LOVRANSKI LISTopcinalovran.hr/wp-content/uploads/dokumenti/LOVRANSKI_LIST/44.pdfnakon dvadesetak godina agonije – rekao je Bojan Simonič, načelnik Općine Lovran navo - deći kako

LOVRANSKI LIST Glasilo Općine Lovran Izdavač: Općina Lovran Ul. m. Tita 41, 51415 Lovran Godina: XIII veljača 2018. ISSN 1845 - 9609

Bro

j 44

Općin

a Lovran otkupila

nogom

etno igralište

U sam

o godinu dan

a sto ton

a otpada

Vrhun

ac petog godišn

jeg doba18 4 2

Piše: Marina Kirigin

Piše: Marina Kirigin

Velike Plodine otvaraju se do sezone

Općina Lovran otkupila nogometno igralište

Vijest o kojoj će se još dugo pri-čati, razveselila je sve Lovrance. Općina Lovran je uspjela otkupiti nogometno igralište »Lokva« i

na taj način, nakon dugotrajne pravne bitke, sam početak 2018. godine obilježiti zlatnim slovima...

U pozadini ove priče leže višegodišnja nastojanja Općine Lovran da otkupi i dođe u posjet nogometnog igrališta, a u konačnici priče, ostvarilo se to da je Općina Lovran na javnoj dražbi uspjela otkupiti teren na kojem se nalazi nogometno igralište »Lokva«. Za kupnju terena Općina Lovran izdvojila je 1,7 milijuna kuna i konačno došla u posjed onoga za što je vjerovala da je i prvobitno trebalo pripadati lokalnoj samoupravi.

Brojne nedoumice i pravne zavrzlame oko lovranskog nogometnog igrališta i vlasniš-tva nad terenom na kojemu se ono nalazi za-počele su još u doba bivše države Jugoslavije kada je ta parcela bila upisana u temeljni kapi-tal tvrtke koja je potom otišla u stečaj. Potom

je vlasništvo nad terenom pripalo Gradskoj banci Osijek, a zatim i Zagrebačkoj banci.... Neizsvjesnost se nastavila, a uz nju i strah ge-neracija i generacija sportaša da će ostati bez vrijednog sportskog objekta.

JEDINI PONUDITELJ

Nakon niza godina nastojanja da Općina Lovran otkupi teren, šansa se pojavila tek koncem siječnja otvaranjem javne dražbe. Općina Lovran je na dražbi bila jedini ponu-ditelj te je uspjela kupiti 11.000 »kvadrata« prostranog terena za dvije trećine procijenje-ne vrijednosti zemljišta.

– Općina Lovran ovom je kupnjom stekla dvostruko više »kvadrata« nego li je prodala u posljednjih desetak godina. Cijena po kojoj je teren otkupljen nije velika s obzi-rom na lokaciju. Strepili smo do samog kraja da bi mogli ostati bez ove parcele, a onda i nogometnog igrališta na kojem se okupljaju lovranska djeca i mladi. Zato realizacijom ove kupnje Lovrancima može napokon pasti ka-

men sa srca. Dražbe koje su najavljivane od 2006. godine, kada Općina nije u proračunu imala sredstva za takvu investiciju i kada je postojalo više interesenata za kupnju, na sre-ću su bile i odgađane. Sada konačno lovran-ski nogometaši i Hrvatski nogometni klub Lovran mogu biti na miru, svoji na svome nakon dvadesetak godina agonije – rekao je Bojan Simonič, načelnik Općine Lovran navo-deći kako je kupnja obavljena proračunskim novcem, a za tu namjenu u proračunu je bilo rezervirano 2,3 milijuna kuna.

Franjo Gregov, predsjednik Nogometnog kluba Lovran ne krije iznimno zadovoljstvo zbog činjenice da je igralište sada konačno u općinskim rukama.

ČEKALO SE 30 GODINA– Ovo je vijest koja se čekala skoro 30

godina i prije svega bih volio zahvaliti Općini Lovran na čelu s načelnikom Bojanom Simoničem i zamjenikom Tonijem Družetom, ali i prethodnom načelniku Alanu Sankoviću

koji je planirao sredstva u proračunu da se može kupiti taj teren. Zahvale upućujem i svim bivšim predsjednicima i djelatnicima, trenerima i svima koji su na bilo koji način bili uključeni u rad Nogometnog kluba. Oni ne samo da su ga očuvali, nego su i stalno poboljšavali uvjete na igralištu i unutar samog kluba. Nije to bilo lako jer nam je stalno »vi-sio mač nad glavom.« Kada sam čuo da je igralište kupila Općina Lovran bio sam tako sretan. Osim postojeće garniture, to je i za-sluga svih prethodnih garnitura i sada konač-no možemo ozbiljnije razmišljati i o uređenju, ljepšem okolišu kluba, tribinama i polako se pripremati i za ulazak u veći rang, za što pri-je nismo imali uvjeta. U Nogometnom klubu Lovran imamo dosta članova, 80-ak djece svih uzrastnih kategorija, 20-ak seniora i 20-ak veterana. Igralište se koristi skoro pa svaki dan, zbog treninga i utakmica, a sada će sve biti još ljepše, jer ćemo moći bez straha plani-rati budućnost u suradnji s Općinom Lovran - rekao je Franjo Gregov.

Novi, vjerojatno najveći trgovački centar na Liburniji, ubrzano se gradi na rubnom području između Opatije i Lovrana. Riječ je o supermarketu "Plodina" tlocrtne površine 2.200 "kvadrata" s pratećim sadržajima caffe barom i garažom, u kojeg će se uložiti 6,5 milijuna eura. Radovi traju

već tri mjeseca, a lokalno stanovništvo s nestrpljenjem očekuje otvaranje novog trgovačkog centra, kako zbog zdrave konkurencije, bolje ponude i nižih cijena, tako i zbog, od Uprave Plodina najavljenog, otvaranja velikog broja novih radnih mjesta. Na gradilištu se stanje mijenja iz dana u dan, ubrzano se radi i gradi. Nakon postavljenih temelja, započela je montaža konstukcije objekta.

NOVA RADNA MJESTAGradnja supermarketa

u blizini Fakulteta za menad-žment u turizmu i ugosti-teljstvu Opatija i lovranske Klinike za ortopediju, odmah iznad glavne prometnice, za-počela je u studenom prošle godine na zemljištu velikom oko 7.500 »kvadrata«. Novi supermarket raspolagat će odjelom voća i povrća, pe-karom s vlastitim krušnim pećima i ponudom dnevno svježih kolača i drugih slastica, gastro odjelom s jednostav-nim toplim jelima, mesnicom, odjelom delikatese sa širokom ponudom suhomesna-tih proizvoda, sireva i drugih narezaka. Drugim riječima, ponudit će širok asortiman koji će u redovnoj ponudi imati oko 30.000 artikala s povoljnim redovnim cijenama, ali i proizvoda s istaknutim akcijskim cijenama. Na etaži ispod supermarketa izgradit će se garažni prostor sa stotinu parkirnih mjesta, a sam objekt raspolagat će sa još 55 mjesta na parkiralištu, istakla je prilikom početka radova na novom lovranskom gradilištu članica Uprave Plodina Mirjana Palada Kmetović.

– Novi supermarket u Lovranu bit će najveći takve vrste na Liburniji, 20 posto veći od matuljskih Plodina. Međutim, ono što je za Lovran najbitnije da će se u njemu u turističkoj sezoni otvoriti čak 80 novih radnih mjesta – kazao je Bojan Simonič, načelnik Općine Lovran.

POSTAVLJANJE KONSTRUKCIJEU Plodinama u Lovranu stalno zaposlenje trebalo bi naći 40 ljudi, a tijekom tu-

rističke sezone taj bi se broj sa sezonskim radnicima trebao udvostručiti. U Upravi Plodina se nadaju da će najveći dio zaposlenika biti iz redova domaćeg stanovništva, ali je za očekivati da će sezonce morati dovoditi iz unutrašnjosti zemlje. Završetak radova i otvorenje supermarketa planira se krajem mjeseca travnja 2018. godine. Načelnik Lovrana Simonič istaknuo je kako je komunikacija s investitorima kvalitetna, kako su održali nekoliko zajedničkih sastanaka na kojima se govorilo o radovima i njihovom intenzitetu, kao i o uređenju ceste koja vodi do novih Plodina.

- Do turističke sezone novi lovranski supermarket bit će otvoren, čak možda već u prvoj polovici svibnja. Temelji su već završeni, a trenutno je u tijeku postavljanje konstrukcije - rekao je Bojan Simonič najavljujući skorašnji završetak gradnje najve-ćeg supermarketa na Liburniji.

3LOVRANSKI LIST br. 442 LOVRANSKI LIST br. 44

Reciklažno dvorište u Lovranu, otvo-reno u ožujku prošle godine, u ma-nje od godinu dana postojanja već je „obradilo“ više od stotinu tona

otpada koji su deponirali građani. Konkretnije, prema podacima iz Komunalca, dosad su gra-đani predali više od 70 tona glomaznog otpada, oko 4,5 tona opasnog električnog i elektronič-kog (EE) otpada u koji spadaju predmeti poput hladnjaka koji imaju plinska punjenja, više od 5 tona ostalog EE otpada, oko 2,5 tona tekstila, dakle stare „robe“, oko tri tone kartona i pa-pira...

- To je svakako značajan rezultat za ovo re-lativno kratko vrijeme rada reciklažnog dvorišta u Lovranu, posebice zato što bi barem dio tog otpada vjerojatno bio nepropisno riješen. Osim ekološkog efekta, jer smanjuje se odbačeni ot-pad, možemo reći da je reciklažno dvorište i olakšalo zbrinjavanje različitih vrsta otpada koji ne spada u komunalni otpad, a koji bi inače ili morali voziti na Osojnicu ili čekati baje za kru-pni otpad, dok ga u reciklažnom dvorištu mogu predati bez ikakve naknade. Tako se reciklažno dvorište pokazalo kao kvalitetno rješenje i za korisnike i za okoliš, kazao je voditelj Radne je-dinice Usluge u Komunalcu Duško Kulaš.

JEDINO NA LIBURNIJIReciklažno dvorište smješteno na cesti

za Lovransku Dragu, iza lovranskog groblja, otvoreno je 15. ožujka 2017. godine, kao pr-vo i još uvijek jedino na Liburniji. Prema novoj zakonskoj regulativi koja definira problematiku gospodarenja otpadom, svaka jedinica lokalne

samouprave u Hrvatskoj morala bi na svom području izgraditi reciklažno dvorište, no tom je zakonskom uvjetu dosad na Liburniji udovoljila samo Općine Lovran.

- Reciklažno dvorište je novost u novom sustavu gospodarenja otpadom. Kao korisnici smo dužni na kućnom pragu odvajati korisni i nekorisni otpad, uz koji postoji i zasebna vrsta otpada kao što je glomazni i problematični ot-pad koji se prikuplja u reciklažnim dvorištima. Na njemu se može odlagati i električni i elek-tronski otpad, ali za takvu vrstu otpada postoje i koncesionari koji su dužni po pozivu preuzeti taj otpad od korisnika u njihovom domu, kazao je Kulaš.

Izgradnja reciklažnog dvorišta počela je po-četkom 2016. godine, a njen trošak bio je 2,2 milijuna kuna dok je za pristupnu cestu s jav-nom rasvjetom i infrastrukturom izdvojeno 600 tisuća kuna. Od tog iznosa, veći dio pokriven je iz općinskog proračuna, dok je Fond za zaštitu okoliša participirao u cijeni gradnje s milijun i 350 tisuća kuna.

Nekoliko mjeseci nakon otvorenja, reci-klažno dvorište proširilo je krug svojih kori-snika, pa od ljeta prošle godine uz Lovrance, svoj otpad na njemu mogu preda-vati i stanovni-ci Mošćeničke Drage te za-padnih dijelo-va Opatije –

Dobreća, Opriča i Ike što znači da mu gravitira oko sedam tisuća ljudi koji mogu potpuno be-splatno odložiti odvojeni i problematični otpad koji nije dopušteno odlagati u komunalni otpad.

STAKLO, GUME, LIJEKOVILovranci i njihovi susjedi, ukoliko su podmi-

rili sva davanja prema Komunalcu i uz predo-čenje osobne iskaznice, mogu tijekom radnog vremena reciklažnog dvorišta - od 10 do 17 radnim danom ili subotom od 8 do 13 sati - predati stakleni, plastični, metalni, papirnati ot-pad, gume, glomazni otpad ili granje od orezi-vanja te niz drugih bezopasnih vrsta otpada, ali i problematični otpad poput električnih i elektro-ničkih uređaja, lijekova, baterija, motornih ulja… Taj otpad na reciklažnom dvorištu se prikuplja, sortira prema vrsti i čuva dok se ne prikupi do-voljna količina za daljnje postupanje.

- Od građana preuzimamo neke količine uobičajene za domaćinstva, znači one koje ni-su nastale nekom gospodarskom djelatnošću. Potrebno je donijeti račun i osobnu iskaznicu i nakon toga se može predati otpad, zaključio je Kulaš.

U samo godinu dana - stotinu tona otpada

RECIKLAŽNO DVORIŠTE JE KVALITETNO RJEŠENJE I ZA KORISNIKE I ZA OKOLIŠ

Piše: Davor Žic

Izgradnjom reciklažnog dvorišta Lovranci su poboljšali svoj ko-munalni standard – osim što više ne moraju svoj glomazni otpad voziti do Osojnice ili čekati po-stavljanje baje za krupni otpad u njihovu ulicu, manje su šanse da će neki frižider završiti u prirodi. Osim toga, reciklažno dvorište ne stvara neugodne mirise niti nagrđuje okoliš već je vrlo suptil-no uklopljeno u prostor.

Vijećnica Općine Lovran je te večeri bila »najšarenije mjesto u Lovranu«, jer je zahvaljujući trudu organizatora pretvorena

u živopisnu dječju igraonicu, te je u takvom, razigranom ozračju, lovranski načelnik Bojan Simonič u društvu svog zamjenika Tonija Družete odaslao čestitke roditeljima novo-rođene djece na ovom području u 2017. godini, otvorivši na taj način tradicionalno druženje lovranskih obitelji s prinovama u organizaciji Društva »Naša djeca« - ogra-nak Lovran. Tijekom 2017. godine su se ro-dile 23 bebe na području Općine Lovran i sve su obitelji pozvane na druženje uz malu zakusku, ali i mogućnost da saznaju zanimlji-ve podatke »iz svijeta beba« i to ne samo od predstavnika Društva »Naša djeca«, već i od pedijatrice, te ravnateljice dječjeg vrtića i drugih osoba nadležnih za brigu o najmlađima. Prema prikupljenim službenim podacima, tijekom 2017. godine, novim su stanovnicima ove Općine svojim rođenjem postali Tasha Tancabel, Ilse Tomić, Nina Nalis Brozović, Mihael Nadalich, Mateo Ratajec, Leon Aleksić, Fran Sirotnjak, Fran Pudić, Ema Eterović, Matej Šimić, Leon Babić, Lara Mijatović, Ivano Jovanović, Nika Đipalo, Erin Katić, Paola Erak, David Gašparinić, David Jurić, Pavel Palmić, Borna Volf, Nola Čelhar, Elena Dorić i Lukas Kalokira.

Općina Lovran je objavila pozivni natječaj radi predlaganja kandi-data za dodjelu javnih priznanja Općine Lovran i to za imeno-

vanje počasnim građaninom Općine Lovran, zatim za dobivanje nagrade za životno djelo, te nagrade Općine Lovran.

Prijedlog za dodjelu javnih priznanja mogu dati najmanje trećina vijećnika Općinskog vijeća Općine Lovran, radna tijela Općinskog vijeća i ovlaštena tijela pravnih osoba i udruga građana.

Prijedlog za dodjelu javnog priznanja koji se podnosi u pismenom obliku treba sadržavati podatke o podnositelju prijedloga – za fizičku osobu osobnu iskaznicu i domovnicu, te kratak opis okolnosti kroz koje je upoznata s radom osobe (fizičke ili pravne) koju se predlaže za davanje javnog priznanja, odnosno područja u

kojem se posebno predložena osoba istakla, a za pravnu osobu dokument kojim dokazuje svoju registraciju i postojanje, te također kratki opis poznavanja okolnosti iz područja za koje predlaže davanje priznanja, iscrpno obrazlo-ženje postignuća i doprinosa osobe (fizičke ili pravne) koju se predlaže za dodjelu javnog priznanja, a naročito životopis osobe (fizičke ili pravne) koju se predlaže za dodjelu javnog priznanja, s posebnim naglaskom na područje za koje se predlaže priznanje, uz navođenje re-zultata koji su postignuti takvom aktivnošću, bilo za pojedinca, užu ili širu zajednicu na području Općine Lovran i šire, isticanjem napravljenih ra-dova, dobivenih priznanja, nagrada ili drugih vi-dova podržavanja takve aktivnosti, prepoznatih u užoj i široj sredini kao pozitivan i inspirativan primjer koji zaslužuje javno priznanje, oblik jav-nog priznanja za koji se osoba predlaže, a koje mora, po svom značaju proizlaziti iz obrazlože-

nja prijedloga i dostavljene dokumentacije. Uz obrazloženje prijedloga dostavlja se do-

kumentacija kojom se potvrđuju izneseni navodi u obrazloženju prijedloga, a na koju se predlagač poziva. To mogu biti preslike priznanja, nagrada, novinskih članaka, slike osvojenih medalja, peha-ra, preslike zahvalnica, naslovnica napisanih djela, slike napravljenih djela i sl., odnosno gdje se isti mogu neposredno vidjeti ako je to potrebno.

Prijedloge za dodjelu javnih priznanja prethodno razmatra Ocjenjivački sud imeno-van od strane Općinskog vijeća, a koji utvr-đuje prijedlog za dodjelu javnih priznanja i upućuje ga Općinskom vijeću na odlučivanje.

Prijedlozi za dodjelu javnih priznanja podnose se zaključno do 28. veljače nepo-sredno u pisarnicu Općine Lovran ili prepo-ručenom pošiljkom u zatvorenoj omotnici sa naznakom: »Prijedlog za dodjelu javnih pri-znanja Općine Lovran, ne otvarati.«

Do kraja veljače prijave za dodjelu javnih priznanja Piše: Aleksandra Kućel-Ilić

Piše: Aleksandra Kućel-Ilić

Bebe i roditelji na druženju u Općini Lovran

4 5LOVRANSKI LIST br. 44 LOVRANSKI LIST br. 44

Prošlo je već dosta dana od kada sam, od bure propuhana i s razba-rušenom kosom, čekala red u frizer-skom salonu i igrom slučaja upozna-

la Jasnu Majić, pedagoginju Učeničkog Doma Lovran. Ugodno smo pričale dok je vesela Seka vještim rukama uređivala frizure svojih mušte-rija. U dobrom društvu vrijeme brzo prolazi te sam začas došla na red i naš zanimljiv razgo-vor je prekinut. Danas sam ponovo srela Jasnu ispred Gradske kavane i odmah smo nastavile naš raniji razgovor o kreativnosti, o njenom ra-du s djecom i o Učeničkom domu Lovran, gdje Jasna provodi svoje radne dane.

Jasna je jedna od onih osoba kojoj riječi lagano prelaze preko usana i pravo je zadovolj-stvo slušati je. Prepuna života, ideja i vizija samo u sat vremena oslikala mi je svoj radni život i

ja sam vrlo brzo shvatila da je Jasnin posao za nju važan segment života, na što i uspjesi koje postiže sa svojim učenicima također ukazuju.

Jasna Majić rođena je 1966. godine u Rijeci. Prve tri godine svoga života živjela je u Tuliševici, a zatim na Rezinama, gdje živi i danas. Osnovnu školu je pohađala u Lovranu i nakon toga na-stavila s Upravno-pravnom školom u Rijeci. Odmalena je bila željna učenja i napredovanja te je nakon srednje škole upisala Pedagoški fa-kultet u Rijeci i diplomirala prva u svojoj gene-raciji. Zatim je bila u statusu demonstratora na fakultetu. Nakon toga radila je kao profesorica zemljopisa u OŠ Viktora Cara Emina u Lovranu, a od 1993. godine radi u Učeničkom domu Lovran, gdje ima status savjetnika, što je najviši stupanj napredovanja u struci. Status savjetnika se obnavlja svakih 5 godina, a gleda se rad i po-stignuća u proteklih 5 godina, redovno stručno usavršavanje, obaveza je držati i nekoliko preda-vanja na razini županije ili na državnim skupovi-ma, te je potrebno postići visoke rezultate na natjecanjima s učenicima.

SMOTRA TURISTIČKE KULTUREU domu žive 133 učenika i 51 student.

Zaposleno je 7 odgajatelja, jedan peda-gog i pomoćno osoblje. Cijeli dom vrlo uspješno vodi ravnateljica Nataša Tomić, koja je također obrazovana u pedagoš-koj struci, a kasnije i u menagmentu.

* Koji su vaši zadaci u Učeničkom domu Lovran?

- Osim tekućih svakodnevnih poslova s djecom vodim programe

„Turistička kultura“, „Kreativnost na djelu“ i recitatorsku grupu.

Učenički dom već puno godina prepoznaje važnost turizma i njeguje kulturnu baštinu u turizmu. Upoznavanje kul-turne baštine provode i ostali odgojno-obrazovni djelatnici doma kroz ra-zličite projekte vezane uz ekologiju, građanski odgoj, adaptacije na novu sredinu i kulturu življenja. Eto, tek kao primjer programa ko-ji je uspješno prive-den kraju, je i smotra

Turističke kulture pod pokroviteljstvom pred-sjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja je odr-žana na Hvaru ove jeseni. Osnivači i pokretači smotre su Splitsko dalmatinska županija, OŠ Hvar i udruga Prokultura iz Splita. Idejni za-četnici su dr.sc. Nansi Ivanišević i prof. Duško Kovačić, bivši ravnatelj OŠ Hvar. Cilj osnivača je osvijestiti važnost uvođenja turističke kultu-re u obrazovanje kroz izborne programe, što je veoma važno za školstvo i gospodarstvo, s obzirom da smo turistička zemlja. Tema ovo-godišnje smotre bila je „Mirisi i okusi zaviča-ja“. Predstavljeno je pet uradaka osnovnih i srednjih škola, odabranih od strane komisije. Učenički dom Lovran pozvan je da prezentira svoj rad. Zbog dugogodišnjeg uspješnog rada na projektu Učenički dom Lovran je zajedno s OŠ Vis i Gospodarskom školom Varaždin stekao status partnera u projektu. Dobio je,također, i priznanje za sudjelovanje u pro-jektu i postignute rezultate te diplomu „Škola prijatelj baštine i turizma“.

