Kultura enaGlavno pitanje u istraivanju ena tie se materijalnih dobara tj ta su inile sa svojom imovinom. Omanske ene su barem zakonski ak i poslije vjenanja zadravale pravo raspolaganja svojim imetkom, za razliku od Evropljanki. Jednako tako su ulaskom u pubertet postajale punopravne podanice Carstva, pa su se mogle potuiti kadiji, a i drugi su mogli njih tuit. Meutim njihovo svjedoenje je ograniavano erijatom. Veina podataka o enama potjee iz kadijskog protokola.SuprugeBrakove su ugovarali roditelji, a mladii su ih mogli izbjei tako to bi odselili. U kadijskim protokolima rijetko se spominju ene koje su pristale da ih otmu, a malo vie je onih koje su se udale kao maljoljetne, a kasnije htjele rastavu. Musliman se mogao oenit nemslimankom, a suprotno nije bilo mogue. Djeca su bila muslimani. Poligamija i vieenstvo nije bilo esto i uobiajeno. To vidimo iz popisa nasljednicima, rijetko se spominje vie ena, a ako ih je bilo obe su dobijale nasljedstvo. Rastave su bile este. Mukarac se mogao u svakom trenu rastat. Neki brakovi su prekinuti i na enin zahtjev. ena bi tad davala neku nagradu ovjeku, i ostala bi bez ugovorenog iznosa. Brakovi sa osmanskim princezama bili su monogamni.Ljubav i naklonostMladi ljudi iz visokih obitelji vrlo teko su mogli upoznati mogue suprunike. Za razliku od njih obini ljudi u gradovima i na selu imali su vee mogunosti upoznavanja. Postoji popis zbirke sitnica u torbici, od kojih svaka sitnica znai jednu ljubavnu izjavu. Mali biser- ti si biser meu najveim ljepoticama, vlas kose- ti si kruna na mojoj glavi, groe- moja oka dva komadi zlatne ice- umirem, pohitaj k meni. O ovim simbolima govori Lady Mary Wortley Montagu. Ove ljubavne simbole dobila je od prijateljica u Istanbulu. Meutim ne znai da si ovi simboli potjecali iz viih slojeva istanbulskog drutva. Vjerovatnije da su ovi simboli potekli iz svijea trgovaca i obrtnika. One su ih prikupile od trgovkinja, robinja u haremu i slukinja. Ovim simbolima mogli su se sluiti u nepismeni. U arhivu Topkapija sauvana su ljubavna pisma, a najpoznatiji je sedam pisama koje je poslala Rokselana Sulejmanu. Prva pisma je vjerovatno sastavila tajnica. U 18. st je prilikom enidbe, paa svojoj mladi mogao posvetiti stihove.

Drutveni ivot meu enamaNa tom polju imamo najvie spoznaja o enama iz vieg sloja, dok se nii slojevi rijetko spominju. Lady Mary spominje kako su dame iz Istanbula tokom 16. st ile u meusobne posjete. Osim ovog druenja, sastajale su se u kupeljima. Izleti u prirodu bili su vrlo popularni u 17. st. Boravilo se i u privatnim vrtovima sa sjenicama. Na ovim druenjima ene su esto priale o trudnoi i djeci. Velika nesrea je bila postati starom za raanje.Nakit i odjea Popisi koji su sastavljani radi nasljedstva, daju nam podatke o odijevanju i nakitu gradskih ena. Posebno su bile omiljene naunice, obino su od zlata i srebra, a imunije ene su imale i sa biserima. I narukvice su bile uobiajene; od zlata su i u paru. Ogrlice su bile popularne, jednako kao i prstenje, a ukrasi za kosu se ne spominju. Dobrostojee stanovnice Burse esto su imale pojaseve, a izraivani su od plemenite kovine. Zlatnim i srebrenim vezom ukraavala se i posteljina. Sauvani su samo primjerci sultanove obitelji. Anadolske mladenke dobivaju nakit koji kasnije mogu upotrebit za izdravanje. Kao i kod mukaraca, i kod ena se drutveni poloaj mogao razabrati na osnovu oblaenja. Godine 1564. odreeno je da nemuslimanke moraju nositi suknje od angorske vune ili mjeavine svile i pamuka. Bilo je i regionalnih razlika, jer se nije svugdje mogao nabaviti odreeni materijal. Odjea je trebala da sakrije enu. Donoeni su esto i zakoni u tom duhu, posebno u 18. st. (npr zabranjivan izlazak na ulice i sl). Dakle nakit su nosile uglavnom radi drugih ena, jer bi inae te predmete vidjela samo ua obitelj. Dobrostojea ena obino je nosila koulju (gomlek) od svile, a preko nje dugu haljinu(entari) barunasta ili svilena. Za siromane bilo je jeftinih svilenih i pamunih tkanina (beledi). Kaputi se nosio zimi, a izvan kue nosile su ogrta (ferace). Lica su prikrivena iza dva komada tkanine zakaena za koprenu. U nekim krajevima nemuslimanke su se odijevale poput muslimanki. U Ateni cure pokrivaju lice, kao i Armenke.ene koje su bile na elu kuanstva i zaraivaleU Balkanskim pokrajinama, osmanski porezni propisi davali su poseban status eni koja je upravljala imanjem preminulog supruga. Upisivanjem ena kao poreznika znai da su ih ppriznavali kao glave