LIEČNIČKI VIESTNIK - library.foi.hr · Anamneza, status praesens i diagnoza Ime, spol i doba bo lestnika, dan pri mitka i zap. broj Tečaj i izlazak Collabiran, trbuh veoma nadut,

God. XXII. U Z a g r e b u 15. l ipnja 1900 . Br. 6

LIEČNIČKI V I E S T N I K List izlazi jedanput na mjesec na podrug do dva arka. — Članovi ga dobivaju bezplatno.

Predplata za nećlanove na godinu 12 kruna, na pol godine 6 kruna. Članarina, predplata i sve ostale uplate imaju se poslati „Mjenjačnici hrv. eskomptne banke" u Zagrebu

Ilica br. 3. Reklamacije radi „Liefiničkoga Viestnika" imadu se upraviti na Dioničku tiskaru u Zagrebu,

Gunđulićeva ulica br. 18. Dopisi se šalju predsjeđničtvu sbora ili úřednictvu lista (dru. M. pí. Č a č k o v i ć u , Rajeva ulica

br. 7. Telefon br. 295). Za oglase plaća se po dvostupačnom redku ili prostoru 30 ňlira.

Četvrta stotina laparotomija* nn odjelu za chiruržke i ženske bolesti bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu

(primarni liečnik dr. T. W i k e r h a u s e r ) .

Priobćuje dr.. IH. pl. Cačković, sekundarni liečnik.

A. Operacije na probavilu. a) Gastrostomije.

1.

I.

(310)

13/12.

1898.

Gastrostomia sec. Marwedel.

Operacija t i | ična samo težka radi visokoga tboraxa. Gastroenterosto-

mija bezprikorna,

31/5. 1898. gastro-enterostomija radi relativne stenoze pylora (v. Treća stotina laparotomija br. 7.), naskoro težko gutanje, koje se na

bougirauje popravi,

I. K. m. 51 g. 30/11. 98.

1310.

Tečaj uredan i afebrilau. Kod odpusta fistula su-ficientna. Sondiranje ne

moguće.

6'9. 1899. relat. zdrav.

šavovi serozom prerašteni.

na što izadje iz bolnice (15/7.)

Kratko iza tog opet težko gutanje, od mjesec dana

samo tekuća hrana. Mršav anaemičan, u predjelu cardije se ćuti neprolazna

stenoza.

Stenosis cardiae.

2.

II.

(385)

13/12:

1899.

Gastrostomia sec. Marwedel.

Želudac sasma stisnut, može se izvući samo dio blizu velike krivulje. Tipična ope

racija.

Od 1. g. teže guta, od 4 mj. ide samo tekućina i kaša, a kadkada ni to. Veoma mršav. Na cardiji se sondom ćuti neprolazna stenoza, iza sondiranja krvarenje.

Oarcinoma cardiae.

J. W. m. 55 g. 8/12. 99.

1399.

Tečaj uredan i afebrilau. Kod od pusta fistula su-

licientua.

21/2. 1900. relat. zdrav.

* Vidi „Liečnički viestnik" 1897. br. 2 . - 5 . i 1899. br. 1.—4. 1

reku

ći, v

rstn

i]

i gl

avui

bro

j

Dan opera

cije O p e r a c i j a

Anamneza, status praesens

i diagnóza

Ime, spol i doba bo-lestnika, dan primitka i

zap. broj

Tečaj i izlazak

190 Liečnički Viestnik 1900. Br. 6.

Tek

ući,

vrst

ni

i gl

avni

bro

j Dan

operacije

O p e r a c i j a Anamneza,

status praesens i diagnóza

ime, spol i doba bo-lestnika, dan primitka i

zap. broj

Tečaj i izlazak

b) Gastroenterostomije.

3.

I.

(301)

15/10.

1898.

Gastroenterost. antecolica.

Po želudcu brazgotine, pylorus

brazgotinami fiksiran, inače uredan. Na doljnem poprečnom kraku

duodena čvorasti, tvrdi tumor kao orah. Gastroente-rostomia kružnim šavom po Ko

chem u 3 sloja (tekuća šav mu-coze i seromu-

scularis, Lember-thova šav seroze). Fiksacija dovod-noga kraka na želudcu nešto iznad razine anastomoze.

Za razvoja pojavi čira. Prije 3 god. opet boli u želudcu, od pol g. bljuje. Bljuvotina z e l e n a , nikada krvava, ni stolica.

Želudac do pupka, 3 prsta desno i iznad pupka kao orah veliki, tvrdi,

čvorasti tumor.

Stenosis duodeni cicatricea.

E. A. ž. 28 g. 9/10. 98.

1099.

Žučno bljuvanje (cir-culus vitiosus), morphij, položaj na desno, izpi-ranje želudca bez uspjeha. Za 10 dana krupna hrana, našto prestane bljuvanje,

te je daljni tečaj uredan.

20/11. 98. zdr. odp.

4.

n (303)

29/10.

1898.


Na pyloru dugoljasti vretenasti

tumor dug po pr. 3 cm. Tipična operacija. Fiksacija dovodnoga kraka.

Od 5 god. grčevi u želudcu i bljuvanje. Bljuvotina

nikada krvava. Želudac siže do 1 prst nad pupak.

Stenosis pylori cicatricea.

S. G. m. 31 g. 14/9. 98.

1016.

Prva dva dana labka pe-ritonealna podraž, daljni

tečaj uredan.

17/12. 98. zdr. odp.

5

III .

(304)

1/11.

1898.


Silno razširen želudac, velika krivulja leži na sym-phyzi, na pyloru mali brazgotinavi tumor. Pod že-ludcem stisnuta

crieva. Želudac se zarezom izprazni, a zatim učini tipična gastroente-roslomija, te odvodni i dovodni krak po Kapelleru na želudcu fiksira.

Prije 16 g. navodno imao grizu, od ono doba boli izpod d. luka rebara i bljuvanje.

Kadkada crna bljuvotina i stolica, od 3 god. nesposoban za rad, može bljuvati samo ako si metne prst u grlo i pritisne trbuh. Od 6 dana ne ima stolice ni vjetrova, jedino pr. 3 dana na inf. sennae nešto tvrdoga blata i vjetrova, jaki grčevi i bljuvanje, od 1 dan ne može blju-

vati.

A. E. m. 34 g. 29/10. 98.

1185.

Bol. se polagano oporavlja iz collapsa, ne ima stolice ni vjetrova, bljuje. Izpire se želudac, ali izlazi pogl. samo plinova. 3/11. nešto vjetrova, a tek 7/11. obilnija stolica, te se sada stane bol. polagano oporavljati. Kroz dugo vremena stolica samo na klysma. Želudac se stegne do vi

sine pupka.

Br. 6. Liečnički Viestnik 1900. 191 T

ekuć

i, vr

stni

i

glav

ni b

roj j

Dan opera



i diagnoza

Ime, spol i doba bolestnika, dan primitka i

zap. broj

Tečaj i izlazak

Collabiran, trbuh veoma nadut, sav

tympanitican, samo u slabinah prst široka pruga mu-kloga zvuka, koja kod promjene položaja izgine; kad bol. sjedne pojavi

se muklina nad symphyzom. J a k a peristaltika, pljuskanje i šum erieva.

Rectum prazan (v. L. V. 1898.

br. 12.)

Stenosis pylori cicatricea. Ileus

gastricus.

9/12. 98. zdr. odp.

6.

IV.

(305)

5/11.

1898.


Pod jetri okrugli tumor kao mali orah, odstraga fiksiran. Tipična ope

racija.

Od 10 g. boli u želudcu, odmah počeo bljuvati.

Stolica prije 3 g., bljuvotina prije

1 god. crna.

Želudac, Z D a t n o razširen, siže do

blizu pupka.


M. S. m. 45 g. 25/10. 98.

1163.

Tečaj u početku kompliciran desnostranom

pneumonijom. 18/11. kod jakoga kašlja ruptura trbušne rane, u doljnem

dielu s prolapsom O m e n t a , koji se reponira i rana sašije. 11/12. recidiv pneumonije, koja brzo prodje, te se bol.

stane oporavljati. 5/1. 99. zdr. odp.

7

V.

(308)

23/11.

1898.


• Pyloricni dio želudca mnogimi

adhaezijami pri-rašten uz jetra i odstraga, pylorus

tvrd. Nekoje adhaezije se rieše. Tipična operacija,

fiksacija dovodnoga kraka.

Od 15 god. boluje na želudcu, imade

grčeve i bljuje. Prije 8 g. krvava

bljuvotina. Mršav, blied. Želudac znatno raz

širen.

Perigastritis ad-haesiva.

M. M. m. 50 g. 13/11. 98.

1231.

Prvih dana tečaj kompliciran krvavim bljuvanjem i stolicom, dalje uredan. Bol. imade od narkoze kljenut d . ra -dialisa, koja s e s vremenom znatno popravi. Bol. se veoma oporavio.

19/5. 99. zdr. odp.

8.

VI.

(312)

17/12.

1898.


Duž male krivulje tvrdi čvorasti

tumor, koji obuhvaća i pylorus.

Na mesenteriju metastaze. Tipična

operacija.

2 god. boluje od želudca, od 1 mj. bljuje, prvih nekoliko puta krvava

bljuvotina.

Kachektičan. Želudac siže do blizu pupka. Izpod lie-voga luka rebara neravna tvrda re

zistencija.

E. K. m. 66 g. 7/12. 98.

1349.

Tečaj afebrilan. 19/12. u noći crno bljuvanje, a sliedeći d a n crna stolica. 20/12. collaps i crna stolica, zatim dobro stanje do 29/12. kada bol. stane bljuvati, te kroz 14 d. skoro sve izbljuje. Kada bljuvanje prestane bol. s e

nešto oporavlja.


Tek

ući,

vrst

ni:

i gl

avni

bro

j Dan

operacije


status praesens i diagnoza


zap. broj

Tečaj i izlazak

Carcinoma ven-trieuli (curva-turae minor, et

pylori).

30/1. 99. rel. zdr. odp. Umro izvan bolnice

3/3. 99. Zadnje vrieme sve

bljuvao.

9.

VII .

(318)

24/1.

1899.


Cholecystostomia.

Na pyloru s jetri srašteni tvrdi, čvorasti tumor u veličini šake. Na pyloru tvrde žliezde.

Tipična gastro-enterostomija i Kapeller Žučni

mjehur kano jaje velik, napet s nekoliko se šavi na trbušne stienke

prišije.

Od 4—5 g. težka i neuredna stolica, od 2 god. tegobe želudca, od 1 g. bljuje, nu nikada krvavo. Od 8 mj. tumor izpod

scrobicula. Mršav, ikteričan.

Želudac znatno razširen, izpod 1. luka rebara neravna rezistencija.

Carcinoma pylori. Oompressio dueti

cystici.

1. J . m. 32 g. 31/12. 98.

1401.

Prva 4 dana peritonealna podraž bez temperature. 22/2. se žučni mjehur thermokautherom otvori i drainira. U početku jaka sekcija žuči, fistula se polagano steže i napokon zatvori Koncem veljače krvavo bljuvanje, koje se višeputa ponavlja.

Bol. slabi i propada, često bljuje. Na zahtjev

10/3. 99. neizl. odp.

Umro iza 3 mj. izvan bolnice.

10.

VII I .

(322)

9/1.

1899.

Gastroenterost. antecolica et gastrolysis.

Skoro sav želudac plohavimi adhaezijami prirašten

uz jetra i trbušne stienke. Nešto

adhaezija se rieši, te pipa na pyloru tvrdi tumor kao orah. Po želudcu tvrde brazgotine. Tipična operacija.

Kap eil er.

Od 6 g. boluje na želudcu, te bljuje svaki 2.—3 dan. Od 1 god. bljuje

svaki dan 1—2 puta, jaki grčevi. Prije 4 god. crna

stolica. Želudac siže do

pupka.

Stenosis pylori eicatrieea. Perigastritis adhae-

siva.

M. Ć. m. 52 g. 20/1. 99.

81.

4. dan žučno bljuvanje, koje na izpiranje želudca prestane. Židka hrana do 18/2. tada pečenka, u noći velike boli. 19/2.

meteorizam, collaps.

t 20/1. 99.

S e k c i j a . U trbušnoj uttjini bielo sive guste tekućine. Na medianoj strani anastomoze šavovi pretrgani, te perforacija u promjeru od % cm.

Peritonitis perforativa.

11.

IX.

(323)

11/2.

1899.


Na pyloricnom dielu tvrdi čvorasti tumor u veličini male šake, koji obuzimlje py-lorus, te se proteže prema velikoj curvaturi, sasvim slobodan bez adhaezija. Tipična

operacija.

U razvoju chlo-rotićna i pojavi čira želudca, prije 10 g. opet grčevi. Od 10 mj. ponovno grčevi, od 7 mj. bljuvanje, od 2 mj. bljuje svaki dan, (uz to gravidna u

5 mj.). Partus praematurus arte-

ficialis. Veoma mršava i

anaemična. Želudac siže dolje do 1 prst izpod

pupka. U predjelu pupka nešto

F . Š. ž. 36 g. 1 2 . 99.

138.

Bol. iza operacije colla-birana, ne oporavlja se

iz collapsa.

t 12/2. 99.

Sekcija nije dozvoljena.

Exliaustio virium.

Br. 6. Liečnički Viestnik 1900. 193 Te

kući

, vrs

tni)

i gla

vni b

roj j

Dan operacije




zap. broj

Tečaj i izlazak

desno od njega dugoljasti, tvrdi, čvorasti, pomični

tumor. Tumor pylori (cicatriceus ?) .

12.

X.

(324)

13/2.

1899.


Po želudcu brazgotine, na pyloru mali tvrdi otraga fiksirani tumor.

Tipična operacija.

Od 8 g. boluje od grčeva želudca,

naskoro počeo bljuvati. Stolica i bljuvotina jedan

put crna. Želudac znatno

povećan, siže dolje do pupka.

Tumor pylori cicatriceus.

M. K. m. 28 g. 7/2. 99.

165.

Tečaj u početku uredan. 18/2. ikterus, 19/2. crna stolica, sliedeće dane

krvava bljuvotina i stolica. Bol. sve više colla-

bira.

t 22/2. 99. S e k c i j a . Embolia

arter. pulmonal. Po želudcu ecchymoze.

13.

XI.

3/6.

1899.


Od više godina grčevi, naskoro počeo

bljuvati.

I. G. m. 49 g. 30/4 99.

Prva 3 dana peritonealna podraž, daljni tečaj

uredan. (336)

Na pyloru pod jetri tvrdi tumor u veličini jajeta. U tr

buhu znatan ascites. Tipična

operacija. Kapeller.

Želudac znatno povećan, siže dolje do blizu pupka.

Tumor pylori (Carcinoma ?)

406. 29/6. 99. zdr. odp.

14

XII.

(341)

17/6.

1899.


Želudac pun tra-kovitih brazgotina, na pyloru izpod jetara tvrdi tumor

Od 15 g. boli u želudcuvi bljuvanje. Časovita

poboljšica. Prije 6 godina crna stolica, od onda stanje sve gore, od 3 g. jaki grčevi, te sve

bljuje. Veoma slab i

mršav, želudac vrlo znatno razširen.


J. D. m. 28 g. 14/6 99.

609.

Tečaj'uredan i afebrilan, veoma se oporavio, samo oedemi nogu od anae

mije.

15/7. 99. zdr. odp.

u veličini oraha. Tipična operacija.

Kappeler.

Od 15 g. boli u želudcuvi bljuvanje. Časovita

poboljšica. Prije 6 godina crna stolica, od onda stanje sve gore, od 3 g. jaki grčevi, te sve

bljuje. Veoma slab i

mršav, želudac vrlo znatno razširen.


•

15

XIII.

(344)

1/7

1899 Gastroenterost.

antecolica.

Na pyloru tvrdi brazgotinavi tumor nešto veći od zad

njega članka palca. Tipična operacija. Kapeller.

Od 20 g. boluje na želudcu, od 5 godina bljuje, od 2 g. izbljuje sve što pojede. Cesto

crna stolica. Veoma mršav i anaemičan. Že

ludac siže do blizu

G. S. m. 56 g. 27/6. 99.

680.

Tečaj u početku uredan. 27/7. žučno bljuvanje, izpran želudac. 2/8. opet žučno bljuvanje i pojavi ileusa, klysmata s uspjehom. Daljni tečaj uredan.


Teku

ći, v

rstn

i i g

lavn

i br

oj

Dan operacije




zap. broj

Tečaj i izlazak

pupka. Nešto d. od pupka ćuti se tvrda rezistencija

kao orah.

Stenosis pylori eicatrieea.

27,8. 99. zdr. odp.

16.

XIV.

(348)

10/7.

1899.


Na pyloru tvrdi brazgotinavi tumor u veličini oraha pod jetri fiksiran. Na velikoj curva-turi nekoliko brazgotina. Tipična operacija, mucoza se trga, šavovi se-roze urezuju. Ka

peller.

Od 10 g. grčevi, od 6 g. bljuje, od 2 g. svaki dan. U početku bljuvanja nekoliko

puta crna stolica Veoma mršav i anaemičan. Že

ludac siže do 1 prst izpod pupka.


M. G. m. 26 g. 30/6. 99.

724.

Tečaj u početku uredan. 14/7. po p. mučnina i napetost u trbuhu. U noći bljuvanje. 15/7. veliki meteorizam, u sla-binah mukli zvuk, bol.

sasma collabiran. 15/7. Drainage perito-

" nitid. perfor. (V. br. 63.) t 15/7. 99. Peritonitis

perforativa.

17.

XV.

(351)

24/7.

1899.


Na pyloru tvrdi brazgotinavi tumor u veličini zadnjega članka palca pod jetri fiksiran. Tipična operacija.

Kapeller.

U 12 g. započeli grčevi i tegobe želudca; za nekoliko godina počeo bljuvati, od 13 g. izbacuje skoro sve što pojede. Nekoliko puta krvava

bljuvotina i stolica. Mršav anaemičan. Veoma velik želudac siže do 3 prsta izpod pupka.

Tumor pylori.

8; L. L. m. 36 g. 21/7. 99.

782.

Tečaj kompliciran jakom bronehitidom, inače

uredan. 21/8. 99. zdr. odp.

18.

XVI.

(354)

21/8.

1899.


Na pyloru tvrd, čvorast tumor u veličini maloga

jajeta. Po me-senteriju mnogo žliezda. Tipična operacija. Ka

peller.

Od 10 g. boli u želudcu, od 9 mj. bljuvanje. Na

vodno nikada krvava stolica ni

bljuvotina. Veoma slaba i mršava. Želudac siže izpod pupka. Desno od pupka ćuti se pomičan tumor u veličini

oraha.

Carcinoma pylori.

K. S. ž. 30 g. 2/8. 99.

855.

Tečaj afebrilan. 26/8. i 27/8. žučno bljuvanje, koje samo prodje. Bol.

se znatno oporavi. 22/10. 99. relat. zdr. odp.

ßr. 6. Liečnički Viestnik 1900. 195 Te

kući

, vrs

tni

i gla

vni

broj

Dan opera



i diagnoza


zap. broj

Tečaj i izlazak

19.

XVII.

(357)

24/8.

1899.


Na pyloru brazgo-tinavi tumor. Tipična operacija.

Od 2 g. grčevi, v od 1 g. bljuje. Želudac siže do

pupka. Stenosis pylori

cicatricea.

G. V. m. 34 g. 5/8. 99.

809.

Bljuje 2 dana iza operacije, zatim opet žučno od 29/8. kroz nekoliko dana, nu prestane samo

od sebe. 24/9. 99. zdr. odp.

8/11. se predstavlja, te navadja, da je nakon povratka kući 14 dana žučno bljuvao, što je samo od sebe prestalo.

Veoma oporavljen.

20.

XVIII

(358)

26/8.

1899.


Na pyloru 5 cm. dugi brazgolinavi tumor. Tipična

operacija.

Prije 5 g. grčevi i crna stolica.

' Anaemičan. Želudac siže do blizu

pupka. Stenosis pylori

cicatricea.

F. B. m. 34 g. 14/8. 99.

900.

Tečaj uredan samo kompliciran abscesom tr

bušnih stienka. 8/10. 99. zdr. odp.

