Marie Louise Fischer Nikad više

8/3/2019 Marie Louise Fischer Nikad vie

1/139

Marie LouiseFischer

NIKAD VIE

"KORPION"

ZAGREB


2/139

MARIE LOUISE FISCHERNIKAD VIE

NASLOV IZVORNIKAEinmal und nie vvieder

Copvright 1995 by Autor und WilhelmHeyne Verlag GmbH & Co. KG, Miinchen

Copvright korpion - Zagreb, 1996.

ISBN 953-6405-08-3

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb

UDK 830-31=862

FISCHER, Marie LouiseNikad vie / Marie Louise Fischer; [prijevod

tefka Batini]. - Zagreb : korpion, 1996.-240 str. ; 21 cm

Prijevod djela: Einmal und nie VVieder.

ISBN 953-6405-08-3

961118031

"Naravno da te volim!" rekao je izlazei.Nije ni postavila pitanje, nesigurna, nemajui dovoljno

hrabrosti za to; samo je otvorila usta i toplo ga pogledalanesvjesna punoe osjeaja koji su joj se oitavali na licu.

Zablistala je, no on je ve nestao.Na trenutak je ostala u razbacanom krevetu proteui

se i uivajui poput makice. Zatim se u hipu digla i otralado prozora. On je upravo otkljuavao svoj srebrnosivi pore i

bacio kratak pogled prema njoj. Mahnula mu je, iako je znala

da ju na petom katu ne moe raspoznati kroz kiu koja jelijevala, no imala je potrebu dati mu neki znak, umiljajuikako ga je on, ako ga i nije vidio, sigurno osjetio.

Krenuo je elegantno se ukljuivi u spori nedjeljnipromet Jugendheimske ulice i malo potom nestao s vidika.

S drhtavim uzdahom Heike se okrenula, odjurilabosonoga u svoju majunu kuhinju i natoila kavu u jednu oddvije pripremljene alice. Pomislila je kako je barem kavumogao popiti s njom. Tako se prokleto urio!


3/139

Prekrienih nogu, onako gola, priljubila se uz naslonjai srknula vruu kavu. Soba je bila neuredna, ali ona se venavikla na to, vie i ne primjeujui nered. Njezine traperice,majica, frotirski runik i jo uvijek vlana trenirka bili su zguva-ni na podu.

Usredotoila je pogled na malu crvenu mrlju na srediniplahte. Doista je krvarila, stoje i bilo za oekivati, prema svemuto je o tome ula i itala, iako nikada u to stvarno nije vjero-vala. Krvarila je i boljelo ju je, no bila je tako sretna kao nikada

prije, jer je to prouzroio Urban, Urban Hanslik i nitko drugi,

kojeg je oboavala jo od vremena kada je kao naunica poelaraditi u promidbenoj agenciji. On se s njom alio, pokatkadse to moglo protumaiti i kao udvaranje, ali je jaz meu njima

bio neizmjerno velik, izgledajui posve nepremostiv. No kadsu leali jedno uz drugo i dok je osjeala miie njegovog glat-kog tijela najednom je, kao arobnim tapiem, nestao jaz kojiih je dijelio. Jo uvijek je osjeala njegov miris, mjeavinu znoja,skupe kolonjske vode i kie.

Bili su tako bliski - toliko bliski koliko dvoje ljudi uopemoe biti. Njezin se itav ivot promijenio u jednoj minuti.

Heike je bila uvjerena kako se i sama morala promijeniti.Kada je ispraznila alicu skoila je i ispitivaki stala pred

zrcalo iznad umivaonika. Meutim, vidjela je uobiajenu sliku:velike sive oi, sa svijetlim trepavicama i obrvama, kakva je

bila i kosa, iroka i blijeda usta i jamice na obrazima koje suse pojavljivale kad bi se smijala. 'Jo uvijek izgledam kao dije-

te', pomisli razoarano. 'Devetnaest godina, a nimalo zrelosti.'Doivljaj koji je ostao iza nje nije joj ostavio traga na licu.No njezino je tijelo, koje nije mogla vidjeti u zrcalu, u sva-

kom sluaju bilo tijelo mlade ene, dobro razvijeno i s odva-nim prsima. Objema je rukama pogladila grudi i vitki struk.'U svakom sluaju', tjeila se, 'od sada mogu upotrebljavatitampone.'

S olakanjem je ustvrdila da vie ne krvari, ali je na naslonja-u ipak ostala mala mrlja. Namoila je krajiak runika i oistila

ju. Zatim je to isto napravila na plahti. Idui e vikend nositirublje doma. Njezina majka ne mora odmah vidjeti to se dogo-dilo. To je bila njezina tajna, iako je imala silnu elju da ju snekim podijeli.

Razlog vie za ljutnju stoje bez telefona; inae bi odmahporazgovarala s najboljom prijateljicom u Eppelsbachu, seluu Taunusu, u kojemu je odrasla i gdje joj jo uvijek ive rodite-lji. Otrati u telefonsku govornicu inilo joj se budalastim.

Mogla je, naravno, kasnije nazvati iz 'Zelenog Heinricha',gostionice na uglu u koju je povremeno svraala u drutvu sdrugim mladim ljudima popiti pivo ili Colu. No tamo se telefonnalazio na anku i sigurno bi netko od gostiju uo to govori.Zakljuila je kako je zamisao da zauenom svijetu oko sebeobjanjava kako je konano izgubila nevinost jednostavno smije-na. Tono je znala, bolje reeno bila je prilino sigurna, dajeElke ve s petnaest godina imala neto ozbiljno s jednim odras-lim momkom. Ona sama do sada nikad nije priznala svojeneiskustvo, pa zato bi to inila sada? Samo bi posve nepo-trebno ispala smijena.

Uope nije imala volje danas ponovno izlaziti. Kia jejo uvijek padala. Promijenila je navlaku na kauu i upotrijeblje-no posteljno rublje i zajedno s ostalim rubljem koje je bilorazasuto po sobi, strpala u veliki koveg koji je namjeravala

ponijeti u Eppelbach. Potom je otila pod tu, paljivo se istui-rala i potom uvukla u kuni ogrta. Ponovno se smjestila unaslonja, jedini kojeg je imala u sobi, ovaj put s prekrienim

nogama, i ukljuila mali televizor. No odmah ga je iskljuila.Sudbina ljudi u Ulici lipa, ili to su ve obino prikazivali, nijeju zanimala. Daleko zanimljiviji bio joj je vlastiti ivot.

Sjeala se kako je odmah poslije mature dola u Frankfurt.Nikada nije imala volje za studiranjem. Mislila je kako e jojposao u nekoj promidbenoj agenciji priinjavati zadovoljstvo.Jako se razveselila kada joj je ujak Hans-Ludwig - bankar Hans--Ludwig Bethke - naao mjesto naunice u agenciji 'panem etcircenses', skraeno 'p & c'.


4/139

Naalost, poslom nije bila posve zadovoljna, ali je baremupoznala Urbana Hanslika, jednog od etiri ortaka, i do uijuse zaljubila u njega.

Vjerovala je da se nije zaljubila zbog toga stoje odlinoizgledao, jer joj se njegovo preplanulo lice s tankim usnama i

prevelikim nosom inilo preotrim, dok su mu toplinu davalesamo intenzivno plave oi i plavi uvojak koji je neprestano moraouklanjati s ela. Mnogo vie dojmila ju se njegova muevnost,snaga i inteligencija kojima je zraio i koje su ga inile neodolji-vim. Njegov stas s vrlo uskim strukom i irokim ramenima pravio

gaje nekako iljastim. Heike je pomalo glupom smatrala nje-govu sklonost noenju talijanskih odijela s jako strukiranimsakoima. No pristajala su mu. Ni njegova odjea za tranje nije

bila konfekcijska, to se odmah vidjelo, ve skupi, posebno dizajni-rani model.

Jutros ga nije prvi puta srela na redovitom joggiranju.Kad je saznala da svaki dan tri u Parku Carla von Weinberga- naalost ne uvijek u isto vrijeme - poela je i ona tamo trati.Kad ju je vidio, pozdravio bi, nasmijeio se ili joj nehajno mah-nuo lijevom rukom - iako je zapravo bio denjak.

Danas je bilo drukije. Zastao je, teko diui, briuioznojeno elo.

Skupila je hrabrosti i obratila mu se. "Jeste li odradilisvoje?"

"Moglo bi se rei", odgovorio je. "Iscrpljen sam.""Ja upravo poinjem", objasnila je, ne miui se s mjesta.

Posve neoekivano spustio se pljusak. ene su vrisnule,a mukarci su se razbjeali. Nebo nad Frankfurtom ve jedanima bilo tako sivo kao da se sunce vie nikada nee poka-zati, no s kiom nije nitko raunao.

Panika u parku izgledala joj je smijena.vrsto ju je zgrabio za ruku. "Gdje stanujete?""Posve blizu. U Jugendheimskoj ulici.""Doite! Odvest u vas doma." Kad su ve bili na putu

do njegova porea, dodao je: "Da se ne prehladite", stoje zvualo

pomalo suvino jer je objanjenje oigledno bilo nepotreb-no.

"Zabrinuti ste za moju radnu sposobnost?" naalila sedobro znajui kako se ni izdaleka ne radi o tome.

Nije nita odgovorio ve ju je samo iskosa pogledaosvojim intenzivno plavim oima. Bio je to pogled koji je punogovorio, koji je mogla protumaiti kako je htjela.

Za vrijeme kratke vonje nisu progovorili ni rijei. Poku-avala se neeg sjetiti no nije joj palo na pamet nita to binjega moglo zanimati.

"Tu smo", bilo je sve to je rekla kada su stigli do kueu kojoj je stanovala - posve obine stambene peterokatnice shladnom, jednostavnom fasadom.

Parkirao je preko puta ostavivi motor upaljenim. Sna-no dinamino podrhtavanje maine prolazio joj je kostima.

Glas joj je zvuao usiljeno kada je rekla: "Lijepo od vasto ste me povezli."

Nita nije odgovorio, ak ju nije ni pogledao. Motor jebrujao, kia je bubnjala po krovu, brisai su plesali.

Zbunjeno je drala kvaku na vratima no nikako je nijemogla pritisnuti jo uvijek oekujui neki njegov potez.

"Hoete li popiti alicu kave kod mene?" konano seuspjela sabrati.

Trgnuo se, ugasio motor i iznenaujue ivahno rekao:"Moe, idemo!"

Jedno uz drugo pretrali su kolnik.

"Dizalo opet ne radi", objasnila je, "moramo stubamado petog kata." Dok su se penjali dodala je: "Barem smo nasuhom."

"Da. Barem to", potvrdio je.Izgledalo je da je posve usmjeren na to da bez muke

svlada stube i ne ostane bez daha, to mu nije bilo ba lako,mislila je, jer je morao imati ve skoro trideset godina.

Heike se penjala bez tekoa; doslovno je letjela isprednjega i ve je otvorila vrata stana kada je on stigao. Bila je

i


5/139

sretna da je ujutro pospremila krevet i prekrila ga velikim arenim pokrivaem, to joj ba i nije bio obiaj."Uite!" viknula je preko ramena jurei u ajnu kuhinju koja je bila jedva neto vea od nie. Ve je htjela naliti vodu u loni kad joj je sinulo da bi za svogvanog posjetitelja ipak morala skuhati dobru kavu. Nalila je vodu u aparat za kavu, donijela iz hladnjaka naeti paketi mljevene kave i stavila bogatu porciju ufilter vreicu. Potom je ukljuila aparat i stavila tanjuri i alicu na mali posluavnik koji je bio ukraen slikom umiljatog sivog mopsa; poklon pri useljenje odbratia Daniela Bethkea.

"Naalost nemam vrhnja ni eera", rekla je bez posebnog aljenja."Doi k meni!" naredio je.Heike je bila iznenaena ne samo tonom ve i zbog neformalnog prelaza s vi na ti."Ali..." poela je nesigurno i okrenula se prema njemu.Stajao je pred njom, skoro gol. Na sebi je imao jo samo elegantne crno-bijele prugaste bokserice.

Nita nije shvatila - kakav je naivni glupi zei zapravo bila - samo je irom otvorila oi.On je to vjerojatno odmah primijetio jer se umirujue nasmijeio. "Van iz mokrih krpa!" rekao je. "Ne eli se valjda razboljeti.""Ne, ali..." mucala je, no ipak se nije opirala dok joj je preko glave skidao gornji dio trenirke.Sagnuo se i poljubio joj grudi. "Vidi, kakve draesne blizanke", rekao je i inilo se da su ga se uistinu dojmile. No, posve drukijim, suhim tonom je

dodao: "Skini cipele, inae ti ne mogu pomoi da skine hlae!"Posluala je, opinjena, skoro hipnotizirana.Kad je gola stala ispred njega, obujmio ju je rukama oko struka i izazovno ljubio dok nije otvorila usta.

