MARIN ZANINOVIC

II,IRSKO PLEME DELMATI*

I dio

POLITIEKA POVIJEST I TERITORIJALNA RASPROSTRANJENOSTDELMATA

Jed,no od najpoznatijih metlu mnogo,brojnim ilir,skim plemenimakda su nastavala dana5nje pordnuEje na5e zemlje jeste pleme Delmata.U prilog toga govoni i iinjenica da je vellka rimska provrincija po njimadorbila svoje ime. NaSa danaBnja isto,imena pokrajina to je ime od svojed,avne velike pre,thodnice naslijedila i tako saluvala naziv po sv,ojimstarirn stanovnicirn'a.

Pr.v'u pojavu Delmata na sceni pisane povijesti saduvao nam jegriici historidar Polibi. je. U njegovorn se spisu javljaju z;bivanjakaiakteristjrdna za ditavu povijest oyih kr,ajeva: 'ordno,si oibale i u,nutra-

Sjosti do$ljaka i starosjedilaca. Politbije opisuje kalko su Isejoi viSeputa slali poslanike u Rirn i tuZili se .tarno a'la Detrmate, koji pustoKeqe.mlju i gradove koji se u njoj naiaze, a to su Epetion i Tragurioa-rl. To

, . * N a k r a j u p r v o g d i j e r l a r a d a o b j a v l j , u j u s e S k r a 6 e n i c e l i t e r a -t u r e k a o i I z v , o r i , k o j i 6 e s l L r Z i t i i z a d r u g i d i o o v c g r a d a .

I Polyb. 32, I (18), 1-2: "O'cu rdry'foo[rrry n],.eovdxtgxtnpeopeuxarov et6 tilv 'Pdp4v

*alDraoalorivrov 6'r Aelllate( rlv Xtrlpav d6,"xoicc xzt" r*,;;rd).eL; 'li3 pet'a0rdrv r*tro-pfuc6' ailtar D'eloiv 'Er6tt'oy r.xl.Tpalbptov.

Politiika je povijest Delmata najpozrnatiji dio njihove historiiske poia'vei predmet mnogih studija na na5ern i ,stranim jezicima. einjenice o njihovojpoja.ri u antidkoj histo,riji i dugo.trajnirrn bor,barna s Rimijanima naiazimo usvakoj povijesti.antid.kog Rima; stoga se mi ovdje ogranidavamo na izncierujenajbitni j ih t i 'njenica iz ovih dugotrajnih i krvavih borbi, na temeljrr iza-bnanih izvora koji na'm o nj,ima i njihovoj pojavi govore, a ko'ji se u ovimbilje5kama citiraj,u.

Temerljno starije djel,o za povije,s,t ri,rnskog osvajarija rna3ih krajeva jeste;G. Zippel, Die r<imische Herrschaft i,n Iilyrien bis auf Augustus, Leipzig, 18??,karno su ukljudena i sva zbivanja u ve,zi s Delmatima. Sliino ovorne je diieto:IL C-ons, La province romaine'de Delmatie, Paris, 1882. Sve kasnije raspraveili dopunjaj,u ili ispravljaju o,psezan prikaz koji su ova dva autora udinila,Shttotski dlanak o Delmatima napisao je C. Patsch u RE IV. 2448-24bS, gdje

ie $an i pregld svih glavnijih izvora i starije literature, tj. do 1901. godin-e.Fodartke, izvore i literaturu nalazi,mo i u iljelima opOeg tipa, kao: Carnbridgcaneien:t historry, vol. VIII, IX, X, , ,..:',

27

su b,ile naseobine sirakuske kolo,nije Ise na susjedno,m ko'prn'u, a ,napa-

sbovanja Delmata rnora da su bila desrta i skrajnje oZbi[jna po ove naseo-

bine kacla im Isejci misu nrogli 'do6i na ,kraj, ve6 se utjeiu pornoci svojih

zaEtitrlka Rimlj,ana. ovo je sredina ,drugog 'stoljeca prije n'ase ere i

Derlmati se ve6 javljaju kao veoma stvarnj. dinila,c u ovorme podrucju.

Nitsu samo isejske naseo,bine izlqZene njihovim rnapadima ve6 su to

i dru,gi susjedi, narodito D,aorsiz. Delmati su se jos p,rije propasti ardi-

jejske d,rZave, s ,ko,jorm su, izgleda, 'bili u ,neko,s|pro,mjernljrivo'm odnosu,

od "ju

o'dmetnuli i rp'duzim,ali rsvoje akcije. Narotito iza _smrti ardi-

jejsko,g kralj,a Pleurata, oca Ge,ntijeva, osjecaju se oni sloibodni u svome

ai-.to.ru]I1in, te napadaju svoje susjede, pokoravaju ih i neki,rna od njih

namecu ri danak, koji se sasto,jao iz stoke i Zita. Tako d,a su se i Daorsi

po,tuZiii u Rim.

Senat je uvazio ove tuz e i 'uputio godine 158. pr. n. e. poslarnstvo

Delmatirna. Po,d vodstvom Gaja Fanija 'ovo je poslanstvo moralo itspitati

prirlirke u Iliriku, a po,sehno kod Delmatas. Mealurtim ovi ne sarno da su

poslanstvo jedva primili ve6 ga rnrisu htjeli 'ni saslu'Sati, niti udovoljiti

zahtjevima za zadovoljdtlnu Isejcima i Daonsima. Izjavi,li su d'a oini

s Rirnljanirna nemaju niEta zajedniikoa. Dapade, 'oduzeli su im konje,

koje su imali iz ,nekog drug,og naselja, a bi}i bi ih i napali dra se nisu

poiaj,nro povukli van nj,itrovog podrudja. Tako piSe Politbije o ,ovom

neuspj el,orn Poslanstvu.

senart je na osno'/u ,ovoga izvjestaja odlu,6io zavojstiti na Delmate,

uzevsi ovaj postupak prem'a rimskom poslanstvu kao povo'd' A jod

vaZnlji razlog biio je sto, je tako dolbio priliku da mu trupe ,opot ratuj'u,

burduqi da su vec d.vanaest godina ,nakon pobjede nad Perzejem miro-

vale. Zelio im je oipet vratiti ratnidku Zestinu i sprenulost i ujedno

zastra$iti ove Ilirre 'da u6ine 'on'o Sto se od njih zan-tijevallo5'

Godine 156. pr. n. e. zapodeo je konzul G. MarCije Figul ,nat protiv

Del;mata. Polazna ,rnu je 'tadka b,ila Nar,ona, gdje je imao jako tlpoli$te

i podrsku prijate,ljskih Daonsa. Meduti,rn ve6 ovaj prvi u nizu krvavih

delmatsko-rimskih sukorba nije po Rimljane dobro zapodeo. Figul j,e,

prefrna Ap,ijanovom pisanju, u ,ovorn prvorm ,pohodu m podrudje Delmata

slabo ,proBa,o, bi,o p'otuten i morao se vratiti u Naronus'

Slijedeti napad izveo je pomati razi6i i povuCi u svoje nrsavladati. To mu ,medutim nljeDelmati su se opet ,sakupili u svbili. su tarno natjera,ni rnakon pcmogao osvoj,iti rri natnirn ,E)ra\rastima, ord kojih n,eka osvoji i rDelminriu,mu. Opet se p,ovrati postnijelama i gotovo je uni,stiti.

.- Osvajarnje je dovr5io njeg<

zika isto,m taktiko,m i tako iauzbroj pudanstva u ,ropstvo. Istemateis<7. Tako je ,zavr,Si,o prvi ri

Nakorr ,ovog rporaza Delmat

f9 otp.t javile vijesti o njima igoc

ljanri zatbavljeni pokoravanjem Arnakon Slo ,zu Delmati b,irli rponaisu Rirnljarni s plermenom Japodanalno, a unutrainjo,st je, t<ako jereii slohordrra.

Godrine 119. pr. n. e. krenul:lije Ko,ta na Jap,ode i u tom pohje Metel meilu Delmate. Ne znantelj,ski p,rimljen i prezimio je u ije rneclutirn ipak opljadk,ao i ,odp,r,ostravio je triumf rnad DeilmatirmrZippelu, Metel je u ovo vrijemevincije, jer mu je ,,b,or,avak ,u to.spornenute ,okolnosti bile bi u nrj

-. 7-Fro,nt. Strat. III, 6, 2: p. Cor

nandi Del,minium, quia omnlurn co,ncoepxt, et e,Docatus ad sua defendenrceplt. Liv., perrioch. XLVII: eand,emq

Strarb. VII, 315, 10: A6),pcov DA petb- rebtov p4ldBotov 6ta dlv r.l.eovef(a,vMomrnsen, RG II, IV, 5, s. t6B; NovelP. Corneliusl p. f . Ctn. Sctpii'tf isii

8 Liv., perioch. XLII: L. Caeci l i1l Xp6vg D'6orep ov Kacxt).t o; M6relo.- 0gfsaro x,o).e1l.e?v Enu$upt7 $pta1fi.,o. xil ,trup'a$rot6, Ev )-a),ol,r7 no}er xdL 65 .prrrl-t1r

Eutr., a. u. c. IV, 28: L. MeteLLo et etr iumphatum est. CIL 12, s. 177: L.procos. de Delmateis,. Cicero, in VerMornrnis., RG IV, 172; Zippel, 138; Cr

I Zippel, 1Bg; Halten wir damilwinnt es die grcisste Wahrscheinlich.eigene Provinz organrisiert ist.

Na naiern jeziku opSinnije prikaze imamo u djelima: F. Si5i6, Poviiest

Hrvata u vrijemL narodnih viadira, Zagreh, 1925; G. Novak, Pro5lost Dal-

macije, zagret, 1944, s orpsirnorn bibli,ografrij,om i izvorima na kraj'u. Izv@e

i litdri,turu imamo i u novijem koloktiv,nom djelu: Historija naroda Jugo-

slavije, Zagreb, 1953.

' Polyb. 32, 9 (18), 4-4 6pot(I,6 E! xa| t6v L,aopodl,l Alzc)'o6vttov '.. Zi,ppel,

str. 130; Novak, Dalm., str' 38; Cons, str' 105'

3 Ibid., 3:6fan6otellev ! o01xb7tog npeoBeurdl6 toU5 n:pl, Icitov iDctvvtav 6zronte6oovta5'

td" xa:,d, tilv 'I),Iup[Dc, xal 1td.]',r'ara to6t<ov t& xdrd. zo;t6 Aa).patel6.

4 Ibid., 32, 13 (23), 1:0066v a6rai6 etvai xal'P,opa(otg xow6v'

5lbid., 32, 13 (23), ?: 6to6 1d.p i1v z6re 6udby.atoy &.nbrodnpb6fr.epo6a n6).epou

xal t6.r 3v MaxeDov[g cp4i6eov'

u App., I1I., 11; Liv., perioch. XLVII: C. Marcius cos. aduersus Dalmatas

primum parim, postea feliiiter pugnavit. cum quibus bell,o confligendi causa

fuit, quod lllyrios socios populi R., DastaDerant.

28

na su,sjedjno'm koIxru, a 'napa-

skrajnje ozbiljna Po ove naseo-'aj, ved se utjedu Pomo6i svojih

rgog 'stoljeca Prije na5e ere i

Lrni dini.lac u ovo'me Podrudju.

e njihovim rn'aPadima ve6 su to

i su se jo5 Pr1ils ProPasti ardi-

neko'm,promjenljivorn odnosu,

r<cije. Naroilto ua smrti ardi-

;jetaju se oni slotbo'dni u svome

okoxavaiu th 'i neki'rna od njih

> i Lita. Tako d'a su se i Daonsi

godine 158. Pr. n. e. P'oslanstvovo je poslarxstvo moralo iispitati

r3. Meelutim ovi ne sam'o 'da su

jeli ni sasluSati, niti udovoljiti

Daorrsima. Izjavi,li su dja oni

Dapade, oduzeli su im konje,

I bili bi ih i naPali dra se rr*isu

r. Tako pi5e Politbije o 'ovom

a odludio zavojdtiti na Delmate,

poslan'stvu kao Povod. A jod

rj,liku da mu truPe oPot ratuju'

rn pobjede nad Perzejem miro-

Zestinu i sPremno'st i ujedno

od njih zan'tijevaLlos'

rzul G. Marcije Figul rat Protiv)na, gdje je imao jako urPori'Ste

r ve6 ovaj Prvi u nizu krvavi'h

,ljane dobro za'Podeo. Figul j'e'

om'pohodu ,u podrudje Delmata'atiti u Nanonu6.

namo u djelima: F. Sisie' Poviiestsb. 1925; G. Novak, Proilost Dal-fijom i izvorima na kraju. Izvmeom djelu: Historija naroda Jugo-

trlv Aaopobv dlxa).ofvttov . .. Zippel,

05.

rd6 toU5 t:pL falov iDci,vvtov Enonre|oo'tta6

'r& toi.r5 Ae).pclte[5.

lal'Porpa{olg rcotv6v.

Au}Exarov d,ti tod npbgnepa6,a n6)'epou

C. Marcius cos. aduersus Dalmatos

:um quibus bello confligendi causa

erant.

Slijedeci napad ,izveo je podetkom zime, nadajuti se da 6e se Del-mati rrazi6i i p.ovu6i u svoje naseob,ilne, te da 6e ih tako pojedina6nosavladati. To mu meilutim nije uspjelo. Na glas o njegovom p'ovratkuDelrnati su se opet sakupili u svoje glavno srediSte Delmirnium, zap,ravobil,i su tarrno natjera,ni rndkorn poraza. Ovo utvrtlern'o sredi,Ste nrije Figulmogao ,o,svoj,iti ni ratni:m 'spLravama. Stoga se opot okrene rnanjim mje-stima, od kojih neka ,osvoji i uni5ti te tako oslabi sredi5nj,i otpor uDelminiurnu. Ope't se p,ovrati poda nj ri uspije zapaliti utvrdu goru6imstrijelama i gotovo je uniBtiti.

Osvajanje je dovriio njegov nasljednitk P. Kornelije Scipio Na-zika isto,m takti]<o'm i tako zavzeo Delminij 155. godine, odvevBi ve,l'ikbrnoj puianstva u 'ropstvo. ISte godine prosl,avi,o je triumf "de DaI-mateis<I. Tako je ,zavn5i,o prvi rat rs Delmatima.

Nakon ovog poraza Delmati su ,nrekoliko decerniia mirovali, da bise opet javile vijesti o njima godine 119. U meduvremenu bili su Rim-ljani zalbavljeni pokoravanjem Ardijejaoa, 6ije je gusarenje bilo oZivje'lonarkon Bto ,su Delmati btirli ponaZeni. Na ,sjeverozapadu trlirika ratovalisu Riirnljanr,i s plermenom Japorda. Obala je bila pokorena ,satrno nomi-na'lno, a unutra5njorst je, kako je vi,dljivo iz svih ovih natova, bila takorefi slolboidna.

Godine 119. pr. ,n. e. krenuli su konzul,i L. Cecilije Metel i Korne-lije Ko,ta ,na Japode i u tom pohodu zattzeli Sisak. Nakon toga krenuoje Metel medu Delmate. Ne znamo s kojeg uzroka. Tarno je b,io prija-teljski primljen i prezimio je u Saloni, gdje je i ,ostao do 11?. Zemljuje rnetlutirn ipak opljadk'ao i ,ord plijena sagradio Kastorov hram. 11?.pr,oslavio je triumf rnad Ded"matima i dobi.o pridjev >Delmaticus<8. prema

Zippelu, Metel je u ovo vrijeme o,bavljao organizaciju Ilirika kao pro-vinoije, jer rmu je 'boravak u toj pokrajini bio relativn,o dug, a gorrespornenute okolnosti bile bi u pr.ilog togae.

7 Front. Strat. III, 6, 2: P. Cornelius Scipio intelecta d.ifficultate expug-nandi Delrninium, quia ornnium concursu deJend.ebatur, ad.gredi al,i,a oppidacoepit, et eDocatus ad sua defendenda singul,is Dacudtanl auriliis Derminiumcepit. Lw., perioch. XLVII: eandemque gentem cornel"ius Nasica cos. d"omuit.

Strab. VII, 315, 10: A6).prov Ed pey<f).1 n6).r,; - - - 1:,cxp&v D'Enoiloe Haacxd,gxalt0 reDioy prllSBotov Dla civ n).eovefi[av r6v d,v$porn<ov. Ztppel, s. 131; C.ons, s. 10?;Momrrnsen, RG II, IV, 5, s. 168; Novak, DaIm., s. 39; CIL I, s. 4S9: Ir, s. 1?6.lP. Corneliusl P. f. C[n. Scipio Nosico cos. II de] De[l,mateis].

8 Liv., perio,ch. XLII: L. Caeci l ius Mattel lus Dalmatas subegit. App., I I l . ,11 Xp6vrp D'6ctepov Kacxtltcog r{6te),og 0rcare6tov o08bv d,Dr,xoSoc zoi6 aa),p,rL.car6 6r!4-g(oa'ro rco).epeiv Bru$up(4 $p(apBou. :<,ai delop6vov q0rdu 6xe{yov tb; g{).ov 0rexe(r.a(ctap'abtoi6 6v i-a).trtv7 n6),er.. xaL A5 'Potplr

encrv!).$a xal E$p[appeuos,Eutr., a. u. c. IV, 231 L. Metell,o et e. Mucio scaevora consuribus de Dalmatiatr iurnphatum est. cIL I2, s. 1?T: L. Caeci l ius L. f . e.n. Meterlus Delmatic.procos. de Delmateis; cicero, in Verrem I, 130-154; pro scauro xxIII , 46.Momrnrs., RG IV, t72 Z\ppel, 138; Cons, 110; Novak, 40.