obitelji. Udovica bi dobila manji dio nasljedstva od djece. Na vjenanju mukarac se obavezivao da e dati odreen dio novca u sluju smrti ili rastave. Meutim ti prihodi su nedostatni i ene su se nastojale to prije preudati. Ako se ne preuda morala je nai nain da zaradi novac. Mogunosti su bile ograniene. Lake je onima koje su mogle posuivati ili uloiti gotovinu. Neke su se bavile trgovinom, a nekad su ulagale kao tihi partner. ene su inae trgovale na malo, opskrbljavale su imune ene tkaninom i nakitom. Udovice nisu mogle postat slukinje u bogatoj kui, jer na to mjeto su dolazile cure u ranoj mladosti. ene koje nisu imale dovoljno kapitala za trgovinu, morale se pristupiti fizikom radu. Meutim one nisu primane u cehove, pa im je bilo tee u takvom poslu. esto ih je trgovac plaao ponajvie su se bavile predenjem mohera.Pobonost i teologija Bio je veliki broj ena koje su itale vjerske knjige. Meutim pogreno je tvrditi da je kultura osmanskih ena bila iskljuivo usmena. Primjer kada je Sejid u 17. st posudio knjigu od svojih sestara, kao to spominje i duhovne razgovore sa sestrom. enama nije bilo doputeno da studiraju vjersko pravo i postanu sutkinje. Piri Hanuma, baka Fejzulaha, prouavala je Poslanikovu predaju i kuransku egzegezu.Pristup umjetnosti : pjesnikinjeMnogo je primjera poezije u obliku dijaloga, ponajvie lirskih ljubvnih pjesama, u kojima ena ima neku ulogu. Iako je malo pjesnikinja koje su pisale slubenim knjievnim jezikom, bilo ih je u svim epohama. Ali bilo je potrebno vie sree i vie smisla da bi ena uspjela kao pjesnikinja. Prvo je morala ovladati perzijskim jezikom (bliskoistone lirske pjesme) te upoznati djela savremenika. Uloga porodice, a prije svega oca bila je posebno vana. Jedna od najpoznatijih Mihri Hatun nikad se nije udala, to bi bilo nemogue bez oeve saglasnosti. ivjela 1470-1515. ki amasijskog kadije, priznatog knjievnog talenta. Pripadala je obitelji teologa i dervia, sa tradicijom knjievnog djelovanja. Sastavila je zbirku pjesama divan. Tu je jo i Hubi Hatun iz 16. st. te Fitnat (Zubejde) bilo je dobro obrazovana. Osim pjesnitva ime joj se pojavljuje u zbirkama anegdota.Pristup umjetnosti :ene kao pokroviteljice graditeljstvaene su gospodaril svojim bogatstvom, tako da su mogle osnivati vjerske zaklade.U 16. st. u Istanbulu su 37 % svih slubeno upisanih zakladnika inile ene. No sigurno je da nisu imale takava udio i meu pokroviteljima graditeljstva. Veina ena utemeljila je male zaklade:kuice i novac. Imale su skromne sredstva te nisu mogle podizati nove graevine, te nisu morale angaovati arhitekte i donosite druge odluke, jer o tome brine pokrovitelj gradje. Meutim princeze, majke sultana.. podizale su damije, fontane i dr. koje i danas krase Istanbul. Hurem (kompleks) dvije amije po imeni sultanije Mihrimah 1548-1565. Te damije ebsefea Kadun i sultanije Zejneb. Princeze su sudjelovale u graditeljstvu prilikom podizanja ljetnikovaca na Bosforu. Mnoge su pri roenju dobijale palau, a kasnije su ih mnogo preureivale.Pristup umjetnostiene su imale glavnu ulogu u izradi vezanih tkanina, ililma i sagova. To nam potvruju i pisani izvori. U 19. st. mnogo ena zaposleno je u tekstilnom sektoru, a slino je sigurno bilo i u ranijem periodu. Francuski putnik Nicolas de Nicolay oko 1550. pie kako 200 djevojaka ui runi rad u sultanovoj palai. Mlae robinje bile su poduavane od strane starijih, a vezenjem su se bavile i dame. Osim za potrebe kuanstva, neke su radile i po narudbi. U Bursi je bila trnica na kojoj su ene prodavale svoje proizvode, jer na toj trnici nisu plaale porez. U kranskim dvoroma jugosi EU visoko se cijenilo veziljsko umijee osmanskih ena. Neki su plemii nastojali zadobiti takve robinje za svoju rezidenciju.I one o kojima nita ne znamo..U O.C. postojale su i anonimne umjetnice. Meu najvaijim su tkalje sagova i ilima. One su djelovale u 19. i 20. st. ali i ranije. Djevojke su sudjelovale i zborovima i glazbenim priredbama. U 18. st robinje su pouavane glazbi, naravno ako su imale dara. Vidimo da su ene mogle isksit i neto izvan okvira svakodnevnih poslova vezanih za obiteljski ivot. Doprinos ena osmanksoj kulturi zaboravljen je zbog patrijarhalne kulture, pa je ona sklona iskljuiti postignua ene. Drugo, odreena slika ene sastavni je dio predodbe o egzotinom Orijentu koja se oituje ve u 19. st kod slikara. Ta je slika negativna. U njoj se ene pokazuju kao pasivna bia o kojima je malo toga vrijedno spomenuti, osim da zrae erotinou.