21

XIX.

(362)

20/9.

1899.


U gor. trbuhu silne adhaezije,

na pyloru kano gušče jaje velik

tumor veoma srašten s okolicom. Izpod pupka uz trbušne stienke prirašten tumor Omenta. Dugo se ne može naći duo-denum, napokon se izvuče čvorak erieva, koji kano da izlazi izpod mesenterija. Tipična operacija. Fiksacija odvodnoga kraka, do-vodni se ne može

radi adhaezija.

Već od rane mladosti boluje od želudca. Prije 15 g. bljuvao kroz nekoliko dana, zatim opet o. g. počeo

bljuvati. Veoma mršav i anaemičan. Izpod pupka dugoljasta poprečna čvorasta rezistencija, iznad nje kao dlan ve

liko osjetljivo mjesto.

Tumor pylori. Perigastritis

adhaesiva.

S. T. m. 46 g. 13/9. 99.

1027.

Prvih dana lahka peri-tonealna podraž. 24/9. jaka diarrhoea, koja uz lahke poboljšice na opium dalje traje. 27/9. na več.

collaps. t 28/9. 99.

Sekci ja . Obsežne adhaezije želudca. Izpod pupka gnojni infiltrat trbušnih

stienka i konvuluta Omenta. Anastomoza

sama uredna, nu nalazi se 70 cm. pred coe-cumom, te crievo, koje

j e fiksirano kano odvodno, ide izpod konvoluta

Omenta, kao da izlazi izpod mesenterija. Peritoneum osim adhaezija

uredan.

Bxhaustio virium.

22.

XX.

(367)

13/10.

1899.


Na pyloru tvrdi tumor kao orah, na želudcu brazgotine, osobito

jedna poprečna po pr. 12 cm. pred pylorom. Tipična operacija. Ka

peller.

Od 10 g. boli u želudcu, kadkada bljuvanje. Od 3 g. bljuje skoro svaki dan, prije 1 god. crna bljuvotina i

stolica. Mršav. Želudac siže do 2 prsta

izpod pupka. Stenosis pylori

cicatricea.

S E. m. 42 g. 6/10.99.

1145.

2 dana peritonealna podraž. Tečaj kompliciran gangraenoznim de-cubitom, inače uredan,

zdr. odp. 3/12. 99.

196 Liečnički Viestnik 1900. Br. Ii.

Tek

ući,

vrst

ni

i gl

avni

bro

j Dan

operacije

O p e r a c i j a Anamneza,'



zap. broj

Tečaj i izlazak

23.

xxr. (369)

17/10.

1899.

Gastroenterost, antecolica.

Silne adhaezije želudca s trb. stien-kami, omentom i colonom. Ka želudcu brazgotine, 5 cm. pred py-lorom circularna stenoza za 3 prsta prohodna. Tipićna


Od 10 g. grčevi 1 kadkada bljuvanje, od 5 god. bljuje često, od 2 mj. svaki dan. Bljuvotina kadkada krvava, sto

lica nikada. Mršava, anae-mična. Želudac siže do pupka.


Perigastritis adhaesiva.

B. 0 . ž. 25 g. 18/9.99.

1062.

Bol. po p. stane žučno bljuvati, što se višeputa ponavlja. 27/10 izpran želudac. Daljni tečaj

uredan.

Zdr. odp. 14/11. 99.

24.

X X I I .

(375)

10/11.

1899.

Gastroenterost. antecolica,

Na pyloru kao gušće jaje veliki brazgotinavi tumor, oko njega mnogo adhaezija. Tipična


Od 8 g. grčevite boli, naskoro počeo bljuvati. Od 5 g. bljuje svaki dan. U početku više-puta crna stolica prije 1 mj. i blju

votina. Veoma mršav. Želudac siže do 3 prsta izpod pupka. Po pr. 2 prsta iznau i desno

pupka slabo pomični tvrdi tumor

kao jaje.

Tumor cicatriceus pylori.

J . M. m. 28 g. 2/11. 99.

1249.

Prvih dana subfebrilne topline, inače uredan

tečaj. Zdr. odp. 7/1. 00.

25.

XXIII.

(376)

14/11.

1899.


Želudac zaprema gotovo cieli epi-i mesogastrium pun brazgotina. Po pr. u prelazu srednje u pvloričnu trećinu 2 prsta široka cirkularna brazgotina, koja sužuje lumen želudca na 3 prsta. Na pyloru brazgotinavi tumor kao orah. Na cardi-alnom dielu želudca tipična ga-stroenterostomija.

Kapeller.

Preko 15 g. boluje od želudca, naskoro grčevi i bljuvanje. Prije 5 god. nešto krvi u

bljuvotini. Veoma mršava i anaemična. Trbuh nadut, pogl. u dolj. dielu, u njem se ćuti veliki napeti šuplji organ s 3 brazde, koje idu od pupka radiarno dolje, te se s peristaltikom na desno

pomiču.


Ventriculus en bisac.

I . T. ž. 45 g.

27/10. 99. 1220.

Lahka peritonealna podraž. Tečaj afebrilan, u početku uredan jedino stolica samo na klysma. 9/12. iza koprostaze od nekoliko dana žučno bljuvanje, meteorizam, na klysma se popravi.

Zdr. odp. 19/12. 99.


kući

, vrs

tni

i gl

avni

bro

j j

Dan operacije

Op e r a c i j a Anamneza,



zap. broj

Tečaj i izlazak

26.

XX.IV.

(379)

17/11.

1899.


Na pyloru preko šake veliki tumor srašten sjetri, žučnim mjehurom i pankreasom, tvrd, čvorast. U trbuhu ascila, na mesen-teriju žliezde. Tipična operacija. Fiksacija dovod-

noga kraka.

Od 2 g. mučnina i podrigivanje, ali nikada bljuvanje, od 1 g. ćuti tumor

u scrobiculu, Kachektičau. Želudac siže dolje do blizu pupka. U d. strani scrobicula na pritisak bolna, čvorasta rezistencija, koja siže do

blizu pupka. Carcinoma ven-triculi (pylori).

J. Š. m. 37 g. 13/11.99.

1298.

Prvi dan haemorrhagija iz želudca. Daljni tečaj uredan, boli prestale, bol. se nešto oporavio. Relat. zdr. odp. 23/12. 99.

27.

X X V .

(382)

2/12.

1899.


Na želudcu brazgotine i adhaezije, na pyloru tvrdi čvorasti tumor kao jaje. Na mesen-teriju i omentu otečene žliezde.

Ascites. Tipična operacija. Kapeller.

Od 3 1/2 g- boli, naskoro bljuvanje. Zadnje vrieme

bljuje skoro svaki dan. Bljuvotina nikada krvava.

Stolica navodno uredna.

Mršav. U scrobiculu uz d. luk rebara veoma osjetljivo mjesto. Želudac siže do blizu pupka. U para-sternalnoj crti 2 prsta nad pupkom osjetljiva rezisten

cija. Tumor cicatri-ceus(?) pylori. Perigastritis.

G. H. m. 36 g.

21/11.99 1328.

3/12. krvavo bljuvanje, koje uz grčeve nekoliko dana traje. 7/12. žučno bljuvanje. Kada bol.

začne jesti krupnu hranu dobiva svaku večer grčeve. Soda bicarbon.

grčevi skoro sasvim izostanu, riedko se javljaju.

Zdr. odp. 6/3. 00. 27/3. se predstavlja,

znatno oporavljen.

28.

XXVI.

(383)

9/12.

1899.


Želudac pun brazgotina. 10 cm. pred pylorom cir-kularua 5 cm. široka brazgotina, sužuje želudac na promjer od 6 cm. Pyloris tvrd braz-gotinav. Tipična


U razvoju grčevi. Od 4 g. ponovno, naskoro bljuvanje. Prije 1 g. crna bljuvotina. Od 8 dana ne može bljuvati, imade jake

grčeve. Mršav, anaemičan. želudac siže do 1 prst izpod pupka. U d. sisnoj crti izpod luka rebara osjetljivo mjesto.


I. M. m. 35 g. 2/12. 99.

1375.

Tečaj uredan do 1812. kada započne žučno bljuvanje, koje svemu prkosi, zato 29/12. enteroanaslo-moza izmedju dovodnog i odvodnoga kraka. (V.

br. 36.) Zdr. odp. 15/2. 00. 9./6. se predstavlja, veoma oporavljen.

198 Liečnički V i e s t n i k 1 9 0 0 . Br. 6.

Tek

ući,

vrst

ni!

i gl

avni

bro

j

Dan opera



i diagnóza

Ime, spol i doba bo-lestnika, dan primitka i

zap. broj

Tečaj i izlazak

29.

XXVII.

(388)

30/12.

1899.


Želudac izpod 1. luka rebara u obsegu dlana uz trb. stienke pri-rašten, osim toga mnoge adhaezije, da je skoro cieli želudac prirašten pogl. u cardialnoj i srednjoj trećini. Na pyloru brazgo-tinavi tumor kao orah. Adhaezije se ne dadu riešiti, (i

U razvoju chloro-tična, kod vožnje bljuvala. Prije 7 g. grčevi u želuđcu i crna stolica. Od 4 g. boli pod žličicom, kadkađa crno bljuvanje i stolica. Grčevite boli traju gotovo

neprestano. Mršava i veoma anaemična. Že

ludac siže dolje do blizu pupka. 3 prsta iznad i 1. od pupka nejasna

A. T. ž. 46 g. 3/12. 99.

138'

3 dana peritonealna podraž. Grčevi polagano popuštaju 11/2. opet jači i crna stolica. Dalji tečaj uredau, grčevi bivaju sve slabiji (bismtitb., ma-

gDesia). Bol. se oporavlja. Zdr. odp. 7/3. 00.

otraga želudac prirašten zato g. retrocolica nemo

guća). Proksimalno od velike adhaezije na jednom

slobodnom mjestu blizu velikoj krivulji tipična široka gastroenterosto-mija i Kapeller.

bolna rezistencija.

Perigastritis adhaesiva.

30.

XXVIII.

(392)

12/1.

1900.


Ascites. Po želuđcu brazgotine, na pyloru i od ovoga na malu krivulju ide dugo

ljasto čvorasti tumor. Pylorus za prst prohodan.

Tipična operacija. Kapeller.

Od 1 g. grčevi, naskoro bljuvanje, ođ 3 mj. bljuje skoro svaki dan,

te opaža oko pupka pomičan

tumor. Mršava, v anae-

mičoa. Želudac povećan, prema

dolje se ne da

A. S. ž. 40 g. 30/12.99.

1489.

Po p. žučno bljuvanje, 14/1. crna stolica do 25 1, kada boli oko pupka, žučno bljuvanje, meteo-rizam. Na klysma stolica i vjetrovi. Daljni tečaj

uredan.

Zdr. odp. 14/2. 00.


Ascites. Po želuđcu brazgotine, na pyloru i od ovoga na malu krivulju ide dugo

ljasto čvorasti tumor. Pylorus za prst prohodan.

Tipična operacija. Kapeller.

ograničiti. U srednj oj crti nad pupkom pomični tvrdi tumor 10 cm. dug, 5 širok.

0arcinoma(?) pylori.

31.

XXIX.

(394.)

19/1.

1900.


Po želudcu brazgotine, carđialni dio adhaezijami fiksiran, na pyloru tvrdi tumor preko oraha. U pylo-

ričnom dielu stienke želudca

Pr. 4 g. jaka hae-matemeza, koja se za 14 d. ponovi. Iza toga ostali grčevi, podrigavanje i kiselo bljuvanje. Od 2 g. bljuje skoro svaki dan. Mršav anaemičan. Želudac siže dolje

do pupka.

J. K. m. 42 g.

27/12. 99. 1472.

22/1. erysipel od excori-acije u licu, 24/1. začne žučno pljuckanje, koje je sad jače, sad slabije 27/1. faeculentno blju

vanje i collaps. t 28/1. 00.

S e k c i j a . Peritoneum, anastomoza i Kapeller dovodnoga kraka uredan. Krak od anastomoze do distalnoga Kapellera u


kuci

, vrs

tni

i gla

vni b

roj

Dan opera



i diagnoza


zap. broj

Tečaj i izlazak

odebljale. Tipična operacija. Ka

peller.

Carcinoma gela-tinosum pylori.

sredini savinut u slici V i nešto zakrenut, do-vodni krak veoma nadut, ostalo crievo prilično prazno. Na pyloricnom

dielu gelatinozni carcinom. Exhaustio virium.

32.

XXX.

(395)

25/1.

1900.


U predjelu pylora nekoliko brazgotina, pylorus udebljan. Na car-dialnom dielu

mnogo adhaezija. Tipična operacija.

Kapeller.

Od 8 g. boli u želudcu, od 6 g. grčevi, kadkada bljuvanje. Prije

2 mj. krvavo bljuvanje i stolica.

Anaemičan, nije znatno mršav. Želudac povećan, ne da se ograničiti.

U gor. trbuhu izpod d. rectusa osjetljiva rezistencija ograni

čena od jetara. Stenosis pylori

cicatricea. Perigastritis. Ulcus

duodeni.

K. S. m. 43 g. 15/1. 00

59.

Bol. iza operacije stane žučno bljuvati 28/1 38'9°. Želudac se izpere. Polak-šica. Po p. mučnina, nešta meteorizma 391. U noći

veliki meteorizam, collaps. t 29,1. 00.

S e k c i j a . U trbuhu žučne tekućine i vlakanca

gnoja. Anastomoza uredna. Na Kapelleru dovod-noga kraka crievo savinuto, proksimalni krak pun, distalni prazan. Na gor. stražnjoj strani početka duodena perforacija čira za prst pro

hodna. Peritonitis perfor.

33.

XXXI.

(399)

21/2.

1900.

Gastroenterost. antecolica sec.

Wölfler. Želudac pun brazgotina, veoma raz-

širen, ptotičan, pylorus brazgoti-navo sužen. Tipična operacija, fiksacija dovod-noga kraka. Na jetrih leže čvorci tankoga erieva, koji imadu na mesenterij u protivnoj strani grozdaste tumore, koji se pipaju kao emphysem, sjede napetiji ili na širokom podnožju. Dalje po crievu biele, den-dritički razgra-

njene brazgotine. Mnogo ascita.

Prije 10 g. boli u trbuhu s proljevom naskoro započelo bljuvanje. Od 5 g. bljuje skoro svaki dan, kadkada pod konac krvavo, ćuti se uviek nadutim. Mršav, anaemičan. Želudac siže do 3 prsta izpod pupka. Jetrena muklina samo relativna.

Ascites.

Stenosis pylori cicatricea. Pneu-matosis cystoides

iutestinor. hominis.

S. B. m. 35 g. 15/2. 00.

204.

Žučno bljuvanje, subfe-brilne topline, 26/2. želudac izprau 1/3. diar-rhoea, koja uz grčeve traje. Oko polovice

ožujka opet žučno bljuvanje, koje se u razmacih opetuje. Diarrhoea se izmjenjuje s koprostazom. Grčevi i napetost pogl. u gor., slobodna tekućina u dolj. trbuhu. Bol. sve

više propada. t 10/4. 00.

Sekc i j a . U dolj. trbuhu sukrvava tekućina,

stražnja stienka pokrita hladetinastimi masami. Sva erieva i želudac u gor. trbuhu u konvolut sraštena, pokrita hae-morrhagičkimi hladetinastimi masami. Crieva crnkasto smedja, jedino pod jetri nekoliko normalnih čvoraka. Anastomoza se u konvolutu ne da razlučiti, iz želudca se pipa dovodni krak savinut. Pneumatozi ni traga.

Peritonitis.

Od 31 operiranog ozdravila 22 (71%) , neizliečen 1 (3-2%), a umrlo 8 (25-8%). (Nastavit će se.)


Struma baseos linguae. Priobćuje dr. T. Wikerhauser, primarni liečnik u bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu*.

L. I., 32 god. stara seljanka, dolazi u bolnicu radi otekline na dnu jezika. Bila je navodno uviek zdrava, dobila je vrieme s 15 ili 16 godina. Rodila je 4 puta, zadnje dieto je 6 mjeseci staro. Prije 7 godina bila je u našoj bolnici radi velike ranule, koja je s desna sizala do ugla doljne čeljusti i koja je liečena punk-cijom i injekcijom jodove tinkture.

U prosincu pr. g. oboljela je od boli kod gutanja i težkoga disanja, glavobolje i vrućice. I drugi ljudi su takvu bolest imali imenito i njezin muž, koji je od toga nekoliko dana bolovao.

Od to doba uviek ju je smetalo u grlu, osobito u noći joj nije dalo disati. Otišla je liečniku, koji ju je pregledao, te našao tumor, za kojega bolestnica do toga doba nije znala, te joj kazao, da će stvar valjda procuriti. Dok je zadnje diete nosila, još nije opazila prije navedenih potežkoća; samo je za to vrieme 2 puta krvavo bacila (svaki puta malo).

Bolestnica je mala, ali krepka, inteligentna, prem tako ne izgleda, tuži se na prije navedene neprilike kod gutanja i disanja. Nutarnji organi čini se, da su uredni. U mokraći sve u redu.

Na dnu jezika vidi se polukrugljasti tumor u veličini oraha, koji je više s lieva od sredine razvit, ali i s desna prekoračuje sredinu. Tumor se nalazi u maloj udubini, te se vidi, kako se oko njega mišičje jezika malo pridiže; nepomičan je, tvrd, samo gdjegdje elastičan, a na vršku čini se, da nešto fluetuira. Sluznica povrh njega je gladka, crvena, te pokazuje razširene vene. Pritisak nije bolan. Tumor se ne može komprimirati. Žliezda u okolici nema.

Izpod jezika, na desno od frenula, nalazi se odebljina, koja se proteže na dnu usta prama desnom uglu doljne čeljusti. Odebljina je čvrsta, to pripada ranuli, koja je u našoj bolnici god. 1893. liečena, kako je već rečeno, punkcijom itd.

Na vratu se ne može naći žliezda štitulja (thvreoidea), te se bolestnica i ne sjeća, da je ikada šta na vratu kod nje drugčije bilo, nego li sada.

Diagnoza: struma na dnu jezika. Maligni tumor može se izključiti, isto tako angiom. Ovsta bi to takodjer mogla biti, ali je konzistencija na dnu previše čvrsta i tvrda, a čitava slika točno odgovara slučajevom strumae baseos linguae, koji su točno opisani u radnji o toj riedkoj bolesti od K r a s k e o v e klinike (Beiträge zur klin. Chirurgie XIX. Band, 2. Heft 1897., A. v. O h a i n i s s o de B o n c o u r t : „die Struma der Zuugenwurzel".)

Oh a m i s s o izvješćuje svega skupa o 17 slučajeva, od ovih su tri samo kratko navedena, dočim je kod 14 donio više manje točne povjesti bolesti.

Na koncu veli, da je kod 15 tih bolestnika spol bio ženski. Kod ostalih spol nije naveden. Po dobi bilo je i djece i starica do 77 god.

Da li je oteklina u kakvom savezu s funkcijami spolovila bila, nije opisano, osim u 2 slučaja, gdje je kod menstruacije odnosno u graviditetu oteklina veća bivala. Kod većine slučajeva postojala je oteklina sigurno već dulje doba da nije pravila potežkoća, koje su onda dosta iznenada nastupile, iza intercur-rentne bolesti, tako je jednom iza hripavca, a jednom opet iza influence tumor se počeo ćutiti. U našem slučaju čini se, da je infekciozna angina pogoršala stanje bolestnice, i ona otišla liečniku, koji je našao oteklinu.

* Predavao na skupštini sbora liečnika dne 26. veljače 1900.

Br. 6. 201

Sielo tih tumora posve je karakteristično, nalaze se posve odstraga na dnu jezika odgovarajući mjestu, gdje je foramen coecum, obično posve u sredini, kadkada više s desna, kadkada s lieva, ali uviek prekoračuju sredinu.

Oblika su krugljasta ili jajolika, veliki kano trešnja ili kano kokošje jaje. Pljosnato leže na jeziku, malo su ili sasma negibivi, više ili manje utisnuti u njegovo vezivo. S okolicom (mehko nebce itd.) ne srastu.

