglednije bio privezan za note!
112 Ra{ko V. Jovanovi}
KOSTA: Ma ne}e biti?!
MLADENMAKSIMOVI]: Jeste, brate Kojo, kad ti ka`em!
KOSTA: Ni{ta, moj dru`e, to ne vredi... Weni ne}e da znaju zamene. Za wih sam ja samo mali ~inovnik, a oni bi`eleli da steknu bogatoga zeta.
MLADENMAKSIMOVI]: Ama, Kojo, jesi li siguran ti u to?
KOSTA: Potpuno siguran!
MLADENMAKSIMOVI]: Ona je prava lepotica! Najlep{a je u Novom Sadu...
KOSTA: Jeste, moj dru`e, i ba{ zato weni tra`e bogatoga zeta!
MLADENMAKSIMOVI]: Nemoj se zbog toga `alostiti... Ima u Novom Sadu jo{
lepih devojaka?
KOSTA: Ti, Mladene, kao apotekar, to boqe zna{ od mene!
MLADENMAKSIMOVI]: Vrlo dobro znam i ba{ zato te moram o`eniti!...
KOSTA: Mo`e{, dru`e moj, mo`e{. Napisa}u ti i propisnopunomo}je na osnovu kojega }e{ mo}i u svako dobatra`iti i isprositi, pa i darivati devojku.
MLADENMAKSIMOVI]: Dogovoreno, moj dru`e Kojo! A ti samo nastavi da
pi{e{ kad ti to ve} polazi za rukom.
KOSTA: Ne pi{em to ja...(Skromno)Ja to tu|e samo prilago|ujem da na{im gledaocimabude bli`e, prisnije i razumqivije.
MLADENMAKSIMOVI]: Znam, znam... Ali ona tvoja posrba “Milo za drago”
svidela se gledaocima. Vrlo je zabavna i kao da se kodnas de{ava. Svidela se svima koji u Novom Sadu uteatar idu!
KOSTA: Spremam jo{ neke strane stvari koje na srpski pre-pravqam i odoma}ujem, Ali, samo }u tebi re}i, za-nimam se za Dositeja Obradovi}a i kanim napisatijedan komad o wemu. ^itao sam bez predaha wegovu
Kosta Trifkovi} 113
kwigu “@ivot i prikqu~enija” i `elim da doku~imza{to je ostavio manastir i svrgao mantiju... A, evonam i uva`enog doktora Laze Kosti}a! Dobar dan,Lazo!
MLADENMAKSIMOVI]: Dobar dan!
LAZA KOSTI]: Dobar dan, mlada gospodo! O ~emu to zborite?
MLADENMAKSIMOVI]: Pri~a mi Kosta o svojim kwi`evnim namerama.
LAZA KOSTI]: Dobro, dobro.. Lepo je {to namera ima!
MLADENMAKSIMOVI]: Na `alost, ja vas moram ostaviti, posao u apoteci me
~eka. Zbogom, moja gospodo!
KOSTA: Zbogom, Mladene!
LAZA KOSTI]: Zbogom po{ao, Mladene! – No, Kojo, {ta to veliMladen? Kani{ li {togod pisati?
KOSTA: @elim da napi{em jednu dramu o mladom DositijuObradovi}u, a prema wegovom delu “@ivot i pri-kqu~enija”.
LAZA KOSTI]: Lepo je to, moj prijatequ, {to te drama mami. Ali, jane vidim i{ta dramati~no u Dositejevoj biografiji.
KOSTA: Mene zanima wegova odluka da napusti manastir.
LAZA KOSTI]: No, ja ti, Kojo, ne `elim voqu kvariti... ^ini {to sinaumio, a ja }u ti pomo}i koliko god mogadnem.
KOSTA: @elim, Lazo, da prika`em taj prelomni trenutak uDositijevom `ivotu potpunije... Mislim da je on izmanastira oti{ao zbog nesre}ne qubavi.
LAZA KOSTI]: Mo`e biti, no na tebi je da to udesi{!
(Pretapawe u ambijent dvorane za igru – svira se valcer.)
SAVETA: (Radosno)Mladen mi je pri~ao mnogo o Vama, a ja sam se ~inilakako ne znam ko ste...
KOSTA: A znali ste?
114 Ra{ko V. Jovanovi}
SAVETA: Ta kako nisam znala... Vi|ala sam vas u pozori{tu,
KOSTA: Mogu li vas zamoliti za slede}u igru?
SAVETA: Mo`ete, naredna je igra va{a!
(Po~iwe nova igra.)
KOSTA: Smem li vas, gospo|ice Jelisaveta, ne{to pitati?