Nije joj to bio prvi 'pravi' poljubac ali je bio prvi koji je probudio strast. S dekima svoje dobi radila je to samo iz


6/139

t


7/139

dobroudnosti i nikada nije shvatila to oni u tome uope nalaze.Sada je znala.eljela je da taj poljubac vjeno traje, ali je zavrio brzo. Skinuo je bokserice i stavio njezinu ruku na svoj vrsti ud koji je pulsirao pod njezinim dodirima.

Potom je jednom rukom skinuo pokriva s kreveta i bacio se s njom na leaj.Vie nije bila zauena znajui to e se sad dogoditi. Osjetila je elju. Nije ba bila spretna, mislila je, ali to se zacijelo nije ni moglo oekivati od djevojke

bez iskustva. Sjetila se kako joj je podigao koljena jer nije znala to treba raditi.Kada je osjetio otpor na trenutak je ustuknuo, a onda je jo jae gurnuo.Je li vikala? Nije bila sigurna, samo je znala daje boljelo."Idui put", rekao je i njeno ju poljubio u elo, "bit e ti bolje. Sada moram ii." Brzo se obukao.Ona je jednostavno ostala leati gledajui za njim. Osjeala se na dotad nepoznati nain ugodno.Bila je sigurna daju on voli. Nije ga to uope htjela pitati, a ni on to nije morao rei.Ipak je odgovorio na neizreeno pitanje i taje reenica jo uvijek lebdjela u prostoru, a ona je osjeala kako ju boli duboko u srcu: "Naravno da te

volim!"

Sljedeeg jutra vie nije kiilo. Nebo je bilo neobino plavo dajui milijunskom gradu gotovo junjaki ugoaj. S druge strane Maine mono su seuzdizali visoki poslovni tornjevi, vitki samo zbog svoje visine, odsijavajui nebesko plavetnilo sa svojih aluminijem i staklom obloenih zidova.

Heike Romer je dolaskom u grad bila pod dubokim dojmom tih nebodera kao simbola poslovnog sredita. U meuvremenu su joj postali normalnakulisa koju uope vie nije primjeivala. Ustala je ranije nego obino i treim korakom stigla do Niederrada, obrtnikog podruja s mnogim poslovnim zgradama.Tresla se zbog ponovnog vienja s ljubavnikom.


8/139

Kua u kojoj je bilo sjedite agencija 'p & c' bila je skrom-na, jednostavna zgrada, ali privlana sa svojim kvadratnim

proporcijama i upadljiva zbog zelenih prozorskih okvira. Pri-zemno, iza zrcalnih staklenih ploa trgovac automobilima proda-vao je kola poznate francuske marke, no ve kod ulaza irokasjajna mesingana ploa upuivala je na agenciju, ije su prosto-rije, do kojih je vodilo dizalo, zauzimale itav prvi kat.

Bilo je pet minuta do osam kad je Heike stigla. Zastalaje pokraj ulaza, crvenih obraza, zagrijana od tranja i uzbue-nja. Trgovac automobilima otvorio je ve prije sat vremena iizvukao prugastu zeleno-bijelu platnenu nadstrenicu. Heike

je imala na sebi isprane traperice, tenisice i prljavo-ruiastupamunu koulju.

Kolege i kolegice iz agencije pristizali su jedno za dru-gim; efovi su dolazili s oblinjeg parkiralita. Marcella Olpen,superelegantna i samopouzdana, pozdravila ju je odsutnimsmijekom, Philip Garner, kreativac, u sakou s do neukusa veli-kim kockama, nakesio joj se; Peter Prokofiew, nizak, mrav izamiljen, nije ju ni primijetio. Ostari, fotografi, grafiar, foto-slagar i raunalni strunjak, doli su tramvajem do Niederradai pristizali jedan za drugim, dovikivali 'Hej!' i li samo kimnuliglavom.

Nathan, grafiki naunik, tamnokosi zgodan mladiHeikine dobi, u trapericama i tenisicama kao i ona, zastao jena trenutak kod nje i pozdravio ju na svoj samodopadljiv nain."Hej, mala, ti ne ide gore?"

Heike je samo nijemo zatresla glavom."Mullerova e ti izvui ui."Heike je slegnula ramenima. "Pa to.""Samo da zna." Nathan je otiao.'Mullerova' je bila Heidi Muller, tajnica i knjigovoa

agencije 'p & c' i Heikina pretpostavljena. Za lijepa vremenadolazila je na posao biciklom, a bez obzira na vrijeme uvijek

je bila prva u uredu. Sigurno je ve dola prije nego je Heikezaposjela svoje mjesto.

Vrijeme je prolazilo. Heike se osjeala glupo. Iako sedosjetila mogunosti da Urban danas uope ne doe u agen-ciju, jer ima zakazan sastanak negdje vani, ipak se nije moglaodluiti da napusti svoje straarsko mjesto. 'Neka Mullerovazanovijeta koliko hoe', pomislila je.

Napokon je doao. Srce joj je jako zalupalo. Nije biosam, ve u pratnji Huberta Bendera iz tvrtke 'Bender Elektro-nik AG', najvanije muterije agencije. Bender mladi bio jekudrave glave, manji od Urbana i nosio je naoale. Heike je

pomislila kako se unato njegovom velikom bogatstvu nikada

ne bi mogla zainteresirati za njega.Obojica su bila jako zaokupljena razgovorom i nisu seni osvrnuli na Heike. Nehotice je napravila korak naprijed

blistajui od oekivanja.Tada ju je Urban opazio, no njegov otri pogled nije poka-

zivao ni traga prepoznavanja. Gledao ju je i ne primjeujuije, kao da ne postoji.

Zatim se ponovno okrenuo svojem pratiocu. "Do idejaemo mi doi, Huberte", ula je kako govori prolazei pokrajnje. "O tome si uope ne mora razbijati glavu."

"Da, ali ipak mislim ..." objanjavao je Bender tvrdo-glavo.

Potom su nestali kroz ulazna vrata. Heike nee nikadasaznati to je mislio mladi poduzetnik, niti ju je to zanimalo.Kao daju je grom pogodio. Urban ju je ignorirao. To nikako nijemogla shvatiti.

Ula je u ured mrmljajui ispriku.Heidi Muller je sjedila za raunalom, a njezini spretni

prsti letjeli su tipkovnicom. Bila je to ljubazna, punaka mladaena koja se sa svima, osim s Heike, dobro slagala.

"Pola sata kanjenja", ustvrdila je. "Pretpostavljam kakoimate objanjenje za to."

Heike nije bila u stanju niega se sjetiti pa je utke sjelaza svoj stol.


9/139

Heidi Miiller se zaudila. "Je li to mogue? Inae steuvijek spremni za odgovor."

Heike je i dalje utjela.Gospoda Miiller je prestala tipkati i pogledala Heike.

Vidjela je oitu zbunjenost mlade djevojke. Odmah ju je pre-plavila samilost. "Stoje s vama", upitala je prestraeno. "Netovam se dogodilo?"

"Nita. Ba nita!" procijedi Heike. Potom s iznenadnimprkosom doda: "Nita, to se vas tie!"

Heidi Miiller se nije uvrijedila. "Ba si svojeglava", ree

i okrenu se ponovno k raunalu.Neko je vrijeme Heike nijemo sjedila nita ne radeidok se gospoda Miiller ponovno usredotoila na svoj posao."to trebam raditi?" konano upita.

"Ako otvorite oi, vidjet ete."Tek je tada Heike opazila gomilu kataloga i dopisa

kojima se agencija predstavljala potencijalnim muterijama iuz njih hrpu kuverti. "A tako, opet kuvertiranje", ree nevolj-ko.

"Barem ne moete nita krivo napraviti!" ree gospoaMiiller ali se odmah ispravi: "Samo pazite da ne pomijeatedopise i ne stavite ih u krive kuverte! Uvijek usporediti adrese.Dogovoreno?

"Nisam valjda toliko glupa!" odvrati Heike uobiajenodrsko, no njezine su misli bile negdje drugdje.

Trebalo joj je vremena da donekle prevlada ok koji joj

je zadao Urban Hanslik. Njegovo je ponaanje vie nego jasnopokazalo hladno odbijanje. Nije to bila u stanju prihvatiti pase tjeila milju kao se radilo samo o nesporazumu.

Je li prisutnost Bendera mlaeg pokvarila susret? Ra-zumljivo je da Urban ne eli pred poslovnim partnerom priznatisvoju ljubavnu vezu s njom, naunicom. Prije joj se uvijek

barem nasmijeio ili kimnuo. Je li se bojao da e mu i pri naj-manjem poticaju pasti oko vrata? Nije ju valjda smatrao tak-vom glupaom.

Ili! Bi li to moda i napravila? Nije oekivala nita donekoliko srdanih rijei, ili, ako je htjela biti posve iskrena, da

ju zagrli. U svakom sluaju ne bi mu se sama bacila u naruje.Naravno, on to nije mogao znati, izmiljala je isprike u

njegovu obranu. Ne moe mu se predbaciti to je raunao snjezinom nepromiljenom reakcijom, ak je se bojao.

Heike je silno eljela s ljubavnikom o svemu porazgo-varati. Sigurno bi potvrdio njezine misli i sve bi opet bilo dobro.Greka je bila to se odmah, jo juer, nisu dogovorili kako edalje. Doputala je mogunost da on eli da njihova ljubav u

poetku ostane tajna. S time bi se u potpunosti sloila. Moralamu je to objasniti. Ona je eljela samo njegovu ljubav i nije sekanila hvalisati njihovom vezom. Ako bi on to elio, ona biutjela kao grob i ne bi se izdala nijednim pogledom, nijednomnjenom gestom. Osjeala se za to posve sposobnom.

U agenciji bi naravno jedno drugom govorili 'vi'. Konano,on je bio suvlasnik tvrtke - rado je priao kako je u tvrtki 'Procter& Gamble', iz koje je doao u 'p & c', proao sve, od najniih donajviih poslova - a ona je bila samo beznaajna naunica.

Kada bi mu samo mogla prii i izloiti mu svoje gledite.Heike nije htjela priznati kako je njegovo ponaanje bilo posve

jasno i nedvosmisleno. Vjerovala je kako bi sve opet bilo dobrokad bi popriala s njim u etiri oka.

No kako nai prigodu za to? U agenciji nikada nije biosam. Dijelio je ured s Peterom Prokofiewim, a izlazio je samona razgovore s jednim od druge dvojice partnera. Nije ga mogla

uvrebati na hodniku. To bi bilo previe upadljivo, a on bi semogao uplaiti da ga eli kompromitirati. Upravo to nije htjela.Uza sve to nije mogla jednostavno zanemariti posao.Morala je smisliti neto bolje. Moda jednostavno otii

u njegov ured, pozdraviti Petera Prokofiewa i rei: "Oprostite,gospodine Hanslik, mogu li na tren popriati s vama?"

On bi to shvatio i izaao s njom - najbolje u praznu sobuza sastanke.

to onda ako bi on tvrdoglavo upitao: "O emu se radi?"


10/139

Heike je predvidjela i tu mogunost. Tada bi rekla: "Pri-vatno je."

To nikako ne bi mogao izbjei.Heike je u svojoj mladenakoj prostodunosti ve svla-

dala ponienje koje joj je nanio ne primjeujui kako joj sesprema jo gore.

Ve se bila podigla da gospoi Miiller objasni kako morana zahod kad je uao Urban Hanslik. Njegov ju je dolazak jakoiznenadio pa nije nita drugo pomislila ve da je doao radinje.

No nije ju ni pogledao.Brzo je priao gospoi Miiller i dao joj kazetu. "Napiiteto, molim vas. To je snimka razgovora izmeu mene i gospodinaBendera. Trebam to najkasnije do konferencije. S potrebnimkopijama."

Heidi Miiller nije pokazivala koliko joj je smetalo preki-danje. "Bit e napravljeno, gospodine Hanslik!" ree ivahno."Treba li Heike to podijeliti prije konferencije?"

Kratko je razmislio. "Nee biti nuno. Dovoljno je daviponesete dokumente."

"U to se moete pouzdati, gospodine Hanslik."Lagano joj je stavio ruku na rame. "Kao da ja to ne

znam, gospoo Miiller." Okrenuo se na peti i napustio uredne udostojivi Heike ni pogledom.

To je bio kraj. Heike se spustila natrag u stolac. Sada senije mogla vie niim zavaravati. Ono to je njoj znailo ljubav

Urbanu Hansliku je bilo samo - noni izlet. Ali zato se ondaponaao kao da ju voli? Kako joj je to mogao uiniti?U njoj je plamtio bijes. Da je imala neko oruje upala

bi mu u sobu i na mjestu ga ustrijelila.No bila je posve nemona. Nije mogla ba nita uiniti

da mu se osveti.Malo je olakanje bilo to barem gospoa Miiller nije

nita primijetila. Heike je glasno ispuhala nos. Ni u kom sluajuefica ne smije uoiti kako se bori sa suzama.

*

Malo prije jedanaest sati gospoa Miiller se digla iprikupila svoje papire kako bi otila u sobu za sastanke, gdjese okupila veina suradnika agencije radi dogovora o novojpromidbenoj akciji za tvrtku Bender Elektronik.