RADOST STVARANJAMnogo je učenika bilo angažirano oko

projekta – neki u izradi Power Point prezen-tacije, neki oko štanda s lokalno proizvedenim produktima za njegu tijela, marmeladama, kom-potima, likerima i tradicijskim kolačima našeg kraja. Svakako treba istaknuti posebno Antonia Abazu i Nikolu Odorčića koji su izradili prezen-taciju te Gabrielu Filcu i Luciju Krizmanić, koje su kroz glumu prezentirali naš uradak te postavili štand. Proizvodi od lovranske trešnje brtošinke i lovranskog maruna su bili posebno zapaženi. Ovo je bio velik posao i moram naglasiti da je u tome sudjelovalo puno učenika i da sam po-nosna na sve njih.

Naglo je prestala pričati, nasmijala se i do-dala: - Al' sam se raspričala, zar ne?!

* Jeste li zadovoljna svojim poslom?-Vrlo sam zadovoljna. Imam potpunu po-

dršku ravnateljice doma Nataše Tomić, koja cijeni postignuća naših programa. U toku pri-prema puno nam je pomagala Nikolina Pajalić, koja je uvijek spremna uhvatiti se u koštac s novim izazovom u poslu. Ja osobno imam ve-liku mogućnost iskazivanja vlastite kreativnosti i poticanja kreativnosti kod učenika. Time se i kod učenika razvija radost stvaranja. To su sa-mo neke od činjenica koje pridonose mom zadovoljstvu, a ima ih još mnogo. Prošle godine

Krajem 2017. godine Općina Lovran dodijelila je najboljim učenicima srednjih škola i studentima općin-ske stipendije. Na raspisani natječaj

za akademsku godinu 2017/2018. u zakazanom roku prispjelo je 47 prijava i to 21 za učeničke stipendije i 26 za studentske.

Uvjetima natječaja za učeničke stipendije udovoljilo je 20 srednjoškolaca i oni će nakon potpisa ugovora od Općine Lovran prima-ti pomoć u iznosu od 400 kuna. Stipendije su dobili: Massimiliano Marcel, Maria Šitin, Iris Matulja, Nina Sterija, Gala Zukić, Toni Srok,

Matea Kršanac, Angela Basan, Laura Negrić, Valentina Buršić, Paola Mandić, Gloria Miljković, Tonko Pavičević, Vito Smojver, Lara Sterija, Lucija Koprivnjak, Gordana Đekić, Patrik Viskić, Ivona Matković i Teo Matijašić.

Za studentske stipendije na natječaj je pri-stiglo 26 prijava od kojih je uvjetima udovoljilo 22, te dvije kojima su već dodijeljene državne stipendije za STEM područje.

Općinske stipendije u visini od 500 kuna dobivat te ovi lovranski studenti: Ana Kaštelan, Anamaria Zuljani, Ameli Širola, Filip Grgur, Matej Rubinić, Dorian Sinčić, Sandra Zgodić, Paolo

Salamon, Dina Ramić, Robert Zuljani, Irena Petković, Valentina Bago, Bojan Ostić, Adrian Stojaković, Dominik Mohorovičić, Kristina Kovač, Matej Rubinić, Dorian Tokmadžić, Antonio Bradičić, Edi Bertok, Moreno Sirotnjak i Tanita Kršanac.

Na prigodnoj svečanosti u općinskim prostorijama načelnik lovranske općine Bojan Simonič sa suradnicima poželio je svim općin-skim stipendistima uspješno daljnje školovanje naglasivši da je ulaganje u znanje najvrijednija investicija, naročito kada su u pitanju mladi ljudi koji svojim trudom i zalaganjem ulažu u svoju, ali i u svekoliku budućnost svojega grada.

smo postigli i jako dobre rezultate u natjeca-njima na Domijadi. S Domijade smo se vratili ponosni na sve nagrade. Domijada je inače na-tjecanje među učeničkim domovima. Zapadna regija obuhvaća domove Istre, Kvarnera, Like pa zaključno s Karlovcem, a državna sve sred-njoškolske domove Hrvatske. Postoje brojne kategorije iz sporta i kulture u kojima se učenici mogu natjecati.

NAGRADEOvo su nagrade koje su učenici osvojili

pod mojim vodstvom. U radu nam je poma-gala i Tajana Zdeličan, te pripravnica Nikolina Pajalić. Na RegionalnojDomijadi stručni žiri nam je dodijelio za industrijski dizajn: 1., 2. i 3. mjesto; za modni dizajn 2. mjesto; za instalaciju 2. i 3. mjesto; za rukotvorine 2. mjesto i za recitacije 1. mjesto. Učenički žiri nam je za instalaciju dodije-lio 1. i 2. mjesto; za modni dizajn 1. i 2. mjesto; za industrijski dizajn 1., 2. i 3. mjesto, a za recitacije 1. mjesto. Na državnoj Domijadi za industrijski dizajn osvojili smo 3. mjesto stručnog žirija i 2. mjesto učeničkog žirija; a za recitacije 3. mjesto učeničkog žirija.

Osim toga uz navedene nagrade dom je pod vodstvom drugih kolega osvojio i sljede-će nagrade na regionalnoj Domijadi: za sport 1.mjesto pojedinačno u šahu i 3. mjesto u stolnom tenisu, a u kulturi stručni žiri nam je dodijelio za modni dizajn 3. mjesto; za sliku 1.

mjesto; za crtež 3. mjesto, a učenički žiri za ru-kotvorine 2. mjesto; za sliku 2. mjesto. Na dr-žavnoj Domijadi u kategoriji slike osvojili smo 3. mjesto učeničkog i stručnog žirija. Pa tko ne bi bio zadovoljan?!

* Je li teško raditi s mladima?- Mladi su prekrasni! Samim tim što su

mladi imaju pravo na greške, a naša je dužnost usmjeriti ih pravim putem. Rad s njima ispunjava čovjeka veseljem i ponosom, osobito kad vidite da su u životu postali uspješni. Evo, prije mje-sec dana srela sam jednu našu bivšu učenicu i obadvije smo se razveselile susretu. Danima mi je nakon susreta bila u mislima, ona i njene riječi pune lijepih uspomena na Učenički dom. Zbog takvih trenutaka se ide na posao s veseljem.

VRIJEDNI UČENICI* Bili ste i na smotri „Dani kruha – da-ni zahvalnosti za plodove zemlje“?

- Ova se smotra održava svake godine u listopadu u sklopu organizacije Udruge Lijepa naša. Na smotri sudjeluju, uz hrvatske Eko škole, i odjeljenja hrvatskih škola iz Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Mađarske, Austrije i Crne Gore. Ove godine je i Učenički dom Lovran sudjelovao, kao jedini eko dom iz ci-jele Hrvatske. Smotra je održana u Malinskoj na otoku Krku i 5 je učenika našeg doma cijeli tjedan pod nadzorom voditelja pripremalo au-

tentične primorske slastice i krušne proizvode aromatizirane mediteranskim biljem. Voditelji su bili: Ines Pierobon i Iva Ilić Stanić.

* Vidjela sam vas u Mošćenicama s učenicima, je li to bilo službeno?

- Da, bilo je to službeno. Posjetili smo mnoga mala mjesta kao što su Mošćenice, Kastav, Tuliševica…Istraživali smo lovranski Stari grad radi boljeg snalaženja i upoznavanja znamenitosti kraja. Naši su učenici vrlo aktiv-ni u svim događanjima lokalnog karaktera pa su tako u listopadu ove godine predvodili povorku, nosili i podigli zastavu Marunade u Lovranu, ovaj put pod vodstvom odgajateljice Lorene Škrinj Tartači, jer se Marunada odvi-jala u isto vrijeme kada i smotra Turističke kulture. Tako su naši štićenici uz Pusno druš-tvo Toronjera otvorili 44. Marunadu, a imali su i štand s vlastitim proizvodima, koji je bio dobro posjećen na zadovoljstvo i učenika i kupaca. Također moram reći da sudjelujemo i na Danima šparoga kada pomažemo u pri-premi velike fritaje.

* Što radite u slobodno vrijeme?- Pročitam neku dobru knjigu i... vjerujte...

nikad mi nije dosadno. Kasnije sam doznala da se Jasna rado angaži-

ra u Društvu za dobrobit životinja, a ove je godi-ne počela i uspješnu suradnju s Crvenim križem.

Piše: Silvana Milotić

Piše: Radovan Trinajstić

Mladi ljudi su prekrasni, na posao idem s veseljemJASNA MAJIĆ, PEDAGOGINJA U UČENIČKOME DOMU U LOVRANU

STIPENDIJE NAJBOLJIM UČENICIMA I STUDENTIMA

Ulaganje u znanje - najvrijednija investicija


Lovranska kultura proživljava početak renesanse uz program KulTuLovran, cjelokupni novi pogled na lokalnu kulturnu ponudu koji bi trebao an-

gažirati sve infrastrukturne kapacitete, povezati sve udruge koje se bave kulturnim angažma-nom i stvoriti program po mjeri svih građana Lovrana. Čelna osoba tog projekta je Slavko Sekulić, operni pjevač s desetljećima iskustva nastupa diljem svijeta, koji se kao predsjednik Odbora za kulturu u društvu kolega uhvatio stvaranja nove lovranske kulturne priče.

* Krajem prošle godine predstavljen je projekt KulTuLovran. Koje bi bile njegove najvažnije odrednice? Odnosno, koja je ideja iza svega?

- Cilj je da se pokrene kulturni i društve-ni život u Lovranu i da se pritom iskoriste svi postojeći resursi koji su nam na raspolaganju. Ogromna stvar je u tome da su načelnik Bojan Simonič i njegov zamjenik Toni Družeta uvidjeli da je dosadašnji način planiranja kulture i ko-rištenja vrijednih prostora bio problematičan te da je kulturna ponuda nešto što u Lovranu nedostaje te odlučili oformiti tim koji će se s time uhvatiti „u koštac“. Naš odbor za kulturu sastoji se od pet članova, uz koje su tu i zamje-nik Družeta te dva pridružena člana, od kojih svatko ima svoju ulogu. Za galerijsku djelat-nost zadužena je Melita Sorola Stanišić, za ple-snu djelatnost Senka Baruška, za EU projekte Helena Traub, ja sam za koncertnu djelatnost, a iz Turističke zajednice tu je Suzana Horvatinčić. Pridruženi članovi su Jasenka Rutar i Martina Kovač, a veliku tehničku pomoć daje nam gos-podin Branko Stošić, direktor komunalnog po-duzeća Stubica.

* Imali ste par mjeseci da upoznate lo-vransku kulturnu ponudu. Gledajući in-frastrukturno i programski, kakvo je njeno sadašnje stanje, a kakvi su potencijali?

KULA, KINO, GALERIJA- Zatekli smo nekoliko udruga koje u Lovranu

djeluju godinama kao što je KUD „Lovor“ i Puhački orkestar Lovran, održavaju svoje programe, ali ni-su dovoljno uključeni u cjelokupni sadržaj. Također smo zatekli prekrasne resurse koji nisu adekvatno valorizirani i stavljeni u upotrebu, kao što je kula, kino, galerija Lovranskog guca, a ni galerija Laurus.

Prioritet nam je bio sve to staviti u pogon, iskoristili smo prosinac kao mjesec koji je najveseliji i najživlji za početak programa, a program KulTuLovran na-zvali smo tako kako bismo na prvo mjesto stavili i istaknuli kulu koja je fantastična lokacija, a koja je bila prilično zanemarena. Primarna stvar kojom se možemo predstaviti javnosti jest plakat, a tu sam došao na zamisao da svakim plakatom s progra-mom kulturnih događanja, koji će izlaziti dvomje-sečno, predstavimo jednog lovranskog umjetnika. Prvi je bio profesor likovne kulture Boris Kačić koji ima jako lijepe, šarene motive Lovrana, a ak-tualni plakat izradila je umjetnička fotografkinja Sanja Buterin. Tako ostvarujemo dvostruku svrhu: s jedne strane promoviramo lovranske autore, a s druge strane dobivamo jednu dodatnu atraktivnu, vizualnu dimenziju te naše kulturne priče.

* Kakvi su prvi dojmovi ljudi, kako ste zadovoljni s reakcijama i posjetom prvih programa?

- S odmakom od dva mjeseca, možemo reći da je odaziv bio više nego odličan. Dali smo dvije komedije u kinu u gostovanju Ri Teatra, dječje predstave, novogodišnji klapski koncert u kuli te siječanjski koncert Schole Cantorum koji su bili toliko popunjeni da su sva sjedeća mjesta bila puna, a velik broj publike je stajao. Sigurno možemo biti zadovoljni.

ZADRŽATI KVALITETU* Koje su osnovne ideje, u grubim crtama, daljnjeg razvoja kulture u Lovranu?

- Osnovna stvar, naravno, jest da se u funkci-ju stave svi prostori koji imaju kulturnu namjenu. Jako mi je bilo žao da prostor kao što je kula godinama zjapi prazan. Ipak, problem je određeni raskorak između želje i realnih mogućnosti koje su ograničene brojem stanovnika i financijama, ali koncept će svakako ići u smjeru da se zadovolje kulturne potrebe svih grupa stanovništva, kao i potrebe turističke sezone koja počinje već za uskrsne praznike. Uvijek ću paziti da sva doga-đanja budu minimalno srednjeg ranga kvalitete prema višemu, a tu mi veliku pomoć daju kolege s kojima sam surađivao tijekom karijere koji po minimalnim cijenama dolaze u Lovran i nastupaju ovdje. Krenuli smo s „lakšim“ programima kao što su komedije, a gostovanje Ri Teatra pokaza-lo se kao pun pogodak. Nastavljamo s Teatrom Intermezzo koji imaju odličnu komediju na ča-kavštini, a malo ozbiljnije koncerte pokrenut će-

RAZGOVOR: SLAVKO SEKULIĆ, PREDSJEDNIK ODBORA ZA KULTURU OPĆINE LOVRAN

kulturna renesansa Lovrana

Piše: Davor Žic

Piše: Davor Žic

mo s ciklusom u kuli koji bi, prema očekivanjima, trebao krenuti u svibnju. Trebao bi nam doći i je-dan ansambl iz Trsta, a u dogovoru s gospodinom župnikom izvela bi se Vivaldijeva „Gloria“ i to za uskrsne praznike – 6. ili 7. travnja. Želja nam je i za vrijeme turističke sezone dovesti u Lovran jednu turističku operetnu predstavu, a ambicije su nam velike – da Lovran postane jedno veselo mjesto, koje će uz već popularne manifestacije kao što su Marunada, Črešnjada ili maškare, biti poznato i po svom kulturnom programu koji će se održavati tijekom čitave godine. Trudimo se ići u tom cilju, reakcije su dosad više nego dobre, što znači da su ljudi željni takvih sadržaja – ne mogu svi otići niti u Opatiju ili Rijeku, pa je lijepo i da se Lovran kulturno razvija u skladu sa svojim mogućnostima.

PROLJETNI KONCERT* Trebali bi se s vremenom ustaliti i neki ter-mini za različita događanja – od dječjih predstava do koncerata?

- Na razini Odbora za kulturu i Općine na-pravili smo dogovor da se jedanput mjesečno u terminima prije podne daju predstave zabavnog i edukativnog karaktera za vrtiće i škole, a sada ćemo imati već treću takvu predstavu. Prvo nam je gosto-vao Ri Teatar s predstavom „U laži su kratke noge“, zatim gostovanje Škole za suvremeni i klasični ples, a u veljači ćemo imati crtani film „Profesor Baltazar“ dok nam u ožujku dolazi mađioničar Andrej što će za djecu biti posebno interesantno. Važno je da

mjesečnim programom obuhvatimo sve dobne skupine – imat ćemo barem jedan koncert, dram-sku predstavu i dječje priredbe, uz tekuće kino-pro-jekcije koje su već standard. Mogu najaviti i jedan prekrasni koncert koji smo nazvali „Proljetni kon-cert“ na kojem ćemo objediniti lovranske umjetnike – 17. ožujka doći će KUD Lovor, Puhački orkestar, klapa Mirakul, pozvali smo da nam se pridruži klapa Volosko i Jeka Primorja tako da će to biti za domaće ljude jedan lijepi koncert koji će nas uvesti i u bolje vremenske prilike nakon ovih pustih kiša. Od velja-če startamo i s programima u lovranskoj Gradskoj kavani koje smo nazvali „Kulturni salon“, a u sklopu kojih će se održavati klavirski recitali ležernije glazbe. Prvi takav koncert, s repertoarom najpoznatijih ta-lijanskih kancona, imat će Marija Iveković 14. veljače u podne.

* Krenuli su i programi za starije građane, poput plesova, hoće li se i oni nastaviti?

- Kad smo oformili Odbor za kulturu, pozvali smo sve udruge koje djeluju na području Općine Lovran, a svi su pokazali želju za suradnjom. Među prvima je to bila udruga umirovljenika, tako da smo nakon godina imali ples u kinu na koji su došli umirovljenici i fenomenalno se zabavili uz Trio Asi, bilo je tridesetak parova. Plan je da se to nastavi u ožujku ili travnju, ovisit će to o željama i potrebama, a od jeseni bi se to ustalilo tako da program plesa bude jedanput mjesečno, a uz umirovljenike, otvo-ren za široku publiku i sve zainteresirane.

Liburnijske mažoretkinje najnovija su udruga na lovranskom poručju, a radi se o šire-nju uspješne priče Opatijskih mažoretkinja – koje su osvojile nebrojene nagrade u Hrvatskoj i inozemstvu – i na susjedne liburnijske općine.

- Devet godina bila sam na čelu Opatijskih mažoretkinja i u tom razdoblju zajedno s mojom kolegicom Lori Kalčić položila za internacionalnog trenera i suca u mažoret-sportu. U međuvremenu smo osnovali Alijansu mažoreta Adriatica čiji sam predsjednik, a koja djeluje na području Kvarnera i Istre, član sam internacionalne asocijacije mažoret-sporta i radim na njegovu promicanju na ovom području. S tim cljem odlučili smo osnovati novi tim u Lovranu, no kako su nam na upise došle u većem broju i djevojčice iz Mošćeničke Drage odlučila sam da ih nazovemo Liburnijske mažoretkinje. Ideju o osnivanju tima podržali su i čelnici dvaju općina pa se nadamo da će u budućnosti to potkrijepiti i financijskom podrškom, kazala je voditeljica Liburnijskih ma-žoretkinja Tanja Gašparić.

Liburnijske mažoretkinje osnovane su u listopadu prošle godine, okupljaju djevojčice od 4 do 15 godina, a treniraju u Mošćeničkoj Dragi u zgradi javne namjene. Treninzi se održavaju utorkom i petkom od 17 do 19 po dobnim skupinama.

- Treniramo u Dragi u prostoru koji nam je velikodušno ustupio načelnik općine gospodin Riccardo Staraj na čemu smo mu zahvalni. Prvi javni nastup nakon svega tri mjeseca treniranja bio nam je na dječjoj karnevalskoj povorci u Opatiji, a spremamo se za prvo natjecanje u travnju „Magic Istria“ u Pazinu, kazala je Gašparić uz koju djevojčice trenira i Sara Gašparić, dugogodišnja članica Opatijskih mažoretkinja koja je zajedno s još dvije djevojke iz tog tima završila internacio-nalnu trenersku školu.

Trenutačno je u Liburnijskim mažoretkinjama aktivno dvadesetak djevojčica, no svi zaintere-sirani uvijek se mogu priključiti.

- Nadam se da će ovaj tim rasti i opstati pa pozivam sve zainteresirane djevojčice da nam se pridruže, ukoliko vole ples, druženje, putovanja i natjecanja, zaključila je Gašparić.

Slavko Sekulić solist je u Operi Hrvatskog narodnog kaza-lišta Ivana pl. Zajca, a ista-knuo je kako mu angažman u Lovranu ne stvara koliziju s radom u matičnom kazalištu. Štoviše, radi na tome kako po-vezati te dvije aktivnosti.- Moja osobna dugoročna že-lja jest kroz male dramske predstave ili koncerte i kaza-lište Ivan pl. Zajc povezati s Lovranom i ostvariti suradnju na kulturnom planu, bilo bi to na visokoj kulturnoj razini, a prvi razgovori u tom smje-ru već su obavljeni, rekao je Sekulić.

U Lovranu osnovane liburnijske mažoretkinje


Multimedijalna glazbeno-scen-ska priredba neobičnog naslo-va „Naša škola nije tek zgrada“ (prema stihu iz školske himne) is-

punila je svaki djelić lovranskog obnovljenog kina Sloboda. Skoro bi se reklo da su tom priredbom proslavljena dva jubileja, onaj školski: 50 godina rada u novoj školskoj zgradi koju ove godine čeka nova obnova i mali ali značajan jubilej kina: uspje-la obnova zgrade izvana i iznutra i opremljenost dvorane pa se u njoj sada mogu održavati ne sa-mo kino predstave za djecu i odrasle, nego i razne veće manifestacije i priredbe poput ove školske koju su mnogi nazvali priredbom za pamćenje.

Mnogo je toga rečeno u ovoj predstavi što služi na čast i učenicima i učiteljima iako se mno-go toga i nije moglo spomenuti u određenom vremenu. Naime, povijest školstva je u Lovranu dvostruko i više starija od spomenutog jubileja i stoga će – za neku drugu prigodu – zahtijevati jedno dugotrajnije sustavno istraživanje.

Što se u školi događalo u proteklih pedeset godina, koji su učenici i nastavnici postigli vrhun-ske rezultate, gdje se nalaze i što rade ti nekadaš-nji učenici odlikaši koji su danas poznata imena u znanosti, sportu i kulturi? Neki od njih pojavili su se ove večeri na pozornici, a neki su se javili putem moderne tehnike skypa i telefona iz raznih dijelova svijeta. Kako bilo da bilo lijepo je bilo čuti svog mještanina, ma gdje bio.

RASADNIK TALENATAOno što je brojnu publiku na ovoj priredbi

oduševilo bio je spoj pjesme, pjevanja, sviranja, glume, plesa, recitiranja, a u sve to još su bile i odlično ukomponirane fotografije bivših i sadaš-njih učenika i učitelja, isječci iz mnogih školskih događanja, a usporedba sa svjetskim zbivanjima u proteklih 50 godina probudila je mnoga sjeća-nja. Duhovito je bio postavljen jedan imaginarni razred u kome je glavni lik bio nekadašnji lovran-ski učenik Mario Lipovšek Battifiaca, glavni vodi-telj i ove predstave, koji je pjesmom i glumom pokazao da je od nekadašnjeg odličnog učenika stasao u snalažljivog voditelja, duhovitog glumca i izvrsnog pjevača. Gledajući učenike koji su danas mali glumci ili slušajući mlade pjevače koji tek bruse svoje glasove u školskom zboru, doista se može reći da je škola bila i ostala rasadnik bu-dućih talenata.

