Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetAkademija likovnih umjetnostiDiplomski studij-nastavnički smjerKolegij: Izbor stila u arhitekturi 19.stoljeća

Lipik u 19. stoljeću

studentica: Nikolina Zanetti

veljača, 2013.

SADRŽAJ

1

1. UVOD 1.1 Urbanistički elementi u oblikovanju lječilišnih gradova ……………… 3 1.2 Povijest Lipika…………………………………………………………. 5

2 . ARHITEKTURA LIPIKA 2.1.Kompleks lječilišta……………………………………………………. . 9 2.2.Kursalon……………………………………………………………….. 12 2.3. Perivoj ………………………………………………………………... 14 2.4. ''Ulica vila''………………………………………………………… .....16 2.5. Ergela……………………………………………………………… ......17

3..ZAKLJUČAK: 3.1 Stanje Lipika i studije obnove arhitekture i perivoja…………………. 18

4. Literatura: ……………………………………………………………………...21

UVOD

2

1.1. URBANISTIČKI ELEMENTI U OBLIKOVANJU LJEČILIŠNIH GRADOVA

Od 1770.godine u mnogim kupališnim gradovima Europe dolazi do tlocrtnih proširenja, regulacija ulica, razvoja bulevara i promenada, zamišljenih kao prostora za šetnju ili laganu vožnju izvan starih gradskih središta ili pak prema novo izgrađenim dijelovima, prema rijeci, moru, rivi. Park postaje terapeutsko mjesto bez kojeg se nije moglo zamisliti nijedno termalno središte. Pri projektiranju novih središta primjenjuje se Woodov način uporabe drvoreda kao simboličke predstave ulice ili trga s kolonadom ili portikom, a drvo , ka arhetip stupa, upotrebljava se kao urbanistički element. Aleje, drvoredi , vrtne staze u arhitekturi parka, alegorički prezentiraju ono što se u do 18.stoljeća realiziralo zidanom strukturom i tako čine nov početak pejzažne arhitekture. Uz drvorede i aleje, koji su derivirali iz antičkih kolonada, portika , trijemova u antičkim termama, pojavio se još jedan element-šetnica. Nakon inovacija u Bathu, koji je bio uzor mnogim drugim kupališnim gradovima u Europi, u 19.stoljeću se razvijaju i novi specifični oblici unutar kupališnog kompleksa. Veliki hotel, Kurhotel (Kursalon), casino i šetnica unutar uređenog perivoja/parka, postaju gotovo neizostavni elementi u arhitekturi termalnih središta diljem Europe. Iz ovog niza izdvaja se šetnica koja je napose zanimljivo prostorno i arhitektonsko rješenje unutar ovog koncepta novih lječilišta. To je s jedne strane zatvorena i često samo natkrivena staza, uređena poput galerija, koja je štitila šetače od kiše, sunca ili vjetra. Takav zatvoreni ili samo natkriveni trijem ''ili ''ulica'' (Kolonnade, Wandelbahn , Wanelgaenge , gallery, via coperta ili tettoia) također je preuzet iz antike : u grčkim i rimskim gradovima takvi su trijemovi , gdje su su se prolaznici ili namjernici mogli zaštiti od pretjerane žege ili nevremena , bili uobičajeni. Ovaj element se u 19.stoljeću često primjenjivao u lječilištima i kupališnim gradovima , pa je u tijeku vremena poprimio skoro simbolično značenje mjesta opuštanja, odmora i slobodnog vremena. Najljepši primjeri šetnica nalaze se u Češkoj u Karlovy Vary. Šetnica popularno nazvana ''Kolonada'' iz 1792.-1793. Uspostavlja urbanističku jezgru kao vrlo kompaktnu strukturu u organskoj konfiguraciji naselja.

Kolonada u drvu i poznata Kolonada Mulini sagrađena u razdoblju od 1871.-1881.godine vrhunska su postignuća u arhitekturi i urbanizmu lječilišnih gradova. U Marianske Lazny šetnica iz 1818.godine zamijenjena je 1889.godine natkrivenom galerijom u lijevanom željezu i staklu, koja diktira smjer šetanja spajajući dvije ulice uz termalni centar. Prožimanje prirode , zelenila i arhitekture daje osobit kvalitetu ambijentu. Urbanistički kompleks koji među ostalima sadrži tempietto, rotondu, paviljone lječilišta, savršeno se uklopio u prostor koji liči engleskome parku. Pri tom je projektant slijedio zavojitost terena i smjer glavne ulice, . Takvo urbanističko i arhitektonsko planiranje u najvećoj mjeri poštuje vegetaciju i različite razine pada te uspješno uspostavlja odnos s prirodnim krajolikom. Dobar primjer za kupališni grad na obali mora jest Osende u Belgiji. Kolonada sagrađena 1904.-06.godine je poluzatvorena galerija, duga 350 metara. U središtu se nalazi ostakljen salon iz kojeg je moguća komunikacija u oba krila galerije, ovisno o trenutnom smjeru vjetra. Ovdje su prirodni klimatski elementi, kao što ju blizina

3

mora, vlaga i vjetra još više utjecali na norme projektiranja idealnoga termalnog središta, iako u to doba Wagnerova škola u najboljem secesijskom stilu radi projekte za idealnu utopijsku shemu kupališnoga grada.

Što se tiče Hrvatske, gradska javna kupališta grade se u 14. I 15.stoljeću. Postoji podatak da su u Zagrebu , koji nije imao nikakvih termalnih izvora, osnovana prva javna kupališta u Opatovini na potoku Medveščaku, koje su osnovali cisteriti u 13.stoljeću. U 14.stoljeću sagrađeno je i gradsko javno kupalište kraj Pisanog mosta. U 18.stoljeću i u prvoj polovici 19.stoljeća postojalo je i nekoliko javnih kupališta što ipak svjedoči o određenoj kulturi kupanja. U tijeku 19.stoljeća širom Hrvatske uređuju se mjesta gdje su postojali termalni izvori, proširuju i razvijaju ,a u z neke termalne izvore gdje nije bilo naselja grade se lječilišni kompleksi koji postupno prerastaju u naselja. Kontinentalni dio Hrvatske bogat je kvalitetnim termalnim izvorima pa se uz njih razvio čitav niz termalnih središta kao što su varaždinske toplice , Stubičke toplice, Krapinske toplice , Daruvar , Topusko i Lipik. U Hrvatskoj postoji čitav niz arheoloških lokaliteta , sa sačuvanim ostatcima termi iz rimskog doba kao što su: Salona, Iadera, Siscia , Aguae Iasse, Issa, Pola te niz manjih mjesta gdje su postojali rimski mineralni termalni izvori poput Aquae Iasorenses (Daruvarske toplice) te Aquae Balissae (Lipičke tolice) na koje ćemo se fokusirati.

