Kulturai sve što morate znati o njoj

Naslov izvornika Kultur für Banausen

© 2010 by Bastei Lübbe GmbH & Co. KG© za hrvatsko izdanje Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb, 2011.

Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., ZagrebZa nakladnika Bojan VidmarPrijevod s njemačkoga Branka GrubićUrednik Zoran MaljkovićLektor Jakov LovrićKorektor Jakov LovrićGrafički urednik Ivica JandrijevićIlustracija na naslovnici ShutterstockTisak Denona, Zagreb, lipanj 2011.

ISBN 978-953-14-0957-5

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 770667.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Kulturai sve što morate znati o njoj

Markus Reiter • Tim Schleider

5

PREDGOVOR 10

L i k o v n a u m j e t n o s t 13

ARHITEK TUR A 14Što arhitektura govori? 15Što ograničava arhitekturu? 17Antiku ćete prepoznati po stupovima 17Okrenut prema zemlji ili prema nebu – srednji vijek 19Povratak korijenima – renesansa 21Povratak antike II: klasicizam 22Arhitektura moderne 23

SL IK AR ST VO 26Giotto otkriva slikarstvo 29Masaccio otkriva perspektivu 31Jan van Eyck otkriva slikanje u ulju 33Botticelli otkriva alegoriju 35Michelangelo otkriva tijelo 36Albrecht Dürer otkriva umjetnika 37Pieter Brueghel otkriva obične ljude 39Caravaggio otkriva svjetlo 40Rembrandt otkriva dramatiku 42Turner otkriva (divlju) prirodu 45Monet otkriva neponovljivost trenutka 46Picasso otkriva oblik 49Kandinski otkriva apstrakciju 51

6

SUVREMENA UM JE TNOST 54Kazimir Malevič slika crni kvadrat 56Marcel Duchamp izlaže pisoar 57Jackson Pollock raspršuje boju 57Andy Warhol umnaža slike prometnih nesreća 58Georg Baselitz vježba stoj na glavi 59

KIPAR ST VO 61Što su stari Grci postavili na noge? 63Tko to jaše u bamberškoj katedrali? 64Dva puta David – vrhunci renesanse 65Što ushićuje svetu Tereziju? 66Put u modernu 66

FOTOGR AFI JA 70Dva smjera: umjetnost i dokumentacija 71Fotografija kao umjetnost 71Fotografija kao dokumentacija 73Dvije posebne vrste 73Što fotografiju čini dobrom? 74

s c e n s k a u m j e t n o s t 77

FILM 78Što više znate – više ćete vidjeti! 78Zašto film stalno traži nešto novo 80Zvjezdani trenuci filma 81Filmske zvijezde 84Dva zanimljiva slučaja: dokumentarac i animirani film 87Filmska umjetnost kao istraživačko putovanje 88

OPER A 91Priprema za večer u operi 91Bez Orfeja to se ne bi dogodilo 92Uvertira, arija, finale – što sve opera nudi 94

7

Velika četvorka opernog repertoara: Mozart, Wagner, Verdi, Puccini 95Mjesta za operu ima samo u velikim kućama 98Mali savjeti za ponašanje u operi 99Jeste li dobili želju? 100

M JUZIKL I OPERE TA 102Što se nudi u mjuziklu i opereti 102Mogu li vas zamoliti? O šarmu operete 103Let’s dance! O energiji mjuzikla 104Uvijek te mačke: mjuzikl kao proizvod za zabavu 106U očajničkoj potrazi za ukusom gledatelja 107Priprema za večer uz mjuzikl 107

PLES 110Zašto je plesu mjesto u svakom kazalištu 110Kratka povijest plesa 111Gdje se ples može vidjeti 113Kako možemo bolje razumjeti ples 114

K A Z ALIŠTE 116Pomalo izvanzemaljski: zašto je kazalište posebno mjesto 116Prilično antički: gdje su korijeni kazališta 117Samo bez lažnog poštovanja prema kazalištu 118Kratka šetnja po kazališnom repertoaru 120Tko može postati klasikom? 124Uvijek ti redatelji: vječna borba oko postavljanja na scenu 124Priprema za kazališnu predstavu 125

