Click here to load reader
Upload
-
View
2.470
Download
17
Tags:
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Medicins
Citation preview
LABORATORIJA
MCV (mean cell volume) – prosečni volumen eritrocita - daje informaciju o veličini eritrocita.
Normalne vrednosti su 81 - 99 fl
MCH (mean cell hemoglobin) - prosečna količina hemoglobina u eritrocitu. Normalne
vrendosti su 29-32.9 pg
MCHC (mean cell hemoglobin concentration) – prosečna koncentracija hemoglobina na litar
eritrocita. Normalne vrednosti su 310 - 350 g/l
RDW (red cell distribution width) – mera varijabilnosti veličine eritrocita. Normalne
vrednosti su 11,5-16,5 %. RDW specifično ukazuje na postojanje jedne ili više populacija
eritrocita što je karakteristika pojedinih hematoloških bolesti eritrocitne loze, a ujedno je i
važan prognostički pokazatelj efikasnosti lečenja i ekvivalentan podatak o anizocitozi koja se
uočava u krvnom razmazu.
Promene vrednosti pojedinih eritrocitnih konstanti, naročito MCV parametra, dijagnostički su
značajne u klasifikaciji pojedinih anemija i uvek se posmatraju u korelaciji sa dobijenim
vrednostima broja eritrocita i koncentracije hemoglobina. Povećane vrednosti eritrocitnog
indeksa MCHC sreću se kod bolesnika sa teškim oblikom dehidratacije, dok se povećane
vrednosti MCV mogu naći kod megaloblastne anemije (nedostatak vitamina B12 ili folne
kiseline), bolesnika sa hroničnom opstruktivnom bolešću pluća (hronični opstruktivni
bronhitis i emfizem), smanjenom funkcijom štitaste žlezde (hipotireozom), oboljenjem jetre
(ciroza) i kod teških alkoholičara.
Hematokrit
normalne vrednosti: 0.36-0.53 l/l
Smanjene vrednosti hematokrita:
kod anemija, leukemija, povećane funkcije štitaste žlezde (hipertireoze), ciroze jetre,
opekotina i infekcija
Povećane vrednosti hematokrita:
kod dehidratacije i šoka.
Hematokrit (HCT) predstavlja volumen eritrocita u jedinici pune krvi. Normalne vrednosti su
za žene 0.356 - 0.470 l/l i kod muškaraca 0.41 - 0.53 l/l. Kod akutnog krvarenja hematokrit
može da bude normalan, a u fazi oporavka se smanjuje. Kod anemije usled nedostatka
gvožđa hematokrit je smanjen, jer eritrociti imaju manju zapreminu iako sam broj eritrocita
ne mora da bude smanjen. Hematokrit je smanjen u trudnoći, a smanjuje se i sa godinama
života.
WBC - Leukociti (bela krvna zrnca)
normalne vrednosti: Odrasli-3,8-10; Deca-5-13xE9/l
Snižene vrednosti leukocita:
najčešći znak virusne infekcije
Povišene vrednosti leukocita:
najčešći znak bakterijske infekcije
Bela krvna zrnca ili leukociti su krvne ćelije. Njihova uloga je imunološka, tj. u odbrani od
bolesti. U jednom litru krvi, zdrave odrasle osobe, nalazi se između 4-11 milijardi belih krvnih
zrnaca. Prema obliku jedra i membrane se dele na granulocite (sa zrnastom citoplazmom i
režnjevitim jedrom) i agranulocite (sa homogenom citopplazmom i okruglim jedrom).
Leukociti nastaju u koštanoj srži, ali se deo razvoja nekih vrsta leukocita odvija i u timusu,
limfnim žlezdama i čvorovima, kao i slezini. Najznačajnija je grudna žlezda (timus) koja se
nalazi ispod grudne kosti, jer je ona bitna za razvoj jedne podvrste limfocita, T limfocita.
LY – Limfociti
normalne vrednosti: M, Ž 1,19 – 3,35x109/L
Limfociti su okrugle ćelije čije krupno jedro zauzima preko 90% unutrašnjosti i potiskuje
citoplazmu u stranu. Uglavnom kruže limfnim sistemom i postoje u tri vrste: B-ćelije, T-ćelije
i Ćelije Ubice. Ime su pretežno dobila prema engleskom nazivu mesta u telu na kome
sazrevaju (postaju sposobni da prepoznaju strane antigene):
B limfociti nastaju u koštanoj srži, gde i sazrevaju: eng. Bone marrow - B-cells.
T limfociti takođe nastaju u koštanoj srži, ali sazrevaju u timusu: eng. Thymus - T-cells.
Ćelije ubice nastaju takođe u koštanoj srži: eng. Natural Killer Cells.
B-ćelije stvaraju antitela koja se vezuju za patogene činioce kako bi omogućile njihovo
uništavanje. T-ćelije postoje kao: citotoksične T-ćelije, pomagačke T-ćelije i kao supresorske
T-ćelije. Samo citotoksične ćelije direktno učestvuju u uništavanju stranih agenasa u telu dok
pomagačke i supresorske T-ćelije imaju regulacionu ulogu u imunološkom odgovoru
organizma kroz lučenje citokina kojima se moduliše ponašanje ostalih, uglavnom efektorskih
ćelija, imunološkog sistema. Primera radi, pomagačke ćelije tipa CD4+ učestvuju u
koordinaciji odziva imunološkog sistema i njihov nedostatak je jedna od pojava izraženih
kod HIV-a. Citotoksične ćelije i ćelije ubice su sposobne da uništavaju ćelije tela koje su
inficirane virusom.
EO – Eozinofilni granulociti
normlane vrednosti M, Ž 0 – 0,43x109/L
Eozinofilni granulociti, su bela krvna zrnca koja su jedna od komponenti imunog sistema
odgovornog za borbu protiv parazita i višećelijskih određenih infekcija u kičmenjaka. Oni su
takođe kontrolni mehanizmi povezani sa alergijama i astmom.
U normalnim poJedincima, eozinofila čine oko 1-6% belih krvnih ćeliJa, kao i oko 12-17
mikrometara u veličini. Oni se nalaze u meduli u donjem delu gastrointestinalnog trakta,
jajnika, materice, slezine i limfnim čvorovima, ali ne u i plućima, koži, jednjaku, ili nekim
drugim unutrašnji organi u normalnim uslovima. Prisustvo eozinofila u ovim organima je
povezana sa bolešću. Život eozinofila traje otprilike 8-12 sati, a može da preživi u tkivu
dodatnih 8-12 dana.
PLT – Trombociti
normalne vrednosti: M, Ž 158 - 424x109/L
Kao i sve druge krvne ćelije i trombociti nastaju u koštanoj srži. Zdrav čovek između 30 i 70
godina, težine 70 kg ima oko 1300-1500 g trombocita. Matična ćelija je megakarioblast
prečnika 21-50 mm iz koje se razvije promegakariocit, zatim megakariociti, koji je i najveća
ćelija u koštanoj srži prečnika 7-10 mm.
Vreme potrebno da iz megakarioblasta procesom sazrevanja nastanu trombociti iznosi 4-5
dana.
U koštanoj srži nalazi se normalno 1 / 3 nezrelih i 2 / 3 zrelih elemenata megakariocitne
vrste.
U cirkulišućoj krvi se u normalnim uslovima nalaze isključivo trombociti.
Život trombocita prosečno traJe 7-10 dana.
Tolerancija organizma prema smanjenju broja trombocita (trombocitopenija) izvanredno je
velika, jer se spontana krvarenja pojavljuju tek nakon smanjenja broja trombocita na 20-30 k
109 / L.
Stanja sa prolazno ili stalno povećanim broJem trombocita nazivaju se trombocitoza.
U krvi pored trombocitopenije i trombocitoze mogu se naći sledeće promene trombocita:
* Anizotrombocitoza,
* Agregati trombocita,
* Jezgra megakariociti i
* Megatrombociti
HGB – Hemoglobin
normalne vrednosti 110-170 g/l
Snižene vrednosti hemoglobina:
kod anemija, kod gubitka krvi usled krvarenja
Povišene vrednosti hemoglobina:
i kod zdravih ljudi
Hemoglobin (Hb HGB) je gvožđe koje veže kiseonik u crvenim krvnim zrncima ljudi.
Hemoglobin u krvi je ono što transportuje kiseonik iz pluća u ostale delove tela (tJ. tkiva),
gde predaje kiseonika za upotrebu ćelija, i prikuplja ugljen-dioksid koji vraća u pluća.
NE – Neutrofili
normalne vrednosti M, Ž 2,06 – 6,49 x109/L
Neutrofili su leukociti koji štite organizam od bakterijske ili gljivične infekcije kao i drugih
sitnih izazivača upalnih procesa. Oni uglavnom predstavljaju prvi odgovor organizma na
infekciju, a svojom aktivnošću i potonjim odumiranjem u velikom broju formiraju gnoj.
Nazivaju se i polimorfojedarni leukociti ili mikrofagi. Izraz mikrofagi proizilazi iz njihove
aktivne uloge u fagocitozi. [1]
Najbrojniji su među cirkulišućim leukocitima i čine 50-70% ukupnog broja belih krvnih
zrnaca. Na krvnom razmazu su okruglog oblika, sa relativno brojnim mikrovilama. Jedro im
ima najčešće 3, ređe 2, 4 ili 5 lobusa, dok je citoplazma ispunjena specifičnim i azurofilnim
granulama. Specifične granule boje se ljubičasto jer imaju podjednako izražen afinitet prema
baznim i kiselim bojama od čega i potiče naziv neutrofili.
MO – Monociti
normalne vrednosti M, Ž 0,12 – 0,84x109/L
Monociti su ćelije koje se, kada iz cirkulacije pređu u druga tkiva, razvijaju u makrofage.
Makrofazi zatim deluju kao "usisivači" koji su, slično neutrofilnim granulocitima, sposobni da
fagocituju ("pojedu") ostatke izumrlih ćelija iz organizma. Za razliku od neutrofila, međutim,
makrofazi mogu da fagocituju i cele ćelije. Uz to, oni učestvuju u prezentaciji delova
patogenih organizama limfocitima, kako bi ih oni prepoznali i uništili (T limfociti), ili stvorili
odgovarajuća antitela (B limfociti).
BA – Bazofilni granulociti
normlane vrednosti M, Ž 0 – 0,06x109/L
Basofilni granulociti, nazivaju se još i bazofili, najređi su od ostalih granulocita, oni
predstavljaju oko 0,01% do 0,3% od cirkulišućih belih krvnih zrnaca.
Bazofili se pojavljuju u određenim vrstama inflamatornih reakcija, posebno kod alergijskih
reakcija. Bazofili sadrže antikoagulantnu supstancu heparin, koji sprečava brzo zgrušavanje
krvi. Oni takođe sadrže histamin vazodilatator, koji ubrzava protok krvi do tkiva. Kao i
eozinofili, bazofili igraju ulogu kod parazitarnih infekcija i alergija. Oni se nalaze u tkivima u
kojima se odvijaju alergijske reakcije. Bazofili poseduju proteinske receptore na površini
ćelija koji se vezuJu IgE, imunoglobulin E koji su uključeni u macroparasitnu odbranu i
alergije.
Glukoza
Normalne vrednosti: 3,5-6,1 mmol/l
Povišena koncentracija glukoze:
se javlja kod dijabetes melitusa, pankreatitisa, endokrinih poremećaja, upotebe pojedinih
lekova (steroidi, tijazidi, oralni kontraceptivi), hroničnog oštećenje bubrega,
stres, intravenozne infuzije - glukoze, postprandijalno ispitivanje.
Snižena koncentracija glukoze:
se javlja kod inzulinoma, adrenokortikalne insuficijencija, ekstrapankreatične
neoplazme, teških oboljenja jetre, konzumiranje alkohola, funkcionalne hipoglikemije,
preddijabetična hipoglikemija, glikogenoza novorođenčeta.
Glukoza je najrasprostranjeniji monosaharid u prirodi, međutim samo kao izomer koJj se zove
dekstroza ili grožđani šećer. Može da se nađe u krvi svih sisara kao i u medu i grožđu.
Molekuli složenijih ugljenih hidrata kao što su skrob i celuloza nastaju od velikog broja
molekula glukoze.
Glukoza ima vrlo sladak ukus, lako je rastvorljiva u vodi, a takođe je i neophodna za
održavanje života jer kad se razgradi u citoplazmi žive ćelije oslobađa velike količine
energije potrebne za mnoge životne funkcije.
Kreatinin
Normalne vrednosti: Ž: 45-90, M: 63-109 mmol/L
Povišene vrednosti kreatinina:
javlja se kod smanjene bubrežne funkcije
Snižene vrednosti kreatinina:
nisu klinički značajne, javljaju se kod osoba sa malom mišićnom masom, kahektičnih osoba,
amputiranih i starijih osoba.
Dobija se metabolisanjem kreatina i izlučuje filtriranjem kroz glomerule bubrega. Na osnovu
njegove koncentracije u serumu indirektno se može zaključivati o funkcionisanju bubrega tj.
njihovoj sposobnosti da iz organizma izlučuju raspadne produkte metabolizma.
