pjevač, te nas učio pjevati, a oni koji su malo bolje pjevali, moralisu se bar dva puta tjedno sastajati s njim. U sjemeništu nam jepokazivao i pomagao i u drugim predmetima. Bio je strog ne sa­mo prema svima, nego i prema bratu, kojega je čak i išibao. (H.Si)

• Sjećam ga se vrlo dobro. Jednom mi je predavao, a drugo dopu­stio mi je da dolazim u učionicu učiti, te me zapalo da sjedim ta­ko gdje su viši razredi. Poslije mi predavao francuski, i neko vrije­me vjeronauk. (M.Ju)

• Dobro ga se sjećam, prvo što mi je predavao, a drugo što mi jeujak svećenik, koji je od njega bio godinu dana stariji, kao i zatojer je u Kutala imao udanu sestru. Pa kada bi on došao, ja bih setu češće našao. Na mene je ostavio dojam jednoga uglađenog go--spodina, iako strog. Cešće bi me pitao za mog ujaka, te sam snjime pričao i izvan nastave. (K.Ku)

• Meni je bio i profesor i Meštar. Po meni on nije baš bi strog. No,bio je pravedan. Zvali ga mi "cura", jer je bio najljepši među fra­trima. Bio je vrlo ugodan i meni je predavao francuski. Odlikovaose kao i svi ostali. Borislav Pandžić kao meštar, na pr. bio je punostroži. (G.Ko)

Fra Tadija (Mirko) Kožul

rođen 1909. u Mokrom - Turčinovići.o

Osnovno i gimnazijsko školovanje završio-u Sirokom Brijegu. Bogosloviju studirao uMostaru i Fribourgu. Filozofski fakultet - f

grčki i latinski studirao i završio u Zagre­bu 1941. godine. Nakontoga je profesorklasika u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji-u Sirokom Brijegu. Prije studija bio je jed-no vrijeme meštar u sjemeništu. Nakonstudija uz profesorsko zanimanje uspored­no je bio i prefekt (uz fra Leonarda) u ko-nviktu i to ostao do svoje smrti. Tu su ga partizani ubili i spalili 7.veljače 1945. godine.

Bio je fin gospodin, plemenit čovjek, dobar radnik, po naravidobričina, no i sveta duša. Rado bi se s đacima igrao i vodio bi ih usvoje rodne Turčinoviće i Mokro.

O njemu njegovi đaci i pitom ci govore:

120

• Bio je meštar kad sam ja došao u sjemenište, tada još nije završiofakultet. K' nama su ga poslali da bude meštar u sjemeništu, dase malo vježba, a poslije ga poslali još na fakultet u Zagreb. Kaomeštar djelovao je na nas đake utjecajno. Znao je pristupiti đaku

i primiti ga. Nije nikada donosio nagle odluke. Pri sukobima je ostaopravedan. Disciplinu je držao dobro. Vrijeme učenja je bilo strogoodređeno u učionicama ujutro i popodne. Kao svećenik djelovaoje primjereno. Bio je vrlo pobožan. Od svih fratara na mene je onnajviše djelovao. Često bi pobožno molio u kapelici. Znao bi seponekad naljutiti, a mi bismo opazili da bi tada pocrvenio, no nijenikada u toj ljutnji eksplodirao. Odgojiteljsku dužnost vršio je do­bro i uzorno. Poslije je otišao na studij. Čuo sam u Zagrebu naKaptolu da je bio jedan od najuzornijih studenata. Glede disciplinenije mu niti jednu riječ trebalo reći. Tako mi je pričao njegov gvar­dijan. (F.Vl)

• Imam o njemu malu uspomenu iz sela. 1944. godine me moja maj­ka povela u selo kazavši mi da će doći fra Tadija i da će govoritinešto važno, a da su i drugi fratri išli po selima i govorili o teškimvremenima koja dolaze. Fra Tadija je tada govorio o komunizmukao o jednom strašnom zlu koje je nastalo u Rusiji i primiče se k'nama. Kao da nas čeka mučeništvo "trebamo biti hrabri i punipouzdanja u Boga". Tada sam prvi puta čuo riječ "Boljševici" . Na­ravno, tada nisam znao što to znači, no poslije sam dobro to upo­znao i u teoriji i u praksi. (l.Bu)