G L a z b a 129

KL A SIČ NA GL A ZBA 130Koncert klasične glazbe – napor i užitak 130Sve je počelo s frulom: glazba kao iskonska potreba 132Kako je glazba došla u koncertnu dvoranu 133Izbor odgovarajućeg koncerta 136

8

Velika imena koncertne scene 137Što će biti s novom glazbom? 139Priprema za koncert 141

POP- GL A ZBA 144Pop-glazba – mnogo više od bube u uhu 144Što pop čini popom 145Kratka šetnja kroz stilove 146Pop-glazba za početnike 148

DŽE Z 151Džez – glazba za individualce 151Zašto je džez potpuno drukčiji 151Podrijetlo džeza 152Stilovi džeza 153Kako najbolje slušati džez 154

k n j i ž e v n o s t 157

KNJIŽE VNOST 158Što je dobra književnost? 159Zašto se pjesmice uvijek ne rimuju 163Što sve obuhvaća epska književnost 164Veliki Rusi 166Veliki Francuzi 167Veliki Englezi 168Veliki Amerikanci 169Veliki Nijemci 170Tri romana – jedna tema 173

k u L t u r a p L u s 179

TELE VIZ I JA 180Zašto i televizija spada u kulturu 180Povijest masovnih medija 181

9

Budućnost televizije 182Televizijska kultura 182

MUZE J 184Čarolija muzeja 184Koji je najvažniji umjetnički muzej na svijetu? 186Nastanak muzeja umjetnosti 186Doživljaj umjetnosti izvan vrhunskih kuća 188Što je zapravo muzej? 189Obavijesti prije i tijekom posjeta 191

FILOZOFI JA 196Četiri temeljna pitanja Immanuela Kanta 197Prvo pitanje: Što trebam činiti? 198Drugo i treće pitanje: Čemu se mogu nadati? Što mogu znati? 199Četvrto pitanje: Što je čovjek? 200

I STR A ŽIVANJE MOZGA 203Istraživanje mozga na stranicama kulture 203Rehabilitira li istraživanje mozga determinizam? 205Koliko slobodne volje ima prst? 206

RELIGI JA 208Može li se dokazati postojanje boga? 209Kritičari religije Feuerbach, Freud i Marx 211Vjerovati ili ne vjerovati – pitanje je sad 213

ARHEOLOGIJA 217Iz vremena prije našega vremena 218Plemenita jednostavnost, tiha veličina – Johann Joachim Winckelmann 220Heinrich Schliemann i Prijamovo blago 221Howard Carter i Tutankamonovo prokletstvo 221

Z AVR ŠNA RI JEČ 225

10

PREDGOVOR

tko bi želio biti neznalica... no, onaj tko nespreman zakorači u svijet kulture, nažalost će to brzo postati. opet ste izgubili nit u kazalištu?

na koncertu ste od dosade zurili u strop? vratili ste se kući s izložbe slikara suvremene umjestnosti ništa ne shvativši? u kinu ste zadrijemali jer ste bili jako zbunjeni? onaj komu su poznati doživljaji ove vrste i tko će to priznati pravim ljubiteljima kulture, odmah će dobiti po nosu: »Čovječe, pa ti si pra-vi neznalica!«

takvi su prizori žalosni. prvo, onaj koga se to tiče, oneraspoložit će se i možda će se osjećati manje vrijednim – bilo bi mnogo zgodnije i zanimljivije da mu ljubitelj kulture jasno i razumljivo objasni što je to takozvani neznali-ca propustio vidjeti u kazalištu, muzeju ili na koncertu. Drugo, kod mnogih će se ljudi razviti osjećaj da je kultura samo za izabrane, da je za njezino ra-zumijevanje potrebno mnogo rada i napora i da je posve sigurno preteška za njih, koji imaju, čini se, tako banalan ukus.