Ove strume pokrite su zdravom sluznicom, samo kod jednoga slučaja našla se je odzada decubitalna rana. U većini slučajeva bilo je na tumoru dosta raz-širenih vena. Boja obična crvena, ne mnogo različna od boje jezika.

Konzistencija opisana je obično kano tvrda, solidna, kadkada kano mehka ili spužvasta, ali nikada se tumori nisu mogli komprimirati.

Dva slučaja bila su kombinovana s tumori, jedan na dnu jezika, gdje točnije diagnoze nema, a drugi povrh os hyoidei, koji je takodjer bila struma aberrans.

Druga dva slučaja nisu pokazala thyreoideu na svom mjestu, već samo strumu na jeziku. Naš slučaj pokazuje obje kombinacije, na ime tumor, doduše ranulu, kako se čini na desnoj strani izpod jezika i pomanjkanje glandulae thyreoideae.

C h a m i s s o točno razlaže u svojoj prije poinenutoj radnji, da te strumae nisu metastaze, te pokazuje na temelju embryolozkih iztraživanja raznih autora, da su to primarne strume, koje se oko foramen coecum razvijaju iz „ductus arcuatus"; i da su one u uekom srodstvu s fistula colli congenita i t. zv. „ flim-mercysten" na vratu.

Therapija imade svagdje biti aktivna, dakle exstirpacija ili barem smanjenje, odnosno parcielna exstirpacija. Kod slučajeva (dosada 2), gdje se ne nadje thy-reoidea na vratu, neka se medikamentozno pokuša smanjiti tumor. Slučaj K r a s k e o v bude exstirpacijom liečen, te je i skoro za tim nastupila kachexija, koja je dobrim uspjehom liečena thyreoidinom.

Slučaj S e l d o v i ć e v (Centralblatt für Chirurgie 1897.) liečen je galvano-kaustikom, te je takodjer za nekoliko mjeseci pokazao tipični myxoedem.

Pokusne punkcije zabacuje C h a m i s s o , jer je iza istih u više slučajeva došlo do veoma jakih haemorrhagija; — koje mogu i same po sebi često nastupiti. Sjećam na anamnezu kod naše bolestnice, koja takodjer navadja, da je 2 puta krvi bacila.

Kod slučajeva, koji se mogu operativno lieeiti, preporučaje se galvanokautor, ili enucleacija iza praeventivnih operacija, n. p. temporarna resekcija doljne čeljusti, K o c h e r o v „normalni rez" kano za exstirpaciju jezika, a K r a s k e o v a klinika preporuča tracheotomiju i tamponadu ulaza u larynx i exstirpaciju na usta. Vasda jako krvarenje neka se utiša dubokim šavom kroz sielo tumora.

Naš slučaj dobiva sada od nekoliko dana thyreoidin-tablette, ali dosada još nema nikakove reakcije. Exstirpacija se nije poduzela, jer se thyreoidea na vratu nije mogla naći, pa bi se to tek onda moralo učiniti, kad bi tumor još mnogo veći bivao i osbiljnijih potežkoća pravio.


Prilog aetiologiji, symptomatologiji i therapiji akutnog empyema Highmorove šupljine.

Priobćuje dr. Ž. Hercog, zubar u Zagrebu*.

Gospodin M. došao je dne 17./9. k meni radi nekih zubnih operacija. Medju inim imao je u ustih koren II. lievoga gornjega lienjaka, gdje je bolestnik htio imati umjetni zub. Pretražio sam koren i nisam našao podataka za njegovo oboljenje. Nije bilo fistule, perkusija nije bila bolna, zuberina normalna, isto tako i papillae interdentales.

Odlučim se s toga, da spomenuti koren upotriebim za nosioca t. zv. Loga-nove krune i odmah sam počeo s čišćenjem putridnoga sadržaja, koji je, kao što je to obično, koren izpunio.

Kad je drugi dan bolestnik došao k meni, tužio se, da ga dotični koren boli i ja sam zaista mogao konstatovati, da je periostitičan. Ujedno se je bolestnik tužio na hunjavicu i neku indispoziciju,

Sliedeći dan našao sam jur apicalni absces. Urezem ga; no nisam bio malo iznenadjen od silne množine gnoja, koji je iz njega curio. Ujedno je bilo vidjeti, da se je gnoj ponovno javljao, čim bi bolestnik nagnuo glavu na bolestnu stranu. Ovaj Symptom ujedno sa silnom množinom gnoja pobudi u mene sumnju, da gnoj dolazi iz većega reservoira i u prvom redu sam naravno pomislio na Highmorovu šupljinu, tim više što se je bolestnik tužio i na hunjavicu, kako sam to već spomenuo.

Da opravdam svoju sumnju pretražio sam sada i nos, te sam se osvjedočio, da je lieva nosnica puna gnoja, a kada sam ovaj obrisao wattom obloženom sondom mogao sam vidjeti, kako se ponovno javlja u srednjem prohodniku nosnice (meatus medius). Srednja školjka bila je oedematozna, inače nisam ništa abnormalna u nosnici našao.

Nedvojbeno mi je bilo, da postoji empyem čeljustne šupljine, koji sam držao akutnim, jer je bolestnik tvrdio, da nikada nije imao nikakove nosne bolesti, a i objektivni nalaz govorio je za to ; o tom ću kasnije jošte govoriti.

Ja sam predložio bolestniku, da mu izvadim koren, koji sam držao uzrokom empyema, no on u svojoj strašivosti na to ne htjede pristati.

Počekao sam nekoliko dana, a kada gnojenje nije bivalo manje, opet sam plaidirao za ekstrakciju, no bez uspjeha. Pokušam izpirati Ilighmorovu šupljinu kroz otvor gingive, odakle je gnoj dolazio. To mi nije uspjelo.

Odlučim s toga izpirati antrum kroz sam koren. Podjem najfinijim Beutel-rockovim svrdlom u koren, da apex probušim, pak nisam bio malo iznenadjen, kada sam vidio, da sam svrdlo mogao porinuti unutra kakovih 6—7 em. b e z i k a k v o g od p o r a . Kada sam zatim svrdlo povukao natrag, počeo je curiti gnoj na koren.

Da prepriečim stagnaciju gnoja, povećao sam otvor apicis dentis sa trepan-svrdlom postepeno od 2—4 mm. Čitav ovaj posao dovršio sam sa svojim elektromotorom za nekoliko časova.

Kroz koren izpirao sam svaki dan antrum sa I I 2 0 2 . Tečaj bolesti bio je dobar, gnojenje prestajalo je svakim danom sve više, a iza 10 dana bilo je posve izčezlo i sve do danas se više nije pojavilo.

Prve dane, dok je sekreeija bila vrlo obilna nisam koren zatvorio, kasnije Fletcherovim artificial-dentinom.

Kako se vidi iz opisa bolesti, naputila me je hunjavica i neprestano gnojenje, koje je bivalo jače, kad je bolestnik nagnuo glavu na bolestnu stranu, na diagnozu akutnog empyema Highmorove šupljine.

Poznato je baš za akutni empyem, da se vrlo riedko diagnostieira. Ž a r n i ko piše: „Die meisten Fälle bleiben undiagnosticirt, etweder weil die Pa-

* Predavao na skupštini sbora liečnika dne 22. prosinca 1899.

Br. 6. Liečnički Viestnik 1900. 203

tienten ihre Erkrankung für einen heftigen Schnupfen halten und erst ärztliche Hilfe aufsuchen, wenn dieser nicht weichen will, also in chronischen Stadium: oder weil das Empyem z. B. bei vielen acuten Infectionskrankheiten über die sonstigen Erscheinungen nicht beobachtet wird".

I tako je došlo, da je literatura za akutni empyem ostala sve do danas dosta malena, te je A v e l l i s na laryngolozkom kongresu u Heidelbergu g. 1896. o akutnom empyemu govorio kao o bolesti, koja je medicinskom svietu ostala posve nepoznata, dočim je literatura za chronićni empyem tako silno narasla, da se čovjek u njoj težko snaći može.

Ipak se jošte i mnogi chronični empyemi ne diagnosticiraju, tako da od F r a e n k e l o v i h 146 oboljenja susjednih nosnih šupljina (153. svez. Virchowog arhiva) nije bio diagnosticirati niti jedan.

Prvi opis čeljustne šupljine potiče od Natana H i g h m o r a u Oxfordu od g. 1651. , dočim je ista već V e s a l u poznata bila.

H i g h m o r slučajno s e j e upoznao s tom šupljinom, koja je po njemu prozvana, kad je jednoj bolestnici izvadio očnjak i pri tom otvorio antrum, iz kojega je sveudilj gnoj curio.

Time je već bio dan neki snošaj empyema s bolesti zuba, po gotovo kada je i M e i b o m istodobno otvorio Highmorovu šupljinu prigodom ekstrakcije I. mol ara.

A i u „corpus Hippocraticum" (de morbis popularibus, Hb. IV.) nalazi se mjesto, koje pokazuje, da su već i onda bili poznati gnojni procesi nosa, koji su prouzrokovani od bolestnih zuba. Mjesto to, koje citiraju i G e i s t - J a c o b i (Geschichte der Zahnheilkunde) i A b o n y i u svojoj baš dotiskanoj medicinsko historićkoj studiji (die Zahnheilkunde im Zeitalter des Hippokrates) glasi: Circa tertium denteni suppurationes plures atque juxta alios omnes. Et ex naribus fluxiones crassae, et temporibus dolores ex hoc maxime fiunt.

No uzprkos tome se je vrlo dugo, dapače i u novije doba, negiralo, da empyem nastaje uslied bolesti zuba, pak su se razlikovale dvie grupe, jedna, koja je priznavala zubnu aetiologiju, a druga, koja je bila sklona samo nosnom uzroku. Razlog je tomu bio taj, što se kod sekcije ( Z u c k e r k a n d l , D m o c h o v s k i , F r a n k ) nije mogla okom pratiti propagacija upale od bolestnoga zuba do šupljine, dočim se je uviek nalazio nosni katarrh s polypi, hypertrophijom sluznice itd. Georg Sche f f je u svojem djelu: „Über das Empyem der Highmon-hühle u. seinen dentalen Ursprung" energično reklamirao dentalni uzrok i upozorio, da su promjene u nosu tek posljedica, a ne uzrok empyema, uslied neprestanoga draženja sa strane gnoja, koji curi iz čeljustne šupljine kroz fo-ramen maxillare ili accessorium u nos, odnosno u meatus medius.

Toga su mnienja danas gotovo svi, a i H a j e k u svojem nedavno izašlom izvrstnom djelu „Pathologie und Therapie der entzündlichen Erkrankungen der Nebenhöhle der Nase" to isto tvrdi, dapače veli, d a s u a t i p i č n e h y p e r -t r o p h i j e u s r e d n j e m p r o h o d n i k u n o s a k a r a k t e r i s t i č a n z n a k za u p a l u s u s j e d n i h š u p l j i n a . Kao daljne uzroke empyema navadja ovaj autor traumu, akutne infekciozne bolesti, lues i tuberkulozu.

U našem je slučaju dentalni uzrok evidentan, prvo s toga, što bolestnik — kako sam jur spomenuo — nikada nije imao nikakovih subjektivnih symptoma

Br. 6.

za empyem, a i objektivno se ništa nije moglo naći u nosu, što bi opravdalo mnienje,- da je opisani akutni stadij bio možda recidiv starijega procesa. Inače bi morao bar meatus medius pokazivati znakova upale, kada je n. pr. A v e l l i s u jednom klinički strogo motrenom slučaju mogao iza 6 tjedana konstatovati prilično velik polyp na srednoj školjki.

I rezultat liečenja govori za to, da je proces bio posve akutne naravi, jer je gnojenje bivalo manje već 5 . - 6 . dan, a za daljnili 8 dana više nije bilo gnoja u šupljini, a sve do danas — dakle iza tri mjeseca — se u obće više nije pokazao.

Kako sam već spomenuo, došao sam s najfinijim Beutelrockovim svrdlom kroz koren bez ikakovog i najmanjeg odpora, po prilici 6 cm. visoko i da je onda, kada sam svrdlo povukao natrag, počeo neprestano gnoj na koren curiti.

Taj fenomen opravdava mnienje, da je to slučaj, gdje je koren II . ličnjaka direktno virio u Highmorovu šupljinu, a baš za ovaj zub i I. molar je Zuck e r k a n dl u svojem djelu „Normale und pathologische Anatomie der Nasenhöhle und ihrer pneumatischen Anhänge" pokazao, da su spomenutoj šupljini najbliži, pak da se i dogadja, da u nju vire, bud od poroda ili da se vremenom ona tanka kostna pločica resorbira, koju alveolu dieli od šupljine. To je već prije tvrdio i A l b r e c h t , pak se je samo B a u m e tomu protivio, no danas već nitko ne dvoji o tom. Odnošaj zubnih korena prama šupljini liepo se vidi na ovoj slici, koja je preslikana iz Z u c k e r -k a n d l o v a djela.

Uvjeren sam, da sam ja u našem slučaju svojim liečenjem prouzrokovao

empyem. Lako je na ime moguće, da sam prigodom čišćenja korena Millerovom iglom nešto od putridnoga sadržaja korena kroz foramen apicale potisnuo u Highmorovu šupljinu i tako prouzrokovao infekciju, ili pak je upala korena direktno prešla i na sluznicu čeljustne šupljine, što je pod navedenimi okolnosti posve razumljivo.

Koliko mi je bila na razpolaganju literatura, nisam mogao naći mnogo, što bih mogao upotrebiti za ovaj slučaj.

G r e e n w o o d refererira o empyemu, koji se je razvio odmah nakon toga, što je gangraenozni II. praemolar bio plombiran. Kada je on plombu odstranio, pojavio se u kanalu pulpe gnoj, a kad je zub izvadio, izcurila je velika množina gnoja, pak veli, da se je bolestnik tužio na boli u licu i da mu je desno rame bilo slabo; inače d a j e bolestnik bio pospan i nemiran. — Georg S c h e l f u svojem djelu o empyemu takodjer spominje, da plombirani zubi mogu biti krivi empyemu, i veli doslovce: „Wird ein cariösor Zahn der Plombirung unterzogen,

Odnošaj zubnih korena prema čeljustnoj šupljini (po Z u c k e r k a n d l u ) .

Liečnički Viestnik 1900.

so ist us das Erste, was zu geschehen hat, die Entfernung des krankhaften resp. zerfallenen Gewebes aus der Zahnhöhle. Wie weit aber das Gewebe zerfallen ist, last sich im ersten Moment nicht bestimmen. Ist das Zwisehengewebe so dünn, dass die rötliche Pulpa durchscheint, dann hängt es von der Plombe ab, ob dieselbe nicht auf mechanische oder chemische Weise die dünne Schichte durchbricht, und auf die Pulpa einen deletären Eintluss über kurz oder lang geltend macht. Diese Art der conservativen Zahnbehandlung ist es, welche das Entstehen von Empyemen veranlassen kann". Dalje veli, da sve što može biti uzrokom pulpitide ili periostitide, može prouzrokovati empyem, no ne spominje konkretna slučaja. Nadalje spominje empyem, koji nastaje iza ekstrakcije zuba tako, da cysta na apeksu zuba prigodom luksacije istoga pukne, pak da sadržaj poplavi i inficira šupljinu.

Ako i nisu zabilježeni slučajevi, gdje je liečenjem korena prouzrokovan akutni empyem, to je ipak sigurno, da je tih slučajeva već moralo biti, jer kao što ovdje često nastupaju periostitide, tako se je već morala dogoditi i infekcija čeljustne šupljine, osobito u slučajevih, gdje je apex dentis bio u samoj šupljini, a to po iztraživanju Z u c k e r k a n d l o v o m nije baš jako riedko.

Kako diagnoza empyema ne spada medju lake, to ovu tim prije može promašiti zubar, koji obično zanemari ostalu medicinu, a nadalje rhinologija u obće nije predmetom studije za vrieme običajnoga petogodišta, a jošte manje zubarskih tečaja! A baš za zubare važno je, da znadu barem symptomatologiju empyema, da ne bi možda zanemarenjem bolestnika istomu štetu nanieli. Symptomi se obično diele u lokalne i udaljene.

Od prvih spomenuo bih najprije gnojenje iz nosa (ovo je većinom ograničeno na jednu stranu). Bolestnici se obično tuže na h u n j a v i c u , inteligentniji dapače vele, da im je nosna sluz pomiešana s gnojem. No Z iem je upozorio, da ovaj sympton može i manjkati u slučajevih, gdje je foramen maxillare ili accessorium zatvoren, ili pak, kad ne ima toliko gnoja u antru, da bi niveau istoga dosegnuo visinu spomenutih luknja. Nadalje ovoga symptorna ne ima u slučajevih, gdje je prednji kraj srednje školjke tako lateralno uvinut, da gnoj ne može curiti van na nos, nego se uzduž spomenute školjke spušta u nasopharyngealni prostor. Ovaki se bolestnici tada tuže, da moraju češće „hrkati", da na ime sekret tim povuku u usta i da ga onda izbace. Uticajem toga gnojenja može se onda i razviti nasopharyngealni i pharyngea le katarrh, pak se ne dogadja riedko, da ovakovi bolestnici radi toga katarrha bivaju dugo i dugo, naravno bezuspješno, liečeni. Ja sam u svojoj praksi doživio sličan slučaj, gdje se je bolestnik kroz tri godine mazao kistom.

Stražnjom rhinoskopijom se može vidjeti gnoj u nasopharyngealnom prostoru, a kad se ovaj obriše sa wattom obloženom sondom, može se eventualno vidjeti, da opet dolazi iz nosa.

U drugih slučajevih curi gnoj samo u stanovito doba, osobito u jutro poslije noćnoga počinka, kada se je preko noći nakupio, ili pak curi samo, kada je glava u stanovitom položaju, osobito ako se nagne napried, što je i posve razumljivo, jer tim foramen inaxillare i accessorium dobivaju dublji položaj.


Z i e r n preporučuje upuhavanje zraka u nos, da se tim gnoj iztjera iz susjednih šupljina, ili aplikaciju galvauokautera, da se tim gnojenje pojača. To je danas, naravno, posve zabačeno.

Naprotiv je F r a e n k e l o v predlog vrlo praktičan, da so meatus medius dobro cocainizira, jer tim znatno splasne otečena sluznica i foranien maxillare postaje eventualno prohodnim, ako ga je prije zatvorila otečena sluznica,

Ovaj je sympton u mojem slučaju bio pozitivan. Nadalje se veli, da je karakteristična infraorbital na bol, koja kao i kod

našega bolestnika vrlo često manjka. Ova bol može biti lokalizpvana i na cielu bolestnu s t ranu; kadkada se opažaju neuralgični napadaji. Poznati su takodjer slučajevi, gdje su počeli boljeti svi zubi.

Zatim se spominje ektazija stiena Highmorove šupljine. S c h e f f veli, da najčešće ektazira facialna stiena, no H a j e k se tomu pravom protivi i veli, d a ć e ona stiena prije ektazirati, koja je slabija, a to je nosna, po gotovo membranozni dio iste. Izboči li se ova stiena, razumljiv je i daljni Symptom na ime z a t v o r e n n o s , koji inače može biti prouzrokovan i od konzekutivnoga hypertrophicnoga nosnoga katarima. Izbečene stiene naći ćemo naravno samo u starijih slučajevih kod akutnog empyema mogla bi se izbočiti samo nosna stiena, kad bi gnoj u antru stajao pod razmjerno velikim pritiskom.

Spomenuo bih nadalje otečen obraz bolestne strane. No koliko odpada kod istodobne periostitide na onu potonju, težko je reći. A v e l l i s baš polaže osobitu važnost kod akutnih slučajeva na ovaj Symptom, no da je u našem slučaju neuporabiv, samo se od sebe razumieva.

Od ostalih mjestnih symptoma spomena je vriedan i ekzem nosnog otvora i krvarenje iz nosa, no to se može konstatovati kod svih nosnih bolesti, kada je nosno služenje povećano uslied česa se stvaraju ekzemi, koji lahko krvare.

Napokon ne bih ipak prešutio još jedan Symptom — na ime poremećeni njuh.