SAVETA: Zovite me, molim vas, Saveta. Jednostavnije je, a takosam i navikla, jer me svi moji zovu Saveta!
KOSTA: Osobito sam po~astvovan {to mi to dozvoqavate.Zna~i da sam i ja va{!
SAVETA: Nisam to htela re}i...
KOSTA: Ali, gospo|ice Saveta, rekli ste...
SAVETA: Rekla sam vam kako me svi moji tako zovu...
KOSTA: I dozvolili mi da vas i ja tako zovem! Da vas zovem kaoda sam va{!(Sa zanosom)– A ja bih `eleo da i vi budete moja!
SAVETA: Mo`da...
KOSTA: Molim vas, Saveta, recite mi da li biste po{li zame?
SAVETA: (Razmi{qaju}i)Ako vas na slede}oj besedi ubodem ~iodom u ruku,znajte da pristajem.
KOSTA: Ko }e slede}u besedu do~ekati?!
SAVETA: Zakazana je za mesec dana... Brzo vreme ide.
KOSTA: Ne znam samo kako da ga ubrzam!
(Pretapawe u ambijent pozori{ne dvorane; sa pozornice ~uje se mo-nolog.)
PERADOBRINOVI]: Ha! Ha! Ha!... Al su vragovi ti varo{ani! [to ti mogu
da piju, to ni |avo nije video! Nego sam se zato opetodr`ao, juna~ki odr`ao! Vaqda nismo ni mi sa selaba{ kojekakve {u{e! I mi smo, fala Bogu, narodwa-
Kosta Trifkovi} 115
ci!... @iveo narod! Al’ sam nazdravqao!... Svi suzinuli, kad sam im ja razlo`io, {ta treba mi Srbi da~inimo. Prvo treba manastire urediti, rekoh ja... Tosmo ve} u~inili, – reko{e oni... Jo{ jedared rekoh ja...P’onda treba narodno pozori{te imati – rekoh ja tove} imamo – reko{e oni... Jo{ jedno – rekoh ja...P’onda treba za pozori{te u Novome Sadu dvoranuzidati – rekoh ja... To ve} imamo – reko{e oni... Jo{jednu – rekoh ja!... P’onda treba u Novome Sadu vaqanusrpsku gimnaziju imati – rekoh ja... Ima}emo i dve –reko{e oni... Tu vam je dosta i jedna – rekoh ja, a oniu}uta{e... Ha, ha, ha!... I tako sam im dosko~io! E, nego{to sam se dobro proveselio, nisam se ni nadao, da }uja do zore o svanuti!... Ha, ha, ha!
(Za~uje se aplauz, uz povike “Bravo!”, potom kroz `agor u foajeu)
I @ENSKIGLAS: Hvala vam, gospodine Trifkovi}u, {to ste nas tako
lepo zabavili!
II @ENSKIGLAS: Odavno se nismo tako razveselili! Se}am se i va{e
{ale “Francusko – pruski rat”... Ovu ste nazvali“^estitam” i ne samo zbog naslova, nego uistinu zaslu-`ujete na{a ~estitawa... Vi nas, ovde u Pan~evu, uveklepo razonodite!
KOSTA: (Zbuweno)Hvala, mnogo vam hvala!
I @ENSKIGLAS: Do|ite nam opet, gospodine! Mi zbiqa uva`avamo to
{to dopu{tate da se va{a lepa dela u Pan~evu preNovog Sada izvode...
II @ENSKIGLAS: Da gospodine, mi to umemo zaista da cenimo.
I @ENSKIGLAS: [ta nam sada novo pripremate?
KOSTA: Pi{em jo{ jednu komediju sa temom iz na{eg savre-menog `ivota.
II @ENSKIGLAS: Do|ite, molim vas, gospodine Trifkovi}u i sa tom
komedijom u Pan~evo... Ova na{a dvorana “Kod tru-ba~a” uvek je prepuna kada se izvode va{a dela!
116 Ra{ko V. Jovanovi}
I @ENSKIGLAS: Ho}e li va{a nova komedija biti prikazana prvi put u
Novom Sadu?
KOSTA: To, gospo|o, zaista ne znam i ne mogu vam re}i... Otome pitajte Tonu Hayi}a...
II @ENSKIGLAS: Kako ste nazvali svoju novu komediju?
KOSTA: Mislim da }e se zvati “[kolski nadzornik”. Bavim senezavidnim polo`ajem u~iteqa u nas, jer ho}u da sezna da ovde i ko~ija{i boqe `ive od srpskih u~iteqa!
I @ENSKIGLAS: U pravu ste, gospodine!