ovu zabludu želimo odmah ispraviti: ne, kultura nije samo za izabra-ne! kultura je jedna od najzanimljivijih stvari uopće! bilo da je riječ o svijetu opere ili kazališta, glazbi ili književnosti, filmu ili slikarstvu – ništa ne može čovjeka obogatiti više od uživanja u kulturi. slike i priče, pitanja i odgovori, tonovi i postavke umjetnika mogu nas neposredno dirnuti, mogu nas pogo-diti, mogu nam uzburkati osjećaje, u dobrom i u lošem smislu.

obrazovanje i kultura dva su ključna resursa modernog čovjeka i među-sobno su usko povezani. Da bismo počeli otkrivati ta dva područja, potrebni su nam dobri učitelji i pravi poticaji. naravno, to nam nije uvijek pri ruci – za razliku od ove knjige koja je knjiga kulture za sve one koji žele uroniti u svijet kulture, poći na ekspediciju u carstvo obrazovanja i koji se ne trebaju sramiti pitanja što će ih postavljati na tom putovanju.

u ovoj knjizi predstavit ćemo vam većinu područja kulture – i objasni-ti kako biste se trebali ponašati na mjestima kulture. pritom ćemo, nadamo

Predgovor

11

se, sve objasniti razumljivo i bez složenih stručnih pojmova, tako da uistinu svatko može bez problema istražiti područje koje ga zanima. top-ljestvica-ma na kraju svakog poglavlja htjeli bismo vam dati pregled kazališnih ko-mada, knjiga, slika ili filmova koji su najprikladniji za početnike, kako biste pronašli pravi pristup kulturnom i umjetničkom blagu i otkrili koja je imena dobro znati.

upravo je to sjajna strana kulture: potrebna vam je samo mala pomoć na početku, mali poticaj. onaj tko prvi put kreće na taj put ubrzo će primije-titi kako jedno dolazi za drugim, kako jedna slika upućuje na sljedeću, ka-ko se jedna priča uklapa u drugu. zanimanje za kulturu pravi je perpetuum mobile, dakle, jedini motor koji pokreće sam sebe. umjetnost i kultura slični su novcu na štednom računu: umnožavaju se same od sebe. no, umjetnost i kultura daju znatno veće kamate pa ćete se vrlo brzo obogatiti i ako ste imali neznatan početni kapital. i više od toga: svijet kulture je beskonačan – i uvi-jek, kad mislimo da smo došli do njegove i naše granice, otvara nam se put prema sljedećem otkriću.

uostalom, i nama su bili potrebni poticaji, a također i navodno pravim poznavateljima kulture. svima nam je u nekom trenutku života bila potreb-na pomoć na početku našeg posve osobnog puta u kulturu. to nema puno veze s napornim radom. Dobro, katkada je naporno pročitati debelu knjigu, pogledati dugačku kazališnu predstavu ili gledati neobičnu sliku. ali ako je to dobro za vas – a o tomu ne može odlučiti ni jedan kritičar na svijetu, nego uvijek vi sami! – tada ćete vjerojatno utvrditi kako je taj naporni komad kul-ture promijenio vaš svijet – pa makar i u najmanjoj mjeri.

Dakle, budite poduzetan neznalica! jednostavno je prekrasno doživjeti sve te umjetnosti, ne opterećujući se nikakvim raspravama. Listajte i čitajte ovu knjigu, neka vas ona nosi ili ciljano potražite podatke koji će vam biti po-trebni za kulturni događaj te večeri ili tijekom vikenda. možemo vam jamčiti ovo: upravo su tobože veliki kulturni znalci često ti koji u početku uopće ne mogu prepoznati ono što je novo – što ćemo na sljedećim stranicama potkri-jepiti mnogobrojnim primjerima iz povijesti. ono što vi upravo otkrivate kao kulturu, drugi su već odavno zaboravili. zbog toga će se tek na kraju otkriti tko su pravi kulturni neznalci...

