LIJEČNIČKI VJESNIK

GOD. 46. ZAGREB, AUGUST 1924. BROJ 8.

Doprinos pitanju centripetalne veze jetara sa vratnim dijelom hrptenjače,

te o ulozi jetara kod različitih funkcijonalnih i organskih obolje-vanja živčanih centara.

Prof. dr. Mihael L a p i n s k y , Zagreb*

I.Projekcije centripetalnih živčanih veza mnogih visceralnih organa u

hrptenjači slabo su poznate. U broj takvih moraju se uračunati i centripe­talna živčana vlakna jetara. Na osnovu embrioloških podataka može se ipak zaključiti, da jetra moraju imati dosta proksimalnu projekciju, jer kod em­briona leže na visini IV.— VII. vratnog metamera. Nažalost nije dosada ni­kome uspjelo, da se ova pretpostavka dokaže.

Kad bi bile centripetalne veze visceralnih organa poznate, bilo bi se lakše orijentirati u kliničkoj slici mnogih oboljevanja, a tako i kod neura­stenija visceralnog porijetla. Svaki visceralni organ posjeduje više moguć­nosti, da upliviše na živčani sistem: svojom unutrašnjom i vanjskom sekre- cijom te uopće biokemičkom funkcijom može prouzročiti niz različitih poremećenja kod više centara, a svojom centripetalnom inervacijom isti visce­ralni organ drži pod svojim autoritetom točno odredjeni dio hrptenjače ili susjednih dijelova mozga, ukoliko je vezan s njima centripetalno.

U prvom redu kod djelovanja ovih organa igraju ulogu zakoni hemo- takse, korelacije, toksiciteta itd., zbog toga, što se funkcija dotičnog visceralnog organa pokvarila. U drugoj vrsti djelovanja istih organa vlada zakon usko ograničenog neurotropizina. Svojim prvim svojstvima može dotični organ u slučaju svog oboljevanja prouzročiti niz difuznih simptoma sa strane živ­čanog sistema, naprotiv može centripetalna projekcija ovih organa neuro- tropskim poticajem istaknuti iz opće slike bolesti točnu lokalizaciju pato­loškog poticaja kaošto i granice, u kojima se mogu odigrati simptomi re- flektornog porijetla, ustanoviti stadiji itd.

Da bi se pronašlo mehanizme, puteve i veze mora se iskoristiti svaki slučaj i to ne samo eksperimentalno, nego i na kliničkom materijalu. Slučaj, koji bi mogao u nekom pogledu ilustrirati ovu misao, je slijedeći:

* Demonstracija pacijentkinje dne 4. IV. 1924. na sastanku neurološko-psihijatrijske sekcije u Zagrebu.

322

Gospodjica B., 27 godina stara, neudata, intacta, tuži se (17.IV. 1924.) na niz tegoba neurasteničke naravi: nema duševnog mira, nezadovoljna, kadikad se plaši, ne može jasno misliti, osjeća žalost, depresiju, spremna je uvijek na plač, ne može spavati, a ako i spava san je ne okrepljuje. Uvijek je umorna, nema snage utoliko, te je morala uzeti kola, da bi došla u ordinaciju liječni­ka; počne nešto raditi, ali se brzo iscrpi pa mora da prekine rad. Glava joj je uvijek t eška i boli je osobito u sljepoćicama i za­tiljku. Inače često boli u prsima, kod srca, medju rebrima, izme­dju lopatica, u želucu, i u krstima, osobito za vrijeme menses (tada ju boli i trbuh i noge). Menses traju 3 —4 dana. Nema teka i poslije jela joj se podrigava; kadikad ju tjera na bacanje, a če­sto je doista i bacala; okus u ustima izjutra gadan. Stolica za­tvorena. — Ovo stanje već datira od februara 1923. bez vidljivih razloga; nije imala niti povišene temperature, nije kašljala, niti je imala žuticu, itd. — Kod objektivnog se pretraživanja našlo sli­jedeće: srednjeg stasa, slabe tjelesne gradje, koža žućkastobijele boje; ruke, noge i lice su na opip hladni te nijesu natečeni; pa­sivna i aktivna kretanja u svim zglobovima ne pokazuju nikak­vih abnormalnosti, ali je mišična snaga nešto umanjena. Osjet na dodir, ubod, temperaturu nalazi se u normalnim granicama. Re­fleksi sa potplata, — trbušni, sa sluznice očiju i mekanog nepca — u redu. Tetivni refleksi su nešto povišeni, osobito patelarni. Zjenice su jednake, normalne širine, reagiraju na svjetlo, konver­genciju, akomodaciju i konsensualno sasvim normalno. Trbuh je na opip prilično mekan. Na pritisak su jako osjetljivi plexus hy- pogastricus, solaris, renales, aorticus. Jetra su povećana; donji kraj jetara leži na tri prsta ispod rebara. Jetra su mekana na opip; tupog kraja se ne dade napipati; površina je sasma ravna i glatka. Gornja granica jetara na VI. rebru. Kretanje diafragme je na desnoj strani nešto umanjeno, jer se pacijentkinja čuva, da joj ne bi duboko disanje prouzročilo boli. Žučni mjehur se ne dade opipati, ne prouzrokuju se nikakvi osobiti bolovi kod per- kusije nad njim niti niže njega. Subjektivno i objektivno koncen­triraju se bolovi uz kraj rebara, osobito pod žličicom, gdje je li­jevi režanj jetara jakb osjetljiv. Pacijentkinja ne može mnogo po­jesti, jer ju svaki komad tišti te izaziva neugodan osjećaj. Jako često je boli pod rebrima u noći. Kadikad su ovi bolovi praćeni bacanjem (po noći) pjene i žuči.

Drugi trbušni organi ne pokazuju nikakvih osobitosti ili a- normalnosti. Slezena se ne dade opipati. Srce i pluća ne poka­zuju nikakvih patoloških znakova. U želučanom soku nema sluzi, HCl 17, sveukupna kiselina 35. Nešto umanjen pepsin. Krvi n e ­ma. Specifična težina mokraće 1012, urobilinogen 1 : 5 . Žučnih soli ni pigmenta nema. Nema šećera ni bjelančevine. Ne postoje nikakvi morfološki elementi, koji bi govorili, da su bubrezi po­kvareni. Postoji opsurija. Temperatura normalna.

Na temelju ovih podataka postavljena diagnoza glasila je: neurasthe­nia visceralis, insuficijentnost i hiperemija jetara, hyperaemia plexorum u. sympathici visceralium.

O insuficijentnosti jetara moglo se zaključiti na temelju acholia pig- mentalis, povišenog koeficijenta urobilinogena, opsurije, slabe probave ma­sti, omršavljenja, nazočnosti više nervoznih simptoma, koji po iskustvu M i nk o v s k o g dokazuju nesavršen rad jetara: nespavanje, glavobolja itd.

Moralo se isključiti cholangitis, cholecystitis i druga tipična oboljevanja jetara ili žučnog mjehura, naprotiv je trebalo priznati, da postoji slaba for­ma cholelithyasis u obliku finih k'onkremenata u žučnim kanalima intra he- patis. Takvo je stanje moglo prouzročiti samohotne bolove, hiperemiju je­tara, njihovu osjetljivost kod opipa, insuficijentnost itd.

Glavna pažnja kod liječenja bila je obrađena na to, da se umiri hipe- retnija jetara i posljedice ovog stanja. Radi toga je smjesta, kad je stupila u kliniku, počela uzimati različita cholagoga i sredstva za redovitu stolicu, medju ostalima i dekokt Zittmanna.

Sadašnje stanje je bolje utoliko, da se ne osjeća tako umornom, da spava, da ju manje boli glava, počela je bolje jesti, ne baca više itd., ali ju još boli trbuh pod rebrima. Kod objektivnog pretraživanja ne nalazi se više onakve osjetljivosti trbušnih simpatičkih čvorova na pritisak. Jetra su sada skoro normalnog opsega, ali su još uvijek jako osjetljiva na pritisak te kon­stantno pokazuju simptome, koji baš čine predmet sadašnje demonstracije. K o d k u c a n j a n a i m e s a p r s t i m a p o j e t r i m a , o s o b i t o p o l i j e ­v o m r e ž n j u , i z a z i v a s e d i z a n j e r u k u u v i s , i t o i s p r u ž e n i h u l a c t u i u a r t i c u l a t i o c a r p o - r a d i a l i s ( p a c i j e n t k i n j a z a v r i ­j e m e i s t r a ž i v a n j a l e ž i ) . K o d o v i h s e d i z a n j a r u k u v i d i , d a s e napn u p o r t i o n e s . m. d e l t o i d e i o b i j u st r a na, t e d a s e u m j e ­r e n o n a p i n j u i mm. e x t e n s o r e s b r a c h i i i a n t i b r a c h i i . M i ­š i c e g l a v e , k a o š t o i g l a v a s a m a l e ž e u t o v r i j e m e n e p o m i č ­n o t a k o , d a j e č i t a v o v a j r e f l e k s o g r a n i č e n n a g o r n j e e k s ­t r e m i t e t e . U o v o m s e g i b a n j u r u k u n e v i d i a k t o b r a n e i l i z a š t i t e j e t a r a p r o t i v r u k e i s t r a ž i v a č a , k o j e s u p o n j i m a k u ­c a l e . T a b i s e z a š t i t a s a s t o j a l a u t o m e , d a b i s e r u k e s a g ­n u t e u l a k t i m a p r i t i s n u t e k t r b u h u i l i j e t r i m a , a n e b i s e d i g l e u vi s , i t o p o s v e p a r a l e l n o j e d n a d r u g o j . Dakle ovo di ­zanje ruku ne prikazuje ništa drugo nego pravi refleks, kod kojega sudje­luju s jedne strane mišice gornjih ekstremiteta, a s druge jetra. Istina, da kucanje i na drugim mjestima trbuha, osobito nad plexus Solaris i hypo- gastricus inferior, izaziva isti refleks, no u manjem stepenu, te se čini, da se kod ovog kucanja po drugim mjestima udar širi i prenosi do jetara.

Ako se uzme u obzir, da bi kucanje i na drugim trbušnim organima izazvalo ovakav refleks, moglo bi se iz toga zaključiti, da veliki n i z t r b u ­š n i h o r g a n a u k l j u č i v o j e t r a s t o j i u c e n t r i p e t a l n o j v e z i s a V,-—VII1. v r a t n i m s e g m e n t i m a h r p t e n j a č e . Ovaj se zaključak pot­puno slaže s embriološkim činjenicama, jer se razvitak mnogih trbušnih organa započinje u vratnom odsjeku tijela. O v a j bi s e o d s j e k h r p t e ­n j a č e p r e m a t o m e n a l a z i o p o d n e u r o t r o p s k i m u p l i v o m j e t a r a (i drugih visceralnih organa).

Budući da reflektorni akt, kod kojega sudjeluju s jedne sirane visce- ralni organi, a s druge periferne mišice (gornjih udova) nije do sada opi­san kod čovjeka, budući da sam refleks ove vrste vidio još prije više putai to u slučajevima, gdje su jetra bila isto tako-osjetljiva na opip, — sma­tram vrlo važnim, da svratim pažnju znanstvenog radnika na ovaj fenomen.

U prvom od mojih slučajeva (1905.) radilo se o gospodjici L. E., 22 godine staroj, iz boljeg društva, koja se mnogo bavila športom, jahanjem, volila je lov, hodala je mnogo pješice. Najed­nom, kad joj je bilo 21 i pol god., počela se osjećati umornom;u mokraći se našao šećer 0 5 — l%o i žučni pigmenti; jetra su sepokazala povečanima, jako osjetljiva na opip i u njima se di- agnosticirao tumor. Ascitesa nije bilo. Laki je udar rukama po jetrima izazvao kod nje svaki put natezanje portionis m. delto-

323

324

idei, ali samo na desnoj strani, tako da se ispružena ruka digla u vis na 90°. Kirurški način liječenja nije uspio, te je pacijentki- nja umrla dva dana iza operacije na jetrima.

Drugi slučaj (1907.) tiče se jednog časnika, 55 g. starog, gdje se tumor malignus jetara spojio s desnim bubregom. Ku­canje po desnom režnju jetara, koji je išao na dva prsta ispod pupka, izazivalo je natezanje mm. deltoidei, biceps brachii, bra- chialis, suppinatoris longi, a osim .toga m. psoatis desne strane, tako da se desna ruka digla sagnuta u laktu, a desna noga se digla sagnuta u koljenu.

Treći, četvrti i peti slučaj tiču se vojnika (1914.— 1916.) sa ranjenim jetrima, gdje se je vidjela ista slika natezanja m. delto­idei i nekih mišica gornjih ekstremiteta.

Da medju jetrima i gornjim udovima postoji ovakova centipetalna veza, može se zaključiti iz promatranja P a v l o v a na psima, kojima je on pravio pokuse na jetrima. Ove životinje nijesu mogle hodati uslijed velike slabine, i to osobito prednjih nogu. Da postoji takva centripetalna veza, koja može

* služiti kao centripetalni krak u reflektornom luku, vidi se iz eksperimenataH o f f m a n n a na žabama, kojima su bile odstranjene velike polutke, a trbuh široko laparotomiran. Kad je H o f f m a n n svojim životinjama tiskao na jetra, želudac ili na druge trbušne organe, opazio je, da su se noge reflektorno micale.

H o f f m a n n je na temelju svojih pokusa tačno ustanovio, da se cen­tripetalne veze visceralnih organa kod ovog refleksa nalaze unutar n. splan- chnicus. Njegov nalaz ima potpunu valjanost i za naše slučajeve kaošto i za slučajeve P a v l o v a .

Za tumačenje mehanizma ovog refleksa jako je zanimljiva kod naše sadašnje pacijentkinje činjenica, da je pokus H o f f m a n n a mogao uspjeti samo tada, ako je bila učinjena široka laparotomija, tako da je atmosferski zrak dugo vremena mogao uplivisati na peritonealne opne trbuha. Značenje ovog zadnjeg uvjeta proučio je i B i c h a t , koji je ustanovio, da atmosferski zrak prouzrokuje na laparotomiranim organima veliku hiperemiju. Kod po­kusa H o f f m a n n a našlo se dakle, da je hiperemija visceralnih organa ne­ophodni uvjet, da ovaj refleks uspije. Proučavanje ovog pitanja je pokazalo, da hiperemija čini visceralne organe jako osjetljivima, — te je prema tome jasno, zašto je H o f f m a n n mogao izvesti svoje pokuse samo na hiperemi- ranim organima. Sa druge je strane S n j e g i r e v na velikom materijalu svoje ginekološke klinike našao, da je osjetljivost živčanih simpatičkih trbu­šnih čvorova kod pritiska prouzročena samo hiperemijom ovih česti itd., itd.

Ako se sada obratimo na našu pacijentkinju, kod koje su s jedne strane bili jako osjetljivi trbušni simpatički čvorovi, a s druge se strane objavio spomenuti refleks, — mora se zaključiti, da se njezini simpatički čvorovi te jetra nalaze u stanju hiperemije.

Pokusna promatranja P a v l o v a , H o f m a n n a i naši klinički sluča­jevi pokazuju dakle, da postoji r e f l e k t o r u i l uk, k o j i s e p o č i n j e u j e t r i m a , i d e u n u t a r n. s p l a n c h n i c u s p r e k o i n t u m e s c e n t i a c e r ­v i c a l i s do n. axillaris resp. do m. deltoideus, koji se upravlja iz V. cer- vikalnog segmenta. Jako je važno, da centripetalna veza, koja se počinje u jetrima, svršava u vratnom dijelu hrptenjače; ta bi veza mogla i morala ne samo obavljati reflektorno micanje ruku, nego uopće uplivisati na tonus prednjih rogova ovog odsjeka medullae spinalis, izazivati reflektorni motorni akt u dotičnim mišicama ili sniziti funkciju motornih stanica ovih rogova odnosno silu i spretnost prednjih nogu kod pasa u eksperimentima Pavlova, ako su uplivi dugotrajni i visokog stepena.

325

Na temelju navedenih pokusa H o f f m a n n a moglo bi se dalje zaklju­čiti, da se ovaj refleks rijetko vidi kod bolesnika iz toga razloga, jer su po­trebni zato specijalni uvjeti. H o f f m a n n u je naime uspjelo izazvati micanje ekstremiteta samo kod dekapitiranih životinja; kod čovjeka bi se to dakle takodjer očekivalo u- tom slučaju, ako su ne samo jetra osjetljiva te uopće bolesna, nego je još i djelatnost mozga na neki način umanjena; iz nazočnosti bi se ovakvog refleksa moglo pak zaključiti o iscrpljenosti mozga, o cere­bralnoj neurasteniji i t. d.

1 1 .

Prva točka sadašnje demonstracije tiče se dakle n e u r o t r o p s k o g m e h a n i z m a , koji stoji na raspolaganje jetrima, da uplivišu na mišice gor­njih udova. Ovom bi se točkom mogla završiti današnja rasprava, ali sasma nehotimično i to na temelju drugih predjašnih sličnih slučajeva, gdje se mogla ustanoviti g l i k o z u r i j a. i t o k s i c i t e t m o k r a ć e r e s p . k r v i uslijed insuficijencije jetara, uzdiže se misao na drugu točku istog neurotropskog mehanizma, koji ima mnogo širi upliv na mišičnu snagu našeg čitavog tijela. Ova se pomisao može lako shvatiti, ako se sjetimo, da je izvor energije prutastih mišica glikogen, koji se kod čovjeka u količini od 400 —1000 gr. stvara u jetrima i to prije svega na neki reflektorni način, (a osim toga moguće djelovanjem hormona).

još su stari naučenjaci (Cl. B e r n a r d i dr.) pokazali, da se glikogen stvara u jetrima i u takovom slučaju, ako bi se hrptenjača presjekla iznad intumescentia cervicalis, tako da se dapače količina glikogena kod ovih po ­kusa i poveća, dok naprotiv jetra sadrže vrlo malo glikogena, ako se ista operacija izvrši ispod intumescentia cervicalis.

Iz ovih bi se promatranja moglo zaključiti, da bi razdraženo stanje jetara moralo uplivisati na intumescentia cervicalis te bi se uslijed toga morala promijeniti jetarna funkcija za promet glikogena. Valovi bi se takvih živčanih (poviše kemičkih) podražaja širili iz razdražene žlijezde na V.— Vili. cervikalne segmente te bi poremetili rad svih prutastih mišica, kojima se glikogen nabavlja iz jetara. Ako se ovaj reflektorni luk, koji ide iz jetara i k jetrima preko intumescentia cervicalis pokvari, gubi se ili umanjuje tni- šična snaga, kao što se vidi kod ljudi, koji boluju na jetrima i to osobito poslije navale bolova t. j. kad su podražaji iz jetara imali mogućnost, da uplivišu na cervikalni dio hrptenjače.

Ako je pronalaz Cl. B e r n a r d a točan, ako je uloga intumescentiae cervicalis kod stvaranja ili kod mobilizacije glikogena istinit (do sada ova činjenica nije bila oprovrgnuta), onda se mora zaključiti, da bi pad musku- larne energije za vrijeme oboljevanja jetara mogao imati svoj izvor u gli- kogenom prometu uslijed zaprječivanja intumescentiae cervicalis sa strane razdraženih jetara.

Ovaj dio kliničke slike kod dotičnih slučajeva morao bi se prema to­me tumačiti isto kao posljedica neurotropskog mehanizma ili upliva jetara na vratni dio hrptenjače. Da se glikogena funkcija jetara može pokvariti, može se osobito dopustiti u slučajevima, gdje postoji patološki koeficijenat urobilinogena u mokraći. Takvo je naime mišljenje R o g e r a, koji je pro­našao, da jetra gube svoju sposobnost za dezintoksikaciju krvi, ako ima uro­bilinogena u mokraći, a s druge strane ova je sposobnost ovisna o sadr­žaju glikogena u jetrima. Ako ima dosta glikogena u ovoj žlijezdi, onda poslije injiciranja ammonium carbonicum u vena portae nadje se acid, amtni- nicum ili alaunin u vena hepatica; ako glikogena nema, onda se kod istih uvjeta nalazi ammonium carbonicum nepromijenjenim u vena hepatica.

Budući da je proba na sadržaj urobilinogena u mokraći kod naše pa- cijentkinje, osobito u prvo vrijeme, pokazala patološki koeficijenat, koji ozna­čuje ne samo slabo usisavanje svojih žučnih komponenata, nego još i izra- djivanje urobilina direktno u jetrima, ne postoji ni najmanja sumnja, da se filtar jetara nije promijenio, tako da nijesu jetra zadržavala više otrovnih tvari u svome parenhimu. Na takav način moralo je kod bolesnice doći do neke vrste autointoksikacije živčanih centara. U ovu bi kategoriju tre­balo ubrojiti psihične difuzne simptome — kaošto neraspoloženje, strah, ne- spavanje, slabo pamćenje, težinu mišljenja, omaglicu svijesti, glavobolju, apa­tiju i t. d.

Ova točka kliničke slike n i j e v i š e o d n e u r o t r o p s k o g m e h a ­n i z m a , n e g o j e b i o k e m i č k e n a r a v i (chemotaxis, korelacija, toksi- citet itd.), a ima svoje porijetlo ne samo u jetrima, nego i u drugim žlijez­dama te visceralnim organima, koji stoje sa jetrima u korelaciji.

Značenje promjene filtra u jetrima vidi se na pr. iz činjenice, da je sa­držaj tankog crijeva jako otrovan. Ako se ekstrakt iz ovog sadržaja injicira kuniću u neku perifernu venu, ubija se ga za nekoliko minuta; ako se ista količina ekstrakta injicira u vena portae te ide preko filtra jetara ne opaža se kod kunića nikakvih patoloških simptoma. Sa manjom količinom ovog ekstrakta ili ako se uzme za injekciju krv iz vena portae, pokazuju se kod pokusne životinje znakovi otrovanja u obliku somnolencije, midriaze, sa- iivacije i drugi simptomi djelovanja na mozak.

Ukoliko je velika antitoksička uloga jetara za mozak, i to naročito za psihiku, vidi se iz pokusa M a s s e n - P a vi ova , koji su isključili jetra portalnog krvooptoka, tako da su spojili vena portae sa vena cava inferior. Ovakve su pokusne životinje ostale na životu neko vrijeme, ali su počele pokazivati velike promjene karaktera, ponašanja te uopće viših psihičkih funkcija: po­stale su prkosne, apatične, zlovoljne itd. Osim toga pojavile su se kod njih od vremena do vremena navale toničkih i kloničkih grčeva, ataktično ho­danje, kadikad koma, kratkovremeni napadaji sljepoće itd. U mokraći ovih životinja našlo se acid, carbaminicum.

Slične su znakove vidjeli Mas s e n - P avl o v i tada, kad je bila povr­šina ili neki dio parenhima jetara odnosno njihova sposobnost za dezintok- sikaciju crijevnog sadržaja uništena sumpornom kiselinom ili octom ili kad se stavila ligatura na arteria hepatica.

Da se osigura normalno stanje živčanih centara i pravilnost njihovog rada, treba da jetra očiste krv iz vena portae.

W i d a l drži, da bi došlo do velikog poremećenja živčanih funkcija, kad ne bi jetra transformirala albumoze, peptone i druge vrste proteina, koji su se usisali iz crijeva. Jetra brane organizam protiv proteinovih produkata, koji kolaju u krvi za vrijeme uremije, arterioskleroze itd. Ako se ovakvi produkti injiciraju u neku perifernu venu nastane exitus letalis; da dodje do iste posljedice kod injekcije istih produkata u vena portae, mora se uzeti četverostruko veća doza. Ukoliko se zadržavaju ovakvi toksini u parenhimu jetara, vidi se iz pokusa, kad se u normalnom krvnom serumu počnu kupati komadići jetara od drugog živog bića. Ako se uzme, na primjer, krvni serum, čija toksičnost se opredjeljuje sa 8; 8'7; 12; onda se poslije kupanja u nje­mu navedenih komadića jetara njegova toksičnost poveća na 12; 18; 31 . . .

U svome radu da očuvaju živčani sistem transformiraju jetra kemički spoj produkata, koji kolaju u vena portae: ammonium carbonicum pretvara se napr. u mokraćevinu, koja je 40 puta manje toksična nego ammonium carbonicum. Na isti se način transformiraju sapuni, peptoni itd.

326

III.

327

Drugi način dezinfekcije krvi iz vena portae sastoji se u tome, da se neki produkti zadržavaju u jetrima i da se izbacuju iz organizma putem žuči (ili mokraće): takva je napr. sudbina natr. jodati, natr. bromati, natr. salicylici. Jako se dugo zadržavaju u jetrima Hg, As, Pb. Kod filtracije kroz jetra gube alkaloidi na svojoj jakosti 50%, dočim se atropin u jetrima (žabe) gubi potpuno. Ista je sudbina adrenalina, SH2 itd.