II @ENSKIGLAS: Jedva ~ekam da prika`ete to delo u Pan~evu
KOSTA: Nadam se da }e Srpsko narodno pozori{te prikazati“[kolskog nadzornika” i u Pan~evu.
(Pretapawe u ambijent mawe prostorije.)
MLADENMAKSIMOVI]: I veli{, Kojo, pristala je?
KOSTA: Mo`e{ misliti koliko sam bio presre}an kad me jeSaveta na sino} odr`anoj besedi ubola ~iodom u levuruku...
MLADENMAKSIMOVI]: Vidi{, Kojo, {ta ti ja vredim?
KOSTA: Vidim, Mladene, vidim... Sad ve} mogu re}i da jeSaveta moja!
MLADENMAKSIMOVI]: Jeste, brate, lepotica novosadska, gospo|ica Jeli-
saveta Slavni}, uda}e se za gospodina Kostu Trif-kovi}a, velikog bele`nika novosadskog i dramati-~ara koji pleni pa`wu pozori{ne publike srpske!
KOSTA: Hvala ti, Mladene, {to si radio za mene!
MLADENMAKSIMOVI]: I kada se predvi|a svadba?
Kosta Trifkovi} 117
KOSTA: Ako bog da, svadba }e biti o ]ur|evu – dne ove, 1871.godine...
MLADENMAKSIMOVI]: E, Kojo, neka je sa sre}om!
(Ambijent pozori{ne dvorane, sa scene dopire tekst.)
MAL^IKA: I tako se sve sretno svr{ilo!... Da li uvek tako biva?... Ja sam birala i na{la sam para, ali na pozornici, u`ivotu, ~e{}e se doga|a da izbira~ na|e – otira~!
(Odjekne veliki aplauz.)
POVICI: Bravo! @iveo pisac! Bravo!
(@agor pozori{nog foajea .)
I @ENSKIGLAS: Lepo je {to se sve ipak dobro svr{ilo!
II @ENSKIGLAS: Ah, mila moja, to mo`e samo u pozori{tu; u `ivotu
pak ipak je druga~ije, ta i sama zna{!
I @ENSKIGLAS: Ah, evo i pisca i wegovog dru{tva. ^estitam, gospo-
dine Trifkovi}u, od srca ~estitam na ovoj sjajnojkomediji.
II @ENSKIGLAS: I ja se pridru`ujem... Mi smo iz Pan~eva do{le samo
da bismo videli va{u novu komediju... I nismo saprevarile: sjajno smo se zabavile!
KOSTA: Hvala lepo, zaista vam hvala!
MLADENMAKSIMOVI]: Bravo, moj Kojo... Bravo!
MI[ADIMITRIJEVI]: “Izbira~ica” nam pokazuje da na{ Koja ume ispuniti
i ~itavo ve~e!
LAZA KOSTI]: ^estitam, kolega!
KOSTA: Hvala, od srca vam hvala!
I @ENSKIGLAS: Imam utisak da je tema komedije preuzeta neposredno
iz `ivota?
118 Ra{ko V. Jovanovi}
KOSTA: U pravu ste, imali smo, u Novome Sadu, slu~aj, svi gadobro znamo, kad je jedna udava~a i pored tri prosiocaostala bez mlado`ewe... Ne}u pomiwati ime! Zato samnajpre hteo komediju da nazovem “Izbira~ na|e oti-ra~”. Ali, kako sa mojom Mal~ikom ipak ne biva tako,opredelio sam se jednostavno za naslov “Izbira~ica”.
II @ENSKIGLAS: Ah, znate, bilo je i kod nas, u Pan~evu, takvih slu-
~ajeva...
LAZA KOSTI]: Vidno je da se pisac inspirisao na{im `ivotom i da jedao vi{e uspelih likova!
MI[ADIMITRIJEVI]: I dokazao da ume voditi radwu kroz vi{e ~inova!
MLADENMAKSIMOVI]: Da i ja, dozvoli}ete mi apotekarski ne{to ka`em:
napravio je na{ Koja lepu sme{u, i {to je najva`nije –sme{nu!
LAZA KOSTI]: Mal~ika, okolo koje se sve vrti, je preudvarana; raz-mazili su je i otac i mati, a wena lepota privukla jeudvara~e. I ne samo lepota: ona je i dobra partija,ima, brate, lep miraz, ko joj se ne bi udvarao?
MI[ADIMITRIJEVI]: A meni se, bra}o, svi|a {to pisac nije surovo kaznio
Mal~ikinu oholost, Na{ Kosta voli qude, pa i svojejunake i junakiwe: iako je Mal~ika kao li~nost izkakvog feqtona, nije je ostavio na nemilost sudbini,nije je ostavio bez mlado`ewe, makar to i To{icabio!
