ŠKVERSKA BESIDASlužbeno glasilo - izlazi po potrebi.

Godina VII - broj 51 - Trogir, studeni 2010. godineRIJEČPREDSJEDNIKAUPRAVE

Poštovane kolegice i kolege,dragi škverani,

nastavljamo dalje.Profesionalno i koncentrirano.Ne zanemarujući ni ugovorene obveze ni sigurnost i zaštitu na radu odnosno zaštitu od požara.Nekoncentriranost i neodgovornost koštaju - najviše.I u ovim nimalo zahvalnim vremenima uvjeren sam u našu perspektivu.To potvrđuje i ozbiljan interes potencijalnih vlasnika i ulagača, koji podržavajunašu viziju i temeljni program.Dokaz više da imamo znanje, volju i potencijal za kvalitetan put prema budućnosti.Na nama je, dakle,da sve to iz dana u dan i - potvrđujemo.

Mateo Tramontana

GRAD TROGIR O NAMA

Intervju: dr.sc. Nenad Končar, direktor tvrtke Jadranska ulaganja d.o.o.

U Brodotrogir ćemo uložiti oko 100 milijuna eurastr. 3 - 6

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Kao i u prethodnim izjavama vezanih uz privatizaciju „Brodotrogira“ ističemo:

1. Potrebno je i nužno zaštititi brodograđevnu djelatnost.

2. „Brodotrogir“ je najveći gospodarski subjekt u Gradu Trogiru i Grad Trogir ovisi o njegovom poslovanju i opstanku, te je u cilju zaštite radnih mjesta i očuvanju djelatnosti potrebno podržati isključivo onu opciju koja će nastaviti djelatnost u restrukturiranim uvjetima (prilagođenim uvjetima Grada).

3. Planom restrukturiranja je već ranije određena namjena prostora unutar granica koncesije „Brodotrogira“ i to: brodogradnja specijaliziranih i luksuznih plovila, servisna baza, luka za snabdijevanje za cruisere; luka za nautički promet i moguća luka za javni promet. Obzirom da je u planu restrukturiranja uložen veliki novac, a plan predviđa novu prilagođenu funkcionalnost prostora mislimo da je potreban i od strateškog interesa za Grad Trogir.

4. Ne podržavamo bilo kakvu promjenu namjene prostora, a pogotovo promjenu granica koncesije.

5. Kako smo u dosadašnjem tijeku, prema dostupnim informacijama, u spoznaji da je „Brodotrogir“ dobio ponudu u privatizaciji od tvrtke „Jadranska ulaganja“, a koja navodno osigurava sve strateške ciljeve kao i zatraženu cijenu, nije nam jasno zašto ovoliko traje postupak privatizacije.

6. Očito da Vlada RH ne želi zaključiti postupak privatizacije, jer do sada nije izišla sa otvorenim stavom, bar prema dostupnim informacijama i poticajima privatizacije koja ima podlogu u čvrstoj ponudi.

7. Nismo za daljnje nedoumice i držanje sudbine radnika i djelatnosti bez jasne vizije budućnosti, pogotovo bez utjecaja Grada Trogira.

8. „Brodotrogir“ se mora sagledavati kao zaseban gospodarski subjekt bez „Brodosplita“ ili ostalih brodogradilišta jer mu po ponudi restrukturiranja i pripada takvo mjesto. To je čvrsti stav Grada Trogira.

Primopredaja i krštenje Novogradnje 321

MIRNO TI MORE, CALYPSO!

U petak 19.studenog ove godine obavljeni su u trogirskom brodogradilištu primopredaja i krštenje Novogradnje 321 čije je porinuće bilo u veljači.Primopredajne dokumente je u ime brodovlasnika potpisao Bo Walter, rukovoditelj naručiteljeva inspekcijskog tima u Brodotrogiru, a za Brodotrogir d.d. Mateo Tramontana, predsjednik Uprave.Prilikom krštenja, kuma broda Vedrana Vukman, inače rukovoditeljica Službe prodaje u Brodotrogiru, presjekla je vrpcu sa šampanjcem i nadjenula ime brodu Calypso.