Oboljevanje jetara ide ili uz korelaciju drugih žlijezda ili ostali organi reagiraju na neki drugi način u svojoj funkciji, ako se jetra pokvare. P o t in je opisao gastritis hyperpeptica uslijed cirrhosis hypertrophica i gastritis apeptica uslijed cirrhosis atrophica. Dugotrajna žutica izaziva hipertrofiju slezene; ligatura ductus choledochi prouzrokuje kod pokusnih životinja (G o u g e t ) širenje krvnih žila kod bubrega te degeneraciju epitela u tubuli contorti itd., itd., a sve ove promjene prouzrokuju toksičnost sokova tijela.

*

Velika toksičnost krvi uslijed oboljevanja jetara s jedne strane, po­treba živčanih centara, da se hrane normalno stvorenim biokemičkim proiz­vodima radi pravilne funkcije s druge strane, a s treće činjenica, da centri pokazuju osobitu sposobnost hemotakse, uslijed čega odredjene česti mo­zga vuku k sebi neke osobito jake toksine, - sve su te osobitosti učinile, da jetra uživaju vrlo neugodnu slavu u etiologiji živčanih bolesti i to kako organskih, tako i funkcijonalnih.

S c h r y v e r je našao kod shizofrenije hiperglikemiju, koju pripi­suje promjeni jetara i vidi u toj dishemiji etiologiju za duševno oboljevanje. Po iskustvu R o g e r a hepatička autointoksikacija izaziva žalost, depresiju, prouzrokuje utvare itd. G i l b e r t -Ca s t a i g n e vidjeli su više puta somno- lenciju uslijed insuficijencije jetara. Oftalmolozi pripisuju jednu vrstu herne- ralopije isto tako oboljevanju jetara. B o n h o f f e r okrivljuje jetra, kao izvor „Autointoksikationspsychose“. B o s t r a e m tumači alkoholne psihoze time, da se prvobitno razvije insuficijentnost jetara. F a u r e je posvetio svoju tezu pitanju o patognomoničkoj ulozi jetara kod slučajeva psihičkog i neurolo­škog oboljevanja. E c o n o m o - Sc h il d e r opisali su pacijenta, gdje su za života ustanovili organsko oboljevanje mozga i to poglavito bazalnih ganglija, i gdje se post exiturn letalem pronašla hepatitis, kojoj pripisuje uzrok obo­ljevanja corporis striati. L e v i je vidio „troubles nerveux d ’origines hepati- ques“. V a n W a e r k o m studirao je „alterations des centres nerveux pen­dant cirrhose hepatique“. U velikom broju slučajeva vidjela su se poreme- ćenja funkcije živčanih centara uslijed žute atrofije jetara (glavobolja, ne- spavanje, vrtoglavica, bacanje, deliriji, bjesnoća, tonička i ldonička drhtanja, aphasia, ukočene zjenice, sopor, amiotaktički kompleks simptoma, nedostatak tetivnih refleksa, poremećenje o s j e t a . . . ) Ovakve slučajeve opisali su K e l - l y - B u r r , M e y e r , R e i c h m a n n , S e y f a r t h , S t r ü m p e l l , T h i e r f e l d e r , U m b e r i dr. K i r s c h b a u m je kod svoja tri slučaja atrophia hepatis acuta konstatovao difuzni proces u striarnom sistemu, osobito u globus pallidus; isti se proces nalazio u kori mozga, a osim toga su krvne mozgovne žile pokazale masnu degeneraciju.

W i l so n je opisao jako izrazitu bolest, gdje se pronašlo s j e d n e strane oboljevanje nuclei lentiformis, — dentati, krvnih žila i glioznih masa mozga sa kliničkim simptomima pokvarenog govora, — gutanja, nespretnosti kre­tanja, nistagmusa itd., a s druge strane oboljevanje jetara. G o l d s c h e i d e r- Mo x t e r našli su promjene hrptenjače u slučaju oboljevanja jetara. G i l b e r t - L e r e b o u l e t opisali su „nanisme et gigantisme bil liaire“, te kao uzrok ovog poremećenja uzimaju djelovanje pokvarenih jetara (cirrhosis hepatis) na infundibulum cerebri.

328

Patognomonično značenje primarnog oboljevanja jetara kod oboljeva- nja mozga dokazano je takodjer i eksperimentalno. F u c h s je izazivao hi- pofunkciju jetara ili injekcijom guanidina ili je u istu svrhu stavio na jetra fistulu Ecka. Posljedica ovih pokusa bilo je oboljevanje mozga eksperimen- tiranih životinja, tako da se sa kliničkog i patološko-anatomskog gledišta moglo govoriti o encefalitidi.

L e w y - P i n k u s s e n izazivali su injekcijama otopina teških metala ili hemolitičkih seruma oboljevanje jetara te su vidjeli kod svojih pokusnih ži­votinja degenerativne promjene kore mozga i bazalnih ganglija.

K i r s c h b a u m je prevezao ductus choledochus i art. hepatica, poslje­dicom čega je bilo akutno oboljevanje jetara, a istodobno su i kora mozga i bazalni gangliji pokazali slike teške degeneracije; L e w y je prouča­vajući, tonus mišica kod bolesnika, koji su patili na paralysis agitans usta­novio „lanac života“ (Vitalzeichen-Kette), u kojem sudje lu ju ,nucleus denta- tus, corpus striatum i jetra. On je pronašao, da pojedine česti živčanih cen­tara pokazuju osobito srodstvo k žučnim komponentama. Navodi napr. či­njenicu, da se kod ikterusa bojadišu žučnim pigmentima prije i više svega globi pallidi, Luys-jezgra, nucl. dentatus, nucl. Burdac’nii, — Golli, olivae, cornu Ammonis, dok medjutim drugi dijelovi mozga ostanu normalne boje.

Isti autor drži, da su jetra spojena sa corpus striatum (Streifenhügel) te da zajedno sa pankreasom stvaraju jedan vezan sistem, neku vrstu ,,sim- plazme“. Činjenica, da s jedne strane a k u t n a atrofija jetara, a s druge k r o n i č k a intersticijalna lobarna cirrhosis Wilsoni, kaošto i jednostavne cistae pancreatis bivaju praćene teškim oboljevanjima „Streifenhügel“-a, daje mu povod za zaključak, da primarno oboljevanje jetara vuče za sobom pa­tološke procese u mozgu.

W i d a l tvrdi, da promjena jetarnog filtra prouzrokuje u velikom krv­nom krugu pojave nedostatno obradjenih aminovih tjelesa, koje stvaraju s jedne strane anafilaktički šok, a s druge sudjeluju kod oboljevanja hjpota- lamusa.

Proučavanje odnošaja jetara prema mozgovnoj supstanciji dalo je po­voda širokim analogijama i zaključcima. Pronašli su se napr. takvi otrovi, koji djeluju analogno toksinima, što kolaju u krvi kod oboljevanja jetara te poremećuju striarni sistem. Ovamo se mogu ubrojiti neki teži metali kaošto mangan i dr., koji uplivišu elektivno samo na bazalne ganglije. Što se tiče mangana, to se pronašlo, da ovaj otrov svojim djelovanjem na „Streifenhü­gel“ prouzrokuje kliničku sliku akinezije (kaošto kod paralysis agitans ili kod pseudoskleroze). Ovakvi kemički agensi posjeduju afinitet prema odre- djenim slojevima ovog ili drugog živčanog centra; tako napr. mangan elek­tivno upliviše na velike stanice paleostriatuma te time prouzrokuje akineziju. Naprotiv difterijski toksin ozljedjuje kod miševa male stanice neostriatuma te time prouzrokuje hiperkineziju.

Ovo elektivno djelovanje spomenutih toksina i otrova ovisi, kaošto su pokazali pokusi, o količini resp. dozi tih agensa. Maleni stepeni toksiciteta djeluju samo na koru tnozga, veće količine otrova uništavaju bazalne centre. U pokusima P i r i k u s s e n a , gdje je fistula Ecka izazivala meningoencepha­litis, vidio se dakle kod životinja samo 1. stadij. Jetra su još bila sposobna da vežu i neutraliziraju toksine, premda su „leberabbauende Fermente“ već kolali u krvi. U II. stadiju stanje jetara gubi svoju sposobnost za filtriranje i transformiranje, što prouzrokuje proliferaciju stanica u stijenama krvnih žila, te degeneraciju ganglijskih stanica u corpus striatum. Ako dodje doIII. stadija, gdje se količina toksina još jače poveća, jer se potpuno uni­štava jetarni filtar, onda se razvije tipična encefalitid a, a u krvi se pojav­ljuju „gehirnverdauende Fermente“.

329

Na temelj« svojih istraživanja i podataka iz literature misli L e w y , da toksini kod oboljevanja jetara promjenjuju stvarni promet i to u odredjenim čestima mozga.

Čitavu tešku sliku degenerativnih promjena na centrima mozga tumače dakle naučenjaci pomoću toksina, koji uslijed oboljevanja jetara kolaju u tijelu, birajući odredjena mjesta u mozgu, i to po diktatu hemotaktičkih svojstava istih mozgovnih centara.

Tako strašne organske promjene mozgovnog tkiva uslijed oboljevanja jetara, što se vide postmortalno, navode na misao, da imade mnogo funk- cijonalnih oboljevanja živčanih centara na podlozi primarnog poremećenja jetara, koja idu medju liječnicima pod širokom diagnozom neurastenije. Ova pretpostavka biva potvrdjena uspjesima, koji se vide kod liječenja različi­tih forma ovakovih neurastenija mineralnim vodama u Vichyu, Karlsbadu, Kis- singenu, Homburgu, Wiesbadenu, Borženi, Essentuki itd.

S druge strane se ne smije zaboraviti na ono značenje jetara, koje se opaža svaki tren kod kreveta bolesnika: Liječenje svih bolesti ide naime ili uz pomoć jetara, ili dapače liječenjem jedino samih jetara, jer svaki lijek djeluje prije svega na jetra, jer je spoj lijekova, koji se uzmu per os, dru­gi u vena hepatica, nego je bio u vena portae, jer se često dogadja, osobito sa teškim metalima, da takav lijek uopće ne ide dalje od jetara. Napr. sta­rinsko sretstvo za hemikraniju — ol. Therebinthianae — ne sadrži ništa ane- stetičkog, ali je poznati cholagogum te izvrsno ublažuje boli glave. Recresal, koji se preporučuje protiv iscrpljenosti živčanih centara, prouzrokuje jedino jako izlučivanje žui, ali djeluje jako dobro na neurasteniju cerebri. Ipeka­kuanha je poznato sredstvo za ekspektoraciju, no djeluje prije svega kao cholagogum. Natrium bromatum, kome se pripisuje značenje kod umirivanja živčanih centara, zadržava se većim dijelom u jetrima te se izlučuje putem Žuči; ista je sudbina natrii salicvlici i natr. jodati, kojima se pripisuje uloga nekog direktnog djelovanja na patološke procese. U stvari djeluju ne natr. salicylicum, ni natr. bromatum, ni natr. jodatum, nego neki proizvod od ovih sredstava, koja bivaju transformirana u jetrima. Novasurol protiv sifilisa dje­luje isto tako uz pomoć jetara; kofein ne djeluje, ako se životinji oduzmu jetra (napr. kod žabe), te gubi svoje djelovanje na srce'. Isto se može ka­zati o Hg i As, koji se svaki dan ordiniraju kod kreveta bolesnika: ili ne idu dalje od jetara, ili idu u sasma promijenjenom stanju, itd-., itd.

Na temelju mnogih slučajeva, koji idu pod diagnozom neurastenija, može se zaključiti, da jetra često igraju veliku ulogu u etiologiji ovog obo­ljevanja. Kod liječenja takvih bolesnika služe alkaličke vode i neke vrste holagoga, kao najbolja sredstva, da se odstrane simptomi iscrpljenosti živ­čanih centara. Bliži uzrok neurastenije uz takve uvjete je slaba forma auto- intoksikacije, s jedne strane nedostatak pravih probavnih spojeva, potrebnih za prehranu živčanih centara i za pravilan njihov rad, s druge strane po­java spojeva u sokovima tijela, koji uslijed insuficijentnosti jetara kolaju u krvi i zaprječuju pravilnu djelatnost i kore mozga i bazalnih ganglija.

Slučaj, koji je poslužio danas kao materijal za demonstraciju, pripada u broj takvih oboljevanja, gdje se sa strane živčanog sistema ne vidi nika­kvih znakova organskih promjena i za to se mora ubrojiti u kategoriju ne­urastenije. Mehanizam, koji prouzrokuje simptome iscrpljenosti, bazira se ovdje na neurotropskim zakonima i na toksicitetu sokova tijela.

Isti slučaj demonstrira centripetalne veze, koje idu od jetara do V.— VIII. segmenta medullae cervicalis.

L i t e r a t u r a : 1. A l b u : Abhandlungen aus dem Gebiete der Verdauungs- und Stoffwechselkrankheiten, 1911. — 2. B o n h o f f e r : In fec tions-Autointoxikations-Psy- chosen, Monat, f. Psychiat. Bd. 34. — 3. B o s t r a e m: Ueber Funktionsprüfungen der

330

Leber, Zeit. f. ges. Neurol, und Psychiat. Bd. 68., 1921. — 4. B r o w n W.: Diabetes und ausführungsganglose Driisc, Brit. med. Journ. 1920., 3110. — 5. E c o n o m o -S c h i l de r : Eine Pseudosclerose, Z. f. d. ges. Neurol, und Psycliiatr. 1922., Bd. 55. — 6. Fan r e : Sur un syndrome mental lié à l’insuffisance des fonctions hépatorénalcs, Thèse de Paris 1900. — 7. F u c h s : Experiment. Enceph., W. m. W. 1921., Bd. 71. — 8. G o l d s c h e i - der -M o x ter :. Fali gelber Leberatrophie, Forsch. d. Med. XV. — 9. K e l l y - B u r r : Lesion of the brain . . . Jour of nerv. and mental diseases, 1896., Bd. 23. — 10. L é v i : Trouble nerveux d’origine hépatique, G az .'d ’hôpit. 1896. 11. — 11. L e w y: Die Lehre vom Tonus, Berlin 1923. — 12. P o l i a k : Experim. Enceph., Obersteiners-Arbeit.. 1921., Bd. 23. 13. Rog e r :- Physiologie du foie, Paris 1922. — 14. S e y f a r t h: Akute Le­beratrophie, 1921. — 15. S c h r y v e r : Bl.utzucker und Schizophrénie, Zeitsch. f. d. ges. Ne­urol. und Psych. Bd. 87. — 16. S t r t i m p e l 1: Ikterische Erkrankungen, D. m. W. 1921,, 41. — 17. T ' h i e s r f e l d e r : Akute gelbe Atrophie, Ziemsens Handbuch 1878. — 18. W a- e r k o m : Cirrhose hépatique avec alterations des centres nerveux, Nouvelle Iconogra­phie, 1914.

Résumé.Professeur à l’université de Zagreb, Dr. Michel L a p i n s k y : E t u d e s u r a) l e s v o i e s c e n t r i p é t a l e s q u i u n i s s e n t l e f o i e a v e c l e s V,—VIII. s e g m e n t s d e l a m o e l l e c e r v i c a l e , e t b) s ù r l e r ô l e du f o i e d a n s l’é t h i o l o g i e d e s m a l a d i e s fo n c t io n e l l es e t o r g a ­

n i q u e s d e s c e n t r e s n e r v e u x .(Présentation d ’un cas à la société neurologique.)

Ily a d e s neurasthénies, dites viscérales, qui sont, causées par une in­suffisance des fonctions du foie. Les symptômes neurasthéniques, présentés dans ses cas ne different en rien des autres formes de neurasthénie céré­brospinale, mais l’examen de ses maiadas permet de constater, que leur foie est gonflé, très sensible et ses fonctions en ce que l’analyse de ses urines et matières fécales permet de conclure, sont devenues très insuffisantes.

L’analyse du tableau clinique montre qu ’on y peut distinguer deux catégories des symptômes: la première, étant le résultat d ’une irritation de la masse glandulaire du foie et de sa capsule, provoque par la voie d’in­nervation centripétale un effet de sabotage ou d ’éxitation dans sertains seg­ments de la moelle. Ce sont des symptômes neurotropiques.

L’autre catégorie contient un tableau diffuse d’intoxication, causé par l’insuffisance du foie de retenir ou de transformer le contenu de sa veine porte. Ce sont-des symptômes, qui sont dictés par les lois d ’hemotaxis et d ’affinité de certains toxines envers certaines parties du système nerveux. Dans les cas faciles c’est l’écorse du cerveau qui attire les toxines spéci­ales (I. stadium); dans les cas d’une intoxication plus grave souffrent des ganglions basales (II. et III. stadiums). Une maladie fonctionelle peut alors se transformer dans une lésion organique de contres nerveux.

Le cas démontré prouve outre sela, que le foie est lié par les fibres centripétales (N. N. Splauchnici) aves V.— VIII. segments de la moelle cer­vicale.

Percussion du foie tout le long de côtes avec des doigts provoque une contraction des m. m. deltoides (portions antérieures) et des extenseurs du bras, de façon que les extrémités supérieures s’élancent en haut, étant extendues; ce mouvement n ’est ainsi qu’un reflex, dont les voies, nécessaires pour ce mechanisme commençant dans le foie parviennent les V — VIII. seg­ments cervicaux. L’auteur a vu plusieurs cas de ce genre, ce qui lui permet d ’insister sur l’existance d’une l iaison. centripétale entre le foie et l’intume­scence cervicale.

331

Anthrax. -Dr. Mijo K o l i b a š , ravnatelj županijske bolnice, Virovitica.

Listajući po medicinskim časopisima naišao sam na statistike o antra­ksu ili kako se u nas naziva crnoj kozi.

Dr. S o b e r u h e im citira, da je od god. 1864. do 1870. samo u gu-berniji novgorodskoj kroz to vrijeme obolilo na crnoj kozi 65.000 goveda i 586 ljudi. J o c h m a n n ..spominje, da je u cijeloj Njemačkoj 1608. bilo 120 slučajeva crne koze, a od tih 19 slučajeva smrti.

Prolistao sam slučajeve crne koze u virovitičkoj bolnici od god. 1922. do danas i ustanovio, da je god. 1922. bilo 14 slučajeva, a od tih 2 slučaja smrti. U god. 1923.. 8 slučajeva, niti. jedan slučaj smrti. U godini 1924. do konca juna 5 slučajeva, niti jedan slučaj smrti.

Za vrijeme moga službovanja u osječkoj zemaljskoj bolnici, sjećam se da je takovih bolesnika bilo često, no statističkih podataka nemam.

Uzevši sada ovih 27 slučaja antraksa samo u jednoj bolnici kroz 2 i V2godine, koji su potražili bolničko liječenje, to je procenat za ovu bolnicu,koju frekventira kraj od cca 60.000 stanovnika velik. Taj broj me sili, da potražim uzrok, odakle infekcija, 0 čemu ovisi, kako da se ista pobije, kako da liječimo tu zaraznu bolest?

Anamnestički kod velikog broja bolesnika bio je infekciozni materijal u krepanom govedu. U jednom slučaju u konjskoj struni, u dva slučaja ko­panjem zemlje oko staje, u jednom šumski humus. — U cijelosti dakle vidi­mo, da uzrok zarazi leži kod inficiranih govedjih kadavera, respektive u zemlji, koja je došla u doticaj s inficiranim govedjim dejektima. Slučaj infekcije šumskog radnika sa humusom, kako se iz gornjih slučajeva vidi, je rijedak i ne dolazi u obzir.

U velikoj većini slučajeva bili su bolesnici seljaci. U jednom slučaju bio je mesar, u jednom pak žena jednog činovnika, koja priprema konjsku strunu svome mužu za pravljenje četka.

Infekcija se dogadja ponajviše kod skidanja kože sa krepanog blaga, uživanjem mesa, i kako već gore spomenuh, 1 slučaj obradbom infekcioznih materijala (konjske strune).

Lokalizacija je gotovo u svim slučajevima bila na rukama, osim jednog na licu (manipulacija sa konjskom strunom) i jednog slučaja intestino-pul- monalnog, koji je nastao uživanjem inficiranog me,sa.

Od sviju gore 27 slučajeva oboljenja bila §u dva slučaja smrtna. 1 slučaj bila je kod dopreme u bolnicu već nastala sepsis antracis, sa prostra- tio virium, a drugi slučaj već prošireni intestino-pulmonalni antraks sa mul- tiplim apscesima u jednjaku, želucu i plućima.

Klinički i bakteriološki opis pustule maligne, dakle kirurškog oblika antraksa, držim da nije potreban. Onaj, koji ju je samo jedanputa vidio, koji je slušao nekoliko anamneza 0 infekciji, o naglom proširenju same bolesti, taj će je vazda pa i prvi puta diagnosticirati. Važniji su oni slučajevi, koji dolaze u ainbulatornu njegu, kao nedužni po bolesnika mjehurići na rukama licu, tijelu, koji su slični pemfigusu. Dakle kraće rečeno, kao abortivni slu­čajevi, ako nijesu točno dijagnosticirani, eventualno i ' ,pomoću mikroskopa, koji se opiru svakoj terapiji, — Takova dva slučaja , bila su u ambulatornoj njezi.

Anamnestički su oba bolesnika bili seljaci, uposleni kod svoga blaga. Kroz više nedjelja imadu na obim rukama mjehuriće, koji im zadaju boli. Jedan se otvori, a pokraj njega pravi se novi. Nastala rana nikako ne će da

332

zacijeli. Nikada ne krvari, dno joj nikada nije crveno, krvavo, nego vazda pokriveno sa sluzavom galertnom masom. Oba ta dva slučaja došla su kao pars pro toto. On je obolio prvi, a iza njega dobio još jedan ili više ukućana.

Dok su mjehurići drugih kožnih bolesti puni tekućinom poput vode, krvi ili gnoja, ovi mjehurići antraksa su vazda žućkaste boje poput jantara i fluoresciraju tek nešto na modro. Kad se otvori takav mjehurić kod an­traksa, s ad r ž in am u je žućkasto modrikasta i sluzava, a dno vazda galertno.U drugim slučajevima vazda je dno crveno i čisto.

Diferencijalno dijagnostički kod kirurškog oblika antraksa dolazi u obzir vrbanac (erysipelas) i flegmona. Kirurški je oblik antraksa infiitrativno nekrotičan sa jakom okolišnom inflamacijom. Ta inflamacija kod antraksa nije jako bolna, dok je kod vrbanca veoma bolna i oštro ograničena i iznadzdrave površine. Flegmonozna pak upala je gnojna, dok se antraks nikadane gnoji.

Prognostički se autori razilaze. Slučajevi pulmonalni i intestinalni su veoma rijetki i gotovo svi svršavaju smrtno. Kod kirurških oblika antraksa je mortalitet različit. Dok jedni navadjaju 10—2 0 % slučajeva smrti, G r o n v e n ide čak do 25%, a S c l a v o ga kod uporabe seruma snizuje na 6'09%.

Ta nam statistika daje odmah i direktivu za liječenje. Dok jedni pre- poručivaju pakelinizaciju, kod jake flegmonozne upale čak i duge i duboke incizije sa pakelinom, uštrcavanje okoline sa karbolnom kiselinom i injek­cije sa creosot. de bitum. fagi recente parat. (Florschiitz), obloge s apso­lutnim ili razrijedjenim alkoholom, sublimatom ili oboje pomiješano, drugi polaze na pobijanje same bolesti serumom.

Veliki pristaša te terapije serumom bio je pok. j o c h m a n n . U Francuskoj i Italiji su S c l a v o , B a u d e t, A s c o l i , M e n d e z i dr.

Nakon bezuspješnih samo kirurških zahvata, injekcija sa karbolom, kreozotom i raznih varijanta obloga, pokušali smo u bolnici u dva slučaja sa Merckovim serumom, ali jer i u tim slučajevima, unatoč točnog doziranja, nije bio očiti uspjeh, to smo prešli na terapiju sa neosalvarsanom p o W i lr u s u . Neosalvarsan intravenozno kod flegmonoznih i septičkih oblika, u visokim dozama (0'9 ili preko do 1 '2, P5) djelovao nam je u svim slučaje­vima promptno. Opadanje temperature u množini slučajeva je kritično u roku od 6 sati, u drugim litično u roku od 2—3 dana. Napetost popusti, mjehurići se suše, a upala nestaje najdulje u roku od 5— 8 dana. Za svaki slučaj sigur­nosti svaku smo pustulu otvorili sa termokauterom, a za sigurnost od daljnje infekcije obložili sa razrijedjenim 1—2%o sublimat-Burow oblogom. Ako se kašnje pojavio još koji mjehurić, mikroskopski se nikada nijesu našli antrak- sovi bacili. Dakle je to, bilo djelovanje prejakog sublimata.