KOSTA: Hvala vam, prijateqi! I vama hvala, simpati~ne gospeiz Pan~eva! Izvinite, moram da hitam ku}i, Saveti dajavim kako je “Izbira~ica” uspela! Dovi|ewa!
(Enterijer Trifkovi}evog doma.)
SAVETA: Ba{ mi je, Kojo moj, milo {to je “Izbira~ica” tolikouspela...
GOSPO\ASLAVNI]: E, zete, od srca ~estitam! Veli{ da su i glumci dobro
igrali?
Kosta Trifkovi} 119
KOSTA: Svi odreda!...
SAVETA: Ah, majko, ti zna{ – wemu su glumci, osobito glumice,uvek dobri!
KOSTA: Glumce ne treba potcewivati; oni ~esto mogu i davozdignu delo koje izvode.
GOSPO\ASLAVNI]: Nu, ko je sada u “Izbira~ici” bio najboqi?
KOSTA: Pa – Lenka Hayi} kao Mal~ika svakako!
SAVETA: Eto, mati, jesam li ti rekla? Najboqa mora ipak bitiglumica!
KOSTA: [ta mogu, kad je zbiqa tako!
GOSPO\ASLAVNI]: Je li bilo pqeska?
KOSTA: Jeste, gledaoci su, ~ini mi se, potpuno zadovoqni. Neznam samo ho}e li biti i kriti~ari.
GOSPO\ASLAVNI]: Zar je to ba{ toliko va`no? Mislim da je ono naj-
va`nije ispuweno, jer su gledaoci, ka`e{, zadovoqni!
KOSTA: Eh, va`no je, kako da nije va`no. Pa znate da mizameraju kako neprestano zabavi te`im?!
SAVETA: A ~ega lo{eg ima u tome {to zabavi te`i{? Po-zori{te mora biti i zabavno!
KOSTA: Se}a{ li se, Saveta, {ta je pre tri meseca JovanBo{kovi} napisao u “Pozori{tu”, povodom komodije“^estitam”? Ka`e, koliko se se}am, da mi se vaqa~uvati da ne zame}em smeh na~inom kocebujevskim, tojest da mi je prete`niji smeh od drugog ~ega.
GOSPO\ASLAVNI]: A ~ega ima lo{eg u smehu?
KOSTA: Zavisi, majko, sve zavisi od toga kome se smejemo!
(Pretapawe u ambijent gostionice: razni glasovi i zveket ~a{a.)
PERADOBRINOVI]: Dobar dan, gospodine Trifkovi}u!
120 Ra{ko V. Jovanovi}
KOSTA: Dobar vam dan, gospodine Dobrinovi}u! Otkud viovde?
PERADOBRINOVI]: A otkud vi ovde, “Kod venca”, nigde drugde nego ba{
preko puta pozori{ta?!
KOSTA: (Uzdr`ano)Prolazio iz Suda, pa svratio na meze!...
PERADOBRINOVI]: A kuda bismo mi glumci posle probe, nego pravo –
“Kod venca”.
KOSTA: [ta ste probali, gos’n Dobrinovi}u?
PERADOBRINOVI]: A vi, san}im, ne znate?
KOSTA: Ne znam!
PERADOBRINOVI]: Zbiqa?!
KOSTA: Kako bih ja znao, idem iz Suda!
PERADOBRINOVI]: (Kategori~no)
Ne}e biti da ne znate: probali smo va{e “Qubavnopismo”!
KOSTA: (Tobo` zgranuto, ali radosno)“Qubavno pismo”?! I {ta, koga vi, gos’n Dobrinovi}u,igrate u “Qubavnom pismu”?
PERADOBRINOVI]: E, ba{ ste pravi vrag! Ni to kao ne znate?
(Zadovoqno)– Igram slugu Jovana!
KOSTA: Kako teku probe, je li zadovoqan gospodin Tona Ha-yi}?
PERADOBRINOVI]: Zadovoqan je, kako ne bi bio zadovoqan!
KOSTA: Dopada li vam se uloga, gos’n Dobrinovi}u?
PERADOBRINOVI]: Jako mi se dopada, kako mi se ne bi dopadala? Uop{te,
lepa je to komedijica, publika }e je, kao i sve va{estvari, rado gledati!
Kosta Trifkovi} 121
KOSTA: Kako kazujete, gos’n Dobrinovi}u, onaj uvodni mo-nolog?
PERADOBRINOVI]: Ho}ete li da ~ujete?
KOSTA: Kako da ne, ho}u!
PERADOBRINOVI]: E tad naru~ite, gos’n Trifkovi}u, jednu rakiju!