„Ovo je za mene velika čast. Hvala Hansu i Agneti Laurin i njihovoj obitelji. Iako danas nisu s nama, u našim su mislima“, naglasila je Vukman, zaželjevši brodu puno godina uspješne plovidbe, mirno more te siguran povratak kući pomorcima, koji na njemu plove.

Naručitelj broda je renomirana švedska pomorska kompanija Laurin Maritime AB. Poznato je da je trogirski škver za Šveđane već izgradio seriju od 6 tankera u razdoblju od 2002. do 2004.g čija su imena počinjala sa slovom T kao što su Tarantella, Tintomara, Tapatio, Toccata, Tosca i Tambourin po poznatim glazbenim djelima, plesovima i opernim arijama. Inače, tradicija švedskog operatera brodova jest da su sva imena brodova u njegovoj floti uglavnom povezana s muzikom.

Karakteristike m/v CalypsoDuljina preko svega 182,90 mŠirina 32,20 mVisina 17,20 mNosivost na gazu od 12,2 m 46,000 tdwVolumen teretnih tankova 52,410 m3Volumen slop tankova 1,043 m3

50 godina FESB-a

DAN KARIJERA – PRILIKA ZA SVE

U sklopu proslave pedesete obljetnice svog postojanja i djelovanja, splitski Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje priredio je 22.studenog tradicionalnu manifestaciju Dan karijera na kojoj su, osim Brodotrogira, sudjelovale i druge tvrtke poput Cemex-a, Siemensa, Brodosplita i dr. Dan karijera je namijenjen studentima i poslodavcima s temeljnim ciljem da upozna studente FESB-a s mogućnostima zapošljavanja u struci kao i suradnje s tvrtkama u širem okruženju.Tom je prigodom mr.sc. Mario Rovan, dipl.ing., voditelj projekta u Službi razvitka i investicija u Brodotrogiru, održao studentima okupljenima u dvorani splitskog FESB-a prezentaciju o trogirskom brodogradilištu na temu „Izazovi globalizacije za start – up – Uravnoteženje evolucijskih i konstruktivnih snaga“.

NOVOSTI IZ SEKTORABRODOREMONTA“Sveti Liberan’’ u doku

ZAVRŠAVAJU UGOVORENI RADOVI

Budući da su se radovi značajno proširili, “Sveti Liberan’’ je ostao u doku.Inače, do sada su obavljeni raznovrsni radovi na trupu i u strojarnici.Skori završetak svih ugovorenih poslova slijedi uskoro. Brod dug 39 m, širok 11 m, isprva je bio u vlasništvu Medite-ranske plovidbe d.d. iz Korčule pod nazivom “Zamošće’’.Otkad je u vlasništvu građevinske tvrtke Obšivač d.o.o. iz Metkovića, preimenovan je u “Svetog Liberana’’.

Izdavač: Brodotrogir d.d., Put brodograditelja 16, 21220 Trogir

Zavarivačima dodijeljene svjedodžbe

VJEŠTINE VAŽNE ZA MEĀUNARODNU KONKURENTNOST

Dvadeset osmorici radnika, osposobljenih za elektrozavarivačke poslove, posebice za zavarivanje mega konstrukcija, prigodno su uručene svjedodžbe u Tehničkoj knjižnici trogirskog brodogradilišta.Programom je uz teorijsku nastavu tehnologije zanimanja obuhvaćena i nastava o specifičnim oblicima zaštite na radu u brodogradnji te praktičan rad na mega konstrukcijama uz stručni nadzor mentora. Tom prilikom su dipl.ing. Zoran Butić, rukovoditelj Sektora zajedničkih službi i dipl.ing. Nenad Matijević, pomoćnik direktora Sektora brodogradilišta za proizvodnju, zaželjeli zavarivačima uspjeh i sreću u daljnjem radu, naglasivši da su stečene vještine jedna od temeljnih postavki za dosezanje međunarodne konkurentnosti brodogradilišta.