Heike je odmah prekinula svoj posao. U takvim sluaje-vima njezin je zadatak bio da preuzima telefonske pozive.Javljanje na telefon smatrala je dovoljnim za ispunjavanje svihsvojih dunosti i obveza prema agenciji.

Uzdahnuvi, naslonila se i predala svojim mranim misli-ma. Nije mogla ubiti Urbana Hanslika. No kako e podnijetisvakodnevne susrete s njim i dopustiti da se prema njoj ponaakao prema posljednjem smeu? To joj je izgledalo nemogue.

U sobu je uao Nathan, to nije bilo nemalo neobino.Obiavao ju je potraiti kada je znao da je sama kako bi malopopriali. U pravilu je bio dobrodoao, no danas se otresla nanjega. "to hoe?"

Nathan je ostao ravnoduan. "Stoje s tobom?" Sjeo jena njezin pisai stol. "Je li ti netko stao na prste?"

"Ah, pusti me na miru!"Zapalio je cigaretu. "Je li te Miillerova izgrdila to si

zakasnila? Sjeti se da sam te upozorio na to." Duboko jeuzdahnuo. "Zato si uope dolje besposliarila?"

"To te se uope ne tie."Telefon je zazvonio.Heike je digla slualicu i promrmljala: "Promidbena

agencija 'panem et circenses'." Sluala je i potom odgovorila:"Ne, gospodin Hanslik ne moe sada razgovarati. Ne, gospodinGarner takoer ne moe. Na sastanku su. Nazovite malo posli-je! Kada, to vam takoer ne mogu rei." S treskom je spustilaslualicu.

Nathan se cerio. "Ti si doista suta ljubaznost.""Gadi mi se itav duan.""Ako neto ne razumijem, to je zato nas nisu pustili da

sudjelujemo na njihovim brain-storminzima.Ne elim uopetvrditi da imam sjajne ideje, ali i mi smo potroai! Trebamo


11/139

zajedno navaliti u tom smjeru." Istresao je spajalice iz plastinekutije kako biju upotrijebio kao pepeljaru.

"Ah, briga me za to. Ionako nikada ozbiljno ne razma-traju nae ideje."

"Moramo ih na to prisiliti.""Onda pokuaj, ali bez mene. Svega mije dovde." Prela

je rukom preko vrata. "Dat u otkaz."On se nasmijao. "Sigurno si poludjela. Ako to napravi,

nee vie nikada dobiti ugovor za naukovanje.""Pa onda? Tko jo treba naukovanje?""Ti! to e inae raditi?"

"Postoji mnotvo mogunosti." Heike se odmah oraspo-loila pri pomisli kako e sve odbaciti i nikada se vie neemorati susresti s Urbanom Hanslikom.

"Navedi mi jednu!"Heike je razmiljala. "Mogla bi raditi u baru. To se stalno

trai.""Kao animir-dama? Ti?" Sekundu je bio zbunjen a, onda

se poeo tresti od smijeha."Ne vjeruje?" upita Heike uzbueno."Ne, ni uz najbolju volju. Nikako."Iznenada, barem je Nathanu izgledalo iznenada, je

zaplakala."Malena, molim te!" povikao je prestraeno. "Nemoj

odmah biti tako uvredljiva. Ta nije nikakva tragedija to te nemogu vidjeti kao nonu pticu. Sigurno moe puno toga ako

eli, no za ovo nema nikakvog smisla."Kada je nastavila jecati, vie nije znao to treba napraviti.Nije ju se usudio zagrliti i tjeiti. Medu njima je, dodue, posto-jalo odreeno prijateljsko saveznitvo, ali nita vie.

Posve zbunjen skliznuo je s pisaeg stola i ugasio cigaretu."Moda se i varam", odstupio je. "Nisam poznavalac tog miljea.

No ene rade i udnije stvari pa je vjerojatno i to mogue.""Van!" ciknula je sva u suzama. "Odbij! Ne elim te

vie vidjeti.",. , ili

Uzeo je plastinu kutijicu, ispraznio je u toaletu i obri-sao. Kada se vratio jo uvijek je plakala. Izaao je iz sobe tresuiglavom. Heiki je provala emocija pomogla, ali samo zakratko.Trpjela je paklene muke.

Dodue, nije ba svakog dana morala sresti Urbana-njihovi su se poslovi previe razlikovali - ali ju je u bijestjerala spoznaja daje on samo dvije prostorije dalje i s prezirommisli, ako je se jo sjea, o njoj.

Nou je bilo jo tee. Vie joj se nije izlazilo - ni u gostio-nicu na uglu, ni u kino, ni u disko klub. Svake je veeri tralaParkom Carla von Weinberga kako bi, zavaravala je samu sebe,

mogla bolje spavati.Zapravo je, iako nije eljela priznati, gajila nadu da e

tamo sresti Urbana. Tamo, daleko od svakodnevnice, moraobi skinuti kamenu masku iza koje se skrivao. Iako je znalakoliko je to besmisleno, uvijek je ponovno matala kako e juzagrliti i moliti za oprotenje.

No on se tamo vie nije pojavljivao.Heike je i ranije imala briga i nevolja - kada je njezin

otac teko obolio, kada se bojala da e ponavljati razred ilikada se zavadila s najboljom prijateljicom, ali uvijek ju je tjeila

pomisao kako ju na kraju dana eka njezin krevet i kako ejoj san donijeti smirenje i zaborav. Sada ni toga nije bilo.

Noi bez sna prije je smatrala niim drugim do pjesni-kim pretjerivanjem. Sada je to doivjela na vlastitoj koi.

Bilo daje piljila u tamu ili zatvorila oi, san nije dolazio.Brojala je ovce i citirala pjesnike, ali nita nije pomoglo.

Nemirno se okretala s jedne na drugu stranu i svako malopogledavala u svijetlee brojke budilice kako bi se uvjerila dabarem vrijeme prolazi. Katkad bi zapala u polusan ali bi sebrzo prenula. Ujutro bi bila kao pregaena.

Kada je doao vikend nije imala volje ii k roditeljima.Najradije bi zamraila svoj sobiak, uzela jako sredstvo za spa-vanje - prvi puta u ivotu - i oba dana prespavala. No odlazak


12/139

vie nije mogla odgaati. Vie nije imala nijedan komad istog rublja.Tako je u petak uveer natrpala veliki koveg, otila tramvajem do Glavnog kolodvora i sjela na vlak za Bad Homburg. Uz klopot kotaa vlaka polako se oputala i

kada je napokon ugledala poznati krajolik, osjeala se kao da ide na odmor.Majka ju je ekala ispred kolodvora, u svojem malom crvenom kabriole\u s otvorenim krovom jer je bilo lijepo vrijeme. Heike je stavila koveg otraga i sjelapokraj nje.

Brzo i njeno poljubila ju je u napudrane obraze. "Lijepo je ponovno te vidjeti!"Umjesto da kao o bino od mah kre ne, Ulrike Romer, roena Bethke, okrenula se, kritiki motrei kerku. "Izgleda grozno.""Pomirila sam se s tim da nikada neu biti lijepa kao ti!"Uistinu je majka u mladosti vaila za jednu od najljepih djevojaka u Frankfurtu, a i sadaje, sa svojom njenom koom, svijetlosmedim oima i sjajnom kosom boje

zlata, bila ena oaravajueg izgleda."Zna da ne mislim na to", ree. "Ti si inae dovoljno lijepa, ali sada izgleda kao netko tko noima nije spava o.""U posljednje vrijeme ne mogu spavati.""To je neto posve novo kod tebe."Heike na to nije nita rekla.Konano je maj ka okre nula kl ju, st avila mjenja u brzinu i dodala gas. Heike se naslonila i zatvorila oi uivajui u suncu i vjetru.Dok nisu izali na cestu prema Eppelsbachu majka ju je ostavila na miru i tek kada se ukljuila u ivi promet upitala je kao usput: "Ljubavni jadi ili problemi u

uredu?""Obadvoje", odgovorila je Heike spontano ali se odmah nasmijala namjeravajui sve okrenuti na alu. Do sada nikada nije imala tajni pred majkom no sada je

znala kako joj ne moe povjeriti ono to je doivjela s Urbanom Hanslikom.

>*JWft.y


13/139

Odluila se na opasan pothvat. "Da li bi se ti i tata jako ljutili na mene ako pre stanem radit i u 'p & c '-u?""Ljutili", ponovila je majka zamiljeno, "ne, sigurno ne. Zacijelo ne radi nita kako bi nas uvrijedila ili povrijedila.""Ne, hvala Bogu!""Ipak mislim da to ne bi bilo pametno. Zna da se ja ne razumijem puno u te stvari. Nikada nisam bila zaposlena ve sam se odmah udala. Ipak pretpostavljam kako

ugovor vee obje strane. Ni oni te ne mogu izbaciti bez valjanog razloga. Jesam li u pravu?""Imam razloga zato ne elim tamo ostati.""Da, mogu si misliti", a kako to Heike nije prokomentirala upita: "Zar mi ga n ee odati ?""Ne.""Tako je loe?""Prilino.""Siroto moje zlato", ree majka suosj eajno. Malo potom doda: "Kao to sam rekla, sama imam malo iskustva. Zato ti sada i ne mogu dati neki mudar savjet.

Da bi se udala za tvojeg oca mor ala sam dobiti samo je dnu jed inu bit ku - onu s mojom obitelji, ali oslanjajui se na osjeaje mislim kako je bolje suoiti se s tekoamanego od njih bjeati.""Lako je to rei."Majka je maknula ruku s volana i pomilovala joj koljeno. "Znam, draga, znam. Najbolje e biti da o tome popria s ocem.""On ima jo manje iskustva od tebe.""Ali stalno ima sukobe s Bonhofom."Bonhof je bio izdava Gerharda Romera, a pjesnikove su tekoe bile u tome to gaje svakih nekoliko godina morao nagovarati da izda novi svezak njegovih

pjesama - liriku koja se slabo prodavala jer je bila "predobra za iroke mase", kako je Heike sluala od malih nogu. U njezinim oima te svae nisu nita znaile jer jeizdava bio vjeran prijatelj i oboavatelj njezinog oca i nikada se protiv njega nije borio tekim udarcima.

. . - . . n i > . . * J


14/139

Neko su se vrijeme utke vozile kroz proljeem oivjeli krajolik kojeg su uresili prvi cvjetovi treanja.

"Pretpostavimo da e stvarno dati otkaz", zamiljeno e gospoa Romer. "Kako nakon toga zamilja svoj ivot?"Heike se nije jo jednom usudila iznijeti ideju da radi u baru. Nathanov sotonski smijeh ju je odvratio od toga dok bi to majci vjerojatno bilo

sve drugo osim smijeno. "Moda bi neko vrijeme mogla ostati kod kue", predloi neodluno."I to e raditi?""Mora li se uvijek neto raditi?""Misli kako ni ja nita ne radim, ne mislei pritom da se brinem za mua, kuu, vrt i za tvoje rublje? Ima pravo. Imam lagodan ivot i ja to

znam cijeniti, ali to si mogu dopustiti samo zato jer sam udata ena. Naravno, mogla bi i tebe s neim zaposliti u kui ili vrtu, ali bojim se da uEppelsbachu nikada nee nai mua."

"Uope se ne elim udati!""Radije e ostati s roditeljima i postati stara djevojka? Mislila sam da je to zanimanje ve davno izumrlo.""Mogla bih raditi. Osim toga, u meuvremenu sam toliko nauila da bih mogla raditi u bilo kojem uredu.""Doista? Mislim da je to krasno."Heike nije bila sigurna da li je naivni ton njezine majke bio iskren. "Moe se sasvim dobro raditi u nekom uredu bez zavrenog naukovanja",

ustvrdila je prkosno."Ali bi sa zavrenim naukovanjem zacijelo vie zaradila i lake nala posao?"

"Ovisi.""Sve to sam od tebe saznala upuuje na to da nisi zamrzila uredski posao ve 'panem et circenses'.""Pogodila si.""Sada me sluaj, Heike! Velika si, odrasla djevojka. Mi te nikada ne bismo prisiljavali na neto to sama ne eli." I s nezatomljenom

gorinom doda: "Kao moji roditelji."


15/139

Heike je shvatila na to misli. "Pa, Oxford se ne bi mogao nazvati paklom na zemlji.""Naprotiv, pravi pakao ako se rastaje od ovjeka kojeg voli i ako zna da e obitelj u meuvremenu smisliti sve mogue trikove kako bi taj

rastanak uinila konanim."Heike nije postavljala nikakva pitanja. Znala je da je obitelj Bethke odbila njezinog oca jer su ga smatrali bijednikom i lovcem na miraz."Mislim", nastavila je majka, "da sama mora odluiti stoje ispravno. Moda e ti se uiniti apsurdnim ako ti predloim da najprije pita za

savjet ujaka, ili barem razgovara s bratiem Danielom. Obojica se razumiju u te probleme."Heike se podigla. "Ba njih! Najprije su tebi pokvarili ivot..."Majka joj je upala u rije. "Nisu! Unato svemu, ja sam sretna s tvojim ocem. Osim toga, nije bila Hans-Ludwigova, a pogotovo ne Danielova,

ideja da mi se da samo nuni dio nasljedstva. To je dogodilo iskljuivo voljom mojega oca. Vjerojatno se iza toga krila i doza ljubomore. Usvakom sluaju, Bethkeovi su dorasliji ivotu od nas."

