MARIJA BISTRICA U DOBA IVANA KRIZMANIĆA I HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA

MARIJA BISTRICA U DOBA IVANA KRIZMANIĆA I HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA

NakladnikOgranak Matice hrvatske u Mariji Bistrici

Za nakladnikaSnježana Husinec

Urednici katalogaVedran KlaužerDamir Galoić

Snježana Husinec

Autori izložbeSnježana HusinecVedran KlaužerDamir Galoić

Autori tekstovaDamir Galoić, Romina Gorički, Snježana Husinec, Jadran Jeić, Andraž Jež, Vedran Klaužer,

Anita Klemar, Darko Lacković, Marinko Micak, Vlasta Švoger

Autori kataloških jedinicaSnježana Pavičić, s. Lina Plukavec, Boris Mašić, Snježana Husinec, Hrvatski školski muzej

FotografijeJuraj Lukina, Nedjeljko Pintarić, Vedran Klaužer, Damir Galoić, Snježana Husinec, Željko Podoreški

Lektura i korekturaIvančica Tomorad

Dizajn koricaŽeljko Podoreški

Grafička priprema i tisakTiskara Zelina d.d., Sv. Ivan Zelina

Naklada200

Marija Bistrica, 2017

MARIJA BISTRICA U DOBA IVANA KRIZMANIĆA I HRVATSKOG

NARODNOG PREPORODA

Ogranak Matice hrvatske u Mariji Bistrici

Izložba “Marija Bistica u doba Ivana Krizmanića i hrvatskog narodnog preporoda” dio je istoimenog projekta Ogranka Matice hrvatske u Mariji Bistrici čiji je cilj istažiti i javnosti predstaviti život i djelo zaboravljenog hrvatskog velikana, bistričkog župnika, prevoditelja i književnika Ivana Krizmanića, kao i ukazati na povijesnu ulogu Marije Bistrice u hrvatskom narodnom preporodu.

Projekt je osmišljen u povodu 175. obljetnice Matice hrvatske i 250. obljetnice rođenja Ivana Krizmanića, a sastoji se od interdisciplinarnog znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem, svečane akademije, otkrivanja spomen-ploče, izložbe, polaganja vijenca na grob Ivana Krizmanića

te tiskanja zbornika radova sa znanstvenog skupa.

Zahvaljujemo na suradnji i posudbi predmeta:Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke

Općinskoj knjižnici i čitaonici Marija BistricaNadbiskupskom duhovnom stolu

Riznici zagrebačke katedraleNadbiskupijskom arhivu u Zagrebu

Središnjici Matice hrvatskeHrvatskom školskom muzeju

Muzejima Hrvatskog zagorja, Muzeju seljačkih bunaMuzejima grada Zagreba

Hrvatskom državnom arhivuNacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu

Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnostiHrvatskom glazbenom zavodu

Muzeju za umjetnost i obrtMuzeju Ljudevita Gaja u Krapini

Kajkaviani, Donja Stubica

Zahvaljujemo Borisu Mašiću na pomoći kod postava izložbe.

Izložbu i katalog sufinancirali suOpćina Marija Bistrica

Krapinsko-zagorska županija

ISBN 978-953-58528-3-4

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000963760.