1.2..POVIJEST LIPIKA

4

Za shvaćanje razvitka života i arhitekture u Lipiku, moramo započeti od rađanja jezgre Lipika. Moramo započeti od ''rađanja'' i razvitka lječilišta kao osnovne komponente Lipičke strukture.Zaštićena urbanistička cjelina obuhvaća centralni dio mjesta, Lipika kao nukleus akcentiran kupališno lječilišnim kompleksom, koji čini ujedno i povijesnu jezgru naselja. Mjesto Lipik, smješteno je u dolini sa desne strane potoka Pakre ,okružen vijencima planina Psunja i Papuka. Urbanistički razvoj naselja , neosporno je vezan za kupališni kompleks, koji je povijesna i urbana jezgra naselja, neodvojiva od povijesti mjesta. Lipik kao naselje i termo-mineralno lječilište staro je oko dvije stotine godina ,no život se tu odavno odvijao. Iz rimskog vremena spominju se 'Aquae Balisae' na mjestu današnjeg Lipika i ' THERMAE JASORVANSES' u obližnjem Daruvaru. Međutim stvarno postojanje rimskih termi na mjestu današnjeg Lipika ipak nije još dokazano. Neki tvrde da je Pakrac bio Aguae Balisae budući da su pronađeni ostatci rimske arhitekture, dok u Lipiku do danas još nisu pronađeni ostatci rimske arhitekture.Povijesni podatci koji nam s tim u vezi stoje na raspolaganju , prilično su nepotpuni jer su mnogi rimski spomenici uništeni za vrijeme ratova s Turcima, a sustavnih istraživanja nema. Pojedinačni arheološki nalazi : rimske opeke, novac ,posuđe i mozaik-ploče , nađeni u okolici lipičkog kupališta govore o prisutnosti Rimljana na ovom području.U literaturi se navode i dvije kamene ploče s rimskim natpisima od kojih ćemo navesti samo jednu koja se odnosi na kupalište Lipik. Pronađene su prilikom iskopavanja i koje su došle u ruke ondašnjih vlastelina grofova Jankovića , a poslije su nažalost, izgubljene ( po Gj.Szabo ''Iz prošlosti i okolice,Narodna starina , knjiga 11 , Zagreb , 1932.g).Natpis je sljedećeg sadržaja: DIVO LUC AUREL COMMODO CAES PATRI PATRIAE HAS THERMAS DEDICAVIT RESPUBLIC JASORU

U srednjem vijeku lipik je pripadao vlastelinstvu 'Bijela Stijena' (Posavina od Siska do Broda) nekoć u vlasništvu ugarskog kralja Matije Korvina, srpskog despota Vuka Brankovića (1478.) , Barbare Frankopan, Franje Berislavića (1494.)= , Ivana Danfyja (do 1525.) , zatim ugarskog kralja Ladislava pa Petra Berislavića i konačno 1525. Po nalogu kralja Ljudevita vlastelinstvo dolazi u vlasništvo petra keglevića (1525.-1526.- a potom Nikole Šubića Zrinskog (Sigetskog). Iz tog vremena poznat je zapis Ivana Kapistranina iz 1517.g koji spominje ljekovitost 'Lipičkih' toplica' a kasniji putopisci pišu o ljekovitom vrelu sa nekoliko daščara gdje se okolno stanovništvo liječi, ali to područje opisuje kao močvarsno i nezdravo. Godine 1543. Lipik dolazi pod tursku uravu u čijoj vlasti ostaje do 1691. Ljekovito vrelo se koristilo pod imenom ''Ilidja'' , ali se izvor nije odvodnjavao pa se voda razlijevala i stvarala se močvara. U to vrijeme Lipik koji se zapravo nalazio na granici između zone pod turskom okupacijom i Vojne Krajine kao ničija zemlja .

5

Takvi negativni politički uvjeti nužno su doveli do zapuštanja termalnih vrela pa je to znatno utjecalo na opću nerazvijenost ovog kraja sve do sredine 18st.Kako je posljednji gospodar grada Pakraca i pripadajućeg vlastelinstva prije dolaska Turaka bio Nikola Šubić Zrinski (Sigetski) , koji je nakon 1671,godine izgubio sva imanja, vlastelinstvo je pripalo bečkoj carskoj komori koja ga u ime kralja Karla VI. Daruje Joannesu Theodorusu barunu ab Imsenu (savjetniku dvorske tajne kancelarije i sekretaru kralja Karla.). Pod njegovom vlašću narod je bio nezadovoljan pa je čak došlo i do ustanka koji je tek s vojskom bio savladan. U to vrijeme (1724.g) Lipik je imao samo 10 kuća. Vlastelinstvo je 1740.godine prodano barunu Franji Trenku. Iste godine Trenk je bio osuđen od vrhovnog bečkog suda na doživotnu tamnicu u Spielbergu u Moravskoj gdje je i 1749. umro, a sva njegova imanja pripadoše carskoj Komori. 1760. Cijelo vlastelinstvo prelazi u vlasništvo obitelji grofova Janković (Daruvarskih). Tada je Lipik imao 25 kuća i 176 stanovnika. Jankovići su malo koristili kupke te su ih najčešće davali u najam. Na karti vlastelinstva iz 1782.godine može se vidjeti začetak naselja :crkva Sv.Franje Asiškoga (jednobrodna barokna građevina iz 1793.godine) i nekoliko kuća na sjecištu glavnih putova-osi budućega razvoja naselja. Naziv kupki ''Iligyer Bad'' na navedenoj karti jasno pokazuje da se i nakon odlaska Turaka turski naziv Ilidža još dugo zadržao u uporabi.Godina 1773.se smatra početkom osnivanja lječilišta. Naime, te godine Varaždinski liječnik Ivan Lalangue , među ostalim ljekovitim vrelima u Hrvatskoj u svojoj knjizi '' Libick-toplize vu Slavoni'' opisuje Lipik koji je tada imao tople kupelji. Tada je izvršena i prva kvalitetna analiza vode. Prvo poznato mjerenje temperature vode objavljeno je 1782. Kada je u lječilištu bilo 4 kupelji: Opća kupelj , Grofova kupelj , Gospojina kupelj i kupelj Episkopa. Prvu kvantitativnu analizu vode je proveo bečki ljekarnik i kemičar D.Wagner 1839.godine koji izjavljuje da lipičke toplice zauzimaju prvo mjesto među svim toplicama koje su do sada poznate u Europi. O njihovoj prometnoj povezanosti sa svijetom već od 1819.godine govori Johann von Csaplovics, koji ističe da j cesta koja vodi u Lipik po trajnosti i udobnosti jednaka ostalim cestama požeškoga kraja i pomno se održava.U vremenu od 1820-50. Izidor Janković gradi kupališnu zgradu sa tri kupelji . Izgrađen je i ugostiteljski objekt 'Gasthaus zur Quelle' . Time je formirana jezgra budućeg naselja Lipik.Jankovići 1861.g prodaju vlastelinstvo francuskoj Kompaniji Henry-D'heureux- Gibal, koji su se nastanili u Slavoniji radi izrade hrastovih dužica za bačve koje su slali u Francusku. Nisu mnogo marili za lječilište već su svoju aktivnost usmjerili na izgradnju željezničke pruge prema Beču koja će kasnije biti od velikog značaja za turistički razvoj Lipika. U o vrijeme Lipik posjećuje i poznati balneolog J.Seegen koj ističe kvalitete lječilišta u svojim knjigama, što je također znatno utjecalo na razvioj lječilišta.Kupališni kompleks 1867.godine kupuje Antun Knoll iz Vukovara.

Tako se lječilište odvojilo od vlastelinstva što je predstavljalo daljnji korak ka bržem