0 Zippel, 189; Ha1ten wir damit nun die Tatsache zusammen . . . so ge-winnt es die grrisste wahrscheinlichkeit, dass im J. 11g. rllyrien zuenst a,lseigene Provinz organisiert ist.

z9

Tre6i p,oznati. nam rat iizbio je godine 78. Delmati su iskoristili

nemlre na Balkarrm uzrokova,ne pro,dorom Kimbra, koji su pro'tjerali

Skordiske p,rema Vardaru i Solunu. Pogo,dovalo lm je i stanje u Rimu

nakorn Suline smrti (78), te oni zbace rirnsku vlast i zauzmu Salonu.

Ovoga puta u 'sukob s njima poslan je p,nokonzul G. Ko,sl<onije, 'koji .se

s nj,irna borio ,dvije go,dine i ponovno im 'oduzeo Salonu, ,a,li potpuno

savladani nisu b li 'ni sadalo.

Kroz nekoliko decenija ,opet nedo;staju vijesti ,o njima. Siijedediistup Delmata bio je 51. godine pr. n. e., o ternu nas izvjeStava Apijarn,

kada su Delmati u savezu s drugim ilirskim plernenima ,napali i zauzehPro'monu, koja je bila u viasti Liburna. U ovo vri jeme Cezar je biopr,okonzul Ilirika, koji mu je dala na upravu >I.er Vatiniao godine 59.Ove je krajeve on posjetio 57. i 54. Ali 'kako je on bio vj6e o'buzet

Galijorn i Italijom, ,lskoristili su Delmati da napadnu Liburne. Ne5toprije (52) Japodi su opljaikali Trst i navali l i na Akvileju. Liburni seportuZe svome prokonzulu i on p.ozove Delmate da napuste Promonu.Kada oni to o,dbiju, p'o5alje na njih mnogo vojske, ali ovu Delmati svupoubijaju. Cezar nije rnogao rri5fa ubiniti buduci da je izbio sukob

s Fornpejem. Nalaze6i. 'se u Spaniji, po,ialje on 49. godine C. Antonijaka,o legata da 6titi sjeverrni Ilirik. Njega iste godine napadnu kod KrkaPompejevi legati L. Skrlbonije Libo i M. Oktavije ,i porazi5e gal'.

M. Oktavije nastavi osvajati dio Dalmacije, koji je bio uz Cezara,opsjedao je Salonu, a Isu je privo io Porrrpeju. Stupio je u savez s Del-

matiirna i niirna pridruZ,enim plemenrimale. Ali Salonu 'ipak nije mogao

osvoji,ti, te je pr,ije zime (decembra 49) podigao opsadu i po'Sa'o Pompeju

u Dirahij.

Nakon bitke ko'd Farsala Cezar je 48. p,oslao u Ilirik Q. Ko,rnificijakao quaestora propraeto,re, sa zadatkom da r,rmiri pobunjene krajeve izavede red u prov,irr,ciji, hoja je, p,1srn'4 Hircijevim rijedima, bila >finito

beLlo ac dissensionibus confecta et uastata<l3. Njemu to u do;broj mjerii uspije, te iste godine z'auzima i Prornonu.

U ovo vrijeme do6ao je u krajeve Delmata konzular Aulo Gabinije

da pomog,ne Kornificiju, bududi se nakon b t,ke kod Farsala koprnomvratio iz Makedonije u Ilirik jedan dio Pompejevih vojnika, kao i velil<broj lada pod M. Oktavijem. Legije Gabinijeve bile su novopo'dignutei urkljutiva,le su, po Apijanu, 3 000 ko'njan,iika i 15 kohorti pje5aka. Pro-bijajuCi se kroz brojne zapreke lstodnom obalorn Jadrana kopnenimputLom u zimi 48147. n ve6 u nadi da 6e rraOi zakl'o'n iza zidova Salorne,bio je doiekan od Delmata kod Sinodija nedaleko ,o,d cirlja i te5ko pora-

Zen u jedno,m usk,om i Sumovitom klancu. Poginulo je 2 000 vojnika,

10 Eut,rop., a. u. c. VI, 1, 4: ad lLlgricunt 'nri .ssus est C. CosconitLs proconsule multam partem DaLmatiae subegit, Solonos cepit et composito bel loRontam post biennium redi i t ; Cicer'o, pno Cluent.,35,97: legionenz esse ab eosollicitatam, in lllyrico C. Cosconii Litteris . . . Zippel, 162, I7B; Mornms., RGV, 38; Cons, 116; Novak, 40.

tt App., I I1., 12; Liv., Perioch. CX; Flor. IV, 2, 31-33; Dio XLI, 40;Zippel, 202; Momm,se,n, RG V, 391; Con's, 124; Novak, 40.

tz Concitatis Dalmatis reliquisque barboris, Caes, bell. civ. III, 9.

I3 Hirt . bel i . AIex., 421' Zippel,205; Co,ns, 128; Novak, 43.

30

38 centuri,ona ,i 4 tribuna. Orlrvojske p,ovuie

"e 't.-t

S"toollr, gpornpejev legat M. Oi;mogao..ponovno podvrgnuti ovrclvao th da podsjedaju neka m

:-T1 Ju pak napadao mjestaos-[ala u neugo.dnoj uspomenin;en,r stanovnici morali mnogo

hitne pozive Kornifi-Jors lJu, naoruZao je brodove kc

l,^* .0r," _u Ahaji. N" njill ;;pozurr u Ii ir ik u pol.jeru za l!

g1a{o-ve i pli,siti ea di ,. porruM. Oktavije, f uvdi ,a r.u"rit"i

-

zaltzme po,loZaj ,kod otoka Tar

:T:gr"g, svojim odekivanjima,

i oru le (bel l . A lex. , 46) . S nekotri da-na stigne Vatinije, nakon

l,::9"1i, t"|T':u i izgubira ioi,cIpU. Vtast Kornifici jeva bila je

. prepla5eni

Iliri ponlra" ,r,

:..1T-,9" 9:..t-. oprosriri ,ako Fovr prrhvali l i njegove uvjele, u Jupucen godine 46. P. vifinile,pokornost, danak i taoce. Fozpovede sobom tri l

3q_; ;#;' a,;::'f,: ill"-,:\-ezarove uvjete smatr.ali te5kinPonovni otp,or Rimljanima. Vatiniosvojio im je Sest utvrdenih gracig-1dine Tgr?o povuci ,uog tEl[orat zavr5i,o b,ez konadn"gLpj"itriumf ,de lllurico,, (CIL- I2, ;.*lNakon Cezarove smrtli stanjDelmati osjedali joS slobodnij imsuKobu s,tradalo pet kohorti sa zaIJ]., l l l : a_Vatinije

"" pouur."o*rrl*:

situaciji Delmati su tmali "fofoCdijelove ,obale.

. _ Prilikom po,djele drlave za

lelfodijerjen Ot<tavi;anu. Da bi srr \JKxavllan sloZe .se na zajedniiOv.aj zadatak prihvati

"j ih"; ;;;;koji je dobio upravu nad Ii ir ikom

r,ro,,nr.l '+fpo'' \r',72; bell. Alex., 42;

^^.^. t , C.icero, ad fam. V. 10 b: se:qu.od. erat marimum, quarcr a mequattuor nturos cepi

"t'ore"rn ior'uriaenuserunt. Zippei, zoa; gs,_i!.i,,:

\

dine ?8. Delmati su iskoristili

rm Ki,mbra, koji su Protjeraii

o'dovalo im je i stanje u Rlmu

,irnsku vlast ,i zalJzmu Salonu'

>rokonzul G. Koskonije, koji 'se

im oduzeo Saloinu, a'li PotPuno

;taju vijesti 'o njima' Sli jede6i

, o dernu nas i:zvje5iava APijarn'

kim plemenima naPatri i zaszerr

L. U ovo vri jeme Cezar je bio

.pravu >ler Vatinio< godlne 59'

rii Lnto je on bio vi5e otruzet

rti da naPadnu Llburne' NeSt'o

avalili na Akvileju. Liburni se

Delmate da naPuste Promonu'

rgo vojske, ali ovu Delmati svu

niti Unarei da je izbio sukob

ialje on 49. godine C. An'tonija

. iste godi,ne naPadnu kod Krka

i M. Oktavije 'i Porazi5e gar''

naeije, koji je bio uz Cezara,

*p"lt. Strr:Pio je u savez s Del-

r1e. Ali Salonu iPak n'ije rnogao

oodigao oPsadu i Po5ao PomPeju

48. p,oslao u Ilirik Q. Kornificija

r da urniri Pobunjene krajeve ri

Hircijevim rijeiima, bila >finito

atantx. Njemu to u dobroj mjeri

onu.

Delmata konzular Aulo Gabinije

kon bitke kod Farsala koPnom

Pompejevih vojnika, kao i vel'ik

abinijeve bile su novoPo'dignute

anika i 15 kohorti Pje5a'ka' Pro-

oom obalorn Jadrana koPneni'm

e na0i zaklo'n iza z\dova Sa]one,

a nedaleko 'o'd ciija i teBko P'ora-

rncu. Poginulo je 2 000 vojnika'

ricum' missus est C. Cosconills p:To

t, -sotonos

cepit et cotnposito bello

Cluent., 35, 97: Iegionern esse ao eo

r.. . ZipPel, 162, 1?B; Mornnrs', RG

Flor. , IV, 2, 31-33; Dio XLI ' 40;

124; Novak, 40'

nbaris, Caes, bell. civ. III, 9'

Co,ns. 128; Novak, 43,

38 centurio,na ,i 4 tribuna. Orlovi legija pal:i su u ruke Deimata. Os't,atakvojske povude se u S'alonu, gdje je Gabinije i umr.old.

Pornpejev iegat M. Oktavije vjer,ovao je da bi u ,ovim prilikamannqgao ponovno podvrgnuti ,ove krajeve. Povezao se s Delmatima i upu-0iirao ih da podsjedaju neka mje'sta, koja su jo5 drZali Cezarovi prista6e.

Sam je pdk ,napad,a,o mjesta uz more, a narodito Salonu, koja rn:u je

ostala u neugodnoj uspomeni iz prve neuspjele opsade, zbog iega sunjeni srtanov,nici morali mnogo trpjeti (Dio Cass. XLII, 11).

Na hitne pozive Kornifici jeve, P. Vatinije, koji se nalazio u Brun-disiju, n,aoruLao je brodove koje je tamo zatekao, jer mu je glavnir-ra

flote bila u Aha'j i. Na njih po,stavi veterane koji su se tamo nalazil i ,poZuri u Ilirik u potjeru za M. Oktavijem, oduzme mu ponovno rrekegradove { ,prisil i ga da se povude od Salone i napusti opsadu Epidaura.M. Oktavije, iuv5i za kvalitet brodovlja kojirn ga je Vatinije progoni,o,z,avzme poloZaj kod otoka Taurisa i u bici, do koje je dor5io, bude,su,protno svojim ,oiekivanjtma, porazen i pobjegne pod zaStitom mrakai oluje (bell. Alex., 46). S nekoliko laeta sklo'nio se u Isu. Tamo nako,ntri dana stigne Vatinije. n,akon Sto je M. Oktavije napustio luku. Isa sepredal'a Vatiniju i izgubila poloZaj rims,kog saveznika ,i postala muni-cipij. Vlast Korniificijeva bila je opet uspostavl'jena (be11. Alex., 47).

Prepla5eni I l ir i ponude svoju pokornost Cezaru, ali on to odbijes tirn da 6e im oprostiti >ako prihvate danak i ponude taoce<. Kad suovi prihvaiili njegove uvjete, u Ilirik kao nasljodnik Q. Ko,rnificija budeupu6en godine 46. P. Vatinije, pobjednik kod Taurisa, ,s t im 'da primipokornost, danak i taoce. Poznavaju6i nestalnost Delmata, Vatinijepovede sobo,m tri legije s mnogo konjanika. i ,uputstvima 'da uzme samolagani namet (Ap,p., I11., 13). Smjesrtio se u Naroni. Delrnati, koji s,uCezarove uvje'te smatrali teSkima, nisu jh htjeli ispunriti i navijesteponovni otp,or Rirnljanima. Vatinije je morao s njima ratovati i gordine 45.osvojio im je Sest utvrde'nih gradova, ali do kraja nije uspio, jer se istegodine rnorao povu6i zbog teSko6a zime i nevremena. Tako je i ovajrat zavrii,o bez konainog uspjehals. Svejedno je Vatinije 42. proslaviotriumf "de l lLurico< (CIL Ir, p. 179).

Nakon Ceaarove smrti stanje se za Rimljan'e i pogor5alo jer su seDelmati osje6ali joi slotrodnijim u svojim akcijama. Tako je u jed,nom

sukobu stradalo pet kohorti sa zapovjedniko'm senatorom Bebijem (App.,Il l ., 13), a Vatur-i je se povukao na jug u Dirahij (Dio XLVII, 21, 6). U ovojsituaoiji Delmati su imali. slobodne ruke i ponovno zaazmv Salonu idijeiove oba,le.

Prilikom podjele drZave za drugog triumvirata go,d,ine 40. Ilirirkje dodijeljen Oktavijanu. Da bi sredili prilike u tim krajevima, .\ntonijei Oktavijan sloZe se na zajednidku akciju n'a ,istodnoj oba i. Jadrana.Ovaj zadatat< prihvati njihov posrednik u Brundisiju G. Azinije Poliron,koji je do,bio upravu ,nad Iiirikom u opse\gu koji je bio povje"en Vatiniju.

14 .\pp., Ill.,Novark, 43.

15 Cicer.o, ad fam. V, 10 b: ser oppida oi oppugnando cepi.; unutn hocquod, erat maxirnurn, quater a me iarn captum; quattuor en,im turri.s etquattuor tnuros cepi et arcem eorum totant; er qua me niues, frigora imbresdetrusentnt. Zippel, 208; Morrunsen V, 431; Cons, 134; Novak, 44.

31

On krene god,ine 39. s vojsko'm na lactanra i:z .dkvileje duZ obale premaSalorri, koju je, tini se, zauzeo i zatim krenuo dalje na jug da rpokoriPartine. U povratku je opet zaratio na Delmate, ali o toku 'ovo,g su,kobane znarno p'o'tanje. On je orpusto6io zemlju Delmata i ,od ,pl,ijena sagradiou Rrimu prvu javnu knjiZmicu, a svorne je ,sinu ,dao nadirnak Salo,ninusu spomen svojih uspjehalB. Ti su uspje,si bili kratkotrajni, kako to kasnijazb,ivanj'a pokazuju.

Neko'llko go,dri'na nakorn Poli,orla zaputi 'se Oktavijan l,iino u Ili,r.itk,na delu legija, 'da pokori ovu uvijek nemirnu rpolcajinu. U poietkuvojne savlada odm,ah niz p'lemena uz obalu. Veiinu ,njih znarno samopo Apijanovu nabraj,an'ju. To su: Oxgaei,, Parthenati, Bathiati, Cam.baet,Kinambri, Meromeni i Pyri,sei. Jadi otpor pruZila su plemena u unutra-inj'osti: Docleati, Carni, lnterfrurini, Naresii, Glinditiones. Iz ovog nizanjane moZem'o odrediti rpoloZaj ,ovih plemena, buduti su nanizana bez reda,jer su, nrpr., Carni s Alpi stavlj,eni uz Doole'ate ,u Crnoj Gor,il7.

Po povratku s 'ekspedicij,e u unutra$njosti, uni5tio je O,ktavijangusa,rsko stanovni'Stvo Mslitae i Corcyr'ae Nigrae. Nakon toga oiduzeo jeLitb,urnima sve laile. Pokoriv3ri tako prirnaorrje, ,krene godi,ne 35. u unu-tra6njost na Japode, ord kojih se neki pokore ,odmah, kao Monetini,Avendeati ,i Aru,pi,nri, a glavni mu grad Metulum pruZi jak otpor, kojikornadno bude sk'r5m, a s ,njirne i ,otpor J,ap,oda.

Nakon tog,a L".r,, Oktavija,n na Panonce :i Sisciju, koja je bilaosvojena nako,n mjesec dana opsade. P,otom se Oktavijan vrati u Rim,a u S'isci,ji ostane Fufije Gemin sa 25 koihorti.

Preo'stali su sada joi Dehnati, ko,ji su, tako re6i, bili dijel,om zao-kruierni u svorne po,drudju. Godine 34. vrati se Oktavijan iz Rima i rpre,koJapodije i I-lihunn-ije dode svojoj v'oj6,ci, koja je ve6 bila u pod,rudju Del-marta 'pord ,zarpovjedni5tvorn M. Agripe18. Tako je zapodeo j,or5 jedan dugo-trajan rat sa Delmatimale.. .

Oktavijan je tek gordine 27. predao pokraj,inu Senatu. Illyricum sepoieo nazivati Deimatiazo, vj,er,ojatno pod utiecajem borrbi. s Delmatirna.Joi je medu,tim nekoliko manjih ustanaka i,zbilo, kao 'itzraz nezadovo,lj-stva Delmata novim gospodarirna. Godine 16. ,uguSio je jed,an ustanakP. SiJije, tada prvs,['enz'ul, koji je savladao ,i viSe alpskih plemena, a iz

r0 Flor. IV, tzi Asinius PoLLio, gregibus, armis, agris mulctatserat; Hor.at,car,rn. II, 1, 15, 16: cul laurus aeternos honores Delrnatico peperit triumpho;Zppel, 224; Cons, 136; Novak, 451' za knjrinicu: Plin., N. h. VII, 31, ?.

tt App., I11., 16.