To se dokumentira kadkad u gubitku toga eutila. Razumljivo je da osobito u slučajevih, koji duže traju, može i regio olfactoria oboljeti i njezini krajni živčani organi izgubiti sposobnost percepcije. — Gesto se pak bolesnici tuže na neugodni miris, koji ih uviek proganja i uslied česa bolestnici sdvajaju, dapače kidišu na svoj život. Tako se sjećam bolestnika iz svoje prakse, kojemu je sve zaudaralo po naphthalinu, samo jedan cviet u botaničkom vrtu, rekao je, da je nadvladao njegov miris. Nije mogao jesti, izbjegavao je svakoga, jer mu je sve dodijalo radi toga nesnosnoga mirisa. U svojoj najvećoj biedi utekao se u pomoć beletrističkim listovom, koji svojim abonentom daju i t. zv. „liečničke savjete" i napokon liečnikom, koji su glasoviti svojim liečenjem „par distance".

Ovaj je symptom kadkad prouzrokovan od foetidnoga mirisa gnoja, koji iz šupljine dolazi u nos, no kadkad gnoj ne ima neugodna mirisa, a ipak bolest-nikom sve zaudara (kakosmia subjectiva.)

Na osobitu važnost atypičnih hypertrophija u meatus medius već sam prije upozorio.

Od udaljenih symptoma navest ću u kratko:

Br. 6. Liečnički V i e s t n i k 1 9 0 0 . 207

Groznica, koja obično nije jaka, a često — kao što u našem slučaju, posve manjka. Nadalje se opaža uzrujanost ili protivno apatija, kadkad bljuvanje i ini cerebralni symptomi, koji mogu postići i znatni stupanj.

To su momenti, koji pobudjuju sumnju glede empyema. Za diagnozu nuždna je jošte pokusna irigacija šupljine, koja se obično pravi H a r t m a n n o v o m canulom, i pokusna punkcija L i c h t w i t z o v o m iglom; ova potonja se lako može spojiti s aspiracijom po S c h m i d t u. Napokon ću jošte spomenuti prosvje-tljenje šupljine sa žarećim električnim svjetlom. Time sam naveo sve, što je potrebno, da se diagnoza utvrdi. Pobliže o tom govoriti nisam ovdje naumio.

Polazeći na therapiju iztaknuo bih ponajprije, da većina autora preporučuje neka se kod akutnog empyema neko vrieme čeka, jer gnojenje može i samo prestati. Naravno, da to ne može vriediti za empyeme, koji su prouzrokovani — kao u našem slučaju — od bolestnoga zubnoga korena, po gotovo, kada ovaj viri u samu šupljinu. Eacionalna bi bila tu samo ekstrakcija, jer je poznato, da periostitide recidiviraju, pak je naš bolestnik naravno u vječitoj pogibelji od toga korena; no pošto na ekstrakciju nikako nije htio privoljeti, morao sam se nolens volens zadovoljiti time, što sam jur prije spomenuo, da sam na ime kroz koren irigirao Highmorovu šupljinu. Ja sam irigirao s H 2 0 2 , drugi preporučuju i druge raztopine, rio čini mi se, da je to posve svejedno, jer je glavno samo lo, da gnoj ne stagnira — prama chiruržkom načelu „ubi pus, ibi evaeua".

Da ne postoji opasnost recidive od korena, ovaj bi način liečenja bio bolji nego O o o p e r o v (otvaranje šupljine kroz alveolu — da se na -ime dotični zub prije izvadi) za to, jer se provizornom plombom šupljina iza svakog izpiranja opet liepo može zatvoriti, te tako izključiti svako onečišćenje od strane ustiju; nadalje ne prieti suzenje otvora, što je kod O o o p e r o v e metode dosta neugodno.

M i k u l i c z e v a metoda (otvaranje šupljine kroz meatus inferior) i K ü s t e -r o v a (otvaranje kroz fossu caninu) nisu u našem slučaju s najprije spomenutom metodom naravno niti konkurirale, kao niti izpirauje kroz foramen maxillare ili aecessorium, koje je tehnički dosta težko i često nemoguće.

Ovaj naš slučaj svakako nas uči, da moramo biti vrlo oprezni, kada hoćemo konzervativno postupati sa zubi, koji su blizi čeljustnoj šupljini, a to su, da lo jošte jednom iztaknem, osobito II. praemolarni i I. molarni zub.

Kada imamo kod ovih zuba posla s cariesom I. stupnja, t. j . kada je pulpa jošte posve zdrava, ne postoji naravno nikakova pogibelj za Highmorovu šupljinu od strane našega liečenja.

Drugačije je u slučaju, kad je već i pulpa bolestna, ali jošte živi (caries II . stupnja) ili kada je ova već obamrla i gangraenozna (caries III. stup.) Tu moramo vrlo paziti, da bolestniku ne škodimo, a osobito u potonjem slučaju, jer inače lako možemo povriediti najviše liečničko načelo: primum non noćere. Moramo točno i pažljivo tražiti momente, koji nam možda indiciraju, da odustanemo od konzervativnoga liečenja, i da radje žrtvujemo zub, nego ostalo zdravlje bolestnikovo.

Ovi su momenti po mojem mnienju sliedeći: 1. ako je jedan od spomenutih zuba ili korena periostitičan, ili ako poslane

periostitičnim prigodom liečenja ili kada nadjemo residua od prije jednom obsta-jale periostitide:

208 Liečnički Viestnik 1900. Br. G.

2. ako je udaljenost vršike korena od Highmorove šupljine vrlo mala ili pak, kad se kao u našem slučaju — apex nalazi u samoj šupljini.

Prva točka opravdana je već s toga, što znamo, da periostitide naginju na recidivu, uslied česa uviek postoji pogibelj, da će jednom upala preći i na Highmorovu šupljinu, osobito jer znamo, da za to nije niti nuždna nekroza kosti izmedju korena i šupljine, pošto mikroorganizmi mogu prolaziti i kroz kost, dok ova jošte ne ima — barem makroskopskih — promjena.

Druga točka opravdava se sama, jer tko će ostaviti u ustih bolestan zub, koji direktno viri u šupljinu? Još bi se to nekako dalo opravdati u slučajevih, gdje smo m i tek pulpu usmrtili i ekstrahirali i gdje smo p o s v e s i g u r n i , da smo tako čisto radili, da je i z k l j u č e n a s v a k a m o g u ć n o s t i n f e k c i j e i gdje je ekstrakcija pulpe posve dobro uspjela. Dakle moramo raditi s a s e p -t i č k i m i i n s t r u m e n t i naravno s dobrim zubarskim povojem ( C o f f e r d a m ) . No svaki upućeni znade, da asepsa u zubarskoj praksi žalibože nije ni najmanje idealna.

Bolestnika moramo strogo uputiti, da se češće dade pregledati, da zub možemo odstraniti, čim bi se symptomi upale istoga pokazali.

Ali u slučajevih gangraene pulpe II. praemolarnog i I. molarnog zuba moralu bi u slučaju navedenom pod 2. točkom konzervativno liečenje tim sigurnije zabaciti, jer nije vriedno radi jednoga zuba bolestnika izvrći pogibelji i štetnim posljedjcam empyema.

Samo je veliko pitanje to, na temelju kojih podataka možemo zaključiti, da izmedju korena i šupljine postoji odnošaj napomenut pod drugom točkom.

U mojem slučaju mogao sam se o tom direkte uvjeriti, no ovi će slučajevi biti riedki, a ostalo, što bi nas moglo orientirati, posve je nesigurno.

Jak i debeo processus alveolaris svakako više govori za to, da je koren od šupljine više udaljen — po gotovo, ako n. pr. -Millerovom iglom možemo konstatovati, da je zubni koren kratak. Visoko tvrdo nebce nas uči, da je Highmorova šupljina po svoj prilici malena, po tom od zuba udaljena. No sve to nije dovoljno. Tu nam moraju priskočiti u pomoć anatomi, koji mogu ove odnošaje na lješini proučavati, — a to bi bilo nuždno u interesu naše znanosti i bolestnika, koji hoće, da im pomognemo, a ne da im škodimo.

L i s t a k .

Silhouette parižkih liečnika. Piše dr. D. Schwarz, primarni liečnik u bolnici milosrd. braće u Zagrebu.

1. D r . D o y e n . Liečnik se ne mora ukočiti u svom zvanju. Med liečnici bilo je znamenitih

prirodoslovaca: zoologa, botaničara, chemičara, physičara; bilo ih je, koje je vruća mašta povela daleko od medicine, u carstvo poezije — al „moderna" je kombinacija liečničtva s industrijom. Šampanjac, koji nosi etiquettu: D o y e n , Keims, nije samo poznat, već i cienjen od svih gourmeta ovoga svieta, — isti taj D o y e n je i chirurg, i te kakav, pojav u chirurgiji.


Tvorničar i liečnik. tako su uzko srasli, tako nerazriešivo spleteni u toj za-nimivoj dvojednici, da čovjek često ne zna, gdje industrijalac prestaje, a Chirurg počima i obratno.

Na polju affichage, da se ne služim izrazom reklame, svakako je tvorničara posvema utukla njegova zanimivija polovina dr. D o y e n . Da ga dično spominju na toliko stranica naših chiruržkih djela, to mu je reklama aere perennior. D o y e n je dakako kongresista. On putuje od kongresa do kongresa. U Moskvu je ponio svoju elektromotornu pilu, te je tamo demonstrirao svoju nenadkriljivu tehničku vještinu pred parterreom kraljeva chirurgije, tako da mu je pl. B e r g m a n n sjutradan u svečanoj sjednici izrazio svoje udivljenje. Otvori ,,L' Illustration" i naći ćeš seriju slika, u kojih se prikazuje D o y e n , kako u bieloj kabanici nagnut nad bolestnikom, vrši svoju krvavu umjetnost. Kad je pred tri godine izišao prvi svezak njegove „Technique chirurgicale", upozorio me je najprije na to djelo ,,Fi-garo" u u v o d n o m članku.

Da, u uvodnom članku! Tamo na ime, u Francezkoj, ne smatraju baš ne-obhodno nuždnim, da se dan na dan u uvodnih člancih teše politika, velika ili sićušna, već se danas bavi uvodni članak sibirskom željeznicom, sjutra kakovom senzacionelnom premierom, sad njemačkim carem, sad opet frisurom liepe plesačice Cleo de Merode. A jednog liepog dana, kad je „Technique chirurgicale" od D o y e na bila još vlažna od štampe, eto „Pigara" s uvodnim člankom o chirurgiji u obće, a D o y e n u i njegovom djelu napose. Prodješ li u Parizu mimo velikih medicinskih knjižara na Boulevard St. Michel i Boulevard St. Germain, vidjet ćeš već iz daleka, kako se ljudi skupljaju pred nekom velikom slikom u izlogu. Šta j e ? Dakako D o y e n , D o y e n u onoj historičnoj sceni u Moskvi. U sredini slike on, kako svojim mirnim posmjehom finom elektromotornom pilicom otvara lubanju nekoga bolestnika, a oko njega svi sjajni celebriteti našeg umjeća: K o c h e r iz Berna, R o u x iz Lausanne, B e r g m a n n iz Berlina, C z e r n y iz Heidelberga, M i k u l i c z iz Vratislave, S n e g i r e v iz Moskve e tutti quanti, kako upiru oči u majstora D o y e n a .

Kad je tečajem D r e y f u s o v e razprave L a b o r i pao, pogodjen tanetom nekoga zlikovca, držao je D o y e n indikaciju, kako bi se mi liečnici izrazili, za izticanje svoje osobe absolutnom. Tä iz Rennesa širila se je poplava brzojava raznih izvjestitelja širom čitavoga našega planeta. Sad ili nikad će se njegovo ime utuviti svakomu, koji umije čitati, od Kamčatke pa do Patagonije. „ D o y e n je tane našao, D o y e n ga je izvadio, slava D o y e n u". Al, helas, D o y e n je po svoj prilici mnogo bolji chirurg nego kolega. Dr. R e c i us , prijatelj L a b o r i e v iz Pariza, dojuri na poziv ozliedjenika i ne htjede k bolestniku ni pripustiti D o y e n a, koji se iznenada nepozvan pojavio, oburužau silnim Röntgenovim aparatom, i tako je morao silni D o y e n igrati nezahvalnu ulogu našega Martina: D o y e n u R e n n e s, D o y e n iz R e n n e s a . To je bila jedna od riedkih neuspjelih D o y e n o v i h operacija.

Uzprkos buki, koja ga uviek okružuje, uzprkos reklami, kadkad dvojbenog ukusa, koja je s njegovim imenom rekbi srasla, D o y e n je ipak velikan na polju chirurgije. S razvitkom moderne, ili bolje najmodernije chirurgije je ime D o y e n nerazdruživo spojeno, u svakom ćeš skoro poglavju te silne znanosti naći njegovo ime. Kod operacije kosti, chirurgije želudca i erieva, žučnih organa, kod raznih gynaekolozkih operacija, svuda se iztiče D o y e n kakovom novom, osebujnom idejom, kakovom originalnom metodom, novimi instrumenti nedostižene preciznosti i praktičnosti. Kadkad se te ideje tako udaljuju od starih tradicija i od novih, polaganim — obično se to identificira sa solidnim — znanstvenim radom i izkustvom stečenih nazora, u takovom su protuslovju sa.svim, što ostali sviet drži izpravnim, tako su smione i ujedno duhovite, da triezni čitatelj ne zna, bi li se podao utisku indignacije sbog drzkosti takove hladnokrvno izbačene, agresivne, revolucionarne teze ili utisku udivljenja sbog genialnosti zamišljaja.

210 Liečnički V i e s t n i k 19ÜO. Br. 6.

D o y e n i opet D o y e n , u chiruržkih i gynaekoložkih knjigah, u medicinskih časopisih, u dnevnih i ilustrovanih francezkih novinah, svuda D o y e n ! Tek što dodjem u Pariz, nabavim si ,,Le progres medical", Numero des Etudiants, koji sadržaje popis svih parižkih bolnica, svih chefova raznih odjela tih bolnica, dane i sate njihovih operacija itd. Tražim D o y e n a, tražim, te tražim, al ga nema. Posjetim nekoga poznatoga mladoga francezkoga liečnika, da u njega tražim razjašnjenje. „ D o y e n a " , veli, „naravno ne možete naći, ta on nije u nikakovoj bolnici; On je disidenat, u vječitoj borbi proti prvim školskim predstavnikom chirurgije. Ah, on je epatant!" I sjetim se u istinu jake njegove zadnje polemike, oštre i rezke kao nož, kojim tako majstorski barata, proti T u f f i e r u radi prioriteta izuma angiotriba, jeke, koja je doprla i u njemačku strukovnu štampu.

Odvezem se do njegove Maison de sante blizu Avenue du Bois de Boulogne. U prostranom stubištu me svečano dočeka sluga u fraku, bieloj kravati i bielih rukavicah. Razložim tomu svečanomu gospodinu s držanjem ambassadeura koje velevlasti moju želju, da prisustvujem operacijam g. D o y e n a. „Izvolite se obratiti na g. C o l l i n a , tvorničara instrumenata. On je preuzeo pozivanje stranih liečnika. Vi razumijete, da se g. D o y e n ne može sam tim baviti, on ima toliko posla". Razumijem u istinu. Nije šala voditi tvornicu šampanjca i sanatorij u Reimsu, sanatorij u Parizu, ordinirati i operirati u Reimsu i Parizu, vozikati se neprestano iz Pariza u Reims, iz Reimsa u Pariz, pisati debele knjige, brošure, članke, biti u vječitoj borbi, napadati i braniti se, sliediti literaturu, napunjivati novine, javnost, smišljati novosti, ali originalne, neslućene, koje iznonadjuju, prenerazuju (i — budi mi dozvoljeno još u zaporci dodati — biti oženjen). To je mnogo, skoro suviše.

Odputim se ravno g. C o l l i n u , koji je u svojoj struci čovjek svjetskoga glasa. Predstavim se: „Dolazim od g. D o y e n a —". „0 već znam, Vi hoćete da prisustvujete operacijam. Šteta da Vas nije bilo danas, bila je gastroenterostomija. Medjutim, Vi ćete ga još vidjeti i diviti mu se. Kakova epatantna tehnika!"

6 . C o l l i n poznaje skroz operativnu tehniku, te je ne riedak gost kod Do-ye n o v i h operacija. On bi sam opazio, kad treba kakovom instrumentu dati praktičniju konstrukciju ili bi ga D o y e n na kakove mane dosadašnjeg instrumentarija upozorio. C o l l i n je preuzeo, — kako rekoh — arrangement pozivanja stranih liečnika, tako je pomoženo D o y e n u, koji se je na taj način riešio te brige, i pomoženo C o l l i n u , koji dolazi na taj način s liečniei u doticaj, koji vide kod D o y e n a njegove instrumente —. Ostavim svoju adresu kod umnoga saveznika g. D o v e n a .

Sjutradan dobijem tiskanu pozivnicu ovoga sadržaja: Lo Docteur D o y e n a l' honneur d' inviter son confrere Mr. le Docteur S c h w a r z ä assister ä une seance operatoire qui aura lieu (sliedi datum) ä 9 heures 6, Rue Piccini (pres 1' Avenue du Bois de Boulogne). Pozivnica za kakav Five o' clock ili The dansant, samo mjesto „The dansant" piše „seance operatoire" Ne pije se čaj niti se pleše, već se otvara trbuh i prekapa utroba. I to je jedan od originalnih, bizarnih izuma g. D o y e n a , c'est ehic, ga.

U urečeno vrieme nadjeni u čekaonici krasnoga D o y e n o v o g a hotela, bogato i ukusno ukrašenoga starinskimi gobelini, visokimi vasami, raznimi romek-djeli, antiknimi i modernimi, jedno petnaest liečnika, nekoliko Pranceza, Rusa, Engleza, jednog Holandeza, jednog Magjara, više Amerikanaca, sjevernih i južnih, jednog Japaneza. Odvedu nas u četvrti kat, gdje se nalazi dvorana za operacije. Al prije nego što nas puste u taj sanetuarium, otvore nam neku susjednu dvoranu. U dnu dvorane namješten je neki veliki optički aparat, a na suprutnoj stieni razapeto je bielo platno. Sobu potamne, produkcija počima: D o y e n o v e operacije, kinematografski prikazane. Kr ! Bolestnica sa gušom, rez kroz kožu, luksacija guše, krvarenje, tamponiranje, angiotrib, petlja se proreze i D o y e n , smješeći se prema publici, dobaci gušu sestri, koja prisustvuje operacijam. Kr! Nova slika! Resekcija koljena, dakako elektromotornom pilom. Jedan, dva, već je gotova. K r ! Totalna

Br. 6 j L i e č n i č k i V i e s t n i k 1 9 0 0 . 211

abdominalna exstirpacija materice — piece de resistance, koju iz knjiga onako svaki naobraženi cbirurg poznaje. Al kojom brzinom se to odigrava!

Evo nas napokon kod D o y e n a ! U istinu silan muž i po fizičnoj pojavi, ima mu od prilike 40 godina, velik, jak, mišićav, plećat, široko, mirno, pravilno, nepromjenivo lice. Tu se odrazuje sama volja, potencirana energija, djelatnost bez natruhe dvojbe, skepse, slika pozitivnosti.

Jedan liečnik vodi narkozu, jedan asistira, D o y e n operira, dohvaćajući sam instrumente. Med ovimi ima u istinu pravih čudovišta, kvaka, koje se same fiksiraju i tako prištedjuju asistenta, velikih i malih angiotriba i drugih, kod nas nepoznatih, uzorno praktičnih instrumenata. Kod operacija mu je glavno načelo brzina. Samo brzo! Dok bi se drugi orientirao, gdje i kako, odkud koji tumor izlazi, u kojem je odnosu prema susjednim organom, on ga je već izvadio i onda se tek brine za haemostazu. Nezaboravna i uzorna ostat će mi n. pr. jedna totalna abdominalna exstirpacija materice radi velikih myoma, sraštenih s plenom i crievi. Jednim mahom rieši adhaezije, zavrti u najdublji myom neki vadičep, potegne ga snažno i s njimprebaci čitav uterus preko symphyze, velikimi škarami otvori Douglas, uhvati grljak materice nekim osobitim svojim hvatalom, par puta zareže škarami na prednjoj inserciji rodnice na materici, zatim potegne krepko spomenuto hvatalo i već je materica odljuštena od mjehura (decollement), angiotrib desno, angiotrib lievo, prereze desno, prereze lievo i tumor je vani. Sad tek uhvati pincami uterine i načini pomniju haemostazu. Sve skupa ne traje mnogo dulje nego što se ovaj opis operacije pročita. Prisutnici, med kojimi je bilo izkusnih operateura gledali se u čudu.