Danas se rijetko koja škola u Lijepoj našoj može pohvaliti da ima toliko glazbenika koliko ih ima Lovran. Svi su oni našli svoje mjesto i u Puhačkom orkestru pa je lijepo bilo vidjeti i slu-šati dio najmlađih svirača dok su izvodili potpuri iz svog programa. Iz lovranske škole i iz Puhačkog orkestra stasali su danas prepoznatljivi glazbenici kao što su: dr.art.sc. Mihalj Ivković, te magistri glaz-be Metod Sironić (flauta), Tonči Trinajstić (klarinet), Đeni Trdić (flauta), Hrvoje Puškarić (klavir)... Dio njih svoje glazbeno znanje i sada prenosi na lo-vranske učenike putem odsjeka Umjetničke škole

Matka Brajše Rašana iz Labina. Njima bismo pri-družili mladog i veoma perspektivnog Lea Škeca, jednog od najmlađih doktora znanosti koji je isto-vremeno i znanstvenik i glazbenik. A tu su i izvrsna glazbena imena kao što su: Ivo Popeskić, Marko Lazarić, Edi Lazarić, Dino Marković, Adriano Staraj Fliper, Sanjin Štanc i mnogi drugi. Za ovu priliku svojoj školi u goste su stigle i pjevačke snage: Silvana Jeličić, Barbara Munjas.

ZASLUŽENA OBNOVAU pola stoljeća iz škole, koju ove godine

čeka i velika ali i zaslužena obnova, kroz razne sportske organizacije prošlo je mnogo učenika. Njihovi rezultati zaslužuju da se i ovom prilikom spomenu barem ovi još uvijek najmlađi (o kojima je pisano i u Lovranskom listu): Nikola Franković, Đani Uhač, Ivana Bolanča, Joško Galović, Toni Srok, Alen Dretvić, Toni Družeta, Luka Hajdaraj, Tonko Pavičević, Gala Zukić, Matea Kršanac... Još je tije-kom prošlih vremena bilo mnogo darovitih spor-taša o kojima bi valjalo pisati.

Na području kulture istakla se Mihaela Sirotnjak Železnik, voditeljica najmanjeg kaza-lišta na svijetu koje djeluje u Brseču, književnica Jadranka Bukovica, autorica deset objavljenih knji-ga, ali i školske himne, te Tatjana Jedriško Pančelat, koja je osim knjiga za odrasle i najmlađima poda-rila neobičnu slikovnicu.

Na području znanosti najteže se dokazati. Tu osim prirodnog talenta pomaže samo intenzivan svakodnevni rad i objavljivanje rezultata. Stoga je časno pohvaliti se i lovranskim znanstveni-cima kao što su: dr.sc. Leo Škec, dr.sc. Markus Martinčić, doc.dr.sc. Đani Škalamera, mag.ing. oe-coing. Daria Juretić Perišić, mag. ing. Marko Viskić, dr.sc. Neven Grbac... Njima bismo s pravom mogli pridružiti još najmanje dvadesetak mladih znanstvenih imena, ne računajući one starije koji su mnogima bili uzor i čiji se rad ne bi smjelo zaboraviti. Jer oduvijek je bilo i zauvijek će biti talentiranih učenika koji će nositi i školu i svoj grad u nove radne pobjede.

UČITELJITome svakako pridonosi i učiteljski kadar.

Stoga su i ove večeri toplim pljeskom nagrađene nekadašnje učenice, a danas učiteljice u lovranskoj Osnovnoj školi Viktora Cara Emina: Sonja Jedretić, Sonja Šumberac, Gabrijela Ivanković, Gabrijela Adulmar, Ranka Janjetić, Nastja Srok, Marija Negrić, Suzana Galović, Maja Barković, Dominka Babić i Blaženka Beroš.

Poseban pljesak publike zaslužile su i glavne nositeljice projekta Natalija Banov, Nina Dukić Srok, Senka Strgar Svoboda, Martina Laginja, Sandra Salopek, Olena Maksimov, Suzana Galović i Radeljka Barišić. One su osmislile i odradile najveći dio ove – u Lovranu prvi put izvedene multimedijalne priredbe – u čast svojoj školi, a na radost svih učitelja, posebno ravnateljice škole Ive Erceg pred kojom su novi izazovi.

Piše: Cvjetana MiletićNaša škola nije tek zgrada


Kraj kalendarske 2017. godine donio je lovranskom taksistu Nenadu Pašiću dvije vrlo vrijedne i prestižne nagrade. Najprije je na

tradicionalnoj manifestaciji Dani hrvatskog tu-rizma u Malom Lošinju, kada se okupljaju svi turistički djelatnici i znalci u turizmu Hrvatske, u kategoriji za najboljeg djelatnika u turizmu pod nazivom „Čovjek – ključ uspjeha“, pro-glašen za najboljeg taksistu u 2017. godini. Nedugo zatim, Turistička zajednica Kvarnera na svom je završnom godišnjem skupu turi-stičkih djelatnika u opatijskom hotelu Royal u okviru istoimene nagrade između 26 kategori-ja djelatnika turizma s područja Kvarnera i Istre nagradu za najboljeg taksistu u protekloj godini dodijelila također Nenadu Pašiću iz Lovrana.

Cilj ovih nagrada je razvijanje gostoljubi-vosti i prijateljskih odnosa prema turistima te podizanje kvalitete usluga što izravno utječu na povećanje stupnja zadovoljstva gostiju te širenje pozitivnog imidža hrvatskog turizma. I to je bio dovoljan razlog da se uputimo na razgovor...

– Od 1996. godine živim u Tuliševici sa svojom obitelji. Po struci sam vozač. Najprije sam vozio u poduzeću „Kompas Hertz“ 1995. godine da bi se nakon toga 1998. kao vozač au-tobusa zaposlio u riječkom poduzeću „Adriatic bus“. 2001. godine prelazim na kratko za vozača autobusa riječkog prijevoznika „Autotrans“, a od 2002. godine stalno sam zaposlen kao vozač autobusa zagrebačkog poduzeća „Pleso prije-voz“ vlasništva Zračne luke Zagreb i „Croatia bus“ sve do danas. Svakodnevno opslužujem sa svojim kolegom vozačem Nikolon Benkovićem potrebe prijevoza putnika na relaciji Rijeka – zračna luka Zagreb i obrnuto s malim autobu-som koji ima kapacitet 19 sjedećih mjesta. S au-tobusom svakodnevno polazim u 5 sati ujutro sa Jelačić trga u pravcu Zagreba da bi se istog dana u Rijeku vratio u 15.30 sati na autobusni kolodvor Žabica.

I PO OLUJNOM VJETRUTako nam ukratko priča Nenad o svom

22 godišnjen radnom stažu vozača autobusa koje je stekao u 44 godine života. A onda se otvara i nova priča:

– Ovu vožnju za potrebe putnika zračne luke Zagreb obavljam već 15 godina u konti-

nuitetu te vozim tri dana za redom da bi nakon toga to nastavio slijedeća tri dana moj kolega, a ja sam slobodan. Potrebe za ovu uslugu su sva-kodnevne i rijetko se dogodi da se u autobusu nađe mali broj putnika u bilo kojem smjeru. Uglavnom su to putnici koji odlaze ili dolaze s rada u inozemstvu, u europskim i izvaneurop-skim zemljama. Često su to pomorci, radnici na naftnim platformama, poslovni ljudi i naši iselje-nici koji se vraćaju u svoj rodni kraj. Do sada u prometu nisam imao prometnih nezgoda ili većih kvarova zbog kojih bi moji putnici kasnili u putovanju. Iako na svojoj vožnji prolazim Gorski kotar, najčešće koristim auto cestu, a u zimi ka-da se dogodi njeno djelomično zatvaranje tada se u prijevozu služim starom dionicom ceste kroz Gorski kotar. Zimi je uvijek ovaj dio vožnje nepredvidiv pa se često koristim meteorološ-kim savjetima kako bi problem snijega ili leda uspješno savladao. Moje bogato vozačko isku-stvo i znanje omogućuje mi da sve te probleme i vrlo delikatne momente uspješno savladam i sigurnom vožnjom sve putnike dovezem do svojih odredišta pa makar i uz minimalno kaš-njenje zbog „više sile“ te u novije vrijeme sve prisutnijeg olujnog vjetra koji u znatnoj mjeri otežava vožnju kroz cijelu godinu.

Dobivene nagrade iznenadile su lovran-skog taksistu. Uz ovu djelatnost on već dvije godine u svoje slobodno vrijeme obavlja i taksi uslugu u svojoj tvrtki. Tu koristi svoje osobno vozilo marke škoda superb, koje je vrlo udob-no i sigurno za vožnju na dugim relacijama.

POŠTIVANJE ŽELJA PUTNIKA– Da bi se bavio ovom taksi službom

otvorio sam taksi tvrtku. Taksi uslugu obav-ljam zajedno sa svojim ocem, koji je bio vi-šegodišnji profesionalni vozač autobusa riječ-kog Autotransa, a sada je u mirovini. Po po-trebi kao zamjena uskače i moj brat. Uslugu taksi vožnje su na raspolaganju klijentima cijelog dana za transfer uz pravovremeno javljanje i dogovor. Pored ove vrste prijevoza, ugovorom sam vezan sa Turističkom zajedni-com Kvarner te za njihove potrebe redovito prevozim poslovne partnere, suradnike u turizmu i hotelske menadžere iz svih kraje-va svijeta pa pretpostavljam da je od njih i došla preporuka za nominaciju ovih nagrada.

Nagrade su uvijek dobro došle i daju poticaj te na njih gledam kao zahvalu za moj ulože-ni trud, zalaganje i doprinos na moju uslugu koja ima svoju prepoznatljivost i vrijednost uz dužno poštivanje svih želja putnika.

Pored ove aktivnosti, ugovorno obavljam taksi uslugu po potrebi za Kliničku ortopedsku bolnicu Lovran za koju u bilo koje vrijeme da-na ili noći odlazim vozilom po potrebne doze krvi u riječki odjel transfuzije te hitno dostav-ljam u bolnicu za potrebne pacijente prilikom izvođenja hitnih operacijskih zahvata. Ovi pozi-vi u pravilu stižu nenadano i neplanirano te je moja obitelj gotovo stalno u očekivanju takvog poziva i spremna hitno udovoljiti.

Aktivnost taksi usluge upotpunjujem i su-radnjom s nekoliko turističkih agencija za ko-je vršim transfer vožnje turista veće platežne moći iz zračnih luka našeg okruženja do hotela na Opatijskoj rivijeri ili obrnuto, kada se oni vraćaju svojim kućama. Uvijek nastojim biti što tolerantniji u ophođenju s gostima, imati pro-fesionalan odnos prema vožnji i udovoljiti svim željama koje mogu imati putnici tog trenutka, a time doprinosim kvaliteti moje usluge.

NEOBIČNA POŠILJKA IZ MILANAPitate koji me se događaj posebno doj-

mio tijekom neke vožnje? Nije to bilo ništa neugodno, ali je bilo neo-

bično. Događaj se zbio u gluho doba noći. Bio je to noćni poziv iz jednog opatijskog hotela iza ponoći da dođem na dogovor s jednim gostom za kojeg se trebala obaviti vožnja u inozemstvo istog dana. Bio sam malo u nedoumici kada mi je gost rekao da moram otići u Milano, ali ne da njega vozim već da moram otići po jednu vrijednu pošiljku. Činila mi se čudnovata i ne-obična priča. Uz dogovorenu cijenu prijevoza zajedno s bratom krenuli smo u u 6.30 sati na put. S dosta opreza i kontrole u jednoj poznatoj milanskoj ekskluzivnoj trgovini preuzeli smo vr-lo skupu naručenu odjeću i ovom zahtjevnom opatijskom gostu još za dana uručili njegovu dragocjenu pošiljku. Naš napor se isplatio jer je gost bio zadovoljan.

U novoj godini planiram obnoviti svoje vozilo, kupiti novo ali iste marke, jer mi upra-vo ta vrsta automobila u poslu potpuno od-govara.

NENAD PAŠIĆ, NAJBOLJI TAKSIST U 2017. GODINI ČUVARI TRADICIJSKE

BRODOGRAĐEVNE BAŠTINENagrade su zahvala za moj uloženi trud

Lovranska lantina poslije guca obnavlja i pasaru



Želeći posvetiti veću pozornost očuvanju tradicijske i pomorske baštine ovog kraja uz obnovu drvene brodogradnje, lovranska udruga „Naš Lovran“ osnovala je 2009. godine svoju sekciju „Lovranska lantina“ i time je Lovran, uz Lošinj, Krk i Rovinj, postao začetnik ovog vrlo vrijednog po-

vijesnog projekta na Sjevernom Jadranu. Obnovom nekolicine postojećih primjeraka tradicijskih plovila, tridesetak članova „Lovranske lantine“ uspješno se bavi očuva-njem tradicijskih plovila ovog dijela Jadrana, a potom slijedi i stavljanje tih plovila u no-vu funkciju turizma. Tako zaštita zanata drvene brodogradnje dobiva novu vrijednost.

U Lovranu su još dva primjerka drvena barke tipa lovranska pasara. Prva je oznaka plovidbe OP 251 i naziva „Pepi“ od 2009. godine, koja je u vlasništvu Maura Tessitoria. Do sada je njen vlasnik vrlo uspješno sudjelovao na oko trideset regata tradicijskih barki od Rovinja do Murtera. Prošle godine imao je i zapaženi nastup na Festivalu mora na Hvaru.

Druga lovranska pasara plovidbene oznake OP 390 izgrađena je davne 1954. godine u radionici poznatog lovranskog brodograditelja Nine Gasparinića. Ovo plo-vilo bilo je u vlasništvu Lovranca Ferdinanda Gasparinića, a 2013. godine otkupljena je od njegova nasljednika, kćeri Julijane Hrvatin. U cilju očuvanja ovog vrlo vrijednog povijesnog tipa drvene barke „Lovranska lantina“ uz pomoć svojih članova uključila se u projekt osiguranja financijskih sredstava putem fonda Europske unije pod nazi-vom „Mala barka 2“. Ovaj fond ima za cilj financijski osigurati potrebna sredstva za projekte s kojima se čuva pomorska baština Sjevernog Jadrana uz svestranu zaštitu tradicijskih zanata povezanih uz brodogradnju, a u evidentnom su odumiranju.

MALA BARKA 2- Naše sudjelovanje na natječaju „Mala barka 2“ u okviru suradnje „INTERREG-

V-A-Slovenija-Hrvatska“ uspješno je ostvareno. Dobili smo 40.000 kuna, koje će se putem nosioca projekta lovranske tvrtke „Inter diesel“ d.o.o., koristiti za cjelovitu obnovu lovranske pasare“, ističe predsjednik Udruge „Naš Lovran“ i pročelnik sek-cije Silvano Raffaelli.

Do sada je volonterskim radom samih članova sekcije s pasare odstranjena stara boja i dotrajali drveni dijelovi koje će trebati obnoviti. Stručnu pomoć u ovim radovima dao je lovranski brodograditelj i sam član sekcije Ivan Kalčić. Nastavak već započetih pripremnih radova intenzivno će se nastaviti u ovoj godini kada se očekuje da se ugovorna obveza poštuje u cijelosti, a to znači da obnovljena pasara svoje konačno dovršenje doživi u svibnju 2018. godine. Iako je pred članovima dosta obiman i zahtjevan zadatak, a predviđeni rok kratak, entuzijazam i želja da se sačuva još jedan vrijedan primjerak drvene brodogradnje dodatni je motiv i poticaj da se obnova barke završi u roku. Po završetku obnove barka će ostati u vlasništvu Udruge te prema ugovornoj obvezi slijedećih pet godina u okviru manifestacija Koordinacije Sjevernog Jadrana morat će sudjelovati na raznim regatama, smotrama i izložbama. Oformit će se dvije-tri posade koje će udovoljiti svojim sudjelovanjem svim tim manifestacijama.

Za Lovran je to veliki uspjeh. Znamo koliko je u povijesti ovaj grad bio poznat po maloj brodogradnji i njegovom legendarnom brodograditelju Ninu Gaspariniću koji je svojim inovacijama i prirodnim talentom izradio prepoznatljiv lovranski guc. Danas je to povijesno plovilo izloženo u Kući lovranskog guca da se generacije koje dolaze podsjeti na pedesete godine prošlog stoljeća kada je ova vrsta gradnje bila u usponu.

SLIKARSKI EX TEMPOREU proteklih desetak godina svog postojanja članovi „Lovranske lantine“ sa svojih

šest lovranskih guceva, tri kvarnerska guca i pasarom sudjelovali su na 60 regata i smotri tradicijskih barki diljem Jadrana pridonoseći tako svojoj osnovnoj ideji da se ova tradicijska brodogradnja sačuva od zaborava. Uskoro će se ovoj lovranskoj floti pridružiti još jedna obnovljena barka pasara.

Trenutačni problem su uvjeti rada koji utječu na tijek obnove plovila budući da sadašnja trošna nadstrešnica prostora Udruge onemogućava rad u vrijeme kišnih da-na zbog prokišnjavanja. Stoga članovi apeliraju na financijsku pomoć svih, a posebno na lokalnu samoupravu, kako bi se sanirala dotrajala nadstrešnica, a time i kvalitetan rad kao i uspješan završetak ugovorom utvrđenog termina obnove lovranske pasare.

U ovoj godini planom se predviđa da se tradicionalna 9. regata „Nino Gasparinić“ održi 22. i 23. lipnja, a programom manifestacije se predviđa smotra i konvoj lovran-skih guceva i jedna novost – slikarski ex tempore na temu barki.


Lovran je odvavek imel velo otpr-to srce i saku je dušu ka j' iskala nov dom rado prigrlil. A novi su judi od sakuda prihajali i tu ostajali

živet. Potle fanj let više nisu bili ni prišlići ni došlići, nego su postali domaći pa se zaspra-ven more reć da j' Lovran danas multikul-turalni gradić.

Va kuće, ka j' storena na meste nekadaj-nega mićega sportskega centra, čekal me je jedan Lipjan, oženjen za Lovranku ka j' roje-na va Slavonije, a peče najboji kolači. Paštice njoj zaspraven moru poć na saku izložbu slastic i niki njin neće nać zameri. Zato se i ne čudin ča j' na stole kuglof. Još manje se čudin ča san na kraje pogovora doma šla z dihon čaja od šipka, nara al mogranja, al kako ga već ki zove.

Pul Borisa i Ankice Valenčić san. Z njihega stana vidi se na se strani sveta.

Z dolnje je kavana i centar, z druge strani placa, crekav i del Starega grada, a s trete se pozgorun vidi put za Kalvariju. Niš se va grade ne more dogodit a da ni vijeno, pa je i naš pogovor sako toliko zbrsnul na sa-kidajne pojidi i novitadi, a bil je kunpanjan smehon i škerci pa je i duplo dural. A prišli smo samo Borisu čestitat, aš on je jedan mej najbojemi darivatelji krvi va Lovrane, pa smo ga i pitali:

* Kad ste prvi put dal krv? - Bil san mladić, komać san prišal z voj-

ski...– Čekaj, čekaj malo, no, ti nećeš pove-

det da si šest meseci bil na Sinaje va vojske kade su bili samo najboji soldati keh su zi-brali Ujedinjeni narodi. Nisi dobil niš, samo jenu medaju, ma va to je vreme i to značilo čuda, rekla je Ankica.

Viš kako ženi znaju povedet i ono ča bi muški premučali.

- Ja, rekal je Boris, nasmel se i štorija je šla daje. Va opatijsken „Radnike“ dobil san delo kako automehaničar i šofer. Delal san čuda let jeno i drugo aš je tako trebalo, a onda san do penzije bil samo šofer. Moja je ruta bila od Rovinja do Ulcinja, a raspejeval san trajni kolači ki su se delali va firme. Va „Radnik“ san prišal mlad i ostal tu delat 40 let, se do penzije. Prvi šef mi je bil Frane

Galant. I znate da i danas pametin dve stvari ke je storil. Prvo me je zapejal na Blaški ka-de su se delali kolači i rekal mi: „Mali, zami i jij se ča ti se pijaža!“ A pred manun je bil jedan dugi stol na ken su bili poslagani si Radnikovi proizvodi, od keksi do plumki. Zel san i pojil dva-tri kolačića i tako jeno tri dni jil, a potle tega retko bi mi kada ruka pose-gnula za kolačon.

JOŠ BOJA STVARA druga stvar je još boja. Jenega dana

mi je rekal: „Mali, sada teči doma, operi se i sprobuči pa me za uru vremena čekaj pred hotelon Palme, poć ćeš s manun dat krv.“ Nisan znal ni ča je to poć dat krv, ni kako to zgleda, ma nisan mogal ni šefu reć da ne gren. I to je bila najboja stvar ka mi se teh let dogodila na dele. Od onda san krv dal 105 puti. Žal mi je ča više ne moren aš san pasal leta do kada se sme davat krv... ma mej davateli ću bit zavavek. Tako je počelo mojo davanje i na moju radost tako se na-stavilo sa leta...

Na stole su se vaje našle se medaji, pri-znanja i zahvalnice, od one najdraže za 25 davanji do ove zadnje za 100 davanji na koj piše: „U znak zahvalnosti za višestruko dari-vanu krv, izraženu plemenitost, humanost i ljubav prema čovjeku“. Zahvalnicu mu je do-delil Hrvatski Crveni križ, a Odlukon pred-sjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića tega 2010. leta Boris je odlikovan i Redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske. Pun stol priznanji, da ne spominjemo meda-ju sa Sinaja, ni onu z „Oluje“ aš ga ni „Oluja“ ni minula, Boris se nikada z ničeren ne hvali. A mogal bi. Ima i zaš!

* Boris, povedite mi kako ste prišal živet va Lovran, mislin na ono vreme dok još s Vami ni bila Lovranka?