"Ujak Hans-Ludwig mi u niemu ne pomae. Trebao mije samo isplatiti moj dio nasljedstva! I nemoj opet rei kako je baka bila u pravu kadaje odredila da ga mogu dobiti tek s dvadeset i etiri godine. To je obino ikaniranje. S pedeset tisua maraka rijeila bih se svih briga."

"Preciznije reeno mogla bi bez razmiljanja napustiti 'p&c'?""Shvatila si.""ao mi je, draga, ali ja to ne vidim tako.""Ne?""Apsolutno ne. Sada ivi od svoje, recimo bijedne, nau-nike plae, od svojih kamata i nae pomoi. Pone li troiti svoj kapital za nekoliko

e godina ostati bez iega.""ujte! ujte!" izrugivala se Heike. "Ovo govori banka-reva ki."


16/139

Majka se nije dala zbuniti. "Tono, no ipak imam pravo.Moda misli kako se s tim novcem moe osamostaliti. To je

premala suma za osamostaljenje. Nema nikakvu izobrazbu ine bi mogla upravljati njime. Nijedna banka ti ne bi dala kreditkako bi poela neki posao."

"Na takvo to uope nisam mislila."/"Iz svega proizlazida ti nasljedstvo treba samo utrti put kojim e pobjei izagencije. Stoje li stvari doista tako loe?"

"Jo gore.""Onda, mislim, mora nai nain kako e ih ponovno

dovesti u red.""Ne mogu."Stigli su u Eppelsbach, selo koje se ugodno smjestilo u

dolini, i vozili se pokraj crkve, opinskog ureda, vie osnovnekole, mesnice i gostionice 'K volu', a potom se, smjetena na

junim obroncima breuljaka koji su okruivali dolinu, pojavilaHeikina roditeljska kua. Nije to bila vila ali je djelovala bogatoi njegovano sa svojim rascvjetanim vrtom koji je dopirao doceste - voe i povre raslo je sa strane i iza kue - sa svojim sjaj-nim prozorima koji su odsijavali sunce i prostranom mansar-dom - Heikinim carstvom.

"Jo emo razgovarati o tome", odluno je zakljuilarazgovor majka.

Heike je shvatila da ne treba uznemiravati oca. Uvijekje bilo tako, bilo daje dobila slabu ocjenu ili pismo iz kole ilikad je trebalo platiti neki skupi popravak na kui, uvijek se

majka trudila smanjiti napetost prije nego su konzultirali oca.Katkad se ponaao kao da ga to ljuti. "Zato to ranijenisam znao?" vikao je.

Ipak su i Heike i njezina majka znale kako mu je zapravodrago biti poteen briga i neprilika.

Pronale su ga u vrtu. Opasan zelenom lanenom pre-gaom, u bijeloj koulji zagrnutih rukava i s elegantnim

panamskim eirom na glavi, naslonio se na tihau i mahaoim.

Ulrike Romer je pustila Heike da izie prije nego jeodvezla kola u garau koja se nalazila u prizemlju kue. Heike

je potrala ocu. Rairio je ruke, jo uvijek sa tihaom u ruci,i ona mu je poletjela u naruje.

"Moja mala slatkica", ree on njeno, "dobrodola ku-i!"

Zaudilo ju je to nije primijetio kako loe izgleda. Je lion uope svjestan da je odrasla? Vjerojatno nije. Zacijelo jeona za njega jo uvijek ljupka mala djevojica.

Stresao je teku masnu zemlju s lopate. "Prekopao samgredice u koje majka hoe posaditi dalije", ree sa skromnim

ponosom."Sjajno!""Znam da bi to i ona sama mogla, ali ima poslova koji su

primjereniji nama mukarcima. Kad god imam vremena rado ju zamijenim." Stavio je tihau preko ramena i uputio seprema kui.

Heike gaje slijedila. "Jesi li napisao to novoga?""Da. Nekoliko redaka o prolaznosti ivota, ali jo nisu

dotjerani. Kad budu, proitat u vam ih."Zakoraili su u garau koja im je sluila i kao upa za

alat, u kutu koje je stajala blanjaa, koju je otac rijetko kadaupotrebljavao. Objesio je tihau na dra i skinuo pohabanekone rukavice pri emu je promatrao svoje lijepe njegovaneruke, kojima na sreu nije nakodio teaki posao.

Smijeei se Heike je promatrala kako skida vrtnu pre-

gau i vjeaju na kuku na koju je zatim stavio panamski eir."Ti si zlato!" ree, iskreno to mislei.Djelovao je privlano s gustim plavim uvojcima, jasnim

sivim oima i senzibilnim usnama. Kada je prireivao veerpoezije - to se rijetko dogaalo jer nije volio guvu - ene biobiavale navaliti na njega i nisu padala samo pitanja ve i

pozivi i dvosmislene ponude. U takvim su se prigodama proda-vale hrpe njegovih knjiga, ali njemu nije bio zanimljiv nainna koji su ga oboavale njegove itateljice. Mnogo drae bile


17/139

su mu iz daljine pa je troio puno vremena kako bi ljubazno i iscrpno odgovorio na njihova pisma.U maloj svijetloj blagovaonici u prizemlju kue majka je ve postavila stol. Bilo je aja, razliitih vrsta kruha, sira i nekoliko poslastica koje je nabavila danas u

Bad Homburgu. Jeli su polako, uivajui u jelu i priajui o obinim stvarima. Hieke se zanimala prije svega za ono to se u Eppelsbachu dogodilo od njezinogposljednjeg posjeta. Uvijek ju je udilo to se sve dogaalo u tako malom mjestu za tako kratko vrijeme. Vjerojatno je to bilo zato to je ovdje, za razliku odvelikog grada, svatko znao stoje dobroga i loega snalo susjeda.

Nakon jela majka je pospremila stol. Heike je odvukla svoj koveg na kat u roditeljsku kupaonicu. Ona je imala vlastitu kupaonicu u potkrovlju. Dok jemajka razvrstavala njezino rublje, Heike je pustila vodu u kadu.

Kasnije, kada je okupana, manikirana i pedikirana, sila u dnevnu sobu u svom udobnom nebeskoplavom kunom ogrtau, osjeala se mnogo bolje negosvih proteklih tjedana. Roditelje je nala, kako je i oekivala, u dnevnoj sobi. Majka je svoj strogi sivi kostim zamijenila laganom vunenom haljinom dok je tataobukao omiljeni sako od tvida s konim zakrpama na laktovima. Majka je vezla dok se otac udubio u neki knjievni asopis iz kojeg je na glas itao odlomke koji sumu se inili zanimljivima. Zavjese su bile navuene a stojea svjetiljka je bacala blago svjetlo na dio sobe. Ovako zaneseni sobom, uukani u svojoj intimi,pruali su izuzetno ugodnu i skladnu sliku, pomalo starinskog ugoaja.

Dodue, imali su televizor, ali je samo u rijetkim prilikama bio ukljuen.Heike je sjela uz roditelje i natoila au vina iako ga zapravo ba i nije voljela. Vino, koje su roditelji jako cijenili, dobili su od jednog prijatelja

vinogradara, koji je ivio nedaleko od Eppelsbacha. Najradije bi dodala malo eera ali nije htjela povrijediti roditelje.


18/139

Otac je ubrzo ustao iz udobnog naslonjaa. "Mislim da u vas sada ostaviti same", rekao je i povukao se, s knjievnim asopisom pod rukom, u svoju radnusobu.

Majka je spustila pokriva koji je vezla i pogledala Heike. "Izgleda bol je", ustvrdi."I osjeam se bolje", ree Heike i uz slab smijeak doda: "Domaje ipak najljepe.""Priekaj malo. Nee proi mnogo vremena i stvorit e vlastiti dom.""eli li rei kako me ne eli ovdje kod vas?""Kada se o mojim osjeajima radi, i previe elim, ali moram misliti i na tebe, ljubavi. Ne elim da ovd je kod nas duhovno otupi.""Prije su kerke ostajale u roditeljskoj kui do udaje.""Jako puno prije. Ta su vremena odavno prola.""Jednostavno ne znam to u napraviti, majko!"Ulrike Romer se udobno naslonila. "Sagledajmo tvoj problem i s druge strane. Da li bi u agenciji bili jako tuni ako jednostavno nestane?""Ne, uope ne!" odgovori Heike spontano."Ti i nije bas dobar znak."Heike je lagano uzdahnula. "Alije tako." Pomislila je kako bi Urbanu Hansliku laknulo kada vie ne bi morao strahovati da e mu ona istrati na put.

Vjerojatno se bojao da bi mu mogla prirediti neku neugodnost. "Majko", upita, "je li se tebi ikada dogodilo da ti netko kae kako te voli a da to uope ne misli?""Kada sam bila mlada, prilino esto. Neki mukarci previe lako izgovaraju reenicu 'Volim te'. Obino iza toga nita ne stoji."Heike je razrogaila oi. "Je li to istina?""Zar to nisi znala? Te takozvane izjave ljubavi gotovo uvijek nisu nita drugo do puko brbljanje."Majka je usmjerila pogled u arene kriie svojeg runog rada. "Je li te poljubio?"


19/139

Heike je zakljuila da bi ipak mogla priznati. "Da", ree."A zatim?""Ponaao se kao da me ne vidi.""Tada je to prijevara.""Prevario me je, to je istina.""Moda je prevario i samoga sebe. Moda je vjerovao

da te voli kada je to rekao, ali u svakom sluaju ti si se prevarilakada si tomu slijepo vjerovala. Zato misli da bi te moraovoljeti?"

"Zar nisam vrijedna ljubavi?" upita Heike uzbueno."Jasno da jesi. Za tvojega oca i mene bila si to ve od

prvog udisaja, ne, jo puno ranije, od kada smo saznali da teoekujemo."

Heike je znala da majka govori istinu. Njezini su jeroditelji uvijek voljeli i uvijek e ju voljeti pa i kada bi napravila

jo puno gluposti.No kako su je gledali drugi ljudi? Heike je morala

priznati kako kod djeaka nikada nije dobro prolazila, nodosada nije time razbijala glavu. Mislila je kako je to zbog togato nije marila za milovanja dok je intimnije kontakte nedvo-smisleno odbijala. Je li moda postojao i drugi razlog?

S djevojkama se dobro slagala. Zato i ne bi? Nije bilonikakvog razloga da joj neka zavidi, daju saaljeva ili prezire,a k tome je uvijek rado sasluala druge.

No kako ju je gledao mukarac, pravi mukarac - to jeprivlanoga na njoj mogao nai Urban Hanslik? Njezino mlado

tijelo, to je bilo jasno, ali to osim toga?Bila je inteligentna, to joj je ve u koli potvreno, nonikada se nije potrudila neto napraviti sa svojom priroenom

pameu. Morala je priznati da uope nije bila zanimljiva sugovor-nica. Nije bila pouzdana, nije bila vrijedna i nije imala prosperi-tetnu budunost. Moda je bila upravo za pokazivanje jer je

bila mlada i ljepukasta i na neki nain draga, ali ni u kojem sluajunije bila ena koja se mogla nekoga dojmiti. U Urbanovim oimavjerojatno nije bila nita vie do potpuni promaaj.

"Ah, majko", uzdahnu Heike prenuvi se iz misli, "kakojako ti zavidim!"

"Jer sam relativno sretna ena. Znam, ne bi trebali otome da ne ureknemo, ali budimo iskrene."

"Ne zbog sree, nego zato to ti je uvijek sve ilo glatko.Tvoja matura s odlinim ..."

"... nije mi pala s neba ve sam se morala dobro potru-diti."

"I kako si uvijek bila lijepa! Samo mi nemoj rei da si izbog toga sama zasluna! To, naime, nije tako. Ti si bila i jesi..."

Majka ju je ponovno prekinula. "S ljepotom je, draga moja,jako teko. Uvijek sam se pitala, kod svih svojih udvaraa, pa ikod tvog oca: 'Voli li me doista? Mene, takvu kakva sam u biti, iliga privlai samo moja ljepota?' ovjek eli da ga vole zbog njegasamog, zbog onog to se je u njemu, a ne zbog neega izvanjsko-ga."

"Ali ti si ipak takva kakva si. Iznutra i izvana.""Ne, nisam. Da nisam srela tvoga oca postala bih posve

drugaija. Kao mlada djevojka bila sam astoljubiva, uobra-ena, egocentrina, divlja i ohola, ali me je tvoj otac od poetkadrukije gledao. Kada bi provalio moj egoizam on je uvijekiznova bio posve zauen i mislio je: 'Sto li to izvodi? Kakoto govori? To uope nisi ti!' - I njemu za ljubav ja sam semalo po malo potpuno promijenila."