Kod ambulatornih, u neku ruku abortivnih' slučajeva ant raksa otvorili smo mjehuriće i posuli neosalvarsanom u prašku, te su rane zacijelile u roku od 8 dana bez recidiva.

Uspjeh te terapije očit je s obzirom na procenat mortaliteta, koji iz­naša 7'4%.

Pobijanje te bolesti u narodu je veoma teško. Naš narod je neuk. Po­jam infekcije i njene mogućnosti mu nije poznat, a uputa se liječnikova vazda komentira već sa poznatim komentarom. Bojazan pred crnom kozom je veoma velika. Dogodi li se ma jedan slučaj crne koze u mjestu ili okolici, to gotovo svi dolaze na intervenciju k liječniku ili iz bojazni ili pako iz grižnje savjesti, povjerovavši u mogućnost liječničke tvrdnje o infekcioznosti.

Sredstva za tu borbu moraju biti sasvim druga. Poznato je, da narod, osim cigana, nerado uživa meso od krepanog blaga. Infekcija dolazi kod skidanja kože sa kadavera i radom oko izmetnina, krvi i si. Kad je seljak izgubio blašče on spasava ono, što se spasiti dade — prodaje kožu.

Tim momentom, kad se onemogući seljaku prodaja kože, koja potječe od oboljele ili sumnjivo oboljele životinje, on ne će tu kožu skidati, nestati će u velikom procentu infekcije i kasnije mogućnosti infekcije kožama.

Resum e.Dr. Mijo K o l ib a š : A n t h r a x .

Der Verfasser bespricht 27 im Jahre 1922., 1923. bis Ende Juni 1924. im Viroviticer Komitatspitale behandelte Anthraxerkrankungen. Auf Grund seiner Beobachtungen kommt er zum Schluss, daß

1. die Infektion fasst in allen Fällen von den infizierten Rindenkadaver herstammt;

2. fasst alle Fälle (26) waren chirurgische Formen von Anthrax;3. therapeutisch entfaltet sehr gute Dienste Necsalvarsan intravenös in

großen Dosen, oder in abortiven Fällen Neosalvarsan in Pulverform auf diev’eröffneten Pusteln;

4. Prozentsatz der Mortalität beträgt 7'4% ;5. Diese 27 Anthraxfälle in einer Gegend von ungefähr 60.000 Ein­

wohner, die Spitalsbehandlung aufsuchten, geben ihm die Vermutung, daß diese Infektionskrankheit im Lande sehr verbreitet ist und der Kampf soll sich nicht nur auf die therapeutischen, sondern auch auf die hygienischen Massregeln erstrecken.

Iz oftalmološke klinike kr. sveučilišta u Zagrebu; predstojnik prof. dr. A. Botteri.

Klinički prilog poznavanju anoftalmusa s orbitopalpebralnom cistom.

Dr. Vasilj D e r k a č , klinički asistenat, Zagreb*

A n a m n e z a : roditelji navodno zdravi, mati jedanput abortirala. Paci­jentica je šesto dijete, a četvrto iza abortusa. U rodbini materinoj ni očevoj nema slabovidnih, škiljavih ni bolesnih na očima; niti drugih prirodjenih mana nema nitko. Nakon poroda počele su se oči gnojiti te se gnoje još i sada. Mati se tuži, da dijete ne može progledati, drži oči uvijek zatvorene.

S t a t u s p r a e s e n s : 3-nedjeljno dijete ženskog spola. Nutarnji nalaz negativan. Živčani sistem bez patoloških promjena. Okolina očiju izgleda na prvi pogled kao da je edematozna. Taj prividni izgled potaknuo je liječnika, kojem je bilo dijete isprva donešeno, na dijagnozu: panophthalmitis. Kod pomnijeg istraživanja opaža se, da je prividna oteklina lokalizirana samo u donjoj vjedji. Koža donje vjedje izgleda nabuhnuta, blijedo plavkasta, uta- njena; uslijed nabuhline potisnuta je donja vjedja prema gornjoj tako, da je očni proporak izbočen prema gore poput luka te stoji visoko i paralelno s obrvama. Gornja je vjedja potisnuta prema gore. Kad otvorimo očni pro­porak vidimo, da je donji dio spojne vrećice izbočen prema gore uslijed toga, što je potisnut prema gore kroz nabuhlinu vidljivu u donjoj vjedji, tako da je tarzus donje vjedje okrenut svojim donjim rubom prema gore. Spojnica je crvena, kronički hipertrofična, pokrita sa nešto žućkaste izlučine. Pogle­damo li dublje u spojnu vrećicu vidimo, da se gornja i donja prelazna brazda sastaju kao poslije enukleacije. Očne se jabučice ne vide.

* Slučaj prikazan na mjesečnoj skupštini „Zbora“ 30. maja 1924.

334

Pod opipom osjeća se, da je prividna oteklina u donjoj vjedji mekana te da fluktuira. Pod pritiskom prstiju ulazi taj fluktuirajući mjehur dublje u orbitu. Pritiščući odozdo prema gore natrag može se taj mjehur premjestiti u gornji dio orbite. Imade se osjećaj, da je mjehur lokaliziran u donjem di­jelu orbite te da ispupčuje donju vjedju prema napred gore. Veličina je mje­hura desno kao golubovo jaje, lijevo nešto veća.

Stjenka mjehura dade se prosvijetliti diaskleralnom svjetiljkom, te je desno posvuda prozirna, dočim se lijevo vidi neku nepravilnu sjenku veli­čine graha.

S a d r ž a j m j e h u r a j e ž u ć k a s t a t e k u ć i n a , u d o n j i m d i j e ­l o v i m a n e š t o k r v a v a ; tekućina sadrži 16,31 °/0 bjelančevine.

Uočimo li gornji nalaz dolazimo do dijagnoze: a n o p h t h a l m u s c u m c y s t i o r b i t o - p a l p e b r a l i i n f e r i o r e l a t e r i s u t r i u s q u e .

Lokalizacija ciste u gornjoj vjedji je vrlo rijetka, češća je kao što i u našem slučaju u donjoj vjedji. Klinička dijagnoza ne pokriva se s anatom­skom, jer anatomski nalazimo uvijek kržljavi bulbus, iz kojeg je cista izašla i bulbus pokrila, te s kojim stoji u vezi. Ne postoji dakle anoftalmus, nego mikroftalmus. Cista svjedoči, da je bulbus bio u zametku, samo da je njegov daljnji razvitak otišao stranputicom.

Većina pisaca se slaže u tom, da razvitak ciste potječe jošte iz veoma ranog doba razvoja bulbusa, naime jošte iz oblika primarnog mjehurića, za razliku od ciste sa vidljivim mikroftalmičkim bulbusom, koja nastaje u ka­snijem razvitku bulbusa iz sekundarnog (uleknutog) mjehurića.

Anatomski sastoji se stjenka ciste u vanjskom dijelu iz tkiva, koje naliči na skleru, dočim unutarnju naslagu tvori promijenjena mrežnica s pigmentnim epitelom, uslijed kojeg i naša cista imade kroz tanku kožu lako plavkasti izgled. Napomenuti još treba, da su naslage mrežnice u cisti svrstane okre­nutim redom, što potječe od načina postanka ciste. Katkada se vide u cisti ostaci kržljave leće, što je vjerojatno i u našem slučaju na lijevoj strani. Cista je ispunjena žućkastom alkaličnom tekućinom, koja je slična transu- datu. Katkada je sadržaj krvav. U nekojim slučajevima počela je cista rasti, prouzročila je nagrdjenost te se morala ekstirpirati.

L i t e r a t u r a : v. H i p p e l u. G r a e f e - S a e m i s c h , Handbuch. — Pet e r s: An­geborene Missbildungen und Fehler des Auges.

Rćsume.Dr. V a s i l j D e r k a č : K l i n i s c h e r B e i t r a g z u r K e n n t n i s d e s A n o p h -

t h a l m u s mi t o r b i t o - p a l p e b r a l e r U n t e r l i d z y s t e .Angeborener Fehler bei einem 3-wöchentlichen Kinde; beiderseits eine

taubeneigrosse Unterlidzyste mit serösen Inhalt; Augäpfel fehlen.

Prirodjena slaboumnost.(Iz su d b en o-liječn ičk e prakse.)

Dr. Gustav R e t h y , dipl. fizik i dipl. sudbeni vještak, Daruvar.

Intimacijom jednog sudbenog stola naloženo mi je bilo, dolje opisanu osobu točno nadzirati, njezino psihično i tjelesno vladanje sudbeno-Iiječnički promatrati te moje iskustvo u opširnom izvješću sudbenom stolu podastrijeti.

Ovom nalogu udovoljio sam podvrgav dotičnu osobu točnom pregle- danju, koje je trajalo više no 30 dana i sastavio izvještaj kako slijedi:

Paula K. 34 god. stara, neudata, rodjena kao dvojka, u 7. lunar, mjesecu. Drugo dijete je iza V2 sata, vjerojatno uslijed slabosti (debilitas vitae) pre­minulo. Dužina tijela pregledane 140 cm, stoga tjelesno zakržljala, srednje ugojena. Na čelu i na nosu nekoliko brazgotina od boginja. Boja lica smedja, kosa tamnosmedja, gusta, lubanja dugoljasta, čelo utisnuto. Ossa parietalia dobro razvijena; predjel šije nešto upao, šavovi lubanje srašteni djelomične zavoje nijesam mogao ustanoviti. Cijelo lice ima starački izraz. Težina tijela 60 kg. Mjerenje lubanje sa Virchowovim kraniometrom daje : diameter frontooccipitalis = 16 cm; diameter biparietalis = 13 cm. Visina lubanje izmedju meatus auditorius ejsternus et cranium = 12 cm; opseg lubanje = 52 centimetra.

Lijeva polovica lica mlohava, uslijed djelomjčne kljenuti lijevog nervi facialis. Oči izbuljene. Lijevo oko škilji na van. Šarenica smedje zelenkasta. Lijeva zjenica srednje široka, desna šira, njezina reakcija na svjetlo mlitava, usporita. Nos srednje veličine, nešto na lijevo okrenut. Uha pravilna srednje veličine. Sluh dobar. Zubi pokvareni, pojedini prelomljeni,, rebrasti, klimavi. Jezik i jezičak srednje dugački. Jezična gibivost troma, ograničena, zadjeva jezikom (hölzein); usnice debele, labrdaste; lijevi mali prst iščašen; sposo­bnost pružnog gibanja ruku, dotično ručnih zglobova stegnuta, pogrješna. Desnom rukom manje stisne. Pesna noga zavinuta (čotava = pes varus). Refleksi koljena pogrješni, oslabljeni. Čitavo tijelo naprijed nagnuto, sklo­njeno. Prsni koš dobro razvijen. Hrptenjača naprijed svinuta. Prsni i trbušni organi pravilni. Prva menstruacija u 14. godini, trajanje 3 do 4 dana, bolna. 5 godina već menopauza. Izlučina suza, sline, te nosa redovita, puštanje mo­kraće 4 do 5 puta dnevno, stolica neredovita, po vlastitoj izjavi boluje od proljeva; što se tiče kožnog osjeta na dodir, lokalizacija sa zatvorenim očima je umanjena, oklijevajuča. Sveopći i mišićni osjet normalan. Držanje tijela nagnuto. S otvorenim očima može samo naslanjajući se na drugu osobu ili, da se uhvati za koji čvrsti predmet (stol, zid, stolac) mučno dalje se vući, sa zatvorenim očima je svaki daljnji korak nemoguć. Izraz lica djetinji. Mi­canje udova ograničeno. Način izražavanja slab. Čisti alt-glas. Srčani rad normalan. Apetencija dobro razvijena, rado jede pečenku; tjestenine ne voli. Dobro spava. Što se tiče subjektivnih osjećaja, sasvim je zadovoljna. Ras­položenje promjenljivo, često je namrgodjena, osobito kad biva opomenuta; lako do suza ganuta. Šhvaćanje usporeno; društveni pojmovi primitivni.

P r e g l e d p a m ć e n j a .Izjavljuje, da je sa 16 godina zadnji put se ispovjedila; nakon dugog

oklijevanja izjavljuje, da se to prije 16, 14, 18 godina dogodilo. Njena volja ograničena je na primitivne predmete. Kada se približuje vrijeme užine, hoće da pije kavu. Znanje joj je neznatno, ćudoredni i vjerski pojmovi ograničeni. Ona zna, da je imućna, da ima posjed; ali ne zna veličinu imutka procije­niti. Njen odgoj i školovanje je jako primitivno. Učitelj njen bio je seoski školnik, sa 7 godina počela je učiti; prije toga igrala je s lutkama sakriva- čke i kuhanje. Njeno ponašanje je čedno, konvencionalno ponašanje s obzi- zom na društveni položaj i njenu dob i obzirom na krug poznatih, kreće se u uskim granicama. Sposobnost orijentacije srazmjerna mjesnim i kućnim prilikama, isto tako i svijest normalna.

Spolni nagon potpuno manjka; barem izgleda, da ne razumije tih opre­znih pitanja. Njeno pismo je nepravilno. Diktat je pun pravopisnih pogrje- šaka (originalnom izvještaju priklopljeni su bili pismeni pokusi). Vlastiti sastavak čini dojam, da je misli, koje su u njemu sadržane, često opetovala. Aritmetički pokusi su kukavni. Na pitanje, ako je sada 34 godine stara, ko­liko je bila prije 20 godina? Odgovara: Možda 20 godina?

333

Nalaz.

336

Računanje na pamet: 12 + 8 = 19, 17 + 4 = 20; to sve računa na prste. Kada ove godine pišemo godinu 1899, koja će biti na godinu, odgovara: 1890. Učila je kačkati i plesti. Ali petu čarape ne-može dovršiti. U kazalište ne voli ići, jer to mnogo stoji. Novac za manje potrebe ne ima i ne treba; jer kad prosjak dodje, dade mu mama (maćuha) milostinju. Kazalište je nekorisno. Ona je doduše vidjela nekoliko predstava, ali sadr­žaja i vremena se ne sjeća. „Možda je tomu 10 godina, otac je još živio“'. Nakit voli; što posjeduje nosi na blagdan, „imam prstenja i naušnica“. Oca je vidjela posljednji put 8 dana prije njegove smrti, nijesu je pustili bliže, pa nije ni željela, da mu se približi. Njen otac je umro, kad je bio 66 god. star, godine 1894. Ona ne zna, kad je otac rodjen. „Kako da to znam, meni to nitko nije rekao“. Njena majka umrla je 35 godina stara, godine 1874. Kada se rodila to ne može izračunati. Ne zna, kada je prepustila maćulii svoj .imetak; ona je to učinila zato, da se ne pati sa vodjenjem računa. Protiv kozica bila je cijepljena sa 12 godina, imala je jedno 8 dana dobrac; 16 godina stara imala je škrlet dva tjedna; 19 godina varicelle; navodno prije dvije godine imala je opetovano dobrac dvije nedjelje.

Kad je bila 12 godina stara, htjeli su ju dati na odgoj u samostan, ali ona je plakala i nije išla; njezin djed (sa strane majčine) nije to dopu­stio, da se on (stari) ne žalosti. Kuhati ne zna, pripovjeda da je imala više prijateljica. Tete Marije, što stanuje u Zagretxi se najbolje sjeća. Istoj je dobro, ona ne plati na željeznici, jer je njezin muž kod željeznice. Pljačkati se ne smije, jer je to grijeh; dragi Bog to vidi, pa bi to na drugom svijetu kaznio; a i tu bi nas zatvorili. Župniku zapovjeda biskup; glavar biskupa je papa; ona ne zna gdje taj stanuje. Ona ne zna, gdje je Rim. Isto tako ne zna, tko vlada državom. Žrakoplov je. nedavno vidjela; ali ne zna, kako se taj diže u zrak? Ona misli, da oni. koji unutra sjede, njega gore tjeraju. Ne zna kako može lastavica letjeti. Kovač potküje konja; ona ne zna, odakle mu željezo. Računa redovito pogrješno. Na pitanje: čovjek je 74 god. star, žena mu 20 godina. Kolika je u godinama razlika medju njima, odgovara: „Mi ćemo to izračunati“ i broji na prstima: 20 + 10 = 30 + 10 = 40 40 + 10 = 50 + 10 = 60; dalje računati ne zna (originalnom izvještaju priklopljene su te računske zadaće, koje su sve pogrješne). Zbrajanje i odu­zimanje pogrješno. 0 množenju i dijelenju nema ni pojma. Njeno čitanje je monotono; ne zna što je čitala. „Računanje i pisanje je muka“, to su njene vlastite riječi. Najradije je u kuhinji, da tamo brblja sa služavkom i praljom. Bila je u Beču radi liječenja noge, ali tamo joj nijesu pomogli. Veseli se da dobije novu haljinu. Pripovjeda. da zna i n jem ačk i : „Gut Morgen“ ali govoriti ne zna. Gdje je London ne zna. Abeceda glasi ovako: a, b, c, d, e, f, g, h, i, j, k, 1, m, n, y, z, zajedno 15 glasova“ (brojeno na prstima). Kao dijete mnogo je trpjela od glavobolje i sada ju glava boli, kada se ljuti i plače. Brzo se uzruja.

Mnijenje.Iz točnoga nalaza slijedi:Paula K. več zbog toga, što je prerano rodjena (u 7. mjesecu), i k tomu

dvojka, nije samo u tjelesnom nego i u duševnom razvoju zakržljala, što se vidi iz slijedećih patoloških simptoma:

Škiljavost lijevog oka, spora reakcija zjenica; djelomična kljenut nerv. facialis; mucanje (hölzeln); iščašenje lijevog malog prsta; lordoza hrptenjače; lijevo stopalo zavinuto (pes varus); ali osobito mali opseg glave 52 cm, što sigurno dokazuje mikrokefaliju. K tomu se još pridružuje pomanjkanje men- struacije, već 5 godina. Suma tih tjelesnih mana prouzrokovala je, da je oso­ba doduše uz pažljivost i nj gu ipak odrasla; ali uslijed pcgrješnog razvitka i razumnog čuvanja, a iz toga proizašlog razmaživanja i duševno se nij e

337

mogla razviti. A njezino manjkavo tjelesno stanje zaprečivalo je njen odgoj i školovanje. Javnu školu nije pohadjala, jer su je vozili u malim kolicama, pa su joj se rugala i ismjehivala djeca; zato je dobio seoski učitelj nalog, da ju podučaje. Da ta poduka nije imala sjajni uspjeh dokazuje gore opi­sani nalaz, koji je bio svestran i obuhvaćao dosta jednostavne i opće po­znate stvari. Tomu se pridružilo, da je njezin djed iz prevelike ljubavi i naklonosti prema unuci uvijek govor io : „Ne mučite dijete sa prevelikom zna­nošću, pa svejedno ne će postati b iskup“. Impregnacija takvih misli u dje­tinju dušu, skopčana sa faktima, da je dijete, što se tiče materijalnih prilika obezbjedjeno, prouzrokovalo je, da se tjelesnoj kržljavosti još pridružila duševna, to je takodjer uzrok da je kod nje: „Osjećajnost tromija, ima manje fantazije, osvježavanje misli i asocijacija njihova sporija i sudjenje ograničeno. Nedokučivi pojmovi su slabiji; viši, vjerski, etički i pravni osjećaji dosta tupi i ograničeni na pojedina naučena pravila, zaprjeke otkloniti nije u stanju; i najmanji povod ju zbuni, a njena niska duševna sposobnost ne može se ori­jentirati, pa ju obuzima strah“ (Moravčik). To se najlaglje kod računanja opaža.

„Osobe doduše pokazuju tragove duševnog razvitka, ali sam razvitak je usporen. Djeca kasno nauče hodati, a još kasnije govoriti; u njihovom govoru opažaju se i tehničke poteškoće, a neke smetnje u govoru ostaju stalne. One mogu, da si i poslije prisvoje neko elementarno znanje i da zadobiju neku vještinu, ali sav taj razvitak je ogradjen uskim granicama, koje ne može maknuti ni požrtvovan odgoj, ni marljivost bolesnika. Dvije najkarakterističnije oznake slaboumnosti s u : manjak samostalnog spajanja i prave upotrjebe usvojenih i naučenih duševnih elemenata, nadalje obustav­ljen i zaprječen razvitak u uske granice“ (Salgo). „Njeno bogatstvo riječi je neznatno, kadgod se govori o višim misaonim stvarima, dok se dostatno zna izražavati, kad se govori o stvarima, koje odgovaraju njenoj duševnoj sferi. Više misaone interese i težnju za nekim ciljem ne poznaje . . . nema uzroka, a još manje volje, da se zabavi apstraktnim stvarima, koje joj dosadjuju i koje ju razmjerno, mnogo naprežu“ (Krafft-Ebing). Vidi: Ona ne voli ići u kazalište, to je beskorisno, a stoji novaca. Računanje i pisanje je muka. Od fizičnih pojava treba istaknuti: škiljenje, mucanje i čotavu nogu. Zadnje uzro­kuje, da pregledana može samo uhvativ se za ruku nečiju, ili za čvrst pre­dmet, dalje se micati. Zaista ona se miče u vrtu gurajući ručna kolica, dok ne stigne do klupe i ne sjedne. 1 manjkanje menstruacije od 5 godina treba spomenuti, isto tako podnormalnu staturu, debele i labrdaste usnice, pokva­reno zubalo i starački izraz lica. Sam otac pregledane osobe upoznao je ogra­ničenost i duševnu slabost, pa ju karakterizira u oporuci ovako: „S obzirom na to, da je moja kćer Paula na veliku moju žalost tjelesno zakržljala, a u razmjeru s njenom dobi i duševno zaostala i da nema sumnje, da se ne će udati i sebe njegovati, tim manje, da će sama moći svojim imutkom uprav­ljati i t. d. . . .“ zato nalaže, da . . . „za vječnoga skrbnika, upravitelja, ku- ratora, imutka postave njegovu drugu ženu, mačuhu djeteta i t. d.“ Mačuha nije znala drugo, nego da nagovori baštinicu, da njoj, mačuhi, koja je doduše bez djece, prepusti imanje, koje je š majčine strane njoj pripalo. Protiv toga istupila je rodbina i predala stvar sudu. Naložena je pregledba Paule K.

Na temelju navedenih patoloških simptoma i iscrpljivog savjesnog'mo­trenja, koje se temelji i na fizičkim i na psihičkim pojavama, izjavio je izvjestitelj, da navedena Paula K. boluje od prirodjene kronične slaboumnosti, za samostalno, nezavisno riješavanje poslova da je nesposobna i radi njenih tjelesnih mana i duševne zaostalosti preporučuje se staviti ju pod oblasni kuratel. Ali za tu stvar zainteresovana mačuha dala je baštinici izdati svje­dodžbe od više privatnih liječnika, da ne dobije kuratora.

Sud je zato predao sve liječničke svjedodžbe jednom medicinskom fakultetu. Radi velike važnosti slučaja (radilo se o jednom obiteljskom imanju

338

od više milijuna vrijednosti) bio je poslan radi motrenja i referata sveuči­lišni docenat, primarij zavoda za umobolne, na lice mjesta.

Nalaz i konačno mnijenje u izjavi fakultetskog referenta gotovo se od riječi do riječi slagalo s onim izvjestitelja.

Na temelju toga proveden je sudbeni postupak.

Resum e.

Dr. Gustav R e t h y : A n g e b o r e n e r B l ö d s i n n . (Aus der gerichtsärzt­lichen Praxis).

Verfasser berichtet über einen Fall von angeborenem Schwachsinn. Wegen Versuches einer Erbschleicherei (es handelte sich um ein Familien­vermögen im Werte von vielen Millionen) wurde von den Interessenten ein Prozess angestrengt, um die betreffende Person unter Kuratel zu setzen und zum Schluss ein Fakultätsgutachten abverlangt. Dasselbe deckte sich nahezu wörtlich mit dem Gutachten des Verfassers. Infolgedessen wurde das ge­richtliche Verfahren eingeleitet und die Kuratel wegen angeborenen Blödsinns verhängt.

Mehanizem zdravljenja stermami in indikacije,s posebnim ozirom na terme Toplice pri Novem Mestu

(D olenjske T oplice).Dr. Konstantin K o n v a l i n k a , specijalist balneoterapije, Toplice.

Balneologija je ena izmed najstarejših disciplin medicine. 0 tem pri- čajo izkopani grobovi in arheološki spomeniki pri kopališčih že iz predzgo- dovinske dobe. V Toplicah pri starem parku so bile na pr. leta 1890. v pet- nastih preiskanih grobovih iz hallstattske perijode najdene stvari iz IV. sto- letja pr. Kr.