Kreatinin je proizvod razlaganja kreatina i fosfokreatina koji se gotovo isključivo nalaze u
mišićima. Po strukturi kreatin je metilguanidooctena kiselina. Kreatin čini 98% ukupne
mišićne mase a igra bitnu ulogu u mišićnoj kontrakciji. Stoga je proizvodnja kreatinina
proporcionalna mišićnoj masi. Izlučuje se u obliku anhidrida, tj. kao kreatinin.
Metabolizam kreatina i kreatinina se odvija u bubrezima, mišićima, jetri i pankreasu. Merenje
kreatinina koristi se u dijagnostici i lečenju bubrežnih oboljenja, a pokazalo se korisnom i kod
procene glomerularne funkcije bubrega kao i u praćenju dijalize. Nivo kreatinina u serumu
nijJe osetljiva na rana bubrežna oštećenja te reaguje sporije od uree u krvi na hemodijalizu u
postupku lečenja bubrežnog zatajenja.
Kreatinin u serumu varira u zavisnosti od starosti bolesnika, telesnoj težini i polu.
Ukupni bilirubin
Normalne vrednosti: 6,8-20,5 mmol/L
Povišene vrijednosti ukupnog bilirubina:
se javljaju kod insuficijencije jetre, ekstrahepatične opstrukcije, hemolize, kod
novorođenčeta usled raznih uzroka kao fiziološka hiperbilirubinemija, gilbertova bolest.
Bilirubin je žučni pigment, nastao razgradnjom eritrocitnog hema, ali i drugih hem
pigmenata (npr. citochrome). Nekonjugirani ili indirektni bilirubin (u vodi nerastvorljive
bilirubin-I) normalno cirkuliše krvlju vezan za abumine. Takvog ga ćeliJe Jetre preuzimaJu i
konjugiraJu u bilirubin-II ili direktni (bilirubin diglucuronide) u vodi rastvorljivi pigment i
izlučuJe se sa žuči.
Oko 80% bilirubina nastaJe razgradnjom hemoglobina iz eritrocita (nakon 120 dana života
eritrocita u krvi) u retikuloendotelnom sistemu (RES). Preostalih 20% dnevno stvorenog
bilirubina nastaJe iz prethodnika eritrocita u koštanoJ srži (neefikasna eritrocitopoeza) i
drugih hem proteina (mioglobin, citohromima, katalaza).
Aspartat aminotransferaza - AST
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: 8 – 38 U/L
Povišene vrednosti AST-a:
javljaju se kod hepatocelularnog oštećenja (virusni hepatitis, toksični hepatitis, šok jetre,
alkoholni hepatitis), infarkta miokarda, hemolize in vivo, bolesti skeletnih mišića, infarkt
pluća, posthepatične bilijarne opstrukcije.
Snižene vrednosti AST-a:
javlja se kod terminalnog stadijuma bolesti jetre, hronične hemodijalize, trudnoće.
Aspartat aminotransferaza (Transaminaze) - Najčešće se naziva jetrenim enzimom. Najviše
je prisutna u srcu, jetri, skeletnim mišićima i pankreasu, au manjoj meri u slezini, plućima i
eritrocitima.
Najveće značenje određivanje ima kod jetrenih oboljenja.
Merenje nivoa AST u krvi indikovano Je u dijagnozi, razlikovanju i praćenju bolesti jetre i žuči,
infarktu miokarda i oštećenju skeletnih mišića.
Gama-glutamil transferaza , gama-GT
Normalne vrednosti: Muškarci: 11 – 55 U/L , Žene: 9 – 35 U/L
Povišene vrednosti GGT-a:
javlja se kod hepatobilijarne bolesti, alkoholizma, uzimanja pojedinih lekova (kao fenitoin,
fenobarbital).
Smanjene vrednosti GGT-a:
javlja se rekto i nije klinički značajna.
GGT je enzim koji katalizuje prenos hidrolizom oslobođenog ostatka glutaminske kiseline na
neku aminokiselinu ili peptid. U organizmu se javlja pretežno vezan na ćelijske membrane.
Najviše ga ima u četkastim obrubu epitelnih ćelija proksimalnih tubula bubrega, prostati,
pankreasu, Jetri, epitelu tankog creva i mozgu.
Porast katalitičke koncentraciJe GGT je najosetljiviji pokazatelj oštećenja Jetre, a naročito je
izražen ako su oštećenja uzrokovana alkoholom. Dobar je pokazatelj u diferencijalnoj
dijagnostici hepatocelularni i opstruktivne žutice.
Amilaza
Normalne vrednosti: 0,83-5,00 mkat/L
Povišene vrednosti amilaze:
javljaju se kod pankreatitisa, perforirajućeg ili penetrirajućeg čira želuca, akutnog uzimanja
alkohola, bolesti pluvačne žlezde, teške bolesti bubrega, kamena u žučnom vodu, spazma
žućnog puta.
Smanjene vrednosti amilaze:
javljaju se kod teške i obimne opstrukcije pankreasa i kod teže insuficijencije jetre.
Amilaza je enzim koji razgrađuje skrob i glikogen. Sintetizuje se u gušterači, slinovnice i jetri.
a-Amilaza
alfa-1 ,4-glukan: 4-glukanhidrolaza
a-Amilaza je enzim male molekularne mase (45.000-50.000). Po mestu delovanja ona Je
enzim probavnih sokova.
Dijagnostički značaj određivanja je u akutnoj upali pankreasa i pljuvačnih žlezda.
Laktat dehidrogenaza - LDH
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: <241 U / L
Povišene vrednosti LDH-a:
javljaju se kod virusnog hepatitisa, ciroze, opstruktivne žutice, infarkta miokarda u
megaloblastičnoj i pernicioznoj anemiji, šoku, hipoksiji, bubrežnim bolestima, metastatskim
karcinomu.
Snižene vrednosi LDH-a:
nisu klinički značajne.
Enzim koji se uglavnom nalazi unutar ćelija. Najviše LDH sadrže ćelije: jetre, srca, bubrega,
skeletnih mišića i eritrocita.
Dijagnostički je važan pokazatelj infarkta miokarda kao i njegove prognoze, zatim kod
mišićnih bolesti, naročito distrofije.
Najveće značenje određivnje aktivnosti LDH ima kod oboljenja jetre, a može poslužiti u
nekim slučajevima kao tumorski marker.
Albumini
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: 41 – 51 g/L
Povišene vrednosti albumina:
javljaju se kod dehidratacije.
Snižene vrednosti albumina:
javljaju se kod bubrežne bolesti - nefrotski sindrom s gubitkom proteina urinom,
insuficijencije jetre sa smanjenom sintezom albumina, teške malnutricije, akutne upale,
hronične upale, trudnoće, opekotina.
Albumini se sintetišu u jetri i otpuštaju u krv. Učestvuju u prenosu raznih hormona, i drugih
materija (kao što su lekovi i razni metaboliti).
Albumini - 45g / L - to su belančevine plazme sa najmanjom molekulskom masom i vrlo su
prikladne za održavanje koloidno - osmotskog pritiska (učestvuju u održavanju normalne
raspodele vode u telu). Osmotski pritisak održava protivtežu hidrostatički pritisak krvi koJi
stvara srce.
HDL-Holesterol
Normalne vrednosti: Muškarci:> 1,0 mmol / L, Žene:> 1,2 mmol / L.
Povišene vrednosti HDL-Holesterola:
javljaju se u hipotiroidizmu, insulin zavisnom dijabetesu, von Villebrandovoj bolesti, bilijarnoj
cirozi te nefrotski sindromu.
Snižene vrednosti HDL-Holesterola:
javljaju se u septikemiji, različitim infekcijama, hipertiroidizmu, diabetes mellitus, sindromu
policističnih jajnika, reumatskim bolestima, osnovnoj hipertenziji, akutnom infarktu
miokarda, aterosklerozi, hroničnom hepatitisu, cirozi jetre, celijakiji, nefrotskom sindromu,
hroničnoj bolesti bubrega i fiziološki u postmenopauzi.
HDL-čestice nazivaju se "čistačima", a holesterol iz njih "dobrim holesterolom". One odnose
taj suvišan holesterol iz tkiva gde ga ima previše i njegova viša nivo u krvi upućuje na manji
rizik za nastaJanje kardiovaskularnih bolesti.
Približno 25% ukupnog holesterola u serumu se prenosi kao HDL frakcija.
Niski nivo HDL-holesterol je faktor rizika nezavisan o ukupnoJ nivou holesterola i predstavlja
veliku verovatnoću za kardiovaskularna oboljenja.
Holesterol
Normalne vrednosti: 3,1-6,5 mmol/L
Povišene vrednosti holesterola:
javljaju se kod familijarne (hereditarna) hiperholesterolemije, bilijarne
opstrukcije, nefrotskog sindroma, hipotiroidizma, trudnoće.
Smanjene vrednsoti holesterola:
javljaju se kod teške insuficijencije jetre, malnutricije, hipertiroidizma, hronične anemije,
waldenstromove makroglobulinemije, tiroiditisa.
Holesterol je masnoća koje najviše ima u namirnicama životinjskog porekla. Bez holesterola,
većina živih bića ne bi mogla živeti. Reč je o supstanci koja je sastojak svake ćelije tela
(ćelijske membrane). Osim toga, u ljudskom organizmu holesterol je potreban za mnoge
metaboličke procese u razmeni materija. Iz njega nastaje više vrsta hormona, i to ženskih i
muških polnih hormona (npr. testosterona, estradiola) te hormona nadbubrežne žlezde (npr
kortizol). Takođe, deo je i molekule vitamina D. Iz holesterola nastaju žučne kiseline koje se
putem žuči izlučuju u crevo i bez kojih je nezamisliva normalna probava, poglavito masti.
Ova za život važna materiJa mora u telu uvek biti na raspolaganju pa količina holesterola u
telu ne sme zavisiti o njegovom unosu samo putem hrane. Zato se holesterol stvara i u telu.
Glavno mesto gde nastaje je jetra. U njoj nastaje oko 1 do 2 grama holesterola dnevno. On
se krvlju prenosi do svake ćelije i u njima se zatim dalje prerađuje, zavisno o potrebama.
Kako se holesterol prenosi krvlju? Šta Je to LDL-i HDL-holesterol?
Kako je holesterol masnoća topljiva samo u mastima, a krv se sastoji prvenstveno od vode,
on se ne bi mogao krvlju prenositi iz probavnog sistema i jetre do svih tkiva u kojima se
iskorišćava. Stoga holesterol zajedno s posebnim belančevinama čini čestice koje se
nazivaju lipoproteini. To su prenosnici holesterola i drugih masnoća u krvi. Postoji više vrsta
lipoproteina, a najvažnije su dve: LDL-čestice koje prenose holesterol i odlažu ga u pojedina
tkiva i organe, i HDL-čestice koje sakupljaju i prenose suvišan holesterol iz raznih tkiva u
jetru. Lipoproteini se razlikuju prvenstveno prema svojoj gustini: LDL su čestice niske
gustine, a HDL su čestice visoke gustine. LDL-čestice sadrže holesterol koji se naziva "lošim
holesterolom" jer te čestice prenose holesterol koji se iz njih odlaže u tkiva pa i zidove krvnih
sudova. HDL-čestice nazivaJu se "čistačima", a holesterol iz njih "dobrim holesterolom". One
odnose taj suvišan holesterol iz tkiva gde ga ima previše i njegova viša nivo u krvi upućuJe
na manji rizik za nastaJanje kardiovaskularnih bolesti.
Natrijum
Normalne vrednosti: 137-145 mmol/l
Povišene vrednosti natrijuma:
javljaju se kod dehidratacije, dijabetes insipidusa, gubitka gastrointestinalnih tečnosti,
trovanja solju, gubitka putem kože, opekotina, znojenje, hiperaldosteronizma, meningitisa,
moždanog udara, traume,neurohirurških zahvata
Smanjene vrednosti natrijuma:
javljaju se kod hiponatrijemije (ciroza, hemodilucija, srčane greške, gubitak natrija, oštećenje
tubula, terapija diureticima, insuficijencija nadbubrežne žlijezde, znojenje, lažne
hiponatrijemije kao u hiper lipidemiji ili kod povećanja serum proteina
Natrijum jon (Na) - elektrolit koji uz kalijum održava osmotsku ravnotežu u telu. Promenom
brzine lučenja natriJuma bubrezima i promenom volumena izvan ćelijske tečnosti održavaju
se normalne koncentraciJe natriJuma u plazmi.
Smanjenja koncentracije natrijuma dovodi do slabosti (manje od 120 mmol / L), do bulbarne
ili pseudobulbarne paralize (<od 110 mmol / L), te do teških neuroloških znakova i simptoma
(90-105 mmol / L).
Hloridi
Normalne vrednosti: 97-108 mmol/L
Povišene vrednosti hlorida:
javljaju se kod dugotrajnih proliva, bolesti bubrežnih tubula, hiperparatiroidizma,
dehidratacije.
Smanjene vrednosti hlorida:
javljaju se kod dugotrajnog povraćanja, opekotina, bubrežnih bolesti sa gubitkom soli,
terapije tijazidima.
Hlorid je glavni vanćelijski anjon, čija je osnovna fiziološka funkcija regulisanje saobraćaja
vode u organizmu, osmotskog pritiska, te održavanje anjonska-kationski ravnoteže. Joni
hlorida filtriraju se iz plazme kroz glomerularnu membranu i pasivno reapsorbuju, zajedno sa
jonima natrijuma, u bubrezima.Određivanje ima najveću važnost kod bubrežnih poremećaja,
kao i u praćenju acidobaznog statusa.