5

SADRŽAJ

Snježana Husinec i Vedran KlaužerMARIJA BISTRICA - KOLIJEVKA MATICE HRVATSKE 7

Snježana HusinecIVAN KRIZMANIĆ – PREVODITELJ, KNJIŽEVNIK I POLIGLOT 13

Damir Galoić i Vedran KlaužerBISTRIČKI ŽUPNIK IVAN KRIZMANIĆ (1766. - 1852.) 19

Vedran KlaužerBISTRIČKA ŽUPA U VRIJEME ŽUPNIKA IVANA KRIZMANIĆA (1818. - 1849.) 22

Darko LackovićMARIJA BISTRICA, UPRAVNA PODJELA I STANOVNIŠTVO U VRIJEME HRVATSKOGA NARODNOG PREPORODA 26

Vlasta ŠvogerKRIZMANIĆEV BISTRIČKI KRUG I ILIRSKI POKRET 29

Anita KlemarLJUDEVIT GAJ U ŽARIŠTU PREPORODNOG POKRETA 33

Andraž JežSTANKO VRAZ U MARIJI BISTRICI – KRATKA POVIJEST ILIRSKOG POKRETA 40

Romina GoričkiDRAGOJLA JARNEVIĆ I NJEZINE VEZE S MARIJOM BISTRICOM 44

Marinko MicakLJUBAV I ZLOBA U VRIJEME LISINSKOG 48

Jadran JeićEDUARD FINK – SVEĆENIK I ILIRSKI GLAZBENIK 51

Damir GaloićANTUN KERSCHHOFER - HRVATSKI VIOLINIST I VELEPOSJEDNIK U MARIJI BISTRICI 55

KATALOG 59

7

Snježana Husinec i Vedran Klaužer

MARIJA BISTRICA - KOLIJEVKA MATICE HRVATSKE

Ove godine navršilo se 175 godina od utemeljenja najstarije hrvatske kul-turne ustanove - Matice hrvatske. Ideja o potrebi za takvom ustanovom javila se u vihoru preporodnih događanja tridese-tih godina devetnaestog stoljeća u vrije-me kada je u okviru procesa nacionalnog osvještavanja, koji su trajali diljem Eu-rope, hrvatska vodeća društvena jezgra potaknula ujedinjenje tada rascjepkanih hrvatskih zemalja. Hrvatski nacionalni identitet gradi se na kulturnom i jezič-nom jedinstvu svih, tada rascjepkanih, hrvatskih krajeva. Važnu ulogu u širenju preporodnih ideja imaju ilirske čitaoni-ce koje se osnivaju u većim hrvatskim gradovima. Iz zagrebačke čitaonice izra-sta temeljna ustanova za promicanje na-rodne svijesti i očuvanje kulturne baštine - Matica ilirska. Njezinom je osnivanju prethodio niz aktivnosti, neke od njih odvijale su se upravo u Mariji Bistrici.

Ljudevit Gaj već 1829. godine razmi-šlja o osnivanju ilirskoga društva, kojem bi svrha bila očuvanje i gajenje narodno-ga jezika i svijesti. Nakon što sabor hrvat-skih staleža 1836. godine prihvaća njego-vu ideju, dvije godine kasnije osniva se zagrebačka čitaonica na čelu s gorljivim zagovornikom preporodne ideje i narod-nog jezika grofom Jankom Draškovićem (1770. - 1856.), osnivačem i kasnije pr-vim predsjednikom Matice ilirske (1842. - 1850.). Čitaonica postaje središnjim mjestom svih društvenih aktivnosti kao i primjer za osnivanje lokalnih čitaonica.

Čitaonica je u početku usredotočena na razvoj gospodarskih ideja, te se raspi-suju razne novčane nagrade i natječaji za knjige o izvozu vina, podizanju suknara i kožara, te priručnike ili knjige o gos-podarstvu za škole. Javni medij putem kojeg se Čitaonica oglašava i širi svoje ideje jesu Ilirske narodne novine. Ključ-ni trenutak za osnutak Matice zbiva se 7. ožujka 1839. kada ilirci donose odluku da se unutar Čitaonice osnuje Matica ilir-ska čiji je cilj, pored svrhe čitaonice koja je čitanje knjiga i novina, objavljivanje korisnih knjiga na trošak članova druš-

Grof Janko Drašković (1770. - 1856.), prvi predsjednik Matice hrvatske,

HDA, sign. HR-HDA-930, inv. br. 569

8

tva i to na ilirskom jeziku. Sastavljaju se pravila koja Ljudevit Gaj odnosi kralju na potvrdu te iste godine. Kako se zbog raznih razloga i uvjeta nije dogodila po-tvrda pravila, odlučeno je da se ona ne čeka, već da se unutar Čitaonice osnuje samo glavnica Matica ilirska s kojom će Čitaonica izdavati knjige.