6

razvoju. U 23 godine Antun Knoll je izvršio velike radove na uređenju lječilišta. Do tada se cijeli kupališni kompleks sastojao od nekoliko trošnih daščara i dvije nešto veće zgrade: jedne kupališne zgrade s 4 izvora i druge koja je bila upotrebljavana kao hotel i gostionica. Postojala su 4 mala bazena koja su imala imena po izvorima : Kupka od čardaka , Opća ili Narodna kupka , Biskupova kupka i Nova kupka. Josip Schneider piše da je do god.1872 Lipik bio u vrlo primitivnome stanju, tako da ga je godišnje posjećivalo najviše 400 gostiju, koji su bili većinom iz bliže okolice. Knoll , zainteresiran za uređenje i eksploataciju kupki odmah angažira prve stalne liječnike dr.A.Holtzera i dr. Hinka Kerna koji su uveli novi , suvremeni način liječenja , pošto se temeljito renovirali i reorganizirali kupalište i sanirali močvarni teren. Do tada je mineralna voda izvirala na 4 mjesta, onečišćena zbog miješanja s temeljnom vodom , količina i temperatura vode mijenjala se s obzirom na godišnja doba a za hlađenje se morala upotrebljavati obična riječna voda iz potka Pakre.Znameniti rudarski inženjer Wilhelm Zsigmondy , nakon proučavanja terena i geoloških prilika, godine 1869. Izveo je bušenje arteškog bunara u dubini od 234m i dobio bistru mineralnu vodu jednolične temperature d 64C, koja dolazi iz dubine od 1 800 do 1900m. Iznad bunara podignut je paviljon ''Izvor'' s vodom za piće.Sagrađene su nove kupke, ''kačne'' i ''kamene'' (1870.). Gdine 1872. Sagrađen je hotel ''Garni'' , a pristupilo se i uređenju i proširenju perivoja.Potkraj 19.stoljeća hotel ''Garni'' poslije nazvan ''Kurhotel'' , nadograđuje se , dobiva ''renesansne'' zabate i današnji izgled. Sjeverno od Kurhotela podignut je manji hotel ''Dependance'' na mjestu starije zgrade. D.Rfiedrich Kern izdao je knjigu 'Das Jodbad Lipik' u Beču i Zagrebu 1873.godine, te objavio mnoge članke o popularizaciji Lipika. Kern je s velikim napretkom Lipika upoznao glasovite europske profesore i znanstvenike, pišući stručne rasprave i studije i brošure. Lipik postaje lječilište u pravome smisli i sve se više povećava broj gostiju.Godine 1885. Lječilište prelazi u vlasništvo poznatih peštanskih liečnika Josipa Deutcha i Ernsta Schwimmera, koji nastavljaju njegovo uređivanje, U blizini kupki oni kupuju veće komplekse zemljišta i proširuju cijeli posjed. Grade ''rimske'' , a nakon toga ''mramorne (1886.) i ''salonske'' kupke i adaptiraju preostale stare kupke,hotele i gospodarske zgrade. Sagrađena je natkrivena šetnica ''Wandelbahn'' (1892.) u drvu i metalu, s nizom dućana i glazbenim paviljonom u sredini , zaštićena od vjetra masivnim zidom na zapadnoj strani.Godine 1893. Podignut je , prema projektu arhitekta Gustava Ratha iz Budimpešte neorenesansni ''Kursalon'' , najveća i najreprezentativnija građevina u Lipiku, u kojoj su bile velika koncertna i plesna dvorana , restauracija , kavana , kasino s ruletom i salon s klavirom s posebnim ulazom iz parka. Uži parkovni prostor unutar cjeline ovih građevina oblikovan je kao neobarokni perivoj s geometrijskim prostornom organizacijom i šišanim oblicima vegetacije, a preostali dio perivoja ima kasno-romantičarska obilježja.

Kompoziciju i izgled perivoja možemo pratiti . Tipične su reprezentativne osi i vizure , kojima se ističu pojedini elementi kompozicije kompleksa. Jedna os osi, pomno odabrana,

7

proteže se od južnog ruba kompleksa prema sjeveru uz ''Kurhtel'' , ''Dependance'' i ''Hotelske kupke'' i otvaranjem vizure prema crkvi uključuje taj važan element naselja u sliku lječilišta te pridonosi doživljaju cjelovitosti naselja. Jugozapadno od ''Kursalona'' bilo je malo jezero s otočićem, česti dio romantičarskih perivoja, a sliku su upotpunjavali brojni ukrasi i detalji : kamene klupe , vaze i ograde, drvene secesijske bijele klupe , sjenice , i aleje od šišana grmlja , pergole i cvjetni tepisi. Na zapadnom rubu perivoja smještena je vrtlarija s vrtlarevom kućicom i staklenicima. U istočnom djelu perivoja. Uređena su dva igrališta za tenis.Uz komplekse kupališta grade se još i nizovi privatnih vila u secesijskom stilu. Tada se grade ''Mirin dvor'' ili ''Vila Nada'', ''Schweizerhof'' , Hrvatski činovnički dom i Offizierskurhaus (1896.). Devedesetih godina 19.stoljeća spominju se još i hotel ''Bellevue'' i hotel ''Lifkai''. Sjeverno od gostionice ''Gasthaus zur Quelle'' bila je ''Turska kavana'' . Gradnjom vila u tadašnjoj ''Kolodvorskoj ulici'', a godine 1888. niza javnih objekata (osnovne škole, pošte i općine) naselje dobiva urbani karakter. 1894. Prevedena je eliktrifikacija gradnjom električne centrale u sustavu kupališta. Tako je Lipik jedno od prvih naselja u nekadašnjoj Jugoslaviji koje se koristilo električnom energijom za rasvjetu. Poseban i daljnji razvoj Lipika doprinijela je i gradnja željezničke pruge Barcz –Pakrac dovršene 1885., s krajnjom željezničkom postajom Pakrac-Lipik udaljenom 3,4 km od Lipika. Daljnjim povezivanjem ove željezničke pruge sa onom koja vodi do Banove Jaruge, dolazi do maksimalnog povezivanja Lipika sa europskim mrežama. U to vrijeme, zahvaljujući lječilištu, vezama željezničkih pruga i njihovoj dobroj povezanosti Lipik je bio jedan od vodećih europskim odredišta.

2.ARHITEKTURA LIPIKA2.1. KOMPLEKS LJEČILIŠTA

8

Sam kompleks lječilišta s perivojem smješten je između dvaju, glavnih povijesnih prometnica: one koja se pruža u pravcu istok-zapad i koja ga obrubljuje s njegove sjeverne strane, i južne komunikacije koja je skoro ortogonalno usmjerena na sjevernu, a prostorno definira kompleks s njegove istočne strane. Sa zapadnim i južnim izlomljenim rubom čine oblik nalik nepravilnom trapezu. Cijeli je areal, veličine 1o,5 hektara čije su granice definirane posjedničkim odnosima, uređen kombinacijom dva načela: načela strogoga reda (ortogonalne, vertikalne i poprečne osi oko kojih su zasađeni drvoredi i organizirane glavne zgrade lječilišta) i načela slobodne organizaciji pejzažnog parka s ostatcima autohtonog šumskog pokrova, novim nasadima i s čitavim labirinom stazica, vodenim površinama, i s drugim elementima romantičarskog parka. Arhitektonski kompleks lječilišta, iako građen postupno, građevno je tsrogo definiran i pomno organiziran unutar toga zelenog areala. Glavne zgrade lječilišta Kursalon, Wandelbahn, Kurhotel , Mramorne, Kačne i Kamene kupke, hotel Dependance definiraju prostore u obliku foruma, koji iako odvojeni sjevernom poprečnom osi-drvoredom kestena, čine jedinstvenu arhitektonsko-prostornu cjelinu unutar areala lječilišta. Južni dio te cjeline najreprezentativniji je dio kompleksa: s njegove južne strane zatvara ga Kursalon svojim impozantnim pročeljem, za zapadne strane Wandelbahn-natkrivena šetnica u drvu s metalnom čipkastom ogradom; geometrijski riješenu neobaroknu parternu površinu sa sjeverne strane obrubljuje drvored divljeg kestena i drvored šišanog graba(''grabić-put'') uz istočnu stranu toga foruma nalazila su se dva teniska igrališta. U nastavku toga prostora iznad aleje kestena, kamene , Mramorne i Kačne kupke i Dependance definiraju manji prostor, cvjetni perivoj sa zapadne i sjeverne strane, a s istočne ga zatvara reprezentativno pročelje Kurhotela. Hotel Dependance koji samo svojom užom, južnom fasadom sudjeluje u formiranju toga prostora, pruža se prema sjeveru, a njegova zapadna fasada i začelje Rimskih (Kamenih) kupki s juga, te drvored i pejzažni perivoj sa sjevera i paviljon ''Izvor'' sa zapada zatvaraju prostor također parterno riješenoga vrta. Taj dio kompleksa u kojem su koncentrirane termalne kupelji s prvim modernim hotelom (Kurhotel, nekadašnji hotel '''Garni'') stariji je dio lječilišta;Kavana ''Zur Quelle'' najstariji je objekt kompleksa, na samom je rubu areala, na oštrome kutu između dvaju prometnica, pročeljem okrenuta prema glavnome raskrižju,samome središtu naselja. Ugaona prizemna zgrada locirana je na sjevernom djelu lječilišnog kompleksa. Zgrada je smještena na raskrižju dvaju ulica, današnjeg Trga kralja Tomislava i današnje Ulice Marije Terezije. Dužom stranom , s malim otklonom , orijentirana je u smjeru istok-zapad. Sa zapadne strane zgrada je spojnim hodnikom povezana sa zgradom Rimskih kupki , a s južne strane sa zgradom Radionice. Tlocrt je izduženi pravokutni sa trijemom na južnoj strani zgrade iz kojega se ulazi u prostorije koje se nižu duž sjevernog pročelja. Glavni ulaz u zgradu je s istočnog pročelja, s Trga kralja Tomislava, u veliku dvoranu koja se osim velikih tlocrtnih dimenzija ističe i reprezentativnom visinom. Južno od dvorane nalazi se prostorija koja je nekada bila natkriveni drveni trijem, koja je natkrivenim stubama povezana s dvorištem. Sa zapadnog dijela trijema zgrada je rampom povezana sa katom zgrade Radionice, a dalje prema zapadu se stubama spuštamo u spojni hodnik sa Rimskim kupkama.

