Upload
others
View
41
Download
3
Embed Size (px)
Citation preview
Likovna umjetnost za 3. razred gimnazije
Nastavna jedinica: Romantizam i umjetnost prve polovine 19. st.
Istodobno s neoklasicističkom arhitekturom, pod utjecajem romantičarskih težnji, posebno
zbog buđenja nacionalne svijesti, u arhitekturi se javllja težnja za vraćanjem na oblike
historijskih stilova, najčešće gotike i renesanse.
Ponekad se gradi i u kombinciji različitih stilova, pod utjecajem mašte arhitekta i egzotične
arhitekture dalekih zemalja. Posezalo se i za klasicističkim ili po potrebi historicističkim
oblicima, ovisno o namjeni građevine.
U Engleskoj će težnja za „nacionalnim stilom“ rezultirati povratkom na oblike perpendikularne
gotike, posebno na reprezentativnoj arhitekturi. Ovaj stilnazvan je gothic revival.
Horace Walpole podiže „gotički dvorac“ Strawbery Hill u Twickenhamu, s maštovitim
detaljima, asimetrično raspoređenim prostorima, zabatima, tornjevima i šiljastim lukovima.
Strawbery Hill, Engleska
Sir Charles Barry, obnavlja 1834. g. nakon požara zgradu od iznimnog nacionalnog značaja
The Houses of Parlament. Zgrada je asimetričnog tlocrta, s asimetrično postavljenim
glasovitim tornjem sa satom – Big Ben. Pročelje građevine okrenuto je prema rijeci Temzi
obogaćeno neogotičkim tornjićima.
Zgrada Parlamenta, London
Jhon Nash za svoje oblike koristi građevin od neogotike do neoklasicizma. Najpoznatija
njegova građevina je Royal Pavillion u Brightonu, naglašeno egzotičnog izgleda u
mješavini orijentalnih stilova. Značaj ove građevine je u upotrebi novih materijala koji će
kasnije izvršiti revoluciju u arhitekturi. Tako je središnja kupola poduprta željeznom
konstrukcijom.
Kraljevski paviljon, Brighton
Engleski park se razvija kroz ideje Williama Kenta koji oblikuje parkove Chiswick, Stowe i
Rusham koji su u potpunoj suprotnosti od koncepcije francuskog parka.
Park Stowe, Engleska
SKULPTURA
Francois Rude
Marš dobrovoljaca na istočnoj strani Arc de Triomphea u Parizu, prikazuju figure koje
marširaju, vođene krilatom alegorijom rata, a dinamičnošću podsjeća na barok.
Marš dobrovoljaca
SLIKARSTVO
Romantičari se oslanjaju na emocionalno, a ne na objektivno i intelektualno, naglašavajući
važnost individualnog i subjektivnog u izboru teme i stilu.karakteristično je odbacivanje
racionalnog pristupa umjetnosti. Njihov povratak u prošlost nosi obilježje bijega od stvarnosti
i traženje utočišta u udaljenom i npoznatom, često s nacionalističkim prizvukom. Romantičari
izabiru egzotična mijesta i udaljene civilizacije i bježe tamo fizički ili u duhu.potreba za
bijegom iz osjećaja nezadovoljstva u bezizlaznoj stvarnosti će obilježiti umjetnost
romantizma.
Theodore Gericault
Predstavnik francuskog romantizma. Njegov život i prerana smrt u 33 godini nakon nesreće
na jahanju čine ga tipičnim umjetnikom romantizma isto kao i njegova djela.njegove slike
odaju gotovo opsesivnu sklonost temama nasilja.
Splav Meduze utjelovljenje je romantizma. Godine 1816. Nakon brodoloma broda Meduza
preživjeli putnici na jednoj splavi prolaze najstrašnije trenutke straha, gladovanja i
kanibalizma. Trenuak koji slikar izabire za temu svoje slike je vrhunaac agonije putnika.
Ugledali su brod u daljini. Kompozicija ima snažni dijagonalni naglasak koji podsjeća na
barok, ali su likovi oblikovani na klasičnim uzorima. Bez obzira na dramatičnost trnutka, likovi
na dovršenoj slici su gotovo idealizirani, iako je slikar radio studije na pravim leševima.
Splav Meduze
Eugene Delacroix
Slikar egzotičnih i orijentalnih tema, silovitih prikaza životinja, historijskih kompozicija s
temama iz srednjeg vijeka, antike i književnosti – tipičnog romantičarskog repertoara.
Slika Smrt Sardanapala dinamična je kompozicija, snažnih boja, ispunjena nasiljem i
očajem, ali smještena u egzotični okoliš. Slikana je po Byronovoj drami u kojoj Sardanapal
čini osobnu žrtvu herojskim samoubojstvom u svojoj palači pod opsadom. Ova ga slika
prikazuje u potpuno drugačijem raspoloženju.on leži nezainteresiran, dok njegovi eunusi i
oficiri po njegovoj zapovjedi kolju njegove žene, konje i pse koji moraju s njime u smrt. Motiv
nasilja je toliko odmaknut od stvarnosti da ne pobuđuje gnjušenje jer je prizor naslikan bez
imalo krvi.
Putovanje u Afriku nadahnut će ga za mnoga djela egzotičnih krajeva i blistavih boja a
nastavit će slikat i scene nasilja te lova na lavove.
Žene Alžira
Osim slikara romantizma, u prvoj polovini 19. st. javlja ju se i slikari čija djela imaju drugačiji
prizvuk.