Fosfor
Normalne vrednosti: 0,79-1,42 mmol/L
Povišene vrednosti fosfora:
javljaju se kod bubrežne insuficijencije, hipoparatiroidizama (primarnog), prekomerno
uzimanje vitamina D, hrana s mnogo kalcijuma, u detinjstvu.
Smanjene vrednsoti fosfora:
javljaju se kod hiperparatiroidizma, deficita vitamina D, malapsorpcije, davanja glukoze
(hiperalimentacija), hiperinzulinizma, gubitka fosfata urinom kao u Fanconievu sindromu,
terapije inzulinom dijabetične ketoacidoze, rahitisa.
Fosfor je značajan element koji učestvuje u izgradnji kostiJu ..
Organizam odrasle osobe sadrži fosfor u obliku fosfata, koji su podjednako raspoređeni
ekstra celularno i intra celularno. Intra celularno, fosfati su sastavni deo fosfolipida i
fosfoproteina (organski fosfati). Približno 85% ekstra celularnog fosfata prisutno je u
neorganskom obliku kao hidroksiapatit. Hormonski regulatori koncentracije anorganskog
fosfora su PTH, kalcitonin, 1,25-dihidroksivitamin D.
Određivanje koncentracije anorganskog fosfora u serumu važan je pokazatelj koštane
izgradnje, odnosno razgradnje.
Magnezijum
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: 0,65-1,05 mmol / L
Povišene vrednosti magnezijuma:
javljaju se kod akutnih hroničnih bubrežnih oštećenja te kao posledica prekomernog
uzimanja antacida. Moguće je trovanje magnezijumom i ono se ogleda hiporefleksija,
hipotenzijom zbog povećanog volumena krvi, respiratornom depresijom i komom.
Snižene vrednosti magnezijuma:
javljaju se kod: hroničnog alkoholizma, ciroze jetre, akutnog pankreatitisa, hipo i
hipertiroidizma, hiperaldosteronizma i dijabetičke acidoze.
Magnezijum je, uz kalijum glavni intracelularni katjon. Apsorbuje se u tankom crevu, a 60 -
70% se izlučuje u stolici. Smešten je uglavnom u kostima (55%) i nešto u mišićima (27%).
Veći deo magnezijuma u plazmi (70-85%) nalazi se u obliku slobodnih jona ili kompleksa
niske molekulske mase. Ostatak je vezan za proteine, uglavnom albumin. Neophodan je
faktor u brojnim enzimskim reakcijama, bilo kao sastavni deo metaloenzim ili kao aktivator.
Magnezijum spada u grupu elemenata u tragu, što znači da ga u organizmu ukupno ima
manje od 0,01% telesne mase.
Indikacije za određivanje MAGNEZIJUMA u krvi su:
- Neuromuskularna preosetljivost (tremor, trzanje mišića, tetaniJe, grčevi)
- Kardiološki problemi (tahikardiJa, aritmiJa, fibrilaciJa kliJetke, u EKG-u produženje KT vala.)
I / ili
- Gastrointestinalni problemi (ulcerozni kolitis, morbus Chron, celiJakiJa, sindrom kratkog
creva)
- Kontinuirano uzimanju diuretika ili nefrotoksičnih lekova
Vitamin B12
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: 145-637 pmol / L
Smanjena vrednost vitamina B12:
javljaju se kod loše ishrane:
- Vegetarijanska ishrana (10-20 godina takove ishrane, naročito u trudnoći)
- Loša ishrana (stariJe osobe)
- Intestinalna malapsorpcija (Crohn-ova bolest, resekciJa creva itd
Oboljenja koje uzrokuJe nedostatak vitamina B12 mogu biti perniciozna anemija, neuropatija,
Makrocitne smetnje (makrocitoza, (MCV> 96 fL), hipersegmentacija neutrofilnih granulocita)
ili autoimuni gastritis sa atrofiJom sluznice želuca.
Vitamin B12 je u vodi rastvorljivi vitamin s vrlo važnom ulogom u različitim metaboličkim i
sintetskim putevima. Naziv "vitamin B12" uopšteno se koristi za grupu sličnih jedinjenja koji
sadrže kobalt. Nedostatak može dovesti do anemije i nekih neuroloških oštećenja. U ljudsko
telo dolazi proteinskom ishranom. Nastaje u životinjskom organizmu ili uz pomoć
mikroorganizama. Pepsin i želudačna kiselina oslobađaju ga od proteina, au krvotok ulazi
resorpcije iz creva.
CRP (C - reaktivni protein)
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: <5 mg / L
Povišene vrednsoti CRP-a:
javljaju se kod akutnih i hroničnih bakterijskih infekcija, kod autoimunih bolesti i bolesti
imuno-kompleksa, nekroze tkiva i malignih oboljenja, infarkt miokarda i traume. Povišenje se
javlja unutar 24-48 sati. Budući da je porast CRP nespecifična, nalaz se ne može protumačiti
bez potpune istorije bolesti, ai tada samo u poređenju sa prethodnim vrednostima. Stalno
povišen nivo CRP ukazuje na neefikasnost terapije. Normalne nivoa CRP ne isključuju
prisustvo lokalizovane upale blažeg stepena ili neke hronične bolesti poput SLE ili ulceroznog
kolitisa.
C-reaktivni protein najosetljiviji je pokazatelj akutne faze upale. Sintetizuje se u jetri, a
poraste i do 100k u roku 24h, kao odgovor na akutni nadražaj.
Služi i kao potvrda postojanja akutne organske bolesti, kao što su akutni infarkt miokarda,
tromboza dubokih vena te infekcije, ili hronična stanja, kao što su maligni tumor, reumatske
bolesti te upala.
Urea
Normalne vrednosti: 2,0-7,8 mmol/L
Povišene vrednosti uree:
se javljaju kod oslabljene funkcije bubrega, prerenalne azotemije, postrenalne azotemije,
krvarenje u gastrointestinalnom traktu, hrane sa mnogo proteina, uzimanja pojedinih lekova
(kortikosteroidi).
Snižene vrednosti uree:
se javljaju kod trudnoće (3-i trimestar), teške insuficijencije jetre, prekomerne hidratacije,
malnutricije (smanjen unos proteina), lipoidna nefroza.
Urea je krajnji produkt metabolizma belančevina. Izlučuje se putem bubrega tj. mokraće.
Metabolizam uree putem bubrega je vitalni deo ljudskog metabolizma. Pored svoje uloge kao
nosilac otpada azota, urea takođe omogućava reapsorpciju vode koja se izlučuje urinom.
Ovaj mehanizam, je pod kontrolom antidiuretičkog hormona, omogućava telu da stvori
hiperosmotiki urin, koji ima veću koncentraciju rastvorenih materija nego krvna plazma. Ovaj
mehanizam je važan da bi se sprečio gubitak vode, za održavanje krvnog pritiska, kao i da
održi odgovarajuću koncentraciju natrijumovih jona u plazmi.
Mokraćna kiselina (urati)
Normalne vrednosti: Ž: 147-400, M: 211-452 mmol/L
Povišene vrednosti urata:
javljaju se kod gihta, bubrežnog oštećenja, ketoacidoze, viška laktata (npr. nakon salicilata,
probenecida, uživanja alkohola), terapije diureticima, hronočne nefropatije, policističnih
bubrega, hrane sa mnogo proteina (nukleoproteina).
Snižene vrednosti urata:
javljaju se kod davanja ACTH, davanja urikozuričnih lekova (velike doze kortizona,
alopurinola, kumarina), defekta bubrežnih tubula uzrokovana olovom (Fanconijev sindrom i
Wilsonova bolest).
Mokraćna kiselina je konačni produkt metabolizma egzogenih i endogenih purina. Čovek
izlučuje mokraćnu kiselinu kao konačni metabolički produkt purina. Mokraćna kiselina
izlučuje se iz cirkulacije najvećim delom u mokraći (oko 75%), oko 25% izlučuje se u crevo,
gde je razgrađuju crevne bakterije.\
Direktni bilirubin
Normalne vrednosti: 1,0-5,0 mikro mol / L
Povišene vrednosti direktnog bilirubina:
javljaju se kod intra hepatičke i ekstra hepatičke opstrukcije bilijarnog trakta,
hepatocelularnog oštećenja, kolestaze u primarnoj hiperbilirubinemije (Dubin-Džonsonov
sindrom).
Žučna boja
Konjugirani ili direktni bilirubin stvara se nakon konjugacije bilirubina sa Glukuronska kiselina
u jetri uz enzim bilirubin-UDP-glukuronil transferaze i izlučuje se putem žuči.
Najveće značenje određivanje ima kod jetrenih i žučnih oboljenja. Određivanje i merenje se
izvodi spektro fotometrijski.
Alanin aminotransferaza - ALT
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: 10 – 48 U/L
Povišene vrednosti ALT-a:
javljaju se kod virusnog hepatitisa, toksičnog hepatitisa, šoka jetre, infektivne
mononukleoze, alkoholnog hepatitisa, polimiozitisa
Smanjene vrednosti ALT-a:
javljaju se kod terminalnog stadijuma bolesti jetre, hemodijalize, bubrežne insuficijencije
ALT je enzim kojega se često naziva i jetrenim. Najviša aktivnost enzima ALT prisutna je u
jetri, približno 10 puta veća nego u bubrezima, srcu i skeletnim mišićima, au manjoj meri u
pankreasu, slezini i plućima. Alanin-aminotransferaza (ALT) je enzim koji pripada grupi
aminotransferaza, enzima koji učestvuje u metabolizmu aminokiselina. Povećane vrednosti
ALT u serumu uglavnom se smatra indikatorom oboljenja parenhima jetre.
Alkalna fosfataza - ALP
Normalne vrednosti: djeca do 1 god: 0,6-1,83; do puberteta: 0,42-1,23; gravidne
žene: 0,42-2,20; odrasli 0,18-0,70 mkat/L
Povišene vrednosti ALP-a:
javljaju se kod intrahepatične holestaze, ekstrahepatične holestaze, osteoblastične bolesti,
tumora koji stvara alkalnu fosfatazu, trudnoće.
Smanjene vrednosti ALP-a:
javljaju se veoma retko i to kod hipofosfatemije.
Alkalne fosfataze su grupno-specifični enzimi koji kataliziraju hidrolizu monoestera fosfatne
kiseline i alkohola. Optimalni pH za dejstvo enzima je između 9.8 i 10.5, a zavisi od vrste
supstrata i vrsti pufera.
Enzim je prisutan najviše u epitelu tankog creva, bubrežnim tubulima, kostima, Jetri, placenti
i leukocitima. ALP u serumu zdravih odraslih osoba uglavnom potiče iz jetre, au serumu dece
i iz kostiju. U raznim bolestima koje zahvataJu navedene organe dolazi do porasta katalitičke
koncentraciJe ALP u serumu.
PokazuJe najjaču aktivnost u alkalnom području, stoga se i naziva alkalna fosfataza. Merenje
aktivnosti alkalne fosfataze može služiti kao indeks bolesti jetre i žuči, te kod bolesti kostiJu
u korelaciJi sa ostalim kliničkim pokazateljima i kao tumorski biljeg u nekim slučajevima.
Vrednosti alkalne fosfataze povećavaju se kod opstrukciJe u bilijarnom traktu.
Najveće značenje određivanje ima kod Jetrenih i žučnih oboljenja
Kreatin kinaza - CK
Normalne vrednosti: Muškarci: < 177 U/L; Žene: < 153 U/L
Povišene vrednosti CK-e:
javlja se kod infarkta miokarda, progresivne mišićne distrofije, dermatomiozitisa,
hiperosmolalnosti, delirijum tremensa, konvulzija (epileptično stanje), hipotiroidizma,
hirurčkih zahvata, intenzivne fizičke aktivnosti, intramuskularne injekcije.
Smanjene vrednosti CK-e:
javlja se kod fizički neaktivnih osoba, osoba sa malom mišićnom masom.
CK je enzim koji se nalazi u visokoj koncentraciji u srčanom mišiću, skeletnim mišićima iu
mozgu ali u mnogo manjoj količini.
Lipaza
Lipaza je enzim koji izlučuje pankreas. Lipaza pospešuje razgradnju masti na glicerol i masne
kiseline.
Lipoptotein - lipaza u masnom tkivu kontroliše uskladištenje triglicerida, indirektno aktivira
insulin i inhibira adrenalin.
Lipidi se telom prenose pomoću složenih struktura koje se nazivaju lipoproteini. Opisano je
bar pet glavnih apolipoproteina koji su označeni slovima od A do E.
Od lipida prisutnih u krvnoj plazmi najvažniji su: masne kiseline, trigliceridi, holesterol,
fosfolipidi i steroidni hormoni.
Poremećaji metabolizma lipida se procenjuJu na osnovu koncentracija holesterola i
triglicerida u plazmi, te podatake dobijamo elektroforezom lipoproteina. Visoki rizik
učestalosti ateroskleroze su bolesti uzrokovane poremećajem metabolizma lipida.
APOLIPOPROTEIN A1
Normalne vrednosti: Muškarci: 1,05-1,75 g / L, Žene: 1,05-2,05 g / L
Povišene vrednosti Apo A1:
javljaju se kod hiperfunkcije jajnika i abetalipoproteinemija.