9

Sjeverno pročelje zgrade cijelom se dužinom proteže uz današnju ulicu Matije Gupca , istočno pročelje orijentirano je prema trgu , južno se trijemom otvara prema dvorištu i spaja s Radionicom . Zapadno pročelje dijelom je zatvoreno spoljnim hodnikom sa zgradom Rimskih kupki, a dijelom se otvara prema perivoju.Sjeveroistočno pročelje je bogato ukrašeno po vertikali i horizontali. Po vertikali je rastvoreno centralno postavljenim vratima i s jednim prozorom simetrično do vrata. Na bočnom djelu je flankirano sa pilastrima koji imaju blago ukrašena rubno postavljenim piramidalnim završetcima i centralno postavljenim vratima i s jednim prozorom simetrično do vrata. Na bočnom djelu je flankirano sa pilastrima koji imaju blago profilirane kapitele. Vertikalni dio pročelja naglašen je visokom atikom koja je bogato ukrašena rubno postavljenim piramidalnim završetcima i centralno postavljenim visokim krovnim prozorom. Po horizontali glavno pročelje je naglašeno jakim arhitravom, profiliranim podprozornicima i nadprozornicima, krovnim vijencem i snažnom atikom. Sjeverozapadno pročelje je rastvoreno sa deset manjih prozorskih otvora i sa šest recentnih vrata, naknadno probijenih na mjestu prozorskih otvora. Zapadno pročelje ima dva slijepa prozora u prizemnom dijelu i jedan veći na tavanskom djelu. Pročelje je ukrašeno plastičkim, vertikalnim i horizontalnim istacima u žbuci. Zgrada je prizemnica , sa podrumom ispod manjeg dijela zgrade. Zbog nagiba terena na sjevernom pročelju prizemlje je na nivou ceste, dok je južno pročelje izgledom izrazita visokoprizemnica. Zgrada je građena od pune opeke starog formata, a dijelom je od miješanog ziđa (kamen pješčar i opeka). Podrum je polukružno svođen a sastoji se od tri prostorije koje se spuštaju rampom popločanom opekom. Temelji trijema zidani su kamenom pješčarom. Na trijemu su klupčice parapeta od debelih kamenih ploča. Istočno pročelje izvedeno je sa bogatijom arhitektonskom plastikom, pilastrima, okvirima prozora, klupčicama , naglašenom atikom , vijencem i arhitravom. Sjeverno pročelje je sa naglašenim vijencem, plitkim lezenama i naglašenim nadvojem iznad otvora, dok je južno pročelje ravno žbukano sa segmentnim lukovima trijema. Stropne konstrukcije su drvene, a iznad dvorane je vidljiva intervencija na podizanju visine dvorane. Krovna konstrukcija je drvena, viseća , a pokrov je biber crijep, osim dijela zgrade uz veliku dvoranu gdje je pokrov valoviti salonit.Podovi u prostorijama su teraco ploče na trijemu i dvije prostorije, parket, tafting na drvenoj podlozi, keramičke pločice u sanitarijama i cementna glazura u jednoj prostoriji.Stubište koje vodi u prostoriju uz dvoranu popločeno je klinker pločicama s drvenom ogradom i nadstrešnicom . ostale stube su betonske sa cementnom glazurom. Nekada otvoreni trijem u zadnjoj je fazi bio ostakljen. Zgrada je opremljena svim potrebnim instalacijama: elektroinstalacijama,telefonom ,grijanjem , vodovodom i kanalizacijom.Kupke su građene ili obnavljane od 1870.-1886. Godine. To su tri međusobno povezana prizemna objekta, skromna oblikovanja. Mramorne kupke skladan su i elegantan objekt s jednostavnim, neorenesansnim , simetričnim pročeljem, s naglašenim ulaznim dijelom s tri polukružna luka i trokutnim zabatom; po dva prozora sa strane imaju također trokutne zabate, a taj se oblik ponavlja i na ''mansardni'' dogradnji iznad rizalita (tri prozorska otvora pod jednim zabatom). Rimske i Kamene kupke skromnog su i manje uspješnog oblikovanja, no gabaritima ambijentalno usklađenog. Sve su kupke u to doba Lipika bile vrhunski opremljene; Mramorne su imale 18 ''kabina'' s po jednom kadom i s 3 ''kabine'' s po dvije kade, koje su prema J. Schneideru bile od bijeloga mramora, a prema O. Maruševski, od ružičastog

10

mramora i porculana. U istoj se zgradi nalazio i salon za čitanje s novinama i časopisima na svim svjetskim jezicima. Kamene su kupke imale 16 kabina s kadama od kamena i 26 kabina s kadama od betona , a tu se nalazio i obiteljski bazen-Ogledalna kupka ili Spiegelbad, u kojem se moglo kupati do 8 osoba odjednom. Narodne kupke su pak bila dva velika, potpuno odvojena bazena, jedan za muškarce, a drugi za žene , smještene su bile točno uz ulicu (bivšu Kolodvorsku) tako da posjetioci tih kupki ne ometaju goste lječilišta. U lječilištu je početkom stoljeća bilo preko 100 odvojenih kupki , koje su u doba glavne sezone bile stalno zauzete od 4 ujutro do 18h poslijepodne. Nasuprot kupkama , s istočne strane parterno oblikovanog cvjetnog parka je Kurhotel (bivši hotel Garni, krajem stoljeća preuređen) , slobodnostojeći objekt, izduženog tlocrta, dvokatni, s naglašenim središnjim i bočnim rizalitima, između kojih su po 5 jednostavno oblikovanih prozora, I na istočnom pročelju okrenutom prema ulici, i onom unutrašnjem , iznad rizalita bili su kićeni zabati s tornjićima, jedini ukrasi na pročeljima. Na sjevernoj, užoj fasadi okreutoj glavnoj gradskoj komunikaciji, rizalit je jače istaknut s jednako oblikovanim zabatom i tornjićem na njemu. U sitoj osi, prema sjeveru pružao se hotel Dependance također tlocrtno izduženog jednostavnog oblika; to je jednokatni neorenesansni oblikovan objekt, s istaknutim i povišenim središnjim dijelom i po 6 prozorskih osi sa strane; ritmički su se smjenjivali jednokrilni i dvokrilni prozori i u prizemlju i na prvome katu. Unutrašnja, zapadna fasada okrenuta perivoju, također s rizalitom u sredini, u prizemlju je bila ratsvorena niom arkada koji su načinili trijem. U tom su se Hotelu nalazile i hotelske kupke kako gosti nebi morali izlaziti iz zgrade. Hotel Dependance i Kurhotel bili su povezani natkrivenim drvenom galerijom-mostom , kako bi komunikacija između ta dva objekta i gostionice Zur Quelle bila olakšana po ružnome vremenu. Nasuprot Dependance hotelu, sa zapadne strane cvjetnog perivoja, dvoetažni je paviljon ''Izvor'' s fontanom iz koje teče mineralna voda (nekad bunar sv. Antuna) građen prozračnom drveno-metalnom konstrukcijom.