Ne ću zaštititi, da se svašta u baratanju toga prestidigitateura, koji je postao cbirurg, ne sudara s našim školskimi rigoroznimi zahtjevi asepse. On bi n. pr. odčepio prsti — na kojih nema rukavica — bocu s catgutom i odmah bez daljne desinfekcije ovaj catgut izvadio, te se njim služio, al uspjeh očevidno opravdava njegov postupak i tu treba da pedantna kritika šuti.

A propos catgut! I to je nekakav specialitet D o y e n o v . Njegovi prsti, koji bi mogli željezo prelomiti, natežu nesmiljeno taj catgut kod ligiranja — nikada ne puca i D o y e n ne prestaje hvaliti se svojim catgutom. Al kad ga jedan izmed nas zapita, kako ga preparira, odgovori, da je to vrlo tegotno, komplicirano, da zahtjeva veliku pomnju, nadzor i t. d. Interpelant se dakako nije ovim odgovorom zadovoljio, već traži detaile, al moj D o y e n , kao kakav ministar izvanjskih posala, kad odgovara na kakovu škakljivu interpelaciju, pripovieda i pripovieda, al ni cigle rieči o bitnosti upita. Sve mi se čini, da se iza toga opet krije allianca dra. D o y e n a s tvorničarom Doyenom, a da ovaj hoće, da se doktorovim catgutom što više okoristi.

Iza svršene operacijo pospe šav nekim bielim praškom. „Kakav je to prašak?" zapitani poslije operacije asistenta. „To je jedno iznašašće dra. D o y e na , nova chemička slučenina, koja je još tajna, silan antisepticum. Dobiva se tamo i tamo." Kod svestranosti te riedke osobnosti nisam se više ni čudio, da je i chemičar — bakteriolog.

Poslije operacije zamoli D o y e n svoje gostove, da se potrude u susjednu dvoranu, dok se drugi bolestnik ne narkotizira. Treba na ime znati, da smo u privatnoj Maison de sante, i da ti privatnici, koji plaćaju hiljade franaka za koju operaciju, imaju tu mušicu, te ne vole, da se sav sviet upozna s tajnami njihove utrobe. Zato se gostovi tek pripuštaju, kad je bolestnik već narkotiziran i odstranjuju, prije nego što se bolesnik probudi. Narkoza je za operacije duboka, jer što bi koji od tih bolestnika rekao, da probudivši se iznenada vidi, kako mu kakav Japanez gleda u drob ? To bi bio tableau!

U susjednoj sobi medjutim krati si čovjek vrieme, gledajući na Stereoskop, polahko vrteći šaraf, i tako sliedi slika za slikom i to za izmjenu opet D o y e n , kako trepanira, gastroenterostomira i t. d.

Vrlo značajna bilaje jedna „seance operatoire", u kojoj je D o y e n operirao neku staru ženu radi žučnih kamenaca. Žučni mjehur bio je kolosalno razširen i


tako se već očekivala zanimiva operacija. Sučelice od stola, na kojem je bolestnica ležala, bio je namješten fotogratičan aparat, a naokolo mi strani liečniei. D o y o n izveo je cbolecystektomiju običnom svojom vještinom po svojoj originalnoj, vrlo duhovitoj extraperitonealnoj metodi. Iza svakog akta operacije bi D o y e n malo stao, dao žučnomu mjehuru markantan položaj, neku dekorativnu pozadinu, podmetnuo gaze, da se bolje iztakne, i tako dao situaciju fotografirati. Nuzgredec spominjem, da mu se pod konac nekom nesrećom mjehur otrgnuo, al D o y e n zna „corriger la Fortune", posadi odtrgnuti, sasvim odljušteni mjehur na staro mjesto, te ga dade ovako snimiti. Al nije to snimanje tako jednostavno. Fotograf, koji nema smisla za chiruržke finese, načinio bi snimak baš u najnesgodniji čas, u momentu exspiracije, kad bi mjehur pao natrag prema ošiti, - te se izgubio — treba načiniti opet snimak. Fotograf pod crnim plaštem, sbunjon od već nešto razdražene komande, opet promaši, al sad stane D o y e n lupati takt nogom i rukami i ujedno brojiti: jedan, dva, jedan, dva — nesretni fotograf svejedno promaši. Na novo; jedan, dva, jedan, dva, ća i sinčić D o y e n ov, kojomu ima od prilike 10 godina, u kratkih culottah, — jer i on prisustvuje operaciji — već je shvatio, o čem se radi, i on tipka prstići takt, — napokon je snimanje sretno dovršeno. Da, sve to spada k tehnici slave!

Evo nekoliko uspomena na dra. D o y e n a ! Sad tek opažam, kako su neke crto tog orisa nerazmjerno raztegnute, iz Silhouette načinio sam malne karikaturu! Težko jo izerpsti u par rieči tako veliku, znamenitu individualnost. D o y e n je umjetnik, velik umjetnik, i ponosi se svojom umjetnošću. On otvara širom vrata hrama, u kojem je svećenik, neka narod u nj udje, liečniei i laici i ista djeca njegova, neka svi dodju i sude, ima li još majstora, koji bi bio njemu ravan. Način, kojim daje izraza ovomu svojemu ponosu i kojim sam širi svoju slavu, skoro nehinjeni savez znanosti s industrijom je istinabog nešto neobičan. Al on nije liečnik Moliereovih komedija, u svečanoj crnoj mantiji, s bielimi ruchami oko vrata s velikom bielim poudreom posutom vlasuljom, koji mudro vrti izpod nosa š tap s tožkim, srebrenim držkom, slika naduvena, dostojanstvena neznanja, — a takovih tipova ima i danas, makar u drugoj nošnji — no, on je moderan, možda malo ultra-moderan. Tako nekako si predstavljam amerikanskog učenjaka 21 . stoljeća.

Razpravne viesti. Mjesečna skupština sbora liečnika kraljevina Hrvatske i Slavo

nije u Zagrebu dne 30. travnja 1900. Prisutni: predsjednik dr. L. K a k o v a c , bilježnici dr. J. pl. A n t o l k o v i ć i

dr. M. pl. Cačkov ić , blagajnik dr. D. vitez Mašek , knjižničar dr. D. S c h w a r z , dopisujući član dr. S. B o š n j akov ić , te redoviti članovi dri. M. Dežman , Ž. H e r c o g , K. Hiihn, M. J o a n o v i ć , G. K o c z y n s k i , I. K o s i r n i k , A. K u h a r , D. Mance, A. pl. Simić, K. T a u s z k i 0 . W e i s s .

Zapisnik posliednje skupštine ovjerovljuje se bez primjetbe. Dr. D. S c h w a r z : Slučaj obsešne resekcije želudca. Stoja D., 33 god. stara, iz Kutine, udata, rodila je troje djece. Bila je uviek

sasvim zdrava, naročito nije imala nikada nikakovih tegoba od želudca. Tek od pet mjeseci pobolieva od želudca, od četiri mjeseca tako, da nije više mogla ostaviti kreveta. Nije mogla jesti, a što bi pojela, odmah bi izbacila, jedino mlieko bi kako tak podnašala. Boljelo ju i grizlo u želudcu tako, da nije mogla spavati po noći. Često bi bacala crno kao kava. Krulilo joj i nadimalo se u trbuhu. Od božica opaža kvrgu u trbuhu, koja sve većma raste. Silno je oslabila.

S t a t u s p r a e s e n s : Vrlo anaemična, mršava žena. Prsni organi normalni. U epigastriju osjeća se nejasna rezistencija. Bolestnica sama pokazuje nam

truc, pomoćju kojega se njezin tumor daje liepo palpirati, ona si podmeće pod

Br, 6. Liečnički Viestnik 1900. 213

ledja kup jastuka, tako da njezino tielo čini prema gore zatvoren luk. Tim se mala curvatura udaljuje od luka rebara, izlazi izpod jetara i sad se osjeća poprečno ležeći tumor-, kvrgaste površine, tvrd, dosta gibiv, velik kao šaka. Nema dilatacije želudca.

7. o. mj. načinim l a p a r o t o m i j u . Rez 8 cm. dugačak, u bielom prutku nad pupkom. Luxiram tumor iz trbuha, zatvorim kompresami sa svih strana trbušnu utlinu i načinim sad resekciju želudca po tipu II. B i l l r o t h o v e resekcije, koja se u tom sastoji, da se lumina želudca ne sjedinjuju direktno (tip I. po B i l l r o t h u ) , već nasuprot sliepo zatvore, pylorični kao i cardialni, pak so onda nadovezuje gastroenterostomija, t. j . anastomoza izmed jejuna i preostaloga ear-dialnoga želudčanoga diela. Tip I. je prilično napušten i to s ovih razloga: lumina su vrlo nejednaka i tu treba najprije širi lumen sašiti do širine drugoga lumena i onda tek nadovezati cirkularni šav; tako se sastaju u švu tri kraka, a ona točka, gdje se sastaju, jo uviek škakljiva, jer lahko dolazi uslied mnogih šavova do nekroze i ovako do perforacije. Jednostavnija od tipa II. po B i l l r o t h u je Koch e r o v a metoda, koja se u tom sastoji, da se želudaćni lumen sliepo sašije, a duodenalni implantira u stražnju stienku želudca. U mojem slučaju nisam se služio tom metodom, jer mi je napetost iza te obsežne resekcije bila prevelika.

Afebrilan, sasvim pravilan tečaj. Bolestnica, koju vam ovdje predstavljam, osjeća se sasvim zdravom i nema nikakovih tegoba. Ona tvrdi, da joj je sada baš tako kao prije početka njezine bolesti.

Slučaj je zanimiv radi veličine reseciranoga želudca. Odstranio sam dobre tri četvrtine želudca, preostalo mu je samo tri prsta širine. Bolestnica može sada ipak da jede kao i prije, ne osjeća se puna ili naduvena iza jela.

Vrlo poučan je preparat reseciranoga želudca, što vam ga ovdje demonstriram. Sluznica želudca je tako rekući posuta želudačnimi ćirovi u veličini od l / 2 filira, 1 filira, 2 fllira, na maloj i velikoj curvaturi, na prednjoj, na stražnoj stienci, svud ih ima. Na maloj curvaturi razvio se očevidno iz jednog od tih čirova' careinom. Poučno je i to, da bolestnica nije prije imala nikada nikakovih znakova želudačna čira.

Dr. 0 . W e i s s : Kako si g. dr. S c h w a r z misli, da će sada biti probava, gdje odpada djelovanje želudačnih sokova?

Dr. S c h w a r z : M a y d l preporučio je jejunostomiju kod slučajeva želudačna raka, koji nisu za nikakovu drugu operaciju, gdje se dakle ne može izvesti ni gastroenterostomija. On načini sufficientnu fistulu na jejunu, te hrani samo na ovu ; time se može bolestnik neko vrieme uzdržavati, a naročito se ustavlja bljuvanje, jer ne dolazi nikakve hrane u želudac. Kod ovakvih ljudi iztraživana je probava, pa se nije našlo nikakove razlike prema onoj želudca. Sekret žuči i pankreasa naravski kao i prije teče bez zapreke u crievo, osim toga imade i sekret žliezda erieva, te ovi sokovi sasvim nadomještaju želudačne, pa pomanjkanje solne kiseline ne smeta.

Dr. W e i s s : U ovom će se slučaju bolestnica valjda morati kod kuće hraniti težkom hranom n. p. kukuruznimi žganci, pak je pitanje, da li će ju moći probavljati.

Dr. S c h w a r z : Ovoj bolestnici ostao je, makar i malen dio želudca, pa ne će sasvim prestati želudačna probava. Sada je već poznato više slučajeva totalne resekcije želudca, a ipak im je probava ostala dobra.

Dr. Č a č k o v i ć : S c h l a t t e r je prvi publicirao jedan slučaj totalne resekcije želudca; on je točno iztraživao probavu, te nije našao nikakovih promjena. Bolestnica je iza nekog vremena umrla; ja se doduše ne sjećam više točno nalaza obdukcije, ali mislim, da je doljni dio oesophaga bio nešto razširen kao kakav novi želudac.

Dr. S c h w a r z : S c h u h a r d t je u jednom slučaju resecirao skoro sav želudac, pa je kasnije našao, da se je preostali dio razširio, skoro do normalnog obsega želudca.

214 Liečnički V i e s t n i k 1 9 0 0 . Br. 6.

Dr. D. M a r i e o : Na mjesečnoj skupštini sbora liečnika dne 29. siečnja o. g. pokazao sam ovoga bolestnika s ahpecia areata trophoneurotica. Upozorio sam tada, da je ovaj slučaj zanimiv radi prognoze. Drži se, da kosa naraste za nekoliko mjeseci ili najkasnije za 1—2 godine; po tomu bi bio ovaj slučaj veoma nepovoljan, jer su već 4 godine minulo, ä da mu vlasi ne rastu. Ali za povoljnu prognozu uzeo sam onaj mali čuperak vlasi na lievoj strani zatiljka, koji se je onda jedva vidio, a danas nisu to dlačice sitne biele bez pigmenti, već su duge tamne vlasi, koje. su se razrasle u ova 4 mjeseca po cieloj lievoj strani zatiljka. Budo li razmjeran napredak nadalje, kao što je bio za ova 4 mjeseca, nadati se jo, da će naš mladi ćelavac imati za godinu dana bujnu kosu.

Tberapija bila je u početku 1 0 % chrysarobin, koji je ali odviše kožu po-draživao, to je bolestnik zadobio dosta jaki arteticialni ekzcm, zato se mazao kroz neko vrieme 2 % borov vaselin, a kroz ova dva posliednja mjeseca pranje glave sa : Rp. Acid. salicyl. Acid. tannic, aa 1.0, Rerorcini albiss , Chloral. hydrati aa 3.6, Tinct. Beiizoes lO'O, Ol. Ricini 5 -Q, Spir. coricentr, ad 150'0.

Dr. 0 . W e i s s : Slučaj teškepuerperalne sepse i.zliečen hypodernwklysopi. Izvješćujemo slučaju puerperalne sepse iza spontanoga poroda. Početno liečenje irrigacijami s 0 - 5 % raztopinom lysola bilo je bez svakog uspjeha, te je stanje bivalo sve gore. Sedmi dan iza poroda prva podkožna infuzija s physiolozkom raztopinom soli, te se uz nastavljanje tog i prvašnjeg liečenja stanje brzo popravlja, Bolestnica je izbečena, Preporuča, da se hypodormoklyza upotrebljava kod svih težih slučajeva puerperalne sepse. (Predavanje u cielosti priobćit ćemo naknadno).

Dr. R a k o v a c : C a n t a n i , koji jo odlučno preporučio tu metodu kod eholere, pravio je injekcije u trbuh u inguinalnom predjelu, jer je ondje rahlo vezivo, te se može mnogo uštrcati, a opet se. lahko resorbira.

Dr. C a č k o v i ć : Mi na našem odjelu rabimo hypodermoklvzu veoma obsožno. Žalibože nisam imao vremena, da sakupim materijal, što bi ga mogao ovdje nado vezati, pak ću samo spomenuti glavnije. Puerperalnih sepsa nismo imali, nu zato smo taj način više rabili kod peritonitida, od kojih osobito iztičem jedan slučaj. Po prilici pred godinu dana došla jo u bolnicu jedna služavka s težkom porito-nitidom u veoma lošem stanju. Odmah se počelo davati hypoderinoklyze i to 2 put na dan 400 do 500 grama u stegno, te se bolestnica brzo oporavila.

Rado rabimo hypodermoklyzu kod peritonitida iza operacija, te smo tu i kod veoma tcžkih slučajeva vidjeli povoljan uspjeh, ako taj uviek i nije bio trajan. Bolestnici s perforativnimi i drugimi peritonitidami osjećali su se dosta dobro, dok su dobivali hypodermoklyze, a tek kada smo iza duljega vremena uvidjeli, da je koji slučaj izgubljen i da se injekcijami ne će oporaviti, to smo ih napustili i sada su bolestnici rapidno propali. Kod obdukcije bili smo uviek upravo presenećeni za-mašnimi promjenami, koje smo našli. Iztičem osobito jedan slučaj, gdje smo u prvi mah kada smo otvorili trbuh, mislili, da ni nema crieva, jer su ova sva zajedno sa želudcem bila u gornjem trbuhu u konvolut srasla, dočim je u ostalom trbuhu bilo sukrvavo gnojne tekućine i gelatinozuih masa uz stražnje stienke trbuha.

Za tim dajemo hypodermoklyze veoma slabim bolestnikom prije operacije i to već dan prije i neposredno pred operacijom, kod velikoga gubitka krvi za operacije same ili iza nje, što se kod slabih bolestnika, koji ne smiju ili ne mogu mnogo hrane uzimati, i dalje nastavlja.

Mi dajemo obično na jedanput po 400 do 500 grama, a u osobitih slučajevih i 800 do 1000 gr. u oba stegna. Mi ne radimo s irrigatorom, nego sa štrcaljkom Dieulafoyovog aparata, koja drži 100 grama. Injekcija je doduše bolna, ali ako se polagano uštrcava i uz to lahko masira, to bol nije tako velika, te brzo prodje. Mi smo u obće s uspjesi hypodormoklyze veoma zadovoljni.

Dr. D. S c h w a r z : I mi na našem odjelu od dulje vremena obsežno rabimo hypodermoklyze i to redovito kod puerperalnih sepsa. Mi no dajemo nikada manje od 500 grama, jer mislim, da treba davati čim više, da se toxini iz tiela što brže izperti. Svakako imade hypodermoklyza na obće stanje veliki upliv, ako i

Br. 6. L i e č n i č k i V i e s t n i k 1 9 0 0 . 215

ima slučajeva, gdje od nje nije bilo uspjeha. Ne može se reći, da je to specifično sredstvo za liećenje sepse, ali svakako izvanredno djeluje, da se digne tlak krvi i popravi djelovanje srdca. Mi dajemo hypodermoklyze za vrieme operacijo, ako bilo postane veoma slabo, a naravno i iza nje za velike slaboće.

Mi injiciramo ne samo u stegno, nego i u subclavicularni predjel; ovamo se može mnogo injicirati, a isto tako i pod mamme.

Dr. Z. H e r c o g : Sjećam se jednoga slučaja, dok sam još bio sekundarni liečnik, gdje kod jedne silne anaemije kod extrauterine trudnoće već nije bilo pulsa, a iza hypodermoklyze se je stanje veoma brzo poboljšalo.

Dr. A n t o l k o v i ć : Nema li pogibelji, da dodje do abscesa i phlegmona? Dr. C a č k o v i ć : Doživio sam jedan slučaj kod težke anaemije iza operacije

strume, da je nastala upravo nekroza u trbušnih stienkah. Taj slučaj potječe još iz vremena, kada se preporučivalo praviti injekcije u vezivo trbuha. Meni je tim čudnovatije, što je u tom slučaju došlo do toga, jer sam radio sa štrcaljkom od od 10 grama i uštrcao samo oko 100 grama. Inače nismo imali nikakovih zlih posljedica.

P r e d s j e d n i k : Predavanje g. dr. G u t s c h y a odpada, jer je morao naglo odputovati.

Bilježka iz p r a k s e . Tetanus idiopathicus.

Slučaj, koji kanim opisati, ne pruža nikakovih osobitosti. Priobćujem ga tek, jer je tetanus bolest u naših krajevih dosta riedka, koje pak i zato, jer bi se opisani slučaj radi pomanjkanja svakoga znaka kakove ozljedo i kraj pomnoga pretraživanja čitavoga tiela imao smatrati za tetanus idiopathicus ili rheumaticus.