Pri starih Rimljanih se je uporabljala balneoterapija v največji meri. Za način uporabe je bil odločilen mitus ali kultus. Kot posebno zanimivost na- vajam vero naših prednikov, da ima vsaka terma svojega „virnega duha“, ki ima moč zdravljenja. Bili so vsled tega mnenja, da terma, ki se nape- ljuje po ceveh, ostane brez učinkovanja. Kopali so se zategadelj tudi samo v izvirkih ter zidali vse kopališke naprave neposredno nad izvirkom samim. Omenjam to, ker smo tudi mi prišli do istega zaključka, toda s to razliko, da je Rimljane pri tem vodil mitus, a nas stvarni, znanstveno podprti razlogi.

Ko se je v srednjem in novem veku začela razvijati kemija, pripisoval se je učinek balneoterapije samo mineralnim sestavinam posameznih kopelji. V III. knjigi V a l v a z o r j e v e „Ehre des Herzogtums Krain“ (1689.) beremo prvi poskus razlaganja učinkovanja topliške terme od J o h a n n a B a b t i s t a B u r h a r d a , doktora in fizika v Novem Mestu, kateri je, kot on sam navaja, raziskoval to termo čez 30 let. On pripisuje ta učinek „trdni materiji, malo sicer žveplu, več galunu in bakru, največ sali tru“.

Čim več je imela voda mineralnih sestavin, tem bolj je slovela, dočim se je pomen na mineralijah revnih term zmanjšal.

Še le v zadnjih letih sta razvoj fizikalne kemije in natančno razisko- vanje koloidov vrgla svetlejšo luč v fiziologijo, patologijo, biologijo in tudi v balneoterapijo.

Pretežni del vse terapije bazira na obujanju bolnega organizma z draž- ljivimi sredstvi. Ta učinek term je posledica podnetov in sicer:

339

1. fizikalnih, kateri se krijejo s takozvano hidroterapijo t. j. terapijo s prosto vodo s temperaturo, ki je različna od temperature organizma — in

2. kemičnih, katere povzročajo njihove kemične sestavine.Spojitev teh dveh vrst podnetov je balneoterapija v specijalnem pomenu.Fizikalne podnete povzroča dotik telesa z vodo drugačne temperature;

s tem je telo izpostavljeno mediju, ki ima drugačne fizikalne in kemične lastnosti kot zrak.

Temperatura zraka na oblečenih delih telesa, ki znašajo 95% vse po­vršine, je do gotove mere enakomerna; to je takozvani naš privatni klima, ki ima 33 do 36° C.

Ako zamenjamo ta medij z vodo drugačne temperature, z mrzlo ali gorko, napravimo napad na telesno toploto in povzročimo s tem senzibilne podnete; radi drugačne toplotne kapacitete, drugačne toplotne prevedljivosti kakor pri zraku, občutimo temperaturo vode drugače kakor temperaturo zraka. Ti senzibilni predmeti povzročajo ne samo kožne občutke, temveč zraven tega še celo vrsto neposrednih, deloma reflektorienih izprememb v stanju organizma.

Topliška terma je voda z 38° C konstantne temperature.To je takozvana hipertermična toplota. Koža postane z dotikom z njo

polagoma rdeča in sicer tem bol(j, čim dalje je izpostavljena temu dotiku. Poleg tega postane tudi toplejša in sočnejša.

Učinek terme na kožo je napad na telesno toploto, in telo odgovarja z obrambo svoje temperature. Kakor rečeno postane koža rdeča, topla in sočna, ker se prenapolni s krvjo, kar v obrambnem pomenu znači hladilno napravo telesa; izpreinembe v koži so znaki fizikalne regulacije toplote.

Koža je čez in čez enakomerno rdeča, ker je prenapolnjenost s krvjo lokalizirana v kapilarah.

Kapilare kot mesto, kjer se vrši izmenjava snovi, so pomembni organi vse cirkulacije, srce in krvne cevi so samo pomožni organi. V miru je velik del mišičnih kapilar zaprt, pri delu se iste odpirajo. ,

Zato prevladuje mnenje, da je kapilarni obtok v veliki meri neodvi­sen od arterijalnega in venoznega, ter da se v vazomotorični regulaciji mora ločiti arterijomotorični mehanizem od kapilarmotoričnega: prvi regulira tlak v kapilarah, drugi kapilarni tok, kateri je po K r o g h u odvisen od potrebe v tkaninah.

Po tem mnenju so kapilare zelo samostojni organi; vsporedno z večjo ali manjšo potrebo tkanin, spreminjajo svoj lumen, tok in tlak neodvisno od velikih cevi.

Tlak v velikih ceveh in srcu pada reflektorično in rentgenogrami ka­žejo manjše silhueie srca.

Reflektorični učinek terme je tudi zvišani tonus mišičevja želodca in čreves, ki je v mnogih slučajih tako aktualen, da nastopi diarrhoea; tudi bakrorez na strani 228. v drugi Valvazorjevi knjigi priča o tem učinku.

Proti napadom z mrzlo vodo brani napadeni homoiotermalni organizem, ako ne zadostuje fizikalna regulacija (kontrakcija vseh kontraktilnih elemen­tov v koži) svojo toploto s tem, da zviša svojo produkcijo toplote; v akcijo stopa toraj kemična regulacija.

Te regulacije ne more vporabiti organizem proti napadom gorke vode; ako fizikalična regulacija, t. j. oddaja toplote s prevajanjem, izžarevanjem in izhlapevanjem, ne zadostuje, tedaj se dvigne telesna temperatura. Soraz­merno s časom kopel ji zvišuje se temperatura za 1 do 1 in pol stopinje.

Organizmu, ki je podvržen biologičnemu zakonu, po katerem stopanje toplote zvišuje presnovo, ni mogoče poljubno znižati svoje presnove; tudi omenjeno zvišanje presnove je učinek terme.

Fizikalično učinkujejo terme tudi na živčni sistem; dalje časa traja­joče kopelji učinkujejo anestezujoče.

Učinek na psiho obstoja v tem, da se organizem po kratki kopelji po­čuti jako ugodno ter da nastopi po delj časa trajajoči kopelji prijetno utru- jenje, kateremu sledi navadno eno- do dveurni spanec.

Velik je učinek sugestije pri nevrasteniji in histeriji tako, da „čudežna ozdravljenja" že po eni sami kopelji niso nobena redkost.

Predno začnem z razmotrivanjem kemičnih učinkov term, hočem na­vesti kot uvod nekaj splošnih podatkov.

Prvemu poskusu analize topliške terme od B u r h a r d a z leta 1689., katerega sem že omenil, je sledil drugi, ki izhaja iz leta 1777., od prof. dr. K a s t e l l z - a iz Ljubljane. Tretja analiza je iz leta 1865., od J o ž e f o v e a k a ­d e m i j e na Dunaju, četrta od prof. L u d w i g - a z Dunaja, kateri je leta 1902. v štev. 23. „Wiener klinische Wochenschrift" objavil članek o topliški termi. S to analizo, ki je zelo natančna, je našel v termi sledeče mineralne sesta­vine: kalij, natrij, kalcij, litij, stroncij, barij, magnezij, železo, aluminij, klor, dalje žvepleno, kremikovo, fosforovo, borovo in ogljikovo kislino.

Natančne številke ni potrebno navajati, ker so le gola statistika; so sicer važne za znanstvenost, imajo pa zelo malo praktičnega pomena. Za onega ki je sprejel nove nazore, katere je prinesla fizikalična kemija za vso medicino in specijelno za balneologijo, so te številke irelevantne.

Kakor v vsej medicini, tako so tudi v balneologiji na vidiku daleko­sežne spremembe.

Fizikalična kemija je stokrat povečala možnost raziskovanja kot nam ga nudi zmožnost mikroskopa. To kar nam se tudi pod najmočnejšimi si­stemi dozdeva prazno, polnijo koloidi, molekuli in joni, kateri so merljivi po številu in po svoji pristojnosti. Te tri različne razkrojilne oblike materije v raztooinah, imajo zelo važen pomen za fizikalno kemijo in za vsa znan­stva, ki se bavijo z življenskimi pojavi.

Vsaka teh razkrojilnih oblik ima posebne lastnosti, katerih poznavanje je neizogibno potrebno za razumevanje sprememb v organizmu.

V fiziki so bila znana tri agregatna stanja: trdno, tekoče in plinasto.Moderna raziskovanja pa so dokazala, da se nahajajo med plini in

tekočinami, ravno tako med tekočinami in trdnimi telesi še zelo fino raz­vrščena vmesna stanja. Taki prehod med tekočino in plini tvori megla.

Tudi med spremembo tekočin v trdna stanja je prehod; tudi tukaj se tvori nekaka „megla", t. j. v prej homogeni tekočini se napravijo majhne popolnoma omejene kapljice, katere so spočetka tekoče, se polagoma zgo­stijo in stopijo konečno kot „strunjujoče talenje" v trdno stanje.

Ta prehodna stanja so posebno prikladna, da bi nam razložila pojem koloidov. Potrebno je samo še dodati za te delce določene veličine premera, pa si bomo takoj mogli predstavljati koloide.

Meja, kje je še mogoče opazovati z mikroskopom je Viooo mm, t. j. Vi o mikromilimetra; od tukaj navzdol do ' / i o o o mikromm. je premer koloid­nih delcev.

Opazimo jih tudi z ultramikroskopom in vidimo na njih Brown-ovo premikanje in druge spremembe.

Ako je število delcev majhno, tako, da se prosto gibljejo, je disperzija tekoča in po zunanjem ogledovanju ne zapazimo njihovega koloidnega ka­rakterja.

340

341

Ako je število delcev tako veliko, da se s svojimi mejnimi površinami dotikajo, uveljavijo se adhezivne sile: iz tekočih postane žolca (Gallerte).

Tvarine vseh agregatnih stanj se dajo spremeniti v koloide: ako je agregatno stanje trdno, imenujejo se delci v raztopini suspendirani koloidi, ako je tekoče, emulzijski koloidi,. in ako je plinasto, govorimo o „koloidnem penenju". Vse beljakovine našega telesa, Vsa beljakovina celic je v koloid­nem stanju; isto velja za lipoide. Iz koloidov sestoji protoplazma; tudi krvni serum in soki tkanin imajo koloidni značaj.

Najkarakterističnejši znak koloidnega stanja je enormni razvoj površin.Mislimo si kocko, katere stranica meri 1 cm:Njena površina znaša 6 krat 1 cm = 6 cm2. Razdelimo jo v kocke,

katerih stranice merijo Vio cm — 1 mm in dobimo 10'3 = 1000 kock s skupno površino 6000 mm2 = 60 cm2. Ako nadaljujemo to decimalno delitev do­bimo ogromne površine. Pri 7. delitvi dobimo stransko dolžino kock Viooo mikromm., število kock 1021 in skupno površino 6000 qm.

V razvoju površine, katerega si je zelo teško predstavljati, tiči ključ k razumevanju koloidnih pojavov, kakor pravi O s w a l d : k „svetu zane­marjenih dimenzij".

Koloidni sistemi so izvanredno labilni; njihova sposobnost tiči v tem, da lahko prevzemajo funkcijonelna opravila v službi celic; toda v tem tiči tudi nevarnost za celice. Ako je koloidno stanje celic porušeno, je pokvar­jena tudi njihova funkcija.

Celice lahko razrežemo, zmečkamo ali tudi ekstrahiramo, vendar ostane ohranjen del funkcij, specijalno dihanje celic. V trenutku pa, ko porušimo koloidno stanje, n. pr. z zvišenjem toplote, je uničena vsaka funkcija.

Zato je pri človeku preskrbljeno za ohranitev koloidnega stanja, v sta­nju takozvane „eukoloiditete", na najbolj eksakten način. Regulatorna pre­snova s složnim delom podrejenih organov, ledie, pljuč in tkanin vzdržuje celice v stanju eukoloiditete in s čudovito eksaktnostjo povzroča, da orga­nizem za vse življenje vzdržuje določene konstante.

Te konstante so sledeče:1. H-OH— izojonija: pH 37— 7 3 0 — 743;2. Na-K-Ca— izojonija: odgovarja razmerju 1 0 0 :2 :2 ;3. osmotična izonija: 0'55 do 058 ;4. izotermija: 3 6 5 do 37'5 stopinj.Prva in druga konstanta še tičeta sestave jonov okrog celic.Joni so kakor znano, delci, kateri nastanejo pri topljenju soli, kislin

in baz; njihov razkroj se ne ustavi pri molekulah, temveč molekule se raz­krajajo še naprej.

V dovolj redkih raztopinah, kakor v krvi in soku tkanin, se nahajajo le j o n i. Jon je neizmerno manjši kot koloid ; 011 ima v raztopini največjo gibčnost, afiniteto in upliv na koloide.

Joni se odlikujejo tudi s tem, da so po svoji kemični valenci napolj- njeni z elektriko in sicer metalični j o 11 i, H-joni, pozitivno, drugi pa negativno.

Električno nasičenje in upliv na koloide sta v jako ozki zvezi.Vobče kažejo koloidi in beljakovine človeškega telesa v nevtralnem

električnem stanju minimum raztopilne štabilitete.Ako se nahajajo v-raztopini poleg koloidov tudi j oni, zvišujejo z ad-

sorpcijo na površino električno nasičenje koloidov ter s tem tudi njihovo stanovitnost in finejšo razdelitev.

Sploh so na fizikalnem in kemičnem medsebojnem uplivu koloidov, beljakovin in jonov v pretežnem delu osnovane vse funkcije protoplazme.

Nobena vrsta jonov ni zmožna držati koloide beljakovin v stanju euko- loiditete, temveč je k temu potrebna gotova zmes jonov.

Presenetljiva konstanta v krvi je razmerje med H-OH-joni, katera daje koloidom pri slabi alkalični reakciji pravo oddaljenost od nevtralne. Pri al­kalični reakciji so koloidi beljakovin negativno električno nasičeni ; zato prevladuje upliv metaličnih jonov s svojim nasprotnim nasičenjem na stanje koloidov. Tudi tukaj zavaruje konstantno razmerje metaličnih jonov v krvi vsako motenje.

Raztapljajoči učinek Na- in K-jonov je ekvilibriran s pridatkom Ca- jonov, kateri imajo izločujoč učinek.

To konstantno razmerje vl 0 0 : 2 : 2 se nahaja pri vseh višjih, nižjih in tudi enoceličnih živih bitjih. Še bolj čudno je, da se ista konstanta imeno­vanih jonov nahaja tudi v morski vodi.

Iz tega sledi, da je metalična izojonija človeškega krvnega seruma pra-dedščina, ki se je vestno ohranila izza časa, ko je nastalo v morju življenjeprve celice.

Koloidi na površini celic delujejo kot osmotična membrana, zato sevsled razlike v osmotični koncentraciji krvi menja tudi količina vode v pro-toplazmi celic. Da bi se tudi to motenje koloidnega stanja zabranilo, za to je preskrbljeno z vzdržavanjem konstantnega osmotičnega pritiska krvi, ka­terega nahajamo, začenši od rib pri vseh višjih živalih.

Konečno ima tudi temperatura velik upliv na stanje koloidov. Pri toplokrvnih živalih in pri ljudeh so tudi motenja, izhajajoča iz toplotnih di­ferenc, izločena s konstantno izctermijo.

Za ustanovitev in vzdrževanje imenovanih konstant se vrši v organiz­mu stalno veliko delo. Važni organi, ledice, pljuča, cirkularni sistem, vege­tativni živčni aparat, koža in tkanine so nepretrgoma udeleženi pri tem delu. K soudeležbi prihajajo v sili kolikor mogoče tudi drugi organi, kot želodec, črevo, žleza slinovka itd.

Smoter in način tega delovanja spada v področje fizikalne kemije.Nasproti jonom so zastopane molekularne disperzne substance v veliki

manjšini. One imajo večinoma jako majhen upliv na koloide in služijo, ka­kor na pr. sladkor, glavno kot kurivo, katero omogočuje življenske pojave v koloidalnem sistemu za posredovanje jonov.

Zadnje polstoletje je obvladala medicino celularna teorija, katera je bila odvisna od mikroskopa.

Na podlagi fizikalne kemije je v zadnjih letih nastal precbrat: glavni ozir pri preiskovanju se jemlje na telesne soke, krvni serum in soke tka­nine; medicino začenja obvladovati stara humoralna teorija.

Iz vsega najrazličnejšega opazovalnega materijala je najbolj važno stalno ponavljajoča se konstatacija, da uplivajo na celice, v popolnoma nepričako­vani visoki meri, joni njihovega zunanjega tniljeja.

Nekoliko primerov:Z učinkom jonov se da zvišati ali znižati fagocitoza leukocitov; nez­

natna sprememba v razmerju H-OH—jonov sistira peristaltiko črev, zviša dražljivost živcev in povzroči, da poraba sladkorja v celicah srca varira do 100-kratne možine.

Nedostatek Ca-jonov pripravi mišice k trajnem drgetanju, prebitek Ca- jonov „zgosti" celice ledic in endotelije kapilar, zniža dražljivost vegetativ­nih živcev in zviša odpornost celic napram toksinom.

Joni dirigirajo ne le specijelne funkcije celic, njihovo dražljivost in presnovo, ampak tudi deljenje in rast celic.

342

Ako se neoplojena jajca morskega ježa na določen način izpostavijo učinkom jonov, se zbudijo k razvoju; z joni, kateri rahljajo koloide, se da­sta narediti v jajcu dvojčka; z joni, kateri zgoščujejo koloide, se naredijo iz jajc orjaške ličinke. Z učinkom abno'rmalne zmesi jonov na živalska em­brija, se dajo narediti potvore, na pr. ciklopovo oko mesto dveh oči itd.

Iz tega sledi, da suverenitete celic ni, ampak da je vsa njih funkcija vezana na koloidalno stanje protoplazme in odvisna od stanja jonov.

Za balneoterapijo je torej glavno, da se z joni lahko vpliva na kolo­ide, in da je učinek tem večji ali manjši, čim več ali manj je mesto vpliva dostopno za spremembo obsega jonov.

Zraven omenjenih kemičnih sestavin je nujno omeniti še najbolj važno primes terme in sicer radioemanacijo.

Radioemanacija je plin sličen žlahtnim plinom: argon, helij, neon, krip- ton in ksenon. Kot tak ne tvori nobene kemične sestavine in je torej kse- rovalenten. V ostalem ima iste lastnosti kakor vsi drugi plini. Pri višji tem­peraturi se razteguje, difundira iz ene posode v drugo. Poprej vezan v ra­dijevih soleh, uhaja iz njih, ako jih segrejemo ali raztopimo.

Emanacija ali takozvani niton je radioaktivna substanca iz uranove skupine in izhaja direktno iz spremembe radija. Radioaktiviteta je možnost žarenja in sicer je to žarenje korpuskularne narave. Potrebno je tudi pri­pomniti, da je radioaktiviteta lastnost samo atomov. Razpolovilna konstanta radioemanacije je 3'85 dni. Izžareva a- ža rke , kateri so samo malo odklo­nilni na elektromagnetičnem polju in so tudi malo prodirljivi. Emanacija je pozitivno električna in ko oddaja a- ža rke , kateri so bili po R a m s a y - j u i S o d d y - j u , kakor je bilo tudi po R u t h e n d o r f u direkto dokazano, spo­znani kot atomi helija z dvojnim pozitivnim električnim nabojem, se spre­minja v radij A. Sploh je obča lastnost vseh radioaktivnih substanc njih stalna sprememba. Njihova razpolovilna konstanta varira med 0'002 sekun­do do miljard let.

Tako na pr. ima radij razpolovilno konstanto 1800 let, emanacija to­rija 56 sek., emanacija aktinija 3'9 sek. itd.

Opazil sem, da se v bazenih, ki so bili več dni popolnoma zaprti, na­tančno čuti ozon in trdno sem prepričan, da je sprememba kisika v ozon v tem slučaju mogoča samo vsled žarenja. Poslal sem termo in termalni plin v steklenicah institutu za preiskavanje radija na Dunaj, kjer se je dog­nalo, da znaša emanacijska količina pri termi sami 3'2, pri termalnem plinu 13'6 Mache-enot na liter. Terma in termalni plin sta bila odposlana dne 17. julija 1912. preiskušnja se je vršila dne 22. julija. Meni se je šlo v glavnem za kvalitativno dognanje emanacije, ker sem že takrat bil prepričan, da kvantitativna analiza emanacije kot plinske primesi terme ni tako zlepa mogoča. Emanacija kot plinska primes, popolnoma nevezana z vodo terme, shlapeva takoj v zrak.

Za časa svetovne vojne so bile Dolenjske Toplice urejene kot vojaška bolnica, kjer se je kopalo tudi po zimi. Pred božičem leta 1914. je padel nekemu častniku pri kopanju briljant iz prstna ter se zgubil na dnu ba­zena med kanmatimi ploščami. Ta briljant je našel ponoči januarja meseca 1915. neki podčastnik, ki je iskal v bazenu svoje pozabljene stvari. Opazil je v vodi bazena svetljikanje, kateremu je bil vzrok omenjeni briljant. To je bil za me nov dokaz kvalitativnega obsega emanacije, kajti znano je, da povzroča emanacija v fosforescirajočih substancah fluoresciranje.

Tretji dokaz, seveda satno kvalitativen, je doprinesel dr. Franc Schwarz z Dunaja. Postavil je za tri dni v črni papir zavito fotografično ploščo v zabojčku z izrezanim dnom, v stalno zaprti bazen. Plošča je postala črna.

343

Zanimivo je tudi, da jonizirajo radioaktivne substance zrak, t. j., da napravijo iz zraka, ki je slab prevodnik, dobrega prevodnika elektrike.

Na tem bazira kvantitativna analiza radioaktivnih substanc s pomočjo elektroskopa.

A r n d t - S c h u l z o v biologični zakon pravi: slaba dražila podnetujejo življenjska delovanja, močnejša jih pospešujejo, srednje močna jih ovirajo in močna jih ustavljajo.

Znan je učinek žarenja radioaktivnih substanc na telo in organizmesploh.

V veliki koncentraciji povzročuje radioaktivno žarenje nekroze, ovira in ustavlja razvoj embrija, na pr. žabnika; tu sem spada mogoče tudi te­rapija tumorov.

Analogično emanacija v majhni koncentraciji podnetuje in pospešuje življensko delovanje.

V tem delovanju tiči terapeutični učinek emanacije. Tudi tu imamo opraviti z joni, ker radioaktiviteta je lastnost atomov. Jontoforezo uvaja emanacija skozi kožo in dihanjem v pljučne kapilare in s tem v cirkulacijo. Sploh so kcloidi in telesne beljakovine v slabi alkalični reakciji krv in te­lesnih sokov negativno električno nasičene, ter vežejo pozitivno nasičene jone emanacije na se.

Iz tega medsebojnega upliva se tudi razlaga učinek emanacije.Že empirično je bil poznan učinek term, da v nekoliko dneh po za­

četku kure povzročijo reakcijo, katera se javi z večjimi bolečinami in ote­klinami, na obolelih mestih, kot na pr. pri reumatizmu.

Prepričan sem, da omenjeno reakcijo povzroča samo emanacija.Kot šef topliške vojaške bolnice sem napravil med vojno celo vrsto

poskusov. Naročil sem kopelji v banjah s termo od katere sem odstranil emanacijo s sesalko. V cely vrsti takšnih poskusov se ni nikdar pojavila reakcija, tudi če je bila terma segreta do najvišje temperature. Ako sem pa iste bolnike pustil kopati se v bazenu, pojavila se je reakcija v kratkem.

Da pride torej vsa množina emanacije do veljave, potrebno je, kakor je to bilo v starih časih, da se vse kopalne naprave nahajajo neposredno nad izvirkom, brez sesalk in brez vodovodnih cevi, da je množina terme velika in da prihaja terma z lastnim pritiskom v kopelj.

Tem postulatom odgovarjajo kopalne naprave Dolenjskih Toplic.Rezumiram: Termalna balneoterapija se reprezentira kot podnetova te­

rapija. Ta terapija je, kakor dokazano, kompleksne narave: hidroterapeutična in kot učinek različnih jonov, posebno emanacije.

Podneti povzročajo v organizmu „onmicelularno“ delovanje, zvišujejo regulatorno postopanje vseh življenskih procesov in vzpodbujajo regenera- tivne procese. Vzbujajo organizem k zvišani tvorbi imunizacijskih snovi, ka­tere potrebuje v svojo obrambo. Učinek te'rme ni samo anaboličen, ampak tudi katoboličen; torej je progresiven (asimilacijski) in regresiven (disimila- cijski). Nadaljni učinek je, da povzroča turgor žlez in da jih vzpodbuja k večji sekreciji; tudi podnetuje endokrinične žleze k večji tvorbi hormonov.