18 Dio XLIX, 3B, 3: izt Dl Di1 toir6 Aelptita6 np6repo6 pbr' 6 'Alplrrag, tncna

A6, xalb Ko.loap Enearpriteuoe. Zippeil, 232; .Co,nLs, 144; Novak, 47; CAH X, 86.

18 Zilqpel, 233; Cons, 146; Novak, 48; CAH X, B?, i druga brojna iite-tadura, kao: G. Veith, Die Feldzuge des C. Iuiius Octavianus in Illyrien inden Jah,ren 35-33. v. Chr. (Schriften der Balkankomrnission, Ant. Abt. VII),'Wien,

1914; Dobial, J., K Octavia'novfm v;fpraviim illyrsklim v letech 35-33.pr. K,r., Listy filo,logick6 48/1921, s. 65-7,5; 213*223; Swoboda, E., Octavianurnd lllyricum, Wien, 1932; Vuli6, N., Oktavijanov ili.rski rat, Glas SANN?/190?; S. Josifovi6, Oktavijanovo ratovanje u Iliriku, ZA 6-1/1956, s. 135;M. Schmittener, Octavians militdrische U'nter,nehmungen in den Jahren 35-33.v. Chr., Historia ?/1958.

s0 Dio LIII, 12. B: a[t]6 0] tilv Ae).ptattav uv'c,6]'aBe,

? t

Istre protjerao przaoranome patn

11 . i 10 . gcmjera, z,bog namru Panonijizz.

Sve su to tizbio 6. godine n,

.. Petnaest leg

godnne ovaj krva>in magnis omni(Tib., 16, 1). Al,izauv,ijek su elimi'

August je sHadrianum nLa,re ,tmilitaria complurrex Hispania et Cquas atute me prinper Tib. NeronernRomani subieci pr

Rimsk[ je o:golemo no,vo pod:mogli su mirno i I

Geografski otuvijek, tako i upodrudje Delmatamjenama i zbivanCinjenica da je ovcijeloj jed,noj velikbliZnog odredivanjamenih pisaca koji-snjdrna. Pohu5at 6ervanjem sa starirn ,ineke od tih proble

rl Dio LIV, 20.

- 22 Liv., perioc

subeglt.

,P3 Dion Kasije

ffi.'ii'i,Lf,tri',pannonischen Kriqgoes pannonisch_dahs. 313; N. Vnrl i i . I12111926, s. bb: E. pSnjark Ist. dmstva Illrltt5gSu Krieg 6_g

3 - Godiinjak tV

\

I

1z dkvileje duZ obale PreIrIarnuo da'lje na jug da Pokorinate, ali o toku 'ovog stlkoiba

)elmata i od Plijena sagradio

sirru dao nadimak Salorninus

kratkotrajni, kako to kasnija

i 'se Oktavijan tritno u Ilir'ik'

mirnu rpolcrajinu. U Podetkulu. Vetinu njih znarno samo) arthenati, Bathtati, C amb aei,

pruZila su Plemena u un'ulra-

., Gl.inditi,ones. Iz ovog nizanja

buduCl su nanizana bez reda,

.eate u Crno'j Go'ril7.

rinjosti, un'i,5tio j'e Oktavijan

Nigrae. Nakon toga oduzeo je

rrje, 'krene godine 35. u unu-

rokore ,odrnah, kao Monetini,

{etulum 'PruZi jak otPor, koj'i

,apoda.

rlonce i Sisciju, koja je bila

rm se Oktavijan vrati u Rim,

onti.u, tako re6i, bili dijetrom zao-

'i se Oktavijan iz Rirna i P'rekoja je ve6 bila u Podrutju Dei-

rko je zapo6eo jori jedan 'dugo-

rckrajinu Senatu. IllYricum se

utj'ecajem borrbi s Delmatirna.

r izbilo, kaol:zraz nezadovolj-

I 16. ugu5io je jedan ustanak

r i vi5e alpskih Plemena, a iz

armis, agris mulctauerat; I{onat'nes Delnl'atico pepert't trt'umpho;cu: Pli,n., N. h. VII, 31' ?'

.loai npbrepa; Pbr' 6 'A1P{nna6, lntna

144; Novak, 4?; CAII X, 86'

IAH X, 8?, i druga broj'na lite-

Iuiirus Octavianus in IllYrion in

alkankommission, An't. Abt. VII)'

rav6m illYrrskYm v letech 35-33'

213-223; Swoboda, E.' Octavian

bavidanov ilirski rat, Gl'ars SAN

e u lliri:ku, zA 6-1/1956' s. 135;

nehmungen in den Jahren 35-33'

crvr6LcBe,

Istre pro,tjerao panonrske i noriike napadade2l. Aenona mu je kao svomeizabranome patronu podigla natp,is (CIL, B, Zg}7l.

11. i 10. godine zapovijedao je gu5enjem ustanka nepoznatih raz_mjera, zb,og nameta, kas,niji car Tibernije, l<ada je savladao ,i jednu pobunuu Panonijie2.

Sve su to bj,ii predznaci giavnog go,lemog ustanka, koji je snaZnoizbi'o 6. go'dirne n.aSe ere23.

Pet:nae,st legija i isto to,liko augzilljarnih tnrrpa gu,sirie su kro,z tr.igodine ovaj krvavi ,bellum Batonianurn(, voden, kako kaZe svetoni.je:>in magnis omnium rerun'L difficulta'tibus sunrnraque frugum. inopia<(Tih., 16, 1)' Al'i je zat,o i nagrada bila velika: Delmati i ostali ilirizauvijek su eliminLirani kao politidkli i vojnidki pr,otivnik.'

August je s pravom moga,o re6i: >prooincias omnes quae transHadrianum n'Lare Dergunt ad orientem reciperaui (Res gestae,27) ... stgnamilitaria contplw'a per alios duces amissa d.euictts hostibus reciperauiex Hispania et Gal l . ta et a Dermateis . . . (29) . . .pannonior tLm, gentesqua's a'nte rne principem populi Romani e:rercitus nunquanr adit, d.etsictasper Tib. Neronem qui tum erat priuzgnus et Legatus n,eus imperio populi,Rontani subieci proturique fi,nes llrEri,ci ad" ripam ftumints banuur qsa1.

Rirnski je onao, nakon stoljetnih bi.taka, svojim krilima pofi<rriogolemo no'vo podruije. rsko'riStavanje i rcmanizacija nove provincijemogli su mirno i s.igurno zapo,ieti.

O PODRUEJII DELMATA

Geografski proatori pojedinrih plemena i etnidkih sl<upina, kao iuvijek, tako i u anti[ko do,ba, 'doiivljavaii su ryrnoge promjene. Nipodrudje Delmata n,ije b,ilo iznimka tome. I ono je bilo po,dloZno pro-mjenama i zbivarrjima, koja, naravski, nisu u.rijek ,i svi zab,iljeZena.einjen'ica 'da je ovo pleme, tokom svog povijesn'og razvi,tka, dal,o ,imecijeloj jedrnoj velikoj po,krajini iinl, sval<ako, zanirrtrjivim pokusaj p,rri-bliinog odreelivanja njegovog uZeg teritorija. poznato

ie da kod suvre-menih pisaca koji su o tome raspravljal,i nema suglamoLti ,t nekim ,pita-nj'ima. Pokusat 6erno ovdje, ko,nfr'ontiranjem tih misijenja i uspo,redi-vanjem ,sa starim ,izvornim teks'tovima i materijal,o,m, poin,ovno pretre.stineke ord tih problema.

?r Dio LIV, 20. 3: z&. te Ev rfr Ae),gtar(.q... veoXltrtocvta Dtc'olflov xatlorrl . .

- .22 Liv., perioch. CXLI, Datmatas et pannonios, Nero frater Drusi,subegtt.

.23 Dign r(asije geste glavni izv'or za ove ratove u knjigarna LV i Lvr.JJz. nqgca je drugi gtra\r,nri izvor velej pa,terkul, i sam suoibilt ovih ratova:knj. rr,. 110-116. rz bogate 1iterature navodimo: A. Bauer, Zum lialmatiscir-pannonischen Krieg 6-9. n. chr., AEM 1?i1894, s. 135; ri. nau. Zur cesch.des pannonisch-dalmatischen Krieges der Jahre 6-9. ;. c[;"-k;o rcrrgzl,!..913j N. VuIi6, Dalmatsko-panonski ustanatk O_S. e. po--lir.,-dius SI{A\21 1929, s. 55; E. PaSaii6,. Quaestiones de belto dalmatic? p"*"o*itoq"e, Crodi_Sn.iatk Ist. druitva BiH 8/_1956, s. 24s; E. Kristermann. o.i p.""orirth_claima_ti'nische Krieg 6-9. n. Chr., Herrnes (Wiesbaden) 81/19b3, ;.-r4b.'."'

3 - Godiinjak lV

33

IG. Z,irppel u rsvome djelu: oDie rrimiische Herrschaft in Illyrien bnl Tomaschek d,onor

auf Augustusn, l<oje je joS uvri.jek te,meijno za izlldavanje zbivanja toga detallnileg obrazlagarvremerna u naBim zemljama, ,ovako govo,ri o po'd,rutju Delmata: >Als fiksiranju juZne gra,r

Nach der anderen Seirte bil'de,te Narenta rihre G,reinze, d,a die Daorsen (Territorium) reiihre Nachbar,n ware,no24. Chr., von Promona

>Nordgr'enzen je u stvari sjeveroz,apadna granica. JuZna, tj. jugo- Adria bis riber d'asistoina, jeste Neretva. Zrip,pel ne uiazi u p'itanje koliko se delmatski teri- U dnrgojtorij p,ruZao u dubinu kopna. Ardieja sve do

Th. N{o,mmsen se u svoj,oj ,Rdmische Geschichten sasvim uzgred moDtes sve do

dortide toga pitarnja: >Um d'ie Stadt Delmirvium schlofs sich hier die Eid- Kako vidimogenossenschaft 'der Delmater o,de:: Dalmater . . .<, Li ne5to dalje, govoredi u prvom,

o: >der Daonser die an der Narenta sr.idlich von der Dalmatern wohn' kao gnanieuton(25. dr'ugima

H. Co,ns, p,isac dje,la: >La r:rovince ro,maine de Dalmatie<, dotide U drugom

se je'dnom redenicom i p,o'drudja l)e,lmata: ,De la haute varll6e du Tilu- Knka precizna

rius (Cettina) et 'de Delminium (Gar'dun Voynitch pre,s d'0 Trigi), d'ot) Zanirnlj[voelle tire sorn nom, e,lle s'6ta'it, d la faveur de d6sastres des Illyriens de svojihGernt,ios avanc6e peu d rpeu jusq'd la mer. Sorti,e par la d6fi16 de Clissa wd je|zt< Patschdes for6'ts de ses imp6n6traLrles montagnes, elle (cette tribu) plaqait les kad o njimapopulatriorns 'du littoral dans cette condition p6nible. . . ex'pos6'es ar d'in- da ta Cinjenica naccssantes attaque,s, d de co,ntinuels dornmages..26. da se ono i kod

W. Tomaischek u svojoj pionirskoj studiji o topografiji naS'ih kra- niegovo detaljiijejeva u antiiko dob,a donorsi: >Dalmaten welche von 'der Mtindung des za pod!'tl0ie Jap

Naron (Nare,nta) b,is nahe an den Fluss Titius (Kerka) hinauf und tieter ter'igtitno je da

in's Binnenla,nd hi,nein sassen. . .<. NerSto dalje, u 'istoj raspnavi, s. v. kivali obratno.

I)elmatae: >Ihr Gebriet ldsst sleh so be,grenzen: 'ihr aiisse'rster Vorort F. Bu,li6,gogen die Liburner wa'r Prom'ona (Dernis siidl. vom Berge Promina); ljanju o sihnen gehcirie die Kriste nahe vom Ausfluss der Kerka birs Alrnissa und i podnrlje

Xllakars,ka; von da gi,ng die Grenze tlber trrnotski und die Jaram und skoj drlavi uWran-p,lanrin'a zur Enge von S'uica; danrn bildete ,der Hochrtcken Crnr brojno, jai<qgora bis zu derr Quel,len den Sanna unrd der Unac die Gronze. endlich ofrc ratovenjadie Sator-planina und d,as Grahowo polje bis zu ,den Quellen der rDelmatae

K,erka<27. rijeku Cetinu ipdmorja, iz

.rdmische Herrschaft in Illyrien bis ,auf Aug,ustuq noga grada

{Geschichte. 5. Aufl . , Beri in, 1869, I I Bd,1

, t &Ho:0 H. Cons, La province romaine de Dalmatie, Paris, 1882, s. 105. ,r!? W. Tomascheir, Die vor-slawische Topcgraphie 'der Bosna, Herzegof

rvina, Crrna Gora und der angrenzonden Gebiet.e. Mi.tth. der kais. und ktidGeographischen Ge,sellschaft in Wien, 1880, Bd. XXIII, s. 561-562.

34

r l ( .nuzefif

:r G. Zippel. Dle

Leipzig, 1877, s. 129.2s Th. Momrnsen. Rtimische

str. 168.

r. c.

u qI TdI: Db

3.

III

:he Herrschaft in I l lyr ien bis

, za izudavan je zb ;van ja toga

,i o podrui ju Delmata: >Als

, 2 7 , L 3 9 , 1 4 0 c . 2 2 , 1 4 1 . u n d

,ge Kenka; dass a'ber'das del-

; ersbreckte, ensehen rnrir aus

eit hdtten die Delmatein Pro-

adt lag ,diesseit ,der Kerka . . .

heran, da die wenig si idl ich

Sdtc Epetir-rm trnd Tragurjum

ba ril-rre Grenze, da die Daorsen

rdna gi 'anica. JuLna, t j . jugo-

lanje kol irko se delmatski teri-

:e Geschichte( sasviirn uzgred

ium schlofs sich hie,r die Eid-

3r. . .(<, r i neSto dal je, gov'ore6i

ch von der Dalma,tern w'ohn-

ro,maine de Dalmatie<, doti ie

>De la haute va[16e du Ti lu-

Voynitch pre,s d0 Trigl), d'oi

de d6sastres de's Illyriens de

Sortie par la d6fi16 de Clissa

s, elle (cette tribu) plagait les

rn p6n ib1e. . . expos6es d d ' in -

aSles '<r6.

budiji o topografiji naS'ih kra-

;relche von der Mtindung des

itius (Kerka) hinauf und tiefer

dalje, u 'itstoj ,raspravi, s. v.

rrenz!,n: ihr atisse'rster Vo,rort

is siidl. vom Berge Promina);

rss der Kerka bis Alrnissa und

: trmotski und die Jaram und

bildete 'der Hochr0cken Crna-

der Unac die Grenrze, endlich

llje bis zu den Quellen der

t in lllyrien bis auf Augustus,

e, 5. Aufl . , Berl in, 1869, I I Bd.,

almatie, Paris, 1882, s. 105.

forpcgraphie'der Bo'sna, Herzego-rbiete. Mitth. der kais. und kcin.

Bd. XXIII , s. 561-562.

To,maschek donos,i gotovo precizno odreelenje ovoga podrudja, bezdetaljnijeg o'brazla,ganja. Uodljiva je medutim njegova nesrigurn,ost ufiksiranju juZne granice, budu6i da u skoro istom tekstu p'omide tujuZnu, tadnije jugo,istod,nu, granicu delmatskog po,drudja najprrije na Ne-retvu, a zatirn prema sjeveru - na Makarsku i OmiS, dakle na Ceti,nu.

C. P,atsch, zasluZni istraZivad prro,Slosti antidke Dalmacije, po svo-jim brojnirn studijama i tlancima o toj ,pokrajini, nije se meclutiimdetaljnije zanirnao za granice podruija Delrnata. iako je rjeSavao nizl<ljudnih pitanja u vezi s njima. Tako u svome dlanku >Delmatae< u REveli i za njihovo podrudje: >... ein grosser starker kriegerrischer Volks-stamrn im mittlerern D,almatien<28. Neito dalje, u istom ilank,u: >Dieses(Territorium) reichte ^r Zeit ihre,r grcissten Macht, d. i. von 51-34 r'.Chr., von Promona im Norden bis gege,n Narenta im Stiden ,und von der,{dria bis iiber das Duvno polje in Bosnieno2s.

U drugoj jednoj svojoj raspravi veli: >Delmati. . . obrr.favahu odArdieja sve do Krke i od morske obale preko Dinarskih Alpi Ad,riimontes sve do go,rnjeg to'ka VrbasauB0.

Kako vidimo iz nave,denih tekstova, n,i Patsch nije dosljedan. DokLl prvom, vreme,nsk.i starijem, teks'tu ve i: >Promona im Norden<, daklekao grarricu uzima do,sta neprecizno grad, ili podrudje, koje su je,Cnidrugima osp'oravali Delmati i Liburni, >Narenta im Sr.iden< je preciznije.U d;rugom citiranom, krornolo5ki kasnijem, tekstu je obratno: sada jeKrka precizna gra,n'ica, a na jugu je ne'odredeno: >od Ardiej,s(.

Zanlt:mlj;lyo je da u svo,me kasnijem, neke vrsti sintetskom, radusvojih dugogodi5rLjih istraZ,ivanja 'ovih krajeva >Die Herzegowi,na einstund jetzt< Patsch uop6e ne ulazi u pitanje po,drudja i granica D,elmatakad o njima govori, iako t,o, npr., dini za Ardijejce i Daorse31. Mislimda ta diajerrica na svoj nadin po'dvladi sloZenost pitanja o k,ojem je rijed,da se ono i kod Patscha lagano varira, te da se n.a neki nadin izbjegavanjegovo detatjiije ra,zglabanje, iako je to ,ovaj autoritativni uienjak d nioza podnuije Japoda, Mezeja i ve6 spomenutih Daorsa i Ardijejaca. Karak-teristiino je da je tako u njegovirn kasnijim spisima. kada bisrno oce-kivali dbratno.