Smanjene vrednosti Apo A1:
javljaju se kod kardiovaskularnih bolesnika. Može se javiti i u stanjima kao što su:
septikemija, AIDS, insulin-zavisan dijabetes, nedostatak hormona rasta, hipofinkcija jajnika,
nasledna hipertrigliciridemija, reumatska bolest, osnovna hipertenzija, akutni infarkt
miokarda, oboljenje koronarnih arterija, ishemija srca, ateroskleroza, hronični aktivni
hepatitis te ciroza jetre.
Glavni apolipoprotein (prenosnik) HDL-holesterola Je apolipoprotein A (Apo A). Apo A1 ima
ulogu uklanjanja prekomernog holesterola iz tkiva. Merenje Apo A1 često se koristi za
kategorizaciJa bolesnika s genetskim poremećaJem, koJi vodi do niske koncentraciJe HDL
holesterola.
APOLIPOPROTEIN B
Normalne vrednosti: Muškarci: 0,60-1,40 g / L, Žene: 0,55-1,30 g / L
Povišene vrednosti Apo B:
javljaju se kod povišenog rizika od bolesti srčanih arterija, zatim u hipotiroidizmu i
nedostatka faktora rasta.
Smanjene vrednosti Apo B:
javljaju se kod septikemije, hipertiroidizma i abetalipoproteinemije.
PROTEINI
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: 66 – 81 g/L
Povišene vrednosti proteina:
javljaju se kod dehidratacije, mijeloma (IgG,IgA), sarkoidoze.
Smanjene vrednosti proteina:
javljaju se kod prekomjerne hidratacije, insuficijencije jetre, malnutricije, mijeloma (laki
lanci), agamaglobulinemije, malignosti, nefrotskog sindroma, enteropatije s gubitkom
proteina.
Uz vodu, belančevine (proteini) su navažnije materije u telu. Od prvenstvenog su značenja
za rast i razvoj svih telesnih tkiva. Glavni su izvor materija za izgradnju mišića, krvi, kože,
kose, noktiju i unutrašnjih organa, uključujući srce i mozak. Sastavni su delovi svake ćelije
koja čini osnovu života na Zemlji.
Proteini, zavisno od svoje građe, provode čitav niz različitih aktivnosti unutar organizma.
Prva i osnovna uloga proteina je njihova neophodnost u procesu rasta i razvoja. Za bilo koji
deo našeg tela koji prolazi kroz proces rasta ili regeneracije, stvaraju se nove telesne ćelije,
koje trebaju proteine za svoju izgradnju i uspostavljanje odgovarajuće funkcije. U zavisnosti
od starosti i pola potrebe za belančevinama se znatno menjaju.
Druga velika uloga proteina je zamena oštećenih i odumrlih ćelija. Ćelije koje trebaju
uobičajenu zamenu jesu između ostalih: ćelije krvi, bubrega, jetre, mišića, kose, noktiju ,
zuba i kostiju.
Takođe, one su potrebne telu kako bi moglo stvoriti čitav niz enzima (molekuli koje
ubrzavaju biohemijske procese i zaslužne su za ovakav oblik života kakav mi poznajemo) i
hormona (molekule koje omogućuju komunikaciju i usklađivanje biohemijskih procesa
između različitih tkiva i organa) i antitela ( molekuli koji su proizvod imunog sistema
organizma i odgovorne su za obranu od stranih materija, bakterija i virusa).
Proteini grade i veliki dio molekula hemoglobina - materije koja prenosi kiseonik našim telom
i omogućuje nam odvijanje procesa disanja u svim ćelijama u kojima se taj ciklus odvija.
Ukupni proteini u serumu obuhvataju albumina i globulina. Albumini se sintetišu u jetri kao i
manji deo globulina (a i b-globulini) dok se veći deo globulina (g-globulini) stvara u plazma
stanicama i stanicama RES-sistema. Osnovna funkcija proteina u organizmu je zaštita od
infekcija, održavanje koloidno-osmotskog pritiska, transport lekova, hormona i vitamina.
Ukupni proteini u serumu su zbir svih proteina u krvotoku i najveća su komponenta krvi.
Merenje ukupnih proteina koristi se u dijagnostici i terapiji raznih bolesti jetre, bubrega i
koštane srži, kao i ostalih metaboličkih i nutricijskih poremećaja.
Odstupanje od referentnih vrednosti ukazuje na disproteinemiju ili poremećaj ravnoteže
vode. Ova dva stanja mogu se razlikovati dodatnim sprovođenjem elektroforeze proteina
seruma i određivanjem hematokrita.
LDL-Holesterol
Normlane vrednsoti: Muškarci i žene: <3,0 mmol / L.
Povišene vrednosti LDL Holesterola:
javljaju se kod povećanog kardiovaskularnog rizika, nasledne hiperlipidemije.
Snižene vrednosti LDL Holesterola:
javljaju se kod malapsorpcije i malnutricije.
Kako je holesterol masnoća topljiva samo u mastima, a krv se sastoji prvenstveno od vode,
on se ne bi mogao krvlju prenositi iz probavnog sistema i jetre do svih tkiva u kojima se
iskorišćava. Stoga holesterol zajedno s posebnim belančevinama čini čestice koje se
nazivaju lipoproteini.
To su prenosnici holesterola i drugih masnoća u krvi. Postoji više vrsta lipoproteina, a
najvažnije su dve: LDL-čestice koje prenose holesterol i odlažu ga u pojedina tkiva i organe, i
HDL-čestice koje sakupljaju na sebe i prenose suvišan holesterol iz raznih tkiva u jetru.
Lipoproteini se razlikuju prvenstveno prema svojoj gustini: LDL su čestice niske gustine, a
HDL su čestice visoke gustine.
LDL-čestice sadrže holesterol koji se naziva "lošim holesterolom" jer te čestice prenose
holesterol koji se iz njih odlaže u tkiva pa i zidove krvnih sudova.
Trigliceridi
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: <1,7 mmol/L
Povišene vrednosti triglicerida:
javljaju se kod familijarne hipertrigliceridemije, nefrotskog sindroma, dijabetes melitusa,
pankreatitisa, trudnoće, bolesti jetre (Zieveov sindrom).
Smanjene vrednosti triglicerida:
javljaju se ko malnutricije, kongenitalna a-betalipoproteinemije.
Trigliceridi su masnoće, spoJevi alkohola glicerola i masnih kiselina. Unosimo ih hranom, ali
se nalaze pohranjeni iu masnim ćelijama tela. Kada organizam želi da iskoristi mast iz hrane
ili masnih rezervi, mora trigliceride najpre razgraditi enzimima na glicerol i masne kiseline.
Razgradeni proizvodi iskorišćavaju se u metabolizmu - glicerol se pretvara u glukozu (krvni
šećer) koja se može iskoristiti za stvaranje energiJe ili izgradnju drugih materija, a masne se
kiseline razgrađuju do jednostavniJih pri čemu takođe nastaje energija. Obrnuto, ako jedemo
previše hrane koja sadrži ugljene hidrate, suvišak se pretvara preko glicerola u trigliceride i
skladišti u masnom tkivu kao telesna mast. Zato je osnova dete, ako je nivo triglicerida u
krvi povišena, prvenstveno smanjenje unosa hrane koja sadrži ugljene hidrate (alkohol,
slatkiši, hleb, testo i sl) i masti. Naime, i povišen nivo triglicerida rizik je za aterosklerozu, no
manje nego je to povišen nivo holesterola. Često iste osobe imaju povećani i holesterol i
trigliceride u krvi, naročito ako se namirnice iz koJih te masnoće nastaJu neumereno unose.
Kalijum
Normalne vrednosti: 4,1-5,6 mmol/L
Povišene vrednosti kalijuma:
javljaju se kod bolesti bubrežnih glomerula, adrenokortikalne insuficijencije, dijabetične
ketoacidoze, prekomerne intravenozne terapije kalijumom, sepse.
Snižene vrednosti kalijuma:
javljaju se kod bolesti bubrežnih tubula, hiperaldosteronizma, malnutricije, terapije
dijabetične ketoacidoze, hiperinzulinizma, metaboličke alkaloze, terapije diureticima, gubitka
gastrointestinalnim traktom.
Određivanje kalijuma ima značaj u stanjima gde dolazi do povećane koncentracije pri
bubrežnoj insuficijenciji, zatim u stanju šoka, a što je povezano s metaboličkom acidozom,
kod ishemije i dijabetičke ketoacidoze.
Kalijum se u organizmu nalazi u ćelijama. Služi i za prenošenje nervnih nadražaja, pa je
važan za rad srca. Održavanje stalne koncentracije kalijuma u izvan ćelijskoj tečnosti vrlo je
važno za vitalnu funkciju ćelija u telu.
Kalcijum
Normalne vrednosti: 2,25-2,75 mmol/L
Povišene vrednosti kalcijuma:
javljaju se kod hiperparatizoidizma, mijeloma, metastazirajućeg karcinoma, sarkoidoze,
terapije tijazidima, tirotoksikoze.
Smanjene vrednosti kalcijuma:
javljaju se kod hipoparatizoidizma, hipoalbuminemije, hronične bolesti bubrega, deficita
vitamina D, malnutricije.
Kalcijum je element koji učestvuje u izgradnji kostiju, zuba ... 98-99% kalcijuma u organizmu
je u kostima i zubima nalazi se u obliku hidroksiapatita. U plazmi je prisutan u tri oblika.
Joni kalcijuma važni su u prenosu nervnih impulsa.
Merenje nivoa kalcijuma u krvi koristi se u dijagnostici i lečenju paratiroidnih bolesti,
različitih oboljenja kostiju, bubrežnih oboljenja, urolitijaze i tetanije.
Gvožđe
Normalne vrednosti: Ž: 14,4-21,6, M: 16,1-25,1 mmol/L
Povišene vrednosti gvožđa:
javljaju se kod hemokromatoze, hemosideroze (prekomerno uzimanje gvožđa), smanjenog
stvaranja eritrocita (talasemija, deficit pirididoksina), hemolitičke anemije, akutnog
oštećenja jetre, uzimanja preparata gvožđa.
Smanjene vrednosti gvožđa:
javljaju se kod sideropenične anemije, kasnog stadijuma trudnoće, hronične anemije,
menstruacije, nefroze.
Gvožđe je sastavni deo hemoglobina i ima glavnu ulogu u prenosu kiseonika u ćelije. Najveći
značaj određivanja gvožđa je kod malokrvnosti.
Gvožđe učestvuje u brojnim važnim procesima u telu počev od ćelijskih oksidativnih
mehanizama do prenosa i isporuke kiseonika telesnim ćelijama.
Folna kiselina
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: 7,0-39,7 nmol / L , Granično: 5,0-6,8 nmol / L
, Nedostatak: <5.0 nmol / L
Povišena vrednost folne kiseline:
javlja se kod primene vitaminskih preparata koji sadrže folnu kiselinu. Stoga se uzorak krvi
mora uzeti pre uzimanja takvih vitaminskih preparata.
Snižena vrednost folne kiseline:
javlja se kod makrocitne anemije, hiper segmentacije granulocita, defekta neuralne tube,
neuropatije, hroničnog alkoholizama, zbog loše ishrane, naslednih poremećaja metabolizma
folne kiseline.
Folna kiselina je odgovorna za mnogobrojne funkciJe u našem organizmu. Veoma je značajna
prilikom deljenja ćelija, a posebno u procesima diferenciranja i rasta ćelija embriona i fetusa.
FOLNA KISELINA ima zapaženu ulogu iu metabolizmu nervnih ćelija, a zaJedno s vitaminom
B12 nužna je u stvaranju novih krvnih ćelija.
Folna kiselina (folat) spada u sastojke koje ljudsko telo dobija isključivo hranom, a bitno je u
stvaranju i sazrevanju krvnih ćelija. Sadrži ga lisnato povrće i jetra. Osobito je povećana
potreba za folnom kiselinom tokom rasta i tokom trudnoće.
Antitiroglobulinska antitela (anti-Tg) - Anti-TG At
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: <115 Kiu / L
Povišene vrednosti anti-TG-a:
javljaju se kod svih obolelih od Hasimota bolesti.
Snižene vrednosti anti-TG-a:
nisu klinički značajne.
Tiroglobulin (Tg) se stvara u folikulima štitne žlezde: zajedno s enzimom TPO (thiroid-specific
perokidase), nužan je pri jodiranju L-tirozina i stvaranju tiroidnih hormona T4 i T3. I Tg i TPO
su potencijalno autoantigeni.
Povišenu serumski nivo antitela na tiroglobulin (anti-Tg) nalazimo kod osoba sa autoimunim
tiroiditis. Zajedno sa antitelima anti-TPO, anti-Tg nađen je kod 70-80% osoba obolelih od
Hashimoto i kod 30% osoba sa Gravesovom bolesti.
Nivo anti-Tg može se tokom bolesti potpuno normalizovati, no isto tako i opet porasti.
Androstendion
Normalne vrednosti: Muškarci: 2,6-7,7 mmol / L
Žene pre menopauze: 1,8-7,7 mmol / L
Žene posle menopauze: 0,5-2,6 mmol / L
Povišena vrednost androstendiona:
javlja se kod hiperfunkcije kore nadbubrežne žlezde, u sindromu policističnih jajnika,
Cushingovoj bolesti, hirsuitizmu i kod akni.