• Latinski mi je predavao jednu godinu. Bio je veoma ozbiljan u svomposlu, čak preozbiljan. Rijetko bi se našalio. l kao profesor i kaosvećenik bio je u pravom smislu te riječi. Zvali smo ga "Djovana" ,jer je to nadimak njegova brata. Znam da je bio pravičan. (A.Va)

• Bio mi je meštar. Na mene je ostavio najsnažniji dojam a poseb­no stoga što je za sve tvrdnje imao objašnjenje, a što mi je nekadkoristilo. Bio je za disciplinu i za sve kako treba. Misliti i imatirazloge za sva svoja djelovanja. Tu uspomenu na njega nosim ci­jelog života. (B.Pa)

• Predavao mi je latinski. Bio je jako ozbiljan i pravedan. (A.Se)

• Pred crkvom kada smo polagali VI razred postavio mi je pitanje"koja je to rečenica i što znači?", ja sam nešto odgovorio i dobiodobru ocjenu, ali nisam se pridržavao ni sadržaja ni rečenice. Biloje to na kraju, gotovo pred kraj. Zadnje trenutke· njegova životabio sam s njim i vidio kako ga odvode na ubijanje. (bliski svjedoksmrti fratara)

121

• Sjećam ga se kao lika, no nije mi bio meštar, niti je predavao.Odavao mi je dojam vrlo ozbiljna fratra, a viđao sam ga češće udruštvu s višim đacima. (D.Be)

• Predavao mi je talijanski. U sjećanju mi je ostao kao jako dobar,miran, ali i vrlo ozbiljan. (J.Or)

• Sjećam ga se kao čovjeka, a kao profesora ne. Svećanici tada ni­su bili dostupni narodu, no po njegovu držanju i vladanju, čovjek

dolazi do zaključka da je bio dobar svećenik. Mi kao đaci moglismo ocjenjivati, ali njegovu nutrinu nismo mogli znati. (B.Ta)

• Predavao mi je talijanski. Bio je savjestan, dobar, pravedan. Znaobi se naljutiti, no odmah i svladati se. Inače dostojan svoga zvanjai jednog i drugog. Ostavljao bi utisak dobra i pobožna svećenika.~

Cesto sam ga viđao u crkvi kako moli. (K.Ku)

• Bio mi je meštar u II razredu gimnazije. Bio je čovjek rada i reda,dobar svećenik i fratar. Zato je vjerojatno i postavljen za meštra.Nama bi napravio dnevni red i objesio ga u učionicu, te na vrhunapisao: "Red, rad i disciplina". To je od nas tražio, a i sam je biotakav. (H.Si)

• Na njemu sam zapažao da moli malo više nego ostali, ide u ka­pelicu i moli. Poslije kada sam bio u Kočerinu, često bih ga vidiokako hoda između čempresa i moli, osim oficija puno je kruničao.

Bio je malo bojažljiv. Ono što bi smatrao svojom dužnošću dov­ršio bi do kraja. Mi smo imali dojam da on nije bio Bog zna ka­kvih nadarenosti, pa se boji da ne bi negdje pogriješio. Nastojao-je biti pravičan. Bio je malo skrupolozan. Cuo sam da bi, kad biraspravljao o ocjenama, ili koji je đak kriv, znao to odgoditi, dokto njemu ne bi sazorilo. (V. Og)

• Jedna sitnica o njemu, kroz koju se može vidjeti i njegova veliči­

na. Mi đaci dijelili smo se na širokogaće i uskogaće. Mi Bekijašismo bili uskogaće. Među nama je bilo natjecanje u igrama. Jed­nom u troskoku, među nama Bekijašima slovili su u to vrijeme fraBorislav Pandžić, neki Andrijanić i još neki. A od širokograća slo­vili su Rupčić, Raspudić i Tadija. Kada je jedan od naših Bekijacaprvi puta napravio skok otišao je daleko. Sad dolaze širokogaće,

i on preskoči toga, a jedan širokogaća bio naprasit i prgav, nojako inteligentan, te kad se naš zaletio da skoči ovaj prgavko do­šao na pik i spriječio ga da skoči. Tadija to gledao, kada je tre­bao skakati taj prgavko, Tadija dođe na pik i zapriječi ga. Kad jetaj počeo brbljati, Tadija mu reče: "ovo je natjecanje u skakanju,