- Moja mama Katarina je bila z Lipi. Doma su ih zvali Lovrišićevi. Za vreme rata va Lipe su zgoreli po maminoj strane nono Anton Smaila, nona i materina sestra, moja teta, a kuća je spajena i danas je ni više. Tako ja nikad nisan sel nonotu ni none va krilo aš ih već ni bilo kad san se ja rodil 1946. leta pul Mučić. Tata mi je bil z Novokračin pa nisan jako poznal ni oneh nonota i no-

BORIS VALENČIĆ, LOVRANSKI DARIVATELJ KRVI REKORDER

Šefu nisan mogal reć »ne« i odonda san krv dal 105 puti

Piše: Cvjetana Miletić

nu z očeve strani aš se sakamo moralo poć hodeć i šlo se na retko. Kako je tata imel ko-vačiju na Mučićevoj Ravne tako smo mi pul Mučić i bivali. Tata je mlad obolel i umrl, a živet se moralo, pa je mama iskala i dobila delo v Opatije i stan va Stubištu Mušićevac. Tako san osnovnu školu i Školu učenika u privredi finil v Opatije. Potle dvajset let preselili smo se va Lovran aš smo stan dobili va Ulice Nile Cara. Tu smo na početke Ankica i ja bivali z mojun mamun... Ankica je bila nevesta... ha... ha..., a ja jedinac, ha... ha...

MLADA ZORA„Ma, bilo nan je lepo aš smo bili mladi,“

dohitila je Ankica i srdašno se nasmela.

* Znači va Lovrane Van se dogodila Ankica i jubav?

- Ni baš tu, nego v Opatije va staren dele hotela Adriatic kade je va to vreme, a bilo je to 1963. leto, Klub „Mlada Zora“ organiziral omladinski tanci. Ja san bil član kluba, a tan-ci su bili od pete uri do osan večer. Tu smo se Ankica i ja upoznali i od onda su si tanci bili naši, najviše oni va Jadrane i Kvarnere va Lovrane. Oženili smo se pod kraj 1970. leta... Majko moja, kako vreme brzo leti! Još ma-lo pa ćemo imet i zlatni pir. Ma, znaš, draga moja, bila su to naša zlatna leta. Storit ćemo mi taj zlatni pir za decu i prijateli, a morda i zatancat kako nekada, ča misliš? A ši se do-misliš koliko smo let tancali va Toronjere, aaa? Bome čuda. A ovo leto su obesili pusta prez nas. Ma kako je Pust kratak, neka naš ovoletni Ivek blaženo visi.

* Sad je red da pitan i Ankicu kako je prišla va Lovran?

- Rojena san va Slavonije, ma san z mo-jemi živela va Austrije. Š njimi san prišla va Lovran kad san imela osan let. Va Lovrane san finila osnovnu školu, a v Reke Pedagošku gimnaziju. I danas mi je žal da nisan šla naprvo na fakultet aš san bila dobra školanka. Ma kako san vaje dobila

delo va hotele Istra-Marina, va hotele san ostala i delat. To je mojeh prveh radneh 10 let. Drugeh 10 let odelala san va Turističkoj agencije Putnik, a trećeh deset va ispostave Rečke banki Lovrane. Kako san poznala si judi va Lovrane i okolice i oni su mane poznali, tu mi je bilo lepo i delat i živet. Rodile su nan se i dve hćeri, Silvana i Sanja, obe su bile dobre školanki i danas su nan dobre hćeri, maga-ri su malo predugo od nas. Silvana živeje va Merike, a Sanja va Pule, ma danaska z mo-dernun je tehnikun se blizu. Onda smo 1990. leta dobili i ov stan. Potle smo ga otkupili i ča čoveku više treba osim malo mira, zdravja i čuda jubavi...

Recept za kolač ki se ne peče: Va litre i pol mleka skuhajte 4 pudinga od vanilije i 12 žlic (mo-re i duplo manje) cukara. Puding pustite da se hladi i sako toliko ga promešajte da ne stori koricu. Dva putra s 30 dek cukara va pra-he dobro razdelajte i zamešajte va puding. Sada kremu podelite na tri deli va tri zdelice. Va prvi del zame-šajte 30 dek zmrvjeneh piškoti, va drugi 30 dek kokosa, a va treći 30 dek samejeneh oreh. Ten re-don i slažite kremu va okrugli al kvadrati štamp i onda pustite na mrzlen da odstoji. Kad se dobro ohladi po vrhe namažite tučeno slatno vrhnje.Kolač je najboji drugi dan, ako ča ostane.

Večer se na tiho spustila. Na zdravje nismo misleli. Mira i jubavi je bila puna kuća pa smo se na puna usta smeli i poveda-li. Boris je imel dan od škerci, Ankice je to zapolne se bilo lepo, mane još lepše, a platil je samo onaj kuglof sa stola.


Frano Barunčić mladi je glumac koji ostvaruje sve zapaženije uspjehe na „malim ekranima“ i „daskama koje život znače“. Gradeći paralelno film-

sku, televizijsku i kazališnu karijeru, Barunčić nije zanemario niti svoje autorske porive, pa je tako nedavno u Lovranu imao premijeru filma „Kameleon“ u kojem je preuzeo uloge „ispred i iza kamere“. Rođen u Novom Sadu, najveći je dio života proveo u Lovranu, za koji ga vežu i najljepše dječačke uspomene.

- U Lovran sam se doselio sa devet godina, taman sam došao u treći razred u Osnovnu školu Viktora Cara Emina. Cijelo moje djetinj-stvo je zapravo vezano uz Lovran. Od prvih padova s bicikla, školskih priredbi, pa čak i do prvog posla.

* Lovran ima dugogodišnju kulturnu tra-diciju, no većina mladih nekako je pri-rodno usmjerena prema glazbi. Kako ste odabrali upravo glumu kao Vaš životni poziv?

- Mislim da je stvar u tome što se ja baš nisam rodio s nekim bogomdanim sluhom ta-ko da nisam išao glazbenim putem. A gluma je nekako spontano došla. Oduvijek sam imao želje i afinitete prema njoj, ali tek nakon treće godine Pravnog fakulteta, ta je želja prevagnula i nagnala me da se glumom pokušam i baviti. Prvo sam upisao školu glume u Ri teatru, koja mi je dijelom bila i priprema za prijemni ispit na Akademiji. Njemu sam pristupio i, eto, iz pr-vog pokušaja i uspio upasti.

* Kako je izgledalo Vaše glumačko stasa-nje, pri kraju ste studija? Koliko formalna naobrazba igra ulogu u izgradnji glumca, a koliko vlastiti talent i trud?

- Iako sam na Akademiju došao s 23 go-dine, došao sam s potpuno krivom predodž-bom što ona zapravo jest. Koliko je truda, ru-darskog i upornosti potrebno da bi se napravi-la i jedna uloga kako treba. Jer to što radite na kraju dana ipak mora biti gledljivo. Ne može se gledati samo na način „ja sam umjetnik i ja stvaram bez obzira na sve i nitko mi zbog toga ne može suditi“ jer ipak, ljudi su platili i odvojili neko vrijeme da bi vas gledali na sceni ili ekranu, pa onda i zaslužuju nešto kvalitetno. Imao sam sreću što je s našom klasom cijelo vrijeme radio profesor Šerbedžija koji uz glu-mačko donosi i puno životnog iskustva što je apsolutno neprocjenjivo za mladog glumca. A

sad, je li trud ili talent? Oboje. Talent bez rada nije ništa, ali istini na volju, ako nemate talenta, uzalud vam i trud.

ENERGIJA NA SCENI* Gradite karijeru paralelno na kazališ-nim daskama i pred kamerama (pa čak i iza njih). Postoji li razlika u pristupu ma-terijalu kad se snima i kad se igra uživo?

- Postoji, svakako. Sve ima svoje čari i ljepote, a na kraju se jako razlikuje. Jedna se predstava radi u prosjeku dva mjeseca, a na-kon toga slijede izvedbe. Na sceni je ta po-sebna energija prisutna, svakom novom izved-bom donosite nešto novo, kako u izgradnju svoga karaktera, pa tako i u samu snagu ko-lektiva. Film je podosta drugačiji. Cijeli proces od samog rada na scenariju, kroz snimanje i montažu do prve premijere zna trajati i više od godinu-dvije. Gluma je čak drugačija, geste trebaju biti prirodne, a neće odmoći ni ako vas kamera voli - ne govorim tu o estetskom izgle-du glumaca, nego jednostavno neke kamera bolje „lovi“ od drugih. I tu je strpljenje. Jer kad jednu scenu koja će na kraju trajati par minuta snimate po dan, pa i više, treba ostati profesio-nalan i hladne glave.

* Dosad ste surađivali s TRY Teatrom i Ri Teatrom, no najviše publiciteta ipak su do-bila dva Vaša angažmana – jedan je u seriji „Novine“, a drugi u predstavi „Sh, Sh“ u produkciji HNK Ivana pl. Zajca. Kako je izgledao rad na ta dva projekta?

- Sa Tryom sam surađivao nešto više od godinu dana, ali u drugačijoj, mentorskoj ulozi mladim ljudima i djeci u edukativnom tipu ka-zališta na engleskom jeziku. To se ove godine, zbog viška obveze prekinulo. Ri Teatar je druga stvar, a s njima još surađujem i danas. To je ne-ka posebna vrsta kazališta koja se, a ne mogu opisati bolje nego reći, smijehom i predstava-ma koji na zabavan način bockaju u stanje u gradu Rijeci i državi, bori protiv manjka brige gradskih glavešine za kulturu iako su im kultu-re puna usta. A Novine, ma to je bila kratka uloga za koju me Dalibor Matanić bio pozvao nakon što je gledao jednu ispitnu predstavu u kojoj sam glumio. Ali je bilo zanimljivo i dalo mi dodatni poticaj da se više posvetim glumi pred kamerama. Predstava „SH, SH“ je bilo nevjerojatno zahtjevno i iscrpljujuće glumač-ko putovanje gdje sam tumačio glavnu mušku ulogu mladog vojnika koji je svjedočio ratnim

zločinima, te je i sam bio uvučen u njih.

* Uz glumačke angažmane, potrudili ste se biti zaposleni i u „uradi-sam“ produk-ciji. Nakon filma „Govornica“, nedavno je publici predstavljen i „Kameleon“, film koji ste realizirali s kolegama za „holivud-ski budžet“ od svega 13 tisuća kuna. Kako je izgledao rad na tom filmu?

- Da, imao sam sreće što sam naišao na nekoliko istomišljenika što se stvaranja filmo-va tiče, pa smo pred dvije godine osnovali malu produkcijsku kuću pod imenom „Aion produkcija“ koja je uz spomenute filmove ra-dila na nekoliko reklama i glazbenih spotova, a nastavljamo i dalje. U ožujku snimamo novi projekt, a „Kameleona“, koji je svoju premijeru imao u kinu Sloboda 8. prosinca prošle godine, šaljemo na festivale u zemlji, te izvan nje, kao i izvan samog kontinenta. Samo snimanje je bi-lo jedan dugotrajan i iscrpljujući projekt, ali na kraju je pokazao dobre rezultate. Sama ideja za film mi je pala na pamet pred dvije godine, a nakon šest mjeseci razmišljanja o svemu i pre-takanja iz šupljeg u prazno sa kolegom Dinom Kosom sam započeo pisanje scenarija i korak po korak smo došli, skoro dvanaest mjeseci do gotovog filma. Budžet je svakako bio ograniče-nje, budući da je na filmu, što ispred kamere, što iza, zajedno sudjelovalo više od 50 ljudi. Sreća je bila što smo većinu opreme imali, a ostatak koji je falio je riješen na klasičan hrvat-ski način, kompenzacije i „na majke mi“.

METAFORA DANAŠNJEG DRUŠTVA* Koja je tema filma, o čemu se u njemu radi?

- Film je na neki način metafora današ-njeg društva, prikaz onog kakvi jesmo, kakvi bi željeli biti ili pak ne bi, prikazuje svakoga od nas. Također, kroz jednog pojedinca u kojem kanaliziramo sve ono najgore u ljudima, sve najcrnje mane, pokušavamo, tj. On, učiniti svijet boljim mjestom za življenje. Film je drama triler s elementima satire.

* Rijeka i okolica posljednjih godina če-sto su odredište domaćih i stranih pro-dukcija, no postoji li i prostor za stvaranje lokalnih filmaša koji bi mogli stasati na toj sceni? Odnosno, ima li riječka regija ljude koji bi ovdje mogli stvoriti „filmsku renesansu“?

* Kakvi su Vam planovi za budućnost, nastav-ljate li s vlastitim pro-dukcijama ili se više posvećujete glumačkim angažmanima?- Pa jedno ne isključuje drugo, svakako. Ne raz-mišljam da imam zacr-tani cilj i da vozim samo u tom traku. Treba biti realan, ponude za mla-de glumce ne pršte na sve strane, tako da je to borba. Ali ne brinem se, sve ide svojim tokom pa tako i moj glumač-ki razvoj. Uspio sam se dovesti u situaciju da ne moram prihvatiti po-nudu ako ne vjerujem u projekt i on se kosi sa mojim viđenjima i idealima. I to smatram svojim najvećim uspje-hom. Ne želim toliko žarko biti samo glumac, nauštrb toga da budem čovjek.

FRANO BARUNČIĆ, MLADI I SVE USPJEŠNIJI LOVRANSKI GLUMAC I FILMAŠ

Snimili smo »Kameleona« uz budžet od 13.000 kuna Piše: Davor Žic

- Naravno da postoji, kako ne. Imamo sja-jan grad i općenito divnu zemlju s prekrasnim lokacijama koje moraju biti iskorištene. Dakako, trebao je doći netko izvana, strane produkcije jer mi to nismo mogli sami shvatiti, tako to ide. A što se ljudi tiče, ne znam. Vjerujem da ima mnogo mladih ljudi koji bi se htjeli baviti ovim poslom, a odustaju iz straha od manjka sluha ljudi koji bi takve umjetničke projekte mora-li podržavati. To je svakako i jedan od razloga što većina mladih glumaca najvećim uspjehom smatra „uhljebljivanje“ u jednom od nacional-nih kazališta što je zaista šteta jer osobno to smatram grobljem kreativnosti. Ljudi ipak idu i u tom pogledu za financijskom stabilnošću što je razumljivo na jedan način.


Stoljetna karnevalska tradicija Lovrana i okolice uspješno je i ove godine nastavljena na zadovoljstvo brojnih ljubitelja maškara ovog kraja.

Peto godišnje doba po običaju je započelo na Antonju, 17. siječnja. Simboličnom preda-jom ključa članici Pusnog društva “Toronjera” Lauri Miladinović, načelnik Općine Lovran Bojan Simonič predao je vlast u ruke maš-kara. Uz pjesmu “Toronjera” u središtu mje-sta podignuta je karnevalska zastava i pust, znakovitog imena “Ivek”. Uz članove Pusnog društva “Toronjera” ovoj fešti su se pridru-žile maškare iz grupe “In bambo veritas” i “Pešekani”, te Žejanski zvončari i glazbenici Puhačkog orkestra Lovran. Svi prisutni su za-tim počašćeni kuhanim vinom i fritulama. Iste večeri u galeriji “Laurus” uz pomoć poduzeća

Stubica d.o.o. otvorena je izložba fotografija članova riječkog Foto kluba “Color” i likov-nih radova najmlađih iz Dječjeg vrtića Lovran pod nazivom “Peto godišnje doba”. Nakon toga je u obnovljenom kinu “Sloboda” lo-vranska udruga umirovljenika upriličila prvi karnevalski ples “po starinski” nastojeći obno-viti nekadašnju tradiciju održavanja ove vrste plesa u tom prostoru.

ZUBIJADA Ovogodišnje kratko karnevalsko vreme

uz pomoć pusnih judi Lovrana nastavljeno je održavanjem 17. “Zubijade” u organizaciji ŠRD “Zubatac” i turnira u mori japonese na lovran-skoj tržnici u organizaciji maškara “In bambo veritas”.

Najmlađi su se zabavljali na svojim zaba-

vama u Društvenom domu “Liganj” i resto-ranu “Kvarner” Lovran, kojom prilikom su uz pomoć lovranske općine, malim maškarama podijeljene brojne igračke.

U restoranu “Kvarner” održan je ovogo-dišnji jedini maškarani ples za odrasle uz grupu “Marinero band”, a u galeriji “Laurus” uprili-čena je projekcija amaterskih filmova koji su zabilježili nekadašnja karnevalska događanja krajem prošlog stoljeća na ovim prostorima.

Vrhunac ovogodišnjeg karnevalskog lu-dila u Lovranu je bio 4. veljače kada je odr-žana tradicionalna velika Međunarodna kar-nevalska povorka. Ove godine ona je oku-pila 40 prijavljenih grupa sa 1.600 odraslih maškara i oko 1.000 djece. U povorci je na-stupilo rekordnih 360 zvončara iz zvončar-skih grupa Žejana, Zameta, Vlahovog brega - Korenskog, Ćićski i Halubajski zvončari te prvi puta ove godine Grobnički dondolaši. Prisutna mnogobrojna publika tog sunčanog nedjeljnog poslijepodneva ispunila je i naj-manji kutak uz središnju lovransku promet-nicu kojom se kretala ova prelijepa razno-bojna i vesela “rijeka” maškara. Prigodnim riječima na početku povorke prisutnu publi-ku pozdravili su u ime organizatora Pusnog društva “Torojera” Radovan Trinajstić, Toni Družeta, zamjenik načelnika Općine Lovran i član grupe “In bambo veritas”, te član maš-karane grupe “Pešekani” Ilan Viskić. Uz osta-lu mnogobrojnu publiku, povorku je pratila i delegacija iz pobratimljenog slovačkog grada Hurbanovo.

ČETIRI SATA POVORKE Ljepotu i draž povorci na samom početku dali

su najmlađi iz dječjih vrtića Opatije i Mošćeničke Drage, osnovci iz škola Lovran i Opatija, djeca lo-vranskog dječjeg doma te prvi put novoosnovane najmlađe Liburnijske mažoretkinje predvođeni čla-novima “Toronjere” i Puhačkim orkestrom Lovran.

Tijekom četverosatne povorke središtem Lovrana prodefilirale su maškare sa šireg pod-ručja Matulja, Opatije i Rijeke, grobničkog i ha-lubajskog kraja, domaćina Lovrana kao i istar-skog područja zastupljenih maškarama Čepića, Kožljaka, Šušnjevice i Roča te grupa Šijeme - Ilirska Bistrica iz susjedne nam Slovenije.

Vrhunac karnevalskom veselju i pravoj ek-sploziji oduševljenja dalo je svojom zvonjavom šest skupina zvončara koje su raznovrsnošću u hodu, izgledom i načinom zvonjave na najbolji način predtavili svu svoju karakterističnost i lje-potu. Dolaskom noći, prigodna svjetlosna de-koracija Lovrana i zaglušujuća buka zvončarskih kola Halubajskih zvončara i Grobničkih dondolaša, zasigurno su impresivno djelovali za kraj povorke. Svoj doprinos tradicionalno na duhovit i osebujan način povorci dali su dugogodišnji voditeljski par Irena Grdinić i Mario Lipovšek Battifiaca u sredi-štu Lovrana i Zvijezdana Klobučar Filčić kod ho-tela “Lovran”. Brojni volonteri lovranskih udruga pridonijeli su kvalitetnom odvijanju povorke. Sve sudionike povorke na kraju nastupa su na lovran-skom mulu članovi “Toronjere” počastili friganim sardelicama i pićem, a dječje maškarane grupe su počašćene sokom i krafnama u lovranskom dječ-jem vrtiću.

PUSNA NEDEJA“Pusna nedeja” i ove godine je obilježena

“jajarskim danom” kada su maškare posjeći-vale domaćinstva donoseći radost i veselje za što su nagrađivani jajima, kobasicama, kolači-ma i domaćom kapljicom. Potaknuti višego-dišnjim nastupima poznatih Ptujskih kurenata iz Slovenije na lovranskom karnevalu, Općina Lovran i Turistička zajednica Općine Lovran odlučili su da ovu suradnju obilježe posjetom Ptuju. Na “pusnu nedeju” uz predstavnike lo-kalne samouprave na velikoj 58. međunarod-noj maškaranoj povorci u Ptuju nastupilo je 50 maškara iz “Toronjere” i lovranskog Slovenskog društva “Snežnik” koji su bili srdačno primlje-ni od domaćina i mnogobrojne publike. Uz

Lovrance u Ptuju je nastupilo 45 grupa od kojih 10 stranih.

Delegacija Lovrana predvođena zamjeni-kom načelnika Tonijem Družetom i direktori-com TZ Općine Lovran Luizom Sandalj sveča-no je primljena zajedno s ostalim delegacijama sudionika u općinskoj vijećnici kod gradonačel-nika Mirana Senčara i predsjednika organizaci-onog odbora Vlade Hvaleca. Bila je to prigoda da se u idućim godinama uspostavi uzajamna posjeta maškaranih grupa na karnevalima.

Po tradiciji, sve se završilo na “pusnu sredu” ili Pepelnicu paljenjem Pusta, krivca za sve nestašlu-ke i negativnosti u prošloj godini. Na lovranskom mulu za veselje pobrinuli su se članovi maškara-nih grupa “In bambo veritas” i “Pešekani”.

Vrhunac petog godišnjeg doba Piše: Radovan Trinajstić

18 19LOVRANSKI LIST br. 44LOVRANSKI LIST br. 44

Sunce se igra s javorikun. Umejak je pun cvatućeh beleh tratinčic. Okolo zrak pun diha mladega leta, a još ni prave zimi ni bilo. Ogledan

se. Zduga mi maše rascvala mimoza, a ona se šprlentasto zibje na vetriće. Gren bliže i stanen na skalineh pred Villun Floriani i čudin se kako ova lepota od mimozi raste susede va vrte.

Danaska me s franbobon čeka gospa Marija i njiji sin Werner Šorić. Ona je majsto-rica od kuhanja, vrta i rožic, novin, knjig i kri-žaljki, a on... ni tega ča njigove ruki ne umeju storit. A ja san prišla radi Pusta. Wernerove zlatne ruki već dvajset let delaju lovranske-ga Pusta ki od Antonji do Čiste sredi visi na kostanje na sred Trga slobodi. Kako je ovaj kostanj obolel i moralo ga se zrušit, ovo leto Pustu su našli novo mesto. Sad visi malo niže, bliže ceste da ga se boje vidi i bliže crekve da mu se lagje oproste si naši grehi keh je prezel na se.

Ovoletni IveK je dvajset i neki Pust, kega j' storil Werner Šorić pa smo oteli čut jenu novu mušku pusnu štoriju.

- Bil san još mići i pametin kako smo se si va kuće veselili maškaran. Aš maškare nisu samo maškarat se i hludit okolo, one nisu sa-mo jena povorka i tanci... Maškare su tradicija, folklor, užanca ka ti se zavuče va dušu i nikad ne pomola. Ona se prenaša z oca na sina pa na vnuka i tako ponaprvo. Ja san jušto s tako-ve familije va koj se sto let ponazad maškare štimalo.