"I nikada ti nije bilo ao?""Katkad. Katkad pomislim kako bih, da sam njegovala

druge svoje osobine, ipak mogla vie postii u ivotu - uspjeh,ugled, utjecaj. No znai li to doista vie od biti sretan? Nije liipak srea cilj kojemu svi teimo?"

"Ne", ree Heike naglo, "ja elim neto posve drugo!""Doista? A to?""Ne mogu ti to objasniti.""Barem pokuaj.""Ne, majko. Ti si predobra da bi to mogla razumjeti."

Heike je ustala.


20/139

"Ima nove planove?""Da. Neu napustiti agenciju. To bi znailo pokoriti se,

a to im neu priutiti. Pokazat u im to se u meni krije.""Bravo!""Jo e se oni uditi."Te je noi Heike nakon dugog vremena opet dobro

spavala - duboko i bez snova kao svizac. Shvatila je stoje doistahtjela. Urbanu Hansliku vratiti milo za drago, poniziti ga kaoto je on nju. Odluila se osvetiti.

Ta je elja kuhala u njoj jo od onoga dana kada je pro-

ao pokraj nje kao da je nevidljiva. Tek sada joj je postalojasno to eli napraviti. Po prirodi doista nije bila zla, a nitidosljedna u dosezanju nekog cilja. Do sada je uvijek bezbrinoila u novi dan. Po prvi puta u ivotu znala je to doista hoe:vidjeti Urbana Hanslika ispred sebe u praini. Ve je unaprijedopravdala svaki nain i sredstvo za postizanje tog cilja.

U ponedjeljak ujutro nahrupila je Heike u ured punaradnog elana i veselo uzviknula: "Lijepo, dobro jutro vamelim, gospodo Muller!" Dodue nije preboljela svoje jade alije u meuvremenu iskusila da se, ako se ne prepusti i ne obes-hrabri, osjea mnogo bolje. Takoer je znala da treba savezni-ke; do sada je u agenciji Nathan bio jedini koji bi uz nju stao.To se to bre moralo promijeniti.

Na sreu, dobroudna gospoda Muller nije bila zlo-pamtilo ve je odmah pristala na Heikin novi ton. "Tono na

minutu!" ree pohvalno. "Gledajte i divite se!" Upravo je htje-la zaliti veliki, jarko zeleniFicuspumila."Dopustite da to ja napravim!" ponudi se Heike kako

bi se pokazala uslunom."Hvala, ne treba. To je moj omiljeni posao", odbila je

tajnica ponudu. "Ako mi doista hoete neto pomoi, moglibiste ispisati raune!"

"Rei 'sa zadovoljstvom' bilo bi zacijelo pretjerano", reeHeike i nasmija se, "ali napravit u to odmah."

"Dobra djevojka!" Gospoa Muller i dalje se bavilavelikom sobnom biljkom. "Sigurno ste imali lijep vikend?"

"Itekakav! Kod majke doma jo je uvijek najljepe.""Dobro se slaete s majkom?""Odlino."Gospoda Muller podigla je glavu i pogledala ju pozorno.

"Takvo to danas je rijetko!""I mi smo imale tekoa dok sam bila u pubertetu, to

znai da je bila moja krivnja. Moja je majka neto posebno.Nikada me okolo ne kritizira."

"Razmazila vas je, zar ne?""To uope ne elim porei. No, kako je proao vavikend?"

"Sretno. Uvijek sam sretna kad mogu biti zajedno sasvojim malenim."

"Sigurno ste i vi prekrasna majka.""Mali Hans je tako veseo i drag ..." Gospoa se Muller

iznenada uozbiljila i nije dalje priala.Heike je primijetila da joj neto lei na srcu ali ju nije

htjela muiti. Za uspostavljanje istinski dobrog odnosa,osjeala je to, morat e imati strpljenja. Nije prosvjedovalakada joj je tajnica dala do znanja kako se sada moraju posvetitiposlu.

Ubrzo po Heikinom dolasku u agenciju tajnica ju jenauila kako se na raunalu ispostavljaju rauni pomouvlastitog, u tu svrhu napravljenog, programa. Brzo je sve

shvatila, ali posao zbog toga nije bio manje naporan i dosadan.Do sada ga je, koliko je god mogla, izbjegavala. ovjek se utakvom poslu mora potpuno koncentrirati jer i najmanjagreka moe se pokazati kobnom. Ipak je do stanke za ruaknapravila itavu hrpu rauna.

Gospou Muller se to jako dojmilo. "Dobro ste tonapravili, Heike!"

"Bilo bi dobro da sve to provjerite", ree Heike skrom-no.


21/139

"Poslije u. Najprije emo si priutiti alicukave.""Ja u naliti!" ponudi se odmah Heike.

Nathan je uao i traio da ide s njim na svjei zrak."Moda u doi kasnije", ree, "najprije u popiti kavu

s gospodom Miiller, no ostani, moe dobiti od nas komadikolaa."

Uzeo je kola, odgriznuo poveliki komad, zahvalio se pu-nih ustiju i otiao.

Ispostavilo se da je i gospoa Miiller donijela nedjeljnikola, okoladnu tortu, koju je mijenjala za Heikin vijenac odljenjaka. astile su se i mirno avrljale i Heike je pomislilana to kakva je bila guska kada od poetka nije bila dobra saeficom.

"Koliko je zapravo star va mali?" upita, znajui da jesin omiljena tema gospoe Miiller.

"Upravo je navrio dvije godine.""Imate li sluajno njegovu sliku kod sebe?"Gospoa Miiller ju je imala, iako ne sluajno - od kada

se dijete rodilo nije izala iz kue bez njegove slike. Bio je tobucmasti djeai s plavim uvojcima, punim usnicama, velikimokruglim oima i pljeuim ruicama. Heike nije trebalalaskati da bi rekla kako je sladak. Hansi je bio tako draestankako to samo moe biti jedan dvogodinjak.

"Voljela bih ga upoznati!" uzviknu Heike."Zanimate se za djecu?""Openito uzevi, ne," prizna, "ali tako je sladak ..."

Heidi Miiller, koja nije esto imala prigodu pokazatisvoga sina ljudima koji mu se dive, razmiljala je. "To bi semoglo izvesti samo vikendom. Uveer kada doem kui ubrzomora u krevet."

"To je loe", ree Heike zateeno. "Mislim rei kakoniste ba puno s njim."

"Doista je tako. Zato sam se i nadala ..." Heidi Miillerje oklijevajui zastala.

"to?" upita Heike. "to ste se nadali, gospoo Miiller?"

"Ne bih to trebala rei."Heike je postala znatieljna. "Tajna?""Oni ..." gospoa Miiller je pogledala prema stropu.

"Izriito su mi zabranili."Heike je shvatila. "Vlasnici?"Gospoa Miiller je nijemo kimnula i skupila rukom

mrvice kolaa.Heike se nasmijala "Sva etvorica?"Tajnica je ostala posve ozbiljna. "Da budem precizna,

bila je to gospoa Olpen koja mi je rekla da su svi drugi istog

miljenja. Vi, Heike, nemojte dopustiti da vas zaplae.""Mene?" uzviknu Heike dodirujui kaiprstom prsa."Moda bi to moglo i ne uspjeti."Heike je poela shvaati o emu se radi ali je htjela tono

znati. "Molim vas, gospoo Miiller, govorite sada konanojasno! Ako je doista tajna - kunem se daju neu nikome odati!"

"Sigurno neete?""Moete se u to pouzdati.""Moda radim greku", ree gospoa Miiller, "ali ipak

to konano mora poi dalje.""U svakom sluaju", sloi se Heike. "Dakle, priajte!

Sto ste se nadali?""Da ete se vi brzo uhodati u posao. Bistra ste djevojka,

imate maturu pa sam se nadala da ete me rasteretiti.""Pa i hou! Ve sam danas zapoela s time."

"Tada bih ja trebala raditi samo pola radnog vremena.Morala bi samo osigurati da 'duan' uredno posluje i pomagativam savjetom i djelom. Iskreno reeno, ovdje i nema tako pu-no posla."

"A zato mi to niste rekli na poetku? Ah, ja magarica,znam. Zabranili su vam, ali ako mene pitate to im je bila velikagreka." Heike je brzo iskoristila priliku da krivicu zbog svojihnedostatka prebaci na druge. "Posve bih se drukije postavilada sam to mogla i naslutiti."


22/139

"Mogue je", dopusti gospoe Miiller, "ja sam uvijekmislila ..."

Ostavila je reenicu nedovrenom jer je znala da jeHeike ionako shvatila to je htjela rei.

Heike je naglo ustala. "Odsada e sve biti drukije!"obea puna oduevljenja. "Zaudit ete se to mogu samo kadhou." Posloila je zajedno tanjurie i alice. "Idem to oprati."

"Ne urite. Ima vremena za to. Radije se pobrinite daulovite Nathana, inae e se jo i uvrijediti. Ja u u meu-vremenu pregledati raune koje ste ispisali."

"Hvala, gospoo Miiller!"Heike se sjurila stubama i izletjela kroz izlazna vrata.Nathan je stajao naslonjen na zid kue i pustio da mu

sunce obasjava lice. "Konano si stigla", ree mrzovoljno. "Vesam pomislio da uope nee doi."

"Pourila sam se koliko sam mogla.""Popiti kavu s Mullerovom!" rugao se. "emu to? Uope

ti ne nalikuje da joj se uvlai u guzicu."Heike je skoro izbrbljala o novinama koje je namjeravala

provesti. Bila bi to najbolja obrana, mislila je. Osim toga kakoe to dobro izgledati ako uskoro samostalno - gotovo samo-stalno - bude obavljala posao u uredu.

No pravodobno se sjetila svojeg obeanja. Nathan nijebio od onih od kojih se moe oekivati utnja. Tajna nije tajnaako je s nekim podijeli, no ako ju zadri za sebe, smatralaje, gubi odreenu mo.

"Ima cigaretu za mene?" zamoli ne osvrui se nanjegova bockanja."Tu ima!" ree milostivo, izvue zguvani zamotuljak

iz depa od hlaa, nagnu ga da proviri jedna cigareta i prui joj.Heike je uzela cigaretu vrhovima prstiju i pustila da joj zapali.Kako je i oekivala, i on se posluio. Zapravo uope nije htjelapuiti, nikada to nije radila kada je bila sama, a samo rijetko udrutvu. No ovaj put puenje joj je pomoglo kod uspostavljanjaodreenog kontakta.

"Ah, zna", ree mirno, "Mullerova uope nije takoloa."

"Zato si joj onda stalno neto zamjerala?""Samo tako", slegnula je ramenima, "nikad to nisam

ozbiljno mislila.""Ne? Ali uvijek si govorila ...""Znam, znam, ali ba me briga za moje stare brbljarije?""udna si ti cura."'A ti mi ide na ivce', skoro je rekla, svjesna da joj nije

dorastao. Jo nedavno i ona je bila kao on - veliko dijete.

S druge strane nita ne bi dobila ako ga uvrijedi ili akose sama ponaa uvrijeeno. Zato mu se nasmijeila i reklapomirljivo: "Moe biti."

'Budi ljubazna s prijateljima', sinu joj misao glavom, 'ajo ljubaznija s neprijateljima!'

'Ali, ekaj malo', pomisli, 'pa to je dobra izreka!'Suradnici agencije koji su jeli izvan ureda - ili 'Kod

Maria' ili u nekoj oblinjoj gostionici - polagano su se vraaliu veim ili manjim grupama, samo je Urban Hanslik doaosam. Nije ni pogledao Heike.

No je li ju doista mogao potpuno previdjeti."Ceri se kao maka miu", ustvrdi Nathan.Bilo bi joj jako drago ako je Urban to primijetio."Ba se zabavljam. Ima li to protiv?""Nita, naravno. Hoe li veeras doi kod 'Heinricha'?"

Prijateljski joj je stavio ruku oko ramena.

Spontano je htjela odbiti jer se kanila baviti svojimudbenicima, no iako je vrsto odluila promijeniti svoj ivot,nije bilo razloga da razoara Nathana. "Moe biti", odgovori,"ako stignem."

Ugasili su cigarete a Nathan je opuke spremio u kutijuod ibica koju je nosio posebno za takve prilike. Red i istoabili su prvi propis za praktikante u 'panem et circensesu'. Na-mjetenik auto-salona istio je plonik ne samo ujutro nego inekoliko puta dnevno, pa bi najvjerojatnije primijetio tko iza


23/139

sebe ostavlja smee. Kako se volio praviti vanim i govoritistoje sve napravio sigurno bi se potuio na njih a upravo su tohtjeli izbjei.

Katkada je Heiki bilo teko ostati vjerna svojim dobrimnakanama. Stajalo ju je mnogo samodiscipline, pa i nakonpoduljeg treniranja, da ujutro rano ustaje i na vrijeme doena posao. Ipak, uspijevala je.

Jo tee joj je bilo biti uvijek ljubazna i nasmijeena,posebno onda kada je bila loe volje.