U to vrijeme dobar prijatelj grofa Janka Draškovića, veliki domoljub i bistrički župnik Ivan Krizmanić u Mariji Bistrici okuplja mlade ilirce i s njima zauzeto raspravlja o novim političkim i društvenim kretanjima, o preporo-dnoj ideji i njezinoj implementaciji. Prema riječima Franje Markovića, i sam je Gaj „svoje misli o preporodu Hrvatske“1 razvijao najprije u Bistrici. U Ljetopisu župe bistričke Josip Šafran, umirovljeni čaglički župnik i začasni prisjednik Duhovnog stola, bilježi da je u Mariji Bistrici rođen i kršten kulturni prilog Ilirskim novinama Danica Ilir-ska. Ne iznenađuje stoga da se u Bistrici osmišljavalo i novo kulturno društvo te da je u Bistrici „bio zarodak Matici ilirskoj“2. Marković navodi da je Matica proizašla iz „gospođinskog društva“ koje su u Mariji Bistici u jesen 1841. uz pot-poru Stanka Vraza, također čestog gosta u Mariji Bistrici, osnovale Krizmanićeve nećakinje, oduševljene ilirke, Dragojla Štauduar, Paulina Krizmanić i gospođa Ivana Čačković. Preko novoosnovanog ženskog društva mlade su gospođe nau-mile aktivno djelovati na promicanju ilirske ideje. Zamislile su, naime, hu-manitarnu akciju kojom će se prikupljati glavnica za buduću Maticu ilirsku. Akcija se sastojala u sljedećem:

„načiniti bakroreznu sliku slavnoga domorodnoga prvaka grofa Janka Draš-

1 Marković, Franjo (1880): Uvod, str. XII2 Marković, Franjo (1880): Uvod, str. XII

kovića, izhodiv njegovu dozvolu, pak bi od dohodka iz razprodaje tih slika ute-meljio glavnicu za izdavanje moralno-poučnih i zabavnih knjiga za mladež.“3

Sačuvana pisma4 bistričkih ilirki svjedoče da su one svoje istomišljenice pozivale da se priključe novom društvu koje će izdavati spomenutu literaturu. Među pismima upućenim Stanku Vrazu također je pronađeno jedno takvo pismo upućenoj ženskoj osobi 24. siječnja 1842. godine iz kojeg je jasno vidljiva namje-ra te koje potvrđuje da je u aktivnostima upućivanja poziva hrvatskim ženama da se pridruže društvu i daju prilog sudjelo-vao i Vraz.

3 Marković, Franjo (1880): Uvod, str. XLIX4 Pisma se čuvaju u Nacionalnoj i sveučilišnoj

knjižnici u Zagrebu, te u Hrvatskom školskom muzeju.

Naslovnica povijesno-biografske spomen-knjige Matice hrvatske iz 1892. godine

(autori: T. Smičiklas i F. Marković)

9

Vedra i plemenita dušo!

Mi podpisane posestrime nakanismo sastavit jedno maleno od domorodkinjah kolo, koje bi proslavilo prevriednoga starca, grofa Janka Draškoviča, kano mnogo zaslužnoga domorodca i spisatelja zlatne, nam posvetjene knjižice “Ein Wort an Iliriens hochherzige Töchter”, i koje bi pred svietom izobraženim dalo dokaz, da i u našoj hàrvatskoj domovini imade ilirskogà naroda kčerih, koje znadu cieniti rodo-ljubno Slovo prosvietloga našega velikoga domorodca.

Čini nam se pako za dostići svarhu ovu u obziru domaćih okolnostih najshodni, zamolit presvietloga grofa, neka nam dozvoli, da sliku njegovu viešti umietnik u Zagrebu u dopàesniku (Brustbild) s naravosličnimi cvietami (farbami) snim; zatim pako namieravamo isti obraz putem kamenotiska do niekoliko stotinah umnožati dat. Izvornik (Original) postavit ćemo u pozlatjenom okvieru u dvoranu Čitaonice Zagrebačke, od koje je isti visoko zaslužni Gospodin Grof predsiednik, a dohodak od kamenotisnih prilikah, koje će se običnim putem razprodavati, opredieljujemo kao jedan prinesak k glavnici Čitaonice Zagrebačke, kanoti domorodnoga zavoda, koi je od proslavljenoga grofa na korist i diku domovine u život uveden.