Likovna umjetnost

14

ARHITEKTURA

tko želi, može se maknuti s puta većini umjetničkih i kulturnih pojava za koje bismo u ovoj knjizi htjeli probuditi vaše zanimanje. bez teškoća

možemo zaobići muzej, kazalište i operu, ostaviti po strani romane i poeziju i izbjeći koncertne dvorane. no, jednom obliku kulture teško možemo uma-knuti: arhitekturi. mi u njoj živimo. Čim pogledamo kroz prozor, suočava-mo se s arhitekturom. u gradu: arhitektura. u crkvi: arhitektura. na našem radnom mjestu: arhitektura.

znanost definira arhitekturu u širem smislu kao plansku proizvodnju umjetnog zatvaranja prostora. naravno, s pravom se možemo pitati: je li ar-hitektura sve što se gradi? no, je li svaka vrsta arhitekture ujedno i umjetnost i kultura? na to pitanje ne može se odgovoriti tako jednoznačno i lako kao što bismo možda htjeli.

uzmimo kao primjer gradnju stana: prije nego što se moja obitelj, dok sam bio dijete, krajem sedamdesetih godina, uselila u vlastitu kuću, rastao sam u unajmljenoj kući koja je izgledala kao prevelika kutija za cipele na ko-joj su načinjeni prozori, vrata i balkoni. tu vrstu turobnih stambenih zgra-da kasnije sam susreo u mnogim njemačkim gradovima. očito je bila riječ o vrlo raširenom jedinstvenom građevinskom stilu. ja mu ne bih dao nikakvu arhitektonsku vrijednost. zašto? iza tih kuća ne stoji nikakva stvaralačka za-misao, što je inače bitno obilježje umjetnosti. te stambene zgrade odnose se prema arhitekturi kao umjetnosti jednako kao što se uputa za uporabu neke naprave odnosi prema romanu.

pogledajmo sada četvrt visokogradnji u berlinskom okrugu neukölln koja nosi ime Gropiusov grad. taj je kraj poznat kao socijalno žarište. siromaštvo, nezaposlenost i velika stopa kriminala obilježja su te četvrti. većina ljudi, a zacijelo i tamošnji stanari, neće reći da je Gropiusov grad »lijep«. međutim, ljepota, u uobičajenom značenju riječi, u moderni i postmoderni više nije pro-sudbena kategorija. njome se ne može mjeriti vrijednost arhitekture.

15

Arhitektura

ali, bitno je ovo: iza visokogradnji Gropiusova grada stoji kreativna ide-ja, iako neuspjela. Formulirao ju je glavni projektant stambenog područja, njemačko-američki arhitekt Walter Gropius (1883. – 1969.) šezdesetih go-dina prošloga stoljeća, a potječe od francuskog urbanista i arhitekta Le Cor-busiera (1887. – 1965.). on je već dvadesetih godina prošloga stoljeća zami-slio da treba graditi ekonomično, svrhovito i funkcionalno. nastao je po-jam »nove gradnje« kojim su se graditelji ograđivali od wilhelminskog neo-klasicizma. u Gropiusovu gradu arhitekt je naglasio zelene osovine i vodio računa o tomu da oblici i visina zgrada tvore skladnu cjelinu. poslije ćemo se još jedanput vratiti načelima tog stila gradnje. ovdje ćemo se zadovoljiti utvrđivanjem prve spoznaje: neovisno o tomu sviđa li se ishod gradnje na-šem oku ili ne, arhitektura je umjetnost samo onda ako iza nje stoji neka kreativna volja.

Što arhitektura govori?

to što su Gropius i njegovi kolege davali vrlo veliku vrijednost stambenoj ar-hitekturi za široke slojeve stanovništva bila je posve nova pojava u povijesti graditeljstva. oni su brinuli o običnim ljudima i željeli su poboljšati njihove bijedne stambene uvjete. jednako kao i kod »nove gradnje«, puno se može doznati o ljudima nekog razdoblja pogleda li se kojoj su vrsti zgrada gradite-lji posvećivali najviše pozornosti.

u starom egiptu najzahtjevnije su građevine bile piramide. one su se, za razliku od tadašnjih stambenih naselja, održale tisućljećima. piramide su gro-bovi faraona. iz toga možemo zaključiti da starim egipćanima (barem oni-ma koji su mogli donositi odluke) nije bilo ništa važnije od toga da mrtvom faraonu omoguće nesmetano putovanje sa svim njegovim blagom u podze-mni svijet boga ozirisa – što je u većini slučajeva, nažalost, bilo uzaludno. pljačkaši grobova su unatoč svim mjerama predostrožnosti najčešće nalazili put u unutrašnjost piramida.