Tek je u takvim situacijama postala svjesna koliko jezapravo esto bila mrzovoljna. Ve i najmanja neugodnost-mrlja na majici ili bubuljica na nosu - kvarila joj jeraspoloenje. Na svaku je smetnju nehotino reagirala poputrazmaenog djeteta. esto se morala svladavati da neprasne dok nije shvatila kako ne smije oekivati od ivota dase ravna prema njezinim eljama.

Kako bi se odvikla takvog dranja morala se stalnokontrolirati. Uila je ostati mirna i onda kada je bila loe volje.'Nije vano, Heike', govorila si je, 'saberi se!'

To je u veini sluajeva pomagalo. No kada je ipakiskoila iz koe - jer nije se pretvarala u anela - nije upornoostajala pri prkosnoj obrani ve bi se brzo ispriala.

Sam uredski posao priinjavao joj je sve manje tekoa- dobro ga obavljati bilo je pitanje zdravog razuma.

Kada bi dola pota morala ju je otvoriti i razvrstati. To

je ve nakon nekoliko dana mogla sama raditi. Sva pisma i tiska-ne stvari koje nisu upuene na neije ime, nego samo na agenciju,ila su u pretinac Marcelle Olpen. Kako je ona bila zaduenaza rezanje svih trokova na najmanju moguu mjeru, moralaje prikupljati razliite ponude - za papir, tiskanje, pakiranje,slanje - te je stoga imala najvie pote.

Zatim su morali biti sreeni i ispostavljeni ekovi teispisani rauni. Uredno odlagati papire pokazalo se kao pravoumijee jer su morali biti tako sloeni da se svaki dokument

moe brzo nai. Heidi Miiller nije alila truda pri uvjebavanjuHeike i stoput je ponavljala odreene radnje dok nije bilasigurna da to Heike moe i u snu napraviti.

esto su dobivale diskete kojima su hranile svoja rau-nala i snimljeno ispisivale u zadanom broju primjeraka.Rijetko kada su tipkale pisma, jer su efovi obino telefoniraliili koristili vlastito raunalo za korespondenciju. Samo katkadsu u tajnitvu ispisivani razgovori snimljeni na kazetu. Naravno,trebalo je opsluivati i telefaks.

U tajnitvu se primaju i posjetitelji, najavljeni inenajavljeni, pa i nepoeljni. Nakon upita vode se dalje ili seodbijaju, i kada je bilo nuno ekali su sjedei na za to predvi-enim sjedalima u kutu. Na niskom su se stoliu nalazili pro-midbeni katalozi s kojima su mogli popuniti vrijeme i jo boljeupoznati ponudu agencije.

Morale su zvati i odreene stranke, no to nije prelazilo'normalne granice'. Najvanije muterije i dobavljai imali sulokalne brojeve eljenih sugovornika tako da se moralo daljeprespajati samo mali broj poziva.

Heike, koja je sve te postupke do sada samo promatralaili tek djelomino u njima sudjelovala, svladala ih je brzo itako savreno da je mogla zamijeniti tajnicu. Tako je HeidiMiiller pribavila eljenu mogunost da radi samo pola radnogvremena i da se intenzivnije posveti svom malom sinu.

Utorkom je Heike itav dan imala nastavu, a srijedompola dana, tako daje gospoa Miiller samo jo utorkom morala

odsjediti itav dan u uredu. etiri popodneva i cijeli petakHeike je bila sama i uivala jer je tada posao mogla sama raspo-rediti.

Dodue, gospoa Miiller se s njom dogovorila to semora prvo napraviti, ali joj je inae, koliko je bilo mogue,davala slobodne ruke.

Struna je kola bila pria za sebe. Heike je uvijek uilasamo toliko da proe godinu. Prvi opi ispit takoer je dobroprola tako da agencija barem nije morala primati opomene


24/139

Industrijske i trgovake komore zbog nedostatne izobrazbe.No samo je u engleskom, svom izbornom predmetu, i njema-kom, koji joj je prirodno leao, do sada imala uspjeha. U poha-anju strune kole vidjela je prije svega priliku da se sastajes vrnjacima, blebee, ljuti profesore i radi nepodoptine.

Sada, budui da ju je uhvatilo astohleplje, shvatila jeznaenje koje bi za nju mogla imati struna kola u proirivanjui produbljivanju znanja. Sada je na satovima pazila i postavljalapitanja, ivo sudjelujui u nastavi. Morala se pomiriti s timeda e zbog takve promjene ponaanja biti izloena podru-givanjima.

"elim neto postii u ivotu", branila se slijeui rame-nima, "ako ne razumijete, kanite se toga."

Skoro svake veeri laala se knjiga, bubala o poslovanjui narodnom gospodarstvu, trgovako raunanje i odvratnoknjigovodstvo. Na posluje takoer stalno imala neki udbenikkraj sebe kako bi se time pozabavila ako bi kojim sluajem uuredu bilo zatije. Njezini su je uspjesi poticali da radi jo vie.

Naravno da joj cilj nije bio da postane odlina tajnica.To bi bilo premalo da Urbana Hanslika baci na koljena. Mora-la je ui u poslove promidbe. Ali kako to postii? Naravnosada, poto se tako neoekivano pokazala marljivom, efovie joj - ne uzimajui u obzir Urbana Hanslika - biti skloni.Sada bi morala postii da barem sudjeluje na iduem brain-stormingu.

Heidi Miiller i ona su u meuvremenu, unato razlici u

godinama, postale skoro prijateljice. Kada je Heidi uveerhtjela izii, Heike je uvala malog Hansa. Nije to bio posebnonaporan posao jer je djeai obino ve spavao kada je dola.Tamo se mogla udobnije smjestiti nego u vlastitoj 'gajbi', adijete joj je rijetko smetalo pri uenju. Poslije bi ju Heidinmu odvezao kui. Godila joj je Heidina zahvalnost za tu maluuslugu, no smatrala ju je svakako pretjeranom.

U svakom sluaju, Heidi bi joj od srca pomogla, samoda je znala kako. Ona sama nikada nije udila da se popne

stubu vie, ve je bila zadovoljna time to se mlada udala i toima dijete. No iz dana u dan razmiljala je kako da pomogneHeiki. Jednog dana se dosjetila.

"Kako bi bilo da odnese potu gore i razvrsta?""emu to?""Uspostavit e bolji osobni kontakt.""Ne mogu samo tako ...""Prije je to bilo uobiajeno.""A zato sada vie nije?""Zbog moje trudnoe", ispria Heidi, "bilo mi je ve

dosta stuba i nakon toga su se svi nauili da sami uzimajupotu iz pretinaca. Budui da se nitko nije alio tako je i osta-lo."

"I ovako je posve dobro", ree Heike, ne ba oduevljenaHeidinim prijedlogom.

"Ali potar dolazi tek oko deset. Dakle efovi morajuposebno silaziti ili pokupiti potu tek za vrijeme ili poslijestanke za ruak."

"Zato ne bi?""Heike, ne budi tako tvrdoglava! Meni je svejedno.

Samo mislim na tebe. Sigurno bi ostavila dobar dojam ako sepotrudi da im odnese potu. Napokon, i ti bi stekla posvedrukiji odnos prema visokoj gospodi."

Heidini su je argumenti uvjerili. "To je dobra zamisao",prizna.

"Ne zvui ba oduevljeno."

"ini mi se glupo raditi neto to se od mene ne zahtije-va.""Sama mora o tome odluiti."Heidi je bila malo razoarana ali je odustala od daljnjih

prigovora. Oito nije mogla znati to se u Heike dogaa.Unato svem prijateljstvu, nikada joj se nije povjerila.

Heike je hvatala jeza pri pomisli da nepozvana umarirau ured Urbana Hanslika. Sto bi on mislio? I kako bi na toreagirao?


25/139

Iduih je nekoliko dana razmiljala o tome. Koliko godbila neugodna situacija shvatila je da je to jedini nain danormalizira svoje odnose s Urbanom Hanslikom. Kad-tad tose moralo zbiti, ako je nakon prakse htjela ostati u agenciji.Ovakvo stanje stvari, prikriveno neprijateljstvo, naruilo bimeuljudske odnose u kolektivu.

"Napravit u to!" izjavi jednog ponedjeljka ujutro. Kaoi uvijek kada bi vikend provela u Eppelsbachu bila je punaenergije. Stisnula je pod rukom mapu s razvrstanom potom.

"Drim ti palce!" doviknula je Heidi.

Stube u predsoblju izgledale su kao uresna elinakonstrukcija. Penjanje po njima za Heike uope nije bioproblem. Zapravo nikom nije bilo teko uspeti se njima, osimHeidi za vrijeme trudnoe. Nitko od brojnih poslovnih prija-telja i muterija nije se alio.

Sto se vie penjala postajalo je sve svijetlije. Krov kuebio je sedlasta elina konstrukcija, crveno prelakirana kao istube, koja je kroz velika staklena okna postavljena umjestovrstih zidova, odozgo i sa strane, putala svjetlo u uredskeprostorije. Za sunana vremena u tim bi ostakljenim prosto-rijama bilo nesnosno toplo, no takvih je dana u Frankfurtumalo. Obino je sunce priguivano smogom koji visi nadgradom. Osim toga svi prozori, ak i gornji, mogli su se zamra-iti.

Uredi suvlasnika agencije nizali su se oko dvorane zasastanke, koja nije imala prozora, nego je svjetlo dobivala samo

s krova. Heike jo nikada nije bila u njoj; poznavala ju je samoprema Heidinom prianju.Mogla je olakati stvar i najprije potraiti Marcellu

Olpen ili Verenu Kramer, ali poto je ve jednom bila odluilaposve svjesno stati pred oi Urbanu Hansliku, htjela je to toprije obaviti.

Vrata velike sobe, koju je Hanslik dijelio s PeteromProkofiewim, bila su napola otvorena no unato tomu smatralaje kako treba prije ulaska pokucati.

Hanslik je doviknuo: "Samo naprijed!"Kada je prepoznao Heike bio je lagano okiran. 'Ba

glupo gleda', pomislila je."Dobro jutro, gospodo", ree, stoje mogla prostoduni-

je, "nadam se da ne smetam." Podijelila je mape na oba stola."Mala posebna usluga!"

"To je doista lijepo!" uzviknu Peter Prokofiew, koji jesjedio nasuprot Hansliku i smijeio se obradovan. Njegovelijepe oi s upadljivo dugim trepavicama sjale su. "Tko je doaona tu velianstvenu ideju?"

"Heidi Miiller", ree Heike iskreno, "ja sam samo 'izvrniorgan'.""Ipak - jako lijepo. Moemo li od sada uvijek s time

raunati?""Naalost ne. Sutra i prekosutra imam nastavu a petkom

sam sama.""teta.""Napravit u to kadgod bude mogue."Urban Hanslik nije nita rekao. Unato tomu Heike se

osjeala kao da je izvojevala malu pobjedu - pobjedu baremnad samom sobom.

Izala je na hodnik i krenula dalje.Iza pisaeg stola Marcelle Olpen nalazila se palma koja

je svoje lijepe leprave listove irila ravno preko njezinedotjerane glave tako da se moglo pomisliti da sjedi u praumi.'Ovdje nedostaje jo samo papiga', pomisli Heike, 'ili moda

majmunii'Inae na pojavi gospode Olpen nije bilo nita egzotino-ga. Bila je iznimno njegovana, poevi od svijetlosmee nijansi-rane kose do ovalnih lakiranih noktiju. Nosila je naoale, sakosivog kostima je skinula i objesila na vjealici a rukave muki skro-jene bluze visoko je zavrnula. Tono je odgovarala slici koju jeHeike o njoj uvijek imala: mudroj eni udubljenoj u svoj posao.

Gospoa Olpen nije pridavala veliku vanost to joj jedonesena pota ve je samo odsutno rekla: "Hvala, Heike."


26/139

Kada je djevojka ve bila na vratima zaustavila ju je. "Heike!""Da?""Raduje me to tako dobro napreduje.""Zadovoljstvo mi je raditi."Marcella Olpen se nasmijeila prije nego se opet vratila svojim papirima: "To je najbolje to se moe rei o poslu."Vrata ureda Philipa Garnera bila su zatvorena i Heike je ekala dok nije rekao "slobodno". Kreativac je sjedio u koulji dugih rukava; svoj upadljivo

karirani sako sloio je i prebacio preko naslonjaa za posjetitelje. Na Heikino iznenaenje itao je novine."Koga to imamo tu!" uzviknuo je ne skidajui noge sa stola. "pijuna s druge zvijezde!""Ne", odgovori Heike, "samo praktikanticu iz ureda.""Kako ste se dosjetili da mi donesete potu? Priznajte da ste htjeli izvidjeti to radim i ime se bavim.""Samo donosim potu.""emu?""Da vam utedim put.""Zvui predobro da bih vjerovao."'Vjerujte to hoete!' skoro je rekla ali se sjetila da nikako ne eli postati neomiljena. Progutavi ljutnju prisilila se na smijeak. " Svijet je po svoj

prilici bolji nego to mislite, gospodine Garner.""Puni ste iznenaenja.""Nisam toga svjesna.""Pa, ujte vi!" Sada je zamahnuo nogama sa stola i spustio ih na pod. "Najprije ste bili lijeno, beskorisno bie, pa smo se barem jednom mjeseno savjetovali

kako bismo vas se mogli osloboditi, a sada se najednom pokazujete kao najmarljivija meu marljivima."Heike je razmiljala treba li reagirati na natuknicu ili ne. Nikako se nije planirala povjeriti ba Garneru ali je dola do


27/139

zakljuka da mora iskoristiti svaku ansu. "Zanima me promidba", prizna."Najednom?""To i nije tako novo. Zato sam se i potrudila oko izobrazbe u agenciji.""Nije bilo ba onako kako ste oekivali.""Kako znate?""To je moja metoda, zbrojiti dva i dva."Heike se nasmijala. "Fenomenalno!"Ustao je. "Sluajte, Heike, to se tie promidbe ..." Priao joj je. "O tome moete od mene puno nauiti.""U to sam uvjerena! No sada moram odjuriti kolikogod bih rado jo malo s vama proaskala."Izala je.