Smanjena vrednost androstendiona:
javlja se kod tumora nadubrežne žlezde, hipofunkcija kore nadbubrežne žlezde, anoreksije
nervoze, Alchajmerove bolesti, akutnom infarktu miokarda te reumatoidnom artritisu.
Dehidroepiandrostendion-sulfat (DHEA-S)
Dehidroepiandrostendion-sulfat (DHEA-S) je steroidni hormon koJi nastaje u nadbubrežnoJ
žlezdi iz holesterola.
Za razliku od drugih steroidnih hormona, ne putuje krvlju vezan za nosivi protein (SHBG)
nego u slobodnoj formi.
Nivo DHEA-S raste nakon sedme godine života, a nakon tridesete polagano pada.
ODREĐUJE SE U SVRHU:
• Kontrole sinteze androgenih hormona; u odraslih muškaraca Jedan Je od pokazatelja
aktivnosti testikularne steriodogeneze, au žena se ujednačeno sintetizuJe u jajnicima i kori
nadbubrežnih žlezda
• Dijagnoze i praćenja lečenja hiperandrogenemiJe i / ili hirzutizma u žena
• Dijagnostike sindroma policističnih jajnika (PCO) u žena; koncentracije u serumu su
umereno do znatno povećan
Folikul-stimulirajući hormon (FSH)
Normalne vrednosti: Muškarci: 1,5-12,4 IU / L
Žene folikularna faza: 3,5-12,5 IU / L
Žene ovulacijska faza: 4,7-21,5 IU / L
Žene Lutealna faza: 1,7-7,7 IU / L
Žene menopauza: 25,8-34,8 IU / L
Povišena vrednost folikul stimulirajućeg hormona:
javljaju se u Turner-ovom sindromu, gonadnoj disgenezi, preranoj menopauzi, rezistentnom
sindromu jajnika, posle hemoterapije ili posle lečenja zračenjem te za vreme posle
menopauze. Ukoliko su FSH i LH konstantno povišeni, prisutna je primarna greška u jajniku.
Snižene vrednosti folikul stimulirajućeg hormona:
ukoliko su FSH i LH konstantno sniženi zajedno sa prisutnom amenoreja, postoji sekundarna
greška u jajniku.
Ciklične promene u aktivnosti jajnika kontrolišu se lučenjem dva hormona hipofize, folikul-
stimulirajućeg hormona (FSH) i luteinizirajućeg hormona (LH). Proizvodnja ovih hormona se
pak kontroliše u predelu mozga zvanom hipotalamus. Hipotalamus se ponaša kao računar,
analizirajući živčane signale iz drugih predela mozga uključujući one koje stvaraju emocije i
faktori okoline, poput tame i svetla; on takođe analizira hormonske signale koji se stvaraju u
jajnicima i drugim endokrinim žlezdama, te se prenose krvotokom.
Ciklus jajnika odviJa se dobro utvrđenim sledom zbivanja. Tokom druge polovine prethodnog
ciklusa, velika količina estradiola i progesterona koJi deluju preko hipotalamusa potiskuje
lučenje FSH i LH u hipofizi. Na kraju ciklusa, sve slabije stvaranje estradiola i progesterona u
žutom telu poništava ovo potiskivanje i nivo FSH raste.
Kortizol
Normalne vrednosti: Muškarci i žene:
70-10 sati: 171-536 nmol / L
16-18 sati: 64-340 nmol / L
POREMEĆAJI U SINTEZA kortizola:
• Patološki hipokortizolizam: primarna insuficiJenciJa (autoimune bolesti, tuberkuloza
bubrega, adrenoleukodistrofiJa, AIDS), sekundarna adrenalna insuficiJenciJa (smanjena
sinteza ACTH)
• Patološki hiperkortizolizam: Cushingov sindrom, tumori nadbubrežne žlezde, ostale bolesti
(anorekia nervosa, akutne i hronične sistemske bolesti, adipozitet, povećane koncentraciJe
estrogenih hormona u krvi)
• Kongenitalna adrenalna hiperplaziJa (KAH) i adrenogenitalni sindrom (nemogućnost sinteze
kortizola zbog potpunog ili delimičnog manjka enzima 21-hidroksilaza).
Najveći deo hormona u krvi (90%) cirkuliše vezan za transkortin (CBG, engl. Cortisol-binding
globuline), oko 7% je vezano na albumin, a preostali deo Je slobodan i biološki aktivan.
Među najvažnijim metaboličkim efektima kortizola je stimulacija odlaganja glikogena u jetri,
održavanje glukoneogeneza, delovanje na metabolizam koštanog tkiva, hematopoeze,
mišićnu aktivnost te u funkciji imunog sistema.
Luteinizirajući hormon (LH)Normalne vrednosti: Muškarci: 1,7-8,6 IU / L
Žene folikularna faza: 2,4-13 IU / L
Žene ovulaciJska faza: 14,0-95 IU / L
Žene Lutealna faza: 1,0-11 IU / L
Žene menopauza: 8,0-58 IU / L
Povišene vrednosti luteinizirajućeg hormona:
javljaju se u Turnerovim sindromu, gonadnoj disgenezi i u menopauzi. LH Je takođe povišen
u sindromu policističkih jajnika. Ukoliko su FSH i LH konstantno povišeni, prisutna je
primarna greška u jajniku.
Snižene vrednosti luteinizirajućeg hormona:
javljaju se u progesteron-negativnoj amenoreji, hiperprolaktinemija ili anoreksiji
nervozi. Ukoliko su FSH i LH konstantno sniženi zaJedno sa amenoreja, postoji sekundarna
greška u jajniku.
Glavna uloga hormona luteinizacije (LH) u žena fertilne dobi izražena je tokom formiranja
Graafovog folikla te sinteze estrogena i progesterona u žutom telu (corpus luteum) nakon
ovulacije. U muškaraca, LH stimuliše sintezu testosterona u intersticiJsku (Leidigovim)
stanicama semenika (sinonim Je ICSH, engl. Interstitial-cell stimulating hormone).
LH je glikoprotein a zajedno s FSH pripada grupi gonadotropina, a izlučuje ga hipofiza.
Utvrđivanje LH, zajedno s FSH korisno je kod indikaciJa:
naslednih bolesti s kromosomskim aberacijama (Turnerov sindrom), policističnih jajnika,
razjašnjenje uzroka amenoreJe (menopauza, disfunkcija, Turnerov sindrom itd), sindroma
menopauze te sumnje na nedostatnost Leidigovih stanica.
Progesteron
Normalne vrednosti: Muškarci: 0,7-4,3 nmol / L
Žene folikularna faza: 0,6-4,7 nmol / L
Žene Lutealna faza: 5,3-86 nmol / L
Žene ostmenopauza: 0,3-2,5 nmol / L
Trudnoća 1.trimestar: 23-137 nmol / L
Trudnoća 2.trimestar: 67-343 nmol / L
Trudnoća 3.trimestar: 170-933 nmol / L
Povišena vrednost progesterona:
javlja se kod urođene hiperplazije nadbubrežne žlezde, kao i kod tumora jajnika.
Snižena vrednsot progesterona:
javlja se kod insuficijencije žutog tela, membranozne dismenoreje, ljuštenja endometrijuma
ili premenstrualne tenzije.
Progesteron pripada grupi steroidnih hormona, ženski je polni hormon i zajedno s
estrogenima učestvuje u regulaciji menstrualnog ciklusa.
Glavnina sinteze se odvija pod kontrolom LH, u žutom telu nastalom nakon ovulacije.
Služi pripremi sluznice materice za trudnoću, au trudnoći sprečava kontrakcije miometrij.
Osnovne indikacije za određivanje koncentraciJe su:
• Dokazivanje ovulacije (sinteza započinje nakon ovulaciJe pod uticajem LH)
• Procena funkcije žutog tela (vršne koncentraciJe očekuJu se oko 21. dana ciklusa)
• U dečJem uzrastu, ukoliko postoji sumnja na enzimski defekt 20-22 dezmolaze (posledica
je nemogućnost sinteze progesterona), odnosno defekt 17a-hidroksilaza ili 17-20 dezmolaze
(povišena koncentracija progesterona, kao prekursora u reakcijama katalizovanim ovim
enzimima.
Slobodni trijodtironin (FT3)
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: 3,95-6,8 pmol / L.
Povišene vrednosti slobodnog trijodtironina:
javljaju se u toksičnoj nodularnoj gušavosti, hipertiroidizmu, T3 toksikoza i posttraumatskom
sindromu.
Snižene vrednosti slobodnog trijodtironina:
javljaju se u hipotiroidizmu, nedostatku faktora rasta, anoreksiji nervozi i hroničnoj
insuficijenciji bubrega.
Trijodtironin je hormon štitne žlezde zadužen za regulaciJu metabolizma. Određivanje
njegove koncentracije u serumu je važno za dijagnostičku diferencijaciju funkcijskih stanja
štitne žlezde (eutireoza, hipotireoza, hipertireoza).
Najveći deo ukupnog trijodtironina se veže na transportne proteine (prealbumin, TBG,
albumin). Slobodni trijodtironin (fT3) je fiziološki aktivan oblik triJodtironina (T3), a prednost
određivanja fT3 leži u činjenici da je nezavisan od promena koncentraciJe transportnih
proteina.
Trijodtironin (T3)
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: 1,3-3,1 nmol / L
Povišene vrednosti trijodtironina:
Javljaju se kod virusnog hepatitisa, karcinomu štitne žlezde, hipertiroidizma, T3 toksikoze,
subakutnog tiroiditisa, Hashimotove bolesti, diabetes mellitusa, posttraumatskom stresa,
miastenije gravis i ciroze jetre. Pojačan rad štitaste žlezde te povišen nivo T4 uzrokuje i
povišen nivo T3 u krvi.
Snižene vrednosti trijodtironina:
S obzirom da se pretvaranje T3 iz T4 događa u jetri, svaka promena u funkciji jetre može
imati uticaj na nivo T3 u krvi. Smanjenje pretvaranja T3 iz T4 rezultira snizenjem
koncentraciJe T3 u serumu. To može biti zbog uticaja nekih lekova kao što su npr
propranolol, glukokortikoidi ili Amiodaron te u brojnim ozbiljnim ne-tiroidnim oboljenjima, npr
krajnja faza oštećenja bubrega, dekompenzirana ciroza jetre, uznapredovali rak, anorekia
nervosa te brojna druga stanja u intenzivnoj nezi ( kardiogeni ili septički šok).
Štitna žlezda je mali parenhimatozni organ smešten u donjoj polovini vrata napred. Njena
težina je svega oko 20 grama. Spada u grupu žlezda s unutrašnjim lučenjem, koje svoje
hormone izlučuju direktno u krv. Dva osnovna hormona štitnjače su tiroksin (T4) i
trijodtironin (T3). Njihovu proizvodnju reguliše hormon hipofize tireotropin (TSH). Ukoliko se
smanji produkciJa T3 i T4 hipofiza proizvodi veću količinu TSH nastojeći stimulisati štitnjaču
na pojačan rad. Ako štitnjača to ne može učiniti, nivo TSH sve više raste što može dovesti do
gušavosti (povećanja štitaste).
Najodgovornija molekula za delovanje hormona štitaste žlezde i hormon s naJvećim
biološkim delovanjem Je T3. Na periferiJi se T4 konvertuJe u T3. Sastavni deo ovih hormona
je jod.
Ovi hormoni imaju važnu ulogu u regulaciJi metabolizma: povećavaju bazalnu potrošnju
kiseonika i stvaranje toplote, povećavaJu sintezu belančevina, povećavaJu minutni volumen
srca, ubrzavaJu razgradnju holesterola i smanjuJu njegovu količinu u telu, povećavaju
metaboličko odstranjivanje steroidnih hormona, vitamina B i mnogih lekova.
Drugi glavni učinak hormona štitaste žlezde odnosi se na rast i sazrevanje. Kod ljudi potiču
okoštavanje, rast kostiJu u dužinu, podstiču stvaranje hormona rasta, učestvuju u razvoju
centralnog nervnog sistema. Podstiču budnost, ubrzavaJu reakciJu na različite nadražaje,
čulo sluha, osećaj gladi, pamćenje i sposobnost učenja. Normalan emocionalni takođe zavisi
o primerenoj dostupnosti ovih hormona. Važnu ulogu imaJu iu razmnožavanju i
reproduktivnim funkcijama muškarca i žene, održavanju normalne trudnoće itd.
Tiroidni stimulišući hormon (TSH)
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: 0,27-4,20 mU / L
Povišene vrednosti TSH-a:
javljaju se u hipertiroidizmu povezanim s povećanim nivoom fT4 i TSH, nelečene
hipotiroidizmu, subakutno tiroiditis, Hasimotovoj bolesti, hiperkolesterolemiji, guši,
amiloidoza, depresiji, alkoholnoj cirozi, pre-eklampsija i hirsuitizmu.
Snižene vrednosti TSH-a:
javljaju se kod nfekcija, toksične guše, toksične nodularna guše, zatim u hipetiroidizmu
(Gravesova bolest), subakutno tiroiditis, akromegalije, hipofunkcija hipofize, što može
dovesti do sekundarnog hipotiroidizma.