Kad me j' mat 1964. leta rodila i prnesla va ovu kuću znala je da ću jedan dan zamenit oca. Od mića san sopal armuniku, a sopli su

ju i moj pranonić, i nonić i otac. Sada ju sopen ja i moj stareji sin Paolo. Mlaji Mario voli tuć va tambur i voli maškare. To je pet generacij, neš ponazad, neš ponapred, ke sopu. Ča će bit daje ćemo videt...

* A Pust? Pust ima svoj red. Zna se kada pošne i

kako fini. Mej ten treba se poć jaja pobirat, treba storit i neš za decu da se ih parića da nas jedan dan zamene, a treba storit i ki tanac za mladići i divojki i seh ki se vole maškarat. Va zadnjo vreme dela se i povorka za ku reču da j' najlepja i po leteh najstareja.

VAVEK SPREDA Z ARMUNIKUNPust je na Lovranšćine stareji od sto let.

Judi su se maškarali i prej Toronjeri, ka će va-je-vaje imet sto let. Kako vreme leti i judi se menjaju i, nažalost, stareju, tako i pul nas va društve, ma vavek se najde neka nova forca i gre se napred.

Pametin da san još bil otrok kada je 1976. leta z naše kući partila na novo obnovjena Toronjera. Moj je otac Tonči onda bil presed-nik. Va Toronjere nas je nekad bilo čuda više, pa san i ja dve leta bil presednik, a dve za-mjenik. Kad se počelo delat na povorke saka ruka pomoći je dobro prišla. Znate da ja celu povorku još nikad nisan videl. Ča zaš? Aš san vavek bil spreda z armunikun, a kad smo prišli na mul stavil san armuniku na stran i daje delil frigane ribice onen ki su bili va povorke. A sada, kako iman delo va Komunalce, zajeno potle Balinjeradi v Opatije moramo očistit cestu i čin finimo gremo va Lovran to isto storit potle povorki. Ni na rečken Korze ni-san nikad bil. Jušto tega dana je užanca i naša obaveza da se va Lovrane pobiraju jaja, a dan se vavek poklapa z Rečken karnevalon, ki je počel čuda let pokle nas. A tu užancu stareju od sto let ne smemo prekinut. Kako bi to bilo da ne pridemo va saku kuću kade nas čekaju. Jutro se najdemo pred Rivijerun pa gremo na Školarovo i onda do Opriča pa nazdolun.

* A nas zanima Pust? Ja... storil san ih više od dvajset. Oni prvi

delali smo skupa Rudi Radej i ja. On je umel storit obraz od sakega čoveka al od sakako-vega blaga. Imel je ruki za takovo delo. Potle san Pusti delal sam. Najprvo storin konstruk-ciju od plastičneh tub za vodu za glavu i gornji del tela da Pust lepo stoji kad ga obesimo. Onda mu obučen tutu i napunin ju senon. Potle tega storin glavu, stavin mu maškaru i obučen veštid. Jeno leto nisan imel stareh

postol pa san mu obul moji pirni... Morda je zato veseleje gorel...

VOLIN LEPO DELO

* Ja, povedaju po Lovrane da su Vaši Pusti kot kerlići, vavek storeni na gos-podski mod?

- Pravo za reć ja volin lepo delo. Volin i da Pust bude lep. Njemu je za viset fanj dan i sakakoveh kritik za čut. Ki put gren i ja va Lovran pa čujen kako se pogovaraju da ke-mu ovo leto Pust sliči. Ja ne volin politiku, ma vavek se neš dogodi ča judi povuče da va Puste vide neku spodobu. Va Toronjere mu daju ime, a v ruku mu stavimo neš po čen se more pogodit ki je. Ovo leto će zgoret IveK, a drugo leto ćemo videt na kega će prit red. Jeno ratno leto, takovo je vreme bilo, odlučili su da neće bit maškar. Ma sejno smo Pusta obesili na staru školu ka j' bila spred lovran-ske kuli. Ervin Mandić ga je nosil i tukal va tambur, Srećko Šobot je spreda mahal z ma-jon, a ja san sopal armuniku. Ni bilo povorki ma ni bila prekinjena ni tradicija!

Još neš delamo više od 35 let. Okrunimo jedan kombić pa nas, koliko

pride-pride, gremo po seh oštarijah od ovu-da do Stare pošti i na drugu stran do Svetega Mateja i Maretine, sopemo i veselimo se. Prej smo to delali po subote, a kako su tega dana najveć maškarani tanci zeli smo petak. Nekad nas je pun kombić, nekad samo par, ma užan-cu nećemo zatrt.

Škoda da već ni onako veselo kako kad smo imeli tanci na si kraji. Mi nismo muziku nikad plaćali aš smo va Toronjere imeli dosti muzikanti i si smo sopli za gušt. Ale ča ćemo, vremena se menjaju...

Kraj smo kojeg vole kiše. Mokro je svuda oko nas. Kad kiša prestane trebalo bi po-sjetiti kalce ili barem jedan od njih. Ima ih na Tuliševici i put Ivulića. Oni su tu da nas podsjete kako se nekad živjelo u ovim krajevima. Stijene koje strše oko nekih djeluju poput zubi vremena. Ali i oni imaju svoje priče.

Kažu da su kalci tu gdje se jugo s burom miri. Drugi krajevi imaju knezove i vitezove, a naš kraj naslijedio je neobične uspomene koje nazivamo kalci. U njima se ogledaju kristali kišnih kapi koje su pale pred jedan sat. Ispod listova još su sakriveni pauci i mravi, a okolo ima i posve neobičnog života. Tu svoj dom grade gujavica, gušter, pužić, leptirić... U nutrini kalca tako je tamno, vidi se ponešto trave i mulja.

Idemo tako moj pas i ja. Dotičemo travu i cvijeće koje nije uništila zima. Mokro je. Osjećamo se ugodno, a naš cilj je kalac Tuliševica. Smjestio se na uzvisini uz planinarsku markaciju za Knezgrad. Ne ta-ko davno bio je to jedan od neuređenijih lokaliteta koji su naši vrijedni ljudi naučeni radu i ljubavi za svoj kraj očistili i uredili. Veliku su im pomoć pružili obitelji lovaca i planinara. Tako se u uređenje ovog kalca ugradila iznimna energija i ljubav, dobila se produbljenost i bistrina vode. Pod površinom su se zlatile ribi-ce. Zlatne ribice, život u vodi uslijed ničega. Voda koja život znači. Ona ne utažuje žeđ samo ljudima nego i srnama, pticama i krupnijoj divljači. Tu je negdje i pčelinja priča, pa priča leptira čiji let uljepšaju ovaj svijet.

Uokolo su od tesanog drva postavljeni stolovi i klupe. Za ljubitelje prirode, za izletnike i namjernike. Tu mogu odmoriti, užinu pojesti i usput nahraniti zlatne ribice kruhom. Hlad su činila stabla, a ugodu lagani povjetarac. Kao da je zvao ljude da se vrate na kalce.

Rad na kalcu, kao i sloga, vratit će ljude na ove klupe i partiju briškule. Samo je pitanje kada?Ali nadati se lijepo je. I vjerovati je lijepo.O vodnjacima i kalcima malo se piše. Tako mnogi i ne znaju da su to ostaci pradavnih kapta-

ža vode visoke Lovranšćine. Neki su ostali u izvornom obliku do danas kao nenatkriveni objekti nepravilnog oblika i tlocrta, a neki su posve izgubljeni. Jedan od ozidanih i velikih dimenzija nalazi se na lokalitetu Tuliševica u blizini škole. Danas je uređen, opisno markiran i dostupan svima koji njeguju etno-ekološku baštinu podneblja i on je spomenik nekadašnje zidarije.

Pust je na Lovranšćine stareji od sto let Piše: Cvjetana Miletić

Piše: Rita Linšak

* Werner, moran pitat kad ste Vi po-čel sost?

- Kad san imel devet let. Sopal san i na nonotovu armuniku ku još čuva moj brat Walter. Armuniku san se vadil pul Marija Barbisa v Opatije i ona mi je više trebala za maškare, a va Limenoj glazbe Lovran san dvajset let sopal saksofon. Po potrebe i oba instrumenta, malo jedan, malo drugi. Cela naša familija se bavi z glazbun. Sestra Wally je čuda let kanta-la, a jedan mej najstarejemi muzikanti va sadašnjen Puhačken orkestre je njiji muž. I njih sin Tonči sope klarinet... Iman dva sina. Mario je mlaji i voli maškare i tambur. Stareji Paolo sope armuniku, a va orkestre je sopal trubu. On je oženjen za Kristinu i imaju dvoju dečinu, Sebastijana i Graciju, treći otrok je na pute...pa ćemo videt ča će ki jedan dan sost...

INOVACIJE* Vi ne delate samo Pusti, Vi ste i ino-vator?

- Storin tu i tamo neš za potrebu al ku bedastoću za smeh. Po struke san gra-đevinar, a kako san va Komunalce šef od

pometači, znan ča je teško delo... Za jenu Zubijadu storil san štap za ribi lovit od plastičneh tubi za vodu, a ovo leto san storil vozić od smet na kega san montiral roštilj pa smo pekli hrenovnki i ribice ke su dečina ćapali. To je onako za škerac. Ma storil san i armuniku na koj san za-spraven sopal va povorke za maškare... a najboja je bila moja karijola z velun ri-bun. Storena je bila od tubi za vodu pa se va ta tuba moglo nalet dve litri rakije. Spreda prednjega kola je bila mića špina, sa strani su bili žmujići pa kako smo pase-vali tako smo publike delili žmujići rakije... Bilo je veselo, ha... ha... ha...

* Na kraje ću pitat od kega ste redital si ti dari keh imate?

- Ne znan. Mama Marija je prišla z Mošćeničke Dragi kad se oženila za tatu Tončija. On je rojen va Opriče, a va Ville Floriani smo odrasli brat Walter, sestra Wally i ja. Saki od nas je redital neš od našeh starejeh pa to i sada nosimo sobun. Na decu ćemo prenest našu jubav za Lovran i za se ča je lovransko, a va to spa-daju i smeh, i muzika i maškare.

Kalci i vodnjaci


Malo se naših mještana sje-ća prve proslave ispraćaja Stare godine u podne na Silvestrovo u centru Lovrana

ili načina kako je došlo do ove lijepe, danas već tradicionalne svečanosti koja se već niz godina uspješno održava u središtu Lovrana.

Krajem 1996. godine, nakon Novogodišnjeg koncerta okupili su se lo-vranski glazbenici i 29. prosinca upriličili sličan koncert u opatijskom hotelu „Kvarner“ za turiste opatijskih hotelskih kuća. Bio je to 99. nastup Puhačkog orkestra te godine. Falio je samo jedan do sto. A završetak jedne veoma uspješne godine u kojoj su ovi vrijedni amateri bilježili niz domaćih koncerata i nastupa u Italiji, Sloveniji i Mađarskoj, bližila se kraju. Te godine na 2. državnom natjecanju puhačkih orkestara Hrvatske u Petrinji Lovranci su osvojili srebrnu plaketu u A kategoriji, što je za tadašnju gene-raciju glazbenika bio izuzetno vrijedan uspjeh.

TOČNO U PODNEKako je opatijski koncert bio na samom

kraju kalendarske godine, tadašnji predsjed-nik glazbe Livio Grozić predložio je da se na Silvestrovo samoinicijativno u središtu Lovrana upriliči proslava ispraćaja Stare go-dine kako bi se ostvario povijesni i rekordni 100-ti nastup orkestra u toj 1996. godini. Ideja je objeručke prihvaćena. Odmah se pristupilo pripremi ovog nastupa. Tako su na Silvestrovo lovranski glazbenici pod vod-stvom dirigenta Miodraga Kašića mimoho-dom došli svirajući od Društvenog doma do središta Lovrana i ispred zgrade Općine Lovran održali svoj stoti koncert. Veseli zvuci dobro poznatih melodija odmah su izmamili brojne mještane i turiste koji su se zatekli u Lovranu i svi su se okupili na prostoru ispred

lovranske kavane. Oblačno i prohladno vrije-me nije omelo svirače da svojim koračnicama razvesele brojnu publiku koja je to nagrađiva-la spontanim pljeskom.

Točno u podne svečanost je uljepšana dolaskom naručene velike i slasne torte koju su glazbenici namijenili publici. Svečanost je upotpunio tadašnji načelnik Općine Lovran Dario Ottaviani, koji je lovranskim glazbeni-cima čestitao na velikim uspjesima i brojnim nastupima na kojima su promovirali svoj kraj, a okupljenoj publici sretnu novu godinu. Uz tortu tu se ubrzo našlo i nekoliko boca šam-panjca pa se ova spontana fešta pretvorila u sveopću radost. Redale su se čestitke i dobre želje za nastupajuću 1997. godinu. Od tada se ova lijepa svečanost lovranskih glazbenika amatera održava svake godine na Silvestrovo točno u podne. Ali... ima još.

SVE ČESTITKE FUŽINAMAOva zanimljiva priča ima i svoj nastavak.Prilikom jednog uobičajenog susreta

sa svojim prijateljima iz Puhačkog orkestra Fužine razgovaralo se o radu i nastupima or-kestara tijekom godine. Lovranci su između ostalog ispričali i svoju ideju o obilježavanju ispraćaja Stare godine u Lovranu. Ideja se učinila zanimljivom Fužinarcima koji su 2000. godine za kraj milenija u svom mjestu organi-zirali sličnu svečanost sa svojim orkestrom po uzoru na našu priču. U međuvremenu ideju su iz godine u godinu sve više razvijali, postala je svojevrsni brand Gorskog kotara, pozna-ta kao doček Nove godine u podne uz sve atraktivnije sadržaje i bogatu gastronomsku ponudu. Sve čestitke Fužinama!

Ova lovranska priča traje već 22 godine, a u Fužinama je dobila na vrijednosti i origi-nalnosti. Dobre se ideje uvijek isplate.

Na najljepši mogući način člano-vi Puhačkog orkestra Lovran ispratili su kalendarsku 2017. godinu već dobro poznatim tra-

dicionalnim Novogodišnjim koncertom upri-ličenog za svoje sugrađane, brojne prijatelje i goste u prepunom gledalištu obnovljenog lovranskog kina „Sloboda“.

Bio je to 37. u nizu održanih novogodiš-njih koncerata do sada, u godini u kojoj su lo-vranski glazbenici imali 49 raznovrsnih javnih nastupa te na ovaj način radno obilježili 105. obljetnicu postojanja orkestra. Njegujući svoj tradicionalni i prepoznatljiv stil sviranja 35 glazbenih amatera u dvosatnom dinamičnom i sadržajnom programu predstavili su svoj program koncerta koji je uvježban tijekom jesenskih mjeseci. Poletnim i nadahnutim svi-ranjem glazbenici su još jednom potvrdili svoj glazbeni talent. Kvalitetnim sviranjem i vrlo zahtjevnih skladbi koje su svojom težinom i duljinom izvedbe zahtijevale maksimalnu koncentraciju i osjećaj za dinamičnu izvedbu, orkestar je svoj glazbeni ugođaj prenio na prisutnu publiku koja je to znala vrednovati i spontanim pljeskom nagraditi izvođače. Sve to je svojim pravovremenim doziranjem tem-pa orkestra te sigurnom rukom u vođenju i dirigiranju znao uskladiti novi i mladi dirigent Boris Mohorić.

SOLISTI I NAGRAĐENIIzvedeni glazbeni program sastojao se od

evergreena, zanosnih latinoameričkih ritmova pa preko veselih koračnica i obrada dobro poznatih skladbi klasike do novo skladanih čakavskih skladbi uz vokalnu izvedbu.

Svojim solističkim nastupima lovranskim amaterima pridružili su se naši poznati glaz-benici Edi Lazarić (klavijature), Josip Pepi Forembacher (saksofon), te vokalni izvođa-či Duško Jeličić Dule, Muška klapa Kastav, Mauro Staraj i Orhan Sali. Program je na osebujan i duhovit način vodio Dražen Turina Šajeta uz pomoć članice orkestra Zvijezdane Klobučar Filčić.

Svečanom raspoloženju na koncertu pridonijela je i podjela prigodnih prizna-nja članovima za dugogodišnji staž u lo-vranskom orkestru. Priznanje za 15 go-dina vjernosti društvu dobila je Martina Ferenčak, za 30 godina Marin Perišić i Danica Božac Perišić, a plaketu za 45 go-dina Valter Zuljani. Dugotrajnim pljeskom svih prisutnih u dvorani za nevjerojatnih 55 godina staža u orkestru posebnom plake-tom nagrađen je Radovan Trinajstić, a za 60 godina David Leo Palmić.

Na koncertu publici su predstavljeni i mladi debitanti orkestra Petar Perišić (truba) i Rino Bašić (klarinet).

DIJAMANTNE DIPLOME Obilježavanju 105. obljetnice postojanja

Puhačkog orkestra prigodnim diplomama pridružio se i Hrvatski sabor kulture te su tako brončanom diplomom za 10 godi-na članstva nagrađeni Jelena Kašić, Josip Rubinić, Leo Škec i Sara Marjanović dok je za 13 godina nagrađen Damijan Železnik. Srebrnu diplomu za 20 godina članstva pri-mili su Marin Sirotnjak i Suzana Abram, za 23 godine Tanja Kukuljan, Robert Masarić i Zvijezdana Klobučar Filčić te za 24 godine David Kurti. Zlatne diplome za 30 godina dobili su Marin Perišić i Danica Božac Filčić, za 31 godinu Dino Marković, za 33 godine Elvis Salamon i za 36 godina Denis Salamon. Najviše priznanje u vidu dijamantne diplome Hrvatskog sabora kulture za 43 godine staža u orkestru dobio je Miodrag Kašić, a za 45 godina Valter Zuljani.

Čestitkama glazbenicima za njihov ju-bilej i uspješno izvođenje koncer ta i za-dovoljnoj publici u dvorani najbolje želje za predstojeću 2018. godinu poželio je načelnik Općine Lovran Bojan Simonič. U veselom i razdraganom ozračju glaz-benici su na kraju koncer ta uz nezaobi-lazni glazbeni dodatak izveli i lovransku „Toronjeru“ što je publika popratila du-gotrajnim pljeskom.

Novogodišnji koncert Puhačkog orkestra Lovran


Piše: Radovan TrinajstićJEDNO LIJEPO SJEĆANJE - SILVESTROVO U CENTRU LOVRANA

Dobre se ideje isplate


Na adresi Trg slobode broj 14 već dugi se niz godina nalazi Galerija Laurus.

Kroz njen izložbeni prostor prošlo je na tisuće posjetitelja, a nekoliko stotina likovnjaka tu je izlagalo svoja umjetnička djela. I publika je stekla naviku navratiti u galeriju i ra-zgledati izložbu, osobito ako su im ponuđeni sadržaji privlačni i zanimljivi. Kako se zgrada na-lazi u centru mjesta i to na trgu na kome se za razne svečanosti okupljaju brojni mještani, turisti i uzvanici, vjerujemo kako mnogi možda i ne znaju povijest ove zgrade, koja godinama nije mijenjala adresu ali je namjena prizemlja nekoli-ko puta promijenjena.

Prva vlasnica i naručiteljica objekta bila je Maria von Adlerschwung. Ona je 1910. godi-ne željela u ovoj vili otvoriti pansion za djecu i odrasle. Prema knjizi gospođe Mirjane Peršić, mr. povijesti umjetnosti, nisu poznati ni autor ni izvođač radova. Također nije pronađena ni pisana ili izvedbena dokumentacija. Ali, prema njenom istraživanju i pisanju zna se da je ova skladno građena dvokatna vila od izgradnje nosila ime Villa Bel Fiore. Tako ju i danas zovu najstariji mještani Lovrana iako to već godinama nije pansion, nego stambeno-poslovna zgrada.

STAN I PRODAVAONICA NAMJEŠTAJA

U prizemlju je smještena Galerija Laurus, dok se bočno nalazi ulaz u stambeni dio zgra-de. Današnji prostor galerije nije oduvijek bio takav. U nekoliko navrata mijenjan je izgled ali i sadržaj. Godinama je taj dio pripadao staroj lovranskoj osnovnoj školi pa su tu bile učionice. Potom je isti prostor služio i kao stan za učitelje, a jedno vrijeme u njemu je bila i prodavaonica namještaja. Na svu sreću to je za prizemlje ove vile, ali i za mještane Lovrana, daleka prošlost. Onog časa kad je donijeta odluka da se u prize-mlju vile, koja nosi prekrasno ime Villa Bel Fiore, otvori galerija i organiziraju likovne izložbe koje će pridonijeti kulturnim zbivanjima u Lovranu tijekom cijele godine, učinjen je najbolji korak za spas ovog prostora. Tek zapisano će ostati da je prvi likovnjak koji je u galeriji izložio svoje slike bio Josip Pepin Marčenić. Poslije njega slijedila su brojna poznata imena iz likovnog svijeta.

Samo u posljednjih desetak godina u galeriji je gostovalo stotinjak likovnih umjetnika, a od prolje-ća 2014. godine kada je izložbeni prostor dat na upravljanje Stubici d.o.o., firmi za komunalnu dje-

latnost i pružanje usluga, točno se zna tko i kada je koristio prostor galerije za izložbe ili za neke druge sadržaje kao što su razna predavanja, radionice, sastanci, dogovori, književne večeri, predstavljanje knjiga i autora ili slične manifestacije.

Stoga je bilo posve uputno obratiti se mr. sc. Branku Stošiću i saznati – ne što je bilo, nego što je planirano da se odvija u Galeriji Laurus tijekom 2018. godine.

IZLOŽBE I RADIONICE- Općina Lovran dala nam je na upravljanje

prostor galerije u travnju 2014. godine i od tada Stubica d.o.o. redovito izrađuje prijedlog dijela programa kulture kao i plan prihoda i rashoda za Galeriju Laurus. U našu obavezu spada izrada promidžbenih materijala za 10 izložbi likovnih radova, bilo slika, keramike ili nekih drugih oblika likovnog izražavanja. Tu spada i održavanje raznih događanja kao što su stručna predavanja, temat-ske radionice, književne i glazbene večeri ili neki drugi primjereni sadržaji. Osobito su zanimljivi koncerti klasične glazbe, a rado bih spomenuo i nastupe KUD-a Lovor te književne večeri Katedre Čakavskog sabora Lovran na kojima se okupi najveći broj publike. Mnogima su zanimljive i likovne radionice, a pokazalo se da svi ti sadržaji ne umanjuju kvalitetu likovnih izložbi, dapače, sa-držaji se iznimno dobro nadopunjuju...