K., 11 godišnja djevojka iz Doljne Rieke oholila je dan prije nego jo pretražena. Opazila je, da radi neke ukočenosti nije više kadra tielom po volji gibati. A pojavila se ta ukočenost najprije u mišicah šije i u licu, te jo za nekoliko sati prešla na ledja i trbuh.

Status praesens (24 sata iza oboljenja): Prilično dobro razvijena bolestnica leži gotovo nepomično na krevetu i to tako, da se skoro samo zatiljkom i doljnimi krajnimi udi dotiče istoga. Hrbtenjača je na ime ciela napried svinuta tako, da se može rukom zaci izmedju kreveta i hrbtenjače (Opisthotonus.) Prosto micati može samo gornjimi krajnimi udi, te nogami i prsti nogu, dok su koljena pružena, te ih ne može skučiti. Trbušne su mišice tvrde kao daska. Patellami su refleksi pojačani.

Lice je reći bi na plač. Radi grča mišica žvatulju (trismus) bolestnica nije kadra otvoriti usta. Zjenice su jednake i srednje širine, te valjano reagiraju na svjetlo.

Koža čitavoga tiela je znojem oblivena. Bolestnica nariče, ali joj je sviest dobro sačuvana. Još je spomenuti, da je

tonična ukočenost kod bolestnice postojana, te se za čitavo vrieme motrenja, koje traje jedan sat, ne može opaziti nikakova promjena iste.

Tjelesna je toplina povišena (39°). Bilo 100. Aetiologija ovoga je slučaja tamna. Poznato je, da je tetanus kod mužka-

raca kud i kamo češći nego kod žena, pa izuzme li se „tetanus neonatorum", to je ova bolest u dječjoj dobi još rjedja.

Therapijom nije postignuto u ovom slučaju ništa. Chloralhydrat dao sam radi nemogućnosti davanja na usta u formi klysme. No jedva 48 sati iza nastupa bolesti sliedio je exitus letalis. V. Taussig. (G. Rieka.)

216 Liečnički Viestnik 190O. Br. 6.

Iz stranih, listova. B. Eiselt. Pankreatitis haemorrhagica. (Časopis lekaru čcskych 1900.

br. 10.) E. imao je priliku, da točno i potanko izpita dva smrtna slučaja haomor-

rhagičke pankreatitide, koji su se dogodili na njegovoj klinici u Pragu. Žena od 56 god. umrla je u narkozi kod laparotomije, na koju se odlučio, jer jo postojala mogućnost zatvora erieva. Prije uviek zdrava bolestnica dobila je kod pometanja bol u trbuhu, bljuvanje tamno bojadisanib masa, flatus. Kod sekcije našlo se jo haemorrhagičke infiltracije cieloga pankreata, koji je bio dielom nokroziran, vonae panereaticae thrombozirane, duetus Wirsungianus nije bio začepljen. Slični slučaj bio je kod 35 god. seljaka.

E. navadja sve dosadašnje slučajeve, koje je mogao u literaturi naći. Isti čini razliku izmedju Pankreatitis acuta i Pankreatitis haemorrhagica. Patholožki možemo naći ili povećan, krvavo infiltrovan, ili sagnili pankreas pun gnoja s prodorom u bursa omentalis ili u želudac. Radi osobitih odnošaja arterija i živaca oslabi colon ascendens i transversum, razširi se i postane venostatičkim; prema tomu suzi se colon descendens. S obzirom na ovu činjenicu lahko možemo si raz-tumačiti priznak tobožnje ocelusio intestini.

Kao stalni objektivni znak kod Pankreatitis haemorrhagica naglašuje E. obilno bljuvanje vodenih, tamnih, zelenkastih, kadgod i krvavih masa, koje kiselo reagiraju. Kasnije dolazi brzo disanje, muka, strah, nepravilno bilo, napokon collaps, koma. U mokraći nalazimo skoro vasda slador. Za pathogenozu navodi K l e b s kao uzrok corrosiju pankreata vlastitim sokom. vit. Hov.

P . Šamberger. Prilog k pathohgiji paralyze m. serrati ant. maj. (Časopis lekaru ccskych 1900. br. 3.)

Na temelju jednoga slučaja, kojega je zabilježio na T k o m a y e r o v o j klinici, kuša Š., da dokaže nesuglasicu tvrdnje B e r g e r o v e o glavnih priznacih pa-ralyze ove mišice. Bolestnik, koji je prebolio od grlice, dobio je nakon nekoliko dana paralyzu rečene mišice, ali nasuprot vladajućoj teoriji mogao je gornje okrajnine ipak podići više razine ramena, čak i preko glave i to tako, da si jo pomogao jakom lordozom hrbtenice. Ova pojava očito potvrdjuje nauku T h o m a y e -r o v u o substituciji mišica, na ime da kod muskularne paralyze bolestnik traži, kako bi pomoćju drugih mišica istu funkciju mogao izvesti. vit. Hov.

V. Korbelius. 0 odnošajih konja k anehylostomiazi čovjeka. (Časopis lekaru českjch 1900. br. 11.—13.)

K. poriče mnienje izrečeno od R a t h o n y i a , da anokylostomiaza čovjeka proizlazi od infekcije erieva posredovanjem konja. Kao R a i l l i e t i R a t z proglašuje i K., da jaja i ličinke, koje je našao u konjskih izmetinah, no pripadaju vrsti anehylostomum duodenale, nego vrstim sclerostomum equiimm i tetracanthum; iste je mogao takodjer dokazati u blatu i u vodah rudnika u Pribranu. Sclerostomum, koje doduše sasvim naliči na anehylostomum, te se od njega samo neznatno — osobito veličinom tiela — razlikuje, razvija se najbolje u toplini od 12—26° C, te ostane i nekoliko mjeseci sposobno za razvitak. Mnienje piščevo podupira činjenica, da se u Pfibrami još nijedan radnik nije razbolio od anehylostomiaze, premda se tamo već preko 200 godina s konji radi, te okolnost, da su sa sclerostomum inficirani konji ipak ostali zdravi i za radnju sposobni. vit. Hov.

V. Mladejovsky. Indikacije i kontraindikacije crietnih kupelji. (Časopis lekaru českych 1900. br. 17.)

Crietne kupelji djeluju navlastito kod chroničke upale različitih organa kao resorbens, umanjuju razdražljivost i osjetljivost kože i djeluju na upalu ženskoga spolovila uprav kao adstringens i antimycoticum. M. postavlja sliedeće posebne indikacije rečenih kupelji:


Chroničke afekcije sglobova na temelju chroničkoga rheumatizma. Bolesti perifernih i centralnih živaca prouzročeno pritiskom upalnih exsudata, osobito kod myelitis e compressione. Katarrhalne i parenehymotozne bolesti ženskoga spolovila, amenorrhoea. Nekoji slučaji t. zv. chroničkoga rheumatizma mišica. Nekoji slučaji hvsteričke hyperaesthezije. Nekoji slučaji impotencije.

Kontraindikaciju naglašuje M. kod sliedećih slučajeva: Kod bolesti žila i srdca takove naravi, kod koje je povišenje tlaka krvi i

uskoravanje djelatnosti srdca sdruženo s pogibelji. Kod procesa akutno upalne naravi. Kod osoba oslabljenih i sasvim mršavih. Kod tuberkuloze i želudačnoga čira. Kod oteklina.

Za poglavita kriterija dobroga crietnoga kupališta smatra M. sgodnu uredbu istoga, klimatičke prilike dotičnoga mjesta, kao i metodu liečenja na mjestu samom.

vit. Hov.

I. Jakovenko. 0 zadaći sveobće psyhiatrije. (Vrač, 1900. br. 1.) Na temelju statističkih iztraživanja u moskvanskoj, nižegorodskoj i petro-

gradskoj guberniji može se predpostaviti, da na 1000 zdravih stanovnika u Ruskoj pada 2.1 umobolnih, t. j . , na 126 milijuna 265.000 umobolnih. U taj broj se ne računaju alkoholiste. U 34 zemskih gubernija sa 66 milijuna stanovnika i 139.500 duševno bolestnih bilo g. 1893. u bolnicah 12.467 t. j . oko 9 % , a u nezemskih pako gubernijah sa 60 milijuna žitelja, pomjestilo se po bolnicah tek 3000 umobolnih, t. j . oko 2 - 5 % . Svega skupa se danas u Ruskoj u bolnicah obskrbljuje i lieči svih umobolnih, a to je poprečno 6%. Ima dosta obsežnih krajeva (sa-markandski, akmelinski, semipalitinski, uralski, turgajski itd.; gubornije: karska keleckajska, lomžinska i druge), koje u obće nemaju nikakvih bolnica ili zavoda za umobolne. Ako bi država upriličila takve odnošaje, kakvi vladaju u Englezkoj i Škotskoj, gdje se rekao bih svi umobolni smještaju u bolnice, to bi Ruska svake godine potrošila samo za to po pr. 53 milijuna rubalja, a za ustrojenje svega, dakle na jedanput oko 260 milijuna rubalja. To je svota, koju država ne može pružiti i zato treba pribjeći dobrovoljnim prinosom Ali osim toga što je neobhodno, da se već jednom počme s ustrajanjem zavoda za umobolne, glavna je zadaća obće psyhiatrije i ta, da se poprime najshodnije mjere, kako će se na put stati razvitku duševnih bolesti, a sredstva za postignuće jesu: dobri odgoj, zabrana alkohola i zabrana ženitbe medju umobolnim! Gundrum (Križevci).

E. Ribakov. Alkoholizam i duševno raztrojstvo. (Vrač 1900. br. 1.) Pijanice možemo razdieliti u tri razreda: u obične (proste), u one, koji uviek

piju i napokon u one, koji se periodično podavaju piću. Kod svih vlada razstrojstvo u djelovanju volje, koje se kod jednih pojavljuje u oslabljivanju sveobće energije, kod drugih pako njezinim pojačanjem, koja gotovo do pretjeranosti vodi. Od pijanstva može čovjek u razne oblike duševnih bolesti pasti. Dugotrajna zloporaba spirituoza veoma često vodi dubokoj degeneraciji osobe i propadanju svih sfera duševnoga života. Upliv pijanstva se pokazuje u još boljem znamenovanju, jer razni nedostatci i duše i tiela znadu i u potomstvu na vidjelo izaći, bilo da i potomci pijanica rado piju, bilo da podpadaju raznim živčanim ili duševnim bolestim. Od svih duševno bolestnih ima 27—30%. uslied alkohola. Broj čistih alkoholičnih psv-hoza ovisi o jakosti upotrebljonoga pića. Najviše ih ima u Englezkoj i Ruskoj, gdje se mnogo pije jaka „vodka"; manje u Francuzkoj, jer se ondje pije najviše vina, a najmanje u Njemačkoj, gdje obično pivo piju. Izvjestno je, da broj kaznenih prestupaka i zločina u kojoj državi raste s razprostranjenjem alkoholizma. Osobito je opasno, da pijanstvo uništuje moral kod žena, a tim pada ugled majke, koja kao pijanica ne može svojoj djeci kao dobar uzor služiti. Pijanstvo je bolest, ali ne toliko osobna, koliko bolest jednoga roda, obitelji, obća bolest, koja je naklona, da putem psyhickog upliva prelazi od jednoga na drugoga.

Gundrum (Križevci).

Br. 6.

lt. Ocstreicll. Perkusija -plućnih vršika. (Zeitschrift für klinische Medicin 35. Bd. 6. Heft.)

0 . je perkutirao plućne vršike na lješinah, pa onda iste razudio i ustanovio, da se jedno tuberkulozno ognjište može sigurno tek dokazati, kada je veliko kano trešnja. Ako bi bilo više ognjišta u istoj vršiki, to se je moglo dokazati i manja do veličine leće. Nije moguće dokazati, da li ima samo jedno veće ili više manjih ognjišta; mora biti dovoljno, što se može ustanoviti, da jo vršika bolestna. Č.

Mi L a i l h . Slučaj pneumopericarda. (Wiener klinische Wochenschrift 1899. Nr. 7.)

20 god. prije zdravi mladić oboli od angine i erysipela u licu. Iza nekoliko dana čulo se je istodobno s udarcem srdca klokotanje, našao se tympaniticni zvuk nad srdcem, koji se je kod položaja na trbuh promienio u mukli, uz to periear-dialno ribanje. Ovi su pojavi za neko vrieme izginuli. Pisac misli, da su se od bakterija razvili plinovi u osrdačju. 5.

B. Natoli. Teška asphyxija uslied helminthiase. (Gazetta degli ospedali 1899. marcio 9.)

Dječak od 13 god. zadobi veoma težko zaduhu, kojoj se nije moglo naći uzroka. Umjetno disanje i narkoza aetherom boz uspjeha. Buduć je bol. opazio, da od njega idu ascaride odredi N. bljuvalo. Kada jo bol. težko gutao liek oćuti iznenada, kako se je u jednaku nešto dolje pomaklo, te je odmah izgubio zaduhu. N. dade tjeralo, pa je sliedeći dan izašlo 11 u klubko smotanih i 80 pojedinih ascarida. Očito su gljiste zašle u jednjak, to pritiskivale na dušnik i tako prouzročile tegobe disanja. Č.

Lesage. Mikrob dobraca. (La semaine medicale 1900. Nr. 10.) L. je u parižkom bioložkom družtvu saobćio, da je u sluzu nosa i hrakotini

djece, koja su bolovala od dobraca, našao neki mikrob, koji je veoma sličan Pfeif-ferovom bacillu. Njega je moći uzgajati na gelatini, ali se ne da po G r a m u bo-jadisati.

Kalamnjenje s tim mikrobom dalo je kod kunića niečne uspjehe, ali kada je uštrcavao krv od tih malih bolestnika opet kunićem, onda se pokazala znatna mjestna oteklina, a u tekućini te otekline našlo se je upitnih mikroba

Gundrum (Križevci). GL Ryerson. Dva slučaja osliepljenja od groma. (Medical Record 1899.

Aprily 22.) U jednom se je slučaju kod 25-god. žene razvila mrena, a u drugom kod

50-god. upala očnih živaca. Kod prve se je sljepoća postepeno razvijala, a vid se je vratio nakon extrakcije mrene. Druga je s mjesta osliepila, kada je uz silnu grmljavinu grom blizu nje udario; drugih povrjeda nije imala. Vid se je polagano vraćao i nakon 8 tjedna se izgubile sve ove zle posljedice. Gundrum (Križevci).

Trierapeutske crtice. M. Maydl. 0 operativnom liečenju traumatizma lubanje i njihovih po

sljedica. (Časopis ceskych lekafu 1900. br. 1.—8.) M. sastavio je pregled svih operacija lubanje izvedenih na njegovoj klinici

od početka god. 1891. Traumatske slučajeve dieli na svježe ozljede, zastarjele ozljede s defekti bez osobite komplikacije, posttraumatičke otekline možgjana, napokon traumatičku i Jacksonovu epilepsiju. Svoja opažanja iztiče M. u sljedećem izkustvu i savjetih.

Kod svježih ozljeda na glavi, koje su sdružene s prelomi kostiju lubanje, treba ranu odmah pokriti omotom, koji se ne da lahko poremetiti, dok bolestnik ne dodje do prilika, u kojih može biti rana antiseptički i aseptički liečena. —

Br. 6. L i e č n i č k i V i e s t n i k 1 9 0 0 . 219

U tu svrhu treba obrijati ne samo neposrednu okolicu rane, već cielu glavu. Dok se bolestnik ne nalazi u strogo kygienskih okolnostih, ne smije se ništa na rani poduzeti , osim da se ustavi krvarenje l igaturom ili tamponadom, osobito pak opominje, da se rana ne sondira i ne šiva.

Kada je rana kako treba uredjena, ima se brižno pregledati učinivši dostatno dug rez kroz mekači glave, treba tražiti je li koja kost lubanje slomljena ili utisnuta. Nadje li se impresiju, to se mora kost podignuti i pojedine odlomke izvaditi; kod te prilike može se lahko vidjeti, da li je vitrea često više povriedjena nego vanjska kompakta. Na mjestu, gdje je djelovanje bilo najžešće, obično je i dura razorena, izpod nje. su i možgjani ozliedjeni. U tom slučaju treba duru u dostatnoj mjeri otvoriti i možgjano pregledati, extravasale i smrvljeno dielove možgjana odstraniti, krvareće žile po potrebi obskrbiti, defekte pak tampnirati ; sterilizovauim gazeom s jodofonnom.

Kod jednostavnijih ozljeda šiva M. duru i nadoknadjuje defekt nekrpplastičkim materialom (pločice od celluloida ili aluminija); ako je rana duboka, treba to odgoditi na sgodnije vrieme, jer uporaba nekroplastičkoga materiala zahtieva čitav zatvor rane na koži.

Prognoza ovako liečenih ozljeda možgjana je i u kompliciranih slučajevih u obće dobra, što se tiče izliečenja r ane ; nu s obzirom na postanak traumatske epilepsije je svaka ozljeda možgjana prognostički nesgodna, premda moramo činiti strogu razliku izmedju ozljeda s puščanim i tupim orudjem. Traumatska epilepsija razvija se na ime ponajviše iza ozljeda s podiednjim. Zastarjele inficirane rane možgjana imaju vasda lošu prognozu i u slučaju, ako se kasnije i najsgodnijc beče, jer se gnoj lahko može medjutim sakriti u nepristupna mjesta. Kod zaraslih defekta u kostih lubanje, kao i kod traumatske epilepsije cieni M., da može vasda s dobrom savjesti preporučiti operativnu therapiju. Dobar uspjeh kod prvih može zajamčiti, kod drugih zavisi isti od dubine ozljede. vit. Hov.

K. Manasse. K uporabi tannigena. (Therapeutische Monatshefte 1900. Heft 1.)

Pisac je podavao tannigeii kod djece 3—4 puta 0'15, a kod veće djece 0 - 25 do 0 ' 3 ; akutne diarrhoeae prestale su iza 6—8, a više chronične iza 12—15 obroka. Kod odraslih je davao 4 puta 0 - 5 s jednako dobrim uspjehom. Iztiče jedan slučaj, gdje je žena od 40 god. radi obstipacije od nekoliko dana uzela veću količinu glauberove soli i zadobila profuzni vodeni proljev, te je bilo u blatnoj tekućini i tragova gnoja. M. je davao 5 puta na dan 0.3 tanningena u suppositorijih, te je za dva dana blato postalo gušće; dalje je davao najprije 0 - 5 po 4 puta, drugi tjedan po 3 puta na dan, te je bolestnica sasvim ozdravila. Č.

E. Koelig. Aspirin, novi antirheumaticum. (Deutsche med. Wochenschrift 1900. Nr. 5.)

ß . je kroz 6 mjeseci kod svojih bolestnika podavao aspirin, te iztiče osobito povoljno djelovanje bez ikakvoga nuzgrednog učinka. Isto kao kod rheuuiatičiiih afekcija hvali njegovo djelovanje i kod ischiasa, te kod katarrha mjehura. Konačno iztiče, da aspirin i djeca dobro podnašaju. Č.

J. Wiesner. Objave o heroinu. (Deutsche Aerzte Zeitung 1900. H. 3.) Na klinici prof. pl. H a c k e r a rabio se je heroin samo kano Sedativum, te

opažalo jako narkotično, boli ublažujuće i sedativno djelovanje. Ustanovilo se je 480 puta u 65 slučaja, da heroin u tom pogledu dapače nadkriljuje morphij, a da no ima nikakvoga zloga nuzgrednoga djelovanja. Sredstvo se najbolje podaje subcutauo, najviše O'Ol pro dosi i 0.03 pro die, pa i najveća bol za 1/4- 1/2 s a t a prestane, te bolestnici zapanu u mirni duboki san, koji traje 3—5 sati. č.


Zdravstvene naredbe i odpisi izašli godine 1899. Izbor liečnika vještaka, pozivanje istih na glavne razprave, o pri

premnom postupku i njihovih pristojbak. Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, odjela za pravosudje, u sporazumu s odjelom za unutarnje poslove od 26. ožujka 1900., br. 2267. o izboru liečnika vještaka, o pozivanju ovih na glavne razprave i u pripremnom postupku, i o njihovih pristojbah.