Glavni pečat slici stare Grčke, naprotiv, daju hramovi. akropola u ate-ni, posvećena božici ateni, koju ćemo poslije pobliže opisati, za neke je ar-hitekte najsavršenija građevina na svijetu. stari rim prikazuje nam se kao središte svjetskog carstva, s palačama moći poput kapitola, te mjestima za

16

Likovna umjetnost

zabavu širokih masa, kao što je borilište koloseum. osim toga, grad je pun slavoluka pobjede – arhitektonskoga znaka vojne nadmoći.

u kršćanskom srednjem vijeku sva se stvaralačka snaga usredotočila na onaj svijet. tada su nastale lijepe sakralne građevine, dakle crkve i samostani. sjetimo se samo romaničkih bazilika i gotičkih katedrala. utvrde se, napro-tiv, doimaju kao nezgrapne obrambene građevine. u gotici kasnoga srednjeg vijeka, a osobito u renesansi, arhitekti su razvili nov smisao za svjetovne gra-đevine, ponajprije pri gradnji palača za bogate plemiće u sjevernotalijanskim gradovima. barok je, doduše, dao raskošne crkve, ali velike palače (versailles!) dokazuju da je apsolutistički vladar imao središnje mjesto u graditeljskom umi-jeću, jednako kao i bog. Čak i kneževi, koji su svoj posjed mogli prehodati u jednom danu, nisu htjeli zaostajati u podizanju raskošnih građevina.

tako danas po cijeloj njemačkoj i europi možemo naći barokne dvor-ce, primjerice u saskom Delitzschu (vojvode od saske i merseburga), u Fuldi (mjesni kneževi), u rudolstadtu u Thüringenu (dvorac kneževa od schwarz-burg-rudolstadta) ili u mecklenburškom Ludwigslustu (vojovode od mec-klenburg-schwerina).

ono što je vladarima iz razdoblja baroka bilo po volji, građanstvu sljedeće epohe bilo je jeftino (ali ne i povoljno što se tiče cijene). u 18. i 19. stoljeću na-stale su raskošne klasicističke reprezentativne građevine pod okriljem građan-ske klase: operne kuće, muzeji, dvorane slave, gradske vijećnice – od panthéona u parizu, francuske dvorane slave, ujedno i prve svjetske sakralne građevine (koja je prvotno bila zamišljena kao crkva), preko british museuma u Londonu pa sve do kapitola u Washingtonu, izgrađenog po uzoru na antički kapitol u rimu. Ljudi su u duhu prosvjetiteljstva vjerovali u pobjedu razuma nad nezna-njem i tiranijom – pogrešno vjerujući da se pritom mogu pozvati na staru Grčku.

arhitekturu osviještene građanske klase u prvoj polovni dvadesetog sto-ljeća zamijenilo je nešto uistinu novo: reprezentativne građevine kapitalizma – neboder i dojmljive industrijske građevine. neboderi su u početku služili kao sjedište tvrtke, a njihovu su gradnju naručivali koncerni: us steel, chrysler, singer, Woolworth bili su glavni vlasnici nebodera u chicagu i new Yorku.

Danas, u globalnom novčanom kapitalizmu, arhitektura je nerijetko in-vesticijski objekt špekulanata što se iznova izražava podizanjem nebodera, ovaj put u Dubaiju, kini, tajvanu i maleziji. Građevine nam govore puno o vremenu u kojem su nastale.

17

Arhitektura

Što ograničava arhitekturu?