F. Buli6, veliko i,me ,naSe arheologije, u svome o'pseZnom rasprav-ljanju o smje5taju Stridona, rodnog mjes,ta Jer,onlmova, spominje usputi podruije Delmata: >U doba kada se ratna sre6a iznevjerila mo6noj ilir-skoj drZavi u ratu protiv Rimljana pojavlja se u srednjoj Dalmaciji jednobrojno, jako, ratoborno plerne Delmatae ,ili Dalmatae<. Neito dalje, uzop,is ratovanja Cecilija Metela pr.otiv Delmata gordine 11g, kaZe da su:>:Delmatae nastojali ne samo saduvati granice svoje pokrajine, na,imerijeku Cetimr i Krku, n'eg,o i pro5irivati ih. Delmatae nijesu dotle imaliprjrnorja, iz svojih zagorsk{h o,bi,t,avaliSta, s viso,iina okolo nj,i,hova glav-noga grada A5).prov, D'elminriuma (D'lmn,o, Dumno, Duvno n,a Duvanjskorn

28 C. Patsch, RE IV (VIII HB), 2448-15.,e lbid., 2 453.30 K. Pa,kch, Zbirka rirnrskih i grd,kih starina u bos.-herc. zemali.skom

muzeiu, Sarajevo, 1915, str. 15.31 C. Patsch, Histor,ische Wamdenungen im Karst und an der Adria _

I Teil: Die Herzogowina einst ;lrn'd jetzt, Wien, 1g22, str. bl, 41, 48.

3r

35

po ju) odak'le im ime spustiSe se oni kroz ,dolinu Cetine i klanac Klisai:: svoj,ih gusf,ih Suma k mo,run82. Na stran-li 77. iiste rasprave on dafepo,dru'ije Delmata oslanjajuci se na Tomaschelra. U svom prvom tekstuBuii6 preno,si Patscha, u drugom dijelu daje svoje tumaie,nje pravacanjihova prodora na Klis i Cetdnu, te ujedno uzima Knku i Cetinu kaon i ' i h n r r a o r e n i n o

G. Novak, ur svojoj raspravi: >To,pografija i etnografija r,irnskeprovincije Dalmacije<, smje,Sta Delmate kako sli jedi: >Sta,novahu oni ucentri,rmu nimske Dalmaci,je, u pro'storu 5to ga omeduje ie,tverokutTrogi,r - Vrlika - Zupa,njac - Omid, uz vedi i,li manji okoli5<33. To istorazgraniienje ponavlja i u kasnijem {je u >Pro5lost Dalmac,ijen3a, najed'nom i drugom mjestu bez obrazlaganja. U posljednjem djelu, nastrani 37, odreduje im pak rpo,drudje: >Delmabi u dana5,njoj srednjojDalmacij i ' izmedu Krke i Neretve<.

D. Sergejevskri, nastavljad Patscheva rada r,r s'arajevskom Muzej;u,takoder se dotide pitanja podrr"rdj.a Delmata. O tome pi5e: >IspoEetka

su oni Zivjeli u unutra5'njosti zemlje i nijesu dolazili u d,odi,r s Rimlja-n.ima, a n'i sa drugim kulturnim naro,d,ima. U prvoj polovici II vijeka. . .Delmati se pojavljuju u Primorrju, Oni korak po korak zauztmaju mor-sku ,obalu, tako da se njihov posje'd protezao od u56a Neretve do r'ijetkeKrke (Titius)<. Zatim, oslanjaju6i se na Stabonovu podjelu delmatskezernlje n'a prim'orsku i o'ru preko go,re Adrion, Sergejevski dalje p,iSe:uPrema to,me De,lmati na i,stok Dinarskog lanca morali su naseljavati

u najm'anju ruku Livanjsko i Duvanjsko i Glamor6ko polje<. Ali seodmah 'i ograeluje: >Direktnog dokaza da je ,ilirsko stanovnidtvo Gla-m'oia pripadalo ba5 piemenu Delmata mi nernamoo3;. IJ prilog svojetvrd,nje navodi 'i sliinost prethistorijskih utvrda na ovim polj,irna.'

A. Mayer, za s\roga Zivorta nai naj.istaknutiji poznavalac ilirskejezt(ne probie,matlke, veoma je Skrt u tretiranju po,druija Delmata. Tako

u sirntezi >Bosna u ilirsko doba< sve Sto o tome vel'i, nak,on Bto govori

o Dolmatima i njihovim tr'orbama s Rimijanima, jeste: >Prema tome zu

Dalmati stanovali ,o'd Delrmi,nija na zapa'd d'o juZn'o o,d gore Promine.

Nije stalno da li im je i L,ivanjsko polje pripadalo . . .n36. Ist'o se rniSljewje

nalazi., i u njeg,ovu cljelu: >Die Sprache'der alten Il iyrie,r<: ,I) ie Sitzeder Delmater '"venden durch den ihres Vorortes Delmin,ium bestimmt.

Von dort bre,iteten sie sich nach dem heutigen Nord-Dalmat'ie,n aus, wosie im J. 51. v. Chr. Promo,na den L'i'burnen entrissennsT.

D. Rendi6-N{io,ievi6, u svojoj raspravi >Onomastidka pitanja sa

teritonija ilirrskih Dalrnata<, osvrie se u uvodnom dijelu i na nj'ihovo

i, F. B.uii6. Stri,don (Grahovo polje u Bosni) rodno mjesto svetoga Jero-nima, p. o. iz VAHD .13,i1920, Sarajevo, 1920, str. 67. i 69.

33 G. Novak, To,p,ografi ia i etnografi ja r imske provinci je Dalmacije, Na-stdvni ,vjesrr ik 2?/19i8, ,s. 182.

r{ G. Novak, Ploi}ost Dalmacije L od najstari j ih vremena do Kandij-skog rata; Zagreb, 1944, s. 70.

3t D. Sergejevski, Putne bilje5ke iz Glamoia, GZM 511942, s. 115,36 A. Mayer, Bosna u il,irsko doba, Povije,st hrvatskih zemalja Bosne i

Hercegovine, Sarajevo, 1942, s. 11?.'3l

A. Mayer, Die Sprache der alten lllyrier, Bd. I, Einleiturng Wdrter-buch der i i lyr ischen Sprachreste; Wien, 1957, s. 117.

36

rasprostiranje. Islantidke DalmaoijeKrke i Cetine, asredine II stoljecmoru, koje je vecDalmacije ivrstoSnjeg teri,torija DrTu on, suprotno odvije delmatske ,credu Livanjsko ponako ,su vaZna i cDuvanjsko,'koja uonomalstitku sliku

"Zamd nenam,o rxBosne, Grahovo rdrudje<38.

lzla?uti inpitanjem koje nasrazltke u ocjeni vr

Kako smo vi,rretve izjasnili zu sse moglo shvatiti,der Daorser, die e

Za varijantuBuli6 i Novak, ,ko.kao Cetina. Na sjeali formulaciju >veNeretva, Sto on ,i t

Rendi6 se na Iproblem. U drugojza jednog da: o. . .1nisu nastavali Dalrr

Mommsen, Corgovore o Delmatime(Oons), i,li se Si,ri odunutradnje podruEjrSergejwski je dost

Ova razna mosn'ovna pitanja:

Da Ii se obalKrke do Cetine?

Koliko se i g

$8 D. Rendi6-l\GZM 6/1951, s. 83.

3e D. Rendi6-ls podnrEja Delmata

z dolinu Cetine ,i klanac Klisa

tani 77. irste r,asprave on daje

ascheka. U svom prvom tekstu

daje svoje tumadenje pravaca

:dno uzima Knku i Cetinu kao

pografija I etnografija rirnske

kako strijedi: >Stanovahu 'oni u

u Sto ga omeeluje de,tverokut

: ve6i i,ii manji o,koliBn33. To isto

e,lu >Pro5lo,st Dalmactje((34, na

mja. U posljednjern djelu, na

>Delmati u dana5,njoj srednjoj

a rada u sarajevskorn Muzeju,

mata. O tome pi5e: olspodetka

ijesu dolazi,li u do'dir s Rimlja-

a. U prvoj poiov ic i I I u i ieka. . .

iorak po korak zauzimaju mor-

;ezao od u56a Neretve do r'ijeke

r Stabonovu po,djelu delmatske

Adrio,n, Sergejevsk'i dalje P,i3e:og lanca morali su naseljavati

;ko i Glamo6ko poljen. Ali se

Ja je ilirsko stanovnidtvo Gla-

mi nemamoa3ir. \J pri.log svoje

L utvrda na ovim polj'irna.

ajistaknutiji poznavalac ilirske

:tiranju po,drudja Delmata. Tako

r o tome vel,i, nakon Sto govori

rljanima, jeste: >Pr'ema tome su

ad do juZno o'd gore Prorn-ine.prirpadalo . . .n36. Isto se rnri5ljenie

der alten Iliyrie,r<: >Die Sitze

Vorortes Delmirnium bestimmt.

:utigen Nord-Dalmat'ie,n aus, wo

rrnen entrissen<37.

pravi >Onomastidka pitanja sa

r uvo'dnom dijelu i na nj'ihovo

Bosni) rodno mjesto svetoga Jero-), str. 67. i 69.

. rimske provincije Daimacije, Na-

d najstari j ih vremena do Kandij-

lamoda, GZllI 5411942, s. 115.'ovije'st hrvatskih zemalja Bosne i

Illyrier, Bd. I, Einleitung Wiirter-5 7 , s . 1 1 ? .

rasprostiranje. Istiie te,ik,o6e ovih p'itanja u od,nosu na il,irska plemena.anti ike Da1mac[je, a posebno za >Dalrnate. . . koje jedni stavljaju izmeduKrke i Cetine, a dnlgi izmedu Krke ,i Neretve<. Tu su oni dodli nako,nsredine II stolje6a, borbi s Rimljanirna i paljenja Delrninija >premamo'ru, koje je vet kratko vnije,me iza toga, s obalom i otocima srednjeDalmacije dvrsto u njihovim rukamao. R,e,ndi6 zahvata pnoblem unutra-.injeg teritorija Delmata, demu je indirektno posve6ena iitava rasprava.Tu on, suprotno o,prezu nekih, a o,slanjajuti se na Strabo,n,ov podatak odvije delmatske o,b1asti, p'rimo,rsku ti prekodinarsku, smatra )u prvomredu Livanjsko poijeo kao >klasilno starosjediladko tlo Deimata<, a jed-

nako su vaZna i o-stala velika polja u zapadnoj Bosn,i, kao Glamo,iko iDuvanjsko, koja u saduvanfm ep'igrafi,ikim spomenicima daju jedi,nstvenu

onoma.stidku s,likuu. Zattm uzirna u obzi,r i Grahovo 'polje s ogradom:>Za,sad nemarno potvrdu ,da li je i ietvrta ord velikih povr5ina zapadneBosne, Grah,ovo polje, bila ukljuiena u jed,instveno daimatinsko po-druije<38.

Iz la i ,u1i in extenso m' iS l j 'en ja ov ih autora, ko j i sr r se bavi l ipitanjem koje nas zanima b'ilo detaljnije b,i,lo uzgre'd, rnogli smo uoiitirazlike u ocjeni velil,ine delmatskog teritorija.

Kako smo vidjel'i, z'a delmatsko oba,lsko po,drudje od Krke d,o Ne-letve izjasnili su se Zrp'pel, Tomasche,k, Patsch i Sergejevski. I!{oZda bise moglo shvatiti da ih i Moimmsen stavlja do Neretve kad soominje

"der Daorse'r, ,die .an der Narenta siidlrich von ,der Dalmate,rn rvohntenn.

Za vanijantu Krka-Cetina ili blizu Cetine jeste opet Tomaschek,Bul,i6 i Novak, koji ne sp'omi.nju Cetinu, ve6 OrniS, Sto se rnoZe uzetikao Cetiria. Na sjeverozapadu on medutim ne uzima Knku, ved 'Irogir.,

a,li formulaciju >veti 'j,li manji ,okoli,i< mogu6e je shvatiti i ka,o Krka-Neretva, Sto on ,i dini na spom'enut.om mjestu.

REndi6 se na cit iranom mjestu ne izja5njava, veO samo ukazuje naprdblem. U drugoj jednoj raspravi, govore6i o Silvanovim reljefima, veliza jednog da: >. . . potjede tz Nairone na Neretvi, dakle sa podrudja kojenirsu nastavali Dalmati<3e.

Mommsen, Cons ti May,er ne ulaze u 'ovo pitanje, vet dosta Skrtogovore ,o Delm,atima kao o plemenu unutrarSnjosti, koje se spu5ta k moru(Oons), ih se S,i,ri od Dekninija prema jugozapadu (Mayer). Ve,orrna Sirokounutrar5nje podrutj'e daje im Tomascherk. Njega donekle pren,osi Patsch-Sergejwski je do,sta o'rlreden, a jo5 vi5e Rendi6.

, Ova razna rniSljenja i razlike u njima mogu se svesti na dvaosnovna pitanja:

Da li se obala Delmata pruZala o'd rijeke Krke do Nere,tve ili odKrke do Cetine?

Koliko se i gdje u dubinu kopna prruZao teri'torij Delmata?

38 D. Rondi6-Miodevi6, Onomastidka pitanja s teritorija ilirskih Delrnata,GZM 6/1951, s. 33.

3e D. Rendi6-Miodevi6, Ilirske pretstave Silvana na kultnim slikamas podrudja Del,mata, GZM 10i1955, s. 27.

.

J I

Odgovor na ova pitanja moramo potraiiti tt sta'im p'!sa'n!m izvo-

rima 'i arheoio5kim materijalima.

U vrijeme prvoga sp'orninjanja Delmata u prvoj tre6,ini drugogsto'1je6a prije naie ere, oni su prisutni na obali, kako o tom svjedotiPolibije, koji piSe o njihovirn napactrima na isejske naseo;bine Tragurion

i Epetion, kao suvremenik hih 'dogadaja. SpustivSi se, naivjerojatnije,

kroz klanac llliisa u bogati Ma,nijski zaljev, metu rnnogih osvaja,ia, oni

su ga, sigurno, vee u ovo vnijeme ve6,im d,ijelom i zaposje'li zab,iv5i se

kao kl, in izmedu dviju isejskih naseobina. Prirodno je da je l jude s'to-

darskog kopna privl'aiilo saznanje o cvatuCim naseljima na o;bali, koia

su trgovaia s dale,kim krajevima. Rarri je upadanje na ovo podrutje spre-

iar.ala je kako-tak,o brana ardijejskog saveza, u koji su milom il, i si lorn

bil i i samri Delmati uvuierni (Poiyb. 32, I (18), 4). Kad je ta brana razbi-

iena konadnom rimskom pobjedom 16?. go,dine pr. I i. e., De'lmati su

. . 's je t i l i pr i l i 'ku za jabi prodor i osvaianje pozic i ja na obal i . Oni su svo-jom snagorn u51i u nastal,i polit i iki vakuum i ispunil i ga u ovom zna-

iajnom potezu obale svojom ratniikom prisutno56u.

Proces toga p'rodilanja traiao je, sigurno, vrlo dugo i imao svoja

razdoblja mirne penetracije i sukoiba, a kada je taj proces preiao mjerlt

izdrZlj ivosti, potuZil i su se Isejci svorne zaStitniku Rimu. Pravac del-

mat,skog prodiranja i5ao je ,i na drugu stranu, 'prema jugo,istoku. Na taj

se naiin, ve6 u vri jeme prvog ulaska Delmata u poviiesnu igru, javijaju

dva, od ovog sukoba dalje njihova glavna podrudja, t j. ob'ala i un'r.rtra-

Sniost. Linija njihova pro,dora na obalu, a 'to je tk1i51<ri klanac, jeste na

taj nadin sredi5nja osovina njihova po'drudja prema unutra5njosti.

eirnje'nica je da prvi vojskovoda kojemu je p'ovjereno da ih p'orkori,

G. Marcije Figul, 156. godine pr. n. e. napada upravo njihovu unutra-

Snjost, gdje je bilo jetzgro njihove snarge, ali ne frontalnim pravcem

njiJrovoga obalskog pr,o,dor'a, ve( tz Narone (App., I i i ., 11). Narona je

vc6 u to vr i jeme bi la s lar i empor i j he lensko- i l i rske t rgovine, a i i iavo

podruije oko nje pod grik,im utjecajem, pa je logi,dno da rrirnska ekspe-

dicija po,taz,i iz jedne baze koja je orn'ogu6avala sigurno i prijateljsko

zalede (Da,orsi i ne5to ranije polkoreni Ardijejci), te laki dovoz i sn'abdi-

.jeva,nje trupa. Najrzjerojatnije je da l irnija Figulovog pro'dora u delmat-

sko sredi5te ide preko dana',{nje eapljine, do}inom TrebiZata, te koti'inom

Lj,ubu5kog i Imotskog po ja, priro,dnim putovima u sredi5te njihovog

podrudjaao.