2.2.. KURSALON (LIJEČILIŠNI SALON)

11

Kupališno ravnateljstvo se 1893.godine odlučilo na izgradnju velebne neorenesanse građevine sa ugostiteljskim sadržajima. Gradnja je započela 1893.godine ali se zbog zimske pauze produžila gradnja i Kursalon je završen tek 1894. Unatoč tomu, na pročelju Kursalona je pisalo Anno 1893. dvijema kartušama kao godini završetka gradnje. Kursalon je izvorno bio E tlocrta. Krila djelomično zatvarajući dva uska dvorišta sa tri strane. Ta dva dvorišta su se nalazili na platou istaknutom s južne strane.Jako je teško ustvrditi izvorni tlocrtni raspored zgrade, jer gledajući nacrte zidovi i otvori su zazidani, osobito u bočnim krilima građevine.Mađarski investitori odabrali su peštanskog arhitekta Gustava Ratha (ime mu se piše različito Rath, Rath ili Rath). Zgrada svojim oblikovanjem volumena jako podsjeća na Kursalon u bečkom Gradskom parku. Objema građevinama volumen je oblikovan središnjim istaknutim jednokatnim paviljonom., bočnim krilima (sa velikim ostakljenim arkadama-prozorima) te manjim rizalitima sa kupolastim svodom. Sličnost se ponajprije može povezati sa zajedničkim uzorima bečkog visokog historicizma doli usvajanjem stilskih obilježja geografsko bliskih građevina.Kursalon ima glavno krilo naglašeno srednjim jednokatnim paviljonskim blokom. Ostatak građevine ima samo prizemlje. Središnji ulaz ima rizalit, koji vodi u predvorje iz koje se može ući u kavanu na zapadnoj strani i blagovaonicu na istočnoj strani. Iz predvorja je također omogućen i pristup ostakljenim trijemovima kavane i blagovaonice. Prema jugu se nastavlja hodnik, on je bočno raščlanjen dvjema arkadama. Kroz istočnu arkadu se može doći do malenog stubišnog predvorja, prolaz kroz njega vodi u najveću prostoriju u Kursalonu, svečanu dvoranu. U središnjem bloku, stubištem se uspinjemo u nisku prostoriju polukata. Prostorija seže do visine stropa ulaznog predvorja i do prvog kata gdje se nalazi veliki salon. U prizemlju glavnoga krila nalaze se dvije prostorije- blagovaonica (na Istočnoj strani) i kavana (na Zapadnoj strani). Prostrije su simetrične po veličini i po položajima otvora. Iz obje je moguć pristup ostakljenim trijemovima kroz četiri lučna otvora. Ostakljeni trijemovi su se nalazili na Sjevernoj strani. Na uglovima glavnoga krila u ugaonim rizalitima, smještena su malena predvorja pravokutnog tlocrta. Predvorja nisu imala vrata na pročelju,već su samo imala vrata prema unutrašnjim prostorijama Kursalona. Ona su izvorno bila vanjski prostor. Istočno i zapadno krilo je formirano nizanjem prostorija u enfiladi ali različitih dimenzija. Istočno krilo sa kuhinjskim blokom imalo je tri prostorije. Središnja prostorija je bila rizalitno istaknuta na istočnom pročelju. Točna veličina i broj otvora na zapadnom zidu se ne može ustvrditi jer toga zida više nema. Pretpostavlja se da je bio sličan istočnome. Zapadno krilo je uvelike slično kao istočno, uz tu razliku da je između druge i treće prostorije postojao hodnik kojim se moglo proći iz perivoja u zapadno dvorište. Građevina je građena od opeke. Na tome Slavonskom području spomenute su brojne ciglane. Brojne pročelja na kućama sa području Pakraca i Lipika su bila građena od terakote stoga se možda može pretpostaviti da je manufakturna plastika u Kursalonu rad domaćih majstora. Šablona od opeke je rađena kako bi se lakše izgradili profili zaključnih vijenaca. Otvori na Kursalonu su bili lučno zaključeni, formirani sa pravilno zidanim opečnim nadvojima. Unutrašnjost Kursalona je većinom ukrašena žbukanom dekoracijom , štuko masom i gipsom te uz poneke mramorne dekorativne elemente. Izgled Kursalona možemo

12

pronaći na starim fotografijama i razglednicama grada Lipika. Thomas von Marschalko je autor jedne takve brošure u kojoj možemo naći kratke opise i fotografije Kursalona. Marschalko u svojoj brošuri spominje sljedeće prostorije: lječilišna dvorana, restoran, kuhinja s pomoćnim prostorijama, kavana (Kaffeenhauselocalitäten), soba za biljar i kasino, damski glazbeni salon i predvorje.Predvorje (vestibul) se nalazi u središnjoj osi glavnoga krila, u rizalitu. To je pravokutna prostorija sa otvorima na sva četiri zida. Sjeverni zid ima tri vanjska vrata koja su u gornjem djelu ostakljena i sa rešetkama. Istočni i zapadni zid imaju po dva vrata koja vode prema susjednim prostorijama. Južni zid ima sam središnji prolaz i vrata samo s desne strane dok na lijevoj strani vrata ne postoje. Na tom mjestu su slijepe niše sa stolarijom koje oblikovanjem ponavljaju izgled okvira drugih vrata.Prostorija sa glavnim stubištem je rastvorena dvostrukim lučnim prolazom prema središnjem hodniku, prema blagovaonici je rastvorena vratima i prema uskom izlaznom hodniku je rastvorena jednim vratima i kružnim prozorom. Stubište je trokrako i vodi na prvi kat. Konstrukcija stubišta je bila od željezne traverze dok je ograda imala mrežastu dekoraciju tipa Bandlwerk koji je karakterističan za neobarokni stil. Svečana dvorana je 1908.godine naziva kupališnom dvoranom. Ona je najveća dvorana u Kursalonu i služila je za razne svečanosti. Marschalko dvoranu naziva kao i građevinu-Kursalon. Izvorno, u dvoranu se ulazilo samo kroz vrata na sjevernoj strani dok se na južnooj strani nalazila pozornica. Istočni i zapadni zidovi (bočni) su imali velike polukružno zaključene prozore, za razliku od danas.Blagovaonica (Restaurationssaal) velikog restorana, kuhinja (Küche) te servisne prostorije (Nebenlocalitäten) spominju se u istočnom krilu, pri ulasku. Blagovaonica je četiri velikim arkadama podijeljena na dva velika dijela. Sjeverni dio je zapravo ostakljeni trijem. Soba za biljar (Billardsaal) se nadovezuje na kavanu sa njene južne strane. Zapadni dio sobe za biljar je bio raščlanjen trima polukružno zaključenim prozorima i jednim vratima na istočnom djelu koja su vodila prema unutrašnjem dvorištu. Kasino (Spielsaal) se odmah nadovezivao na sobu za biljar iako je bio nešto većih dimenzija od ostalih prostorija. Damski salon (Damensalon) je krajnje južna prostorija u zapadnom krilu. Pretpostavlja se da je na kraju krila iako ne možemo biti sigurni jer nije sačuvana niti jedna povijesna fotografija. Ta prostorija je bila damski i ujedno i glazbeni salon unutar koje se nalazio klavir. Iz te prostorije , posebnim ulazom se ulazilo iz parka. To je maleni hodnik koji povezuje perivoj i zapadno unutarnje dvorište. Po dokumentiranim fotografijama pročelja Kursalona vidi se da su svi krovovi rađeni od lima i kupolaste kape iznad ugaonih bočnih rizalita na glavnom pročelju od kojih je najveći središnji kupolasti krov. Pročelje Kursalona je kombinacija građevnih elemenata poput žbuke, kamena, drvenih i metalnih elemenata. Od terakote je na glavnom pročelju većinom građeno: kapiteli pilastara, kružni i pravokutni medaljoni, kartuše uz lukove, zaglavni kamenovi i balustri. U 20.stoljeću dograđuje se hotel sa južne strane Kursalona, uklonjena je terasa, dvorišta su natkrivena a u istočnome krilu je dislociran zapadni gabaritni zid.Uz Kursalon sagrađena je natkrivena šetnica nazvana 'šetalište Wandlbahn'. Wandlbahn je bio glavni korzo cjelokupnog Lipika. On je specifičan prostor sagrađen opekom , a velika šetnica je izvedena od željezne konstrukcije i lijevano-željeznih