Dva osnovna hormona štitne žlezde su tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Njihovu proizvodnju
reguliše hormon hipofize tireotropin (TSH). Ukoliko se smanji produkciJa T3 i T4 hipofiza
proizvodi veću količinu TSH nastoJeći stimulisati štitnjaču na pojačan rad. Ako štitnjača to ne
može učiniti, nivo TSH sve više raste što može dovesti do gušavosti (povećanja štitaste).
Tiroidni stimulišući hormon (TSH) izlučuJe hipofiza.Njegovo vreme poluživota u krvi Je svega
54 minuta. Razgradnja se odviJa uglavnom u bubrezima, ali iu Jetri, štitnjači te drugim
organima. Čak i vrlo male promene u koncentraciJama slobodnih hormona štitnjače izazivaJu
velike promene u nivou TSH, stoga Je naročito pogodan za ranu diJagnostiku ili isključivanje
poremećaJa u centralnom regulacionom krugu između hipotalamusa, hipofize i štitnjače.
Testosteron
Normalne vrednosti: Muškarci: 9,9-27,8 nmol / L
Žene: 0,22-2,9 nmol / L
Povišena vrednost testosterona:
javlja se kod muškaraca kod tumora testisa, te kod hiperplazije i karcinoma nadbubrežne
žlezde muškaraca i žena. U fiziološkim koncentracijama, testosteron nema neku ulogu kod
žena. Povišenog nivoa upućuju na hirsuitizam i virilizaciju te Je povišen kod bolesti
policističnih jajnika.
Snižena vrednost testosterona:
javlja se u primarnom i sekundarnom hipogonadizmu različite geneze (Klinefelterov sindrom
i druge hromozomske promene, hipopituitarizam, enzimski defekti sinteze androgena).
Sniženu koncentraciju testosterona nalazimo u zakasnelom pubertetu dečaka, a njegova
niska koncentracija, je osim niskog gonadotropina, u impotenciji prvi znak poremećaja u osi
hipotalamus-hipofiza i poremećene kontrole lučenja androgena.
Testosteron je androgeni hormon čija se sinteza kod muškaraca odvija u Leidigovim
stanicama testisa pod kontrolom LH, a kod žena se znatno manja količina sintetiše u
granuloza stanicama folikla te, kod oba pola, u kori nadbubrežnih žlezda. U krvi se nalazi na
oko 2% slobodnog testosterona, a preostali dio vezan je na belančevine albumin i globulin
("SHBG").
Kod žena služi u dijagnostici razloga neplodnosti, sindroma policističnih jajnika, Klinefelter
sindroma te kod sumnje na tumore jajnika te nedovoljnu funkciju jajnika.
Kod muškaraca se testosteron određuje kod sumnje na smanjenu proizvodnju testosterona,
npr hipogonadizam, terapija estrogenima, hromozomske aberacije te kod ciroze jetre.
Anti-TPO At
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: <34 Kiu / L
Povišene vrednosti anti-TPO At:
javljaju se kod hipertiroidizma.
Snižene vrednosti anti-TPO At:
nisu klinički značajni.
Uz tiroglobulin (Tg) ovaj enzim ima osnovnu ulogu u jodiranja L-tirozina iu hemijskom
povezivanju mono-i di-jod tirozina u konačni oblik hormona štitnjače T3 i T4. TPO (tiroid-
specifična peroksidaza) se nalazi na mikrosomima tirocita.
Anti-thiroid perokidase antibodi, Anti TPO Je test koJim se određuJe prisustvo antitela na deo
štitnjače.
TPO je potenciJalno i autoantigen. Visok titar anti-TPO Je nađen u čak 90% bolesnika sa
hroničnim Hašimoto-tiroiditis. U Gravesovoj bolesti oko 70% bolesnika ima povišen titar ovog
antitela.
Estradiol
Normalne vrednosti: Muškarci: 28-156 pmol / L
Žene folikularna faza: 46-607 pmol / L
Žene sredina ciklusa: 315 - 1828 pmol / L
Žene Lutealna faza: 161-774 pmol / L
Žene postmenopauza: 18,4-201 pmol / L
Trudnoća 1. trimestar: 789 -> 15.781 pmol / L
Povišene vrednosti estradiola:
javljaju se u feminizaciji kod muškaraca, ginekomastija i tumorima koji proizvode estrogene,
a ponekad se može naći i u cirozi jetre.
Smanjene vrednosti estradiola:
javljaju se u primarnom i sekundarnom hipogonadizma i Turner-ovom sindromu.
Abnormalnosti u koncentraciji estradiola u serumu nalaze se i pri poremećaju menstrualnog
ciklusa u žena.
Najvažniji estrogen, odgovoran za razvoj sekundarnih polnih obeležja žene. Zajedno s
gestagena kontroliše sve reproduktivne funkcije. Primarno se izlučuje iz jajnika i žutog tela,
no malo iu testisima odnosno u nadbubrežnoj žlezdi, au trudnoći iz posteljice. U krvi je 98%
estradiola vezano za transportni protein SHBG.
Određuje se u svrhu:
• dokazivanja spontane ili indukovane ovulacije (porast koncentracija u sredini ciklusa)
• Ispitivanja funkcije jajnika (amenoreja, oligomenoreja). Snižene koncentracije estradiola
ukazuju na hipofunkciju jajnika.
• Ispitivanja neplodnosti u žena (anovulatornom menstrualni ciklusi)
• Kontrole nastupanja puberteta u devojčica (pre nastupanja puberteta, koncentracije
estradiola su vrlo niske, tj ispod 36 pmol / L)
• Procene funkcije jajnika tokom premenopauze i menopauze.
Insulin
Insulin se stvara u pankreasu, žlezdi smeštenoj iza želuca, uz dvanaestopalačno crevo.
Luče ga beta-ćelije Langerhansovih ostrvaca pankreasa, a intenzitet lučenja ima bifazična
obeležje. Tokom prve faze (do 10 minuta) insulin se izlučuJe iz sekreciJskih granula kao
odgovor na stimulaciJu glukozom, a zatim, tokom par minuta do nekoliko sati traJe faza
izlučivanja novostvorenog insulina. U prvoJ fazi insulin deluje na ćelije, povećavajući
propusnost za glukozu, dok tokom druge faze stimuliše sintezu proteina i rast ćelija.
Koncentracija insulina u krvi meri se u bazalnim uslovima kao iu funkcionalnim testovima
(GTT).
Insulin je peptid koji se sastoji od 51 aminokiseline, a izgrađen je u obliku dva lanca,
međusobno povezana sa dva disulfid mosta.
Ako nema dovoljno insulina, koji savladava otpor površine stanica za ulazak glukoze iz krvi,
nastaje šećerna bolest.Podražaj za izlučivanje insulina je povećana nivo glukoze u krvi.
Nivo glukoze u krvi kod svakog pojedinca, zavisi o telesnoj aktivnosti io vremenu proteklom
od konzumiranja jela. Ove vrednosti su dodatno povećane kod broJnih patoloških stanja kod
koJih nivo glukoze u krvi može biti povišena (hiperglikemija) ili smanjena (hipoglikemija).
ODREĐUJE SE U SVRHU:
• Dijagnostike i kontrole lečenja šećerne bolesti
Insulin natašte> = 20 mU / mL u belaca odnosno> = 23 mU / mL tamnoputih žena
verovatno otkriva znatan stepen insulinske rezistencije u žena sa PCOS (sindrom policističnih
jajnika). Vrednosti više 30 mU / mL u inače komenziranom (normoglikemijskom stanju)
govore u prilog stepena insulinske rezistencije karakteristične za osobe sa dijabetesom.
Humani horionski gonadotropin (ßHCG)
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: <5 IU / L
Povišena vrednost ßHCG-a:
javlja se u serumu trudnica, trofoblastičnim tumorima i kod tumora zametnih stanica,
prvenstveno u neseminomskom tumorima. Povišene vrednosti takođe upuću ju na višestruku
trudnoću.
Smanjena vrednsot ßHCG-a:
javlja se kod prietećeg ili spontanog pobača ja, vanmaterične trudnoće, gestoze ili
intrauterine smrti.
Tokom trudnoće sintetizuje se u trofoblastičnim ćelijama posteljice (placente). Mjerljive
aktivnosti ßhCG mogu se dokazati u serumu već u 4. nedelji iza poslednje menstruacije.
Normalna korionski aktivnost i tok trudnoće dokazuju se udvostručenjem nivoa ßhCG u
serumu svakih 2-3 dana.
Određuje se u svrhu:
• Rane dijagnostike trudnoće
• Dijagnostike patološke trudnoće (preteći rani spontani pobačaj, vanmaterična trudnoća)
• Dijagnostike tumora (trofoblastični: koriokarcinomi, odnosno netrofoblastični:
karcinomi jajnikai dojke)
Prolaktin
Normalne vrednosti: Muškarci: 98-456 mIU / L
Žene: 27-637 mIU / L
Povišene vrednosti prolaktina:
javljaju se u više od 40% svih amenoreja. Povišena koncentraciJj prolaktina u serumu može
biti uzrokovana terapijom inhibitorima dopamina, hipotireozom, adenoma hipofize, a postoji i
nasledna hiperprolaktinemija. Visoke koncentracije prolaktina imaju inhibitorno ulogu na
stvaranje steroida u jajniku te na stvaranje gonadotropnih hipofiznih hormona i njihovo
izlučivanje u krvotok.
Visoke koncentracije prolaktina mogu se naći iu bolestima bubrega i doJke.
U muškaraca hiperprolaktinemija dovodi do impotencije a i smanjenja libida u muškaraca i
žena.
Smanjene vrednosti prolaktina:
javljaju se u karcinomu dojke, hipofunkcija štitne žlezde, šizofreniji, paranoidnim stanjima i
drugim psihozama, u anoreksiji nervozi, depresiJi, reumatoidni artritis i bulimiji.
Sinteza se odvija u prednjem režnju hipofize, a regulisana je hipotalamički peptidima (PIH,
engl. "Prolactin inhibiting hormone" i PRF, engl. "Prolactin releasing factor").
Prolaktin je vrlo važan hormon u reprodukcionom ciklusu čoveka. Do danas Je opisano više
od 80 različitih fizioloških dejstava prolaktina. Delovanje mu se uglavnom svodi na regulaciJu
stvaranja i sekrecije mleka u dojci za vreme laktacije, na regulaciJu reprodukcionog ciklusa
kao i uticaJ na metabolizam fetusa i maJke u trudnoće i tokom perioda laktaciJe. Manje
variJaciJe koncentraciJa mogu se primetiti iu zdravih žena tokom dana, u stresnim
situaciJama, nakon pregleda doJki i ginekološkog pregleda. Prolazni porast koncentraciJa
može se ustanoviti u menstrualnom ciklusu (oko ovulacije), ali nema kliničku važnost.
Uzimanje lekova, kao što su neka antidepresivna sredstva, antihistaminici, oralna
kontracepciJa i estrogeni, mogu biti uzrokom farmakološki izazvane hiperprolaktinemije.
Slobodni testosteron
Normalne vrednosti: Muškarci: 0,091-0,579 nmol / L
Žene: 0,003-0,037 nmol / L
Povišena vrednost slobodnog testosterona:
javlja se u insulin-nezavisnom dijabetesu, sindromu policističnih jajnika te u hirsuitizmu.
Smanjena vrednost slobodnog testosterona:
javlja se u sindromu stečene imunodeficijencije, infekciJi HIV-1 ili akutnom infarktu miokarda.
U krvi se nalazi na oko 2% slobodnog testosterona, a preostali dio vezan Je na belančevine
albumin i globulin.
Biološki je aktivan, međutim, samo slobodni testosteron, nevezan za SHBG. Zbog toga Je
količina slobodnog testosterona najbolji pokazatelj kliničke slike bolesnika.
Slobodni testosteron može se utvrditi direktno laboratorijskim metodama ili indirektno
određivanjem omera T / SHBG (indeks slobodnih androgena ili FAI, od engl. Free androgen
indek).
Slobodni tiroksin (FT4)
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: 12-22 pmol / L.
Trudnoća: 1. trimestar: 9,0-25,7 pmol / L, 2. i 3. trimestar: 6,4-20,6 pmol / L
Povišene vrednosti slobodnog tiroksina:
javljaju se u toksičnoj gušavosti, toksičnoj nodularnoj gušavosti, hipertiroidizmu, akutnoj
psihijatrijskoj bolesti, anoreksiji nervosa.
Snižene vrednosti slobodnog tiroksina:
javljaju se u hipotiroidizmu, hroničnom oštećenju bubrega i pre-eklampsiji.
Slobodni tiroksin (fT4) je fiziološki aktivna komponenta tiroksina. Određivanje slobodnog
tiroksina je važan element u rutinskoj kliničkoj dijagnostici, au slučaju sumnje na
poremećenu funkciju štitnjače ga je potrebno kombinovati sa TSH.
Najveći deo i ovog hormona se veže na transportne proteine.
Tiroksin (T4)
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: 66-181 nmol / L
Povišene vrednosti tiroksina:
javljaju se kod primarne hipertireoze, meningokoknog meningitisa, virusnog hepatitisa,
malarije, toksične guše, hipertiroidizma, subakutnog tiroiditisa, Hashimotove bolesti,
porfirije, akutnih psihijatrijskih stanja, u zavisnosti o drogama (opijati i njihovi derivati),
posttraumatskog stresa, depresije, miastenije
gravis, alkoholne ciroze, pre-eklampsije i nasledne skolioze.