Ovu dvojnost de,lmatskog p,odruija naroiito istibe Strabon, koji

nam po'red drugih zan,im,lji.;ih podataka o Delmatima, u svojoj >Geo-

grafi j i<, sao'ptava precizno ri ne,ke stvari o po'drudju Delmata. Govore6i

c. liburnskoj otraii, oin govori i o rijeci kojom tereti idu r.lzvo,dno 'do

peimataal. Tu je ,i Ska'ridon, libu,rnski grad. Delmati posjed'uju 'obaiu

ac Patsch, Herzegcw., 51.

rr Strab. VII, 5, 4: ir E! 'c{r :rzpaniqo ;rotap,b3 io?t|oL; dvcit).ouv EX<ov p!y,pt'

Aa).pcrt6tov, xal. \xdpdot trlpupvil ti').t;'

Radi se o rijeci Krki - Ti'tiusu. O njenom starijem imenu i identifi-

kaci,ji: D. Rendi6-Mioievi6, Pseudoskilakov xer,uppcLr\; toral:'b; i juZna granica

Libulnije kroz stoije6a, F"d.IZ 211955, s. 278.

3B

s glavnom lronostranski, :nam daje vavrijednih pedmona, Ni,nia,po kojem je

Govoredii Plerejias. Poveli da jc Flestvu Faros.

Pl,inije Skrajeva u anDelmata PlirniTitiusaac. Ta ,Slijedi poznat,menima, te brnam ukazujeovoga konvenldeata. Zatim lAndetrium, Trtredi konvent

Svojom lgocjene histor.Delmata i dnrpodatke, odatli inu. U ve6 qpr. n. e. nalaunutra,Snjoshi.i svoje imeae. I:

a2 Strab. I

43 Ib id. , v

$cld,ttr,ov tilv E'61

11 Ib id. , v

n6iec;, ) ci,Itovd te

!otr. 06 xal 'AuEri.r

45 lbid., v

xal Il),r1pafor, 6v

n adpog. . .46 plin. I.a7 Plin. I

eo XII possu?t

{8 Plin. .in d,ecurias C(Maezei, III Snobilito,ta protimi. Ab his toentus . . .

o, App.,cltc Aalpd,ta5.

rotraziti L1 starim p,isanim izvo-

eimata u prvoj tretini drugog

na obali, kako ,o tom svjedodi

na isejske naseobine Tragurion

a. Spustiv5i se, najvjerojatnije,

ljev, metu rnnogih osvajaia, oni

m dirjelom i zaposje,li zab,iv5i se

ra. Prirodno je da je l jude s'to-

atu6im naselj ima na o'bali, kojaupadanje na ovo podrudje spre-

aveza, u rkoji su milom il'i silorn

) (18) , 4) . Kad je ta brana razbi -7. godi'ne pr. n. e., Delmatd su

e pozlcija 'na obaii. Oni su sv,o-.uum i ispunili. ga u cvom zna-prisutno56u.

; igurno, vr lo dugo i imao svoja

kada je taj proces preiao mjeru

e za5titniku Rimu. Pravac del-

;tranu, ,prema jugo,istoku. Na taj

: lmata u povi jesnu igru, jav l ja ju

na p,odrudja, t j. obala i .un'utra-

, a 'to je kliSkri klanac, jeste na

Lruija prema unut,ra5njosti.

, jemu je po'vjereno da ih Porkori,napada upravo njihovu unr,rtra-

rge, a1i ne frontalnrim pravcem

rone (A,pp., I11., 11). Naro,na je

lensko'ilirske trgovine, a iitavopa je logi,dno da rimska ekspe-

'ogu6avala sigurno i prijate,ljsko

.rdijejci), te laki dovoz i s'nabdi-i ja Figulovog prodora u delmat-

r, dolinom TrebiZata, te ko,tlinorn

r putovima u srediSte njihovog

ja naro,dito isti,6e Strabon, ko'ji

a o Delrnatima, u svojoj >Geo-'i o po,drudju Delmata. Govore6i. i l <n i nm te r c l . i i . d r r uzvo ,dno do

grad. Delmati posjeiduju obalu

norcpb; gopt[or; d,vin].ouv 6Xtov p61pc

njenom starijem imenu i identifi-

r xe'capprir4g rorap.b; i juZna granica

t .

s glavnom lukom Salonoma2. Njihov se terLtorri.j dijoli na primor,ski i

onostranski, a sredinom mu prolazi gora Adriona3. Oslm toga, Strabon

nam daje vaZan podatak o delmatskim naseljima. Oni imaju spo'mena

vri jednih pede'set nasel ja, od korj fh su 'neka gradcvi. To sn: Salona, Pro-

mona, N in ia , S ino t ion s ta r i j nov i Andc i i ' l on i De lmion , r ' c l i l i i g rad ,

po kojem je i ime naro,daa{.

Govore i i o Ncre tv i , S t rabon ve l i da sLr oKo n je Daor iz : , Ard i je j i

i P le re j ias . Po n jemu, dak le , uz Nere tvu nerna. l ) t lmata . Da l jc u nas l avku

vel i da je Fle'rejci ;rra bl izu Korkira Melai,na, a Ard,i jejeima jc u susjed-

stvu Faros.

P l in i je S tar i j i ta l iodcr nam je d ragoc jcn izvor za poznavan jc na i ih

k ra jeva u an t ; i ko doba, pa tako i za na ic p i tan je . Zapadnu g lan icu

Delmata Plinije nam daje govore6i o Libunnima. koji ,se'Zu do rijeke

T i t iusaao. Ta je r i jeka , j na n jo j g rad SI i .a rdor ra , po i 'e1a l : Dr lma l i je r ; .

Sl i jedi poznati i podatak o jur, idi iko'm konventu Salone i njcgovim ple-

menima, te br.oju nj ihovih dekuri ja. Taj je podatak veorn-a vaZan, jer

nam ukazu je da su De lmat i , s b ro jc rn od 3-12 de l iu r i je . na j jacc p lemc

ovoga konventa, pored ostal ih navedenih Deura, Dit iona, Mezeja i Sal-

deata. Zatim Plini je, l<ao Strabcn xa,rocxtac sporrinje ccstel lcr Burrnum,

Andetr ium, Tri 'bul ium, te Petun't ium, N:rreste, i Oneurn. Nakon ioga do,lazi

treci konvent Naroneas.

Svojom knj, igom o i l i i rsrkim ratovima Apija.n nam je saiuvao dra-goc jcnc h is lo r i j s l<e poda lke za an t : iL lu pov i jes t na ie z r .ml jc i za o tpor

De lmata i d rug ih j l i r sk jh p lemena r imskom osva. jan j r - t . Uz h is i , r r : j s ,kcpodatke, odatle izvladi'rno ,i gradn za podrudje Delmata i njegovu veli-

i inu. U ve6 spomenutom oprisu Figulove akci ie prot iv ,nj ih 156. goCine

pr. n. e. nalazirno p'odatak da 'se glavno njihovo srediSte nalazilo nunutradnjo,st,i. I Apijan nam veli da po svome gradu Delrniniju imaju

i svoje imeae. Iz dinjenice 3to Figul prodire u podrui je Delmata iz Nlarone,

{2 Strab. VII, 5, 5.e7tz i1 rriv Aaipetiov ri.e.1u).ia. xei. rb !n(ye,.cy rziidrv ld,),a-rv

4;t lbid., VII, 5, 17:-ADplav EL 6p4btr,l. picr;' r,!11'16'1 rilv L'il 'pauti1v, "l/v

[r:v dttt-

$aldrtcov rlv D'drl $dre.1t

{1 Ibi,d., VII, 5, 5'. xanotx(ng b'6caet d.(co}'6 ioug ei; nee;,^i,t-ovra", 6t =wa; xaL

n6isl;, 2d),rrlva re zzi Ilpcopr'lve. xai" Nty{av xcr.t- ltwlnrrrr6 'ce ti.cv y.aL r,b nz},arcy. , .

6arl Di xat 'Aub{:plcv

!pu1:.,tbv 7,ap[cv, AJ),1r.rev D6 peya),1 xil,l; i1; dn6vupov ra E$vo;.

15 Ibid., VII, 5, 15:e1$' d Naptrrv nor,ap'bg tal" ot nept" o"bt/'v [aopc(oc xxi" Apdcaio

xal lllrpalzq 6v ro[5 pbv n).r7oca(er, vi1o4 fi p|),aLvu K6pxvpa tor"3 D! 'Apbtator,6

i 1 Q r i p o 6 . . .

16 PIin. III, 2i: Arsiae gens Liburnorum" iuttgitur usclue ad Jlu,men Titium.

a7 PIin. III, 22: Liburniae finis et initLum Dal,matiae Scc,rdona in arnneeo XII possuum a tnar i .

a8 Plin. III, 22: . . . SaLona colonia petunt i,n eam iura uiribus d;"scriptisin decurias CCCXLII Delmatae, XXV Deuri, CCXXXVilI Ditiones, CCLXIIIIMaezei, lll Sardeates. In hoc tractu sunt Burnum, Andetri,um., Tribulium,nobilitata proeliis castella. Petunt et er insuli,s Issaei, SolentinL, Separi, Epe-tini. Ab his castella Petuntium, Nareste, Oneum. Narona col,onia tertii con-"Jentus . . .

no App., Ill., 11 . ..: n6),w Ae),ptlvlav' 63'ev eipa xaL rb 6vo1td a0totg 65 La),par6as,

elra Aa\,p.citag.

39

a ne ,iz Salone, moZerno zakljutiti da je ona vet tada u vlasti Delmata;

isto tak,o - da on u njihovu urnutra5,njost pr,o'dire ne frontalno, ve6

zaobltrazno, preko p'odruija koje nije bilo njihovo, ve6, po svemu sude6'i,D&orsa, kako na to ukazuje P,olibijevo p,isanje.

Da je Sa,lona doista b'i la u vlasti Delmata,'doduSe nekoliko decenija

kasnije, opet nam p,otvrduje Apijan. Vijest se odn.osi na god,inu 119,

kada ,se Salona prvi put i spo'minje, tj. kad je u l,joj prezirnio ko'nzul

L. pecilije Metel, nakon pohoda protiv Jap,oda i zauztrnanja Siscije

zajedno s Korneii jerm Kotom. Delmati su ga prijateljski Lprirnil i , ali toga nije smetalo da im zemlju opljadkas0. To da je Salona u vlasti Del-

mata u skladu je i s Pollbijevo,m vije$!u, koji spominje ,i:sejs,l<a naseljaTragu'rion i Epetion, ali ne ri Salonu, koja je, vjenojatno, ve0 tada biiautvrdeno ,sre,diite Delm'ata, odakle su terorizirali svoje isejske susjede.Sigurno ne mnogo nrlkon toga ov,i se brdani odvaZuju na more, te nijei.skljuiern'o da je Salo,na vee tada poLstala delmatski Bnivecov,kako je kasnijenaaiva Strabon.

Slijede6i se Apijanov podatak odinosi ,na sukoib oko Pr.omone.Godine 51. pr. n. e, zauzeli su Delmati, zajedno s drugim Il ir ima, svo-iim saveznicima, ovaj grad o,d Liburna. Pomo6 koju su ovi zatraZili odCezara nije p,ostigla svrhu ni vojnim ni dipiomatskim 'putom, bududi suDelmati potonju odbili, a vojnu intervenciju likvidirali. Sukob s Pom-pejem sprrije,Eio je Cezara u daljoj akciji5l.

Osim Sal'one, Delm,i,nija i Promoine, sp'orninje Ap,ijan i dva naseljadelmatske unr,rtra.irnjosti, Sim,odij, gdje je stradao Gabinije, i Setoviju,kod koje je Oktavijan bio ranjense.

Apijan nam je tako ,o,stavio fiksira"ne dv,ije tadke Sirenja i utvrS0i-vaLnja delmatskog podrudja. Ovri su dogadaji kronolo3ki udaljeni, afi toim p,odiZe znalenje. Jer u prvom podatku nalazimo potvrdu u6vr56'ivanjaDeknata na oil:afi, S,to u are5to starijim Pofibijevim vijestima nismo imali.Drugi dogadaj ukazuje nam da Delmaiti nisu ugroZavali samo ,svoje juZ,ne

i j,ugoistodrn,e susjede, Isejce, Daorse i Ardijejce, ved da je njrihova eks-panzija i,51a i prema zapadu, gdje se sukobila s interesima i otporomI-ritburna. Ovo po,sljed.nje razdoblje bilo je, dini se, .i il,aie vnijeme naj-ve6e ekspanz,ije De'lmata, sude6i prema Vatinijevom p'isrnu Oiceronu izgodine 45. pr. n. e. (Cic., ad fam. V, 10, 3): >uiginti sunt oppida Dal-matiae antiqua, quae ipsi sibi asctuerunt atnpli,us seraginta<.

Iz gone s'aduvanih izvora rnogu6e je dati rizvjesnu sliku razvitka irasta de,lmatsko,g teritorija. U v,r.ijeme prije zbivanja koje Polihije opi-suje, tj. prije 156, Delmati su nastavali unutraSnjo,st dana5nje srednje

uo App., I11., 11: Xp6vp D' flo'repov I{c,r,x{).r,06 Met6).}.o6 6rnte6oy o0DAv &EcxoDo

totg r\alpcita,l6 6rfrltp[oato ?ro].epetV, !nt$up(a $prcppou ral DeXop6vov a0rdv Bxelyov dr

gilov, DreXeipcoe nc,p'a0lo[6 6v lal<iv7 n6],et' xai 6g 'Prip4v

Eaav{).$e, xal 6$pr,d,ppeuoa

51 lbid., L2 ...'. o[ Aaipatat otbe, nal 6oor, d].],ot'I).).upl6v . . . ArBupvob5, !repov

1$vo6 'I).).upuiv, Ilpopdvav a6lcv &,ge[)'owo.

52 lbid., 2?: Iuv6drov D6 afgo0ot n6trtv .. . tv fi tbv laBlviou arpa'cbt Evqdpeuoat oi

Aalpcttar lloi.ropxoup6ve6 E! n6).eo; ).erau{ag . . . 6n1{"y1 }.($gr tb 16vu ('Oxta-

ouravd6).

40

Dalmacije i za:paizriiiio govoni os masivom Dinarjesti sredGte irndugo nakon toga,pnibliiava se mo.Konae drugo,g skzalpoaeto, po wojpunktu KJ,isa, odeIstovremeno poidirCetrini, a p,rema I

Krka je odvespominje je najstinjemu, nakon zemKasnije je i Stratje Plrinije kao takOsim kratke inkursaveznici l,ikrridiragranica rrije mijermata drZa,li ovajsu drZali pre,ko Kteritori jss. Ovo je

t ' APP., Iu., 1ldelmatski g.ra.d nakr

sa Uspor. bilj.55 Strab. l. c.s8 Plin. L c.s7 FIor. epit., l

Arsiam, Tit iumoue t58 M. Sui6, Gr;

Varvariae, Diadora ida je teritorij Varv:ali to jo5 ne znadi d:i ,etniiki, ,jer su .mnonistracij.u VarvariieAugustu u pacifiiacs Tribulijem i Ande

lmqpo- natpise koj,iJavrJa kontradikcija.2UB iz godine tl8-. Icijim ditanjem natpi,54/1952,210, br. t9.-IB(ergomati) oedlili)tali B(u.r,nensi,um),'iImorao imati i .svoj tnuma. Delmatski casJusa, na gradini pul(uspor. Bu,ttler, BRCi castellum Zivjeli stSto je to bilo i na TSonje rpruZio, na Zalo?/1895, 414, sl. ?6 - Irijedju inter. Zanimupravo izmedu pro,rr

I ona vee tada u vlasti Delmata;

;injost prodire ne frontalno, ve6

o njihovo, ve6, po svemu sude6'i,p,isanje.

elmata,'dodu5e nekoii:ko decenijay''ijest se odno,si na god'inu 119,

. ,kad je u njoj prezirni,o konzul

iv Japoda i zauztmanja Si'scijesu ga prijateijski ,prirnili, al'i t'oo. T'o da je Salona u vlasti Del-

lu, koji spominje isejska naselja

oja je, vjenojatno, ve6 tada triLla;ero,rizirali svoje isejske susjede.rdani odvaZuju na rnore, te nijedelmatski Sniverov,kako je kasnije

,dino,si ,na suko,b oko Pr'omone.

, zajedno s drugim Ilirima, svo-Pomo6 koju su ovi zatraZili od,diplomatskim putom, budu6j" su

inciju likvidirali. Sukob s Pom-i i51.

', spomrinje Apijan i dva naseljaje stradao Gab,inije, i Setoviju,

ne dv,ije tadke 'Sirenja i uivnS6i-adaji ,kronolo3ki udaljeni, ali tou nalazimo potvrdu udvr56,ivanjaolibijevim vijestima nismo imali.nisu ugroZavali samo svoje juZne

,ndijejce, ve6 'da je njrihova eks-;ukobila s interesima i otporornje, dini se, . i inaie vri jeme naj-Vatinijevom p,isrrm Oiceronu iz

.0, 3); >uigintt sunt oppida Dal-:t amplius seraginta<.

ie dati rizvjesnu sliku razvitka irrije zbivanja koje P,olib,ije o,pi-i unutraSnjost 'dana,Snje srednje

i),r,06 Mec6).).og 6nate6oy o6D!y &Dlnoi:

uctpBou xa,l DeXop6vov a0tdy 6xa{vov dr

zf 65 'P6pr1v

6rav!).$e, xel d$pc&pBeuoa

rot d),).oc 'IL).upl6v

. . . A.cBupvoU5, !repov

6v fi tbv lapcvlou arpa"cb't dvriDpeuoav o[

ta! . . . Eil,t1yr1 ),{$tp td "y6vu ('Oxta-

Dalmacije i zapadne Bosne. To se potvrduje kasnije kod Strabona, koji

2riiito govoni o dvojnosti njihova podrudj'a, prirno,rskog i kopnenog,

s masivom Dinare 'u sredi5tu. U prvo vrijeme pojave Delmata u povi-

jesti sredi.Sie irn je u njihovoj unutrainjo,sti oko,grada Delmirnija. Ne-

dugo nakon toga, sva,kako pnije go,dine 119. pr. n. e., teZi5te njihove mo6'i

prjbliZava se mo,rskoj oibali, gdje je njihovo upori5te postala 'Sal,ona53.