13

stupova s kapitelima. Stupovi su nosili lukove ispunjene željeznom rešetkom koja je sezala do krova trijema. Parterni dio šetališta naglašen je ukrasnom željeznom rešetkom između stupova. Wandlbahn, sagrađen u drvu i opeci bio je izrazit lagane konstrukcije.

14

2.3 PERIVOJ

Razvitak i uređenje arhitektonskog dijela lipičkog termalnog kompleksa pratio je razvitak i uređenje okolnog perivoja unutar zelenoga areala nekadašnjeg vlastelinskog posjeda, u kojem su prevladavale hrastove šume. Začeci parka potječu iz vremena grofova Jankovića, iz prve polovice 18.stoljeća no kako su se kupališni objekti u tijeku vremena gradili više spontano nego planski i uređenje okoliša započelo je bez jasnog planiranog koncepta. Tek je 1872.godine Antun Knoll uz uređenje kupališnog kompleksa, započeo sustavni rad na perivoju, koji je izrastao u reprezentativni perivoj kada ga idući vlasnici –Josip Deutsch i Ernst Schwimmer proširuju i građevno definiraju arhitektonski sklop lječilišta. prostor koji formiraju i ''zatvaraju'' najvažnije građevinske komplekse (Kursalona, Wandelbahna, Mramornih kupki, Kamenih kupki, hotela Dependansea i Kurhotela) geometrijski je organiziran, kao niz od 3 neobarokna parterna vrta, dok je preostali veći dio, izvan definiranog arhitektonskog kompleksa, uređen kao pejzažni romantičarski parkovni prostor, kasnoga 19.stoljeća.Parterni vrt ispred Kursalona je najreprezentativniji parteri vrt kompleksa veličine 70 x 100 m uređen prema oblikovnim načelima barokne vrtne arhitekture. Pravokutni prostor vrta definiran je s južne strane pročeljem Kursalona , sa zapadne Wandelbahnom , sa sjeverne alejom divljeg kestena i s istočne strane alejom šišanog graba. Sam parter je stazama koje se križaju podijeljen na 4 cjeline, s fontanom u sredini. Prije prvog svjetskog rata koncepcija perivoja nije se u cijelosti mogla osjetiti jer geometrijski oblici vegetacije, kao i mlada stabla, nisu još dovoljno izrasli, formirani. Smreke, koje su bile zasađene zbog brzog rasta, nisu doprinosile baroknom ugođaju parka. Tek je u razdoblju između dva svjetska rata perivoj u trećoj dimenziji dobio konačan oblik. Fontana je zamijenjena kamenim humkom. Na uglovima oko samog bazena odnjegovane su kuglaste forme hrasta, a staze prat niska šimširova živica, koju u drugom planu prate cvjetni nasadi. U cvjetnim perivoju većih zahvata u to vrijeme nije bilo, a kasniji su se odnosili uglavnom na promjene cvjetnih detalja. Tek 1941.godine je fontana renovirana; kameni je humak maknut, a postavljena je velika ''gljiva'' koja tu stoji i danas. Poslije drugoga svjetskoga rata smreke su uklonjene jer su toliko izrasle da su skrile Wanelbahn , a na njihovu mjestu zasađene su tuje.

15

Vrt Hotela Depencance je treći parterni vrtni prostor, formiran zapadnim pročeljem hotela Dependansa, sjevernim pročeljem Kamenih kupki i pergolom, pejzažnim perivojem i drvoredom sa sjeverne, te paviljonom ''Izvor'' s istočne strane. Uređen je 1890.-ih godina i u nekoliko navrata bio mijenjan. Najprije je bila načinjena pergola koja je trebala skriti dugačku i nelijepu fasadu Kamenih kupki. Zatim je zasađen drvored na sjevernoj strani vrta. Kružni cvjetni motiv i pravokutna fontana ispred ulaza u hotel nisu ovaj vrt načinili zanimljivijim. God 1923.-35. Vrt je preuređen. Drvored je maknut , parter je preuređen, u sredinu je postavljena fontana , zasađeno grmlje koje je šišanjem geometrijski oblikovano, uz staze su postavljene klupe, a općem ugođaju pridonosila je puzavicama obrasla fasada hotela.

Nad kupališnim vrelom podignut je dvoetažni paviljon s fontanom iz koje stalno teče mineralna voda . Okoliš mu se u tijeku godina stalno mijenjao. Prije prvoga svjetskoga rata bio je prenatrpan gusto za zasađenim različitim cvijećem, Novi izgled dobio je nakon prvog svjetskog rata, kada je zasađen šimšir, oblikovan u stožaste i kuglaste grmove, i sađena raskošna cvjetna, sezonska dekoracija. Dio perivoja koji sa zapadne ,južne i jugoistočne strane okružuje arhitektonski kompleks lječilišta oblikovan je kao pejzažni park u najboljoj maniri europske parkovne umjetnosti 19.st. Na jednom planu s kraja 19.stoljeća vidljivi su skladna kompozicija objekata kompleksa i odnosi između šumskih i travnatih površina, grupa stabala , staza , te brojnih vrtnih objekata poput paviljona, sjenica , pergola , idiličnih oaza za mir i razgovor. Brojni vrtni dekorativni elementi poput stupova, balustrada, vaza, žardinjera, parkovnih klupa, označavali su točke za odmor. Perivojem je tekao i potok, a jugozapadno od Kursalona postojalo je i dječje igralište. U zlatno doba lipika, u razdoblju od 1895.-1914. Perivoj je bio u cijelosti definiran. Oko 1900.godine cijeli je perivoj imao rasvjetu, pa čak i šumoviti dio kao i paviljon na Jelkinom brijegu. Visokim stupnjem estetskog prostornog oblikovanja, vrhunskim hortikularnim umijećem i dostignućima , skladnim prožimanjem arhitekture i zelenih površina lipički se kompleks mogao usporediti sa sličnim europskim termalnim središtima. za vrieme prvoga svjetskoga rata perivoj nije bio mijenjan. Poslije rata je uz mnoge promjene obnovljen. Poslije drugoga svjetskoga rata perivoj je bio dosta uništen i osiromašen, mnogi vrtni objekti i sadržaji su porušeni, zapušteni ili su nestali. Od drugoga svjetskoga rata pa do 80-ih godina perivoj je bio,loše održavan i nikad mu nije vraćen njegov nekadašnji sjaj. M.O. Šćitaroci tvrdi da su, usprkos nedovoljnoj brizi i zapuštenosti mnogih dijelova perivoja, i usprkos nestanku mnogih vrtno-arhitektonskih sadržaja i najljepših primjera vegetacije, neki dijelovi perivoja ipak još uvijek očuvani toliko da se može govoriti o postojećem povijesnom perivoju.