Prošlu godinu smo završili i ovu godinu počeli s izložbom fotografija u velikom formatu „Lovran kroz povijest“ koji je za općinu Lovran osmislio naš poznati fotograf Federiko Sterle. Potom slijedi izložba fotografija i predmeta na temu „Karneval u Lovranu“ koja svake godine ima najveći broj po-sjetitelja. U travnju nam dolaze u goste umjetnici iz pobratimljenog grada Bleiburga iz Austrije, a u lipnju smo predvidjeli gostovanje umjetnika iz XVII. okruga grada Budimpešte iz Mađarske. U ovoj godini gosti u galeriji bit će i korisnici Učeničkog doma Lovran i Društvo „Naša djeca“ Lovran, a publiku, vjerojatno, najviše zanimaju imena likov-nih umjetnika. Izlagat će slikarica prof. Danijela Luketić, slikar Vladimir Provči, slikarica Nada Starac, a ponovno će se predstaviti i naše domaće snage Gašparović, Jakovašić i Pantalon. Uz svaku izložbu planirane su i po dvije likovne radionice na kojima se okupi veći broj djece i učenika. Moram reći da likovne izložbe uvijek prate i zanimljivi glazbeni sa-držaji. U ovoj 2018. godini planirali smo postaviti 10 likovnih izložbi iako uvijek postoji mogućnost da se dogovorno postavi još jedna, naravno, ako se ukaže potreba.

Katedra Čakavskega sabora Lovran tiskala je novu knjigu. Va edicije Liburnijski lapiš objavjena je knjiga „Oprosti ča san te vole-

la“ pjesnikinje Marine Česen.Marina je po rojenen Lovranka. Svoji pr-

vi koraki storila je va lovransken Staren gra-de pul noni Nini. Potle se njija familija prese-lila v Opatiju kade je finila osnovnu i srednju školu i do penzije delala kako muški frizer va opatijskeh i vološćansken brijašnicah i fri-zerajeh. Sa svojun familijun živeje pul Pobri.

Kako ženskoj od struki zarana su h njoj prihajali neki muški od struki pa je pogo-varajuć se š njimi počela i sama slagat pje-smice. Neš je doznala od Krleži, neš od Kompanjeta al Kabalina i Marinin je škabelin bil se puneji. Prvu zbirku „Moja Opatija“ i drugu „Na zidiće“ tiskala njoj je Matica hrvatska z Opatije, treću „Val od vetra i modre maglice“ Katedra Čakavskega sabo-ra Opatija, a četrtu „Črna noć je šapićala“ Udruga antifašističkeg borac PGŽ i UABA Opatije. Pjesmi su njoj objavjene i va sku-pneh zbirkah „Pul Matetićevega ognjišća“ Ronjgi, va zbirkah „Kada vruja zavruja“ i „Ćeš me, nećeš me“ Izdavačke kuće Adamić, a najnoveje i va zbirke liburnijskeh pjesniki „Puna nedra mora“ Katedri Čakavskega sa-bora Lovran. Marina Česen piše i za Besedu Novega lista, a njije pjesmi se moru čut na radijskoj emisije Puntape Radio Reki i na Bakarsken radije.

NOVA KNJIGA JE RADOSTNova zbirka pjesam „Oprosti ča san te

volela“podejena je na pet deli, a va seh se govori od jubavi. Tr i je najviše sorat jubavi, ćeš onoj prema rojenemu kraju, od judi i užanci, pa se jubavi za blago i rožice. Va knji-ge je i jubavneh i žalosneh aš se je to živjenje parićalo.

Reču da ča obično oko i ne vidi to pje-sničko pero posloži va pjesmu. Zato ne čudi da neki reču: „Pjesnici su čuđenje u svijetu“. Pjesnici nisu čuđenje ale oni drugačije gle-daju na sakidajno živjenje. To se moglo videt i na prestavjanju knjigi va Galerije Laurus ko je bilo na dan svete Lucije va decem-bre. Ruku pomoći va organizacije Katedre je podala i firma Stubica d.o.o. na čen njin se treba iskreno zahvalit. Puna galerija veseleh

judi zdignula je, po moderno bi rekli poziti-vu, pa se pjeskalo i velen i mićen ki su bili va programe.

Najviše radosti publika je pokaza-la kad su Marinine pjesmi recitirali školani Područne školi z Ičić keh je za ovu večer parićala učitelica Marina Mavrinac Matulja. Tako se školani od mića vade kako volet svoj zajik, a kako taj naš zajik zimaju naru-čaj pokazali su: Paola Janjetić, Josipa Grčević, Pia Petričić Ferlin, Laura Krainer, Val Matulja i Mak Cirovec. Kako pjesmi z ove knjigi recitiraju odrasli pjesnici pokazale su Sanja Albaneže i Marina Mavrinac Matulja. Se su to lepo kunpanjali i glazbeni gosti: Claudio Frank na violine i Natalia Maricheva na kla-vire. A gospa Dolores Kurti komać je arivala teć okolo za se to poslikat.

Sakemu pjesniku najveća radost je nova knjiga.

PETI ZBORNIK LOVRANŠĆINEKnjiga je kako da bi pjesnički otrok, a

Katedra je tu da sako leto pomore nekoj knjige da se rodi. Va pasanen lete to je bila knjiga Marini Česen na čen su njoj čestitali Toni Družeta, donačelnik Općini Lovran i Igor Eterović, presednik lovranske Katedri kad njoj je regalal boke rožic sa žejun da piše i daje. Dr.sc. Igor Eterović je va svojen pozdravnen govore naglasil da se Katedra parićuje za Dan općini Lovran ti-skat peti Zbornik L o v r a n š ć i n e a neš kašneje i novu knjigu z edi-cije Lovranska dota, ale da se more štimat i s edicijun Liburnijski lapiš va koj je do sad objavjeno se-dan knjig: „Kolajnica“ Vjekoslavi Jurdana, „Se moje jubavi“ Branimira Alfonzija, „Nove lovranske paćuharije“ Milice Tuševljak, „Merlići suncen naštikani“ Cvjetani Miletić, Zajednička zbirka liburnij-skeh pjesniki „Puna nedra mora”, „Ne reči nikad rogi ribaru“ Duška Jeličića Duleta i „Va Kastav gren sad svoj“ Zvonka Turka. Osmi književni otrok va ovoj edicije je knji-ga Marini Česen „Oprosti ča san te volela“.

Villa Bel Fiore - od pansiona do Galerije Laurus Piše: Cvjetana Miletić


Ono što želim i moram reći je da sve izložbe imaju slobo-dan ulaz jer se istima zado-voljava dio programa kulture Općine Lovran. Istovremeno postavljene izložbe u Galeriji Laurus ujedno su i platforma za mjesečnu nadogradnju s drugim komplementarnim i za javnost važnim programi-ma i kulturnim događanjima. A kako je sada u funkciji i kino Sloboda, u lijepo uređenom prostoru redovito se odvija-ju kino predstave za djecu i odrasle, razne manifestacije i koncerti koji zahtijevaju veći prostor, a poradit ćemo i na gostovanju nekih kazališnih predstava. Naš je moto da do-bro uvijek može biti još bolje!ponosno ističe mr. sc. Branko Stošić.

PREDSTAVJANJE NOVE KNJIGI MARINE ČESEN


Oaza mira i opuštanja u ovom užurbanom i stresnom načinu suvremenog života svakako je dom KUD-a „Lovor“ gdje se

svakog utorka i četvrtka okupljaju pjevači amateri pod novom dirigentskom palicom maestre Ariane Bossi. Njihova suradnja traje tek nekoliko mjeseci, ali se već osjećaju po-zitivne „vibre“ i ugodan osjećaj zajedničkog muziciranja.

No, krenimo od početka jer svaka životna priča počinje rođenjem i školovanjem. Ariana Bossi je rođena 22. prosinca 1974. u Rijeci gdje je pohađala talijansku osnovnu školu „Belvedere“ i paralelno osnovnu glazbenu školu gdje uči svirati violinu. Sa 14 godina po-

činje svirati mandolinu u „Fratellanzi“ i 2004. godine postaje njihov voditelj. U srednjoj glazbenoj školi „Ivana Matetića Ronjgova“ pohađa teoretski smjer i solo pjevanje što i maturira 1993. godine i tada upisuje glazbenu kulturu na Filozofskom fakultetu u Puli gdje i diplomira. 1997. godine upisuje solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i diplomi-ra u klasi profesorice Cynthie Hansel Bakić. Tada započinje njezina profesionalna karije-ra. Od 2003. do 2006. radi u HNK „Ivana pl. Zajca“, od 2006. do 2009. radi u glazbenoj školi „Ivana Matetića Ronjgova“ u Puli gdje predaje pjevanje, a od 2009. do danas preda-je pjevanje u glazbenoj školi „Ivana Matetića Ronjgova“ u Rijeci.

PJEVANJEAktivno je pjevala u raznim sa-stavima, zborovima i klapama: u

sastavu Cantores te deum, sa Istarskim solistima, u sastavu Virtuozi Fiumani, u zboru HRT-a, u Svjetskom zboru mladih i klapama Kastav i Luka. Imala je i mnoštvo zapaženih i uspješnih solističkih koncerata u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji i Češkoj za koje je dobila niz priznanja i nagrada.

PEDAGOŠKI RADPredavala je sofeggio u glazbenim škola-

ma u Pazinu, Novskoj, Pregradi i Rijeci. Vodila je klape „Volta“ i „Mažurane“ s otoka Krka, mješoviti i muški zbor KUD-a „Fratellanza“ i zbor „Štorije“ iz Rukavca, a pet godina bila je vokalni pedagog „Pjevačkog zbora mladih Josip Kaplan“. Danas vodi orkestar mando-lina „Fratellanza“, Virtuosi Fiumani, žensku klapu „Rožice“ iz Šapjana i Mješoviti zbor „Lovor“ Lovran. Osim što predaje u glaz-benoj školi „Ivan Matetić Ronjgov“, to čini i u Nadbiskupskoj školi za crkvenu glazbu u Rijeci. Njezin predani rad i uspješnost omo-gućili su joj i članstvo u Hrvatskom društvu glazbenih umjetnika.

Pa, upoznajmo prof. Arianu Bossi.

* Kako i kada je muzika ušla u Vaš život?- Već u ranom djetinjstvu moj tata je išao

u glazbenu školu i svirao harmoniku i trom-bon, a samouk je na violini i klarinetu. Njemu je muzika bila jako važna i silno je želio da moja sestra i ja dobijemo glazbeno obrazo-vanje. Tako da smo obje pohađale glazbe-nu školu. Moji prvi glazbeni koraci bili su u crkvenom zboru gdje sam već sa 4 godine počela pjevati.

* Od kuda ta velika ljubav prema pjeva-nju i sviranju?

- U našem se roditeljskom domu uvijek muziciralo, tata je svaki dan vježbao, kao se-stra i ja, tako da je muzika bila način našega života i nezaobilazan dio svakodnevice...

* Tko je bio Vaš prvi učitelj glazbe?- To je bila gđa Velinka Grandić, prof. kla-

vira koja je podučavala moju stariju sestru. Ja još nisam išla u školu nego sam pratila sestru na satove klavira, a profesorica mi je nese-bično davala instrukcije što sam ja sa zahval-nošću prihvaćala. Tako je ona utrla put mog daljnjeg glazbenog obrazovanja.

* Za bavljenje muzikom potreban je sluh i talent, no čini se da je pjevanje najzahtjevniji dio glazbe jer osim na-vedenog treba imati lijep i uhu ugo-dan glas. Kako ste se Vi odlučili baš za taj put?

- Sasvim slučajno, jer me upravo prof. Velinka na jednom koncertu upoznala s

ARIANA BOSSI, NOVA MAESTRA KUD-A LOVOR

Pjevala sam u zboru već sa četiri godine Piše: Sonja Španjol

profesoricom pjevanja Margaretom Togunjac. Rekla joj je: Ova mala ima dobar glas, mogla bi kod tebe pohađati satove pjevanja. I tako sam počela pjevati i nikada nisam požalila...

* Koji su Vam omiljeni autori klasične glazbe?

- Ima ih jako puno, volim sve i teško je izabrati nekog autora ili razdoblje. Od malih nogu slušam samo klasičnu glazbu, a što ću slušati ovisi o mom trenutačnom raspoloženju.

VIKEND ŽENA* Volite li i zabavnu ili narodnu glazbu?

- Uvijek volim poslušati nešto dobro na radiju, kada imam vremena, ne odbijam nika-kvu muziku, cijenim sve što je dobro i kvali-tetno i što čuva našu kulturnu baštinu.

* Vrlo ste svestrani: pjevate, dirigirate, svirate mandolinu, podučavate... Imate li uopće slobodnog vremena?

- Jako malo, ponekad odem ujutro na posao, a vratim se navečer. Moj suprug u šali zna reći da sam ja „vikend žena“, a ponekad ni to kada su koncerti vikendom i blagdanom.

* Glazba traži stalno usavršavanje, dotje-rivanje i vježbanje. Kako se nosite s tim?

- Od kada sam rodila kćerkicu Albertu malo sam zapostavila pjevanje jer svaku slo-bodnu minutu provodim s njom. Ali što se tiče pedagoškog rada, stručno usavršavanje je obvezatno kao i nazočnost seminarima, tako da tu postoji napredak.

* Što činite kad Vam je teško, kad su pre-preke naizgled nepremostive?

- Uporno nastojim to savladati i teško me je pokolebati. Prije mi je bilo teže dok sam bila sama i sve morala sama rješavati. Sada kada imam obitelj, sve je puno lakše, ona mi pruža utočište, sigurnost i stabilnost, jednostavno imam za koga raditi.

* Koji Vam je dio rada najzahtjevniji, a koji najzabavniji?

- Najteže je učenje novih stvari ovisno o težini programa, a najlakši je sam koncert... i domjenak, ha... ha... Ali ja u svakom poslu uživam i smatram se sretnicom što se bavim onim što volim.

* Jeste li se možda okušali i u skladanju?- Ne, volim slušati i izvoditi druge skla-

datelje. Za stvaranje i skladanje treba imati poseban dar.

MUZIKALNI LOVRANCI* U svojoj karijeri imali ste bezbroj na-stupa, koji Vam je ostao u posebnom sjećanju?

- Najemotivniji je bio prošlogodišnji Božićni koncert sa zborom „Štorija“ ka-da se publika spontano digla na noge i ka-da su potekle suze i zborašima i publici. Najglamurozniji je bio koncert klape „Luka“ u pulskoj Areni gdje nas je slušalo oko 6.000 ljudi. Nezaboravno!

* Sa KUD-om Lovor surađivali ste s or-kestrom mandolina na jednom ljetnom koncertu i na Marunadi. Je li to bio do-voljan poticaj da dođete u Lovran i pre-uzmete voditeljsku palicu?

- Kratko i jasno, da! Od prije znam da su Lovranci ljubitelji glazbe i da imaju sklonost ka pjevanju i muziciranju i željela sam tome dati i svoj doprinos.

* Kakvi su Vaši dojmovi nakon nekoliko mjeseci rada?

- To je zbor koji ima dugogodišnju tradiciju i pjeva s mnogo ljubavi i zadovoljstva i nadam se da sam se uspješno uklopila u tu priču.

* Moj je osjećaj da pjevačima pokušavate olakšati pjevanje stručnim savjetima, suz-biti strah od nastupa i uliti im sigurnost?

- Trudim se i nadam se da mi to polazi za rukom. Uvijek polazim od toga da amateri odvajaju svoje vrijeme za pjevanje dragovolj-no i bez naknade. Svaki zboraš bi trebao sa smiješkom doći na probu i sa smiješkom otići. Druženje i zabava, veselje i radost umjetnič-kog muziciranja – sve u svrhu napretka i po-boljšanja kvalitete pjevanja.

* Zboru je potrebno pomlađivanje, ima-te li ideju kako to učiniti? Je li uključi-vanje osnovoškolaca i srednjoškolaca dobar put?

- Dobar je put, ali je mlade teško animi-rati za stvaralački rad uz današnju gotovan-sku modernu tehnologiju. Mnogo je zborova u 90-tim godinama prestalo raditi, ali se po-

sljednjih godina ponovo vraća interes i ljubav prema zborskom pjevanju pa se nadam da će netko doći i k nama.

GLAZBA OPLEMENJUJE* Imate li još neki hobi?

- Kada uhvatim malo vremena volim nešto dobro i novo skuhati i tako razveseliti supruga i prijatelje.

* Čini mi se da prštite optimizmom, ra-došću i ljubavlju, jeste li zadovoljni svo-jim životom?

- Jesam, samo mi fali poneki dan u tjednu...

* Vaši planovi za budućnost?- Željela bih ponovo oformiti vokal-

ni kvartet za baroknu glazbu s pjevanjem „a'capella“, a kad mi obiteljske obveze to dozvole voljela bih se vratiti pjevanju i samo-stalnim solističkim koncertima. Smatram da bi se glazba kod nas trebala više vrednovati i cijeniti jer ona oplemenjuje i obogaćuje život. Znati svirati jedan instrument je kao znati je-dan strani jezik. U nekim zapadnim zemljama to je stvar opće kulture, a ja bih voljela da tako bude i u Hrvatskoj.


Na tradicionalnom sportskom druženju na kraju prošle godi-ne u lovranskoj Galeriji Laurus u organizaciji Zajednice šport-

skih udruga Općine Lovran za najbolju spor-tašicu u 2017. godini proglašena je Marina Mavrinac Matulja. Kao dugogodišnja članica ŠRD »Zubatac« i članica Hrvatske senior-ske reprezentacije u ribolovu na nedavno održanom svjetskom prvenstvu u lovu šta-pom s obale - surfcasting, koje je održano u Južnoafričkoj Republici, osvojila je drugo mje-sto i titulu viceprvakinje svijeta u ribolovu. Ovim uspjehom Marina i članice njene držav-ne reprezentacije obranile su svjetsko srebro osvojeno na prošlom svjetskom prvenstvu, što ovaj uspjeh čini još vrednijim.

U nedostatku prijava za sportaša godi-ne u seniorskoj konkurenciji ove godine ova titula nije nikom dodijeljena. Ali je drugih pri-znanja bilo u izobilju.

BROJNI USPJESIPosebno priznanje za postignute uspjehe

za pojedinca do 12 godina starosti dobio je perspektivni jedriličar u klasi Optimist iz lo-vranskog JK „Istra“ Val Matulja. Priznanje za postignuti uspjeh do 16 godina starosti dobi-

la je karatistica Ena Grozdić iz KK „Opatija“ i mladi boćar Dario Beganović iz BK „Liganj“. Za posebne rezultate u juniorskoj konkuren-ciji do 18 godina dobila je Gala Zukić, članica Speed badminton kluba „Pešekani“ Ičići.

Pojedinačno posebna priznanja za os-tvareni sportski rezultat u protekloj godini primili su brat i sestra. Sestra Matea Kršanac je članica Streličarskog kluba DVD Opatija i Field Target natjecateljka, a brat Marko Kršanac je član SK „Kobac“ Lovran i natjeca-telj u Field Target streljačkoj disciplini.

Momčadska posebna priznanja za zapa-žene sportske rezultate dobila je juniorska ekipa JK „Istra“ Lovran u klasi 420, zatim momčad boćarskog kluba „Lovran“ za na-tjecanje u Hrvatskoj juniorskoj ligi – sjever, te seniorska ekipa pikado kluba „Lovran“ u sastavu Ivana Čošić i Branka Bistre.

Posebno priznanje dobili su Elvis Salamon i Dean Galović, obojica članovi Planinarskog društva „Knezgrad“ Lovran i SRK „Alba“ Labin te boćar Nevio Lazarić iz BK „Lovran“. Član ŠRK „Ičići“ Luka Bučević dobio je poseb-no priznanje za trenera – voditelja Hrvatske seniorske reprezentacije u ribolovu na svjet-skom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici.

Za najbolju seniorsku momčad pro-

glašene su Marina Mavrinac Matulja i Sonja Španjol, članice ŠRD „Zubatac“ Lovran i seni-orska ekipa boćara „Lovran“,te njihov trener Anton Bučević. Za najboljeg mladog spor-taša do 12 godina starosti izabran je boćar Matija Valenčić iz BK „Lovran“, a do 16 godina Tonko Pavičević, član ŠRD „Zubatac“ Lovran.

TKO JE »ŽARIO I PALIO«Pomažući u radu i razvoju lovranskog

sporta posebna priznanja dobili su vlasnici građevinskog obrta „Goge“ Labin – Goran i Tonči Zahej, te vlasnik caffe bara „Nevera“ Lovran Davor Bistre. Uspomene na neka-dašnju košarkašku ekipu u Lovranu, koja je na sportskim terenima „žarila i palila“ pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, izazvale su niz emocija, stoga raduje da su priznanja dobili i nekadašnji igrači ekipe: Bruno Abram, Frane Kalokira, Nikodem Kinkela i posmrtno Ugo Abram.

Posebnim plaketama za zaslužnog sport-skog djelatnika nagrađen je Boris Štanc iz HNK „Lovran“, a za 50. godišnjicu postoja-nja Tenis klub „Lovran“ koji je osnovan 1967. godine. Posebnu nagradu za životno djelo dobio je dugogodišnji član BK „Lovran“ i bo-ćarski reprezentativac Slavko Olić.

Odličja i priznanja za najbolje sportaše Piše: Radovan Trinajstić


Tradicionalna 17. lovranska regata 2017. održana je u organizaciji čla-nova Jedriličarskog kluba „Istra“ Lovran na morskoj pučini ispred Lovrana. Planirana kao dvodnevno natjecanje, odlukom regatnog od-bora u nedjelju je otkazana iz sigurnosnih razloga po natjecatelje, što

je prouzročila vrlo jaka bura s olujnim udarima i visokim valovima. To nije sprije-čilo da ovo natjecanje ipak protekne regularno s postignutim rezultatima jer su subotnjim programom održana tri natjecateljska plova po jugu do 20 čvorova.