Konac drugog stoljeCa znadio bi dakle definitivno uivrSdenje na obali,

zapoieto, po wo,j prilici, vet ranije oko te iste Salone, ili, mogu6e, u

punktu Klisa, o,dakle se m,ogao drZati u kontroli ditavi Mamijsk'i zaljev.

Istovremeno poidinje i Sirenje i udvr56'ivanje duZ o,bale prema l(rki i

Cetrini, a prrema Krki i pravcem kopna.

Krka je o'dvajkada bila prirodna gra,nica ovoga podrudja. Kao takvu

spomirrje je naji5favi;i tekst o naSoj oibali Pseudo-Ski.lakov Perriplus. Po

njemu, nakon zemlje Liilourna slijede Il,iri, a tu je ri xarappdvlq *6ra1toqsa.

Kas,nije je i Strabon indirerktno spominje kad govori o Skardonis5, dokje Pl'inije kao takvu izridito spomi.nje56. Isto tako spominje je i Florr'r'

Osim kratke inl<urzije Liburna u ovo p,o'drudje, koju su Delmati i njihovi

Eaveznici l,ikvidirali kod Promone 51. godine pT . n. e., ova se prirodna

granica nije mijenjala. Sui6 smatra da su Liburni prije spu5t'anja Del-

mata drZali ovaj teritolij i da bi Promona bila posljedn'ji posjed koji

su drZali preko Klke, ali 'drZi vjerojatnijirn da su L'iburni upali u tud'i

teritori jss. Ovo je potonje i po naSem miS'l jenju tadnije ako uzmemo u

" App., I11., 11. Vidi b, i l j . 50. Re,nCi6 i ,zlaZe miSljenje da je Salcna glavni

delmatski gr,ad nahon pada Delmini ja, VAHD 53/1950-51, 50.5t Uspor. bi1j. 41.

55 Strab. 1. c.56 Plin. I. c.57 FIor. epit., II, 5'. Liburni sub ertremis Alpt'um radicibus agunt inter

Arsiam, Titiumque Jlumen . . .58 M. Suii , Granice Liburrni je, s. 281. Sui6 u .svojoj raspravi: Mvnici,pivm

Varvariae, Diadora 2/196C-61, 179, na osnovu natpisa CIL, 3, 6 41u 'do;kazuje

d,a je teritorij Varva,rije sezao i preko Krke (s. 195). To je vrlo vjeroj'atno,ali to joS ne z,naii da je ,o,vo podrudje stvarno bilo liburnsko, mislim kultunnoi etnidki,'jer rsu mnorgi elementi protiv toga. 'Ovo je podruije dano poC admi-nistraciju Vanvarije moiuda za kaznu, za otpor koji je Burnum pruZio, rnoZdaAugu,st,u u 'pacifikaciji podr,utj'a Promone, pa ga ,je Plinije stoga i ubrojio,s Tribulijem i Andetrijem, ,rnedu nobilitata proeliis castella. S druge strane,imarno natpise koji g.o,vore o rnunicipa)itetu Burnuma, pa se, s te rstrane,javlja kontradikeija. M.umicipalitet Burnuma porznat nam je iz 'natpisa CIL, 3,2B2B rz godine 118. Misl im da se taj municipal i tet jo5 jednom potvrdu,je druk-dijim ditanjem natpisa nadenog u Burnumu, Sto ga je objavio Sui6 u VAHD5411952,210, br. 19, D. M. I L(ucio) Nonio Clem(entiano dec(urioni) I m(unicipii)B(ergomati) aed(ili) d,ef(uncto) itd. Umjersto B(ergomati), r'adije bismo prodi-tali B(urnensium), ili B(urnistarum). Ako je Burnum bio rnunici,pij, onda jemorao imati i .svoj teritorij. To ne bi kolidiralo sa postojanjem castrruma Bur-numa. Delmatski castellum B,urnum nalazi se na li,jevoj s..r,protnoj strani Titi-jusa, na gradini Puljane, koja je po sv.om po.Io,Zaju i konstrukciji delmatska1u'spor. Br.lttler, BRGK 21 7932, taf. 36, s. 192. i slika na taf. 33-1). Castru,mi casteltrum Zivjeli su paralelno, s tim Sto ie 'ovaj .prvi uzeo ime potonjeg, kaoSto je to bilo i na Tiluriju. Sto se tide teritorija Burnista, moZda bi nam rje-Sonje pruZio, na Zalost o3tedeni, natpis CIL, 3, 9 832 - AEM 13/1890, 102 = GZM7 1895, 414, sl. 76 : Dessa,u., koji go'vori o razgra,nidernj,u, da bi zavr5io upravorijeiju inter. Zaniml,jivo je da je mjesto nalaza Razvade (l !), koje se nal,aziupravo izmedu Pro,mone i Burnuma. Geografski je sm,jeStaj Razvacla na zapad-

A 1a l

cbzir konstantno isticanje Krke kao granidne ri jerke, poievS'i c,cl Pse-

udo-Skilaka, p'a do Piinija i Ptoiomeja. Zatim tu su i razlike u mate-

li jalnoj i duhovnoj kulturi ,dvaju podrudja; dok kod Llburna nalazimojednu histori jsku situaciju koja rezult ' ira izgradnjom takvih komstruk-

cija kao Sto su Asse,ri ja i Varvati ja (da ne ulazirno sada u pitanje nj ' i-

hove daiaoije), na ovoj strani Krke tome nema ni t laga nekog po,i ltSaja.

Gradine u podrr,ri ju Promone, te gla'dine Danilo i Fuljane, u relativn'oj

b l i z i n l l i bu rnskog podn i i j a p rva , a d r l t ga na samo j g ru ; r i c i , . ; r sv ;m su

drugog rkarakterais.ZaLtm su tu razlike u se,puil(rai,n,oj umjetnosti. S ove stran,e Krke

ne na laz rmr n i j cdncg c .pusa to l i ko ka t ' r k l t ' r i s t . i ' nog za J ;bu rns i<o po -

drutjc. Razlike su u kultovitna, te 'u onomasticir;o, a St'o jc sve o,d,raz

no. i s t lan i Promi r t ' : n r r laz i se o lp r i l i )<e na s t 'ed i - r . i h ipo te ls l ;og 1c t ' i l c r i ja Ru i ' -numa i Prornone (vidi spec. kartu 1 : i00 000 Sibenik), t j . Pul jana i ' fepi juha,

pa bismo onda, u natpisu otekiv:r l i inter Burnistas et Promoli .e?1ses. Kad gic-

damo sa Varvari je prenra Frominl, u dal j ini Krha nam se narne'. :e l<ao je: lna

p r i r o d n a i i a k a g r a n i c a . S m a t r r m d a . i c g l a v n j n c l c r i t o r i . i ; , V a r v a r i j e b i l azapadno c . ' l g , r ' ; id ine . gd jc j c podruCje du loko p l r :dn i . ie . P t 'es i . t rn ic Vr r t ' var i j cpre,ko I(rl<e moZda je, ka,ko srno rekii, bilo r.r svcjstVu primjene represalijekoju su Rimijani poduzeli prcma delmatskom nascl j 'u. pa je i Varvari ja uspjclada se i sarna tamo prosir i ; tcme ide, ncsumnjivo, tr pri log,natpis Aula Senti ja,koj i je tamcr ubi icn: f t t t ibn.:; Var'--a.r inor' t tm. Natpis je iz vremena pri je gcdine42. 'n. e. jer je bez C(Lau,diae) P(iae) f(LdeILs). U lazgrani leniu korC Razvadasudjeluju tr ihr 'r-rn VII legi je i ce,nturicn XI logi jr , znafi , nl tpris jc iz vlemenapr. i je godine 60. n. e., kad je VII legi ja nap'usti la nale klajer,".e. Skardona jepostala rnunicipi j sedamdesetih godina je'r se spominje kao nunicipium FLa-u i t { .? i r (C IL ,3 ,2802; 1s ,p6y . Su i0 , Mun. Varv . , 194) . Do lazak F lav i iev t rca na v las todrazio se iporsebno na naSim l<rajevirna. eini se da su o,ni dal i municipal i tetSalviumu i Rideru. Ni je iskl juieno da je izrni ionjena situaci ja nakon usponaFlavije'vaca na vlas,t i rldlaska legija izva'n pokrajine omogu6ila Burnistamada sc is t rg ru i spcC v las t i Var r ' .a r ina i s tc lsnu v lns t i tu au tonomi iu i n run ic i -pa,litet, a moZda i ranije, ako se prihvati tumadenje spormenika o razgrani-denj,u iz Razvada. Prema tome vlast i ,presizanje Varvarina s lijeve s't,raneKrke ni o'vcga puta nisu bili trajno'g l<araktera, kao 5to je bilo proiazno izakoradenje Liburna preko Krke nekol'iko deceniia ranije. I drugi elementigoivore za del,matski karakter ovoga kraja, tij. o,nomastiika i kultna situacija.(Vidi bilj. 60.) Usporedi o ovome pitanju i W. Kubii,schok, Dalmatriniscire Nc-t izen, Strerna Buliciana, str. 211, bi l j . i . Kubitschek smatra da je mjestc pcgi-bi je Aula Senti ja s d e s n e, t j . van'arinske strane Krke.

5e Uspor. Buttle,r, 1. c. Gradine preko Krke ,na liburnsko,m pcdruijuimajru yiSs kruZni oblik i zaorkruZene nasipe. Uspor. gradinu na Raduskoi gla-r"'ici kod ,Raduiica (Butt., t. 36-2), gradine O5trik hod Ra5etiia (B,utt., t. 3B--t),ZeLeli kad Ervenirka (Butt. , t . 3B-2) i druge. Gradina Puljane je izduZe,na iiz njena narsip.a izdvaja se krak z.id,a, karakieristika delmatskih gradina. Uspor.D. Basler, NaSe starine II i1954, str. BB, si. 1.

00 U kul,tnorn lepertcaru Buirnuma nema.mo nijednog lihur,nskog boZan-stva. To je .shvatl j ivc jer je ve6ina natpisa vo.jni ikog karaktera. Imamo vorj-n i tke r ra t rp ise Jup i t ru , C IL ,3 , 14982, 14983, S t r . I }u l . ,216, b r .5 ,6 ; Her l<u lu ,14980; nevojrnitke su pcsvete Dijarni, Str. 8u1., 21,5,2, i Si lvanu: C. ValeriusEuhodu,s Si luano, 14984, Tytul ius Panentis Si luatto Domestico, 14985; Si lvananalazi,rno i u Varvariji, VAHD 53/1950-51, 24J, br. ZS i 246, br. 31, te uBribirskim Mostin,ama, BD 25,/1902, s. 63. Smatram da je kult Silva,na o,vcljerezultat delrnaiskog utjecaja, a,ko uzmemo broj od vi5e desetaka tih spo,me-nika s podrud,ja Delmata, usporeden s tri do detiri s podruija Liburna. Ono-mastidki je ovaj kraj takoder vezan vz de,Imatsko po,dr,udje: Rend,i6, GZivl6/1951, s. 33; ZbiZ 1955, s. 126. Uspor. Tgtulius Panentii,'I. Aur. Aper Dalmata,pa i u samorj Varvariji: letta Aeronia, i druga imena - Rendi6, ZbiZ lgli,s . 1 3 1 .

42

mnogo stari j ihsituac,ija ove zE

NeSto je dStrabonov po.datreji. Za nas je :QcipoE lld.pa6 ).e-ycnost u vetdai orcto fome tko se na.i dalje, do Cetinje p'odru'ije prir,Sto je nabrojio nOmi5om, na ,u56u

terti i conoentus, ,i oda,tle i prekid

Smatram dapodruije pod j,urnije p,ruZao daljesko, jer 6.e Oneulri jeka Hipus, iak(po'drudja orbale, t j.b o n i P l , i n i j e . S t i

To Sto StraRimljan.^i preseiilimiSljenju da je totekst ne pruZa polja,na s pojedrinimmogli zauzeti Daomati i njihovi srorjejaca. Plinije, d,orda su njih u plir102 dekurije naj,brstrukih akcija, ko,;i l irskih sukoba, rargavali radikalnimi Korkire, te preseldimo tadnrij e fazeprvom stO,lje6u, k;di,rektn.ih ,intervenpodatak daje nanCe,tinu, a prostor,punutra.Snjost, djed,

81 Liv. XLV.Carauantio curn arjn. e., kad je poraiuz rornanizirane Iveterana, mada nalupuduje TiberijwaJCUnOStico, sjevenrpisa iz antikne fMgD, 11.

6! Sergejevsk6 i l95 l , 53 .

ranidne r i joke, PodevS'i o'd Pse-

Zatim tu su i razlike u mate-

rbja; dok kod Liburna nalazimo

ra izgradnjom takvih konstruk-

. ne .ulazimo sada u Pitanje nj ' i -

e ,nema ,ni traga nekog po,iruiaja.

re Danilo i Pul jane, u relat ivn'oj

l g a n a s a m o j g r a n i c i , r a s v : m s u

j umjetnosti . S ove strane Krke

r l a k i c r : s 1 : c ; t o g z a J i b u r n s i < o P o -

onomastici6o, a Sto je sve o,draz

slcdini hipotetsl'rog teritcli'ja Rui--

00 Sibenl.k), tj" Pulja,na i Teplj'uha')u.rnistas et Prontonenses' Kad gle-

rri l(rka nam se narne/;e kao jecln'a

glavnina teri tori j : ' , Varvari je l : i la.lekc picdni je, Presizenje Varvari iei lo u svcjsbvu primjene represal i jerm na:cl ju, pa je i Varvari ia usPjeiarnj ivo, u pri log ,natpis Aula Senti ja'. Natpis je iz vremena Pri je gcdine

rl is.). U t 'azgratr i ienju kol Razvada. lcgi jc, zuadi, nalpls . ie iz vremelraLapustila na5e krajeve. ,Sl<a'rdona ie' se spominje kac municiPium FLa'' . , 194). Dolazak Flavi jevaca na vlastlini se da su o,ni dali municipalitetizrnijonjena situacija nekoi-l usponaLn pokrajine ornogu6ila Burnistama- ' l<nu v las t : tu au tonomi ju i mun ic i -i tumaien . ie spomenika o razgran i -resizanje Varvarina s l i jeve srtrancraktera, kao i to je bi lo Prolazno ir decen j ja ran i je . I d r r rq i e lemen l i

, t j . onornas l i i ka i ku l tna s i tuac i ja .i W. Kubitschek, Dalmatinische No-rb j tschek smat ra da jc tn jcs to pcg i -ske strane l{rke.

eko Krke 'na l iburnskom pcdr,udju

re. U.spo,r. gradinu na Raduikoj gla-

Oitr ik kod Ra5etida (Bult. , t . 38--1),uge. Gradina Puljane je izduZe,na i<teristlka delmatskih gradina. Uspor.

1 .

nemamo nijednog liburnskog boZan-sa vojnidkog karaktera. Imamo vorj-33, Str. Bul., 216, br. 5, 6; Herl<uLu,

Bul.. 215. 2. i Si lvanu: C. \ ' /aLerius

s Si luono Domestico, 14985; Si lvana.51, 2+3, br. 25 i 246, hr. 31, te uSmatram da je kult Silvana o,vclje

o broj od vj,Se desetaka tih spome-do betiri s podrudja Lib,urna. Ono-delmatsko po,drudje: Rendi6, GZIVI

lius Panentis, T. Aur. Aper Dalm.ata,druga imena - Rendi6, ZbtZ 1955,

mnogo star i j ih t radic i ja . Prema lome namete nam se zakl ju iak da je

situac,ija ove zapadne granice praktidki dista i konstantna bez prekida.

NeSto je drukii je u sluiaju istotne granice na obal,i. Tu imamoStrabonov p,odatak kad veii da su oko Neretve Daorizi, Ardiiejci i PIe-reji. Za nas je zanimljiva tvrdnja da zrlqord(er - - - raig Ed

'Ap6.a,lLor.E i

Qr[paElId:pog ).e1op5v4 E?6r,e?a\t. (VII, 5, 5). PoSto znarno Strabonovu tot-nost u ve6rirri orqtalih podataka, ne preorstaje nam, drzim, n'ikakve sumnjeo tome tko se nal'azio u danainjem Makarskom primorju, nasuprct Hvarai dalje, do Cetine. Ispod biokovskog masiva nalaze se Ardijejci, a ovoje p'odru'dje priro,dna cjelina. Stoga je i razumljivo da Plinije, nako,nSto je nabrojio naselja salonita,nskog konventa, zavr5ava s Oneumo'm -

Omi6om, na 'u56u rri jeke Nestosa - Hipusa. ZaLim sli jedi Nqrona col"oniaterti i conuentus, jer je to jedno novo po,drubje, ,novo pleme se tu nalazii odatie i prekid nabrajanja naseija.