Tradicionalna radna vježba ”Ne ponovilo nam se”

VIDAN NAPREDAK IZ GODINE U GODINU

Petu godinu zaredom, 18.studenog, održana je u Brodotrogiru d.d radna vježba pod nazivom “Ne ponovilo nam se”.Svrha i zadaća ove vježbe je osigurati koordiniranost vatrogasnog dežurstva Brodotrogira d.d. i DVD-a Trogir odnosno upoznavanje vatrogasaca DVD-a Trogir, vatrogasnog dežurstva te voditelja ekipa za evakuaciju s broda i okolnog prostora sa djelovanjem u pojedinim incidentnim situacijama sukladno „Planu evakuacije i spašavanja u brodogradilištu Brodotrogir d.d.“ Poseban cilj ovogodišnje vježbe bilo je upoznavanje sa opasnostima koje mogu nastati izbijanjem panike među radnicima. Kao povod same intervencije iscenirano je postavljanje eksplozivne naprave u strojarnici broda u opremi (Novogradnja 322). Tom su prilikom testirane zone djelovanja, opasnosti te sigurnosti uz istodobnu koordinaciju svih razina zapovijedanja, kanala komunikacija i službi te

kretanja vozila i interventnih snaga. “Pohvaljujem sve sudionike koji su sudjelovali u vježbi. Iz godine u godinu osjeća se značajan pomak na bolje. Posebno je vidljiv napredak u samoj koordinaciji i organizaciji ljudi”, ocijenio je po završetku analize vježbe Damir Kuzmanić, rukovoditelj Službe zaštite na radu u Brodotrogiru.

Prije misec-dva uvatija sam ćipo trinajst i po godin otkad sam u škveru, a sve mi se pari ka da sam jučer doša i priznajem, koji put se i pripadnem kad vidim kako nas lomi ovo vrime, kako se sve brzo minja, koliko nam dragih ljudi odnosi.

Na samom početku, najbolje ti je šta prije shvatit da ništa ne znaš i da sve ono šta si učija u školi izgleda skroz drugačije u stvar-nosti, ali ako imaš sriće i pameti moš naletit na neke ljude koji poznaju sve tajne zanata i od kojih možeš naučit stare škverske užance. Osjetiš neko strahopoštovanje prema njima i učini ti se da su ti ljudi oduvik tu i da će tako uvik bit.

A danas sretnem mnoge od njih u gradu kako činidu penzionerske đireve po korniži rive onako kolafjaka s rukama na guzici i kapon francuzicon po sad već ritkin i sidin vlasima pa se sitin koliko su volje, ljubavi i

energije uložili u ovaj škver, koliko su brodi izgradili i otpratili prema dalekim obalama.

Eto, često se sitim Marinka Svaline, moga kolege, sjajnoga čovika, baš ono šta bi se reklo – žive legende našega škvera.

Marin je bija pravi meštar od svoga zanata, konstruktor trupa, tehničar najboljeg kova, izbaciva je nacrte leva-leva ka iz rukava, uvik u vrhunskoj formi, bilo da je tribalo radit krmeni pik, pramčani pik, pregrade, kormila, fumare, signalne jarbole, ma čitavo Jadransko more nacrta nastalo je na Marinovom rad-nom stolu, sve bi on to stiga bez priše, bez panike, lipo stentano, paćifiko. Gušt je bija s njime radit, puno se od njega moglo naučit, ali od svega mu je najdraža bila marenda.