Na natjecanje se odazvalo ukupno 67 mladih jedriličara iz 13 hrvatskih jedri-ličarskih klubova, dva švicarska i jednog slovačkog kluba. Najviše natjecatelja, njih 44, bilo je u klasi Optimist, dok je u klasi Laser 4.7 nastupilo 16 jedriličara te 7 u klasi Laser Radial. Ukupni pobjednik među najmlađim jedriličarima klase Optimist bili su: 1. Luka Gregović (JD Val - Crikvenica), 2. Tin Fike (JD Val - Crikvenica) i 3. Roni Bobovnik (YC Zagreb). U istoj klasi među djevojčicama najuspješnije su bile: 1. Aurora Palko (JK Delfin - Pula ), 2. Ana Pertičić (YC Croatia - Opatija) i 3. Carla De Carina (JD Val - Crikvenica), dok kod djevojčica uzrasta do 12 godina najuspješnija je bila Alessia Juričić (JK Kvarner - Rabac) ispred drugoplasirane Barbare Perušić (JD Val - Crikvenica) koja je ujedno s 9 godina bila najmlađa djevojčica, te treća Sara Marvić (JK Plav - Krk). U natjecanju dječaka do 12 go-dina ostvaren je slijedeći plasman: 1. Luka Gregović (JD Val - Crikvenica), 2. Toni Bilen (YC Croatia - Opatija) i 3. Val Matulja (JK Istra - Lovran). Najmlađi dječak lovranske regate bio je 9.-godišnji Mauro Mrakovčić (JK Plav - Krk). Najuspješniji jedriličari u klasi Laser Radial bili su svi iz JK Opatija i to: 1. Marko Vuksanović, 2. Antonio Lukšić i 3. Paolo Mavričić, dok u natjecanju djevojaka prva dva mjesta osvojile su jedriličarke YC Zagreb Jana Jelčić i Karla Šavar, a treća je bila Inka Kos (JK Kvarner - Rabac). Među natjecateljima klase Laser 4.7 poredak je bio slije-deći: 1. Joshua Richner (GYC SUI), 2. Niko Kaštelan (YC Zagreb) i 3. Marijan Mavar (YC Croatia - Opatija), dok kod djevojaka ostvaren je slijedeći redoslijed: 1. Ursula Balaš (JD Val - Crikvenica), 2. Nika Manestar (JD Val - Crikvenica) i 3. Ivana Seršić (JK Vihor - Baška).

Svi najbolje plasirani natjecatelji po klasama nagrađeni su peharima od stra-ne organizatora JK „Istra“ Lovran. Uspješnosti natjecanja sponzorski su pripo-mogli Općina Lovran, TZ Općine Lovran i Zajednica športova PGŽ. Veliku i hvale vrijednu raznovrsnu pomoć pružili su restoran „Štanger“ Lovran, slasti-čarna „Lučica“ Lovran, poduzeće „Stubica“ Lovran, ACI marina Opatija, „Stolar“ Lovran, IP Studio Lovran, PAB Lovran, „Radnik“ Opatija, „Brodooprema“ Rijeka, te volonterskim radom brojni prijatelji i članovi lovranskog jedriličarskog kluba.

Uspješna 17. lovranska regata


Vaterpolo spada u red najtrofejnijih hrvatskih sportova. Popularan je to sport, nadasve naporan i vrlo zahtjevan. Uvjet za bavljenje ovim

sportom prvenstveno je kvalitetan bazen pro-pisanih dimenzija kojeg, nažalost, na Liburniji nema. Postojeći hotelski bazeni ne udovoljava-ju u potpunosti za kvalitetan rad vaterpolista. Stoga su mladi našeg kraja prinuđeni odlaziti u Rijeku, a to zahtijeva dodatne napore i drago-cjeno vrijeme.

Odlaskom vaterpolo reprezentativca Nikole Frankovića iz Medveje u zasluže-nu „sportsku mirovinu“, njegovo mjesto u Lovranu bi uskoro mogao uspješno nadomje-stiti mladi i sve uspješniji Tin Brubnjak. Ovaj veoma perspektivni 17-godišnji učenik 3. ra-zreda Gimnazije Andrija Mohorovičić u Rijeci sadašnji je igrač seniorske ekipe riječkog VK „Primorje Erste banka“.

- Plivanjem sam se počeo baviti na ini-cijativu mojih roditelja. Bilo je to na kraju vrtićke dobi 2006. godine. U sklopu tečaja plivanja VK „Opatija“ u lovranskom hotelu Excelsior tijekom zime organizirano je pliva-nje za najmlađi uzrast uz stručnu pomoć tre-nera Miljenka Bana. Kroz tri godine ovakvog plivanja, uz korištenje i opatijskih hotelskih bazena Kristala i Ambasadora dva puta smo se tjedno sastajali svladavajući tehniku pliva-nja. Bilo nas je djece iz svih mjesta opatijskog područja. U trećem razredu osnovne škole 2009. godine meni i nekolicini mojih vršnja-ka stručni ljudi opatijskog Vaterpolo kluba ponudili su da se nastavimo baviti vaterpolo

sportom. U to vrijeme nisam puno znao o tom sportu. Činilo mi se zanimljivo. Bilo mi je važno samo da plivam i da uživam u vodi. U to vrijeme u ovom sportu iz lovranske osnovne škole bili su moji vršnjaci Karlo Milolaža, Marcel Latin, Karlo Škorić i Marko Blažić. Generacijski smo bili zajedno u školi i u bazenu, što nas je još više zbližilo i motiviralo za ovaj sport. Uz pomoć trenera Dražena Opale usvajali smo prve vaterpolske lekcije. Naporni treninzi na bazenu Kantrida od nas su zahtijevali dodatnu snagu i odricanje, što bez pomoći obitelji ne bi bilo moguće. U to vrijeme, a u cilju približava-nja vaterpola što više mladima, oformljeno je županijsko vaterpolsko prvenstvo u kojeg smo se uključili i mi najmlađi. Osim našeg opatijskog kluba još su se natjecali riječko „Primorje“ te klubovi iz Kostrene, Crikvenice, Lošinja, Rovinja i Pule. Kroz ovo natjecanje još više sam zavolio vaterpolo.

ISKUSTVA S TURNIRAPrvenstvo je potrajalo punih pet godina,

sve do kraja moje osnovne škole u Lovranu. Treninge smo održavali u večernjim satima, a službeno utakmice subotom ili nedjeljom u ju-tro. Osim utakmica, tijekom godine sudjelovali smo i na nekoliko prigodnih turnira. Tako smo se uigravali i stjecali potrebno iskustvo i zna-nje. Bilo je zanimljivo i korisno. 2012. godine na turniru u Kopru opatijski klub je osvojio 3. mjesto, a u Njivicama na turniru osvojili smo 2. mjesto. Slijedeće 2013. godine na sličnom tur-niru u Malom Lošinju bili smo kao klub drugi, a ja sam proglašen za najboljeg strijelca. Na me-

đunarodnom turniru u slovačkom gradu Žilina 2015. godine klub je osvojio 5. mjesto, a ja sam ponovo bio najbolji strijelac ovog turnira.

* Prvih pet godina bavljenja vaterpolom bili su za tebe vrlo uspješni što nije osta-lo nezapaženo u stručnim krugovima. Veliki doprinos tome dao je svakako tvoj prirodni talent, upornost i čvrsta volja u radu, kao i iskusni treneri?

- Na moje veliko iznenađenje i radost 2012. godine sam prvi put pozvan u vater-polo kamp koji se održavao u Dubrovniku. To se ponovilo i slijedeće godine kada se kamp održao u Rijeci. Tu sam sa svojim vršnjacima iz raznih sredina Hrvatske dobio nova saznanja i osjetio svoj osobni napredak. Najznačajniji iskorak u svom napretku uslijedio je 2015. go-dine tijekom održavanja kampa u Zagrebu i Slavonskom Brodu. Individualno sam usavršio svoju igru, fizički sam ojačao i na planu takti-ke poboljšao igru. Nagrada je ubrzo uslijedila. Pozvan sam u vaterpolo selekciju U–15 repre-zentacije Hrvatske pod vodstvom iskusnog trenera Damira Vinceka. To me ispunilo samo-pouzdanjem i osobnim zadovoljstvom te dalo dodatnu volju u napornom treniranju. U tom petogodišnjem razdoblju u VK „Opatija“ mo-jem usavršavanju i sportskom napretku veliki doprinos dali su treneri kojima se iskreno za-hvaljujem: Dražen Opala, prof. Ivan Matković, Miljenko Ban, Goran Pajić, Krešimir Turina, Željko Šimac, Daniel Kancijanić i Damir Glavan.

POZIV IZ »PRIMORJA«* Sportskim razvojem i odrastanjem u listopadu 2015. godine nekolicina mla-dih i darovitih mlađih juniora dobila je poziv riječkog kluba „Primorje Erste ban-ka“. Bili su to vratar Fran Čubranić, bek Marko Blažić i desno krilo Tin Brubnjak?

- Pozivom iz „Primorja“ bio sam izne-nađen i presretan. Tko to ne bi bio u mojim godinama?! Poziv od tako velikog i trofejnog kluba je velika čast i tako sam je primio. Tu su daleko bolji uvjeti za rad i garancija sportskom napretku, a naravno da treba veće odricanje i veće angažiranje na treninzima koji nisu ni-malo laki. Svoj prvi službeni nastup za riječki klub imao sam u prosincu 2015. u Zagrebu na turniru „Aleksandar Coša Seifert“ za mla-đe juniore na kojem je nastupilo nekoliko prvoligaških klubova. Kao klub osvojili smo 2. mjesto, naš Kaj Jereb je proglašen za najbo-

Uzor mi je Samir BaračTIN BRUBNJAK, NOVA MLADA VATERPOLISTIČKA SNAGA Piše: Radovan Trinajstić ljeg vratara turnira, a ja sam sa 17 pogodaka

proglašen za najboljeg strijelca ovog turnira. U svom novom klubu zapažene rezultate imao sam i slijedeće godine. Na prvenstvu Hrvatske za mlađe juniore u Splitu osvojili smo 3. mje-sto, a sa 10 pogodaka bili smo najbolji strijelci turnira moj suigrač iz ekipe Marko Radulović i ja, te Branimir Herceg iz zagrebačkog HAVK „Mladost“. Pod vodstvom trenera proslavlje-nog reprezentativca Samira Barača, na KUP-u Hrvatske za mlađe juniore u Zagrebu u lipnju 2016. godine osvojili smo 3. mjesto. Natjecao sam se te iste godine za KUP Hrvatske za juni-ore u Splitu gdje smo kao klub osvojili 4. mje-sto. Tu 2016. godinu zaključio sam nastupom u selekciji vaterpolo reprezentacije Hrvatske U–15 na velikom internacionalnom turniru u Beogradu gdje smo pod vodstvom trenera Saše Tiškivskog u finalu pobijedili domaćina turnira, reprezentaciju Srbije sa 7:6.

MOJA ŽUTA MINUTAProšlu, 2017. godinu započeli smo za-

paženim nastupom od 24. do 26. veljače na završnom prvenstvu Hrvatske za mlađe juni-ore u Dubrovniku gdje smo osvojili 1. mje-sto. Na KUP-u Hrvatske za mlađe juniore u Zagrebu ove godine od 20. do 23. srpnja VK „Primorje EB“ osvojio je 1. mjesto što je ujed-no i najveći uspjeh ove generacije koju vode treneri Samir Barač i Željko Tonković. Uspjeh su ostvarili slijedeći igrači: Olić, Marić, J. Jeličić, Šimac, Kaluđerović, Brajnović, Radulović, Babić, Maršanić, Brubnjak, I. Jelčić, Vekić, Milošević i Burburan. A svoj niz zapaženih nastupa nasta-vio sam u juniorskoj kategoriji nastupom na KUP-u Hrvatske u Splitu sredinom ovog ljeta kada smo kao klub osvojili 3. mjesto, a na me-diteranskom prvenstvu „Comen CUP 2017. Montenegro“ od 24. do 27. kolovoza u cr-nogorskom gradu Nikšiću s reprezentacijom Hrvatske U-1 osvojili smo 4. mjesto. Trener reprezentacije bio je Damir Vincek, a osim mene iz riječkog kluba nastupili su još Marko Radulović i Silvio Poropat.

* Tvoji najzapaženiji rezultati počinju s „riječkom epizodom“, igrama u dugovječ-nom i trofejnom klubu. Rezultati uvijek sa sobom nose lijepe i nezaboravne tre-nutke, ali i one koje se nerado prisjeća-mo. Reci imaš li i ti neku „žutu minutu“?

- To je sastavni dio igre i s time se treba nositi i pomiriti. Svakako da oni lijepi su najdra-ži i nikad ne blijede. Za mene je upravo takav bio turnir u Beogradu od 1. do 6. kolovoza ove godine. Na finalnoj utakmici s domaćinom, re-prezentacijom Srbije postigao sam 20 sekundi prije kraja utakmice odlučujući pogodak i s re-zultatom 7:6 reprezentacija Hrvatske osvojila je ovaj prestižni međunarodni turnir. Moram isto

tako reći da po dobrom neću pamtiti nastup na Malti u rujnu ove godine kada smo na LEN Europskom prvenstvu za juniore U-17 izgubili četvrtfinalni susret s reprezentacijom Rusije rezultatom 12:11 iako smo do poluvremena sigurno vodili i imali igru, da bi u nastavku neo-bjašnjivo pali u igri i izgubili što nas je na kraju moralo zadovoljiti tek sa 7. mjestom na turniru.

ŠKOLSKE OBVEZE* Početkom ovogodišnje nove klupske va-terpolo sezone riječki VK „Primorje EB“ je odlučio učiniti prekretnicu u igračkom kadru. Rezultat toga je pomlađivanje se-niorskog sastava igračima iz svog vlasti-tog pogona koji ima široku lepezu mladih igrača svih uzrasta. Tebe su odabrali da se priključiš kao junior seniorskom sastavu kluba što povlači još zahtjevnije i napor-nije treninge, a to znači i odgovorno se postaviti prema srednjoškolskim obveza-ma. Kako se s time nosiš?

- Kao učenik riječke gimnazije, matema-tički smjer, do sada sam sve obveze uredno i na vrijeme izvršavao te razrede završavao s vrlo dobrim uspjehom. To želim i nadalje iako sam svjestan da neće biti lako. Uključivanjem u pomlađeni seniorski sastav u sadašnjem tre-nutku veliki je izazov, ali i čast da budem dio generacije vaterpolista koja će slavu i uspje-he ovog trofejnog kluba pronositi dalje i biti ponos Rijeke i ovog dijela našeg kraja. Uz do-datne napore i odricanja, uspješno uspijevam uskladiti školske obveze s treninzima i utakmi-cama. Kada imam školu u jutarnjem terminu tada se moram brzo vratiti kući, brzo učiti i riješiti školske obveze da bi već u 18.40 sati bio u teretani kluba na Kantridi gdje uz pomoć prof. Ivana Matkovića radim na jačanju mišićne mase. U 20 sati počinje trening na bazenu pod vodstvom Igora Hinića i traje do 21.30. U po-četku treninga uglavnom plivamo svladavajući trasu od 2,5 km. Nakon toga radimo na taktič-nom uigravanju ekipe te međusobnom igrom na jedan gol. Treniram svaki dan, osim u dane vikenda. U tjednu kada imam nastavu posli-jepodne treniram odvojeno u jutro. Obavim teretanu i plivanje, a na večer nakon škole pri-ključim se redovnom treningu u bazenu s početkom u 20 sati. Ukoliko zbog nasta-ve u školi i neke obaveze preskočim koji jutarnji trening, tada to nadoknadim na večer. Zbog ritma svakodnevnih treninga moram savjesno i naporno učiti, ne pro-pustiti ni jedno gradivo jer uspjeh u školi je jako važan. Mladi sastav kluba na kojeg je pao teret nositelja igre sa samo neko-liko starijih i iskusnijih igrača motivira nas mlade da se svojski zalažemo za dobre rezultate. Ukoliko i poneku utakmicu iz-gubimo, vjerujemo da ćemo iz tih poraza

izaći još borbeniji, iskusniji i željni dokazivanja, a to će dogledno vrijeme brzo pokazati. Važno bi bilo da što dulje ostanemo svi na okupu bez obzira što neki sada kažu da smo „hinićeve bebe“. Uprava kluba čini sve da bivši trofejni igrači pridonesu dobrom ugođaju među igra-čima i stabilnosti kluba.

OBITELJ - VELIKA PODRŠKA* Uz svakodnevne treninge, nedjeljne utakmice i školske obveze zahtijevaju i dobar raspored života i rada tebe i cijele obitelji?

- Usklađivanje svih obveza s utvrđenim ter-minima za sada idu dobro. Imam veliko razumi-jevanje u školi od strane profesora. Imam veliku pomoć obitelji koji svojim autima čekaju me pred školom, voze na treninge i čekaju završe-tak do kasno navečer. Tu mi mnogo pomaže tata Roberto, mama Vesna i nonići Milan i Anton. Oni su moja velika pomoć i zahvalan sam. Dosta vre-mena gubim na putovanja kada imamo utakmi-ce izvan Rijeke. U pravilu putujem autobusom subotom da bih se nakon nedjeljne večernje utakmice odmah autobusom vratio kući. Zbog svega toga moje je vrijeme programirano do najsitnijih detalja i nema opuštanja.

* I za kraj, nameće se pitanje koji su ti uzori i kakav je plan za budućnost?

- Moj uzor je proslavljeni vaterpolist Samir Barač, igrač Primorja i državne reprezentacije. Tu je i jedan od najboljih igrača svijeta Sandro Sukno koji svima nama mladima može biti istinski uzor. A planovi su najprije vezani uz školu. Želja mi je uspješno završiti gimnaziju, upisati fakultet, koji - još se nisam opredijelio, a sportski planovi... da se ustalim u prvom seniorskom sastavu „Primorja Erste banke“ i postanem standardni član ekipe. Želja mi je da kao desno krilo ili desni vanjski igrač budem što uspješniji. Sa svojih 180 cm visine i 73 kg težine imam dobre predispozicije da to posta-nem. Svi mi kažu da sam dosta brz i okretan u igri s dobrim pregledom igre koja se u neku ruku poklapa s mojim horoskopskim znakom ribe. Pa zašto da ne budem brz i okretan kao riba u vodi.

Tin Brubnjak - dolje prvi s lijeva

Tin Brubnjak - s lijeva stoji prvi do trenera


Ognjišće vruće, kako te rado se sićan, drago i staro ognjišće, sr-ce kuće moje... napisal je David Daša Kabalin, a otkantal Toni

Kljaković na jenen od prveh MIK-ovskeh fe-stivali.

Danaska vane pada daž, pjuska sun for-cun a na radije najavjuju i sneg, pa smo se – namesto na Bubunićevoj starine va Tamnicah – našli va teploj lovranskoj kavane. Đino Martinčić poveda, a ja po užance naslišan. Celu štoriju od Udrugi „Ognjišće“ z Lignja Đino zna napamet, a na mane je zapisat ju.

* Stari judi bi rekli da ste Udruge „Ognjišće“ Vi i otac i mat?

- Ma, ni to baš tako, ne. Va udruge je puno vredneh i dobreh muškeh i ženskeh člani pa se rado hvalin da imamo dobru ekipu od 22 člana i da saki od njih zlata vaja. A nikad ne smemo pozabit ni oneh keh već ni s nami,

a va udruge su storili prvi koraki. Bile su to Ivanka Turković i Jelena Tesarik.

Udruga je osnovana 2006. leta i od onda ona skrbi da se očuva „prirodna, graditeljska, etnografska, arheološka i folklorna baština, da se očuvaju, obnove i valoriziraju staze i puti ki su poveževali Lovranšćinu z Lovranom i da se to se uključi va turističku ponudu našega kraja“. Tako smo zapisali na početke i tako je. Prvi naš presednik va dva mandata bil je Dario Ottaviani, sada san već drugi mandat ja, a Azela Mandžo nan je od prvega dana tajnica.

* Na početke ste delali na etno-zbirke, a sada već imate skroz celo leto saka-kove fešti i akcije? Niki se pul vas ne more zalenit...

- Na početke leta treba videt kako dobit soldi za ono ča otejemo storit pa šajemo mo-lbi za projekti na Općinu Lovran, Primorsko-goransku županiju, a bome i na ko ministar-

stvo. Negdere su dobre ruki, negdere nas odbiju, ali ča ćemo, nimamo vremena plakat. Već va marče pošnu nan pripremi za aprilski „Mini samanj od rožic, sadnega materijala, vo-ćak i povrtnic“ kega već više let parićamo s Rasadnikon „Longo“ z Rovinja. Akciju su lepo prijeli stručni judi z rasadnika i naši domaći judi. Va šest let koliko dura ov samanj pročulo se da su sadnice dobre i zdrave, da stručni judi lepo rastumače sakemu kako posadit i ča storit da posajeno dobro raste, a to juden puno znači, posebe mladen ki se trude ostat na starine pa tako na Lovranšćine ni prazneh i napušćeneh kuć. Pasano leto smo organizirali da naši judi gredu va Rovinj kade njin je vlasnica rasadnika Nevia Longo pokazala kako se pikira, sadi roži-ce i zelenjavu, kako treba zalevat i hranit da se lepo raste. Ta dobra suradnja nastavja se pa se Rasadnik „Longo“ sa svojemi proizvodi našal i na Učkarsken samje na Poklone kega parićuje Park prirodi Učka va deveten mesece.

Va Udruge Ognjišće saki član zlata vaja


VAZMENE POGAČI* Kako vaje prihaja Vazan zmisleli ste još jenu zanimjivu feštu ka se zove „Najboje spečena vazmena pogača“?

- Kad smo pred četire leta govorili ka-ko parićat ovu feštu nismo računali da će ju ženske od prve zet za svoju. Prvo leto ovu slatku gastro-manifestaciju prijelo je nekoliko domaćeh ženskeh, a lane nan se prijavilo njih 29 i to ne samo z Lignja, nego i s Tuliševice, Lovranske Dragi, Dobreća, Opriča i Lovrana. Morda se drugo leto prijavi još ka vredna do-maćica z Opatije al nekega drugega mesta. Lepo je bilo videt pun stol pogač pa je i žiri va ken su bili Duško Jeličić Dule, Milica Tuševljak i Emil Jurčić imel velo delo. Morali su pojist ba-ren kušćić od sake pogači i zibrat tri najboje. Prvu nagradu dobila je Majda Dobrec, dru-gu Patricia Jakupec, a tretu Bosiljka Sirotnjak. Nagradi su podejene, a višak pogač razvese-lil je tu večer publiku va kine „Sloboda“ va Lovrane ka j' prišla na koncert „Lovranci za Lovrance“. Dih Vazma okupal je kino dvora-nu pa se još lepše pjeskalo vrednen i vrsnen lovransken umjetnikon.

* Patron od mesta je sv. Rok. Nekad je bila samo maša i tanac za Rokovu, a sada je Rokova bogateja i za repu?