Smatram da podrudje jugoi.stodno o Orr-euma trEba shvatit i kacpodrui je pod jur isd ikc ' i jom Narone. jer se i kasni j i .sa loni tansk i agelnije pruZao dalje od Cetine. Znati, podrudje p,reko Cel,lne nije de'lmat-sko, jer se Oneum .nalazi na jurididkoj i plemenskoj gra,n,ici. Odn,osnorijeka Hipus, iako nije spomenuta, b,i,la bi kao priro,dna granica jednogpodrudja crbale, t j. delmatsl<e, i njen zavrSetak, u vri jeme kada pi5u Stra-bon i Pl,inije. S tim je u skladu i onomasti ' ika situacija, o iemu kasnije

To 3to Strab'on ,u pro,duZenju na irstom mjestu govori kako suRimljani preseli l i Ardijejee u unutrainjost moglo bi se uzeti u pri logmiSljenju da je to po,drudje pos,talo 'delma'tsko. Medutim kasnij i plinijevtekst ne pruZa pcdrsku to'me. Al<o se prisjetimo razli i i t ih odnosa Rim-lja,na s Foje'd'inim Lili,rskim plemenima, onda bi prije ovo podruije bilimogli zauzeti Daorsi, stari pri jatelj i i saveznici Rimljana'r, negoLi Del-mati i njihovi srodnici na obali, niSta manji neprijatelj i Rima od Ardi-jejaca. Pli,nije, dodu5e, govori ,o samih 1Z dekurija Daorsa. Zna,ti t i toda su njih u Plinijevo vri jeme apsor.biraii Naresij i, koji ,sru sa svoje102 dekurije najbrrojnij i u naronitanskom konventu? ovdje je bilo vise-strukih a,kcija, koje su mi.jenjale etnidku s.liku: ilirsko-grdkih i medu-il irskih sukoba, ratova R;imljana, l<oji nisu nlkoga stedjel, i i dak pribje-gaval' i radikalnim akoijama, kao sto je l ikvidacija stanor,mistva Metitei K'orkire, te preseljavanju Ardijejaca. Nama nedostaju elemernti da o,dre-dim'o tatnije faze ovih situacij,a, koje su b,ile tako promjentjive, lo1i uprvom sto'lje6u, kad se situacija stabi,lizirala, iako jos uvijek imarnodirektn'ih intervencija u svade oko zemlji i ta pojedinih Zr-rpa, plinijevpodatak daje nam ,osnovu da kao granicu delmatske o,bale uzmemocetilu, a prorstor gdje su se Siri le njihove brojne dekurije bil la je njihovaunutra5njost, djedovina i njihov,o staro jezgro62.

Liv. XLV, 26: . . . Daorseis quoque imtnunitatem dare, quod relictocaratsantio cum armis ad Romanos traniissent. odnosi se na r'oz. godi,nu pr.n. e' , kad je porazen Genc,i je, brat Karava.nci jov. Kasnije je ovo-podrubje,uz rornanizirane Daorse, bilo, vjerojatnc, i regija inte,nzivnile kolo.nizacijeveterana,_mada rnarn epigrafska slika ne o,stavlji"dojam toga,"rr"6-.u, .ru aouptrdu.ie Tiberijeva aktivnost u tome smislu u .orome poorurju, npr. in pagoscunastico, sjeverrnije uz..Neretvu. uspor. M. Abrami6, ou" rti.toii5,ska nat-pisa iz antikne Dalmacirje, Serta Kizaroviana, Sofiji, 19b0, s. i36 : Betz,MgD, 11.

^,-^_- 'e_lergejevski, GZM S1ltg42, 115; KuJt. ist. BiH, 63; RendiC, cZM6 1 1 9 5 1 . 5 3 .

UnutraSnjost

Kad je Strabon u svome opisu'delmats'ke zemlje spomenuo ti lv D'!ni

#irepa, znao je da ie ta oblast za to pleme je'dnako valna kao 'i pni-

m,ors,ka. ZaA6).ptov pak je rekao da je peyot).4 n6)'rE. Gdje se nalazil'o ovo

upo'riste delmatskog otpora, pitali su se prvi lstraZivadi ovih problema?

IstraZiv,anje je trebalo d,a ukaZe na unut'ra5nje rasprostiranje ovog ple-

mena. Jod sredinom pro5log stoljeOa (1849) pronaden je na desnoj o'b'ali

Cetirr,e pod Garduno- kod Tri,lja p'ozna,ti natpis CIL, s, 3 20-2' kojim je

ovjekovleien din iz go,dirne 184. n. e., kada Nouenses, Delminenses i

Riditae zajedrniikim trodk.ovima po'dizu m,ost preko rijeke Hipusa. To je

navelo Mommserna da na tom mjest,u tr"azi Delminlj63. Taho su nastale

dvije hipoteze. Jedna ide od Farlatija, koji, po Tomi Arhidakonu. iirzlaZe

kako na 2. koncii u Saloni 532. god,ine d,olazi episcopus delminensis Mon-

tdnorum. Farlati je drzao da je to u D,uvanjskom polju (I i iyr. sacr. II '

168). Uz Mommsen'a pristaju Al'adevic (BD I, 21, 38, 51), Tormars'chek

(Topogr., 505), Zi,ppel (Rtim. Herrsch., 131), Cons (Prov. rom. Dalm', 105),

O. Hirschfeld (Hermes, 25, 352) i A. Bauerr (AEM, 1?, 135)' F' Buli6 (BD

10, 153) i. A. Evan,s (Antiq. resear. I ,i II, 6B) pristali su uz stariju Far-

latijevu hipotezu. Prigovo,ri Aladevica i H. Kieperta da se ne moZe govo-

riti o Duvnu kao srerdiEtu Delmata jer da tamo nema nikakv'ih ostataka

nekog starog naselja otp,ali su nakon radova Radirnskog i Patscha, kojii

su utvndi,li niz nalaziSta iz 'predrirnsl<og i lirnskog vremena. Rimski

munici,pij Ddlminium nalaz'io se kod Duvna, a njegov ilirski pretho'dnirk

nalazi se, p,o Patschevu milSljenju, na brdu Lib, I km j'ugolsto'6no od

Duvna. Kod Duvna je Patsch otkr'io ostatke foruma, 'koje je datirao

u go'dinu 18/19. n. e., te bi to bio prvi lorum na po'drudju antiike Bosne.

Najn,oviji nalaz are s po'svetorn Iovi Capitolino, koju po'sve6uju >dec--(uri,ones) D(e) I(minensium?) c(ioitatisl<, brio bi nova potvnda da je ovdje

bio Delminij. Ara je naelerra u Mokronogama, sjeverrro o'd Duvna (Serg.'

GZM. 721195?, sl. 109)Ga. Tako je preko Dinare u dubokoj pozadini bilo

sredi.ite delmatskog otpora r.lg'q'Senog u krvi i poZaru 156. i 155. god,irne

pr. n. e. Medutirn l,ogidno je da p,lerne koje je pruZalo totriki otpor ri,m-

skirn legijama nije moglo 'nastavati samo jedn-o relativno omanje polje.

Pr'irodno je odekiv,ati da se ono Sirilo i na susjedna kradka po,Lja, a ta

su Livanjsko i Glamodko,'a'o'datle preko Dinare rna jug, na kraj oko v'rela

Cetine, na Kninsko, Sinjsko ,i Im'otsko po je i dalje prema jugu.

Sve ove krajeve ujed,injuju jednaki geografski i ekornomski fahtori,

a odatle i ,jedinstv,o d,r:u3tvene i ku,lt;urne situacije, poseb,no uo'dljive u

kultovi,ma i ,ornomastrici. Sva ova p,olja okruZuje volik ,b,roj manjih i vetih

utvrrda i naseobina poznatih pod im'enom gradi,na. Ovdje 6erno samo napo-

merruti da je za gradine na podruiju Delmata karaktenistidan velikina$ip, ,fsryvslus, od ve6eg i manjeg k'amenja, koji ujedno tv.ori i dio for'tifikaoije. Ovakvi na,sipi ustanovljeni su upravo na trima zapadnobo,san-

63 CIL, 3, s. 358. O histor,ijatu ovoga pritanja: Patsch. RE IV (VIII HB),s. v. Del,minium, 245?--68. Isti, ru GZ,i|lI 9/1897,227, i GZ}|,I 16/1904, 307. L.Jeli6, Najstariji kartografski spornerrik, GZM 10/1898, 547. Gunjata, To ogr.,43.

6a Kratice DEC DLC Sergejevski bita: Dec(uriones) D(e)I(ml,nensi,urn?)c(usi,tatis?), a Pflaum: dec(reto) d.(ecuri,onum) I(oco) c(oncesso). Vidi: J. SaSel,Inscr. latirnae, Situla 5, Ljubtjana, 1963, br. 167.

44

ski,rn poljima, aSpomenuti je ,olfikacije na rnjesrje istrarZivanje umatske tadke sa

Druga kornslika, ,nadasve St,natpisi posebno jturnih spo,meniketaikam,a delmatslr gornje Cetine dvanova kulta bivaautohtonog stanor

Treca kornpdokaz ,specifidnostjima gdje nalaeirnj,ihova d,oma6a iiindivi,dual,nost i o

Vec je Mom:brojni istraZivadritemelj brojnih strsakr.r,pljanju natpisjevskog ,i D. Rendtlivali epigrafski n

Mi 6emo se nizanost delmatskqgnjegov,im tatkama.mata. On se javljruaLnata.e i Delmatu na@isima njihov:mati Sirom carstvaizjasnio ve6 d Momet iloetior: forma qt

85 Za gradinerrchen u,nd .rcimischer4/1896, 136 - czM 6gromile i dnrge sta.rstare kultrure od<o G.iz Glamoia, GZM il,in Norddalmatien. B

66 D. Rendi6_I\s pod,ruEje Delmata,

67 C. Patsch. u

SiHf i'"';l,ffi:::lzenoct od ,podrudjastcantrqne i Sa,loneSodriStima GZM od --Miot'ovi6, u poslijer

G Za varijantt

jostskirn poljima, a pruZaju ,se i u p,odrudje gornje Cetine, 'do Promine65'

Spomenuti je ovdje da ,se ovakav verliki na,sip, kao d'io gradinske forti-

fikacije na mjestu lakSeg prilaza, nalazi 'i na gradini u Danilu, na koj,ojje istraZivanje u toku, pa bi i to bila potvrda jedinstva ove isturene del-

matske tadke sa svojim zaleclem.

Druga komponenla jediu,-stva ovog po,drudja jeste njegova kull,na

slika, nadasve Stovanje boZanstava Silvana i Dijane, 6ijii se sp'omen'lci i

natpisi posebno javljaju u krajevima DeLma'ta. Tirpologiju njihovih kul-

turnih sp'omenika razradio je Rend'i6 u opseZnoj raspravi66. Na raznim

tadkarna 'delmatskog teritorija o,d orbale Solina ri Kl,trsa, pa preko Sinja

i gornje Cotlne do Duvna, Livna i Giamoda, javljaju se spomenici Sil-

vanova kulta bivajuei tako snaZa,n do'kaz nepreki.dnog duhovnog jedinstv:r

autohtonog stanovni5tva i 'u kasn,o rirnsko vrijeme.

Treca kornponenta jeste onomastitki materijal, takoder uodljividokaz specifiinosti i jedinrstva ovo,g prostora. Na istim poljima i podrud-jima gdje nalazimo delmatske gradine i kultne spomenike nalazimo i

nj, ihova doma6a iimena, koja nam jasnije o,d idega ukazuju na njihovu

indivi,dualnost i otpor tudim utjecajima.

Ve'c je Mommsena zabudiro broj domaOih imena u Rid,eru. Kasnijibrojni istraZivadri. dodali su tome golem nov materijal, koji je postao

temelj brojnih stu'dija. Za na6e po'drudje, uz Butri6ev rad na o,bjavi isaku,pljanju natpisa, posebno je vaZna djelatnost C. Patscha, D. Serge-jevskog ,i D. Rendi6a-N{iodevi6a, koji su autori 'najviSe sabiraii i razra-divali eprigrafski rnaterijal s p,odrutja Delmata6T.

Mi 6emo se na slijede6im stranicama ograniibi.ti da ilustriramo pove-zanost delmatrsikog podrudja imenima koja se viSekrat javljaju u raznimnjegovim taikama. Treba prije toga ne5to re6i o samom etnirkonu Del-mata. On se javlja u brojnim izvorima u dvije temeljne varijante6s:Dalmatae i Delmatae. Mi smo izabralj. nazl Del.mata, jer je taj o,bliku natpisima njihova rodnog kraja i natpisa koje su'postavil i brojni Del-mati Sirom carstva mnogo de56i, prema tome i pravilniji. O to'me seizjasnio ved ii Momrnsen kad j,e rnapisao: >Dalmatia forma est uetustioret doctior: forma quae est Delmatia imperatoria aetate magis in usu erat

' 65 Za gradine na Duvanjskom polju: W. Ra,dimsky, Die vorgeschicht-lichen u,nd rcirnischen Altheri-imer des Bezirkes Zupanjac in Bosnien. WNIBH4/1896, 136 - GZ]|/I 6/1894, 283. Za Livanjsko polje: dr M. Mand.i6, Gradine,gromile i dmge stari,ne u okolici Livna, GZM 4711936, 11. Isti, Tragovi pra-stare kulture oko Glamoda, GZM 4211930, 101. D. Sergejevski, Putne bitje5keiz Glamoda, GZM 54/1942. Za gornju Ceti,nu i Prominu: W. Buttler, Burgwdllein Norddalmatien, Ber. RGK 2111932, 185. i 196.

66 D. Rendid-Miodevii, Ilir,ske prebstave Silvana na kultnirn slika,mas podrudja Delmata, GZM 10/1955, 5.

67 C. Patsch, u okviru svojih IstraZivan,ja o pro5io.sti rirnske provincijeDa,lmacije, a posebno: Dolina gornje Cetine u rimsko doba, GZM 11/1899, ?1.Fatsch je prvi isticao onomastiiku povezanost ovih krajeva i njihovu zaokru-Zeno,st o<l podruEja Livna i Duvna, dolinom Cetine, pa do obale izmeduSkardone i Sa one - Patsch, Hercegow., 94. D. Sergejevski, u gotovo svimgodi5t ima GZM od 1927. pa dal je, i u Spomerniku SKA 71,77,88. D. Rendid--Miotevi6, u poslijeratnim VAHD, GZM i drugdje.

68 Za varijante Mayer, Spr. I, s. v.; Krahe, GN, s. v.

natske zemlje str)omenuo tiTv D'ini

pleme jednako vaLna kao ri Pri-

rcyd:),r1 nd).c6. Gdie se nalazil'o ovo

e prvi istraZivadi ovih Problema?Lutra5nje rasprostiranjc ovog ple-

849) pronaden je na desnoj o;b'ali

a,ti natpis CIL, .s, 3 202, kojim je

, kada Nouenses, Delminenses i

m.ost preko rijeke HiPusa. To je

traii Delminij6s. Tako su nastale

koji, po Tomi Arhidakomr, 'l'zlaZe

)olaz\ epi,scopus delminensis Mon'

Duvanjskom polju (I l lYr. sacr. II,

, (BD I, 21, 38, 51), Tormaschek

31), Cons (Prov. rom. Dalm., 105),

:uerr (AEM, 17, 135). F. Buli6 (BD

II, 68) pristali su uz stari ju Far-

H. Kieperta da se ne moZe govo-

da ta,mo nema nikakv,ih ostatak,a'adova RadirnSkog i Patscha, kojii

<og i rimskog vremena. Rimski

uvna, a njegov ilirski pretho,dnrirk

brdu Lib, 9 km j'ugoistodno od

o,statke foruma, koje je 'datirao

lorum na podrudju antidke Bosne.

Capitolino, koju posve6uju >dec-

:, bio bi nova p'otvnda da je ovdje

)rgama, sjevelrro od Duvna (Serg.,

Dinare u dubokoj pozadini bilo

krvi i poZaru 156. i 155. god'he

koje je pruZalo toliki otpo,r li,m-

no jedno relativno ,omanje po'lje.

i na susjedna kra5ka polja, a ta

I Dinare ma ju,g, na kraj oko v,relapolje i dalje prema jugu.

<i geografski i ekornomski fakto,ri,rne ,situacije, 'posebno uodljive urikr.uZuje velik b'roj manjih i ve6ihr gradina. Ovdje 6emo samo napo-r Delmata karaktenistidan veli,kirenja, rkoji ujedno tvori i dio for-I upravo na trima zapadnoibosan-

a pLitanja: Patsch, RE IV (VIII HB),911897, 227, i GZ]|'{ 1611904, 307. L.

n4 f0/1898, 547. Gunjaia, Topogr.,43.

iita: Dec(uriones) D(e)I(minensium? )rm) I(oco) c(oncesso). Vidi: J. SaSel,:. 167.

45

et ad pronuntiationem (uul.garem.) proprius accessisse uidetut< (CIL, 3,

p. 280).

Etimo'togiju imena p'rvi je izveo Tomaschek, t to iz albanskog

d e 1 6, d e I m 6, Sto znairi ,ovca, pa bi prema Lome Delmatoe bi,ii >ov-

dariu i, l i >pas,t, ir i ovacav, pa bi im ime u 'potpunosti 'odgovaral,o njihovoj

ckonornici. Po,tvrda tog znaienja je i 'u ' imenu njihova glavnoga g'rada

Dehninium, 5to bi znati lo >pai,a za 'ovce(, kako to veli r i Strabon:LO,pn't . neDtov pr7).r5porova').

Nisu broj,ni rnatjpisi uZeg podn-rija Delmata u kojima se to imejav l j a . a pozna t i su nam s l i j ede i i :

l . D M Dalmat i qui u. an. , CIL,3,23A4, Trogi r ex saloni tanis(s druge strane ,ploda ima drugi natrpis, 2 569, bez teze s prv'im).