Hormoni so kemične substance enostavne konstitucije, ki kljubujejo vročini, imajo konstanten učinek in so vezani na dušikove radikale prote- inove vrste. S i v o r i in drugi jih smatrajo za aminove kisline, posebno adre­nalin, tireoidin in hipofizin.

Hormoni imajo nalogo dajati pobudo h kemično funkcijonelni reakciji organov.

Sistem hormonov regulira medsebojni učinek organov in njih medse­bojne reakcije, ker senzibilira živčne konce, specijalno vegetativnega živ­

344

345

čevja. Hormoni so torej napadalne substance za poedine organe, katere omogočajo živčnemu impulzu, da popolnoma uveljavi svoj učinek.

Ako primanjkuje kak hormon, čutijo to vsi organi, ker so brez i n t e - g r u j o č e g a dražila za svoje funkcije; na drugi strani učinkuje p r e b i t e k kakšnega hormona kakor vsak strup, ker i motenjem presnove spreminja organični kemizem.

Proti temu se branijo organi s tem, da producirajo v svoji n o t r a ­n j o s t i substance, katere so zmožne n e v t r a l i z i r a t i omenjeni prebitek hormona.

Tudi to tvorbo nevtralizujočih supstanc pospešuje balneoterapija term.Prihajam k zadnjemu delu svoje razprave in sicer k indikacijam term

sploh in specijalno topliške terme.Kot zanimivost navajam znano indikacijo topliške terme od že ome­

njenega dra J a n e z a B u r e h a r d a, kakor jo navaja Valvazor v 1. zvezku v 3. knjigi na strani 378 in 379:

„Calefaciunt proinde, exsiccant, incidunt, abstergunt, scabiei, pruritui, allis cutis vitiis opitulantur. Podagricos & doloribus arthriticis-afflictos le­vant. Virtute qua pol lent incidendi & aperiendi uteri venas, viscidorum humorum infaretu obstructas adaperiunt, menstrua promovent, lienes induratos resolvunt & emolliunt, plurimisque allis humani corporis aerumnis extant safutares, quos effectus frequentiores me propria autopsia, & aegrotantium consimiliuni, qui meo & alioruin Physicorum consilio his thermis usi sunt, experientia edocuit, ubi prius corpora purgata fuerint, & inde balneum earum rite adhibitum".

Prevladujoča indikacija topliške terme so reumatične bolezni sklepov, mišic in sploh vse kronične artritide, razen tuberkuloznih.

Zanimivi so novi nazori o reumatizmu, posebno o tzv. „polyarthritis rheumatica acuta“. Ta spada med bolezni, katerih virus je nepoznan. Ta bolezen se navadno pojavi s turbulentnimi znaki ter ima, nasproti drugim akutnim boleznim, jako veliko nagnjenje k recidivi. So slučaji, ko ostane mnogo let latentna in se nenadoma zopet pojavi. Leta 1904. sta našla in opisala A s c h o f f in T a w a r a pri reumatični poliartritidi v mijokardu posebne vo­zličke t. zv. submiliarne reumatične vozličke. Te vozličke nista našla samo v slučaju, ko je nastopila smrt pri akutni poliartritidi, temveč tudi v mijo­kardu oseb, katere so imele reumatične napade mnogo let pred smrtjo, ka­kor priča tudi Eug e n F r a e n k e l . Na koži je opazoval ravno take vozličke C o o m b s .

A s c h o f f je mnenja, da so ti vozlički za reumatični virus ravno tako spe­cifični kakor so tuberkule in sifilomi za tuberkulozo in sifilis. Njegov zak­ljuček je ta, da so te tvorbe depot reumatičnega virusa, ki lahko mesece in leta ostane latenten. Radi tega smatrajo posebno Skandinavci in Američani poliartritido za kronično bolezen. Kakor mnogi avtorji smatrajo limfatične or­gane ustne in faringealne dupline za vrata reumatične infekcije, tako so tudi prepričani, da je depot reumatičnega virusa v srcu in, da je „endocarditis lenta" samo huda forma reumatične poliartritide. Isti virus povzroči tudi lahko mijo- in perikarditide.

Tretja lokalizacija poliartritide v centralnem živčevju je chorea minor (reumatična encefalitida). Poliartritični virus povzroči enkrat samo choreo, drugikrat choreo zraven akutne poliartritide, tretjikrat choreo zraven reuma­tične karditide, četrtikrat vse tri simptome pri isti osebi.

Je sicer neporečno, da kakor pri lues, se primarni afekt poliartritični t. zv. reumatična angina, ozdravi lahko brez vsakega zdravljenja, ampak ve­činoma nosijo reumatiki, ravno tako kakor sifilitiki in tuberkulozni, v sebi

346

virus v latentnem stadiju, kateri lahko vsak čas eksacerbira. Tudi je dosti znano, da leži v srcu najpogostejši vzrok smrti reumatikov. Te nazore pro­pagira posebno E h r s t r ô m .

To je poleg empirike tudi moj razlog za indikacijo term pri reuma- tični karditidi in chorei.

Kakor pri lues jodkali in živo srebro, tako tudi pri poliartritidi salici- lovi preparati učinkujejo samo simptomatično nasproti periferičnim simpto­mom, pri reumatičnih afektih srca in centralnega živčevja so brez učinka.

Poudarjam, da je termalna balneoterapija eno izmed najboljših sred­stev proti reumatizmu in da velik odstotek kur ima za posledico definitivno ozdravljenje tudi v najtežjih slučajih.

Nadaljno indikacijo dolenjske terme tvorijo živčne bolezni: neuralgije vsakega izvora, neuritide, otrpnjenja centralnega in periferičnega vzroka. Da­lje mijelitide, posebno iz termičnih vplivov, neurastenija in histerija.

Omenjam tudi tukaj nazore, po katerih so nekatere mijelitide, neuritide in neuralgije povzročene poliartritičnim virusom.

Dalje so indicirane termalne kopelji in kure s pitjem terme za bolezni, ki so nastale vsled motenja presnove: protin (giht), sladkorna bolezen in obesitas. Kombinacija termalne in hormonalne terapije z dietetično kuhinjo ima izvanredno dobre učinke. ,

Tudi Basedowska bolezen, klimakterične težave, predčasna in senilna impotenca spadajo k indikacijam terme.

Kombinirana terapija terme s fizikalnimi metodami učinkuje pri atro­fiji mišic, ankilozah ex inactivitate, traumatičnih in drugih, pri zakasneli re- sorbciji kalusa po zlomjeninah in ekstravazatov po zmečkaninah jako dobro.

Kronični eksudati telesnih duplin in posebno ženskih genitalnih orga­nov se ozdravijo vsled resorbčnega učinka terme tudi v najtrdovratnejših slučajih. Motenje menstruacije, kloroza in nerodovitnost so jako hvaležni predmet terapije termalne vode.

K indikaciji termalne balneoterapije spadajo tudi kronični katarji, bron­hijalni, laringa in katar mehurja; dalje kataralni ikterus, žolčni in ledični kamenčki.

Kakor se je že v starih časih empirično dognalo, spadajo v indikacijo terme tudi po modernem razumevanju kronične kožne bolezni, posebno eksu- dativnega in živčnega izvora: pruritus, pruriginozne bolezni, kronične urti- karije in psoriazis.

S tem sem podal pregled sedanje balneoterapije term seveda samo v izvlečku. Moderna raziskovanja širijo vsak dan naše razumevanje življenja in prepričan sem, da bo termalna balneoterapija, kombinirana z moderno te­rapijo, ekstrakti hormonov, osmoterapijo, dijetetiko, elektro- in mehanotera- pijo zavzela eno izmed prvih mest v splošni zdravniški terapiji.

Na tem prepričanju, na teh principih in na stremljenju, da bi napravil balneoterapijo celoletno pristopno, bazira organizacija terapije v Toplicah.

L i t e r a t u r a : Prof. Dr. Ditr i c h in K a m i n s k i : Balneologija. — Prof. dr. S t e j s k a l : Osmoterapija. — Prof. dr. H o l l e m a n n : Anorganische Chemie. — Prof. dr. S c h a d e : Die physikalische Chemie. — Prof. dr. B e c h h o l d : Koloide in Biologie und Medizin. — Dr. H a n s H a n d o v s k y : Leitfaden der Kolloidchemie. — Dr. A n d r e F o d o r : Das Fermentenproblem. — Dr. W. O s t w a l d : Grundriss der Kolloidchemie. — Dr. W. O s t w a l d : Die Welt der vernachlassigten Dimensionen. — Dr. L i e s e - g a n g : Kolloidchemie 1914,—1922. — Dr. L i e s eg a n g : Beitrage zu einer Kolloidche­mie des Lebens. — Ing. F r o m m el : Radioaktivitat. — Dr. E r n e s t J o e l : Klinische Kolloidchemie.

P r e d a v a n j a : Prof. dr. M a t t h e s : Über physiol. Grundlagen den Hydrothé­rapie. — Prof. dr. S t r a u b e : Die Stellung der Balneologie ztir Pharmacologie. — Prof.

347

dr. S c h a d e : Über Grundlagen und Ziele der Balneologie. — Dr. R. E. L e o n e : Über ein neues einfaches Verfahren zur Ermittlung der endokrinischen Drüsen. —. Docent dr. R e i t e r : Über Reizkörpertherapie. — Prof. dr. S p i r o : Über die Steuerung der Organe. — Prof. dr. M a y e r : Bemerkungen zur Theorie der Kolloiderkrankungen. — Prof. dr. E h r s t r ö m : Über Polyarthritis rheumatica.

D O P I S I .Centre d’elevage.

Dr. Slavko M a š e k , Paris.Paris, m aj 1924.

Nadzor dojenčadi, koje majke daju na prehranu drugoj kojoj ženi, naj ­češće na selu, teška je zadaća i o njenom spretnom riješenju ovisi uspjeh ovakovog othranjivanja djece. Taj nadzor dobiva na važnosti, otkada se kod suzbijanja tuberkuloze nastoji svako dojenče ukloniti iz zaražene sredine, a ne može, se dijete oduzeti roditeljima, ako im se ne može bar donekle za- garantovati uspjeh ovakove prehrane izvan roditeljske kuće. U Zagrebu daju na selo na prehranu djecu većinom neudate žene, sluškinje, radnice etc., a u zadnje doba zbog nestašice stanova i udate žene. Put je djeteta u svakom slučaju isti, a fatalni svršetak uvijek jednak. U'većini slučajeva mati još u rodilištu ne zna, kuda će s djetetom. U to dolazi jedna dobra žena, koja je navodno već mnogo svoje i tudje djece othranila, obećaje izvrsnu njegu, pogodi cijenu i uzima 8— 14 dana staro dijete sa sobom. Cijena varira od 250—400 dinara mjesečno uz rublje, sapun, šećer, krupicu etc. Gdjekada su dapače te žene samo posrednice, pa djecu uz proviziju dijele ženama u selu. Mati je sretna, što je mogla dijete nekomu povjeriti, prvi posjet kod djeteta prodje obično na opće medjusobno zadovoljstvo. Kod drugog posjeta opaža mati, da dijete propada, kušaju se, domaći lijekovi, eventualno se promijeni njegovateljica. 2 — 6 t jedana iza kako je dijete predano u njegu dolazi ne­nadano seljakinja u grad, predaje materi dijete u najvećem stepenu intoksi- cirano i dekomponirano, često silno zapušteno, pokrito furunkulima etc. Navod uvijek isti, da je dijete „iznutra pokvar jeno“ i da ne može kod te žene umrijeti, kako ne bi imala neprilika. Dijete se predaje u bolnicu i podlijega dakako teškim probavnim smetnjama i njihovim posljedicama. Ako je pra­vodobno stiglo u bolnicu, oporavi se, dolazi opet na selo, vraća se natrag u bolnicu za kraće vrijeme, obično sa težom recidivom i drugi ili treći put konačno podlijega bolesti. Gdjekada ostaje u bolnici mjesece, jer mati ne zna kuda će s njime i podlijega kojem interkurentnom infektu. Uzrok tom ve­likom pomoru nije samo manje vrijedan dječji materijal, nejaka doba i ma­njak majčinog mlijeka, već i neznanje, nemar i besavjesnost njegovateljica, koje usprkos očitih neuspjeha dalje tjeraju svoj obrt. Te prilike, držim, da nijesu karakteristične samo za Zagreb već i za sve veće gradove Jugoslavije, a kako sam se mogao na klinici u Parizu uvjeriti, i drugdje dolaze najteže i najzapuštenije smetnje u prehrani sa sela od ovakovih žena, koje othra­njuju tudju djecu.

Da to nije potrebno, već da se uz suradnju liječnika i lajika, te pri­vatnom inicijativom i potporom države daju postići zamjerni rezultati, imao sam prilike vidjeti u C e n t r e d’ e l e v a g e M a i n v i l l e D r a v e i l na cesti u Fontainebleau 24 km južno od Pariza. Zadaća je ove institucije, da se dojenčad smještava kod zdravih, urednih porodica i ondje pod stalnim nad­zorom othranjuje do navršene 3. godine. Organizacija centra i njegov uspjeh

348

je velikim dijelom zasluga gdje. Rene Dubost, koja me je osobno onamo povela i čijoj Ijubežljivosti imam da zahvalim sva važnija data i literaturuo ovom centru. Mainville, seoce od 800 stanovnika i sijelo općine Draveil, mjesto sa 4000 stanovnika, nalaze se na jednoj uzvišenoj ravnici pokritoj voćnjacima i šumicama. Izloženi su sa svih strana vjetrovima, ali kako sam se imao prilike uvjeriti, oštru klimu ovog predjela djeca vrlo dobro podnose. Kako je Draveil 2 km udaljen od Mainville i tek kasnije su u njemu počeli smještavati djecu, to je ondje improvizirana mala ambulanta za djecu u školi, u kojoj liječnik pregledava jedamput tjedno djecu. Centrala je u Mainville u lijepoj jednokatnici. Prizemno je ambulanta, čekaona, kuhinja za Sohxleth1 ostale pripravke, praona i stan kuharice, u prvom katu stanuju direktorica, sestre i ujedno je jedna soba, u koju dolaze nova djeca na nekoliko dana, dok se osigura glatka prehrana, ili laglje bolesna djeca iz sela. Mlijeko se u 4h u jutro muze u bližem uzornom mljekarstvu, dolazi u 6h u Draveil, a u l l h se već spremljeno u bočice dijeli ženama. Liječnik jedamput nedjeljno pregledava djecu u M. a jedamput u Draveil. Svako dijete ima svoju ce­dulju, gdje se registrira težina, hrana i ev. liječenje. Liječnik biva naplaćen dijelom od departementa (za svaku konzultaciju u ambulanti od stanovitog broja), a dijelom od centra (za posjete u kućama). Dohodak cca 4.500 frs. godišnje, što odgovara oko 18.000 dinara. Od toga plaća centar oko 2.000 franaka. Direktorica i sestre (visiteuses) su Engleskinje, dobivaju 600—700 frs. mjesečno uz stan, svjetlo, loženje i rublje. Žene, koje primaju djecu na njegu dobivaju do 150 franaka mjesečno i rublje za djecu, što odgovara po kupovnoj snaži cca 600 Din. Od te svote zadrži se 1 franak po litru mli­jeka, što ga dobiva žena. Za djecij, koja spadaju pod brigu države, plaća se subvencija, koja je prema efektivnim troškovima minimalna. Gdje je moguće, traži se od roditelja, da bar nešto doprinose za uzdržavanje djeteta. Jedno dijete zapada 6 — 7 franaka dnevno, a kako je djece oko stotine stalno u njezi, donoši centar godimice u ovaj kraj bar 200.000 franaka.

Primaju se djeca triju kategorija i to 1. djeca iz tuberkulozne sredine, koju smještava office publique d’hygiene sociale; 2. enfants assistes t. j. na- hodčad, iza kako je njihovo zdravstveno stanje ispitano; 3. enfants libres t. j. djeca, koju roditelji dobrovoljno smještavaju i nose bar dio troškova. Uvjeti prijema su: negativna Pirquet-ova reakcija, koja se ponavlja svaka 3 mjeseca i nikakovi manifestni znakovi luesa. Materijal koji se prima nije osobit: debilni, djeca sa kroničnim smetnjama probave, heredoluetičari, ra- hitičari a i posve zdrava djeca. Primaju se djeca od 10— 15 dana do 6 mjeseca, a ostaju do 4. godine. Kod ozbiljnijeg akutnog oboljenja se dopre­maju u dječju bolnicu, a inače bivaju liječena u samom centru. Uspjesi su vrlo dobri, mortalitet ne presiže 4'3%. Najveći kontingenat relativno daju djeca iz tuberkulozne sredine, kod kojih ranija infekcija postaje u centru manifestna.

Djeca su smještena kod seljakinja, žena radnika, maloobrtnika etc. Bi­raju se njegovateljce nakon što je visiteuse pregledala stan, ispitala prilike, a žena donijela svjedodžbu liječnika, da je zdrava i potpisala revers, da će se pokoravati uputama i redovito donositi dijete na pregledbu. Gdje će bitidijete u stanu smješteno ev. promjene u rasporedbi odredjuje sestra. Vje-štačke hrane daju se već pripremljene, a ostalo sama priprema. Mlijeko, kako već spomenuh, dobiva izravno od centra. Stanovi su zidane kuće, sa malim vrtićima ili dvorištima, obično se stan sastoji od s jb e i kuhinje, po­dovi su kameni, loženje kaminom, prozori veliki i jednostavni. Ljudi često dosta tijesno stanuju, djeca su većinom vrlo uredno držana i vanredno iz­gledaju. Žene su iz početka bile dosta siromašne, ne osobito čiste, ali vre­menom su se prilagodile zahtjevima higijene, stekle iskustva u odgajanjudjece, popravile kuće i ekonomski se podigle.

349

Dobri rezultati u ovakovom centru ovise dabome i mnogo od materi­jala koji pridolazi, ali da su dobri rezultati mogući i u manje povoljnim prilikama, pokazuje ovaj primjer. Uspjeh je takodjer u velike ovisan o spre t ­nosti i iskustvu liječnika i bolničarki, a i o taktu organizatora čitave institucije.

Smrtni slučajevi se dakako ne daju, obzirom na nejaku dobu, mimo­ići, ali se mogu svesti na minimum. Obogaćena iskustvom ustraja gdja Dubost sada nove centres d’elevage. Razgovarajuć s njom i sa direktoricom ovog centra Miss Wanning o poteškoćama, koje su s ovakovim poduzećem skopčane, mogao sam izlučiti nekoliko točaka, koje mi se služeć se njihovim iskustvom, čine važne za uspjeh ovakove akcije. 1. broj djece ne smije biti odviše velik, a ni premalen, kako ne bi troškovi bili odviše veliki. U Main- ville-Draveil nadzire djecu 1 liječnik i 3 sestre, djece ima oko stotine na njezi, i to mi se čini gornja granica za takovo poduzeće. 2. grupacija mora biti u maksimalnom radijusu od 2 kim od centrale. U^Francuskoj, gdje su ceste izvrsne, služi se visiteuse dvokolicom; to se kod nas, gdje su komu­nikacije loše, ne može od nje zahtijevati. Mali auto dolazi u obzir samo kod aglomeracija uz glavnu cestu. 3. veliki oprez kod izbora hraniteljice što se zdravlja, čistoće, volje i sposobnosti za pouku tiče. 4. mogućnost liječničke pregledbe bar jedamput tjedno i specijalističke konzultacije bar jedamput mjesečno, a kod ozbiljnijih komplikacija i češće. Dakle bi morala akcija biti stalno u vezi sa kakovom dječjom bolnicom ili klinikom. To je osobito važno iz početka, dok ne ide sve glatko. 5. kod izbora mora bez­uvjetno imati glavnu riječ liječnik dobro upućen u dječje bolesti. Iz početka moraju se izabirati djeca, kod kojih vještačka prehrana teče glatko; djeca netom odbi.vena od prsiju, moraju se neko vrijeme zbog kontrole držati u centrali. Prvi neuspjesi mogli bi lako čitavu akciju diskreditirati, a i žene nemaju iz početka one rutine u prehranjivanju, koju kasnije stiču. 6. mli­jeko mora zbog uspješnije kontrole čistoće i kvaliteta biti dodavano iz centrale, a isto tako i vještačka hrana. 7. centrala mora imati makar malu ali zgodno udešenu ambulantu i jednu oveću sobu sa 2— 3 posteljice kao ekspektancu. 8. elevage t. j. othrana djece mora biti za hraniteljicu dobar posao, kontrola stroga i neprestana, ali ipak takova, da nije ženi na teret i da uvidja njezinu korist'. 9. treba naći puteva, da se djeca iza navršene treće godine drugdje lako smjeste i ne zatrpaju mjesta novim pitomcima. 10. treba nastojati, da roditelji bar dio troškova nose. Stvar postaje jeftinija i ne prekida se veza izmedju roditelja i djece. 11. važan je izbor sestara pomoćnica (visiteuses), jer na njima počiva glavni i najteži posao. One moraju biti tako nagradjene, da se mogu isključivo tome poslu posvetiti. Strpati ih u koji činovni razred ili kategoriju, koja ne pruža mogućnost pristojne egzi­stencije je absurdum, jer u tom slučaju nije moguće od njih zahtijevati, da se isključivo bave tim napornim poslom, a ni na kvalitet takovih sestara ne mogu se u tom slučaju stavljati dovoljno visoki zahtjevi. Dakako da i liječnik mora za svoj trud i vrijeme uloženo u taj posao biti primjereno otštećen.

Sada se — kako doznajem — u Šestinama otvara sanitetska stanica, i u njoj se otvara savjetovalište za majke, koje je predano u stručne ruke. Ne bi li se iz njega mogao vremenom, uz pomoć privatnih lica, stvoriti mali centre d’ćlevage, kao što se je iz centra Mainville-Draveii po malo razvila institu­cija, koja nadzire i gotovo othranjuje s v u dojenčad čitave jedne općine.

350

Referati.Diagnostika.

Dr. M ommsen: Odredjenje krvnog sladora W eissovom aparaturom.(Med. Klinik, br. 21. 1924.)

Budući da je potrebno kroz duže vrijeme odredjivanje krvnog sladora u serijama, to se referenat pozabavio Weissovom mikroinetodom, koju je Boruttan toplo preporučio u br. 14. Med. Klinik 1924., a koja je po Weissu radi svoje jednostavnosti zgodna da je izvede svaki ljekarnik ili praktični liječnik.

Izvedba po Weissu je slijedeća: Iz uška pacijenta izvadi se 0,1 ccm krvi kapilarnom pipetom te se ispuše u graduiranu posudu u nekoliko ccm ap­solutnog alkohola, pusti pola sata stajati a oborena se bjelančevina uz znatno dodavanje alkohola odfiltrira. Filtrat, koji sadržaje krvni slador, ispari se oprezno i lagano do suha. Na to se doda 6,0 aqua destil. i po 0,3 Bangove otopine I. i II., titrira uz lako kuhanje sa 1%0 otopinom groždjanog sladora, dok se redukcijom bakrenog oksida ne izgubi modra boja. Potrošena otopina sladora daje nam količinu krvnog sladora i može se kod odredjenih otopina direktno očitati na bireti. — Referenat ipak drži, da je Bangova metoda je­dnostavnija, brža i sigurnija ma da se čini kompliciranijom, jer se po nje­govu mnijenju teško dade sva krv iz pipete ispuhati. Na stijenke birete obore se bjelančevine, koje čvrsto drže i teško se odstranjuju (s H2SO4). Filtrat se lagano isparuje a to traje po 6— 8 sati, jer toplina ne smije prekoračiti temperaturu 65° C inače se otopina obojadiše žuto, što znači, da je šećer razoren. Nadalje je teško u pravi čas prepoznati, da li se otopina odbojila. Predju li pak tragovi bjelančevine u filtrat, to nastaje opalescenca, koja po referentu — onemogućuje konačno raspoznanje odbojenja. Dr. J. P a j a s .

Dr. Rejsek: P ielografija , p ieloskopija i njihovo diferencijalno diagno-stičko značenje.

(Časopis českych lekarü, br. 47. god. 1923. Sa 36 rentg. slika.)

Dolaze u obzir kod distopije, ekstrarenalnih tumora, sraslih bubrega i višestrukih uretera i zdjelica. Pielografija imade diferencijalno značenje kod tumora, hidronefroze, ren migransa i kod ekstrarenalnog tumora. Pieloskopija je suverena metoda kod razlikovanja renalnih tumora od ekstrarenalnih.

Dalnja je zadaća pielografije točno raspoznanje pojedinih bubrežnih afekcija. Kod nefrolitijaze moguće je pielografijom točno ustanoviti položaj kamenca. Dr. C u l e k.

Dr. Gala: Odnošaj bjelančevine i NaCl u punktatu i regeneratim a vode prednje kom ore kod životinja i ljudi, očiju normalnih i patoloških.