KOSTA: Ober, moli}u lepo jednu rakiju za gospodina Dobri-novi}a!
PERADOBRINOVI]: E, pa hvala lepo... Ovako to ja kazujem... Sluga biti to
je sto puta gore, nego biti gospodar!... Kad bih se jo{jedared na svet rodio, to bih samo pod tim uslovomna~inio da ne budem sluga. Jo{ me samo to te{i da~itav svet nije ni{ta drugo nego sluga. Jer, na primer,ko je sluga taj je ve} po sebi sluga; moj gospodar, kaole~nik, sluga je svojih bolesnika; advokati, trgovci,zanatlije, to su sluge svojih mu{terija; sudija je slugasviju proce`yija; ministar je sluga celoga sabora;sabor je sluga svojih bira~a; bira~i su sluge svojihkorte{a; korte{i opet slu`e onom koji boqe plati; itako daqe i tako daqe. Sve, dakle, na jedno izlazi izavisi od slu~aja. Ja sam, na primer, danas slu~ajnoba{ sluga, a ministar je slu~ajno ministar, a sutramo`e slu~ajno ministar biti sluga, a ja slu~ajnoministar! Prvo i prvo bih se starao za potomstvo, tojest, dao bih se fotografisati da ima spomen od mene;p’onda bih se starao za svoje bli`we, to jest, pozvaobih celo ministarstvo na ~ast; p’onda bih se starao zaostali narod, to jest, na~inio bih nov zakon o pla}awuporeza; p’onda bih se, Bogme, postarao i za sebe, to jestiskao bih da do|em u penziju, pa bih lepo, spokojno`iveo i davao novac pod interes. Da, da, to bi vrlolepo bilo, kad bi bilo; ali po{to nije, to, Jovane,mani se umstvovawa i gledaj svoja posla. Posla? – Kobi radio na takoj vru}ini, i to odmah posle ru~ka?!...(Gleda na sahat)Tek je jedan i po sahat. Gospodar spava, gospo|a spava,gospo|ica po svoj prilici, ako ne pi{e qubavna pi-sma, tako|e spava, dakle }e{ Jovane i ti spavati!(Pri|e naslowa~i)
122 Ra{ko V. Jovanovi}
Naslowa~o draga, u tebi sam sawao vi{e puta o lep-{oj budu}nosti, u tvoja }u se naru~ja i sada da bacim.(Sedne)Krasna komocija ovaka jedna naslowa~a. Mora da su jesluge izmislile. Oho, ta ja sam u novom kaputu. Lepa{tedqivost! Da na {to je gospodarev {lafrok?!...(Ustane, skida kaput i obla~i {lafrok)Obu}i }u wegov {lafrok! [tedqivost je kruna svijuostalih vrlina, rekao je neki filozof ~ije ime poprilici nisam nikad ~uo.(Sedne)Ma sada s Bogom, svete, ja se s tobom pra{tam; ali nakratko vreme, to jest, dok gospodar po mene ne za-zvoni... A, a!...(Zeva i zaspi)
(Za~uju se glasovi s okolnih stolova:“Bravo!” i pqesak.)
KOSTA: Bravo, gos’n Dobrinovi}u, savr{eno kazujete taj mo-nolog
PERADOBRINOVI]: Sluga sam ponizni, gos’n Trifkovi}u! Jer, {to smo mi
glumci – do sluge dramskih pisaca?
KOSTA: Ne}e biti ba{ tako...
PERADOBRINOVI]: Kako }e biti druk~ije? Ta i sami ste napisali kako je
~itav svet – sluga! Ta i vi pisci ste sluge!...
KOSTA: I mi sluge, kako to?
PERADOBRINOVI]: Ako nikoga drugoga, onda ste sluge ma{te svoje!...
KOSTA: U pravu ste, gos’n Dobrinovi}u, u pravu ste! Nego da semi kucnemo: `iveli, na zdravqe!
PERADOBRINOVI]: U va{e zdravqe!
KOSTA: E, sad, gos’n Dobrinovi}u, da mezetimo malo i dapopijemo jo{ koju!
PERADOBRINOVI]: Ne}u se qutiti!
KOSTA: Ober, donesite, moli}u lepo, jo{ rakije i tur{ije!
Kosta Trifkovi} 123
PERADOBRINOVI]: Mislim da }e ovo va{e delce, “Qubavno pismo” uspeti
i ovde, u Novom Sadu, isto onako, ako ne i vi{e, kaoprilikom prvog izvo|ewa, krajem septembra ove, 1875,u Vr{cu!
KOSTA: (Skromno)Nadam se!