Snižene vrednosti tiroksina:
javljaju se i u tripanosomiji, infekcijama, karcinomu dojke, hipotirpidizmu, subakutnom
tiroiditisu, Hashimotovoj bolesti, dijabetičkoj acidozi, akromegalije, proteinskoj malnutricija,
anorekija nervosa, akutnoj respiratornoj infekciji, cirozi jetre, celijakiji, enteropatija s
gubitkom proteina, malapsorpcije, nefrotičkom sindromu, hroničnoj bubrežnom oštećenju,
abortusu, pre-eklampsija, hirsuitizmu te u reumatoidnom artritisu
Smanjena koncentracija vezanog i slobodnog T4 nalazi se u primarnoj hipotireozi jer ih
štitnjača manje stvara. TSH je u isto vreme povišen i to je najosetljiviji pokazatelj primarne
hipotireoze.
Normalna funkcija štitne žlezde je stvaranje i izlučivanje hormona u krv što Je čini žlezdom s
unutrašnjim lučenjem (endokrina žlezda). Ti hormoni se nazivaju jodtironini i od ukupne
količine izlučenih hormona 90% čini tiroksin ili T4, 10% trijodtironin ili T3.
Tiroksin (T4) najvažniji je proizvod štitne žlezde. Integralni je deo osovine hipotalamus-
hipofiza-štitna žlezda. Anabolički deluJe na metabolizam. Sinteza i izlučivanje T4 događa se
postepeno - jodiranje, sparivanje, pohrane te izlučivanje. Otpuštanje hormona štitne žlezde u
krvotok javlja se po potrebi i pod uticaJem TSH. Određivanje T4 vrlo je važno u proceni
funkcije štitne žlezde. Ukoliko u anamnezi ili u kliničkim nalazima postoji povišen nivo TSH u
serumu koja upućuJe na poremećaJ u radu štitne žlezde, trebali bi se određivati hormoni
štitne žlezde kako bi se utvrdilo povišenje ili sniženje tih hormona. Glavni deo ukupnog T4 (>
99%) u serumu vezano Je za transportni protein. Vezanje na transportne proteine
omogućava brzu eliminaciJu T4; njegovo vreme polu-života je 8 dana.
Tireoglobulin
Normalne vrednosti: Muškarci i žene: <115 Kiu / L.
Povišene vrednosti tireoglobulina:
javljaju se kod svih obolelih od Hasimota bolesti te u gotovo 85% osoba sa Graves-ovom
bolešću. Većina bolesnika s povišenim vrednostima Tg imaju benignu bolest štitnjače.
Snižene vrednosti tireoglobulina:
nisu klinički značajne.
Tireoglobulin se stvara jedino u tkivu štitnjače i time je Tg ekstremno specifičan biljeg za
funkciju štitne žlezde. Potpuni nedostatak TG je siguran dokaz izostanka bilo kakve funkcije
tkiva štitnjače. Budući da je funkcionalno tkivo štitne žlezde jedini izvor cirkulirajućeg Tg,
merenje ovog prohormona u osoba kojima je štitnjača odstranjena od velike je koristi i
pomoć kliničarima u otkrivanju lokalnog i metastaziranog tkiva štitnjače.
Koncentracija tireoglobulina u serumu ponaJpriJe odražava veličinu štitne žlezde. Najveći
značaj određivanja serumske nivoe Tg je u postoperativnom praćenju paciJenata operisanih
od diferenciranih karcinoma štitaste.
Najznačajnija upotreba merenja koncentraciJe tireoglobulina u serumu je monitoring
pacijenata sa karcinomom štitne žlezde. Bolesnici s lokalizovanim ili metastaziranim
karcinomom štitne žlezde imaju povišene vrednosti Tg. Nakon kompletne tiroidektomije i
radioJodne ablacijske terapije nivo TG u serumu se smanjuje.
URIN - KOMPLETNI PREGLED
Urin (Mokraća) se sastoji od približno 95% vode i 5% krutog materiJala. Ona je otpadni
produkt metabolizma ćelija što rezultuje izlučivanjem 1-1,5 L mokraće svakodnevno.
Merenje specifične gustine mokrace upućuje na sposobnost bubrega da skoncentrira
mokraću. Specifična gustina mokraće je veća od vode (čija je vrednost 1000) jer sadrži
otopljene soli.
Vrednosti za specifičnu gustoću poremećene su kod: a) dijabetesa gde je povećan volumen
mokraće i povišena relativna gustina b) kod povišenog pritiska gde je normalni volumen, a
smanjena je relativna gustina c) hronične bubrežne bolesti u početnoj fazi povećan je obim
mokraće, a smanjena je relativna gustina. Niska specifična gustina: u dijabetes insipidus,
glomerulonefritis i pijelonefritis, ali ne u početnoj fazi Povišena specifična gustina: prisutna je
u bolesnika sa diJabetes mellitus, dijarejom iu dehidriranih paciJenata.
Kiselost mokraće raste kad se natrijum i kiseline zadržavaju u telu, a alkalna mokraca obično
sadrži bikarbonatne-karbonatni pufer koji se više izlučuje kada su povećane baze u telesnim
tečnostima. Uzimanje različite hrane kao i natriJum bikarbonat
Normalne vrednosti:
reakcija pH kisela
Dijagnostička značajnost:
pH mokraće <7: nalazimo u acidozi, nekontrolisanom dijabetesu, plućnom emfizema,
dijareje, te kod respiratornih bolesti kada se u organizmu zadržava CO2. pH mokraće> 7:
kod mokraćnih infekcija i intoksikacija sa salicilatima
Volumen mokraće u 24 sata: 1.0 – 2.0L
Ukupni proteini: 10 - 140mg/dan
Natrijum: 40 - 220mmol/dan
Kalijum: 25 – 125mmol/dan
Kalcijum: 2.50 – 7.50mmol/dan
Fosfor: 16 – 48mmol/dan
Kreatinin: 5.00 – 18.00mmol/dan
Kreatinin klirens: 1,3 – 2,3mL/s
Mokraćna kiselina: 1.2 – 6.0 mmol/dan
Urin (izgled) fizikalni pregled
Opis fizikalnih i fizikalno-hemijskih karakteristika mokraće: izgled, boJa, miris, reakcija i
specifična težina. Mokraća zdravih ljudi obično je bistra i žute boje. Boja potiče od
mokraćnog pigmenta, urokroma. Specifična težina mokraće ima širok raspon od 1010-1025,
a zavisi o količini izlučene mokraće. pH mokraće kreće se od slabo kiselog do slabo alkalnog
(8/4-7/2).
Sedimenta urina
Pregled mokraćnog sedimenta tj mikroskopski pregled taloga koJi se dobiJe nakon što se
mokraća centrifugira.
Sediment se sastoji od organizovanog i neorganizovanog dela. Neorganizirani deo sadrži
razne soli koJe se pojavljuju u kristalnom ili amorfnom obliku, dok organizovani deo sadrži
epitelne ćelije (pločasti epitel), pojedinačne leukocite, mikroorganizme ili slučajne sastojke
kao što su dlačice, zrnca škroba i kapljice masti.
Patološki sediment obično se sastoji od raznih cilindara, eritrocita, leukocita, bakterija,
parazita i njihovih jajašaca.
Normalne vrednosti:
Referentni raspon (broj čestica u vidnom polju)
Leukocit 0 – 2
Eritrociti 0 – 2
Stanice pločastog epitela 0 – 1
Male epitelne stanice 0 – 1
Hijalini cilindri 0 – 1
Nehijalini cilindri 0
Bakterije 0
Gljivice 0
Sluz 0
Kristali 0
Soli 0
Urinokultura sa antibiogramom
Mikrobiološka pretraga urina - popularno zvana urinokultura. Kod nje određujemo broj
bakterija i ako je potrebno testiramo osetljivost bakterija na antibiotike.
Postoje bakterije koje se nalaze normalno na sluznici i one se nazivaju fiziološka flora.
Međutim, neke bakterije su patogene i one izazivaju simptome bolesti. Da bi nalaz bio
pouzdan, vrlo Je važno pridržavati se uputstava prikupljanja uzorka mokraće.
Normalne vrednosti::
Muškarci i žene: sterilno
Povišena vrednost:
Ukoliko je nalaz pozitivan i nađene su i izolovane bakterije, radi se antibiogram, odnosno
određuje antibiotik koji najbolje deluje na izolovanu bakteriju.
Test na trudnoću
Kod izostanka krvarenje od svega nekoliko dana, kada Je Još nemoguće trudnoću detektovati
ultrazvukom, za potvrđivanje trudnoće koriste se test trake za urin koJe reaguJu već na vrlo
malu koncentraciJu betaHCG-hormona trudnoće.
Takav pozitivan test treba za nekoliko dana potvrditi ultrazvučnim pregledom kojim se
potvrđuje intrauterina trudnoća tj,. trudnoća u materici jer test na trudnoću će biti pozitivan
iu slučaJu vanmaternične trudnoće.
Urati - mokraćna kiselina u urinu
Mokraćna kiselina u mokraći rezultat je metaboličke razgradnje purinskih baza. Može koristiti
u diJagnozi bubrežnih bolesti te isto tako pokazati uticaJ lekova.
Normalne vrednosti:
Muškarci: 182-403 mmol / L
Žene: 134-337 mmol / L
Povišena vrednost javlja se:
Najpoznatije povećanje nivoa u krvi je giht (uloge). Ređe je nađeno kod povećanog unosa
purina hranom, bubrežne insuficijencije, akutne i hronične bolesti bubrega, leukemije,
limfoma, policitemija, psorijaze, posta, gladovanja i hemoterapije.
Smanjene vrednosti javljaju se:
i kao posledica smanjene proizvodnje mokraćne kiseline kao što se Javlja kod nasledne
ksantinuriJe, naslednog nedostatka enzima purin-nukleozid-fosforilaze te terapiJe alopurinol.
Urea u urinu
Izlučivanje ureje u mokraću je srazmerno sadržaju proteina u hrani, a takođe i nivou
razgradnje tkiva u organizmu.
Urea nastaje u jetri kao konačni proizvod metabolizma aminokiselina. Većina uree se izlučuje
putem bubrega, te se 40 - 60% vraća ponovo nazad.
Normalne vrednosti:
Muškarci i žene: 2,8-8,3 mmol / L
Povišene vrednosti javljaju se:
u krvi mogu se naći u akutnoj i hroničnoJ bolesti bubrega, opstrukciji mokraćnog sistema,
zatim manje značajno kod dekompenzacije srca, gastrointestinalnog krvarenja, Addisonova
bolesti.
Smanjene vrednosti javljaju se kod:
teške bolesti jetre, celijakije, nefrotskog sindroma.
Amilaze u urinu
Opis analize:
Vrednosti amilaze u mokraci proporcionalne su onima u serumu. Ista je i dijagnostička
značajnost.
Normalne vrednosti::
do 405 U / L 37 ° C
Uzorak
serum, plazma (heparin), Jednokratna mokraća
Povišene vrednosti javljaju se:
kod parotitisa, pankreatitisa, kod diJabetičke ketoacidoze, oštećenja bubrega, kod virusnih
infekcija, u postoperativnom periodu, u alkoholičara
Smanjene vrednosti javljaju se:
kod insuficijencije pankreasa, kod uznapredovale cistične fibroze, kod teških oštećenja jetre
Kalcijum u mokraći
Izlučivanje kalcijuma u mokraći zavisi o ishrani. U području s tvrdom vodom unos kalcijuma
(pa stoga i izlučivanje) znatno je povećan.
Normalne vrednosti:
Muškarci
2,5-7,5 mmol/24h
Žene
2,5-6,2 mmol/24h
Povišene vrednosti se javljaju kod:
idiopatske hiperkalciurije (70% bubrežnih kamenaca izazvano je ovim uzrokom), u
apsorpcijske hiperkalciurije, bubrežne hiperkalciurije (primarni uzrok je smanjena
sposobnost bubrežnih tubula da reapsorbuju kalcijum).
Smanjene vrednosti javljaju se:
u svim slučajevima kada je kalcijum u serumu nizak (osim bubrežnih bolesti).
Fosfor u mokraći
Izlučivanje fosfora u mokraći regulisano je delovanjem PTH, kalcitonina i 1,25-
dihidroksivitamina D.
Posebno važnu ulogu u ovoj regulaciji ima PTH, koJi inhibicijom reapsorpcije fosfata u
bubrežnim tubulima, snižava serumski koncentraciju neorganskog fosfora.
Povišene vrednosti javljaju se kod::
hiperparatiroidizma, imobilizacije usled paraplegije ili loma i intoksikacije vitaminom D
Snižene vrednosti javljaju se kod hipoparatiroidizma
Proteini u urinu
Određivanje proteina (albumina) u kombinaciji sa pregledom sedimenta mokraće osnovni su
pokazatelj u diferencijalnoj dijagnostici bubrežnih bolesti. Mokraća zdravih ljudi ne sadrži
proteine.