(Bratislavske lekärske listy, br. 4. g. 1924.)

Podvrgao je dosadašnje rezultate reviziji glede bjelančevine i NaCl, po­što su za fiziološko i patološko izlučivanje veoma važne.

Visina fiziološke bjelančevine u vodi prednje komore je kod životinja i čovjeka približno jednaka, 0'02%. Količina NaCl je kod životinja različita. Kod psa i mačke više, kod kunića manje od ljudskog oka (0 '63%) ;uz nor­malne je prilike konstantna, te se kreće kod čovjeka izmedju 0'7—0'73%,

351

a k o j e i u k r v i k o l i č i n a N a C l u n o r m a l n i m g r a n i c a m a . Poveća­nje ili smanjenje NaCl n krvi vodi do smanjenja NaCl u oku. Normalan nalaz NaCl i bjelančevine u vodi prednje komore pruža i senilna kortikalna katarakta. Upaljeni bulbus imade u punktatu više bjelančevine a ujedno nizak % NaCl. Ova je razlika razmjerna, te ovisi od intenzivnosti upale bez obzira na tenziju. U regeneratima vode prednje komore pojavljuje se bje­lančevina u znatnoj količini, uz istovremeno znatno sniženje NaCl. Razlika izmedju oka čovjeka i životinja u tom je pogledu samo k v a n t i t a t i v n a , n e k v a l i t a t i v n a . Bjelančevina kod punktata glaukomatoznog oka u m i r u ne prekoračuje norme; i z a n a p a d a j a obično je bjelančevina povišena.

Dr. C u l e k .

Dr. Neureiter: M ikrokemički dokaz cyankalija kod otrovanja.(Deutsche Zeitschr. fiir ges. ger. Med. dio 11. br. 3., g. 1923.)

Maleni komadić utrobe, oko 1 cm3, ili tekućine, dade se u posudu, u koju se doda nešto ac. oxalic. Posuda pokrije se sa staklom, na kojem je s unutarnje 's trane kap 1% otopine Ag NO3. obojadisanog methyl, modrilom. Pare cyanovodika apsorbiraju se u AgNC>3, te najdulje za 2 sata nastupa bjelkasta mutnina, koja mikroskopički pokazuje plavo bojadisane igle kianida srebra. Odlučivanje od drugih spojeva srebra učinit će se prekristalizacijom sa NaHNO.3. Kristali srebrenog karbonata nestaju odmah, kristali kianida se ne mijenjaju. Metoda je vrlo osjetljiva; 1 : milijun, i može se upotrjebiti i kod istraživanja krvi otrovanih osoba sa rasvjetnim plinom, koji sadržaje malenu količinu cyanovodika. Dr. C u l e k .

Dr. BasaF: Tehnika dokaza d iabetes m ellitus.(Prakticky lćkar, br. 7., g. 1924.)

Diabetes u tnnogo slučajeva može se ustanoviti na temelju pretrage mokraće, no takav će dokaz biti nepotpun, ako uz redukciju u mokraći ne preduzmemo pokus s kvašenjem i ako ne odredimo optičku sposobnost mo­kraće na desno. Ova tri nalaza znače diabetes. Ako mokraća reducira i skreće u poiarimetru na desno, 110 uz to ne kvasi, radi se 0 laktozuriji. Ako reducira, kvasi i skreće na lijevo, radi se 0 levulozi.

Slijedi teoretički dio 0 jetrima, krvi, endokrinim žlijezdama, Claud- Bernardovoj hiperglikerniji i glikozuriji, hipoteze 0 pretvorbi ugljikohidrata,0 postanku glikozurije, 0 renalnoj glikozuriji, 0 sniženju koncentracije kal­cija u krvi kod diabetika, —- 0 čemu je nemoguće referirati u kratkom re­feratu, te se mora čitati u-originalu. Dr. C u l e k .

Prof. Caronia: B akteriologija dobraca.(Americ. Journ., februar 1924.)

Prof. Caronia priopćuje, da mikroorganizam, kojeg smatra uzročnikom morbilla, pokazuje u cikličkom svom razvitku i stadij ultramikroskopički, gdje je teško njega naći. Kasnije se pokazuje kao maleni diplokokus, koji se dade kultivirati uz anerobne uvjete na posebnom tlu. Pisac je dobio kul­ture ovih diplokoka iz krvi, iz mozga kostiju, iz spinalnog likvora, iz nosnog iscjetka u prodromalnom i eruptivnom stadiju. Krv oboljelih pokazivala je specifične protutvari prama organizmima, dobivenim kulturom. Mladi kunići, cijepljeni s velikim intravenoznim obrokom iz krvi oboljele djece, pokazivali su pojave morbilla. Cijepio je i djecu s kulturom diplokoka, te je izazvao tipički dobrac kod njih (vrućicu i osip). Dr. C u l e k .

Dr. Landgraf: W ildbolzova reakcija vlastitom mokraćom i njezina vri­jednost za dokaz tuberkuloze.

(Brauers Beitr. z. Kl. d. Tuberc. br. 6 6 . str. 261.)Mokraća tuberkuloznih sadržaje specifične tvari, s kojima se uz potko-

žnu aplikaciju može da izazove kod alergički bolesnih intrakutana kožna reakcija, slična tuberkulinovoj. Dokazana je kod 9 0 % slučajeva s konstato- vanom tuberkulozom, a negativna je kod netuberkuloznih. Aktivitet ili pro­gnozu nije moguće na taj način ustanoviti, no zato imade veliko diferenci­jalno diagnostičko značenje. Dr. C u l e k .

Prof. N etoušek: B ilješke o fizikalnoj d iagnostici.(Bratislavske lekarske listy, br. 3., g. 1923.)

Našao je tečajem ne čitave godine kod dva slučaja kavernozne tu­berkuloze osim dviju pojava od klasične trias Laennecove tj. pektorilokvije i kavernoznog disanja i t intement mćtalique s bruit d ’ airain, koje pojave nalazimo češće kod pneumotoraksa. Prvi slučaj potvrdjen je skiagrafijom, drugi razudbom.

Glede s k l e r o z e a r t . p u l m o n a l i s je diagnoza moguća već na temelju fizikalnog nalaza, koji je kod tipičnih slučajeva za ovaj pobol posve specifičan, te kod kojeg je hipertonija sitnih žila prvi uzrok pojačanom tla­ku krvi. Dr. C u l e k .

Dr. Fabiän: K oloidna benzoova reakcija.(Bratislavskć lekarske listy, br. 3 , g. 1923.)

Istraživao je 68 slučajeva, od kojih je kod 25 sluč. likvor uzet od oboljelih na luetičkoj kojoj afekciji centralnog živčevlja. U svim tim sluča­jevima bila je reakcija benzoova pozitivna suglasno sa r. Bordet. Wasser. Reakcija dakle imade diagnostičku vrijednost za neurologiju i psihijatriju

Kod lues II., latens i lues III., bila je benzoova r. negativna, akoprem je r. B. W. bila pozitivna. Za venerologa je dakle ta reakcija od manje vrijednosti.

Kod meningitis basilaris može da bude reakcija benzoova pozitivna,luetičkog tipa, ali istovremeno je obično naznačena i meningitička zona. Timeje diferencijalno diagnostička vrijednost reakcije znatno oslabljena. Dakle i benzoova reakcija daje one nespecifične rezultate kao i ostale koloidalne reakcije, prednost njezina je u tome, što je priprema te reakcije lagana te uvijek podje za rukom. Dr. C u l e k .

Dr. Crha: Jakobsthalova m odifikacija B. W . reakcije.(Bull, de la soc. fr. de dermat., br. 1. g. 1924.)

Najsigurnije metode nijesu osjetljive, a najosjetljivije opet nijesu sigurne, jer dadu često nespecifičnu reakciju. Modifikacija se provadja kao W. R., samo kod temperature 0° C. Reakcija je daleko osjetljivija, a plus rezultata iznaša 139%. Dr. C u l e k .

Dr. T obiašek: V ezanje kom plem enta kod rinosklerom a.(Časopis českych lćkaru, br. 18., g. 1924.)

Sastavio je posebnu reakciju od krvne surutke, s kojom je ispitivao 25 slučajeva. Od ovih dalo je 14 siguran pozitivan rezultat. Čini se, da je reakcija najjača kod slučajeva, koji najdulje traju. Reakcija imade znatnu

352

353

diagnostičku vrijednost, te svjedoči za etiološko značenje bac. Frischovog kod ovog pobola. Negativni rezultati s antigenima od ostalih očahurenihbac. dokazuju, da predleži specifična reakcija, koja je prouzročena posebnimkarakterom b. rinoskleroma, a ne nekakova skupna reakcija, odvisna od glenoidne kapsule jednog ili drugog člana tog skupa. (Potanje i reakciju vidi u originalu.) Dr. C u l e k .

Dr. Hepner: Upliv adrenalina per os na nivo krvnog sladora i nakrvni tlak.

(Biologicke listy, br. 3., g. X.)Adrenalin i per os imade djelovanje, što dokazuju pokusi na psima.

] cm:i (1 : 10 0 0) per os prouzrokuje kod njih stupanje nivoa sladora za 0045 gr. na 100 gr. krvi. Isto dokazano je i na čovjeku. Dizanje nivoa še­ćera slijedi iza 2 0 časova, te je maksimalno, a vraća se iza 1 '/a s. ad normam, Tlak krvi umjereno se diže. Malen obrok per os 0'2— 0'3 cm3 adrenalina s n i z u j e nivo i tlak. Dr. C u l e k .

Dr. Bittm ann: P rilog k pitanju inervacije bubrega.(Biologickć listy, br. 3., g. X.)

Osim obligatne funkcije bubrega tj. filtracije, postoji još druga funkcija, koja podleže uplivima izravne inervacije autonomnog živčanog sistema, koja je vidjjva u regulaciji koncentracije moktaće i regulacije izlučivanja čvrstih tvari. Živaca riješeni ili anestezirani bubreg radi znatno teže. Regulacijom parasimpatičko-simpatički upliv na sekreciju bubrega može se mijenjati po­dražajima iz kožnih derivacionih zona, koje su u spoju sa žlijezdom t. zv. simpatičkom vodivošću viscero-senzitivnog refleksa. Iza denervacije bubrega ne nastupa ovaj refleks na istoj strani, već na kontralateralnoj, uplivom kri­žanja refleksa. Promjene u sekretoričkom radu bubrega iza denervacije ne dogadjaju se dakle na bazi promijenjenog proticanja krvi žilama, već ovaj rad reguliraju sekretorički bubrežni živci, simpatikus i parasimpatikus kod normalnih okolnosti zajedno. Dr. C u l e k .

Dr. V alach: Iskustvo sa pneum oencefalografijom .(Bratislavske lekärske listy, br. 8 ., g. 1924.)

Osobni piščevi eksperimenti s intraspinalnom pneumoencefalografijom pokazuju vanrednu upotrjebivost ove nove ispitane metode za diagnozu in- trakranijelnih afekcija, osobito u slučajevima, kod kojih manjkaju pojave, te olakšavaju manje ili više točno lokalizaciju. Najčešći su to patološki procesi u hemisferama, naročito u čeonom predjelu, u kojem slučaju pomanjkanje zraka u šupljini lubanje imade za diagnozu realnu vrijednost. Pokusi učinjeni s ovom novom metodom, veoma su zahvalni, jer su se svi ti slučajevi mogli kontrolirati bilo autopsijom, bilo kod operacije. U jednom slučaju nadjen je golemi sifilom, diagnosticiran kao tumor, koji je posve ispunjavao i kompri­mirao lateralne klijetke a težio je prama bazi prednjeg roga. U drugom slučaju bio je to tumor čeone šupljine, u trećem srednje cerebralne jame. (Sa 6 pneumoencefalografskih slika.) Dr. C u l e k .

Dr. Sigm und: D iagnostičko značenje Stierlinove pojave.(Časopis českych lekarii, br. 13., g. 1924.)

S t i e r l i n opisao je rentgenološku pojavu kod kron. upaljivih i ulce- rativno destruktivnih procesa ileocekalnog dijela, osobito nastalih na podlozi tuberkuloze. Fenomen S. se sastoji u tome, što 6 — 8 sati iza podavanja

kontrastne mase, dakle u dobi, kada u normalnim prilikama bude već caecum ascendens napunjeno, nalazimo homogenu masu, koja ispunjava vijuge di- stalnog ilea te kraći ili dulji stup mase u transverzu, ali sjena ceka i dijelova colon ascendens uz njega kao da je izbrisana i manjka potpuno. Ovaj defekt kod punjenja patološki promijenjenog kolona ne može se tumačiti možda organičkim suženjem tog dijela. Taj nalaz je karakterističan i po nestrikturnu ileocekalnu tuberkulozu, kada je normalan lumen posve uzdržan. Uzrok je toj pojavi u funkciji upaljivo promijenjene partije. Osjetljivost podražene sluznice prouzrokuje, da kolon ne podnaša trajnije sakupljanje mase, te je se riješava brzim kontrakcijama. Pozitivnu pojavu možemo očekivati jedino u tim slučajevima, kada je barem dio cirkumference bolesnog dijela sposobna za kontrakciju. Ova pojava ne označuje točnu lokalizaciju pobola. Duljina defekta u crijevnoj masi ne odgovara uvijek opsegu patol. promjena stjenke kolona. Onaj dio, koji je infiltratom promijenjen, obično je trajno napunjen a hipermotilitet pokazuje samo partija spososobna za kontrakciju, u kojoj se upaljive ili tumorovite promjene samo najavljuju. (Djelomična ili nepot­puna pojava S.)

U dijelu kolona, koji ima stjenke posve tvrde, može masa stagnirati veoma dugo. Jedan dio kolona može da bude motorički insuficijentan, dočirn odsjek u susjedstvu s njime pokazuje znatni hipermotilitet.

Negativan nalaz ne isključuje ileocekalnu tub. Pozitivna Stierlinova pojava ne dokazuje tbc. Cirkumskriptni hipermotilitet kolona može prouzročiti i eks- traenteralan tumor. Nepotpuno pozitivna pojava S. može značiti i konstantno ograničeni defekt u gibanju crijevne mase, prouzročen tvrdim skibalima.

Dakle treba misliti na sve moguće pogrješke i kod procjenjivanja pojaveS. biti oprezan. Dr. C u l e k .

Dr. F a b iä n : Uporaba govedjih crvenih krvnih bobuljica kod reakcijeBordet-W asserm ann.

(Bratislavske lekarske listy, br. 7. g. 1924.)

Rabi govedju krv iz klaonica od volova rituelno zaklanih, u mjesto krvi od ovna, što je jeftinije i daje isti rezultat a laglje se dodje do većekoličine krvi. Dr. C u l e k .

Prof. Ostrčil: O značenju specifičkih reakcija na lues tečajem trud­noće, porodjaja i babinja.

(Prakticky lekar, br. 6 ., g. 1924.)

Kod istraživanja krvi gravidnih, rodilja, svježih babinjača i novorodjene djece na lues pronadjene su stanovite nejasnoće, koje traže oprezno tuma­čenje rezultata reakcije i da se ista izvrši uz stanovite uvjete Krv gravidnih, svježih babinjača (do 3 dana) reagira nekada nespecifično pozitivno (kako je opaženo i kod malarije, škrleta i visokih vrućica), valjda uslijed pomno- žanja lipoida, koje svojstvo se oko 7 dana babinja gubi. Osobito nesigurne rezultate daje retroplacentralna krv, uslijed primješanja plodne vode i bak­terija i ne preporuča se time u svrhu istraživanja.

Što je više prošlo vremena otkad je krv oduzeta i istražena, bilo ve- nozna ili retroplacentarna, to češće bit če nespecifično pozitivna.

Krv novorodjenčadi daje nekada i kod floridnog luesa negativnu reak­ciju, valjda uslijed nemogućnosti, da se prave reagine. Dakle je suvišno istraživati krv novorodjenih iz pupčanice u svrhu konstatacije luesa. Ako je majčina krv seronegativna, ne će biti nikada krv iz pupčanice seropozitivna.

355

Ako je majčina krv seropozitivna može, ali ne mora biti krv iz pupčanice pozitivna. Istraženje krvi iz pupčanice nije dakle po majku mjerodavno.

Kod novorodjene djece od iuet. majka, ili sumnjivih, nužno je odmah iza porodjaja djeteta pupčanicu podvezati i prorezati, da se dijete kod odlju- štivanja posteljice naknadno ne inficira (Esch).

Ginekolog mora dakle da se drži ovog postupka: Imade se istražiti krv svake gravidne žene kod priinića u zavod a krv neka se istraži najdulje za 48 sati. Reakcija neka se provede na više različitih načina.

U slučaju pozitivne reakcije pretražiti krv ponovno do 7 dana u babi- njama. Pozitivan sada uspjeh nalagat će liječenje majke, koja doji dijete a time će se neizravno i dijete liječiti.

Dijete samo liječiti ćemo onda, ako pokazuje manifestni lues, ili pozi­tivnu reakciju.

Kod gravidnih na početku trudnoće, koje klinički i anamnestički poka­zuju lues, treba odmah da se liječi, te će se time postići zdravi plod.

Kod žena latentno luetičkih, koje abortiraju ili rode macerirani plod od potrebe je, da se počne sa liječenjem prije nove trudnoće. Ako je dotična tidata, mora se serološki istražiti i krv muža. ,

Bilo bi dobro istražiti, koja je od raznih reakcija na lues za gravidne žene najsigurnija, s čime ćemo izbjeći pogrješke koli u praycu pozitivnom, toli i u negativnom. Dr . C u l e k .

Ginekologija.

Dr. F. Barach: Rana d iagnoza gravid iteta.(Wien. med. Wochenschrift, br. 27. 1924.)

K a m n i t z e r i J o s e p h opaziše, da bubrezi gravidnih i negravidnih žena već u prvim danima graviditeta razno reagiraju na phloridzin. Gravidne naime izlučuju šećer već nakon intrainuskularne injekcije 000 2 phloridzina, koji se dade običnim metodama na šećer lako dokazati. Izostane li izluči­vanje šećera poslije ove injekcije, isključen je graviditet (do 3'/.2 posto vje­rojatnosti). Barach dodaje, da to doduše zadovoljava liječnika kod negravidnih amenoroičnih pacijentkinja, nu one se time ne zadovoljavaju, dok im fali menstruacija a postoji n. pr. povećanje uterusa uslijed endometritide ili blju­vanje na nervoznoj bazi i t. d. pa zato injicira kod takvih žena supkutano1 cm3 glanduovina te istodobno daje per os tri put na dan tri tablete po 0'3 sušenog ovarija. Od 25 slučajeva nastupiše menses nakon 5 dana, u jednom nakon 13 dana, a u 19 slučajeva nakon 14 dnevne terapije ne nastupiše menses ali postadoše jasnima subjektivni i objektivni znakovi graviditeta.Ovo djelovanje injekcija glanduovina i ovarialnog preparata osniva se na organoterapeutskoin utjecaju njihovom na amenoreju. Dr. Janko F a j a s .

Dr. H orälek: K pitanju chorionepitheliom a.(Časopis českych lćkarii, br. 24, g. 1923. Sa 5 slika.)

Izvješće o dvim slučajevima, koji su svršili smrtno. Horion kao novo­tvorina nastaje smanjenjem ili nestajanjem sposobnosti obrane sa strane majke protiv fetalnih stanica (horioidalnih), koje pokazuju Abderhaldenovu reakciju. Izliječenje je moguće samo povratkom ovih sposobnosti obrane, * dakle i pozitivne reakcije A. Temeljni je histološki karakter sarkomatozni. Šarene histološke slike su uvjetovane direktnim doticajem sa krvi, prama kojoj imade novotvorevina posebni afinitet. Histološki do sada .ni je moguće

356

raspoznati pojedini tip, osobito ne malignost ili benignost-njegovu, koju valja odrediti klinički iz ponašanja organizma te iz reakcije Abderhaldenove, Freund- Kaminerove, r. decidualne u histološkoj slici i ponašanju luetina u ovariju.

Pomanjkanje decidualne reakcije upućuje na malignost, prisutnost iste na benignost a isto tako pomanjkanje invazije ili slaba invazija hori jalnih stanica. Na žilama u blizini tumora bivaju vidljive promjene na stjenki, osobito na endotelu, kao posebna reakcija žila na tumor. Uslijed svoje po­sebne atrakcijone sposobnosti paralizirati stjenke žila (sposobnost fiziološkog horionepitela) raste horionepiteliom u obliku kavernoma, šireći se ekscen- trički, kojemu su šupljine pokrivene s horionepitelom.

Širenje dogadja se horialnom invazijom i lokalnim porastom u skupove stanica, koje se kanaliziraju i spajaju u velike šupljine. Jednako postaju i invazijom u žile i arozijom i paralizom stjenka, odnosno i embolijom. Sre- dina većih šupljina odumire uslijed pomanjkanja hrane i trombozira. Destruk­tivnost je tumora veoma velika, a naprotiv je stanični temelj posve neznatan. Iz toga slijedi pokušaj terapije tumora sa serumom gravidnih i serumom iz retroplacentarnog hematoma, Uspjeh je vidljiv u histološkoj slici: skoro potpuna nekrotizacija čvora u maternici te mikrobioza neznatnog onog broja preostalih stanica tumora, nestajanje horijalne invazije, opsežna flegmonozna infiltracija i rezorpcija mrtvih stanica tumora limfatičkim putem i putem krvi, nekroza muscularis i mjestimična početna regeneracija u okolici ognjišta.

Dr. C u l e k .

Prof. Ostrčil: Supkutanasim fizeotom ija prem a suprapubičkom carskom Tezu, perforaciji, preranom umjetnom porodu i tehnika operacije.

(Časopis českych lekaru, br. 47. 48., g. 1924.)

Pisac izvadja operaciju ovako: Rodilja leži u običnom ginekološkom položaju. Iza dezinfekcije vanjskih spolovila jodalkoholom i ispiranja vagine, oduzme se mokraća tvrdim katetrom, koji se ostavi u mokraćnoj cijevi, te se s njime povuče uretra nešto na lijevo. Operator uvede kažiprst lijeve ruke u vaginu, palac položi izvana na simfizu te ovako uhvati simfizu, kao da ju hoće propipati. Desnom primi tanki šiljasti skalpel, kojeg ubode ho­rizontalno i s oštricom lateralno okrenutom u dolnju polovinu simfize sve do kosti. Onda, ostavljajući nož u rezu, diže ga i s kožom u istom položaju sve do gornjeg ruba simfize, gdje ga oštricom okrene prama dolje i ubode ga kroz čitavu debljinu spone. Prst u vagini osjeća dobro šiljak noža i kon­trolira, da ne prodje kroz vaginalnu stjenku. Sada podigne držalo noža tako da šiljak gleda dolje i proreze čitavu debljinu hrskavice sve do ligain. arcuat. infer, uz kontrolu lijevog kažiprsta. U tom času razići će se rubovi za širinu palca, što je katkada dostatno, te ako nerazmjer izmedju zdjelice i glavice nije velik, spustit će se glavica sama iza intravenozne injekcije pituitrina, ili se dade lako utisnuti ili kliještima uvući. Ako ne, nije probitačno glavu silom utisnuti u zdjelicu, jer bi se poderalo lig. arcuat. inf. odnosno i corpora cavernosa, time bi nastalo znatno krvarenje i supkutani i perivaginalni hematon. U ovom slučaju uvedemo ponovno skalpel kroz prvi ubod u jednakom po­ložaju, okrenemo ga oštricom, i šiljkom dolje te lig. arcuatum lagano sa n e ­koliko poteza prosječemo. U tom času raširit će se spona za 2 —3 prsta a glava može lako da prodje.

Noge rodilje ostavljamo stalno u istom položaju. Ne dajemo ih vodo­ravno niti ih rotiramo prama unutra, kako to neki čine, da se ne razidju, odnosno ne oštete sakroilialni zglobovi. Predusrećemo tome radje na taj način, da asistenti tlakom na zdjelicu s dviju strana zbližuju rubove k sebi. Iza poroda zatvori se ubod sa jednim šavom a zdjelice se stegne sa širo­kim povojem.

Ova operacija je operacijom izbora kod srednjeg stepena suženja zdje­lice multipara, ako predstoji protrahirani porodjaj uz prerani odtok vode, tako da je sadržaj maternice vjerojatno inficiran. U ovom slučaju imade prednost pred carskim cervikalnim rezoni, bilo trans- bilo ekstraperitonealnom, radi infekcije, uslijed čega je prognoza po majku dvojbena.

Bolja je i od perforacije, koja uništava život djeteta a prognozu za majku time ne poboljšava. Ova operacija zaslužuje ali prednost i pred car­skim suprapubičkim rezom, kod multipara a uz prilike posve aseptičke,đočim kod primipara imade prednost suprapubički carski rez, pošto je kodnjih teže izbjeći ozljedi nekih česti iza simfizeotomije. Ovom operacijom je konačno skoro potpuno istisnut prerani porodjaj, koji ima po dijete lošu prognozu. Dr. C u l e k .