(Pretapawe u doma}i ambijent)
MI[ADIMITRIJEVI]: Dobar dan, kako je Kosta?
SAVETA: (Zabrinuto)Neprestano je u groznici!
MI[ADIMITRIJEVI]: Siromah, Kosta, svako zadovoqstvo mu presedne! Kako
je samo preksino} bio raspolo`en i veseo! [alio sesa svima. Prosto je sijao od radosti i veseqa.
SAVETA: Da, da, imao se i ra{ta veseliti... “Qubavno pismo”donelo mu je Mati~inu nagradu, nije to {ala, stodukata!
MI[ADIMITRIJEVI]: I zaslu`io je nagradu i dobro je {to su mu je dali, No,
znaju}i kako je ne`an, bojim se da }e mu ova bolestpotrajati i da }e ga izmoriti.
SAVETA: Kad do|e prole}e dobro bi bilo da ode malo naFru{ku goru, na vazduh, ali i da se odmori.
MI[ADIMITRIJEVI]: To svakako neka u~ini. E sad, gospo|o Saveta, ostajte
mi zbogom! I `elim da Koja {to pre ozdravi! Do}i }uopet da ga vidim! Sada ga nemojte buditi!
SAVETA: Zbogom, gospodine Dimitrijevi}u, hvala vam na brizi!Izvolite, do|ite opet!
MI[ADIMITRIJEVI]: Slede}i put done}u mu novi broj “Javora”, nadam se da
}e mo}i da ga ~ita. Zbogom!
124 Ra{ko V. Jovanovi}
(Pretapawe u ambijent pozori{ne dvorane – aplauzi se polako sti-{avaju.)
MI[ADIMITRIJEVI]: Boga mi, Kojo, tvoj “Francusko – pruski rat” u Beo-
gradu skoro da je nai{ao na ve}e odobravawe nego likod nas, u Novome Sadu!
KOSTA: (Zadovoqno)E, pa i ova lepa dvorana Narodnoga pozori{ta znatnoje ve}a i primila je vi{e posetilaca...
MI[ADIMITRIJEVI]: I ti nisi nepoznat beogradskoj publici: pored “Fran-
cusko – pruskog rata” u Beogradu su ti prikazivalijo{ i “[kolskoga nadzornika” i “^estitam”, i to svesa uspehom. O “Izbira~ici” da ne govorim.
KOSTA: Sada, za koji dan, 10. aprila 1874, prikaza}e Beograd i“Qubavno pismo”. Kako mi [ap~anin re~e, pomi-{qaju da izvedu i “Mladost Dositija Obradovi}a”.
MI[ADIMITRIJEVI]: I “Mladost Dositijevu”?! Ba{ lepo!
KOSTA: Zato moram da taj dramolet pone{to i preradim!
MI[ADIMITRIJEVI]: Zanima {ta }e re}i kritika o tom delu?
KOSTA: I mene!
MI[ADIMITRIJEVI]: Va`no je da se beogradsko Pozori{te oporavqa. Sko-
ro godinu dana pro|e otkako ga zatvori{e i sada ga,eto, otvaraju tvojim delima.
KOSTA: To mi ~ini posebno zadovoqstvo. Jovan \or|evi} mika`e kako beogradska publika rado gleda moje ko-medije smeju}i se do suza na svakoj predstavi.
MI[ADIMITRIJEVI]: Tra`e li ti neko novo delo?
KOSTA: Tra`e, ali ne mogu im ni{ta obe}ati.
MI[ADIMITRIJEVI]: Za{to?
KOSTA: Kako da im obe}am kad me ova moja bolest iznuruje...Da ti, Mi{o, kao i Jovan Bo{kovi}, niste navalili,ne bih sad ni do{ao u Beograd!
Kosta Trifkovi} 125
MI[ADIMITRIJEVI]: Bo`e, zdravqa, oporavi}e{ se ti nama, dragi Kojo!
KOSTA: (Ka{qu}i)Daj, Bo`e, ali ne verujem! Eto i ovo sve me je izmoriloi prosto jedva ~ekam da se vratim u Novi Sad.
MI[ADIMITRIJEVI]: Ne}e{ sa~ekati beogradsku premijeru “Qubavnog pi-
sma”?
KOSTA: Bojim se da ne}u mo}i, a hteo bih! Boqe mi je da ve} su-tra otputujem u Novi Sad, Zna{ kako je – bolesniku jenajboqe kod ku}e... A za`eleo sam se i moje Savete!
(Ambijent doma}i – povremeno se ~uju ptice kako pevaju.)
GOSPO\ASLAVNI]: I {ta ti je kazao lekar, zete?