- „Rokova va Lignje“ je projekt ki najdu-je dura. S ten smo počeli kad smo osnovali udrugu, pa će nan ovo leto bit dvanajsta. Za blagdan svojga patrona ženske skuhaju repu na starinski način pa se fešta zove „Najboje spravjena repa“. I na nju prihaja se više doma-ćeh kuharic, ši i neki kuhar, a lane ih je bil re-kordan broj, vaje 39. Za najboje skuhanu repu prvu nagradu je lane dobila Davorka Kuharić, drugu Ivanka Vozila, a treću Alenka Brubnjak. A sa leta prej zibirali smo najboju repu pa moren reć da je va sakoj našoj kuće dobra kuharica ka ume skuhat repu za prsti polizat. I sako leto je gušt gledat kako publika prazni pijati, a člani udrugi se vesele tolikoj publike. Ma da bi celo selo bilo veselo i da bi repa šla va tek, va Liganj pridu i armunikaši. Lane su tu sopli mladi muzičari z Umjetničke glazbene školi „Matka Brajše Rašana“ z odjela ki već nekoliko let dela va Osnovnoj škole Viktora Cara Emina, armunikaši Emanuel Dobrec i Marcel Brozović i Dijana Marković na klari-nete. Za oneh ki ne sopu parićan je turnir va briškule i trešetah za muškeh, a prvi put su i same ženske igrale na harti. Ni se kuhalo, soplo i igralo samo za nagradi, nego i za dušu pa je bilo lepo, teplo i veselo va hlade pod stareni maruni.

ETNO ZBIRKA* Videli smo da Udruga pride i na Učkarski samanj?

- Na Učkarsken samje smo od pr-

vega leta. Sako leto gore prnesemo del naše lovranske doti ka se čuva kot oko va glave va Etno-zbirke. Zbirku se more videt i po lete kad je za turisti va Dome Liganj otprta sako zapolne. Veselimo se sakemu ki pride, još boje ako ča i prnese, kakov stari starinski žmuj, pijat, kikarin al neš od starini ča već ni doma za porabu. Tako su naše vredne članice i počele skupjat stvari ke su odrabile, ke su se hitile va smeti, ke već nikemu nisu potrebne. Malo po malo spasilo se više od tristo stareh predmeti, spisi, dokumenti i slik, a jenega dana morda se to fini va muzeje, ča nan je vela žeja. Počelo se predmeti i stručno popiševat, slikat da ostanu zavavek del ove zbirki, a to nan je delal gospodin Damir Kremenić, čovek od struki. Kako za se rabe soldi, malo smo pomolali... Naše vredne članice za samanj na Učke speču i domaće kroštuli, frituli, napeču domaćega kruha, a ne fali ni kolači pa je okol našega stola vavek veselo...

* Najlepji mesec rezerviran je za naj-lepju feštu – Marunadu?

- Je. Marunada dura tri šetemani, a drugi vikend je va Lignje. Onda se parića izložba ka j' vezana za ov kraj. Domislin se jene takove na koj su judi navadili ča su lošćaci, branac, dube-nac, a lane se izložba zvala „Kako se klatil marun – da se ne pozabi“. Bila je to dobra prilika da se kupi i domaći med od našega OPG „Kožula“. Kako je lane bil lep i sunčan dan čuda ih je šlo na Šetnicu maruna ku j' storil Park prirode Učka pa se moglo videt kako su se nekada zi-dale kuće, delali zidi na suho od samega kamika, obzidevali kalci, sadil marun i obdelevali dolci. Se to je tradicija naše Lovranšćini. Tu bin otel reć da delamo i na ten da se spase si naši kalci

keh je od Šmari do Tuliševice nekad bilo osan, a još nismo ni kvarat dela storili za njihov spas...

MARTINJA VA LIGNJE* Jena od mlajeh fešti je „Martinja va Lignje“ ?

- Je. Bila je lane četrti put i, verovali al ne, prijavilo nan se 26 vinari. Najviše ih je z Lignja, Tuliševice i Lovranske Dragi, aš su ti kraji nekada bili vinarski. Lepo je ča su nan lane prišli i vinari z Mošćeničke Dragi, Brseča, Medveji, Rukavca i z buzetskega vi-nogorja. Pa neka niki ne reče da se nimamo š čen štimat. Presednica stručnega žirija bila je enologinja Patrizia Rumac, a lane su bili enolog Franko Ružić i poznati kastafski vi-nar Arsen Jardas. Oni su morali pokusit sako od 42 vinska uzorka. Da j' to storil neki od nas bil bi pijan. Od 16 uzorki malvazije za najbojo vino proglašeno je ono ko je storil Mateo Martinčić, drugi je bil Dušan Rubinić, a treći Sanjin Srok. Va kategorije mešaneh vini bilo je 15 uzorki. Prvo mesto osvojil je Ivo Kožul, drugo Dušan Rubinić, a treće Robi Martinčić. Malo manje je bilo črneh vin, sa-mo 11. Pa je za najboje vino proglašeno vino Dušana Rubinića, drugo Deana Luksetića, a treće Elvisa Palmića. Kako je fešta vaje po-tle Marunadi, da se „užanca ne zatare“ tu je bil i Adriano Gržević sa svojun Smoletovun padelun punun pečeneh maruni. Članice udrugi parićale su frituli, kroštuli, kolači od maruna i druge delicije. Za oneh ki ne vo-le slatko bilo je slaneh sardel i slanega sira, domaćeh ocvirki i ulik, a pravo za reć bilo je sega samo gladi ni bilo.

Tako se čuva kulturna dota svojega kraja va Udruge „Ognjišće“ z Lignja. Čestitamo!


KADE SMO SE TANCEVALIBože, mladosti! Da kade smo se tancevali me pitaju? Sagdere kade je bila kakova muzika. I na ceste bimo bili zatancali aš smo bili mladi. Ma va Lovrane i okolice je nekada bilo tanci koliko ćeš. Va Jadrane i Miramare, va Excelsiore i Park hotele, va jenoj privatnoj kuće puli peknjice, v Ičićeh na Triještine i va jenoj staroj kućine kade su šoto bile kravi. Na pode su bile stare daski. Muški su jako tropali z nogami pa su se daski produfile i neki su pasali dole med kravi. Ma sejeno se niki ni žalel. Bilo je samo čuda smeha. Tancalo se je i naprvo. Va Pojanah je bil tanac va jenoj garaže puli Ladeti, v Lignje va Dome ki j’ postojal već za vreme moje mladosti. Pak je bila i čajanka va Jadrane od pet zapolne do deset ur večer. Se j’ to bilo lepje nego sada, magari su bili samo puti ale stazice za prit do tanca. Bili smo mladi pa nan niš ni bilo dugo ni teško. Sad mladi nimaju kamo poć leh va ti vražji kafići. Ja, moran reć još i to da je va oficirsken dome bila vojna sala i tu j’ bilo jako lepo i veselo tancat pa smo mi ženske birale mladići ki su znali lepje tancat. Sada gledan malice kako same al dve skupa tancaju dokle mladići hincaju pul šanka sa žmujon v rukah. Ala, lepoti...

PUST VA LOVRANESve odzvanja va Lovrane grade. Počele su naše pusne maškarade, pusni tanci i užanci. I ne smemo ih zatrt aš to j’ stari mesopust! Puste moj, ti se mene niš ne boj! Kada se s Puston veselimo, sve ča j’ grdo pozabimo. To je naša veselica. Zgoret će Pust, ale će ostat Pusna krajica.

ŠOŠKIĆ GA ZOVU Vedar, bistar i črjjen nasred Dobreća rojen, na Dobreć va školu hodil i dobar đak je bil.Brz i žvelt je kako bura, vavek točan kako ura. Sagdere je dobro prišal, a va dele površan. Na sve strani si ga vole aš je vavek dobre voje. Si se š njin razvesele aš mu govor dobro gre. Va jardine saki dan redi Opatiju i Lovran. Seks ga j’ dugo zamotal pa j’ va Mihotići zalutal. Ma je opet s nami o Puste aš mu j’ Dobreć va srce i duše. Na Popelnicu se va popa obuče i sve redom opere. Sveh nas zmuti i zabavi, Šoškić je za to majstor pravi.

MUŠ I ŽENAMuš i žena se gombaju, natežu, karaju... Zijaju sve ča grje moru jedan drugemu. Ona će jadno: „Znaš ča, Tone? Mogla san se sto puti oženit prvo nego san na te naletela. I da znaš, si ti mladići su bili pametneji od tebe!“A Tone će: „Pametneji od mane? Ja su, imaš pravo! To su i dokazali!“

MAT I HĆINedeju jutro govori hćer matere dokle su pile kafe: „Znaš, mama, da me j’ jedan lepi mladić sinoć s tanca kompanjal doma i zajeno me zaručil, a ni me pravo ni upoznal.“A mat će: „Mila i draga hćerice moja, obećaj mu se i to brzo dokle te ne upozna!“

VA LOVRANSKEN FRIZERAJE

Va frizeraje se po užance smiron ćakula magari se mej sobun ženske i ne poznaju. Jedna govori: „Moj muž je rekal da gre h bratu. Zoven ja, a tamo ga ni...“Druga brzo reče: „A moj reče da gre matere. Ja zoven, a tamo ga ni ni bilo...“ Na to će treća: “Ja vavek znan kade je moj!“ Na to ju obe kurijožo pogledaju, a ona reče: „Znan vavek kade je. Ja san udovica!“

MIĆI IVIĆJeno jutro prej školi Ivić pije belo kafe i pita mater: „Mama, kako su nastali judi?“„Sine moj, Boh nas je seh storil.“ rekla je mat.„Ma otac mi je rekal da smo potekli od majmuna,“ će mali.„Sine, ja ti govorin za moj rod, a otac za svoj!“

MLADI KOMAĆ OŽENJENIBili su mladi i komać oženjeni kad je njemu bilo poć odslužit vojni rok. Šal je on, a ona je ostala noseća doma.I prej neg će poć on njoj govori: „Zajeno mi javi kada rodiš, ma da ne moran seh častit aš to je puno soldi napiši da si dobila glavicu kapuza.“ Dogovor je dogovor. I rodi ona trojki pa mu javja: „Dobili smo tri glavice kapuza, ma dve su s kobasicun.“

Piše: Milica Tuševljak

Nove lovranske paćuharije OPĆINA LOVRANCentrala tel. 291-045

Načelnik: Bojan Simonič tel. 292-747

[email protected] načelnika: Toni Družeta tel. 292-747

[email protected]

Predsjednik Općinskog vijeća Općine Lovran Alan SankovićPitanja i prijedlozi mogu se postaviti i na e-mail: [email protected]

Pročelnica: Jelena Markić tel. 291-045

ODSJEK ZA PRORAČUN I FINANCIJEVoditeljica Odsjeka:Jadranka Ognjenović tel. 292-880

Viši referent za računovodstvene poslove:Jasna Konić tel. 291-045

Samostalni upravni referent za financije i gospodarstvo:Ilinka Stranjina tel. 291-045

KOMUNALNI SUSTAVVoditeljica: Tamara Mittel tel. 291-045

Samostalni referent: Hermes Negrić tel. 291-045

Samostalni referent: Branka Radić tel. 291-045

Samostalni referent: Marina Sirotnjak tel. 291-045

Komunalni redar : Milan Škorić tel. 291-045

ODSJEK ZA DRUŠTVENE DJELATNOSTIVoditeljica: Velinka Sušanj tel. 291-045

Viši referent: Azela Mandžo tel. 291-045

Viši referent: Katarina Kojanović tel. 291-045

E-mail: [email protected] vrijemeponedjeljak, srijeda, četvrtak 08,00 - 16,00utorak 08,00 - 17,00petak 08,00 - 15,00dnevni odmor 11,30 - 12,00Prijem stranaka svaki radni dan 08,30 - 11,30utorak 13,00 - 17,00

MATIČNI URED LOVRANMatičarka: Zdenka Zorica tel. 291-101

Primanje stranaka:ponedjeljak– petak 08,30 - 11,00 11,30 - 14,00dnevni odmor 11,00 -11,30

Mjesni odbor Lovran - Bahovapredsjednik Robert Popeskić tel. 291 - 682

Mjesni odbor Lovran - Rezinepredsjednica Silvana Stiglić tel. 098/208 - 650

Mjesni odbor Lovranšćinapredsjednik Marko Mihalić tel. 292 - 512

Mjesni odbor Medvejapredsjednica Tatjana Pančelat tel. 292 - 385

STUBICA d.o.o. LOVRAN tel. 291 - 475

Za komunalnu djelatnost, pružanje usluga i razvoj

e-mail: [email protected] radno vrijeme uprave: od ponedjeljka do petka 7,00 - 15,00

DOM ZDRAVLJA OPATIJA AMBULANTA LOVRAN

dr. med. Ivone Obradović, dr. opće medicine tel. 291 - 208

radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - popodneutorak - četvrtak - petak - ujutro

dr. med. Marin Tripar, u zamjeni dr. med. Viktor Simunović dr. opće medicine tel. 292 - 080

radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - petak - ujutro; utorak - četvrtak - popodne

dr. med. Dragana Marković, dr. opće medicine tel. 294 - 027

radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - petak - ujutro; utorak - četvrtak - popodne

dr. Suzana Surijan, spec. pedijatar tel. 291 - 042

radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - popodneutorak - četvrtak - petak - ujutro

STOMATOLOŠKE ORDINACIJEdr. stom. Jasna Potočki - Vidaković tel. 293 - 770

rad s pacijentima: ponedjeljak - srijeda - petak 7,30 - 12,30utorak 14,00 - 19,00četvrtak 14,00 - 19,30svaka druga subota u mjesecu radna

dr. dent. Dimitrije Ilijević tel. 293 - 770

rad s pacijentima: ponedjeljak - srijeda - petak 14,00 - 19,00utorak - četvrtak 7,00 - 12,30 VETERINARSKA SLUŽBAVeterinarska ambulanta Opatija (Volosko) tel. 701 - 280

radno vrijeme svaki dan od 0 - 24,00

Veterinarska ambulanta “RiVet” Rijeka (Kantrida) ex “Vau-Vau” tel. 561 - 451 i 561 - 452

radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 8,30 - 12,00 i 17,00 - 20,00subota 8,00 - 13,00

Komunalno društvo “Komunalac” d.o.o. Jušići tel. 505 -201

Uprava groblja Opatija tel. 505 - 100

od ponedjeljka do petka 7,00 - 15,00subotom dežurstvo 7.00 - 15,00preuzimanje pokojnika poslije 15,00 sati na tel. 505 - 100

Turistička zajednica Općine Lovran turistički ured tel. 291 - 740

radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 8,00 - 14,30subota 9,00 - 13,00

Liburnijsko društvo za dobrobit životinja “Lunjo i Maza” Lovran mob. 091/763 - 8892radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 9,00 - 14,00 i 18,00 - 21,00subota 9,00 - 14,00

Policijska postaja Opatija tel. 710 - 111

Dobrovoljno vatrogasno društvo Lovran tel. 291 - 048

zapovjednik Nenad Gašparinić mob. 091/545 - 8219Javna vatrogasna postrojba Opatija tel. 271 - 800

Hrvatska elektroprivreda Rijeka - Pogon Opatijaobračun računa tel. 204 - 692

tehničar za priključak tel. 204 - 669

radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - petak 7,30 - 11,30utorak - četvrtak 11,30 - 14,30

Pošta Lovran tel. 525 - 883


Tržnica Lovran tel. 293 - 769

radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 6,00 - 13,00

subota i nedjelja 6,00 - 11,00

Ljekarna Lovran tel. 291 - 051


Noćna dežurna ljekarna “Centar” Rijeka, Riva 18 tel. 213 - 101

Mjenjačnica “Lagos” Lovran tel. 293 - 144 i

293 - 530


Croatia osiguranje d.d. Lovran na tržnici tel. 212 - 015


Knjižnica Lovran tel. 293 - 035 ponedjeljak - srijeda - petak 14,00 - 20,00utorak - četvrtak 8,00 - 14,00

Župni ured Lovran tel. 291 - 611 velečasni Matija Rašpica

Javni bilježnik Lovran Radmila Mandić tel. 293 - 426

radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - četvrtak - petak od 8,00 - 16,00utorak 12,00 - 19,00

Benzinska postaja Lovran mob. 091/4971 - 155radno vrijeme: od ponedjeljka do subote od 6,00 - 20,00nedjeljom i blagdanom od 6,00 - 13,00

Javna ustanova Park prirode “Učka” Liganj tel. 293 - 751

Osnovna škola Viktora Cara Emina tel. 291 - 133

Dječji vrtić Lovran tel. 291 - 134

Gradski Crveni križ Opatija tel. 712 - 577

Dimnjačar - Krešimir Kovačić, obrt za dimnjačarske usluge mob. 095/582 - 7590

Taksist Miroslav Dobrnjac mob. 098/215 - 213

Erste&Steiermärkische bank d.d., poslovnica Lovran, M. Tita 41, radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - četvrtak - petak - ujutro od 8,00 do 15,00; utorak - popodne od 12,00 do 19,00 tel. 072-376-690, info besplatni broj 0800-78-90

Izbor korisnih adresa i telefonskih brojeva

Glasilo Općine LovranGodina XIII – izlazi povremeno

Izdavač: Općina LovranUlica m. Tita 41, 51415 LOVRAN

Za izdavača: Bojan Simonič

Naklada: 2000 primjeraka, ISSN 1845-9609

Glavna urednica: Aleksandra Kućel – Ilić

Uređivački savjet: Cvjetana Miletić (predsjednica), Marija Janjetić – Aničić, Ranka Janjetić, Edvard Primožić, Kristina Staničić, Silvana Stiglić, Radovan Trinajstić

Fotografije: David Kurti, Momo Wilke, Branka Trinajstić

Grafička priprema: Saša Jeletić

Design i tisak: Buldog d.o.o.43. istarske divizije 1/8, LOVRANTel: 051/292-266, www.buldog.hr

LOVRANSKI LIST

ČISTA POZITIVA

Hvala studentici koja je pronašla moj novčanik

Redovito se šetam po Lungomaru u Lovranu i to skoro svako popodne čuvajući svojega unuka Vincenta Nebodara Sironića. Jednom sam na mulu ostavila kolica i svoju torbicu na njima i odvela Vincenta do brodića na drugoj strani i kad sam se vratila u torbici nije bilo moga novčanika. Mislila sam da mi ga je netko uzeo (naravno greška je u potpunosti moja!). Vratila sam se putem kojim sam prošla, pogledala u sve kontejnere i, naravno, bila očajna. Novca je bilo malo ali kartice, osobna...Sutradan me nazvala moja bankarica iz Supetra i javila da je izvjesna osoba iz Lovrana našla moj novčanik u Starom gradu, odnijela ga na portu hotela Park i da me tamo čeka. Naknadno sam doznala da je ta poštena osoba bila studentica Lorena Dreven iz Lovrana. Čule smo se ali se još nismo uspjele vidjeti jer Lorena radi i studira.Ovim putem bih joj se htjela javno zahvaliti na poštenju, dobroti i prijaznom glasu - napisala je Dunja Jutronić i poslala za objavu u »Lovranski list«.

MATIČNI URED LOVRAN

Umrli:Tonica Rumora (86), Mehmed Durmiši (76), Oskar Pečar (86), Julko Mikleus (76), Zora Petrović (87), Josip Janjetić (90), Saveta Kekez (82), Dušan Bjelan (83), Milica Mikleus (79), Ratko Grgić (73), Martin Vidulin (93), Điđana Zrinšćak (56), Ivan Palmić (95), Katica Petek (82), Katarina Tripar (91), Mileva Cupać (87), Milada Matković (94), Stanislava Mavrinac (91), Tanja Šikić (84), Josip Jurković (81), Pavao Šušnjara (78), Nevenka Varga Stella (77), Marija Rubinić (91), Darinka Pavlica (83), Jelisavka Iglić (79), Božo Ostić (70), Maria Tomse (90), Milena Kršanac (83), Anđela Sirotnjak (92), Vera Hempt (98), Šimun Sironić (73), Branimir Kufner (64), Marija Starac (79), Dragica Škalamera (88), Dušanka Furlan (92), Biserka Vučemilo (65), Marija Bačić (85), Marija Jakovašić (90), Katarina Horvat (91), Milana Dasović (86), Višnja Ružić (80), Milka Keča (70), Branko Kosić (77), Ana Malenica (80), Đani Trdić (74), Alfonz Černigoj (82), Ljubica Štifanić (93), Eda Virag (82), Vinko Sirotnjak (86), Ana Zuljani (80), Zora Mandekić (85), Josip Mišćenić (87), Darko Krušnjak (73), Zvonimir Richter (67), Anica Mrak (89), Katica Faraguna (90), Mira Maurel (94), Viktorija Žunić (89), Jakov Filipović (79), Marija Kršanac –Sirotnjak (87), Antun Gržinić Celestin (95), Lina Mohović (93), Olga Kersulić (91), Tomislav Hrelja (62), Antonija Brubnjak (89), Milica Jovanović (82), Romeo Galović (63), Ljubica Barković (83), Katarina Velčić (95).(R.T.)


Lovranci su ove godine prvi puta gostovali na kar-nevalu u Ptuju. Do te je ideje došlo budući da su njihovi zvončari (poznati Ptujski kurenti) već u nekoliko navrata bili sudionici velike maškarane

povorke u Lovranu, ali je uzvratni posjet ometala činjenica da se njihova glavna povorka održava istoga dana kada i ona u Rijeci.

– Ove godine smo odlučili napokon ih posjetiti i to 20-tak članova Pusnog društva »Toronjera« Lovran, 20-tak članova Slovenskog kulturno-prosvetnog druš-tva »Snežnik« Lovran, Luiza Sandalj (direktorica TZO Lovran) te Drago Korošak (općinski vijećnik) – javio je Toni Družeta, zamjenik načelnika Općine Lovran koji je također bio u delegaciji koja je posjetila Ptujski karneval.

Prema njegovim riječima, u povorci je sudjelovalo oko 3.500 maškara uz nekoliko desetaka tisuća gledatelja uz trasu povorke.

– Povorka na kojoj smo gostovali ima i međunarodni

karakter jer su osim naše dvije grupe i jedne iz Biograda na moru iz Hrvatske, sudjelovale i grupe iz Makedonije, Srbije, Austrije, Češke, Italije, Francuske...Ukupno 41 maš-karana grupa. Po dolasku, sudjelovali smo na prijemu kod gradonačelnika Ptuja gospodina Mirana Senčara te gos-podina Branka Brumena, predsjednika Organizacijskog odbora Kurentovanja i dopredsjednika Federacije eu-ropskih karnevalskih gradova, što je pokazatelj koliko je Ptujski karneval značajan u europskim okvirima – istaknuo je zamjenik načelnika Družeta.

Lovranci na karnevalu u Ptuju

Piše: Aleksandra Kućel-Ilić

Documents

LOVRANSKI LISTopcinalovran.hr/wp-content/uploads/dokumenti/LOVRANSKI_LIST/44.pdfnakon dvadesetak godina agonije – rekao je Bojan Simonič, načelnik Općine Lovran navo - deći kako