Dr. Adlof: Dva rjedja ginekološka slučaja.(Prakticky lekar, br. 5. g. 1924.)

1. Pesar Mayerov 20 god. u vagini bez poteškoća i posljedica.2. Slučaj oplodjenja kod potpuno intaktnog djevojačkog zalistka iza

koitusa ante portas. Dr. C u l e k .

Prof. M üller: P ato log ija i terapija retroverzije-fleksije uterusa.(Bratislavske lekarske listy, br. 3., g. 1923.)

Ingvinalna je fiksacija reseciranog lig. rotundum za sada najbolja tera­pija; u drugom redu dolazi ventrosuspenzija. Osim toga rabi i izravnu ven-trofiksaciju i vaginofiksaciju, ali isključivo samo kod starijih žena, u kli­makteriju. Operativna korekcija danas je već veoma potisnula konzervativno liječenje radi lake izvedivosti operacije i radi sigurnog izliječenja pobola za najkraće vrijeme. Dr. C u l e k .

Dr. Schneider: Trudnoća iza obostrane am putacije sisa.(Monatschr. f. Geb. u. Gyn. B. 64. H 6/6.)

Uslijedila je 4 god. iza amputacije, porodjaj pravilan. Sise dakle nijesu bile nikakav nenadoknadiv preduvjet za involuciju uterusa, ovulacija i men­struacija je dolazila, te nije bilo promjene u vitalnosti dotične žene.

Dr. C u l e k .

Dr. Budim lić: Um jetno oplodjenje žene kod prirodjenog atoničkogasperm atizm a muža.

(Prakticky lekar, br 4., g. 1924.)

Postigao je umjetno oplodjenje 6 dana iza menstruacije uštrcanjem 2 cm3 ejakulata Braunovom štrcaljkom, uvedenom skoro u fundus uteri iza izbrisanja vagine s toplom fiziološkom otopinom. Ejakulat držan je u zdje­lici na vodi kod 40° C. Ovakav pokušaj može da bude pogibeljan radi lo­kalne infekcije i infekcije trbušne šupljine. Dr. C u l e k .

Interna.Dr. Svčrak: Upliv sv jetskog rata na tuberkulozu.

(Prakticky lekar, br. 6. i 7., g. 1924.)

Tuberkuloza se proširila za vrijeme rata dvostruko i to, što su izumrli stari teži slučajevi uslijed pomanjkanja hrane, ili što su nadošli novi slu­

357

čajevi. Po Wassermannu diže se srazmjerno s krivuljom pomora i krivulja nedostatne prehrane, ali i krivulja pojačane percepcije za infekciju, uz što sudjeluje i teški rad i nedostatna higijena tijela i stana. Dakle paralela izme­dju prehrane i pomora nije točna, već djeluju harmonički sve tri kompo­nente : infekcija + preopterećenost radom + nedostatna ishrana. Za vrijeme rata pomor od tuberkuloze narasao je u Beču za 78%, u Pruskoj 65%, u Hamburgu 100%, u Engleskoj 2 5 % U gradovima i središtima industrije porasla je tuberkuloza daleko više, nego na ladanju. U Pešti 470 sluč. na 100.000 stanovništva, dočim u Slovačkoj samo 339. Prema spolu narasao je pomor kod muškaraca za 35%, kod žena 32%, u Beču 47%.

Izmedju 20—25 god. narasao je pomor muškaraca za 100%, žena za 87%. Izmedju 25—40 god. prevladava pomor žena, vjerojatno uslijed poro- djaja i babinja. U mladim godinama prevladao je eksudativan tip, u 40. godinama fibrozan karakter tbc.

H u ' l k a tvrdi, da je porast tbc. samo kroz prve tri godine prouzročen ratom, ■ kasnije epidemijom influence.

Tuberkuloza nije se širila epidemički, kao druge zarazne bolesti, izuzev narode dosada nezaražene (kolon. vojska francuska, Polinesci). C u m i n u s tvrdi, da se od tub. roditelja ne nasljeduje sklonost za tuberkulozu, već da se djeca od roditelia izravno inficiraju. Kod tub. odraslih radi se uvijek o eksacerbaciji tub. klice iz djetinjstva. R e i c h e tvrdi, da je prije rata u Nje­mačkoj imalo 29 '3% tuberkulozne roditelje, a iza rata 18'5%. Za vrijeme rata imala je samo četvrtina na tbc. oboljelih vojnika habitus phisicus, što znači, da nije postojala infekcija iz mladosti, već nova infekcija zadobivena za vrijeme rata. Vidljivo je, da pisci nijesu složni u naziranju glede postan­ka pobola tbc. kod vojske. Po ratnu tuberkulozu svakako je karakteristično širenje infekcije u masi uz težak i smrtonosan tečaj. Kod djece nije pomor išao na račun same nedostatne ishrane, već više na račun toga, što se tub. u obiteljima znatno raširila. Zato se i znatno raširila infekcija medju djecom od 1— 3 god.

Prognoza ratne tuberkuloze bila je dakle nepovoljna. Eksudativan oblik je učestao, fibrozni se smanjio, nastajale su teške komplikacije, osobito cri­jeva. Ova prognoza vrijedi i danas.

Tako boluje od tbc. 10% od ukupnog broja ratnih invalida. Za vrije­me mira konstatirani pobol značio je otpust iz akt. službe. No glede spo­sobnosti za ratnu službu nije bila odlučna klinički ustanovljena promjena na plućima, već okolnost, u koliko je smetao pobol u tjelesnom radu.

Otvorena tbc. pluća i svaki proces sa znakovima aktivnosti uopće su isključili iz službovanja.

Bilo je liječnika, koji su bili odveć optimisti, te su tvrdili, da je slu­žba u polju imala na razvijene forme tbc. upravo blagodaran upliv. Većina biia je manje optimistička, pošto su se razvijene forme beziznimno pogoršale a proces iza svježe infekcije kod prije zdravih ljudi tekao je naglo i teško. Opažen je i upliv traume. Iza zadobivene ozljede tbc. proces se pogoršao. Konačno je nadošla i gripa, te je potvrdila poznatu već činjenicu, da infek- cijozne bolesti izaziviju ili pogoršavaju tuberkulozu.

Iz svega toga je jasno, da se mora tbc. iz vojske iskorjeniti. Postoji prijedlog i ozbiljno se o njemu razmišlja, da se tuberkulozni isključe još prije novačenja, dakle za vrijeme domobranske dužnosti, na temelju pozitivnog nalaza. Ovakovi bili bi brisani iz listina i ne bi išli ni na novačenje.

Dr. C ul ek.

359

Dr. Pyro: Srce i sport.

(Prakticky lekar, br. 7., g. 1924.)

Njegovanje fizičke kulture u zadnje se vrijeme sve više Širi, te imade dobre i loše strane. Sportski krugovi još nijesu dosta svijesni, da nije svak za sport svake vrsti, već da se mora i kod sporta individualizirati, kod čega imade riječ i liječnik (Diffre). Postoje već kod pojedinih sveučilišta posebni zavodi, koji proučavaju medicinsku stranu sporta. U tome su najdalje Ame­rikanci.

Sa liječit, higijenskog je stanovišta sport problem, kako djeluje kao svaki rad ntišičja na srce i čitav cirkulacijom aparat. I mišica kao svaka čest tijela treba kod rada povećani pritok krvi, da se njome mogu dovesti kisik i hranive tvari i odvesti produkti raspada. Uslijed toga ne smije doći do malokrvnosti ostalih česti, pošto srce pokriva ovaj pojačani potrošak kisika ubrzanjem svojih kontrakcija i povećanjem svog volumena bila. Istovremeno raste na periferiji otpor u kucavicama. Ako je prestao rad mišice, nastaje iz nje odtok krvi u utrobu. Sa pojačanom potrebom kisika raste i frekven­cija disanja, koje periferne promjene imadu upliv na srce. Srce pokriva povećanu potrebu organizma, i to' pomnožanjem svojih kontrakcija i poveća­njem volumena kucaja, što se na periferiji opaža kao ubrzanje bila i poja­čanje krvnog tlaka.

M o r i t z formulira svoja eksperimentalna iskustva u tom pogledu ovako: Kod neznatnog rada ne nastaje promjena. Kod umjereno napornog posla diže se najprije tlak, te se uzdržaje na jednakoj visini sve do svršetka rada, našto pada. Kod veoma napornog posla tlak najprije strmo raste, ali s po­rastom umornosti pada nakon nekog vremena strmo ispod nivoa prije po­četka rada. Zanimiva su opažanja o uplivu maksimalnih napora na srce, na pr. kod utrka. Oni, koji su stigli prvi, imali su nisku frekvencu bila, visok tlak te s m a n j e n j e o r t o g r a f i č k i h p r o m j e r a s r c a , koju pojavu J u n d e l l i M o r i t z tumače nedostatnim punjenjem srca u kratkotrajnoj diasfoli, dočim B e r t o l e t t i smatra ovo smanjenje srca fiziološkom pojavom, dok obratno insuficijenciju već pokazuje konstatovana dilatacija. No onda mora da bude vidljiva dispnoe i venostaza u jetrima.

Time smo iscrpili djelovanje a k u t n o g opsežnog napora na zdravo srce. Kako djeluje k r o n i č n i , ponavljajući se napor? K r e h l raspoznaje u svom članku o radnoj hipertrofiji srca najprije pojačanje (Erstarkung), onda hipertrofiju srca uslijed napora, o kojoj se može govoriti onda, ako je nastu­pilo povećanje srca ne samo apsolutno, već i relativno prama mišičju tijela.

Ove prilike se mijenjaju i dobivaju drugi oblik, ako predleži i n s u f i - c i j e n t n o s r c e , (makar i nije griješka još jasno izražena). Srce nastoji za- prjeku nadjačati najprije povećanjem broja svojih kontrakcija, ali radi kratke diastole dolazi do nedostatnog punjenja, time srce baca u kolotečinu manju količinu krvi, te tlak pada, ne samo sistolički, već i amplituda pulza, dočim frekvencija raste. Iza svršenog rada pada tlak ispod normale, a vrijeme po­trebno za oporavak srca znatno je dulje, nego kod zdravog srca. To su pe­riferne pojave, dočim na srcu samom bit će te promjene različite prama tome, koji predjel nije u stanju da izvrši zahtjev na nj stavljen.

Kod insuficijencije lijeve klijetke odnosno srca, doći će do zastoja krvi u malenom plućnom optoku. Ako je desno srce dovoljno jako te može raditi protiv ovog pojačanog otpora, nastaje prepunjenje lijevog srca krvlju, kojem tlaku konačno umorna mišica ne može da odoli, te dolazi tako do dilatacije lijeve klijetke. Kod oslabljenja desnog srca nastaje venostaza u velikom op­toku, te na sličan način dilatacija tog dijela srca. Akutna dilatacija može se mirom vratiti ad normam, dočim kronična prouzrokuje trajnije štetne promjene.

Ako dakle liječnik imade da odluči, koja vježba je zgodna po stano- noviti organizam, mora najprije da riješi, da li je srce aanatomički intaktno ili ne, te kakova mu je radna produktivnost. Ne manje važno je i pitanje, k o j a v r s t s p o r t a j e z g o d n a z a d o t i č n o s r c e i d a l i s e m o ž e b e z p o g i b e l j i p o d v r ć i možda i strogom trainingu. Kod toga moramo uzeti u račun i temperamenat mladeži, iz koje se sportaši najviše rekrutiraju, te okolnost, na koju D i f f r e pravom upozoruje, da se naime tjelesni razvi­tak svršava tek u 25. godini.

Kod t j e l o v j e ž b e je znatna razlika izmedju vježba prostih i na spra­vama, kod čega naročito se spominje n e h i g i j e n s k o d i s a n j e , naime zadržavanje daha kod vježbe. Poznat je upliv elastične napetosti pluća kod duboke respiracije na rad srca.

L a k a a t l e t i k a , s k o k , b a c a n j e , ako se ne pretjeruje, imade na srce razmjerno malen upliv. K o d s p r i n t a sa sve većom brzinom trčanja raste vrlo jako krvni tlak i frekvencija bila. Kod kratkih udaljenosti pove­ćanje tog tlaka ne traje dugo, ali kod većih udaljenosti je srce prisiljeno da radi protiv pojačanog otpora, naročito, ako prama W e b e r u u vrlo umor­noj mišici nastaje i vazokonstrikcija kroz dulje vrijeme te tako dolazi do njezine hipertrofije. Da može takovo srce raditi kroz dulje vrijeme protiv pojačanog otpora i istovremeno kod svake sistole da može isprazniti veću količinu krvi, za to j e n a j b o l j e sposobno srce h i p e r t r o f i č n o i u m j e ­r e n o d i l a t i r a n o .

Najveći rad srca je kod s k i j a , dočim s k l i ž a n j e nije odveć naporno. Potanko je proučena c i k i i s t i ka, kod koje je hipertrofija srca tim veća, što dulje traje sport vožnje na kotaču. Ova podiže v e o in a j a k o krvni tlak, te pošto inače malo umara lako dolazi do hipertrofije srca.

Naporan sport je i p l i v a n j e , kod čega imade upliv i niska toplina vode, a isto tako spada i v e s l a n j e u kategoriju veoma napornih sportova.

F o o t b a l l i h o c k e y djeluju na srce komponentom trčanja. T e n n i s , b o x i m a č e v a n j e su vrsti umjerenog sporta. Bokseri imadu navodno od sviju sportaša najmanje srce.

T e š k a a t l e t i k a pretjerivanjem rada mišičja preopterećuje srce i mnogi champion svršio je debilitidom srca.

K o d t u r i s t i k e imade upliv ne samo hod i brzina već i teren. B e y e r je ustanovio kilogramometrički efekat na 1 km: kod brzine 3'8 km na sat 17127 kg, kod brzine 6 km na sat 26026 kg, kod brzine 8'6 km na sat 33391 kg.

Iz svega se vidi, da je zadaća liječnika kod sporta vrlo odgovorna. Za vrijeme rata kod novačenja se u tom pogledu mnogo griješilo, dakako sa tragičkim posljedicama.

Pogledajmo još svaki pojedini pobol srca a najprije p o r e m e ć e n j e f u n k c i j e na ž i v č a n o j b a z i .

F ü hr i n g e r savjetuje oprez kod prosudjivanja neuroze srca prvo za­to, da možda krivo ne diagnosticiramo neurozu, gdje zapravo predleži orga­nički pobol, drugo, da bolesnika držimo pod stalnim nadzorom, osobito bo­lesnika s hipotenzijom, da spriječimo eventualno još veće oštećenje srca.

Kod h i p o p l a s t i č n o g srca imade umjereni sport važno značenje, jer time može srce ojačati i postati normalno.

Posvemašnjom kontraindikacijom sporta je k r o n . m i o k a r d i t i d a i d e g e n e r a t i v n e p r o m j e n e u m i š i c i ; dalje i a d h e z i v n a p e r ik a r d i t i d a , koja smeta srce u radu. Kod k o m p e n z i r a n i h g r i j e š k a srca dozvoljava se laka kretnja, ali sport svake vrsti je zabranjen.

361

Kod r e s p i r a t o r n e a r i t m i j e i e k s t r a s i s t o l i j e ž i v č a n o g i z v o r a nema za sport zaprjeka, ako stalno možemo isključiti miokarditidu.

Kod p o b o l a k o r o n a r n i h k u c a v i c a , ( l u e s , a r t e r i o s k l e r o z a ) svaka je jaka kretnja zabranjena, jedino su na mjestu umjerene šetnje, na­ročito kod arterioskleroze. Konačno još moramo ponoviti veliko značenje pra­vilnog disanja kod srca zdravog a pogotovo bolesnog. Dr. C u l e k .

Sudbena medicina.Dr. Šimerka: Sudbeni slučaj obsedantne hom oseksualnosti.

(Revue v neurolog, sv. XX. str. 227. g. 1924.)Slučaj je zanimiv u pogledu neurološkom i sudbenom. 33 g. st. učitelj

počinio je zločin pc § 128. odnosno 132. k. z. ČSR (oskvrnuće, odnosno javna sablazan) na temelju prirođjene homoseksualnosti, združene s obsedantnim stanjem, dakle manifestnim pobolom. Pisac je u mnijenju potkrijepio ovu okolnost. Inkriminiranim činovima manjka jedan uvjet ubrojivost, tj. libertas voluntatis, obsedantno stanje bilo je jače od volje optuženoga. Zato se ne može oboljeli smatrati ubrojivim, pošto je podvržen neodoljivom nagonu (u smislu § 2. slovo g). Osuda vraćena je na prijedlog drž. odvjetništva na na- dopunjenje, pošto je neodoljiv nagon pojam strogo juridički. Ako neslobo- dnost volje nije prouzročena duševnom povrjedom, te ako predleži uslijed smanjene ubrojivosti samo smanjenje moralne snage optuženog, u ovom sluč. odvisno od planuča spolnog nagona, onda takovo stanje ne može isključiti kažnjivost (po § 2 slovo a i b). (Djelomično ograničenje razuma ne sačinja­va razlog nekažnjivosti prama § 2 si. b). Dakle ova slabost volje može da bude samo kao olakotna okolnost. — Protiv toga stoji s liječn. stanovišta, da egzistiraju psihopat, stanja bez povrjede inteligencije, kojih pobol se te­melji u sferi osjećaja i htijenja. Kod optuženog nije samo slabost volje, već obsedantno stanje nastupa s takovom snagom, da je i normalno jaka volja nedostatna, da je nadjača.

Usprkos svemu odsudjen je na zatvor od 7 mjes. uvjetno, pošto sud nije uvažio njegovo obsedantno stanje kao nesavladivo. Dr. C u l e k .

Doc. Dr. Häjek: Otrovanje neosalvarsanom . M nijenje o uzroku smrti.(Prakticky lekar, br. 7., g. 1924.)

Uz pojave otrovanja neosalvarsanom umro je 30 g. st. muž, komu je na palcu ruke narastao čir a liječnik konstatovavši lues, dao mu je propisno postepeno 3 injekcije neosalvarsana ä 0 1 5 g. svaka 3 dana intravenozno, kod 2. i 3. injekcije intramuskularno još 0'25 g. bismogenola. Iza treće in­jekcije teško komatozno stanje, u plućima jedne strane dolje upala, u mokraći krv, na koži upaijivi osip iza neosalvarsana.

Mnijenje: Neposredni uzrok smrti bio je lobuiarna, obostrana upala pluća, koja j e u s a v e z u i rezultira iz o t r o v a n j a n e o s a l v a r s a n o m kod liječenja luesa, te iz otrovanja b i s m u t o m . Ovo otrovanje nije skrivio liječnik, koji je postupao korektno, već je nastalo uslijed preosjetljivosti bo­lesnika prama neosalvarsanu. Liječnik je riješen, ali nagodio se s udovicom dobrovoljno. Dr. C u l e k .

Doc. Dr. Häjek: Ruptura uteri kod zanem arenog poprječnog položaja.Neznanje ili nem ar liječn ika? (Sudb. liječ. vještačko mnijenje.)

(Prakticky lekar br. 5., g. 1924.)Liječnik nastojao je, da poprječni položaj promijeni u položaj zdjelicom.

Za vrijeme odmora kolaps i smrt.

Mnijenje: Liječnik skrivio je rupturu indirektno time, što nije točno raspoznao položaja djeteta te uslijed toga nije proveo to, što je imao i mo­gao provesti. Diagnoza u nazočnom slučaju je laka stručnjaku ili starijem iskusnom liječniku, dočim mladome, koji za vrijeme studija takvog slučaja možda u opće nije ni vidio i koji nema dovoljno praktičnog iskustva, može da prouzroči poteškoća. Ne može se govoriti o tome, da se radilo o grubom neznanju. Liječnik je riješen. Dr. C u l e k .

Terapija.

Lortat-Jakob: Autohem oterapija.(Le Progrčs Medical, No. 30., 1924.)

Propagirana je več od 1913. za liječenje raznih dermatoza ( R a v a u t ) . Sastoji se u tom, da se bolesniku uzme stanoviti kvantum krvi iz vene, te odmah potkožno ili intramuskularno injicira. — Djelovanje se tumači razno.' Prema najnovijoj teoriji modificira tjelesne sokove i to ili 1. uzrokovanjem šoka, koji ruši koloiđalnu ravnotežu organizma — nastaje vaskularna kriza („crises hemociasique“) ili 2. putem desensibilizacije, djelujući kao hetero­gena bjelančevina.

Zgodna je indikacija 1. Urticaria chronica, prurigo Hebrae, prurigo vulgaris difuzni i konskriptni (lichen simplex chronicus Vidal) 2. Eczema chron. i recidiva, 3. Dermatitis herpetiformis (Duhring), 4. furunkuloza, an­thrax, hydrosadenitide.

Rezultat je često izvrstan, ali nestalan, osobito kod urtikarije, artefici- jelne dermatitide i recidivnog ekcema.

Doziranje: Daje se dva puta na tjedan 10—20 ccm. Jedna serija iznaša 6— 12 injekcija. Rezultat se javlja obično već iza prve injekcije. — Reakcija je rijetka, nekad povišena temperatura, artralgija ili prava artritida, koja brzo prolazi. Dr. K a s t i .

Dr. Noiri: T heocal, nov diureticum.(Wien. med. Woch. br. 16., g. 1924.)

Theocal je dvostruka sol theobrominkalcija s karbonatom kis. mliječne, lako je u vodi topiv. Ca je na mjestu dosadanjeg natrijuma u tim spojevima.

Dobar je diureticum, koji spaja djelovanje teobromina sa stiptičkim djelovanjem Ca. Za to se može upotrjebiti i kod hematurije. Pošto kod slu­čajeva tvrdokornih edema diureza tek na uporabu više diuretica reagira, to je svaki novi diureticum u nizu diuretičkih sredstava poželjan.

Dr. C u l e k .

Dr. Blum : P ogibelj od prekinuća liječenja insulinom kod teškihdiabetika.

(Bull. men. de la soc. med. br. 38., g. 1.923.)

Navadja 2 slučaja, kod kojih je uslijed prekinuće nastupila teška koma, kod prvoga 2 dana iza zadnje injekcije, kod drugog još prije, te to tumači tako, da iza prekinuća metabolizam ugljikohidrata pati od teških promjena, uslijed kojih se mobiliziraju pričuve masti i bjelančevina u tijelu. Pomanj­kanje oksidiranih ugljikohidrata prouzrokuje postanak acidoze. S ovom okol­nosti mora se kod svakog teškog slučaja kod prekinuća računati, te se mora nastojati, da se bolesnik opčuva od rapidnog postanka acidoze.

Dr. C u l e k .

N eisserova m etoda liječenja perniciozne anem ije.(La riforma medica, br. 24., g. 1924.)

Liječenje sastoji u podavanju acidi arsenicosi i to u dozama od 20 do 40 niiligrama dnevno u formi pilula po 1 mg iz početka, a kasnije po 5 mg. N e i s s e r je u nekim slučajevima na koncu terapije dotjerao do 80, 100, 120, dapače i 150 miligrama dnevno! U glavnom treba počevši s ma­lenom dozom progresivno podizati prema toleranci bolesnika a prije no se dosegnu maksimalne doze treba doziranje malo sniziti. Kao kriterij vrijedi stanje hemoglobina. Ako je moguće, da se prekorači maksimalna doza ac. arsenicosi, t. j. ako bolesnik podnaša, možemo sigurno očekivati, da će he­moglobin porasti. U tom se slučaju opaža rapidno poboljšanje općenitoga stanja, porast težine tjelesne, crvena krvna tjelešca se brojčano množe i hemoglobin se diže. Dakako da imade otpornih slučajeva, gdje je dapače postignuto i protivno. Tako u „La presse mćdicale“ br. 34. g. 1924. opisuje L. C h e i n i s s e jedan slučaj S . t r e i b e l o v : čovjek od 48 godina bolovao na perniciozi sa 1,500.000 eritrocita i 31% hemoglobina, nakon podavanja acid, arsenic, spao hemoglobin na 2 1 % sa temperaturom 38°. Transfuzijom krvi postiglo se kod tog bolesnika povoljan rezultat. Svakako treba kod gore spomenutog liječenja trajno nadzirati bolesnika i ponovno njome započimati, ako postignuto poboljšanje ne bude trajno. Dr. Janko P a j a s .

Dr. E. Haimann: Liječenje akutnog glaukom a injekcijom suprarenina.(Med. Klinik, No. 21., 1924.)