Mali ured Verene Kramer bio je najudaljeniji od stuba i Heike ga je posljednjeg obila.Asistentica promidbe je razgovarala s nekim telefonom i samo joj je mahnula neka ue. Imala je svileni rubac, ije su se boje slagale s njezinomkestenjastosmeom kosom, koji je elegantno i dramatski obavijao njezina iroka zaobljena ramena. Lice joj je bilo toliko naminkano da je Heike podsjealo namasku.

Kada je Heike ula, upitno je podigla obrve i kada je shvatila da je donijela potu pokazala je kaiprstom na pisai stol. Nokti su joj bili iljati ijarkocrveno nalakirani.

Heike ju je posluala pa Verena Kramer vie nije obraala panju na nju. "Tu vam dajem potpuno pravo, gospodine direktore ..." govorila je umilnimglasom u slualicu.

Heike se povukla bez rijei.Morala je priznati da njezin nastup na efovskom katu nije bio uspjean. Ipak, bio je poetak.

Do sada je Heike uvijek bila zadovoljna svojim izgledom. Nije bila ljepotica kao majka, ali je u svakom sluaju bila lijepa, to joj je uvijek ponovnopotvrivalo i zrcalo.


28/139

U meuvremenu je ipak shvatila da u usporedbi s Mar-cellom Olpen i Verenom Kramer izgleda strano neugledno.Nije se kanila natjecati s njima. Nije joj odgovarao ni otri stilgospoe Olpen kao ni, kako je smatrala, pretjerana kienostVerene Kramer.

Do sada je svoju pepeljastoplavu lagano kovrdavu kosunosila prirodno nesputanu - pustila ju je da raste kako je htjela,podrezivala kada je bila predugaka ili je na drugi nain sme-tala. Sama ju je prala. Sada je odluila promijeniti izgled. Skupi-la je novac i potraila 'Salon Pierre' u kojem je njezina elegantna

ujna Elisabeth ureivala kosu. Prema ujninom naputku uspje-la je majstora Pierra osobno zainteresirati za sebe. Dugo suse savjetovali dok se nisu odluili za 'a gamin', kratku, gotovodjeaku frizuru. Majstor Pierre joj je osim toga savjetovao inijansiranje no jo nije bila spremna na toliku promjenu.

"Bez minke", rekao je, "vaa je koa izvanredna; kaonjena marelica. No make-up za oi uinio bi udo."

Budui daje odgonetnuo da Heike nema dovoljno novcaljubazno je isprobavao sive, srebrne i plave tonove a takoer iolovke za izvlaenje obrva. "Malo ih tu i tamo poupajte, aline previe. Lijepi luk treba sauvati, potrebna je samo malakorekcija."

Cijelo subototnje popodne Heike je sjedila pred ogleda-lom, uobliavala obrve i eksperimentirala s razliitim bojamadok nije bila uvjerena daje pronala pravu kombinaciju. Njezinenaminkane oi djelovale su sada znatno izraajnije. Prevrtala

je po svojim ruevima dok nije pronala odgovarajui prljavo-ruiaste boje.

U agenciji je izazvala panju s novom frizurom iminkom. "Mislim da u ipak pokuati s nijansiranjem kose",rekla je Heidi Miiller. "Postoje boje koje se daju isprati, zarne?"

"Tako barem tvrdi promidba. No na tvom mjestu nebih pretjerivala."

Heike je znala da vanjskim izgledom nee od sebestvoriti novog ovjeka. Trebalo joj je znanje.

Promidbeni katalog agencije imala je ve sto puta u ruka-ma. Bila je to broura kvadratnog oblika koja se razlikovala odostalih tiskanih materijala. Iako je imala samo osam stranicaipak je u ruci bila teka. Ukraena s malim fotografijama djelovalaje poticajno i uzbudljivo. Slali su je potencijalnim muterijama.

Na Heike je prije svega ostavljala dojam skupoe."Takva i treba biti", objasnila joj je Heidi Miiller, "mute-

rija odmah mora spaziti da se ne bavimo jeftinim sitnicama."

Na prvoj je strani stajalo, uokvireno i bez toke i zareza:"Vitalnost gipke strukture - iskustvo najbolje marke"."to to znai?" upita Heike.Heidi je stavila prst na nos kako bi pokazala da ozbiljno

razmilja. "Ni ja ne znam tono", morala je priznati."Kako e onda razumjeti muterije?""Niti ne moraju. Glavna stvar je da dobro zvui. Ti ne

misli tako?"Heike se sloila. "Vitalnost", ponavljala je, "gipkost,

struktura, iskustvo, sve su to jake rijei.""Prema osjeaju", ree Heidi, "shvaam ve to se time

eli izraziti.""Ako ljudi to ne razumiju zasigurno to nee i priznati."Heike je listala dalje. "Ve postaje jasnije." Citirala je

natpis: "etiri poluge na kojima poiva uspjeh komunikacije; prva strategijsko razmiljanje, druga kreacija, trea

produkcija i etvrta medijska prezentacija." Spustila je promidbeni katalog. "Mogu li to ponijeti doma nanekoliko dana?"

"eli li moda nauiti tekst napamet?""Zato ne?" Zatim ju je paljivo smotala i strpala u tor-

bu. "Ve znam kako se pridobivaju nove muterije. Prokljuvese odreene tvrtke, pie se voditelju promidbe ili efu i poaljeim se broura. Nekoliko dana kasnije, kada smo sigurni dajuje dobio ..."

"Ne prerano i ne prekasno", doda Heidi.


29/139

"... nazove ga se i zamoli za termin. Uspije li ugovaranjetermina, ide se tamo."

"I izloi sve to agencija moe ponuditi. Naravno da setreba pozvati i na velike tvrtke koje je ve zastupala i ukazatina kampanje koje je poduzela za ovaj ili onaj proizvod."

"A kada se ima narudba postavljaju se uvene etiripoluge! Ah, Heidi, tako bih rado eljela prisustvovati jednompravom brain-stormingul"

"Zamoli gospou Olpen!""Bi li to htjela za mene uiniti?"

Heidi je razmislila. "Mogla bih i ja. Ali mislim da to ne bidobro izgledalo. Mogao bi se stei dojam da si moja tienica."Heike se nasmijeila. "Zar to nisam?"Heidi je nasmijala. "Da. Svakako, ali to ne trebaju ipak

svi znati.""Zar bi to bilo tako loe?""U svakom sluaju ne bi bilo dobro za tebe. eli li

osvojiti svijet promidbe mora razvijati vlastitu inicijativu inauiti se sluiti laktovima."

"Vjerojatno ima pravo", ree Heike, no nije moglapotisnuti teki uzdah.

Kada je sljedei puta donijela potu na efovski kat,Marcella Olpen nije bila sama. Heike se bila spremila kakoe formulirati svoju elju ali se opet morala povui neobavljenaposla.

Kada joj se drugi puta ukazala dobra prilika - gospoaOlpen je razmijenila s njom par ljubaznosti - nije imala hrabro-sti poeti kako je bila zamislila; njezin joj se zahtjev najednomuinio drskim. Ostala je stajati oklijevajui.

Gospoa Olpen ju je pogledala iznad naoala. "Joneto?"

"Da!" procijedi Heike."Problemi u koli?""Ne, ne, uope ne. Tamo sve ide na najbolji nain."

"S gospoom Miiller se, koliko ujem, dobro slaete.""Uope se ne elim aliti, gospoo Olpen. Za to nemam

nikakvog razloga. Samo ... Nathan i ja ...""Posvaali ste se?" upita gospoa Olpen kada je Heike

ponovno zastala."Ja bih tako rado sudjelovala na brain-storminzima, a i

Nathan.""Mislite da trebamo nove ideje? Takorei svjeu krv?"Gospoa Olpen se nije smijeila ali je Heike odmah

shvatila da joj se ruga.

"Tako umiljeni nismo", branila se, "elimo samo bitinazoni. Mislimo da bi mogli neto nauiti.""Za adminstrativne poslove ne treba vam znanje o

promidbi.""Upravo to me jako zanima."Dola je na ideju da citira neto iz promidbene broure:

"Na primjer... 'Kakva veza postoji izmeu poruke neke elektri-ne mjerne stanice, vonog soka, osiguravajueg drutva,pelena i lanca trgovina?'"

Gospoa Olpen se sada srdano nasmijala. "Dobro steto izbiflali!" ree. "Vidim da ste temeljito itali materijale."

"Nauila sam ih napamet", objasni Heike sa skromnimponosom.

"to postiete time?""Na taj nain pokuavam obraditi materiju.""Tako radite i sa kolskim predmetima?"

"Tono tako.""Moda vaa metoda i nije tako glupa.""Glupa nije, ali je teka." Heike se odvaila na novi

prodor. "Molim vas, gospoo Olpen. Sigurno ne moe nitakoditi ako nam dopustite da sluamo."

"Tko e za to vrijeme primati posjete? Telefon? Nemoemo zatvoriti itavu agenciju samo zato to vi hoetesudjelovati na brain-stormingu."

"To e preuzeti Heidi Miiller."


30/139

Marcella Olpen je podigla obrve. "Vama za ljubav?"Heike bi rado bila rekla kako to za Heidi ne znai veliko

odricanje jer ju nije pretjerano zanimala promidba no modato gospoda Olpen ne bi rado ula. Tako je samo jednostavnopotvrdila i dodala: "Jako sam joj zahvalna."

Gospoa Olpen je skinula naoale i prvi puta za vrijemerazgovora pozorno pogledala Heike. "To naravno moramnajprije dogovoriti sa svojim partnerima."

"Ne znam zato bi se protivili", ree Heike spontano,no odmah zaali.

"Ne? Tada vam moda nedostaje mate. Mogu zamislitinekoliko posve uvjerljivih argumenata." Ponovno je stavila naoa-le koje je dotada prevrtala po prstima kao da se igra. "No bilo bibesmisleno sada s vama o tome razglabati. Vidjet u to moguuiniti za vas."

Heike se zahvalila i brzo se okrene put vrata osjeajuikako je ve predugo zadrala gospodu Olpen. Na vratima seskoro sudarila s Peterom Prokofiewim.

"Opa, pardon! Oprostite!" uljudno je uzviknuo mladimukarac.

"Mislim daje prije bila moja krivica", prizna Heike, "bilasam odsutna duhom."

Nasmijeio joj se. "Dogaa se.""Halo, to ima novo, Peter?" upita gospoa Olpen.Heike se udaljila.Ve je bila na putu do Philipa Garnera kada se dosjetila.

Urban Hanslik je bio trenutano sam u uredu. Okrenula se ipotrala natrag.Vrata su bila otvorena i ona je ula bez kucanja. Upravo

je radio za raunalom i uope ju nije primijetio - ili se pravioda ju ne vidi. Nakaljala se. Nita se nije dogodilo.

"Gospodine Hanslik!" ree glasno."Smetate!" Upisao je neto u raunalo, ponaajui se

kao da je nema, i uzviknuo: "Prokletstvo! Opet! to hoeteovdje?"

"Molim vas da me sasluate. Kratko e trajati!""Ovdje nemate to traiti. Prokofiew se odmah vraa.

Kako ete mu objasniti..."Prekinula gaje. "To je mojabriga!" Ukratko mu je ispri-

ala o emu se radi. "Samo da ste upueni. Nemojte pomiljatida glasujete protiv mog sudjelovanja."

Okrenuo se tako da mu je mogla vidjeti lijepo obliko-vano lice.

"Toga se bojite, zar ne?"Njegova ju je zloba razbjesnila; najradije bi mu mapu s

potom bacila u glavu. "Ne," odgovori teko se svladavajui,"vas se ne bojim.""Jo postajete i drski.""Razumijem vrlo dobro da vam ne moe biti ugodno u

mojoj nazonosti. Sigurno vas podsjea na to kako ste se ponije-li kao hulja, ali opominjem vas: ne pomiljajte me odbiti."