Marenda je bila ritual, svečanost, centralna točka svakoga radnoga dana, jedino vrime kad bi svi konačno digli glave iz onih svojih

škatula i kad bi makar na po ure posidali za zajednički stol. Nikad on nije marendava sendviče ili slične zvizdarije nego bi donija u jednu tečicu fažola sa buncekom, oli gulaš, ponekad tripice, boba s lazanjama, uglavnom na stolu je uvik moralo bit nešto konkretno. A ta tečica nije bila obična, to je bila magična tečica, ma nisi je ima šta vidit, pinkicu veća od čikare za kafu, ali kad bi Marin izvadija sve delicije iz nje, napunila bi se deboto tri pijata! Za nevirovat, to je bilo čudo jedno i dan danas jedna od najvećih misterija koje sam ikad vidija u škveru. Lako za Arhimedov zakon koji objašnjava kako brod od deset iljad tona late može plivat, ništa to nije kontra Marinovoj magičnoj tečici! Onda bi nam zna pričat viceve i priče već sto puta ispričane koje smo svi već napamet znali, ali svaki put smo se smijali ka da ih slušamo po prvi put.

Još jedan od obaveznih Marinovih rituala bija je izlazak s posla petkom dvi-tri ure

ranije. Posal nikad nije dolazija u pitanje, ali dobro se znalo - svakoga petka u podne ili jednu uru, Marin ide na izlaz!

I znali bi ga ka ono zabrinuto pitat - Ali Ma-rine, jel ti se to isplati, svakoga puta ti odbije tri ure, oli ti nije trošak?

- Ma čuj, ne može meni niko platit te gušte kad izađen vanka malo ranije, učinen đir priko mosta, sidnen u Baričevića, zapalin duvan pa onda obavim spizu. Više mi to vridi nego da mi daš još jednu plaću.

Uvik triba dat sebi važnosti – značajno bi reka Marin, a onda bi otpuva zadnji dim od španjuleta i krenija prema kapiji.

I takvi ljudi ka naš Marin uvik su bili duša ovoga škvera, suvo zlato, s njima je bija gušt i radit i ćakulat i zafrkavat se ako triba, uz njih su brzo prolazili dani.

I znam, sad svi mislite kako ću reć da takvih

ljudi više nima. Ima ih i danas, i te kako ih ima! Samo smo se svi malo stisli, povukli u se, satrala nas je ova neizvjesnost i briga za budućnost pa ka i ne primjećujemo s koliko sjajnih ljudi radimo i koliko nam vride. Evo sad u nedilju, prije koji dan nam je bija šveti Ivan Trogirski i kako priliči svecu čudotovor-cu učinija je mirakul od vrimena, donija nam obilje sunca, vedro nebo bez oblačka, ma divota jedna.

Pobožan svit je iša u procesiju, pivale su klape, svirala glazba, uvečer se u kino dvorani održa koncert sa domaćim snagama, sve lipo, sve šesno i raspivano. I gledajući sve to shvatiš koliko je naših ljudi aktivno i vanka škvera, koliko su talentirani, vridni, uspješni. Eno mi moga Bruna, Stipe i Šamale u glazbu, mali Harašić, Šmuketa i mlaji Ćuće pivaju ka slavuji, eno i oni momak iz radione svira gitaru i to baš lipo svira, vidi maloga Bublu na bubnjevima ko bi reka, Boro pleše u Fasta

kako mu Zorić svira, ma ima našega svita na svim poljima koliko oćeš! A di su još davaoci krvi pa vrsni maslinari, vinogradari, ribari, sportaši, eno imamo i momka koji se ovoga lita popeja na Mont Blanc, je li vam ide u glavu šta to znači popet se na 4810 metri nadmorske visine!?

Ali, nama je sve to ka ono normalno, škrti smo na ričima, neš ti, šta ih sad triba nešto posebno falit ka da se slučajno ne bi umislili jel...

I opet ću se vratit na našega Marina – ljudi moji, tribate sebi dat važnosti. I ne samo sebi, nego i onome do sebe, svome prijatelju, radnome kolegi, pa i onome koga viđaš tek onako usput. Reci mu – kume moj lipo si ono napravija, svaka ti čast! Prebrzo nam curi ovo vrime, trošimo se u grintanjima, karanjima, lošim raspoloženjima, a zaboravljamo koliko nam vridi Čovik pored nas.