Na sve kr. sudbene stolove, državna odvjetničtva i kotarske sudove.

Golemi, prema predjašnjim godinam nerazmjerno veći porast troškova kaznenoga postupka, koji tereti pravosudni etat, ponukao je kr. zemaljsku vladu, odiel za pravosudje, da izpituje uzroke porastu tih troškova.

Izpitujući te uzroke, što na osnovu spisa, što na osnovu različnih pritužaba i predstavaka, stekla je kr. zemaljska vlada uvjerenje, da su mnogi od tih troškova uzrokovaui bez razložite potrebe neekonomskim i nepravilnim postupkom pojedinih pravosudnih organa kod upotrebljavanja sudbeno-liečničkih vještaka i nenadziranjem rada ovih prema propisom kaznenoga postupnika.

Razabralo se je naročito, da se postupajući sudci kotarskih sudova i sudbenih stolova, puštajući s vida druge propise zakonske, stricte drže propisa §. 123. k, p., te da u postupku radi zločinstva i prestupka (glava IX. k. p.) pozivaju za pregledavanje ozliedjenih osoba bez iznimke dvojicu liečnika vještaka, dakle bez obzira na to, da li je ozljeda težka ili laka, bez obzira na to, da li je konkretni slučaj od veće važnosti ili nije. Razabralo se je nadalje, da su nalazi i mnienja liečnika vještaka u mnogih slučajevih površna i nepouzdana, pa da se sbog toga mora ista osoba ponovno pregledavati, bilo već u pripremnom postupku, bilo na glavnoj razpravi, ili da se, ako jo usmrćena i obducirana osoba već pokopana, mora poduzeti exhu-macija i iznovična obdukcija. Primjerice dogodio se je slučaj, da j e bilo zadavljeno šestgodišnje diete, a da liečniei obducenti nisu razrezali grkljana, te se je tok na osnovu exhumacije i iznovične obdukcije, kad je otvoren grkljan, vidjelo, da je prelomljena račvica (Zungenbein). Bilo je slučajeva, da liečniei vještaci nisu otvarali glave, kad je smrtonosna ozljeda bila na prsih i obratno. Napose opaža se površnost i nepouzdanost nalaza i mnienja kod zločinstva čedomorstva, gdje je od važnosti ne samo pozitivni, nego i negativni nalaz,, n. pr. nestašica sluzi u ždrielu, a naročito točni pokus s plući, kako to iziskuju pravila sudbene medicine. Uz tu površnost običavaju neki liečniei vještaci u razudbenom zapisniku uvrštavati, da je lješina djeteta u velikom stepenu truleži, premda to uviek ne odgovara faktičnom stanju stvari. A kakove posljedice može takova izjava imati na valjanost pokusa s plući, ne treba posebice izticati. Kod nekih sudova ukorienio se je običaj, da liečniei vještaci, davši svoj nalaz i mnienje, u svakom i najobičnijem slučaju pridrže sebi pravo iznovičnoga pregledanja ozliedjenika po izmaku izvjestnoga vremena, te se tako bez ikakve potrebe izplaćuju dvostruke pristojbe.

Dogodio se slučaj, da je postupajući sudac pozvao k sudu u isto vrieme ozliedjenika i liečnika vještaka, pa da ozliedjenik nije došao na urečeni sat k sudu, ali je ipak liečniku vještaku izplaćena pristojba za uzaludni dolazak, ili mu nije isplaćena, pa je to davalo povoda pritužbam.

Sve se to ne bi dogadjalo, kad bi se postupajući sudci u pripremnom postupku držali zakonskih propisa o rukovodjenju očevida, te kad ne bi za vrieme očevida vršili druge poslove.

Razabralo se je nadalje, da se na glavne razprave više puta pozivaju liečniei vještaci bez ikakve potrebe, n. pr. kod zločinstva umorstva i ubojstva, gdje okrivljenik priznaje djelo, a nalaz i mnienje liečnika vještaka je posve jasno; kod tožkih ozljeda, da se izjave, da li je ozliedjenik imao potres mozga, premda su se do razprave izgubili svi znaci potresa mozga, ili da se izjave, da li se ozljeda ima kvalifikovati po §. 155. sl. a) k. z. itd. Mnogom pozivanju liečnika vještaka na glavne razprave kriva je dakako površnost nalaza i mnienja, štono su ih dali liečniei


vještaci u pripremnom postupku. Uza sve to se liečnikom vještakom izplaćuju na glavnih razpravah pristojbe, koje im prema postojećim propisom ne pripadaju. Dogadja se, da se razprava već dovrši, pa da se kratkim putem pozovu liečnici vještaci, da dadu svoje mnienje ili kakovo razjašnjenje na pitanja suda ili stranaka, pa da im se za tih nekoliko časaka izplaćuju pristojbe, štono su odredjene za prisustvovanje kod glavnih razpravä.

Kod kotarskih sudova opazilo se je, da postupajući sudac čim mu dodje kakova stranka, koja prijavljuje, da je ozliedjena, odmah poziva liečnika vještaka, a da i ne razgleda tih navodnih ozljeda, umjesto da po stečenoj informaciji od stranke ovu razgleda i prouči, da li se in concreto ne radi samo o neznatnih ogre-binah ili o neznatnih modricah bez ikakvih posljedica, koje se imaju uvrstiti pod pojam zlostave u smislu §. 596. k. z. (arg. §. 411 . u svezi s §. 152. k. z.).

Napokon razabrala je kr. zemaljska vlada iz učestalih pritužaba i predsta-vaka liečničkoga osoblja, da se sudovi kod izbora liečnika vještaka ograničavaju samo na liečnike, koji su namješteni u javnoj zemaljskoj službi, bez obzira na to, da li se time uzrokuje veći trošak, koji pada na teret zemaljskog erara.

Da se tim nedostatkom i nepravilnostim, koje uzrokuju nepotrebne izdatke na teret pravosudnog etata, stane na put, obnašla je kr. zemaljska vlada, odiel za pravosudje, u sporazumku s unutarnjim odjelom, radi budućega ravnanja i jednolikoga postupanja odrediti sliedeće :

1. Istina je, da §. 123. kaz. p. naredjuje, da kod tjelesnih ozljeda imaju ozliedjenika pregledati dva liečnika vještaka. No ne smije se pustiti iz vida, da §. 123. k. p. daje pravilo, od kojega §. 109. k. p. dopušta iznimke, kad naredjuje: „Ako pri očevidu treba vještaka ima sudac iztražitelj u pravilu prizvati dvojicu. Ako je slučaj od manje važnosti ili ako bi za svrhu iztrage pogibeljno bilo čekati, dok i drugi vještak dodje, dosta će biti, ako se samo jedan pozove". Dužnost je sudca iztražitelja, da in concreto savjestno prosudi, da li je slučaj važan ili nije. Za važnost slučaja nije mjerodavno, da li se dotično djelo kvali-fikuje kao zločinstvo, nego da li se radi o težoj dvojbenoj ili sa znanstvenoga gledišta zamršenijoj kvalifikaciji ozljede. Radi li se primjerice o zločinstvu težke tjelesne ozljede u smislu §. 153. k. p., bit će svakako dovoljan jedan liečnik vještak, jer se §. 153, k. z. primienjuje i na mnoge neznatnije ozljede, nego li ih predpo-stavlja §. 411 . k. z. A ne može biti sumnje, da se ozljede u smislu §. 411 . k. z. imaju uvrstiti medju slučajeve od manje važnosti, kojim valja pribrojiti i laka ozliedjenja u slučaju zločinstva javnoga nasilja III. slučaja (§. 82. al. 2. k. z.), zločinstva kradje (§. 174. I a. k. z.), zločinstva razbojstva (§. 193. i 194. k. z.), itd. To se razabire jasno iz §. 395. br. 6. k. p., koji se kod prekršaja zadovoljava i s jednim liečnikom vještakom, bez obzira na to, da li je ozljeda laka ili težka (§. 335. k. z.). Ne smije se dakle propis §. 123. k. p. iztrgnuti iz niza drugih zakonskih naredjenja, te ga sama za sebe tumačiti. Naprotiv taj propis valja tumačiti u vezi s drugimi naredjenji kaznenoga postupnika, koja govore o istom predmetu. A to su naredjenja §. 109. i 395. br. 6. k. p. Da je tome tako, razabire se jasno i iz propisa §. 125. al. 1. k. p., po kojemu se zakon i kod mnogo važnijih slučajeva, na ime kod motrenja duševnoga stanja okrivljenikova, zadovoljava iznimno i s jednim liečnikom vještakom, kad kaže, „da to stanje u pravilu imadu prosuditi dva liečnika vještaka". Uza to ne smije se zaboraviti ni to, da se §. 123. k. p. zadovoljava i s dva ranarnika, jer se taj §. ne poziva na §. 119. k. p., koji zahtieva, da jedan od vještaka mora biti graduirani liečnik, kao što se je sadanjemu §. 123. k. p. odgovarajući §. 91 . k. p. od god. 1853. pozivao na §. 88., koji odgovara sadanjemu §. 119. Važnost slučaja ima se dakle prosudjivati prema konkretnom slučaju. Prema tome moći će se i odrediti, da li su potrebna dva liečnika vještaka ili samo jedan.

U drugu ruku nema sumnje, da će prema propisu §. 109. k. p. biti dovoljan jedan liečnik vještak, ako je s odlaganjem skopčana opasnost, n. pr. težko ozliedjena osoba dodje pred sud, u kojega sielu ne ima dvojice liečnika vještaka, a

3


rana krvari, pa so mora previti, ili rani prioti opasnost okužonja, ili povjerenstvo suda, u kojega se sielu nalazi samo jedan liečnik vještak, mora odmah poći k težko ozliodjcnome u mjesto čina, u kojega blizini takodjer nema liečnika vještaka. Oslonac za to pruža §. 5. min. nar. od 28. siečnja 1855. br. 25 d. z. )., koji se i kod izvršenja obdukcije usmrćene osobe zadovoljava s jednim liečnikom vještakom u slučajevih, kad je nastupila velika trulež lešine, pa se drugi liečnik vještak sbog daljine ne može brzo prizvati, ili kad jedan od pozvanih liečnika vještaka u zakazano vrieme ne dodjo u mjesto, gdje se ima izvršiti obdukcija itd.

No da se i u takovih slučajevih obezbiede interesi pravosudja, postarao se je zakonodavac time, kad je u §. 114. k. p. odredio, da sudac iztražitelj ima da rukovodi očevid, t. j . da bude prisutan kod obdukcije usmrćenika i kod pregledavanja ozliedjenika, te kod sastavljanja zapisnika, pa da odredi, što treba, da se ta obdukcija odnosno pregledanje izvrši što pomnije i da nalazi i mnienja budu prema propisom §. 115. i si. k. p. i prema propisom min. nar. od 28. siečnja 1855. br. 26. d."z. 1., te s obzirom na §. 126., 134., 139., 140., 143., 152.—157. k. z. tako izerpivo i pouzdano sastavljena, da na osnovu njihovu može za slučaj potrebe svaki drugi liečnik vještak dati pouzdano mnienje. Tih propisa imat će se postupajući sudci držati pod priotnom karnostnih mjera, te naročito paziti, da se u zapisnik ne uvrštava ono, čega u istinu nema, n. pr. trulež. Ima li postupajući sudac, da koga dade pregledati od liečnika vještaka, pozvat će najprije dotičnika, pa tek, kad ovaj dodje, poručit će po liečnika vještaka, da ovaj ne mora inače uzalud dolaziti k sudu, jer mu u slučaju, kad ne pregleda ozliedjenika, no pripada nikakova pristojba, premda je on na poziv pristupio k sudu.

Dadu li liečniei vještaci u pripremnom postupku (gl. IX. k. p.) nalaz tako površno, da se već u pripremnom postupku moraju pozvati, da pruže kakova razjašnjenja ili dopunjenja, ne će im pripadati za to nikakova pristojba, no za to će se postupajući sudci, koji nisu prema propisom zakona nadzirali njihov rad, po-tognuti na odgovornost kao i u slučaju, ako mnienje liečnika vještaka ne bude obu-hvatalo sve ono, što iziskuju propisi §. 120. i si. k. p. Dužnost je postupajućega sudca, du svojinu pitanji na vještake upodpuni možebiti nepodpuno i nejasno mnienje (§. 117. k. p.).

Kad se postupajući sudci budu točno držali propisa zakona i nadzirali rad liečnika vještaka, nestat će nepotrebni izdatci na štetu zemaljskog erara, jer će na taj način prestati potreba iznovičnog i čestog pregledavanja ozliedjenika, exbumacije i iznovične obdukcije, a naročito i čestoga pozivanja liečnika vještaka na glavnu razpravu.

2. Na glavnu razpravu valjat će pozivati liečnike vještake — i to jednog ili dvojicu prema važnosti slučaja — samo onda, kad se pokaže prieka potreba, a nikako ne u jasnih i nedvojbenih slučajevih. Naročito nema smisla pozivati liečnike vještake, da se izjave, da li in concreto postoji kvalifikacija §. 155. si. a. k. z., kad je več liečnik vještak kod pregledanja u pripremnom postupku izjavio, da je ozljeda nanesena orudjem i na na način, s kojim je obično pogibelj života skopčana, i kad je, kako treba, opisao orudje i potrebu tog orudja, jer se u §. 155. si. a) k. z. radi o namjeri počinitelja, da težko ozliedi. 0 ovoj pak ima da odluči sudac po svom slobodnom uvjerenju bilo iz orudja, mjesta i načina na-nešenja ozljede ili iz drugih okolnosti.

Što se tiče pristojba liečnika vještaka za glavne razprave, valja se strogo držati ministarske naredbe od 17. veljače 1855. br. 33. d. z. 1. u savezu s vladinom naredbom od 20. studenoga 1897. br. 16.055. ur. sbir. nar. prav. str. br. 648, kojom je prva preinačena, koliko se tiče pristojba za pregledanje ozliedjenika i za posebno mnienje. Prema prvo citiranoj ministarskoj naredbi ima se iz-platiti liečnikom vještakom, koliko nisu ranarnici, za prisustvovanje kod glavne razprave radi davanja vještačkih obaviesti:

a) za pol dana 3 for. 15 novč. ili 6 K. 30 f. b) za cieli dan 5 for. 25 novč. ili 10 K. 50 f. c) za svaki sliedeći pol dana 2 for. 10 novč, ili 4 K. 20 f.


Ta se pristojba za prisustvovanje ima izplatiti liečnikom vještakom bez obzira na to, da li su oni u toku ili na koncu razprave dali sudu kakove obaviesti ili nisu, dakle i u onome slučaju, ako se glavna razpravä o podne, po podne, drugi dan ili iza više dana odgodi bez njihove krivice.

Dadu li oni pored toga bilo na osnovu vlastitog opažanja predmeta na raz-pravi, bilo na osnovu nalaza i mnienja u predhodnom postupku upotrebljenih liečnika vještaka još i kakovo mnienje, koje se ne može smatrati samo razjašnjenjem ili dopunjenjem već prije danoga vlastitoga nalaza i mnienja, pripada im povrh pristojbe za prisustvovanje još i posebna pristojba za mnienje od 2 for. ili 4 K. Ako li vještak na istoj glavnoj razpravi prisustvuje i kao liečnik i kao kemik vještak, ima mu se odmjeriti jednostruka pristojba za prisustvovanje, dok će mu se za svako dano mnienje dati posebna pristojba od 2 for. ili 4 krune, dakle posebna pristojba za mnienje kao liečnika, a posebna za mnienje kao kemika vještaka.

Prisustvuje li liečnik vještak pri glavnoj razpravi samo zato, da može pružiti kakova razjašnjenja i nadopunjenja svoga nalaza i mnienja, štono ga jo u istoj stvari dao prije dotične razprave, ne će imati prava ni na kakovu izvjestnu pristojbu za ta razjašnjenja, izuzevši dakako pristojbu, koja mu pripada za prisustvovanje glavnoj razpravi prema vremenu toga prisustvovanja. Ako li se pak koji liečnik poziva na glavnu razpravu kao svjedok (§. 119. al. 2. k. p.), a ne kao liečnik vještak, imat će on kao takav samo pravo na svjedočke pristojbe, koliko u obće ima na to pravo prema postojećim propisom.

Za dopitanje pristojbe, štono je odredjena za prisustvovanje kod glavne razprave, nije odlučan broj glavnih razpravä ili sjednica, nego jedino vrieme prisustvovanja liečnika vještaka kod glavne razprave, dakle vrieme od pol dana, cieli dan ili više dana.

S toga će liečniku vještaku pripadati jednostruka dopoldnevna ili cielodnevna pristojba za prisustvovanje, bez obzira na to, da li je prisustvovao kod jedne ili kod više razprava ili sjednica. Tim se dakako ne dira u njegovo pravo na posebnu pristojbu od 4 krune za svako posebno vještačko mnienje.

Kod sudova, gdje se glavne razprave drže od sedam odnosno od osam sati u jutro do dva odnosno tri sata po podne, pripadat će liečniku vještaku i tada cjelodnevna pristojba za prisustvovanje, ako je kroz to cielo vrieme prisustvovao glavnoj razpravi.

U drugu ruku ne će liečniku vještaku pripadati pristojba za prisustvovanje kod glavne razprave, ako ova nije trajala do podne ili cieli dan, nego samo kratko vrieme, kao ni onda, ako liečnik vještak bude pozvan na kraće vrieme u tokn ili na koncu glavne razprave, da dade kakovo razjašnjenje ili da dade svoje mnienje na osnovu nalaza, danoga u pripremnome postupku, ili na osnovu toga nalaza u savezu s pregledanjem ozliedjenika na razpravi. U takovih slučajevih pripadat će liečniku vještaku samo pristojba od 4 krune, štono je odredjena za pregledanje ozliedjenika odnosno za posebno mnienje. Ako li je glavna razpravä prije početka ili odmah na početku odgodjena tako, da liečnik vještak, nije imao nikakova posla, ne će mu pripadati nikakova pristojba, izuzevši, da taj liečnik vještak nije na sielu suda.

No stroga će biti dužnost predsjedatelja glavnih razprava, da obavieste odmah pozvanoga liečnika vještaka o odgodjenju glavne razprave, da no mora čekanjem uzalud gubiti vrieme. Ako bi i pored tih opreza liečnik vještak morao čekati barem jedan sat, pripadat će mu pristojba od dvie krune kao odšteta za gubitak vremena, sve ako se glavna razpravä i nije držala.

3. Dodje li k sudu kakova stranka s prijavom, da je ozliedjena, imat će je uredujući sudac prije svega izpitati i razgledati ozljede, koje su joj nanesene, pa tek kad se uvjeri, da bi te ozljede mogle biti skopčane s posljedicami i da se ne mogu uvrstiti pod pojam jednostavne zlostave u smislu §. 496. k. z., pozvat će liečnika vještaka, da pregleda stranku.


Dodje li k sudu kakova stranka s liečničkini nalazom i mnienjem (visom re-pertum), imat će postupajući sudac taj visum repertum izpitati, te ako drži, da slučaj ne podpada pod udar §. 496. k. z., pozvat će istoga liečnika, koji je takovu liečničku svjedočbu izdao, ako se on nalazi na sielu suda, radi sudbeno-liečničkoga pregledanja te stranke. U takovu slučaju nema takav liečnik prava da traži vjestačku pristojbu od suda, ako je već od same stranke primio za visum repertum i za propisani povez ozljede pripadajuću mu nagradu od 4 krune. Nije li on primio od stranke nagradu, pripada mu propisana pristojba kao i svakomu drugomu liečniku vještaku.

4. Što se tiče izbora liečnika vještaka, prepušta §. 110. k. p. taj izbor u toku izvidnog i iztražnog postupka uvidjavnosti sudca iztražitelja uz jedino ograničenje, da ima u prvom redu uzeti vještake, koji su kod suda stalno namješteni, ako talsovih ima i ako ovi nisu zapriečeni ili sumnjivi, te ako nije s odlaganjem skopčana opasnost.

Ta pravila valjaju i za predsjedatelje razprava, kojih je uvidjavnosti prepušten izbor liečnika vještaka za glavne razprave (6. 213., 216. i 245. k. p.) izuzevši da su vještaci poimence predloženi već u obtužnici, kojoj je bilo prigovoreno, ali su prigovori odpućeni (arg. §. 216. al. 1. k. p.).