Geneza glaukoma po teoriji Hamburgera sastoji u atoniji krvnih sudova uslijed mlohavosti simpatikusa. Ona dovodi do jakog punjenja uvealnih krvnih sudova i tako do povišenja tlaka u unutrašnjosti oka. Poradi toga preporuča Hamburger kod kroničnoga glaukoma suprarenin kao sredstvo, Jcoje najjače djeluje na simpatikus. Ponukan ovim izvodima Hamburgera pokušao je Dr. Heimann isto sredstvo kod akutnog glaukoma, koji je već pokazivao veoma"' teške lokalne kao i opće simptome. Dr. Heimann injicirao je supkonjunkti- valno 0 2 suprarenina, a četvrt sata iza toga eserin. Nakon 48 sati ponovno je injicirao i to dvostruku dozu suprarenina t. j. 0'4. Pola sata iza toga injicirao je eserin. Dva dana poslije druge injekcije postale su pupile uže, injekcija slabija, kornea bistrija, tlak se znatno snizio, a deset dana kasnijenestalo je svih znakova akutnog glaukoma.

Dr. Heimann preporuča, da se injekcija suprarenina ponovi barem na­kon 48 sati, ako ne već prije iza prve injekcije.

Hamburgerovu teoriju potkrepljuju u ovom slučaju činjenice, da je eserin djelovao tek poslije injekcije suprarenina, dok je prije ove injekcije njegovo djelovanje sasvim izostalo. Dr. Vlasta M a r k o v i ć .

Dr. C heinisse: T erapija ep ilep sije i drugih pobola.(L’Annće Thćrap. 1924.)

I. E p i l e p s i a . Uporaba luminala i K. tartar, boraxati za liječenje epilepsije znači napredak. Ne slaže se s Maillardom, da se luminal može davati dugo i bez bojazni. Važan dokaz protiv toga je okolnost, što je kodluminala toksički obrok veoma bliz terapeutskome. Za to se mora strogoindividualizirati. Upravo bolesnicima, koji ga teško podnašaju, ne vrijedi ništa, te je bolje dati im brom. Rođhe daje uz luminal calcium bromatum, te ova kombinacija daje savršeniji uspjeh, nego svaki taj lijek za se. Lahak stepen otrovanja luminalom javlja se kao somnolencija, gubitak pameti, vertigo, tjelesni umor. Teški stepen: polimorfni, urtikarielni, rubeolozni

364

ili skarlatiniformni egzanteni, edemi, osobito usna, očiju, jezika, ruku, po­vraćanje, ispad vlasi i nokata, hrapav glas, kasnije suha deskvama- cija. Za lake forme preporuča Marchand dnevno 1 1. mlijeka i sniženje obroka. Kod teških slučajeva izostavi se lijek i daje se brom. 3—4 gr., kod mliječne i neslane dijete 1— 2 gr. Naglo prekinuće terapije je pogibeljno. (Salamonov slučaj smrti u grand mal 6 dana iza izostavljenja luminala.) Radi ove pogibelj svaka terapija luminalom imala bi biti samo u bolnici. 1 Kal. tartar, boraxatum nije bez neugodnog djelovanja. Prouzrokuje kod dulje uporabe neugodne povrjede mokrenja.

II. E n c e p h a l i t i s e p i d e m i c a . 1. N a tr . s a l i c y l . u intravenoznoj injekciji. Carnot iza 4'5 gr. dnevnog obroka vidio je poboljšanje. Kod drugog slučaja sa somnolencijom i kljenuti očnih mišića nestalo je pojava iza 50 gr. natr. sal. tečajem 8 dana, najprije u 5%> kasnije u 10%- Koncentrirana otopina prouzrokuje u žili obliteraciju, za to je bolje upotrjebiti samo 4%-2. T a r t a r , s t i b i a t . u intravenoz. injekcijama. 1% u obroku 3, 5, 8 crn3 u trodnevnom razmaku. Jedan slučaj pokazao je poboljšanje. 3. H e x a m e ­t h y l e n t e t r a m i n u subduralnim injekcijama. Lehrmann je ustanovio, da subdur. injekcija urotropina 2 cm3 je nedužna i vrlo djeluje. Kao srednji obrok je 6 cm3 1% otopine (prvi put manje od 4 cm3) za 2 —6 dana jedan­put. 4. Ž i v a . Biligheirrier daje 5 gr. ung. hydr. dnevno kod akutnih sluča­jeva, dočim kronični slučajevi živu zlo podnašaju. Djeluje dobro na nesta­janje infiltrata. Mast je bolja od injekcija hg. salicyl. 5. S u b d u r a l na i n j e k c i j a k a s e ina. 1 cm3 (1 cm3 10% kaseinove otopine se pomiješa sa 100 cm3 fiziološke otopine) dakle 1 mg. kaseina. Ako se uz to daje uro­tropin per os ili u injekciji, djelovanje je intenzivno i moguće je bolesnika izliječiti. 6. S p e c i f , s e r u m t e r a p i j a . Upotrebljeno kod 130 sluč., imalo je posljedicom poboljšanje u 83%- Mortalitet kod ove terapije 17%.

III. T y p h u s e x a n t h e m a ! Intravenozne injekcije natr. salicyl. Car­not u 43 sluč. imao je vrlo dobar rezultat. Dnevno 5— 6 gr. natr. salicyl. u otopini 1 : 10 tako dugo, dok je vrućica pala. Onda isto per os. Kontrain- dikacija: afekcije srca.

IV. S c o r b u t . Supkut. injekcije konjskog krvnog seruma (20 cm 3 na jedanput). Krvarenje je nestalo i sve pojave brzo su se poboljšavale.

Dr. C u l e k .

Dr. Saathof: Liječenje infekcioznih bolesti, poglavito p ielitida živimbakterijam a.

(Münch, med. Wochenschrift, br. 13., g. 1924.)

Dr. S a a t h o f preporuča kod koli-pielitida supkutane koliinjekcije. Kod ove terapije valja svakako da se ispire mokraćni mjehur s AgNO^, da bi se uklonile bakterije iz mokraće. Dr. J. R a j as.

Novatropin.

Dr. S t i a s n y , predstojnik očnog odjela u Rainer-Spital u Wienu (Wien, med. Wochenschrift, br. 20. 1922.) rabio je s uspjehom ovaj mnogo manje otrovni preparat od atropina u svojoj ambulantnoj praksi. Sa ‘/2% -nom oto­pinom pojavila se midriaza nakon 25—30 min. te je trajala nekoliko sati. Brže se pupila raširila od 1%-ne otopine, osobito u kombinaciji s 2% -nom otopinom kokaina. Autor je rabio n o v a t r o p i n (kem-farin. tvornice „Ka­štel“ - Karlovac) kod ekcematoznih procesa na rožnici s jakom cilijarnom injekcijom, gdje su se upaljivi procesi vrlo brzo izgubili. Kod keratit. paren- chymatosa nije imao tako dobrih uspjeha, ma da je primjenjivao i jače oto­pine. Najbolje je uspjehe imao kod protrahiranih slučajeva, u prvom redu

365

kod iritide, gdje se atropin teško podnašao. Autor je najprije primijenio atro- pin, a za daljnje liječenje novatropin, te našao, da se taj preparat vrlo dobro podnašao, midriaza je ostala stalno jaka, nikada nije bilo neugodnih nuzpo- java otrovanja ili arteficijelnih „atropin-konjuntivitida“, premda je rabio 3 ° / o - n u otopinu. Preporuča ga u takvim slučajevima, gdje je dulja midriaza potrebna i gdje se atropin ne podnaša.

Dr. 0 . L ö w i n g e r , asistenat II. medic, odjelenja poliklinike u Wienu (predstojnik prof. Strasser) prokušao je taj preparat interno umjesto atropina i imao kod hiperaciditeta želuca, te kod ulcera ventriculi et duodeni i raznih neuroza želuca vrlo dobrih uspjeha kod većeg niza slučajeva (Ref. u Wien, med. Wochenschrift, br. 42. 1922.) Poput atropina snizuje suvišnu sol. kise­linu u želučanom soku, jednako i umanjuje suvišnu sekreciju. Pacijenti u tim slučajevima imadu znatnu polakšicu — jedino, što im se može pružiti. Pošto se atropin mora tjedne i mjesece podavati, a često pokazuje vrlo ne­ugodne nuzpojave, to je novatropin kao manje otrovna zamjena vrlo uspje­šno i dragocjeno sredstvo u takvim kroničnim slučajevima. Navlastito se time izbjegava suhoća u grlu, centralni podražaj, smetnje u akomodaciji i omaglice te boli — sve sama neugodna svojstva otrovnijeg atropina.

Novatropin, kao i njegovu kombinaciju s papaverinom, t. zv. t r o p a r i n (iste tvornice) podavao je autor u mnogim slučajevima kroz više mjeseci bez ikakvih smetnja, dapače pacijenti su mogli neprekidno da vrše svoje zvanje. Iz niza svojih slučajeva autor potanje citira tri karakteristična slu­čaja (plosnati ulcus duodeni, spastična opstipacija s hiperaciditetom i hiper- sekrecijom, ulcus duodeni), gdje je sa 3 —5 tableta novatropina tekom par tje­dana postigao potpuno poboljšanje, koje je i nakon više mjeseci još trajalo bez recidiva.

Autor dolazi do zaključka, da se novatropin odlikuje baš time, što se bez ikakvih neugodnih nuzpojava može da uzimlje dulje vremena, da ne pokazuje nikakovo toksičko djelovanje, koje je kod atropina tako neugodno, i da u jednakoj mjeri snizuje i sekreciju i spazme. Baš radi ovog potonjeg svojstva preporuča autor, da se kroz dulji niz mjeseci svaka dispozicija za recidivu uspješno pobija sasma malenim dozama (1 tableta dnevno), jer će se na taj način pacijenat trajno sačuvati od svakog novog bolnog napadaja.

Književnost.

Zdrave seoske kuće za Bosnu i H ercegovinu. (Izdao Zdravstveni Odsjek za B. i H. u Sarajevu kao 13. broj svojih izdanja. Sarajevo 1924., 8°, str.

118 i 42 slike.)

Kako se iz Predgovora iz pera šefa zdravstvenog odsjeka Dr. Uroša K r u l j a razabire, ovim je planovima Zdravstveni Odsjek za Bosnu i Herce­govinu htio da dade tipove današnjih seljačkih kuća u Bosni i Hercegovini preuredjene na higijenski način. Kod toga se nastojalo što više sačuvati od lokalnoga značaja, kako bi seljaci lakše razumjeli higijenske zahtjeve i sa što manje promjena u svom načinu gradnje lakše sagradili što zdravije kuće.

Uz velike predradnje i nakon čitavog niza sastanaka, na koje su bili pozvani svakovrsni stručnjaci, korporacije i udruženja te i seljaci, odlučeno je, da se izrade planovi prema trim glavnim tipovima u Bosni i Hercegovini: prvi — posavski, od cigla, forme srednjo-evropske, drugi — planinski sred­nje Bosne, od drveta i treći — hercegovački, mediteranski od kamena. Uzete su dakle u obzir klimatske, geografske i geološke prilike. Uz planove za kuće načinjeni su i planovi za tri vrste cisterna, kako bi narod došao i do pitke vode.

U posebnom članku opisao je kratko al jezgrovito Dr. K r u l j važnost zdrave kuće, gdje čovjek provodi velik dio svog vremena. U nezdravoj kući šire se i domuju razne bolesti, poglavito tuberkuloza, koja baš nemilice hara u tim našim pokrajinama, dok je zdrava kuća, na zgodnom mjestu, sa više prostorija prema broju čeljadi najbolji čuvar zdravlja. Opisujući pojedinosti zdravog stana, dotakao se pisac svih dijelova kuće, kao što je položaj, osvjetljenje, zidovi, podovi, prozori i vrata, pa snabdjevanje vodom i ntižnik. U dobro sagradjenoj kući treba i higijenski živjeti te je pisac ukratko naveo i principe tod života: čistoća uopće, krevet, odijeljene spavaće sobe, zračenje stana, loženje zimi, čišćenje od gamadi, čistoća podova i prozora, rasvjeta, pa čistoća oko kuće: dvorište i red na njemu.

Inž. Vladimir D e v i ć opširno je i vrlo pregledno obradio temu, kako treba graditi zdrave seoske kuće. U posebnim poglavljima dotakao se pita­nja izbora zemljišta za kuću i same izgradnje. Tu se s tehničke strane po­drobno raspravlja o zidovima, debljini, visini, o načinu gradnje, o priredji- vanju betona, sve prema mjesnim prilikama, o zidovima iz drveta i birkatice,0 podovima u - prizemlju, o stropovima; opisuju se podrobno podrumski prozori i oni na kućama, pa vrata, stepenice i t. d. Svi su opisi popraćeni planovima i slikama. Nakon ovih detalja dolaze planovi kuća prema vrstama1 veličini i izgradnja. Dodana je perspektivna slika uzornog gospodarstva i slike modela pojedinih tipova kuća uz podrobne planove pojedinih dijelova.

Posebno poglavlje sadržaje uputstva za gradnju čatrnja za one predjele, gdje nema pitke vode. Opisuje se podrobno položaj i način gradnje te glavni materijal i općenite primjetbe za vadjenje vode. Dodan je i speci­jalni iskaz materijala za sve navedene gradnje.

Knjiga je pisana vrlo pregledno, lijepim stilom i razumljivo. Ipak držim, da bi uz samu knjigu trebalo podati seljaku, koji je u tim krajevima pre­težno nepismen, žive riječi i djela. Kad bi se u pojedinim dijelovima tih pokrajina posagradile kuće za uzor, a kod rada sudjelovali seljaci okoline, da vide kako se gradi, knjiga bi pismenima zaista onako poslužila, kakvom je intencijom pisana. Mi imademo više tehničkih i obrtnih škola, pa bi se djaci, ti budući inžiniri, graditelji i obrtnici mogli — makar i sanio o feri- jama — poslati u najzabitnije krajeve, da izgrade po koju uzor kuću. Tu je dakako pitanje novca, stipendija za djake graditelje, dobava materijala i t. d. a tu imade vlast svoju da reče. Time bi naraštaju gradjevne struke bila podana zgoda, da uz teoriju praktički radi, pomoglo bi se narodu, uputilo bi se ga, pa bi- uz malene troškove bilo mnogo učinjeno. Ne bi li se 11 tom pravcu moglo nešto poraditi? Dr. Janko P a j a s .

Dr. I. H aslinger: Seljačka čitanka o zdravlju. (Izdalo Ministarstvo Na­rodnog Zdravlja, inspektorat u Zagrebu. 8°, strana 116, slika 27. Zaklada

tiskare Narodnih Novina.)

Ova za narod u najširem smislu pisana knjiga lakoga i ugodnoga stila, puna citata, pjesmica i rečenica iz naše narodne poezije, u formi pričanja i razgovora, vrlo lijepo upravo ukusno i simbolički ilustrovana, sadržaje kako sam pisac na koncu naglasuje, pravila higijene, u kojoj će naš seljak naći po koju dobru riječ 0 svim glavnim stvarima, koja se tiču njegova zdravlja: o seoskim putevima, 0 dvorištu, stanu, 0 kuhinji i sudju, 0 čistoći tijela, 0 postupku s rodiljama, malom i većom djecom, 0 najopasnijim zaraznim bo­lestima, pa 0 pijanstvu, spolnim i nasljednim bolestima i t. d.

Počevši sa čistoćom i bjelinom kao reprezentantima zdravlja, što se i oka ugodno dojimlje, prelazi pisac gotovo neopazice do antiteze toga — do pljesnivih cipela i pljesnivog sira, pa jednim ugodnim i razumljivim tuma­čenjem upoznaje čitatelja sa bakterijama i bacilima kao uzročnicima svih

bolesti, koji se nalaze u zraku i na svemu, s čime dolazi čovjek u dodir. Zgodno umetnutom pričom Boga i Sv. Petra kod unrljanog i bolesnog C i­ganina i uzorno čiste i zdrave familije seoskog gazde, praktički primjenjuje pisac svoje izvode opisujući kuću, dvor, staje i sve živo’ na gospodarstvu, higijenski uredjaj kuće i svega u njoj. Vanredno je zgodno upletena bolest! male Dragice, njena izolacija i raskužba nakon ozdravljenja.

II posebnom poglavlju obradjene su kužne bolesti, zaraza njima i š i- ' tenje njihovo pa izolacija i podvorba oboljelih te raskužba. Osobita pažnja posvećena je pjegavcu, griži i boginjama. \ ; <

Pustimo — kao malen primjer stila — piscu, da govori o pjegavcu: „Pjegavac je sasvim osobita vrsta kužne bolesti, koja se ne prenosi niti hrakotinama niti ikakvim drugim izmetinama bolesnikovim, nego je prenosi od čovjeka na čovjeka crna ili prtena uš, koja živi u odijelu i rublju bo­lesnikovu. Ta se uš napije krvi bolesnikove, a u toj su krvi pjegavčeve kužne klice, pa kad ta uš predje na zdravoga čovjeka pa ga grize, onda ona pomiješa onu okuženu krv s krvlju zdrava čovjeka i tako ona i njegovu krv otruje i prenese bolest na njega. Zato protiv pjegavca nem a druge obrane, nego da naši ljudi drže uvijek sebe, svoju sobu i rublje pa krevete tako čistima, da ne bude nikada u njima ni na njima uši. Kad čuješ da je netko obolio od pjegavca, onda bježi od njega kao vrag od tamjana a sebe i sve svoje ukućane i svu kuću pretresi i okreni od glave do pete, da i posljednju uš istrijebiš . . . i t . d.“ Može li biti jasnijeg i boljeg stila, no što je ovaj!

Uz daljnje opomene i savjete stavlja pisac na koncu poglavlja narodu na srce', da bezuvjetno imade povjerenja u liječnika, kao svog najboljeg prijatelja, koji će mu znati, moći i htjeti pomoći, jer k a d s e p o k v a r e k o l a ide se k o l a r u , a k a d z d r a v l j e — l i j e č n i k u !

Iza ovih principa higijene fe opisa bolesti prelazi pisac na raskužbu vrlo zgodnom pričom o razbojnicima, što su nanosili kvar i nesreću ljudstvu, pa se sve diglo, a došla i vojska na njih da ih potamani — na razbojnike našega zdravlja, na bakterije. Ove treba tamaniti i zvati i vlasti i sva sred­stva protiv njih. A čime? Raskužbom! Opisavši jasno i pregledno načine raskužbe markantnim crtama predočuje pisac čitaocu svu lakoću i jedno­stavnost u borbi protiv napadača našeg zdravlja, a to su čišćenje, pranje, kupanje, iskuhavanje, ribanje i sunčanje ga lug i vapno a prema potrebi karbol i vatra. „Eto, to je sva mudrolija oko raskužbe!1 veli pisac na koncu.

Najefektnija je svakako simbolička slika malarije! Iz baruštine, tog legla komaraca, dižu se čitavi rojevi i spliću u oblik smrti, koja zamahuje kosom a u daljini se vide plodovi zla —' nahereni križevi silnih žrtava. U tom je poglavlju pod naslovom „Sretan put do prve grabe!“ prikazana žena, gdje se usred žarkog ljeta sunča s kožuhom na ramenima. Ima malariju! U krasnom dijalogu sa susjedom Gabrom upućuje ga p isac-liječnik, kako su tome krive grabe, bare iz kojih se legu sićušni komarči i ubijaju ubodima ljude. „Eto, tako će ići svima vam a“ opominje pisac. Pokazujući na nezdrav bunar, proriče liječnik tifus i seljak se sjeća, kako je u toj kući zaista po­mrlo više ljudi od tifusa i dolazi do spoznaje, da liječnik ima pravo. Dodajei svoj razgovor sa strancem, koji žigoše slaba stanja našeg naroda. Tomuje doduše prije bio mnogo kriv tudjinac, pod kojim smo stenjali, ali sadnema ni Švabe ni Madžara, da njih krivimo; sad smo slobodni, sad si mo­žemo i moramo rediti domaju sami, jer ne može sve sama županija, već u prvom redu narod sam.

Higijena stana obradjena je u posebnim poglavljima. Priča „Daj mi, Bože, čabar b laga!“ lijepo prikazuje potrebu velikih prozora na kući „kroz koje ulazi sunce, svjetlost i zdravlje; može kroz njih da prodje kadikada i tat, ali može da prodje, ako hoćete i čabar b la g a !“ Tu se opisuje soba, smo-

367

368

čnica, sav pribor za jelo, pa komore, izbe, hrana, ishrana naroda,- kuhanje i pripremanje jela, spremanje voća i povrća za zimu itd. Ima i.ybriga oko rodilje i mališa, sve u formi razgovora i pričanja u seoskoj kući: Ima i „deset zapovjedi“ o njezi i hrani djece te „četiri glavne ’stvari-: čistoća, hra na, red i trjeznoća“ uz opomenu: „Sjetite se, roditelji, često ovih četiriju glavnih stvari dječjih, pa ne ćete nikad pogrješiti!“

Alkoholu i tuberkulozi posvećena su tri poglavlja i s.trašno njihovo djelovanje prikazano u svoj strahoti i istinitosti svojoj. Dodano je stablo potomstva p i j a n i c e s a z d r a v o m ž e n o m i potomaka im do u četvrto koljeno, pa konačno zakloništa pijanica i potomaka im: bolnice, ludnice i kaznione. Članak svršava: „Eto vidite, što je taj pijanac učinio od svoga roda. Sebe je pijanstvom ubio, a ubio je još pet sinova i unuka, a osakatio jednu kćer i troje unučadi, u svemu dakle deset osoba. Eto vidite, što pi­janstvo može! Pa zar onda taj pijanica nije gori od najgorega ubojice?“

„Ne puštajte žene k sebi svoje muževe, ako su pijani, jer nijesu do­stojni, da otpočinu u krilu vašem, niti će ikada od pijana zagrljaja biti bla­goslovljen plod utrobe vaše!

Muškarci! Sramota je čovjeku da se opije, a čuvajte se, da vas ne usproklinju djeca vaša i unuci zbog žalosne baštine s vašega p ijanstva!“

Jednako oštrim crtama prikazuje pisac žalosno i teško stanje tuberku­loznih i na smrt osudjenih bogalja te upravo potresno djeluje pripovjetka0 sinu, što se tuberkulozan vratio iz Amerike, a nehajem i neznanjem oca okužio ženu i djecu te je sve pomrlo, a što je-ostalo, slabo je i kržljavo. Tek kad je upućeni sin uredio posebnu sobu, (jedna soba — to su vrata groba!) i ovdje smjestio bolesnu snahu, prestao je pomor u kući. —- Duboki dojam ovog članka ne može izostati i duboko se mora zarezati u dušu čitatelja.

Ako još spomenem spolne bolesti, što su kao zadnji listak strašne tro- perke narodnog zatornika ■— sušica, pijanstvo i spolne bolesti — isprelemrežu preko našeg naroda, izbrojao sam tek u sitnim crtama prebogatugradju, što ju je pisac tako skladno umio da prikaže malu po objamu aveliku i preobilnu po sadržaju.

Knjiga je pisana lakim, toplim stilom i kad si je primio u ruke, ne možeš je pustiti, čitaš je na dušak, da je i opet prihvatiš. Vazda je svježa1 ugodna, svaki puta nalaziš u nje toplote i ljubavi za narod, komu je na­mijenjena te spreme i znanja „kotarskoga doktora“ i čvrste volje, da se n e u k o m narodu otvore oči i da ga. se trgne iz tmine, u kojoj je ta knji­žica svijetla luč u tamnoj noći zabluda i tapanja te putokaz iz kaosa zala; ona je kao crvena Arijadnina nit u labirintu narodne pogibli i bude li došla do ruku lutajućih — vodit će ih sigurno na vrata spasa. Tu bi knjigu mo­rao narodu pružati i tumačiti ko evangjelje svaki svećenik, u školi bi se imala čitati .i tumačiti, ne bi smjelo biti niti jednog kotarskog ni općinskog organa, koji je ne bi posjedovao i proučio, a u narod bi se imala rasturiti u stotine tisuća primjeraka. Ne bi smjelo biti ni jednog inteligenta, pogla­vito liječnika, koji je ne bi posjedovao i toplo prigrlio, da ga u svakoj zgodi podsjeća, kako treba narodu govoriti i upućivati ga! Nu ne samo na selo, ova bi knjižica imala da zadje u potkrovnice i podrume onih gradskih jadnika, što se kinu i pate danju i noću po tvornicama, da ihvječito puti i brani od zla i onda će postati ono, što na koncu pisac skromno želi:

bar jednim kamenom velike palače našeg narodnog zdravlja.Dr. Janko P a j a s .

Vlasnik i izdavatelj: Zbor liječnika Hrvatske, Slavonije i Medjumurja u Zagrebu. — Uz pomoć redakcionalnog odbora Uredjuje Dr. Vladimir J e l o v š e k .

Tisak Dioničke štamparije d. d. Karlovac.