K Cilju našemu trieba, da složimo malu jednu glavnicu; zato pozivamo na pri-mierni prinesak Tebe mila po rodu i duši posestrimo ilirska, kako takojer druge nie-koje po izbor domorodkinje kojih plemenito i nježno sàrdašce, kako nam je poznato, za dom i rod vatrenom ljubavi kuca, a bistra i umna glava buduću srieću uvidja, koja će našoj domovini svanut sa suncem narodnosti ilirske, razvite u duhu sloge, slobode i ljubavi.

Izvoli jednoj od nas podpisanih ljubežljivo mnienje Tvoje skupa s odlukom pri-neska obznaniti: mismo pàrva 10 for., druga 10 for., tretja 10 for. srebra na taj spo-menik zahvalnosti naše odredile.

Iskerno gàrleči cieluju Te, vedra i plemenita dušo Tvoje Dato na Bistrici dana 24 siečnja 842 po domorodstvu posestrime Ivana Čačković Vierhovinska rod: gr: Šmideg Dragoila Štauduar Paulina Krismanić

(NSK R 3981 b)

10

Jedna od gospođa koju su pozvale da se pridruži inicijativi bila je i Dragojla Jarnević u čijoj je ostavštini pronađeno pismo5 istog sadržaja napisano također u Mariji Bistrici istoga dana. Kao što je vid-ljivo iz pisma, one mole za prilog glavni-ci, a same su namjerile donirati značajne svote. U rujnu 1842. opći sabor Čitaoni-ce podržao ih je u njihovu naumu. Lito-grafija je izrađena, na njoj je u potpisu otisnuto Društvo domorodkinjah, a u za-jedničkom pismu upućenom Draškovi-ću 19. kolovoza 1843. Paulina, tada već udana Gaj, Ivana Čačkovićeva i Dragoila Štauduareva zahvaljuju Draškoviću na poslanoj slici.

Ni nepunih mjesec dana nakon što su razaslana pisma bistričkih gospođa, ovaj prinos ideji postaje stvarnost - 10. veljače 1842. godine na sjednici Čitaonice grof Drašković ističe kako je glavna svrha os-nivanja Matice širiti nauk i književnost na narodnome jeziku te da se krene s objavom dubrovačkih klasika iz 16. i 17. stoljeća. Za Maticu je utemeljena glavnica s pravilima po kojima se donatori sma-traju njenim utemeljiteljima. I ovaj put je početak Matice naišao na razumijevanje, plodno tlo i potporu u Mariji Bistrici i župnom dvoru Ivana Krizmanića.

Opat Ilirac zapisan je, naime, u popisima Matice kao obveznik koji će tijekom pet godina uplatiti glavnicu čime će se smatrati jednim od njenih utemeljitelja. Prema Računu od Matice za narodno knjiženstvo sabrane po nas-tojanju čitaonice zagrebačke za godinu 1842., navedeno je da: “svaki i najmanji dar na ovu spasonosnu svèrhu prima se

5 Pismo se čuva u Hrvatskom školskom muzeju pod signaturom HŠM, Ostavština Dragojle Jarnević, A 798.

i primat će se sveudilj sa zahvalnostju; tko ipak najmanje 50 for. sr. na jednoč položi, ili se pak obveže, da će na deset terminah iliti rokovah kroz pet godinah, svake pol godine po pet forintah srebra platjajući, urečeni dar podpuno položiti, zove se utemeljiteljem Matice, i dobivat će, dok živ bude, za uzdarje po jedan iztisak od svih knjigah, koje se troškom Matice izdavale budu...” S obzirom da je bistrički župnik Ivan Krizmanić naveden u tome računu, tj. Popisu utemeljitelja, nakon onih koji su odjednom dali nave-denu svotu ili više, u onom djelu popisa tzv. Obvezani utemeljitelji, kao osoba koja je uplatila po 10 srebrnih forinti 1842. i 1843. godine, on je potvrđeno jedan od utemeljitelja Matice ilirske. Međutim, u popisima Matice počinje se navoditi kao

11

utemeljitelj tek između 1847. i 1849. go-dine, nakon što je uplatio ukupnu obv-ezu; svotu od 50 forinti. Kao utemeljitelji Matice u Računu su zabilježeni i bistrički kapelani Eduard Fink i V(j)enceslav Belošić, koji su i narednih godina ostali odani podupiratelji Matice zajedno s op-atom Krizmanićem.