16

2.4. ''ULICA VILA''Tadašnja Kolodvorska ulica protezala se uz zgrade lječilišta sve do željezničke stanice i bila je najljepša ulica u Lipiku , te je s razlogom tada zvana ''Ulica Vila''.Vila Zinke i hotel Lifkai prve su u nizu vila smještenih uz lijevu stranu prometnice.Vila Zinke kao najstarija vila, sagrađena je u historicističkom stilu na prijelazu stoljeća. Imala je predvrt uz ulicu dio stražnji dio parcele koji je najčešće bio maleni oblikovani park. Uz rub parcele se nalazila ograda od zidanim stubova koji su bili ukrašeni vazama i ispunom od kovano-željezne rešetke. Pročelja su bila simetričnog rasporeda prozorskih osi, bočnim ulazom te lođom na katu. Dekorirana su bogatim dekoracijama od terakote.Odmah uz Vilu Zinke sagrađen je hotel Lifkai. Ovaj hotel je najveći u Lipiku po broju ležajeva i ugostiteljskoj ponudi nakon hotela Dependance i Kurhotela. Nakon rata je obnovljen i sada radi kao ''Hotel Lipa''. Poslije hotela Lifkai nalazila se slastičarna Dragutina Phillipa (navodno) te Cafe Abbazia koja se nalazila u blizini pučke škole.Dalje niz ulicu je zgrada ljekarne, odnosno bivša vila doktora Nenadovića takozvana Vila Nenadović. Sagrađena je 1908.godine u stilu secesije. Glavni ulaz u vilu je postavljen na ugao građevine. Ulaz je reprezentativan, sa kamenim stubištem. Posebna vrijednost se nalazi na fasadi vile, a to su ukrasne pločice od keramike. Ispred zgrade uz ulicu, bila je ograda sa zidanim stubovima sa ukrasnim kapitelima i ispunom od drvenih letvica. Nadalje niz ulicu , pozicionirane su Vila Annahof, Vila Katalpa, Općina Lipik, Vila Boštik te činovnički dom . U povijesnim zapisima ne nalazimo mnogo zapisa o vili Annahof, vili Katalpi i vili Boštik. Postoje samo fotografije trenutnog razrušenog stanja. Jedna od vila u nizu je Vila Savić. Vila Savić je zapravo zadnja i najmlađa u nizu od vila sagrađena u razdoblju kojim se trenutno bavimo (nešto kasnije). Ona je dvokatna građevina sagrađena 1935.godine u duhu historicizma i secesije i jedna je u nizu od rezidencijalnih vila u Ulici Marije Terezije.zapadno i Južno pročelje bogato su ukrašena plastikom i pro-jonskim stupovima, a na katu balkona je ukrašena sa zidanim ogradama. Bogata dekoracija profilacijom i ukrasnim vazama vidi se i na međukatnom vijencu. Ostatak vila je nešto skromnije dekoracije i više plošnog oblikovanja pročelja. Što se tiče javnih građevina, Pučka škola je sagrađena 1886.godine i sadrži stilske odlike klasicizma. Duljom pročelja se nalazi bogata arhitektonska plastika koju nadopunjuju štuko-dekorativni elementi od kojih je i trokutasti zabat unutar kojeg se nalazio hrvatski grb. Niže niz istu ulicu u kojoj je pozicionirana Pučka škola se nalazila i Mala vila Savić sa stilskim

17

karakteristikama secesije i moderne. Danas je ona Dom zdravlja u Lipiku.Postojala je jedna vila koja se nalazila preko željezničke pruge Lipika. Prostorom preko pruge protezala se ulica koja se danas zove Baranjska, u toj ulici nalazila se Vila Domišljen koje se danas malo tko sjeća. Na kraju , postojao je i objekt Columbia na području ispod Mačkovca (ime ulice koja se nalazi na vrhu brda Donjeg Čaglića) za koji se kaže da je bio javna kuća.

2.5. ERGELAIako je Državna ergela osnovana tek 1938. godine, ona vuče svoje korijene u 1919. godinu kad je utemeljena Državna ergela „Petrovo“ (Stančić) u Zagrebu kao logičan nasljednik Pastuharne u Zagrebu, osnovane još 1850. godine. Od 1934. do 1938. ergela u Stančiću izgubila je veliki dio rasplodnoga materijala, pa je likvidirana, a u Lipiku, tadašnjoj općini Pakrac osnovana je Državna ergela „Lipik.“ Prijašnji vlasnik toga posjeda bio je Stjepan Layer, tada zvana Layerova ergela. Rad ove ergele od 1938. do 1957. dao je veliki doprinos razvoju lipicanaca, a sama je ergela svojevremeno bila jedina ergela vranaca i dorata u Europi. Zgrada ergele sa konjušnicom je duga oko 180m. Prvo objekti ergele potječu iz prve polovine 19.stoljeća. Konjušnica je izgrađena 1843.godine dk su ostale zgrade, gospodarske upravne i stambene u cijelosti oblikovane tek 1915.godine. U to vrijeme nakon otkupa ergele, s klopu nje postojale su tri parcele na različitim mjestima: Izidorovac (na putu prema Dobrovcu), Turkvača (kod Općine Kukunjevac) i livada Sekulić (ko sredine ceste koja je išla do Banove Jaruge).

18

3.ZAKLJUČAK3.1. STANJE DANAS, OČUVANOST, OBNOVA I KONZERVACIJE U listopadu 19991.godine na početku Domovinskog rata, Lipik je bio na prvoj vatrenoj liniji. Stalnim topničkim napadima sustavno je razaran i termalni kompleks s perivojem kao i samo naselje sa nizom novoizgrađenih kompleksa (Tvornica stakla, Punionica mineralne vode, 10 novih ulica ,Prehrambena industrija Podravka, robna kuća ''Budućnost'', Dječji Dom i njegova adaptacija , i niz novonastalih stambenih kuća i zgrada) Tako je još jednom u svojoj povijesti Lipik, u nizu svojih uspona i padova , kriza i ratnih pustošenja doživio najbrutalnije razaranje u kojem je stradala njegova povijesna supstanca koja će se teško obnoviti. Lipički perivoj je 1965. Na temelju Zakona o zaštiti prirode, upisan u Upisnik zaštićenih dijelova prirode. Godine 1980. Kompleks termalnog centra s perivojem registriran je kao spomenički vrijedan urbani kompleks i upisan u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u osijeku, što govori o visokom spomeničkom značenju kompleksa.Stoga je 1992.godine nakon oslobođenja Lipika koji je u cijelosti teško oštećeno naselje, Zavod za zaštitu spomenka kulture Ministarstva kulture započeo izradu 'Konzervatorskih osnova programa obnove Lipika (M.Tusun, 1996.godine). U toj studiji, među ostalima , obrađeno je stanje očuvanosti povijesnih struktura cijeloga naselja, načinjena je opća arhitektonsko-urbanistička analiza i izrađene osnove zaštite i valorizacija, obrađen je stupanj oštećenja povijesnih objekata te su izrađene osnove programa obnove cijeloga naselja.Oštećene su građevine i u toj studiji stupnjevane u 4 kategorije: lakše, teže, teško oštećene i razorene. Prema toj studiji cijelo je povijesno naselje Lipik obuhvaćeno stupnjevanim režimom zaštite. Lječilišni je kompleks obuhvaćen A zonom, koja podliježe najstrožem režimu koji podrazumijeva :''…područje s visokim stupnjem očuvanosti i povijesne urbanističko-arhitektonske strukture, gdje je velika kon-centracija kulturno-povijesnih vrijednosti spomeničkog značaja. To je zona potpune konzervatorske zaštite s punom zaštitom povijesne supstance , oblika i fizionomije gradnje, a i tradicije funkcija. Tu nije poželjno uvođenje novih struktura ni moderniziranje oblika.''M. Tusun obradio je stanje očuvanosti povijesnih struktura te u identifikaciji povijesnih struktura navodi tri tradicijske cjeline: I. Jezgra naselja s lječilištem ,II. Potez vila i III. potez ergele. U poglavlju 'Sačuvani elementi odnosno tragovi povijesnih struktura' navodi ostatke kao što su: Jezgra naselja koja podrazumijeva osi