Normalne vrednosti:
negativni
Dijagnostička značajnost:
Proteinurije nalazimo kod nefritisa, nefroza, policističnih bubrega, tuberkuloze i karcinoma
bubrega, bubrežnih kamenaca. ProteinuriJe se mogu naći i kod bolesti koje ne potiču od
bubrega; kod vrućice, trauma, kod nekih anemija i leukemija, abdominalnih tumora,
ascitesa, bolesti jetre, akutnih infekcija. Ortostatska proteinurija javlja se kod 3-5% zdravih
ljudi
Albumini u mokraći (mikroalbuminurija)
Mikroalbuminurija je pojam koji se odnosi na vrlo niske koncentraciJe albumina u mokraći (3-
30 mg / dan), a prvi znak su dijabetičke nefropatije.
Te male količine ispod su praga osetljivosti reagens trake za otkrivanje albuminurija (> 300
mg / dan) pa su nazvane mikroalbuminurija.
Normalne vrednosti:
do 30 mg/24h
Uzimanje uzoraka:
24h, 12h uzorak
Povišene vrednosti javljaju se:
kod povišenog nivoa albumina ukazuju na defekte u bubrežnoj filtraciji. One su pokazatelj
bubrežnih i vaskularnih komplikacija, kao npr u dijabetes mellit
TUMOR MARKERI
Alfa-fetoprotein (AFP)
Normalne vrednosti:
Muškarci i žene: <5,8 Kiu / L
Povišena vrednosti AFP:
70-95% pacijenata sa primarnim karcinomom jetre ima povišene vrednosti. Drugi tumori s
mogućim povišenim AFP vrednostima su karcinomi pankreasa, želuca, testisa
AFP je protein koji se normalno nalazi u fetalnoj krvi. Po svojoj je strukturi glikoprotein.
Njegova vršna koncentracija dostiže 3 mg / ml u 12. nedelji trudnoće. Nakon rođenja njegova
se nivo brzo smanjuje te se u krvi odraslih gotovo nemerljiv; nalazi se u koncentraciji manjoj
od 20 ng / ml, osim u vreme trudnoće. AFP je važan za dijagnozu hepatocelularnog
karcinoma (karcinoma Jetre).
Povišen AFP je jedan od najpouzdanijih pojedinačnih pokazatelja maligne bolesti koji je
danas dostupan. Kao takav mogao bi se koristiti kao metoda skrininga kod populacije pod
rizikom za razvoj karcinoma jetre.
Važan uz HCG tokom 16-18 nedelje trudnoće u testu probira Dovn-ovog sindroma.
CA 15-3
Normalne vrednosti:
Muškarci i žene: <25 Kiu / L
Povišene vrednosti CA 15-3:
Povišene vrednosti nalaze se kod karcinoma doJke, u 70% slučaJeva.
Povišene vrednosti nađene su i kod karcinoma pluća, kolona, želuca, materice i pankreasa.
Tumorski marker CA 15-3 najkorisniji je za praćenje toka lečenja kod žena s karcinomom
dojke, naročito kad je reč o uznapredovanoj bolesti.
Daje podatke o stadijumu bolesti io uspehu lečenja odnosno pojavi metastaza ili recidiva kod
već ustanovljene bolesti.
Marker je retko povišen u ranim stadijumima bolesti.
Karcinomi pluća, jajnika i prostate takođe mogu uzrokovati povišenje ovog markera, a isto
tako i nekarcinomska stanja poput dobroćudnih bolesti jajnika i dojke, endometrioza, upalna
bolest karlice i hepatitis. Trudnoća i dojenje takođe su povezane sa povišenim vrednostima.
Karcinom antigen 125 (CA 125)
Normalne vrednosti:
Muškarci i žene: <35 mU / L
Povišene vrednosti CA 125:
Patološki je povećan u seroznom ovarijskom adenokarcinomu. CA 125 može biti povišen i
zbog nekih benignih oboljenja, kao npr endometrioza, ciste jajnika.
Povišene vrednosti mogu se normalno naći u serumu trudnica
Karcinom antigen 125 (CA 125) po svojoj strukturi je glikoprotein. Pripada grupi tumorskih
markera. Koristi se u dijagnostičke svrhe za otkrivanje raka jajnika te za praćenje toka
bolesti. Takođe služi kao sekundarni marker raka gušterače.
Njegovo povišenje kod osoba sa karcinomom jajnika često prati klinički tok bolesti. Nakon
hirurškog lečenja ili hemoterapije njegova nivo se podudara sa odgovorom na terapiju. Zbog
toga je nadmoćan u odnosu na druge tumorske markere kao što je CEA.
CA 125 povišen je i u drugim zloćudnim bolestima uključujući karcinom endometrijuma,
gušterače, dojke, pluća i debelog creva te za vreme menstruacije, trudnoće, endometrioze i
drugih dobroćudnih ginekoloških i neginekoloških stanja.
Neuron specifična enolaza (NSE)
Normalne vrednosti:
95% zdravih odraslih osoba ima vrednost <12,5? G / L
Neuron specifična enolaza (NSE) je izoenzima glikolitičkog puta koji se može pronaći samo u
mozgu i neuroendokrinom (živčano-žlezdanom) tkivu.
NSE se nalazi kod tumora centralnog nervnog sistema, neuroblastoma, karcinoma pluća
malih stanica, Vilmsovog tumora, melanoma i karcinoma štitne žlezde, bubrega, testisa i
gušterače.
Međutim, kao tumorski marker koristi se isključivo za dijagnozu neuroblastoma i karcinoma
pluća malih stanica (Mikrocelularni karcinom).
Merenje NSE kod ove dve bolesti pruža informaciJe o stepenu bolesti, prognozi i odgovoru na
lečenje.
Slobodni PSA (FPSA)
Dodatna vrednost PSA-testa je mogućnost merenja slobodnog PSA (FPSA). Naime, najveći
deo slobodnog PSA koji se probiJe u krvotok vezuje se za druge proteine, dok jedan deo
ostaJe slobodan. Analize su pokazale da su vrednosti slobodnog PSA niže kod osoba obolelih
od raka prostate. Uopšteno se smatra da vrednosti FPSA ispod 10% u odnosu na ukupni PSA,
govore u prilog mogućeg karcinoma prostate i kod takvih osoba se sprovode dodatne
pretrage. Treba još napomenuti da PSA-test ipak nije apsolutno siguran, jer kod oko 20%
obolelih od karcinoma prostate njegova nivo nije povišena.
Normalne vrednosti:
Muškarci: 0,26-4,14 g / L
Povišene vrednosti FPSA:
Povišenog nivoa u krvi ukazuju na patološko stanje prostate - prostatitis, hiperplazija ili
karcinom.
Smanjene vrednosti FPSA:
Vrednosti omera ispod od 18% ukazuje na prisustvo malignog procesa.
Karcinom antigen 72-4 (CA 72-4)
CA 72-4 (karcinom antigen 72-4) je glikoprotein, važan je u dijagnostici obolelih od
karcinoma želuca i kolona, ali ne i kod benignih oboljenja istih organa.
Danas je biljeg izbora za karcinom želuca čija specifičnost je veća od 95%. Serumske
vrednosti dobro koreliraju sa stadijumom bolesti. Zbog veće osetljivosti zamenjuje CA 125
kod mucinoznog ovarijalnog karcinoma. SCC (karcinom antigen skvamoznih stanica)
otkriva ili potvrđuje skvamozne karcinome cerviksa uterusa, pluća i usne duplje (specifičnost
95%). Koncentracija SCC antigena pada sa uspešnim lečenjem, a kod progresije bolesti raste
i do nekoliko meseci pre pojave kliničkih znakova.
Može biti povišen i kod nekih nemalignih oboljenja bubrega, pluća i jetre.
Normalne vrednosti:
95% zdravih osoba ima vrednost <6,9 Kiu / L
Carcinoembrijski antigen (CEA)
Normalne vrednosti:
Muškarci i žene: <04/03 mcg / L
Povišena vrednsot CEA:
CEA može biti povišen i kod nemalignih bolesti kao što je ciroza, pankreatitis, hepatitis,
kolecistitis. Kontinuirano povećanje nivoa CEA ukazuje na relaps bolesti, što se klinički može
manifestovati tek za nekoliko meseci.
Kod pušača se očekuju nešto više vrednosti.
CEA je složeni glikoprotein molekularne mase 20.000, povezan sa plazma membranom
tumorskih ćelija otkud se može otpuštati u krv. Iako je CEA prvi put prepoznat kod bolesnika
s karcinomom debelog creva, abnormalna nivo CEA u krvi nije specifična ni za karcinom
debelog creva niti za malignu bolest uopšteno. Povišene CEA vrednosti mogu se pronaći i
kod niza drugih karcinoma uključujući melanom, limfom, karcinom pankreasa, želuca, grlića
materice, bubrega, štitne žlezde, jetre, jajnika, pluća i dojke, međutim najčešće se koristi u
dijagnostici debelog creva, naročito kad je u pitanju metastatska bolest.
CEA je jedan od prvih klinički korišćenih tumorskih markera. Spada u grupu onkofetalnih
antigena koji se normalno izlučuju u embrionalnom i fetalnom razvoju, kod odraslih se
nalaze u veoma niskim koncentracijama, ali ih tumori mogu ponovo izlučivati u većim
količinama.
Karbohidratni antigen 19-9 (CA 19-9)
Normalne vrednosti:
Muškarci i žene: <27 Kiu / L
Povišene vrednosti CA 19-9:
Klinički najvažnije povećanje koncentracije je kod karcinoma pankreasa, gde postoji
korelacija između koncentracije u serumu i veličine tumora.
Umereno povišene koncentracije mogu se naći i kod nekih benignih oboljenja (cistična
fibroza, pankreatitis, akutni hepatitis).
Karbohidratni antigen 19-9 (CA 19-9) je monoklonalno antitelo protiv ćelija karcinoma
debelog creva kojim se otkriva monosijalogangliozid pronađen kod pacijenata s probavnim
karcinomom.
Povišen je u 20-40% bolesnika s karcinomom želuca, 20-40% bolesnika s karcinomom
debelog creva i 70-93% bolesnika s karcinomom gušterače. Kod osoba sa karcinomom
pankreasa više vrednosti mogu biti povezane sa odmaklom bolešću.
Feritin
Normalne vrednosti:
Muškarci: 3-40 g / L
Žene: 13-150 mcg / L
Povišene vrednosti feritina:
Povišene vrednosti feritina mogu se naći kod hipohromnih anemija (bez nedostatka gvožđa)
ili kod oštećenja parenhima jetre kod nekih malignih oboljenja (leukoze, limfomi, solidni
tumori).
Smanjene vrednosti feritina:
Snižene vrednosti feritina nalaze se kod nedostatka gvožđa kod akutnog ili hroničnog
krvarenja, trudnoća i kod smanjenje apsorpcije gvožđa
Feritin je kompleks belančevina i gvožđa. Nalazi se u svim tkivima, ali ga naJviše ima u
koštanoj srži, jetri i slezini. Nivo feritina u serumu je odraz celokupne količine gvožđa u telu.
Na apsorpciju gvožđa, uz sastav hrane i faktore vezane uz gastrointestinalni trakt, utiče i
intenzivnost eritrocitopoeze i popunjenost rezervi gvožđa u organizmu. U plazmi je
belančevina Transferin glavni prenosnik gvožđa u organizmu. Transferin deo gvožđa predaje
koštanoj srži pa u eritroblastima nastaje hemoglobin, a deo tkivu gde se gvožđe skladišti kao
feritin.
Određivanje feritina je pogodno za procenu rezervi gvožđa u organizmu, posebno na
početku lečenja sideropenične anemiJe. Može se ustanoviti rani deficit gvožđa.
Prostata specifičan antigen (PSA)
Normalne vrednosti:
Muškarci:
40 -49 godina: <2,5 g / L
50 -59 godina: <3,5 g / L
60 -69 godina: <4,5 g / L
70 -79 godina: <6,5 g / L
Povišene vrednosti PSA:
Povišene vrednosti mogu se naći u raku prostate, benignoj hipertrofiji prostate, akutnom
prostatitisa.
PSA je glikoprotein kog proizvode žlezdane ćelije prostate. Ima važnu ulogu u pokretljivosti
spermatozoida, tako što semenu tečnost održava u tekućem stanju. U normalnim
okolnostima, nalazi se samo u prostati iu drugim tkivima ga nema. Porast nivoa PSA u krvi
često je prvi pokazatelj mogućeg oboljenja prostate. Razlog tome je što većina oboljenja
prostate povećavaju njen obim i time povećavaju propusnost tkiva, što omogućava malim
molekulima, kakav je PSA, da izađu van i poJave se u krvnom optoku, gde se onda mogu
laboratoriJski detektovati. Najčešća oboljenja prostate koja uzrokuju ovoj stanje su adenom,
upala, kamenci i rak. Za nastanak adenoma i raka odgovorni su muški polni hormoni,
tačnije, poremećaj hormonskog statusa osoba obolelih od ovih bolesti.
Cifra 21-1 (FRAGMENTI citokeratin 19)
Cifra 21-1 je koristan marker za praćenje karcinoma bešike i pluća. Vrednosti markera
dobro koreliraju sa stadijumom tumora, tokom terapije i prognozom bolesti. Preporuka je da
se određivanje ne koristi u svrhu probiranja niti u osoba sa visokim rizikom za karcinom
pluća (Npr pušači).
Normalne vrednosti:
95% zdravih osoba ima vrednost <3,3? G / L