KOSTA: Be~ki lekar me nije ohrabrio, ali sam se ipak iz Be~auputio u bawu I{l, kuda sam i po{ao. No, ni tamo minije prijalo! Pio sam, kako ste mi rekli, svakoga jutrau pola pet vru}e kravqe mleko i surutku, ali mi na`alost, nije bilo ni{ta boqe. ^inilo mi se da bi mi~ist med u vosku vi{e pomogao, kao i lepa slanina, daje jedem i prsi ma`em...
GOSPO\ASLAVNI]: Ni bawski vazduh nije ti prijao?
KOSTA: (Tu`no)Nije.
GOSPO\ASLAVNI]: [ta su ti jo{ lekari kazali?
KOSTA: Dva slavna be~ka lekara reko{e mi da se na svakina~in kanem advokacije, po{to se ovaj poziv osobitokod moje naravi, najmawe sla`e sa slabim prsima.
GOSPO\ASLAVNI]: Da napusti{ advokaciju? Pa {ta bi onda, Kojo, radio?
KOSTA: Mogao bih biti sekretar Matice srpske, ukoliko biTona Hayi} hteo da se odrekne toga mesta. Pitao sam otome i Jovana Bo{kovi}a...
126 Ra{ko V. Jovanovi}
GOSPO\ASLAVNI]: Bo`e, {ta nas ovo sna|e!...
KOSTA: Nemojte, mati, o ovome Saveti ni{ta re}i, da se nebrine!
GOSPO\ASLAVNI]: Ni re~i joj ne}u kazati, niti sam joj i i{ta govorila...
KOSTA: Mora}u produ`iti bolovawe, ali se i priprematilagano na put, lekari mi savetuju da odem u Italijupreko zime, da tamo, pod blagim podnebqem, u Napuqu,zale~im svoju boqku...
GOSPO\ASLAVNI]: Po|i, sinko, samo da se izle~i{!
KOSTA: Sa mnom }e po}i i Saveta... I}i }emo preko Be~a,Graca i Qubqane do Trsta. Potom }emo svratiti uVeneciju, pa onda prema Napuqu. Lekari ka`u da }e miprijati napuqsko sunce.
GOSPO\ASLAVNI]: Daj Bo`e da ti tamo po|e naboqe!
KOSTA: Prikupi}u, odnosno pozajmi}u novac za taj put; negdesredinom oktobra nameran sam da po|emo. Tako }emoizbe}i na{u zimu.
GOSPO\ASLAVNI]: Neka ti je sa sre}om, zete! @ivim u nadi da }e{ se
vratiti zdraviji no {to si bio na polasku.
KOSTA: I ja se nadam, majko. Da se ne nadam ne bih ni polazioza Italiju.
(Venecija – ~uje se tu`na pesma gondolijera a povremeno i talasi.)
SAVETA: Je li, Kojo, divna je Venecija! Tebi kao da se nedopada?
KOSTA: Ama, Saveta, kako da mi se ne dopada? Divan je ovajMarkov trg, pa crkva... ^itav grad je lep.
SAVETA: A {to si se tako namrgodio? Kako se ose}a{, da tinije, mo`da, lo{e?
KOSTA: Smu~ilo mi se, Saveta, kad sam video one mleta~ketamnice. Pa to nije za qude...
Kosta Trifkovi} 127
SAVETA: Nije, ali mani sad to... Hajdemo da sednemo tamo i daslu{amo malo muziku!
(Salonska muzika.)
KOSTA: (Zadovoqno)Ba{ lepo sviraju!
SAVETA: Sutra nam vaqa putovati. Do Napuqa je daleko.
KOSTA: Da, jedva ~ekam da stignemo u Napuq. Zamorilo me jeovo putovawe?
SAVETA: Zato }emo ovde malo predahnuti uz muziku... Divnog litrga, kako su samo ovi golubovi umilni i lepi.
KOSTA: (Ka{qu}i)Ja bih, ipak, da se vratimo u hotel... Treba da seodmorimo, jer sutra rano polazimo.
SAVETA: Hajdemo, Kojo... Samo da ti bude boqe!
(Pretapawe u napuqski ambijent – ~uje se poznata napolitanska pesma.)
KOSTA: Ah, evo nas, najzad u Napuqu!..(Smeju}i se)Neko je rekao “Vidi Napuq, pa umri”. Meni se, bogami, ne umire, iako Napuq ima divnu poziciju!
SAVETA: Lepo je ovde!
KOSTA: Hajdemo, Saveta, ovamo, desno, u onu kafanu!
(Kafanski ambijent – ~uje se muzika – pesma uz gitaru.)