Nema li stalno namještenih liečnika vještaka, ima postupajući sudac prema slovu i duhu zakona uzeti osobiti obzir kod izbora liečnika vještaka na osposob-Ijenje, tehničku spremu i na prokušanost vještaka, na njihov odnos prema konkretnoj kaznenoj stvari i prema učestnikom u toj kaznenoj stvari (§. 111. k. p.), te u tom smjeru uvažavati na zakonu osnovane predloge stranaka, a naročito državnog odvjetnika, koji ima pravo, da poimence označi liečničke vještake, koje želi da se pozovu (§. 81 . al. 2., 88., 198. al. 4., 205., al. 2., 213., 216., 237. kaz. post.).

Garanciju za takovo osposobljenje liečnika vještaka pruža postupajućemu sudcu namještenje liečnika kao uzničkih i kaznioničko-bolničkih liečnika, nadalje namješten je liečnika u javnoj zemaljskoj i obćinskoj službi, u javnih bolnicah itd.

Svakako će odgovarati pravednosti, ako postupajući sudac uzme u prvome redu obzir na vlastite uzničke liečnike, koji kao takovi i onako moraju svaki dan svojim poslom dolaziti k sudu, a dobivaju za taj posao samo neznatne nagrade.

Pravednosti će nadalje odgovarati, ako se -kod obdukcija ili pregledavanja ozliedjenika u javnih bolnicah uzme u obzir na prokušanije bolničke liečnike: ravnatelja ili primarnoga liečnika, odnosno na liečnika, koji je ozliedjeniku previo ozljedu.

Ali ako se kod obdukcije ili pregledavanja u bolnicah prizivaju dva liečnička vještaka, uzet će se samo jedan bolnički liečnik, dok će se za drugoga vještaka uzeti izvanbolnički liečnik.

No kod svakog izbora liečnika vještaka dužan je postupajući sudac gledati, da uzima vještaka, kojega je poziv skopčan s najmanjim troškom za zemaljski erar. Prema tim obzirom uzimat će on za vještake i privatne liečnike, a u nestašici gradjanskih i vojne liečnike (vidi nar. min. prav. od 10. studenoga 1856. broj 1 6 7 . d . z. 1.) a isto tako u nestašici domaćih i liečnike, koji se upotrebljavaju kao sudski vještaci u pograničnih mjestih Ugarske, nadalje kraljevina i zemalja zastupanih u carevinskom vieću, te Bosne i Hercegovine, ako je prizivanje ovih skopčano s manjim troškom, nogo li prizivanje drugih gore pomenutih liečnika vještaka.

Sve naredbe, koje i koliko stoje u opreci s ovom naredbom, stavljaju se izvan kreposti onim danom, kad ova naredba stane na snagu.

Naročito se stavljaju izvan kreposti naredbe kr. zem. vlade, odjela za pravosudje: od 20. prosinca 1888. broj 7990. zbir. nar. broj 475., od 16. listopada 1893. broj 12.091. zbir. nar. br. 476., od 13. listopada 1094. br. 2177. zbir. nar. br. 529., od 26. kolovoza 1887. broj 11.655. i od 13. listopada 1894. br. 13.010. zbir. nar. br. 537., te napokon točka 3. nar. od 4. listopada 1897. br.


1313. zbir. mir. br. 632., kao i naredbe kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove: od 11. siečnja 1895. br. 60.284./1894. i od 30. siečnja 1896. br. 62.702. ex 1895. (ur. zbir. nar. pravosud. struke br. 544. i 584.).

Ova naredba staje na snagu počevši od dana 1. svibnja 1900.

Nicholsonove umjetne opne bubnjače. Odpis kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od 28. studenoga 1899. broj 77.554, upravljen na sve kr. županijske oblasti i gradska

poglavarstva. Glasom dopisa kr. ugar. ministra unutarnjih posala u Budimpešti od 10. stu

denoga 1899. broj 116.953/VI.a oglašuje i donaša u promet neki dr. Nicholson iz Londona umjetne opne bubnjače, koje on tobože bezplatno daje pod uvjetom, da se k istim potrebni liekovi s 10 for. odštete.

Obzirom, što je po mnienju ovovladnog zdravstvenog odsjeka uporaba ova-kovih umjetnih bubnjića u mnogom slučaju upravo škodljiva, i obzirom na način razpačavanja istih, koji ide za tim, da se pučanstvo izrabljuje, obnalazi kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada, odiel za unutarnje poslove, oglašivanje i prodavanje po dru. Nicholsonu izumljenih opna bubnjača u obsegu kraljevina Hrvatske i Slavonije zabraniti.

Poziva se s toga naslov, da nad tim bdije, da se pomenuti umjetni bubnjići ni ne oglasuju, ni ne razpačavaju, pa da naslov budnim okom prati prodaju te specialitete u ljekarnah i u poslovih za bandaže i chiruržko orudje, eventualno da toga radi pripazi i na putujuće trgovačke agente.

Ovu naredbu imade naslov priobćiti svim podčinjenim oblastim, uredovnim i sukromnim liečnikom, ljekarnikom i bandažistom.

Sitne viesti. Pripomoćna blagajna sbora liečnika kraljevina Hrvatske 1 Slavo

nije za siromašne liečnike, njihove udove i sirotčad. Ovom broju „L. V." prilažemo osnovu pravila pripomoćne blagajne, koja se imade ustrojiti u sboru. Zelja za takovom institucijom nije nova, već je gotovo isto tako stara kao i sbor, nu okolnosti bile su takove, da se ta namjera nije mogla ostvariti. Odbor je mislio, da bi prigoda proslave dvadesetpetgodišnjice sbora bila najsgodniji čas osnutku ovakove blagajne, a zadnja mjesečna skupština u jubilarnoj godini prihvatila je njegov predlog i za proučavanje toga pitanja izabrala posebni pododbor. Taj je pododbor izradio osnovu pravila, koju je odbor usvojio, te će ju predložiti i z v a n r e d n o j g l a v n o j s k u p š t i n i d n e 16. s r p n j a o. g. Kako je ta stvar od eminentne važnosti po sve članove sbora i prva dobrotvorna ustanova, kojom liečnici sami pristupaju, da pomognu stradajućim drugovom i njihovim obiteljim, to se je nadati, da će se članovi sbora u velikom broju sastati na toj skupštini i već time očitovati svoj sporazum i svoju spremnost, da se ostvari taj plemeniti i nuždni naum, ta davna želja za zaštitu i utjehu strada-jućih drugova i njihovih obitelji. Eventualne pismene primjetbe i opazke k osnovi takodjer će se po mogućnosti uvažiti, ako se pošalju najkasnije do 8. srpnja na predsjedničtvo sbora.


Novi članovi. Kano redoviti članovi pristupili su našem sboru dr. Lavoslav T a r n o g r a d , obćinski liečnik u Ivanić-gradu i dr. Ivan S t a l i o , privatni liečnik u Spljetu.

Odlikovanja. Naš začastni član dr. Vojslav S u b b o t i ć St., chef chiruržkog odjela državne bolnice u Beogradu, odlikovan je redom biolog orla V. razr. — Naš redoviti član dr. Božo K u r a j i c a , primarni liečnik u Šibeniku odlikovan je crnogorskim Danilovim redom. — Profesor H. J o r d a n u Krakovu imenovan je dvorskim savjetnikom.

Osobne viesti. Dr. W e i b l imenovan je c. kr. obružnim liečnikom u Toplicah na Dolenjskom, a dr. O r a ž e n pomoćnim liečnikom na chiruržkom odjelu zemalj. bolnice u Ljubljani.

Sveučilištne viesti. Beč. Kano privatni docent psyhiatrije i neurologije habilitirao se je A. E l z h o l z . — Prag. Na češkom sveučilištu imenovan je izv. profesor K. K u f f n e r redovitim profesorom psyhiatrije i neuropathologijo, a .1. B u k o v s k v habilitirao se je kano privatni docent dermatologije i syphilidologije. — Krakov. I. L e m b e r g e r habilitirao se je kano privatni docent pharmakognozije i mikroskopije hranila i uživala, — Gradac. Izv. profesor ophthahnologije A. B i r n b a c h e r imenovan je red. profesorom. — Innsbruck. Privatni docent S. B e r u h e i m e r imenovan je red. profesorom ophthalmologije. — Berlin. Privatni docent profesor A. E u l e n b u r g imenovanje izv. profesorom. Izv. profesor ophthalmologije J. H i r s c h b e r g imenovan je red. profesorom. — Königsberg. Privatni docent 0 . S a m t e r dobio je naslov profesora. — Würzburg. Red. profesor K. H e s s iz Marburga imenovan je red. profesorom ophthalmologije.

U m r l i : G. V. E l l i s , bivši profesor anatomije na üniversity College u Londonu, u Parisu G. A p o s t o l i , poznat sa svojih radnja o uporabi elektriciteta u gynaekologiji u 51 god. života, S .S . K o r s a k o v , profesor psyhiatrije u Moskvi u 48 god. života, K. L a n g e , redoviti profesor patholožke anatomije u Kodnju, E. van M i l l i n g e n , profesor ophthalmologije na medicinskoj školi u Carigradu i R. pl. L i m b e c k , izv. profesor nutarnje medicine u Beču.

Miena žiteljstva u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. U mjesecu o ž u j k u 1900. bilo je 86 vjenčanja, rodilo se je 8798 djece (8617 = 3 - 6 3 % 0

žive i 181 mrtvo). — Umrlo je 6373 osoba = 2 . 6 8 % o (do 1. god. 1764, od 1—7. god. 1239, preko 7. god. 3370). Naravni porast žiteljstva 2244 = 0 - 9 5 % 0 . Od važnijih infekcioznih bolesti umrlo je 1664 osoba, i to od dysenterije 34, diphtherije 90, morbilla 288, pertusside 183, scarlatine 43, variole 46, abdominalnoga typha 82, exanthematicnoga typha 1, puerperalne sepse 2, tuberkuloze 895. Silovito smrti bilo je 68 slučajeva. Samoubojstva 10 (do 15. god. 0, od 15.—60. god. 10, preko 60. g. 0); mužkih 8, a ženskih 2 ; objesila se 5, utopila 2, ustrielila 3, probo se 0, bacio se s visine 0. Ostalih slučajeva silovite smrti bilo je 58 ; mužkih 52, ženskih 6 ; do 5. god. 10, od 5—15 god. 6, preko 15 god. 42. Po načinu: a) umorstva i ubojstva 18, b) smaknuće 0, c) nesgoda 40 (utopilo se 11, pala s visine 3, prevezena 3, ubijena strojevi 2, izgorjelo 7, ugušila se 3, zasut 0, ubijeno rušećimi se predmeti 4, zaglavilo od životinja 0, ustrieljeno 0, probodono 0, smrzlo se 7). U svih gra-dovih umrlo je 490 osoba (380 domaćih = 2 -26% 0 , 110 stranih), i to u Senju 9 d. — 3-32% 0 , u Bakru 0, u Karlovcu 21 (11 d. = L92%o, s. 10), u Petrinji 12 d. = 2 - 3 3 % 0 , u Sisku 18 (13 d. = L 8 4 % o , s. 5), u Zagrebu 159 (d. 129 = 2-64% 0 , s. 30), u Varaždinu 22 (d. 15 = 2 -64% 0 , s. 7), u Bjelovaru 13 (4 d. = 0-91 % 0 , s. 9), u Koprivnici 21 d. == 2 - 9 5 % 0 , u Križevcih 8 (6 d. = L 3 0 0 / 0 0 , s. 2), u Brodu 20 (15 d. = 2 -62% 0 , s. 5), u Požegi 8 (6 d. = l - 2 7 % 0 , s. 2), u Osieku 76 (60 d. = 2-78°% 0, s. 16), u Karlovcih 15 (13 d. = 2 -14% 0 , s. 2), u Mi-trovici 41 (33 d. = 2-79% 0 , s. 8), u Petrovaradinu 8 (7 d. = L 7 0 % 0 , s. 1), u Zemunu 39 (26 d. = L l l 0 / 0 0 , s. 13). U gradovih umrlo je od infekcioznih bolesti 170 (od tuberkuloze 117), od zlobitnih novotvorina 15, od obćih konstitucio-nalnih bolesti 49, od bolesti mozga i živčevlja 52, od bolosti srdca i žilja 87, od

Br. 6. Liečnički Viestnik 10OO. 227

bolesti disala 88, od bolesti erieva i nuzorgana 27, od bolesti močila 13, od ostalih bolesti 29, od silovito smrti 10 (samoubojstva 4, uuesrećenja 6).

Kretanje priljepčivih bolesti u gradu Zagrebu tečajem mjeseca svibnja 1900.

I. kotar . kotar III. kotar IV. kotar Ukupno

B o l e s t

I ost

alo

obol

jelo

1 o

zdra

vilo

I u

mrlo

1

osta

je

j ost

alo

1 ob

olje

lo

j ozd

ravi

lo

1 um

rlo

j ost

aje

j ost

alo

1 ob

olje

lo

ozdr

avilo

' u

mrl

o os

taje

os

talo

ob

olje

lo

ozdr

avilo

um

rlo

osta

je

osta

lo

obol

jelo

oz

drav

ilo

umrlo

os

taje

Diphtheritis 6 6 — 2 1 3 — — 1 1 2 _ — 1 2 3 — — 4 10 14 — — 2 3 3 — 2 4 5 4 — 5 — — — — 1 1 1 — 1 7 9 8 — 8

Morbilli 2 t 6 2 — 6 1 7 — — 2 i- 3 — — — 3 — — 10 11 19 2 — Typhus abdominalis 1 1 1 1 — — i — 1 — — — — 1 2 1 1 1

Sepsis puerperalis — — — — 1 — — - — — — — _ — — — 1 — 1 — — Tussis convulsiva

Iz Rogatca. Prirodnom ljepotom ukrašeno kupalište Rogatački kiseljak s pravom je obljubljeno i traženo radi oporavka i jačanja živaca. Ovaj biser zelene Štajerske izgleda kao divno izradjena škatulja obvijena zelenilom jela i bukava. U više hotela i kuća za stanovanje ima udobnih stanova uz umjerene ciene. Svaki dan svira dva puta kupalištna glasba. Divni vrtovi, krasne šetnje u okolicu, kojoj ravne ne ima. Najodličniji liečnički kapaciteti preporučuju ove „Karlove vari juga" za bolesti želudca i erieva, za diabetes i chronični morbus Brigitta. Leži na iztočnih obroncih karnijskih Alpa, te pruža nervoznim ljudem potreban mir i u njemu svatko sigurno ozdravi. Ove zime izveo je zavodski upravnik, ravnatelj Trottet- mnogo praktične preinake i novotarije, on daje rado svaku obaviest, koja se glede kupka i ciena zaželi. Svojim ljubeznim susretanjem omili ravnateljstvo svakome boravak u kupalištu.

XIII. medjunarodni medicinski kongres u Parisu od 2.—9. kolovoza 1900.

Molimo gdu. članove, koji žele prisustvovati ovom kongresu, da se p r i j a v e š to p r i j e ; eksekutivni odbor u Parisu prima članove samo do 15. srpnja, te će prema tomu h r v a t s k i n a r o d n i o d b o r z a k l j u č i t i p r i m a n j e dne 10. s r p n j a , te istoga dana odposlati prijave i pristojbe.

Samo ona prodavanja, koja su giavnom tajniku prijavljena do 15. lipnja, bit će tiskana u programu kongresa, ali se prijave za predavanja primaju i do 15. srpnja.

P o g o d n o s t i za članove kongresa: 1. Imadu pravo, da prisustvuju radu svih odsjeka. 2. Bit će pozvani na sve svečanosti priredjene u čast članovom kongresa. 3. Uživaju bezplatni ulaz u izložbu za trajanja kongresa (od 2. do 9. kolovoza.) 4. Primaju umjetnički izradjen znak za kongres graviran od M. Vernona. 5. Uživaju popust od 5 0 % na svih franeczkih željeznicah,. i popust na

pomorskih prevoznih prugah i na nekih stranih željeznicab. (Vidi L. V. br. 4.) 6. Dobivaju lahko stanove posredovanjem agencija, s kojimi je kongres u

savezu. (Vidi L. V. br. 4.) Za s t a n o v e treba se što prije prijaviti i to za krevete u pariških lycejih

(v. L. V. br. 4.) hrvatskom narodnom odboru, a za ostale izravno dotičnoj agenciji.


Eksckutivni kongres ne će izdavati s l u ž b e n o g a v i e s t n i k a k o n g r e s a (journal offieiel du congres). Za trajanja kongresa objavljivat će glavno tajničtvo svaki dan program, koji će sadržavati sve podatke tičuće se dotičnoga dana. Za francezku i inozemnu štampu bit će ustrojen novinarski ured za vrieme od 3 0 . srpnja do 10. kolovoza. Do tada će sve nuždne poslove obavljati glavno tajničtvo.

Svaki član kongresa primit će bezplatno dvie serije p u b l i k a c i j a i to prvu kod otvorenja kongresa, a druga će mu se poslati kasnije.

I. Kod otvorenja kongresa primit će svaki član: 1. Kratki pregled objavljenih pitanja (rapports) odsjeka, u koji je dotičnik

upisan kao član. 2. Knjigu o rudnicah i klimatičkih postajali 'rancezkih (100 stranica

s mnogo slika.) 3 . Medicinski Paris (400. str.) 4. Contievoga vodica. (Paris i izložba s nacrti, posebno izdanje za kon-

gresiste.) II. U kasnije će vrieme primiti kongresisti:

1. Svezak izvadaka iz razpravä svih radnja kongresa. 2. Svezak s obširnim izvješćem obćih skupština. 3 . Svezak sadržavajući radnje odsjeka, u koji je dotični član upisan bio,

(u slučaju, da je upisan u više odsjeka dobit će rad onoga, koji je na prijavnici prvi upisan). Članovi kongresa, koji žele rad od više odsjeka mogu ga doiiiti po 4 Cres. svezak, a podpunu kolekciju od 17 svezaka, t. j . rad sviju odsjeka za 45 frcs. Nečlanovi mogu sav rad kupiti za 50 frcs. Za knjige se treba obratiti na izdavača radnja kongresa M. Masson, 120. Boulevard St. Germain, Paris.

Za h r v a t s k i n a r o d n i o d b o r :

Dr. L. Rakovac, Dr. M. pl. Cačković, predsjednik. tajnik.

Mjesečna skupština s b o r a l i e č n i k a k r a l j e v i n a H r v a t s k . e i S l a v o n i j e u Z a g r e b u bit će dne 25. lipnja 1900. u 6 sati poslije podne u kr. sveučilištu (u senatskoj dvorani) s ovim dnevnim redom:

1. Izvješće predsjednika. 2. Demonstracije bolestnika i preparata. 3 . Dr. Z. H e r c o g : O nekih riedkih uzrocih neuralgije quintusa. 4. Dr. M. J o a n o v i ć : Biologija staphylococci pyogones albi, aurei et citrei

i njihov odnošaj prema boleštini. Demonstracija odnosnih kultura i mikroskopskih preparata.

5. Razgledanje hygienskoga zavoda kr. sveučilišta. 6. Eventualija.

Izvanredna glavna skupština sbora liečnika kraljevina Hrvatske i Slavonijo u Zagrebu bit će dne 16. srpnja 1900. U 6 sati poslije podne U kr. sveučilištu (u senatskoj dvorani) s ovim dnevnim redom:

1. Obračun proslave 25 godišnjice obstanka sbora. 2. Osnutak pripomoćne blagajne za liečnike, njihove udove i sirotčad.

i O d b o r .

Vlastnik i izdavatelj „Sbor liečnika kraljevina Hrvatske i Slavonije". Urednik dr. M. pl. C+Čačković. Tisak Dioničke tiskare u Zagrebu,

Documents

LIEČNIČKI VIESTNIK - library.foi.hr · Anamneza, status praesens i diagnoza Ime, spol i doba bo lestnika, dan pri mitka i zap. broj Tečaj i izlazak Collabiran, trbuh veoma nadut,