19

naselja i komunikacije, početci oblikovanja parka, te zgrada ''Gasthaus Zur Quelle'' na raskrižju putova. Od lječilišnog kompleksa sačuvani su povijesni objekti lječilišta: paviljon ''Izvor'' (1869.), ''Kurhote''l (1881.), manji ''hotel Dependance'' , mramorne kupke (1886.), šetnica ''Wandelbahn'' i neorenesansni ''Kursalon'' (1893.). Iz razdoblja od sredine 19.stoljeća do 1913.godine sačuvan je potez vila na povijesnim parcelama istočno od lječilišnog kompleksa. U ostalim dijelovima naselja djelomično je sačuvana parceleracija i pojedini objekti iz tog razdoblja, osobito na današnjem Trgu kralja Tomislava, u Ulici Ante Starčevića, Ulici Matije Gupca, Udinskj i Slavnskoj Ulici. .Međuratno razdoblje prezentiraju neke vile u Ulici Marije Terezije među kojima se ističe ''vila Savić'' (1935.). Iz toga razdoblja potječu i pojedinačne interpolacije i fragmentarna urbanizacija današnje Ul.Ante Starčevića , Ul. Matije Gupca, Udinske i Slavonske ulice. Kompleks ergele na povijesnoj lokaciji ''Izidorovac'' uz objekt konjušnice, sagrađene tijekom 2.polovice 19.stoljeća; upravna zgrada, stanovi za radnike i gospodarska zgrada, koja se nalazi na jugoistočnome dijelu kompleksa. Od važnijih objekata Sačuvana je katolička crkva Sv. Franje Asiškog, točnije sačuvane su granice, prvobitne parcele crkve iz 1915.godine. U strukturi crkve, adaptirane i dograđene od 1962.-1968.godine, a srušene u ratu 1991. Godine djelomično je bila sačuvana stara crkva, sagrađena 1757.godine,fragment koji se danas uočava među ruševinama. Sačuvan je i ''stari mlin'' , tj sjeverozapadni dio staroga mlina, sagrađenog u 19.stoljeću pored rječice Pakre (prizemna stambena kuća), koji je 1939.degradiran dogradnjom jugoistočnog dvokatnoga krila. U sklopu današnje gospodarske zgrade sačuvan je dio gospodarske zgrade, sagrađene do 1915.godine. Prema izjavama vlasnika to je prva kuća zidana od pečene opeke u ovome kraju. Budući da se gradnja kuća zidanih od pečene opeke u lipičkome kraju povezuje s dolaskom Talijana iz okolice Beluna, može se pretpostaviti da je mlin građen iza sredine 19.stoljeća.Uz stari mlin sačuvano je i mjesno groblje, iako poprilično zapušteno. Mjesno groblje je postojalo već prije 1915.godinena sjeveru povijesnog naselja Lipik, a koje i danas služi svojoj svrsi.Konzervatorskim Osnovama programa obnove predviđeno je da će se slijedom gornjih propozicija, na građevinama lječilišnog kompleksa obavljati ''rekonstrukcija povijesno poznatih oblika'' s obveznom uporabom izvornih građevnih materijala i primjenom povijesnih građevnih tehnika (uz obvezno sudjelovanje restauratora) što bi u najvećoj mjeri omogućilo vraćanje povijesnih oblika. Arhitektonski fakultet Krakovske Politehnike izradio je idejni projekt obnove Kursalona poštujući u najvećoj mjeri izvorne oblike pročelja, no u unutrašnjosti je ponudio radikalno drugačija prostorna rješenja u s kladu s polivalentnim sadržajima i funkcijama koje u Kursalonu predviđaju. Lipički perivoj, teško devastiran 80-ih godina, ratnim je razaranjima doslovno opustošen. Stradao je zeleni pokrov, a mnogi sadržaji i oprema u perivoju su oštećeni ili uništeni, kao i biljni materijal, vrtna arhitektura i vrtna plastika. Od vrtnih paviljona , kojih je u Lipiku bilo mnogo, ostalo ih je samo tri: Paviljon ''Izvor'', paviljon kod ulaza na parkiralište, te paviljon na Jelkinom brijegu. Dvije fontane, kamena skulptura-vaza, dva meteorološka stupa, veći broj metalnih klupa te jedna kamena tzv.-Jelkina klupa. Zadnji ostaci raskoši nekad blistavog perivoja.

20

U sklopu Studije obnove perivoja Lipik nakon ratnih razaranja kojeg je načinio Zavod za urbanizam Arhitektonskog Sveučilišta u Zagrebu i ing. Amalija Denich iz Zavoda za zaštitu prirode 1994.godine utvrđene su štete prema flornim, oblikovnim cjelinama i elementima perivoja, a načinjen je i inventarni pregled dendroflore perivoja. Osnovna ideja tog programa jest da se očuvaju , postojeće vrijednosti, i da se vrati karakter neobaroknog i romantičarskog perivoja s prelaska stoljeća. Da bi se to postiglo predviđa se primjena svih metoda konzervacija i revitalizacije zelenoga pokrova uz maksimalno respektiranje perivoja kao povijesne kategorije, primjena restauracije u onim dijelovima u kojima to nije onemogućeno novom izgradnjom, te rekonstrukcije za one dijelove perivoja i samoga Lipika koji su toliko uništeni da se ne može detaljno i precizni utvrditi prijašnje stanje i izgled. Taj se plan obnove temelji na studiji Perivoj Lipik-plan obnove iz 1986.godine. Od gore navedenih planova i programa obnove malo se ili ništa ostvarilo. Lokalne vlasti , svjesne faktičkog i simboličkog značenja lječilišnog kompleksa za Lipik te i samoga Lipika, , nastojale su pokrenuti obnovu, no bez sudjelovanja šire zajednice ili jakih investitora, teško da će Lipik ubrzo zasjati starim sjajem.

21

LITERATURA:

1. Kupalište Lipik, 1908., Budapest, Atheneum

2. Kliček Duško, Grad Lipik: fotomonografija: pozdrav iz Lipika, 2002. Grad Lipik

3. Maruševski, O., 1992 . Belle Epoque u srcu Slavonije, Život umjetnosti br.51/1992., Zagreb

4. Obad-Šćitaroci,M., 1988., Perivoj Lipik-povijesni pregled, valoarizacija i obnova, Šumarski list, br.1-2/1988, Zagreb

5. Puhmajer Petar, Istraživanje Kursalona u Lipiku , Portal (Hrvatski restauratorski zavod),

2010., Zagreb6. Schneider, J., Kupalište Lipik, Značaj pića i kupanja u lipičkoj mineralnoj vodi, Osijek

1935.7. Tusun, M., Lipik-konzervatorske osnove programa obnove, Državna uprava za zaštitu

kulturne i prirodne baštine, Zagreb, 1996.

INTERNET ADRESE ZA REPRODUKCIJE:1. : http://www.h-r-z.hr/index.php/djelatnosti/publikacije/asopis-rportall/171-portal-12010

22