Gradnja je danas u mnogim slučajevima postala investicijski posao, na kra-ju kojega se mora nalaziti profit. arhitektura se tako susreće s mnogo većim ograničenjima nego bilo koja druga umjetnost. navest ćemo tri najbitnija ograničenja:

1. svrha. arhitektura ne smije izgubiti iz vida svrhu onoga za što je stvo-rena. utvrda mora odgovarati svojoj zadaći, dakle, zaštiti od osvajača. ka-tedrala je sigurno u prvom redu služila slavljenju boga, inače bi sav onaj go-lemi trud bio suvišan, ali je morala i vjernicima osigurati mjesto za molitvu. palača je izvana trebala biti utjelovljenje bogatstva, ali je iznutra morala biti udobna za život. u muzeju se očekuje dovoljno mjesta za izloške.

2. Financijska sredstva. Čak kada se ovaj ili onaj naručitelj gradnje mo-že zadužiti preko grla, u jednom trenutku će naići na granicu. budući da je gradnja u pravilu skuplja od slikanja, glume ili pisanja romana, arhitekti to ograničenje najjače osjećaju.

3. statika. smjeli planovi arhitekata moraju se stalno podvrgavati provjeri statičara kako ne bismo na kraju dobili zgradu koja će se urušiti – što je bio čest slučaj u prošlosti: kupola aje sofije u bizantu dva puta se urušila prije nego što ju je 562. godine statičar izidor iz mileta (mlađi) ponovno podigao tako da se održala do dana današnjeg.

Antiku ćete prepoznati po stupovima

kad stojite pred nekom crkvom, vijećnicom, dvorcem, hramom (ili njegovim ostacima) iz doba antike ili pred nekom drugom zgradom, možda ćete se pr-vo pitati: iz kojeg je vremena ta građevina? odgovor na ovo pitanje pomoći će u razumijevanju ideje prema kojoj je ta građevina nastala. na taj ćete na-čin sigurno otkriti mnogo sitnica u kojima se ta ideja odražava. tako mo-žete najlakše krenuti na put otkrivanja arhitekture. na sljedećim stranicama upoznat ćemo vas zbog toga s najvažnijim obilježjima pojedinih razdoblja. počet ćemo s antikom.

još se vrlo dobro sjećam svojega prvog posjeta ateni. tada sam bio vo-lonter u jednim regionalnim dnevnim novinama i putovao sam u organizaciji

18

Likovna umjetnost

grčke vlade. jedan od naših izleta bio je odlazak autobusom na akropolu (ri-ječ akropola doslovno znači »grad iznad atene«). još i danas znam da sam se među stupovima partenona, glavnog hrama posvećenog božici ateni, osjećao nekako izgubljeno. već tada sam se divio tehničkom umijeću graditelja. no, tek kasnije sam shvatio što su arhitekt Iktin (druga polovina 5. stoljeća prije krista) i njegovi kolege uistinu načinili.

partenon se smatra najsavršenijim dorskim hramom koji je ikad podi-gnut. s njega se može iščitati najvažnije načelo grčke antičke arhitekture: sklad mjera. tako na mnogim mjestima, na primjer, nalazimo zlatni rez. to je izraz najvećeg sklada – a većina ljudi ga tako i doživljava. kod zlatnog reza dvije su veličine u takvom međusobnom odnosu da se manja odnosi prema većoj kao što se veća odnosi prema ukupnoj veličini. Širina i ukupna visina, visina do arhitrava (grede koja leži na stupovima) prema preostaloj visini, vi-sina iznad kapitela (glava stupova) prema visini zabata, širina stupova prema prostoru između stupova, visina metopa prema visini arhitrava – svi ti odnosi odgovaraju zlatnom rezu. metope su pravokutne ploče iznad arhitrava, dakle iznad poprečne grede.

tako smo došli i do stilskih obilježja. partenon odgovara dorskom nači-nu gradnje, jednom od triju glavnih redova. Druga dva zovu se jonski i ko-rintski. red znači ovo: vrsta stupova daje informacije o vremenu nastanka i o proporcijama građevine. tri glavna stila najbolje se razlikuju po završecima stupova, kapitelima. to je dobro već i zbog toga što su od mnogih antičkih hramova ostali samo još stupovi.