SAVETA: Bo`e, Kojo, kud smo to za{li?
KOSTA: Ala je ovde prqavo!
SAVETA: Prosto je ~oveku gadno sesti!
KOSTA: Bo`e, kud sam ja ovde do{ao? {ta je meni ~initi uovom smradu i gadu?... Jesi li videla samo kako su imulice prqave?... Hajdemo odavde u neki drugi krajgrada, i to smesta!
SAVETA: Bo`e, Kojo, pa ve} smo naru~ili ve~eru. Posle }emo...
128 Ra{ko V. Jovanovi}
KOSTA: Plati}u mu ali jesti ne}u. Ne mogu, ne jede mi se u ovojprqav{tini.
SAVETA: Hajdemo u na{ hotel, tamo je pristojnije.
KOSTA: Hajdemo! Po`uri Saveta, po~ela je ki{a. Samo mi jejo{ to trebalo... Vidi, promi~u i “cigan~i}i”! Kao dasmo u Novom Sadu, a ne u Napuqu!
(Ambijent mawe sobe; povremeno se ~uju gongovi ~asovnika koji izbijaravnomerno i ozna~ava protok vremena.)
GOSPO\ASLAVNI]: Vidim, Kojo, da ste se lo{e proveli u Napuqu...
KOSTA: (Iznemoglim, umornim glasom; dok govori povremeno,te{ko di{u}i, pravi pauze)Pogre{io sam {to sam uop{te i po{ao! Ni vreme namnije bilo nakloweno. U novembru je ~etrnaest danaki{a lila bez prestanka. A bilo je povremeno isnega... Mogli smo, mirne du{e, ostati u Novome Sadu!Do{ao sam do uverewa da je za bolesnika ipak najboqekod ku}e!...
GOSPO\ASLAVNI]: Ali, lekari su preporu~ivali odmor i le~ewe u Ita-
liji.
SAVETA: Druga~ije bi bilo da se vreme nije protiv nas za-verilo!
KOSTA: Sedeli smo najvi{e u hotelskoj sobi. A to smo mogli iu Novome Sadu ~initi.
SAVETA: A kad smo, zbog skupo}e, morali napustiti hotel“Kavur” bilo je jo{ neprijatnije.
KOSTA: Nisam mogao mnogo da radim... Ipak, preveo sam safrancuskog nekoliko pri~a...
SAVETA: Trebalo je ranije da se vratimo, a ne da nas na putuzaveje sneg, pa je Kosta, ionako iznuren, nazebao!...
GOSPO\ASLAVNI]: Kojo, {to se ni sad ne odmara{, nego pi{e{ le`e}i...
Kosta Trifkovi} 129
KOSTA: Ah, pi{em, {to bih drugo radio? Pi{em jednu pripovetku, zva}e se “Mleta~ke tavnice”. Tu je moja vizijabudu}nosti, odnosno slobode, one prave slobode...(Zagrcne se ka{qu}i)
SAVETA: Boqe bi, Kojo, bilo da ne pi{e{... Umoran si!...
GOSPO\ASLAVNI]: Gospode, pa on ne di{e vi{e !
SAVETA: Bo`e... On je mrtav!(Brizne u pla~)
(Zvono na vratima)
GOSPO\ASLAVNI]: Bo`e, ko je sad to?
MI[ADIMITRIJEVI]: Dobar dan, do{ao sam da vidim kako je Kosta !
GOSPO\ASLAVNI]: (Tu`nim glasom)
Malo pre je izdahnuo!
MI[ADIMITRIJEVI]: Moje sau~e{}e! Primite, molim vas, moje sau~e{}e!
Izgubili smo najboqeg komediografa... Umro je usvojoj trideset i drugoj... U cvetu stvarala~kih mo}i!Boga mi, ova 1875. godina po~ela je kobno za srpskukwi`evnost.
GOSPO\ASLAVNI]: A mi, na{eg Koju, uzdanicu i pesmu na{u!
MI[ADIMITRIJEVI]: Kako vidim, pisao je do posledweg ~asa.
(Prebiru}i hartije)[ta je ovo? Pri~a “Mleta~ke tavnice”. A ovo nastolu? Bo`e, ~itava kamara rukopisa, o nekim izKojine pri~e pone{to i znam... “Da bi oni znali”,{ala u jednom ~inu; “Za jedan ~asak radosti”, {aqivaigra u jednoj radwi; “Nekad i sad”, slika iz pro{lostii sada{wosti... Bo`e moj, {ta je sve `eleo da na-pi{e... Smrt ga je pretekla te vi{e ne mo`e da nasrazgaquje...
(Crkvena zvona)
130 Ra{ko V. Jovanovi}