Matica je te godine ostala tek glavni-ca, ali izuzetno bogata. Tom glavnicom upravljala je Čitaonica u Zagrebu, dok je Odbor Čitaonice upravljao njenim književnim radom i imovinom jer je to bio jedini način da se bez kraljeve pot-

vrde izdaju knjige “Društva za jezik i književnost ilirsku”. Iz glavnice koja već 1842. godine ima 150 utemeljitelja, 400 darovatelja i preko 5000 forinti, finan-ciralo se izdavanje dubrovačkih klasika, od kojih se kao prvi, Čitaonica donosi odluku, tiska Osman Ivana Gundulića koji je, kako je i navedeno na prvim stranicama djela, objavljen 1844. godine uz pomoć Matičinih utemeljitelja među kojima je zapisan i bistrički župnik Ivan Krizmanić.

Popis utemeljitelja Matice iz 1842. godine. Ivan Krizmanić naveden kao obvezni utemeljtelj koji je darovao 10 forinti u

srebru (u prilogu Osmanu iz 1844. godine).

Naslovnica Osmana Ivana Gundulića - Matičin nakladnički prvijenac iz 1844. godine objavljen uz pomoć Matičnih

utemeljitelja.

12

Nakon niza poteškoća koje su uslije-dile nakon 1843. i zabrane ilirskog imena, Matica je napokon potvrđena kao druš-tvo kraljevom odlukom od 10. srpnja 1847. godine uz uvjete da se mora zvati hrvatsko-slavonsko književno društvo, a ne ilirsko te da mora dokazati da ima glavnicu.

Na kraju je značajno reći da je opat Krizmanić imao volju, motive i sredstva za investiranje u ilirski pokret, pa tako i u jedan od njegovih značajnih projeka-ta - Maticu ilirsku. Zahvaljujući njemu, njegovim gostima ilircima i bistričkom „gospođinskom“ društvu, Marija Bistrica 175. obljetnicu utemeljenja Matice hrvat-ske može slaviti s osobitim ponosom na hrvatsku, ali i svoju vlastitu, bistričku, povijesnu i kulturnu baštinu.

IZVORI I LITERATURA

Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, Zbirka starih i rijetkih knjiga i rukopisa, pi-smo Dragojle Štauduar, Ivane Čačković i Pa-uline Krizmanić Stanku Vrazu, Bistrica, 24. 1. 1842., R 3981bHrvatski školski muzej, Zagreb, Ostavština Dragojle Jarnević, A 798Dobrica, Ladislav, Leideck, Markus i Pajnić, Maja, Korespondencija Janka Draškovića(izbor), Fontes. Izvori za hrvatsku povijest, 22 (2016), 123.Dukat, Vladoje, Život i književni rad Ivana Krizmanića, Donja Stubica – Pregrada, Kaj-kaviana - Matis d.o.o., 2002. Jembrih, Alojz, Ljetopisni zapisi Josipa Ša-frana – Prinos povijesti župe i općine Marija Bistrica, Hrvatsko zagorje, časopis za kultu-ru, 2 (2003)Marković, Franjo, Uvod, u: Vraz, Stanko, Iza-brane pjesme, Zagreb, Matica hrvatska, 1880.Mažuran, Ive, Bratulić, Josip, Spomenica Matice hrvatske 1842. - 2002., Zagreb, Mati-ca hrvatska, 2004.Smičiklas, Tade, Marković, Franjo, Matica hrvatska od godine 1842. do godine 1892., Zagreb, Matica hrvatska, 1892.