122

a ne rat. Svatko ima pravo skakati koliko hoće. Ti si zasmetaonjega, ja zasmetam tebe i više ni jedne". Tu sitnicu nikada nisamzaboravio. Kroz to se može vidjeti kakav je bio čovjek, a takav jebio uvijek. Zaigrao bi pokatkad nogomet. (tako reče strogi ocje­njivač)

• Bio mi je profesor latinskog i razrednik. Dobar je bio i pobožan.Mi smo kao đaci izostali iz škole, zadržavali se u grabovini u sklo­ništu. I ja tako bio s ostalima, ali su me zatajili jer sam bio odli­čan đak. Fra Mirko vodio istragu, utvrdilo se da su neki priznalikako sam i ja tu bio, a fra Tadija, doznavši to upita fra Marka damu to potvrdi, što ovaj učini, a tada dođe k meni, bio je uzbuđen

i udario me ključevima po glavi, i poteče meni krv. To mu je biloteško da je sa mnom išao kod fra Rade, direktora. Hoću reći bioje silno i ponizan i pravedan. Eto jednom se malo više uzbudio ikočnice su mu otkazale. (M.Bu)

• 1943. i 1944. smo polagali razrede, jer je u gimnaziji bila vojnabolnica, a 1941. mi je bio fra Tadija razrednik. Bio mi je redovanprofesor i na mene je ostavio najbolji dojam. Za nas koji smo tre-

-bali polagati III razred i grčki, a nismo bili na Sirokom Brijegu i nepohađamo redovno nastavu, to je bilo vrlo teško. Posebnu strplji­vost pokazao je on i fra Marko. Tko je bio tu s fra Tadijom, taj sepuno pomogao prije ispita. Ta ozbiljnost, znanje i odgoj nama supomogli, te smo završili školu i dobro se kasnije snašli u životu.(I.Bu)

• Mi smo rođeni kuća do kuće. Predavao mi je latinski. Njegov na­čin bio je nove riječi, a zatim što je rečeno u lekciji. Bio je gospo­din. Tko je njega sreo, nije se mogao potužiti. Njegov habit nijeimao fleke, niti cipele, niti što drugo, Konviktovci ga se morajusjetiti, jer se on tamo dokazao. Nije mi poznato da je bio u sjeme­ništu. (I.Bu)

• Bio sam u konviktu šest godina i valja reći moje zapažanje o fraTadiji: meni se činio po vanjštini hladan čovjek, no strašno auto­ritaran, discipliniran. Ulijevao je strahopoštovanje. Fra Leonard jeizgledao kao asketa, gotovo svetačkog hodanja, te je imao svojsasvim drugi image od fra Tadije. Fra Mariofil je opet bio za za­grliti koliko smo ga volili, bio je za nas "Madchen fUr alles", ali fraTadija je bio pojam strogoće, reda, čistoće i discipline. Bio je dok­triniran, skoro hladno doktriniran. Stoički se držao koncepta i ne­ma diskusije. (J.To)

123

NADŽIVJELI SVOJE UČITELJE I SVJEDOČE O NJIMA. - .

Marko Zeljko Jure Leko fra Dionizije Lasić•

Ivan Simić

fra Vinko Dragićević fra Bazilije Pandžić,

Ciril Kos Ivan Vitik

•

•

•••:!i

I 'i!I•!!::•

Ivan Božić Jozo Dugandžić Matko Grgurević Boris Ivanišević

Vinko Jurčićfra Ljudevit Rupčićfra Umberto LončarIvan Kustić

352

Frane Jelavić Svevlad Slamnig Jerko Artuković Ante Damić

Mile Boras Grgo Kolobarić Stanko Leko Franjo Boras

•

fra MarkoDragićević

David Mandić-Jozo Saravanja Jozo Tomašević

353

fra Dobroslav BegićKarlo Kutle

•

Franjo Vukšić

~

I

. Slavko Tomić

•

J

')j l-~,,

Franjo Zagoričnik fra Leonard Oreč Berislav Topić Drago Šušak

Zlatan Tavzes Tomislav Zovko

354

Jozo Tomašević - Koška

ISTINAO UBIJENOJ GIMNAZIJI