Camille Corot je slikar čiji su pejzaži rezultat neposrednog promatranja prirode.. u svom
radu bio je vezan za skupinu umjetnika koji su se nazivali Barbizonskom školom iako im
nije formalno pripadao. Ti su umjetnici došli živjeti u selo Barbizon tražeći motive za svoje
slike. To su uglavnom pejzaži, a zanimanje za svakodnevno učinilo ih je svojevrsnim
prethodnicima realizma. Među njima se ističe Francois Millet s prizorima iz seoskog života.
C. Corot , Mlin u Saint- Nicholas les Arrasu F. Millet, sakupljačice klasja
Njemački će romantizami u slikarstvu ostvariti snažna djela naglašena simbolima.
Casper David Friedrich najpoznatiji je romantičarski slikar. Njegova je umjetnost dugo
nepravedno proglašavana previše literarnom, a kao umjetnik je bio potpuno zanemaren dok
simbolisti nisu otkrili srodnost njegovih slika s vlastitim idejama. Slike mu posjeduju
simbolički naboj i često su prožete naglašenom religioznošću. Pusti krajolici koje slika
precizno i detaljno, prožeti su snažnim emotivnim nabojem i podsjećaju na vizije iz sna.
Likovi su jasno ocrtani i često okrenuti leđima kao da gledaju prema vječnom i beskrajnom.
Uglavnom prikazuju večer, zoru ili suton.
C. D. Friedrich, Mjesečina nad morem
Nazarenci su skupina umjetnika koja osniva „Lukasbund“, religiozno društvo sv. Luke u
Beču. 1810. Odlaze kao komuna Nazarenaca u Rim u napušteni samostan sv. Isidora gdje
žive i slikaju. Prema motivima i stavovima kod njih je naglašena nacionalistička komponenta
romantizma, što ilustrira slika Johanna Friedricha Overbecka- Italia i Germania.
italia i Germania
U bijegu od stvarnosti prihvaćaju jednostavan način života, a u slikarstvu se vraćaju na rane
tehnike poput tempere i freske.ugledaju se uglavnom na renesansnu umjetnost Durera i
Rafaela.
Glavni predstavnik romantičarske struje u Engleskoj je Henry Fuseli. Svojim djelom spaja
kalasicizam i romantizam. Klasični utjecaj vidljiv je u kompozicijama, dok je naglasak uvijek
na emocionalnom. Na slici Noćna mora, koja prikazuje čudnovat repertoar motiva,
najupečatljiviji je zastrašujući konj svjetlucavih očiju.
Noćna mora
Joseph Mallord William Turner , slikar opsjednut morem, a slike su mu poput vizija
svjetlosti i boje. Voda se na njegovim djelima javlja u različitim aspektima, kao na slici
Pogreb na moru, ali ga ipak najviše zanimaju oni siloviti poput oluja ili požara.
Pogreb na moru
Jhon Constable
Važnu ulogu u njegovim pejzažima imaju nebo i svjetlost. Jednostavan prizor poput Malvern
Hall u Warwickshireu, njegova su omiljena tema. Studije oblaka važan su dio svih njegovih
pejzaža i pokazuju želju za pokazivanjem promjenjivog u prirodi.
Malvern Hall u Warwickshireu
U engleskoj umjetnosti obnovljen je ukus za stilove koji se ugledaju u srednjovjekovnu
umjetnost, aponovo se javlja zanimanje za rano talijansko slikarstvo i nazarence.
Skupina umjetnika nazvana prerafaeliti predstavlja upravo taj ukus. Sedam mladih
umjetnika osniva bratstvo, na čijem je čelu William Holman Hunt. Slike im nose tipično
viktorijanske moralne sadržaje, a formalno se oslanjaju na vjerno proučavanje prirode. U
djelima je prisutan simbolizam, kao na slici Ecce Ancilla Domini! koju je naslikao Dante
gabriel Rosseti.
Ecce Ancilia Domini!
U Španjolskoj je jedinstvena pojava veliki umjetnik Francisco de Goya Y Lucientes.
Njegova se umjetnost ne može poistovjetiti ni sa jednim stilom. Radi u Madridu u službi
kralja, a poslije dugogodišnje borbe za svoj umjetnički status postaje prvi dvorski slikar.
Slavu mu prije svega donosi slikanje portreta. Na grupnom portretu Obitelj Karla IV.,
prikazuje i sebe kako stoji ravnopravno sa kraljevskom obitelji. Likovi kralja, kraljice i ostalih
članova obitelji su prikazani bez imalo uljepšavanja, a mnogi u djelu vide skrivene aluzije na
kraljevsku obitelj.
Obitelj Karla IV
Goya istražuje i izražajne mogućnosti grafike. Radi ciklus Los Caprichos, u kojem napada
moć redovnika i inkvizicije, a stvara i zastrašujuće prizore poput onog na slici Odnijeli su je
gdje prikazuje mračno nasilje nad ženom.
Odnijeli su je.
1808. francuske postrojbe okupirale su Madrid. Na slici 3. svibanj 1808. Prikazuje strijeljanje
400 nedužnih civila, masakr koji je pokrenuo borbu Španjolaca za neovisnost. Slika je
nastala šest godina nakon užasnog događaja, a umjetnik sliku izrađuje kako bi osigurao
položaj kod novog vladara kralja Ferdinanda VII. Slika je simbol nacionalnog otpora, s
naglašenom gotovo religioznom notom u prikazu središnjeg lika koji ima stigme na rukama, a
iz njega zači svjetlost.
3. svibanj 1808.
Stvarni užas i zgražanje nad nečovječnošću potaknuto borbom protiv Francuza najsnažnije
izražava Goyin grafički ciklus od 82 ploče – Los Desastros de la Guerra.