"A ako to ipak uinim?""Morat ete podnijeti posljedice.""Kakve posljedice? Nadam se da to nije trebala biti

prijetnja."Heike je isturila bradu. "Naprotiv!" ree bez okolianja.Okrenula se i ugledala Petera Prokofiewa kako se upra-

vo vraa."Zar opet?" ree on smijeei se. "ini se kako nam je

sueno da..."Ostala je ozbiljna. "Gospodine Prokofievv", ree drei

mapu s potom ispred sebe poput zatitnog oklopa, "Nathani ja bismo tako rado ..." Jo jednom je izdeklamirala svojupriicu. "Da li biste podrali nau elju?"

"Da, zato ne? Zanimljiva mlada ena poput vas moesamo sluiti na ast naem timu! Ne misli li i ti tako, Urbane?"

Urban Hanslik je promrljao neto to se moglo protu-maiti kako se htjelo.

"Gospodin Hanslik je ve obeao svoju suglasnost",ustvrdi Heike odvano.


31/139

"Pa jasno", Peter Prokofiew je prijateljski lupio kolegupo ramenu. "Ako netko ima oko za ene, onda je to on."

Heike se s olakanjem nasmijeila. "Zahvaljujem vam,obojici."

Osjeala se kao na krilima. Nikada jo ju netko nijenazvao "zanimljivom mladom enom". Ako je to znailo netovie od obinog laskanja onda je to trebala zahvaliti novommakeupu - ili ipak ne samo njemu?

U svakom sluaju zakljuila je da treba nastaviti zadanimputom i odmah si osigurati dobru poziciju kod Philipa Garnera.

"Samo uite, lijepo dijete!" doviknuo je kada je zaku-cala, ba kao da ju je oekivao, to je vjerojatno i bio sluaj."Nadam se da donosite samo dobre vijesti." Imao je vrlosmjelu svilenu kravatu ukraenu potkovastim uzorkom.

'Nemogue da mu se takvo to svia', pomisli Heike,'mora daje u pitanju samo aljiva improvizacija.' "Ne znam",ree i stavi mapu s potom na njegov pisai stol.

"I da vam vjerujem?""Mi otvaramo i razvrstavamo potu ali ju ne itamo.""Tada vam nedostaje prirodna znatielja.""Ne", ree Heike, "samo vremena."

Nasmijao se. "Imate spretan jezik, malena."Heike je zakljuila da se ipak radije ne povjerava Philipu

Garneru. Marcella Olpen bi se mogla jako ljutiti ako primijetida su njezini partneri ve pripremljeni. Garner bi to tekosakrio jer on nije ovjek koji bi uspio neto zadrati za sebe.

"Kad emo nas dvoje izii zajedno?" pitao je ve rutin-ski, kao pri svakom njihovom susretu.Ona je kao i obino odgovorila sa smijekom. "To e se

sigurno uskoro pokazati."Zatim ga je napustila i pola prema Vereni Kramer.Mlada asistentica upravo je ureivala nokte. "Ah, tu

ste konano", ree neljubazno, "ve dugo ekam.""ao mi je", ree Heike diplomatski, "pota je danas

dola neto kasnije."

"Tako? Doista? Nije li to stoga to ste se danas zadralizbog vlastitih poslova?"

Heike je bila zbunjena "to to znai?"Verena Kramer je spustila rapicu, ispruila malo ispred

sebe lijevu ruku prosuujui svoj trud. "Mislim da sam seprilino jasno izrazila."

"Mislite moda na to to elim sudjelovati na razgovo-rima?"

"Vidite, ve ste shvatili. Lukava djevojka.""Ali kako znate ..."

" Bubnjevi praume rairili su vijest. Sluajte samo: bum,bum, bum..."Heike je mislila na to kako je tono prije pet minuta o

tome razgovarala s Hanslikom i Prokofiewim. "Za tako kratkovrijeme?" upita ne vjerujui.

"Nemate se emu uditi. U naoj zajednici nadarenihsvatko uvijek sve zna o svakom. Nema tajni. Tako je to."

"to mislite o mojoj elji?"Verena se bacila s rapicom na desnu ruku. "Za mene

to nije bilo iznenaenje. Nisam drugo ni oekivala. Svi vanjskiznaci upuivali su na to da vas je primilo astohleplje. Malauredska inovnica eli se uuljati u poslove promidbe dreise mota: 'To mogu i ja.' - Mogu li vam neto rei? Vi zapravone moete ba nita. Ja sam pohaala viu strunu kolu, imamdiplomu promidbene asistentice i bez pretjerivanja mogu reikako znam posao." Morala je uzeti stanku jer je brzajui ostala

bez daha."U to nitko ne sumnja", dobaci Heike."Teko da bi to dopustila.""Ponaate se kao da je zloin ako netko hoe znati to

se dogaa u tvrtki u kojoj radi - iako je, kako ste ispravnorekli, mala uredska inovnica."

"Ali to ne elite ostati, priznajte? Sanjate o usponu uagenciji. Poto ste sami naeli tu temu nastavit u: ne bi zaziralini od zloina da postignete svoj cilj. Gazili biste preko leeva."


32/139

"Ali dopustite", protestirala je Heike.Verena Kramer je podigla glavu i pogledala Heike

unitavajuim pogledom. "utite! Poznajem vas i vama sline.""Sada ste doista pretjerali""Hoete moda rei da ete se aliti na mene? Neete

to uiniti. Za to ste previe lukavi. Znate da e moja rije bitiprotiv vae a jo nemate svojih pristaa koji bi zastupali vaeinterese."

"Uope nisam tvrdila kako ja ..." zapoela je Heike inije znala to dalje rei.

"Tako, dakle, zbunila sam vas", ustvrdila je Verena Kra-mer. "I to je neto. Neka vam jedno bude jasno: ako meni dous prijedlogom da sudjelujete na brain-stormingu, rei u ne i jojednom ne, ali to nije razlog za takvu facu. Mene, naime, nitkone pita i to je vaa srea." Ponovno se posvetila svojim noktima.

"Zahvaljujem vam, gospoo Kramer", ree Heike toje mogla mirnije.

"Za to?""Za otvorenost. Sada barem znam na emu sam s vama."

Okrenula se prema vratima."Samo ne zaboravite to!" doviknu asistentica promidbe.Heike se odrekla replike. Znala je da se rijetko kada

isplati imati posljednju rije, a pogotovo ne u ovom sluaju.

"Pa kako je bilo?" upita Heidi Miiller kada je Heikeula u njihovu sobu. "Je li ovog puta bilo sve u redu?"

"Da!" Heike se zadihala trei niz stube."Kako je reagirala gospoa Olpen?""Najprije je bila prilino skeptina, ali mislim da sam ju

uvjerila!""Nevjerojatno! estitam.""Tako daleko, naalost, nije odmaklo." Heike se tako

temperamentno bacila na svoj uredski stolac da je odskoiozajedno s njom. "Tek e govoriti s partnerima."

"Gospoa ti je sklona ili..."

"Nadajmo se. Ah, Heidi, tako sam napeta.""Ne smije previe oekivati od svega toga.Brain-storming

je zapravo jedna smrtno dosadna stvar." Razmiljala je asak tedodala: "Barem prema mom miljenju. Moda e tebi izgledatidrukije."

Heike je bila previe uzbuena da bi se odmah ponovnovratila poslu. "Da mi je samo znati zato je Kramerova samnom tako prosta. Ja sam ju uistinu smatrala dragom i nikadajoj nisam uinila nita loe."

"Jesi li joj odmah izbrbljala da eli sudjelovati na

sastancima?""Sama je poela s time. Mora da ju je netko nazvao, iligospoa Olpen, iako ne razumijem zato bi to ona napravila,ili jedan od gospode."

"Kako su oni znali za to?""Povjerila sam se Hansliku i Prokofievvu. Htjela sam si

osigurati potporu.""Nadajmo se da nisi pogrijeila.""Zato to kae?" upita Heike nervozno.Heidi Miiller je slegnula ramenima. "Samo sam izrekla

ono to sam pomislila. Je li to odsada moda zabranjeno?""Ne, naravno da nije. Samo sam jako nesigurna i ner-

vozna.""Siroti zeiu.""Sto Kramerova moe imati protiv mene?""To je barem jasno. Prodre li u odjel za promidbu

mora strahovati za svoje mjesto. Ona nije ba dugo u agenciji,a kako nije ni neki posebni strunjak, sve je jasno. To uopenema veze s tobom kao ovjekom."

"Ali je tako zvualo.""Logino. Ovo drugo nikada ne bi otvoreno priznala."

Heikine muke nisu dugo trajale. Tjedan kasnije nazvalaje gospoa Olpen njihov ured. Heike je pokuavala proniknutio emu se radi.


33/139

"Da, dobro, poslat u ju gore", ree Heidi. "To e ju razve-seliti." - "Naravno da u biti u uredu." - "Ne, nije to nikakvartva za mene." Spustila je slualicu. "Mora otii gore, Heike."

Heike je skoila.Heidi je priguila njezinu revnost. "Ne odmah.U jedana-

est.""Na brain-stormingV"Tako izgleda. U svakom sluaju ne bih znala zbog ega

drugog te ele u dvorani za sastanke."Heike se bacila tajnici oko vrata. "Hura, Heidi! Uspjela

sam!""Ne tako burno. Tek si noni palac gurnula kroz vrata.Hoe li moi progurati nogu, ostaje pitanje."

"Ide li i Nathan sa mnom?""Nemam pojma."Heike je krenula prema vratima iza kojih se nalazio

fotolaboratorij. "Idem ga odmah obavijestiti."Heidi Miiller ju je zadrala. "Ne tako urno. Razmisli

da li pametno radi. Ako i on moe sudjelovati rei e mu,ako pak ne moe manje e biti razoaran nego da po tvojemuputstvu doe i bude udaljen iz sale. Ne eli ga valjda dovestiu takvu situaciju."

"Tono. Opet ima pravo." Heike je uzdahnula. "Kadu se nauiti prvo misliti, pa onda raditi?"

Heidi se smijeila. "Ima jo vremena. Nepromiljenostje povlastica mladosti."

Heike se, brzo utjeena, nasmijala. "Zgodna izreka.Dobro zvui. Mogla bi se iskoristiti u promidbi. Samo kako?"Ponovno je sjela i poela ulagati promidbene broure

u kuverte. Vrijeme je sporo prolazilo.Iako je uvidjela kako bi bilo nepromiljeno o tome

obavijestiti Nathana rado bi popriala s njim. Mislila je: 'Akoje i on pozvan da sudjeluje na sastanku, sve bi bilo dobro, akopak nije - ne bi li morala odustati zbog lojalnosti!?'

Zapravo, morala bi!

No ujedno je bila svjesna kako ne bi otkazala svojesudjelovanje i to joj je izazvalo bolove u trbuhu. Prije se premaprijateljima odnosila bez 'ako' i 'ali'. Sada je to prolost i zbogtoga se osjeala ugavo. Pokuala se umiriti milju kako si viene moe dopustiti sentimentalnosti ako eli Urbana natjeratina koljena. Sada e morati raditi i ono to joj karakter prijei,kolikogod joj bilo teko.

Briga zbog Nathana bila je nepotrebna. Deset minutaprije jedanaest pojavio se, zadovoljan i samosvjestan - Heikije pao kamen sa srca.

"Ide!?"uzviknu.Skoila je. "Pa jasno!""Jo je malo prerano", umijea se Heidi Muller."Nemoj se ljutiti, Heidi, ali previe sam uzbuena.""Onda se gubite!"Jedno za drugim trei su se penjali eljeznim stubama.Kada su doli gore Heike je rekla: "Bilo bi glupo zakasni-

ti!""I to odmah, na prvi sastanak", sloio se Nathan.Dvorana za sastanke ve je bila otvorena. Oko okruglog

stola ispod ostakljene tavanice bilo je poredano deset crnihkonih naslonjaa. Na stolu pred svakim sudionikom stajalesu dvije ae, boca soka i boca mineralne vode, te pisai bloki nekoliko olovaka. Dvorana je jo bila prazna.

Heike i Nathan su je razgledali puni potovanja. Nisu seusudili sjesti pa su se osjeali pomalo tjeskobno. Listovi velikog

fikusa i palmine lepezice djelovale su kao upravo oprani.Odjednom se dvorana poela puniti. Izgledalo je kaoda su svi doli zajedno: Peter Prokofiew, poletan i poduzetan,Philip Garner, veselo se cerei u sakou s neobinim uzorcima,te Urban Hanslik, lijepog, poput maske neprozirnog lica.Slijedili su ih Erik Kuhn, prvi fotograf, Christian Held, prvigrafiar i Rudi Meierbeer, strunjak za kompjutorsku grafiku.Iza njih ula je, ekstravagantno obuena i posebno briljivonaminkana, Verena Kramer.


34/139

Posljednja je ula Marcella Olpen i Heike je odmah pomislila daje to smislila kako bi time jo vie naglasila vanost svojeg poloaja.Ispriala se brzo i uvjerljivo. "ao mije. Peh. Gospoa Muller mi je prespojila telefonsku liniju i ja sam automatski digla slualicu. Bio je Karstadt iz

tiskare. Morala sam rei da u ga kasnije nazvati." Sjela je na mjesto, izmeu Hanslika i Prokofievva. Partneri

Documents

Marie Louise Fischer Nikad više