• Dorskistup,najstarijioblik,nemabazuiležiizravnonapodloziteseširi prema dolje. on ima 16 do 20 uzdužnih udubljenja (kanelira) te neukra-šen kapitel i kapitel s kružnim jastučićem.

• Jonskistupjevitak,imabazui20do24kanelire.Ravnikapitelzavr-šava s dva ukrasa u obliku puža (takozvane volute).

• Korintskistup,najmlađainačica,vitakjepoputjonskog,sužavasepre-ma gore i završava umjetnički izrađenim kapitelom, na kojem se između za-vršetka stupa i voluta mogu vidjeti jedan ili dva vijenca od akantovih listova s uvijenim vrhovima. prema jednoj anegdoti teoretičara antičke arhitekture vitruvija, kipar kalimah napravio je korintski kapitel nakon što je na grobu mlade žene vidio košaru prekrivenu kamenom pločom. uz košaru su se uz-dizali listovi akantusa.

19

Arhitektura

Grci su graditeljsko umijeće doveli do savršenstva, kakvo u europi ni-je ostvareno ni nakon mnogo stoljeća. Dakle, nije čudo što su njihova djela oponašali graditelji u kasnijim razdobljima, katkada samo neke dijelove, na primjer volute u baroku, katkada ukupan stil, kao u antičkom rimu, u rene-sansi, klasicizmu i neoklasicizmu. Grčki način gradnje stupova primijenjen je i pri gradnji novijih građevina na srednjoeuropskim zemljopisnim širinama, a također i u novom svijetu (na primjer bijela kuća u Washingtonu!).

uostalom, utjecajni njemački povjesničar umjetnosti Johann Joachim Win-ckelmann (1717. – 1768.) imao je nakon 18. stoljeća jako velik utjecaj na našu predodžbu o antičkoj umjetnosti (vidi poglavlje o arheologiji). on se divio jednostavnoj otmjenosti arhitekture i grčkih kipova, koja se pokazuje u svo-jem bijelom, glatkom mramoru. »tako će i lijepo tijelo biti još ljepše što bude bjelje«,pisaojeWinckelmann1764.godineusvojoj»Povijestiumjetnostista-roga vijeka«. Glupo je samo to što je nasjeo jednoj zabludi. Grčka umjetnost je zapravo bila jako šarena! boja se tijekom stoljeća oljuštila.

Okrenut prema zemlji ili prema nebu – srednji vijek

kao što antičku arhitekturu najbolje možemo iščitati iz njezinih stupova, tako možemo i arhitekturu europskoga srednjeg vijeka i ranoga novog vije-ka odrediti prema obliku prozorskih lukova. prije nego što se posvetimo tim oblicima, trebali bismo se podsjetiti da su se u središtu srednjovjekovnoga graditeljskog umijeća nalazile crkve i samostani, dakle, sakralne građevine. zbog toga će biti dobro naučiti nekoliko stručnih pojmova.

crkve se načelno razlikuju po centralnoj i uzdužnoj gradnji. kod centralne gradnje glavne su osi jednake duljine, što je bilo omiljeno načelo kasne anti-ke. na primjer, panteon u rimu je, doduše, crkva od 7. stoljeća, a prvotno je služio kao rimski hram. za europsku crkvenu arhitekturu tipičan je, napro-tiv, uzdužni oblik. (jedna od iznimki upravo je najvažnija crkva katoličkog kršćanstva: crkva svetog petra u rimu.) takva se građevina može podići vr-lo jednostavno: dugačka pravokutna zgrada, a na njezinu pročelju nalazi se polukružna dogradnja za oltar – apsida. upravo tako izgleda konstantinova bazilikauTrieru.Onapotječeiz4.stoljećaiprvotnojeslužilakaorimskacarska palača.