2. Seio Daltnate (sicl) horlini bono qui incendio 1olppresstls esf

Aurelia Victorina u"ror, CIL, 3, 2 519, Vranjic-S'olin.3. .. . l principi Delmatat"urn ann(orum) XXII Claudia Tib(erti)

J i l ( ia) [ . . . , CIL, 3, 2776, Dan' i r ]o Gornje.4. Aurelio Apolinari ueterano Aur(el"ius) Daltnatiu.s?0 fi l ius patri

pientissimo, CIL, 3, 2 005, Salona.5. Claludio Dalm,atio, CIL, 3, I990, Salona.6. Flau(ia) Dalm[atia?] utor arc[am . . . l nius suo, CIL, 3, I 094,

Salona.Aur(eli.tLs) Dalmatius, CIL, 3, 1 968 b, Salona.Aelius Daltnat(ius), CIL, 3, 1 968 d, Salona.. . . DeLmata mtl(es) coh(ortis) I Lucensium, CIL, 3, 8 494, Ku-tac-LjubuSki.lDelmati, CIL, 3, 10 18313, instr., Salo,na.De(I)mati utere felix, CIL, 3, 10 195, zlatna fibula Salona.L. Seruil. i [us] P. f(i l ius) Ser(gia) Dalmasius, CIL, 3, 3 079:: 2 328175, Vis.

tako da i more koj,1ann. III, 9).

Slijedeca imerpovezuju6i ga tako

ANNA

S a l o n a

E p e t i u m

APLIS

R i d e r

b a

D DI

o

9 .10 .

144, Yra-

Dalmd.ta

u Zadar-

S a l o n a

APLO

R i d e r

K i j e v o(Vrlika)

BEUZAS

S a l o n a

L i v n o

DARMOCUS

R i d e r

17. M. Aurelius Dalmata uotu(m) po(suit), BD 2611903, s.njic.

72. I(oui) O(ptimo) M(arimo) et G(enio) Ioci. M. Aurel.(ius)protec(tor ) co(n)s(ularis ) I(ib ens) p( o sutt), !z Burn-uma,sk'om muzeju, neo,bjavljen.

Pada u o,i,i da se, uz neko,lik,o iznimki, sva imena nalaze u Salo,nii njenoj ok,olici, kao ,da se Zeli istaknuti vlastj.ta plemenska prirpadnostu jednoj sredini koja je blla 'prilidno kozmo,politska, za Sto nije brilopotrebe u et"niiki iistoj u,nutraSnjosti, kao 5lo su svoje ime i:sticali i Del-ma,tae ,na sluZbi u stranim ,sredinama Sirom carstva. Svakako, u prvomje st'olje6u, a i pr,ije, ovo ime proBireno na dobar dio p,okrajirne, do tadapozna,tiije p'od imen,om Illyricum?l. Delrnatsko je ime suvere,no i na obali,

6e Tomaschek, Topogr., 561 ; Mayer, Spr. .133, Tiernamen.

?0 Ime Dalmattus, Delmati,us je ve6inornetnikona i izgubio je, vjero.j,atno, taj smisao, alije s na3eg podruija. Ovaj oblik je zastupan uUspor. RE IV, s. v. Delmat'irlrs.

it Mommsen, CIL, 3, st,r. 280.

II, str. 36; I{rahe Spr. I, str.

kasnoa,n t idk i ,ob l i k nas tao i , Promona

mi ga ipak r.rkljuiujemo, jerdrugoj dinasti'ji Flavijevaca.

ri?rs occessisse Didetur< (CIL' 3,

Tomaschek, i Lo w albanskog

prema tome Delmatoe bili >ov-

i,potpunosti 'odgovaratro njihovoj

i-*t njihova glavnoga grada

,o, kako to vetri ri Strabon:

r Delmata u kojima se to ime

, 3, 2304, Trogir ex salonitanis

i natp'is, 2 569, bez veze s Prvlm)'

no qui zncendio [o]PPressu's est

3, 2 519, Vranjic-S'o in.

n(orum) XXil Claudia Tib(ert'i)

,ilo Gornje.ur(elius) Dalmatius1o fili'us patri

)na.90, Salona.lam . . I nrus suo, CIL, 3, I 094,

1968 b, Salon 'a.

)68 d, Salona.I Lucens'tum; CIL, 3, B 494, Ku-

., Salo,na.l0 195, zlatna fibula Salona.

gia) Dalmasius, CIL, 3, 3 079 :

po(sutt), BD 2611903, s. 144, Vra-

(enio) Ioci M. Aurel(ius) Dalmata

s) p(osui,t), iz Br.lrnuma, t Za'dar-

r,imki, sva imena nalaze u Saloinri

rti vlastita plemenska prirpadnost

kozn-ropolitska, za Sto nije brilo

ao Sto su svoje ime isticali i Del-

5ir,om carstva. Svakako, u Prvomr na dobar dio p'okrajirne, do ta.da

ratsko je ime suvereno i na o'bali,

Spr. II, str. 36; Krahe SPr. I, str.

6inorn kasnoarntidki oblik nastao izrao, ali mi ga ipak urkljudujemo, ierrpan u drugoj dinastidi Flavijevaca.

t a k o d a i m o r e k o j e j u o p l a k u j e T a c i t n a z i v a ) m a r e D e l m a t i c u m ((ann. III, 9).

Sl i jede6a imena javl jaju se u raznim di" jelovima podrui ja Delmatapovezuju6i ga tako u jednu cjel inu:

ANNA

S a l o n a

E p e t i u m

APLIS

R i d e r

S a l o n a

APLO

R i d e r

K i j e v o

(Vrlika)

BEUZAS

S a l o n a

L i v n o

DARMOCUS

R i d e r

Anna, CIL, 3, 2012; Ter tu l le Anne, CIL, 3, 2160;Anna, CIL,3, 2450; Annae, CIL, 3, 2 515.

Annae, CIL, 3, 12826.

Aplis Ledietis Sinni f., CIL, 3, 2778; ApLis Lunni-cus Triti f ., CIL, 3, 6 412 : 13 989; Aplis StaticusAplinis t., GZM 6/1951, 59; Sertus Statinius Apii-nis f., CIL, 3, 2790; Turo Static[o] Aplints J., CIL,3, 2795; Ursa Melandrica Aplinis J., GZM 0/1951,55; Panto Laidietis Aplinis J., VAHD, 53r19b0-51,214.

ApLi, CIL, 3, 2322.

ApLo Dat'moca Turi, f .,nia Kabal.eti J., CIL,Ifzi f., CIL, 3, 13245;BD 31 / i 908 , 85 .

Aplonlil Pinsi, CIL, 3, 14 968.

Iulius Beuzos, CIL, 3, 9 156.

Ma:rimus Beusantis, VMBH 11/1909, 184.

tlplo Darmoca Turi J., CIL, 3, 277g; Rendi6, Ono-mast., s. 35, i 39; Pladomenus Darmoc[us , . .],VAHD, 53/1950-51, 215; [Tur]us [D]armoc[u]sAplin(is), VAHD 53i1950-51, 21b.

[A]ur. do[. . . Dar]moca, VAHD bb/1958, 268. Irnese javlja i u susjednoj Varvariji, Sto ukazuje namealusobne veze i utjecaje (VAHD 53i1950-b1,242, 243\.

CIL, 2, 2779; Apl.o Curba-3, 13 244; ApIo Aplini(s)ApLo Varieri Pl,ahen(t)is,

P r o m o n a

DASAS

P t o m o n aR i d e rA n d e t r i u mL , i v n o

DASANTILLA

S a l o n aA e q u u m(Brnazi)

DASTO

P e g u n t i u mD e l m i n i u m

DIRUTIA

S r i n i i n n

S a l o n a

IETTUS

R i d e rA e q u u mV r i i k a

LAVO

I . i S t a n ikod LivnaD e l m i n i u m

LAVIUS

R i d e r

LEDRUS

V r l i k a(sevace)R i d e r

MELANDRICA

R i d e rP r o m o n a

MADOCUS

K o l j a n , i

V r l i k a

R i d e r

4B

Dasas ano. IX, CIL, 3, 14 316;.lettus Dasantis, CIL, 3, 2786.Cossius Dasantis, CIL, 3, 14 950.Ael(ius) Trtus Dasantis, Spom. 88/1938,124.

Dasant i l lae q(uae) u i r i t . . . , CIL, 3, 14774.Dasantif i l l(a)e Caminari(a)e, VAHD 53/1950-51,

231.

Panico mater et Dasto matertera, CIL, 3, B 551.Dastoni matri, CIL, 3, t4 9767.

Dirutiae, VAHD 53/1950-51, 212.Dirut (ius) Crescent(ius), CIL, 3, 1 968 d;DirutiaRestuta, Di,rutio Phoebo, Dirutiae Damale, Dirutialanil lq, Diruti.ae Threpte, CIL, 3, 9 031.

Iettus Dasantis, CIL, 3, 2 ?68.lettus Stac(ti), CIL, 3, I759.Ie to . . . , C IL , 3 , 12223 .

Laaoni, f i l iae, CIL, 3, 2761 : I846.T'ei(us) Ursio Lauani con[iug]i, CIL, 3, 14 3208.

T'ritanoni Laui f., CIL, 3, 2792.Baezo Cursulauiu Laui f ., CIL, 3, 2 ?81 : l432lt.Baezo Cursulaoia Laoi, l. ibrt.. GZM 6/1951. 51.

Aur. Sertus Ledri f i l ., CIL, 3, I 819.Toitmio Iorneneta L[edr]i [f l i l ia, CIL, 3, i3 991;GZ]&'I 6/r95t. 54.

Ursa Melat'Ldrica Aplinis f ., GZM 6/1951, 55.Melan[drical? .. ., VAHD 55/1953, 263.

Madocus Dian[a.e], CIL, 3, 13 200.

Madocus, CIL, 3, 2755 : WMBH V/18S7, 210,br. 72.

Pqnto Madoci f ., CIL, 3, 2786.

MESSOR

S a l o n a

E p e t i u mO n e u mP r o l . o Z a cA n d e t r i u mG r a h o v o

MESSORIANUS

P e g u n t i u m(Srinjine)

MF,sSORINA

S a l o n a

MESSORIUS

S a l o n aB a S k a v o d a

PAIO

P r o m o n aR i d e rD e l m i n i u mH a l a p i 6S u h a d a k o d L i v r

PANES

S p l i tV r l i k a

P r o m o n a

B u r n u m

S a l o n aK r i l o -J e s e n i c e

PANICO

P e g u , n t i u m

PA.}ITO

R , i d e r

4 - Godiinjak lV

cIL, 3, 14 316; .

, cIL, 3, 2 ?86.is, CIL, 3, 14 950.)asanti,s, Spom. 88/1938,124.

ae ) u i r i t . . . , C IL , 3 , 14774 .Caminari(a)e, VAHD 53/1950-51,

t Dasto matertera, CIL, 3, 8 551.c i l , . 3 . t49767.

) 53i 1950-5r , 2r2.'scent(ius), CIL, 3, I968 d.;Di,rutra

Phoebo, Dirutiae Damale, Dirutiat Threpte, CIL, 3, 9 031.

cIL, 3, 2 768.cIL, 3, 9 ?59.

t2223.

) IL, 3, 2761 : g846.

nsoni conliugli, CIL, 3, 14 3208.

f., cIL, 3, 2792.ra Lats i f . , CIL, 3, 27Bt : L432lr .ia Laui l ibr t . , GZM 6/1951, 51.

dri f i .I., CIL, 3, 9 819.;.ta L[edr]i [f] i l ia, CIL, 3, 13 991;

r" Aplinis t., GZM 6/1951, 55.., VAHD 55/1953, 263.

,el, CIL, 3, 13 200.

3, 2755 : WMBH vl lgg7, 210,

, c IL, 3, 2 796.

E p e t i u mO n e u mP r o l o Z a cA n d e t r i u mG r a h o v o

MESSORIANUS

P e g u n t i u m(Srinjine)

MESSORINA

S a l o n a

MESSORIUS

S a l o n a

B a S k a v o d a

PAIO

P r o m o n a

R i d e r

D e l m i , n i u m

H a l a p i 6

S u h a t a k o d L i v n a

PANES

S p l i t

V r l i k a

IUESSOR

S a l o n a

P r o m o n a

B u r n u m

S a l o n aK r i l o -

J e s e n i c e

PANICO

P e g u n t i u m

PANTO

R i , d e r

Messor , CIL, 3, L949; Aur . Messor , CIL, 3, B 568'

Messor Annid i co l 'Lser lae, BD 34/1911, 47; Iu l i 'o

Messori, CIL, 3, 2370; C. Iulius ApriL(is) Messor,

CIL, 3, 2124; Messor Jecit, CIL, 3, instr., 10 1952.

Messor Ditoni coniugi, CIL, 3, 1927.

Messor Firmionis, CIL, 3, 1 905.' l ' . Ael. Messor, CIL, 3, 8 509.Valer(ius) Messor, VAHD 51/1930-34, 232.

S(iluano) S(iluestri) Messor, CIL, 3, 14 9?0.

Ael(io) Messoriano fi l io, CIL, 3, 14647.

Messorinae, CIL, 3, I228; Aurelia Messorina, CIL,3, 8922.

urca Messori, CIL, 3, 9 603.Aur. Mes[s]oria, CIL, 3, 1 901.

Paio Carpiae Platoris J., CIL, 3, 9 839.Paio Termin io, GZM 6/1951, 61.Paioni soror i , CIL, 3, 149767.(A)e(l.ius) Celsu.s Paio[n]i(s), GZM 39 1927, 263.Ael . ia Pai io , CIL, 3, 9 850 - p. 2274.

Panes fi l iae, CIL, 3, 2 456.Panes, CIL, 3, 2750; Panes Titi, ClL, 2751. Panes,CIL, 3, 13 205; Panes Slator(is) Classicus, CIL, 3,9 810 - VAHD 5511953, 241; Panes Classicionus,CIL, 3, 9 817 : VAHD 55/1953, 251. Septimius Pa-n,es, CIL, 3, 14 969; Panes Stu l . . . , CIL, 3, 13 206.Pan(es) Tit(i) Pan. f i l ., CIL, 3, i4 3165.Panius Sarnu(s), VAHD 551L953, 262.. . . ci Pane(n)tis, VAHD 55/1953, 263.Tgtuliu[s] Panentis Siluano domestico, CIL, 3,14 985.Aur. Pa[n]es, CIL, 3, 2223.Panianti, VAHD 53r'1950-51, 2I2 (stari j i oblikimena)

Panico mater, CIL, 3, 8 551.

Panto Madoci f ., CIL,3, 2 786; Panto, CIL, 3, 9 8?8,;Panto, CIL, 3, 9 872; Pantoni Lauinci,ae Platoris J.,CIL, 3, 2773; Panto Laidietis, VAHD b3/1950-b1,2t4.

4 - Godiinjak lV49

K l i s

PANTIS

R , i d e r

PANTIA

S a l o n a

PINSUS

R i d e r

V r l i k a

PREVO

L i v n o

R i d e r

SEIO

V r l i k a

P r o m o n a

S u h a i a

(Livno)

SEIUS

V r a n j i c(Salona)

SEIA

S a l o n a

SEXTO

V r l i k a

i { o l j a n i

R i d e r

SINUS

R i d e r

G l a m o d

SUTTIS

P r o m o n aSUTTA

S a l o n a

TEUTMEITIS

D u v n o

TOITMIA

R i d e rTITUS

V r l i k a

s0

Dazontenus et Parl,to Jil io suo, CIL, 3, I024.

Pfilatino Auio Panti[s] f i l ia, GZM 6lt95l, 56.Bato Samuntius Pantis Jilius, GZM 611951, 56.

Pant iae, CIL, 3, I253.

Serto Lic. Pinsi f ., CIL, 3, 13246; Pinsus [G]er-manicus Turi f(i l tus), GZM 6/1951, 52; P/insusNant[. . .]sus Trit i [ i l ,( ius), GZM 6i 1951, 55; VendoTritaneria Pinsi f ., CIL, 3, 2 796.Aplon[i] Pinsi, CIL, 3, 14 96B.

Preuo Masiopi.ae Platori, f i l io, GZ]li{ 43i 1931, 20.Preuo Sd.muntio Alesi (i l . i Abesi) f i l ia, GZM 6/1951,

Seiioni nepoti .sue, CIL, 3, 2 756 == I 805.Aur. Seioni . . .matr i , BD 40-4211919, 106.Ael(iae) Seioni con(iugi), Spom. BB/1.938, 124.

Seio Dalm.ate, CIL, 3, 2 519.

Seia Marcel . I inq, CIL, 3, I332.

Turo et Sertoni parentibr.ts, CIL, 3,et Serctoni sororibus, CIL, 3, I 817 -.

Sertoni coni(ugi), CIL, 3, 13 215.

2 754 . T i t on i2 757 .

Serto Lic . .. Pinsi f i l .., CIL, 3, 13 246.

Aplis Ledielis Sini J., CIL, 3, 2 ??8.

lPlaltoris Sinn[i], CIL, 3, I863.

Sut t is , CIL, 3, 14 3167.

Vil l iae P[hi]Logenis l(ibertae) Su,ttae Da[c]aeForsch. , i 'n Sal. I, 162 : VAHD 50lt92\-29, 17.

[ I ]u l ro Teutmei t ts J i l ( i )o , CIL, 3, 12 812. ]

Toitmio lomeneta L[edr]i l f l i l ia, cZM 6/19b1, b4,

Panes Titi, CIL, 3, 2 751.Titus Candalio, CIL, 3, 9 813 a.

Pored ovih vi5ekrat ,rmata imena autohtonog krviSe puta, ali u jednom lo

J e s e n i c e(Poljica)

K a b l i i(Livno)

L i v n oG l a m o i(Podgradina)

TRITANO

R i d e r

Au

TitAeiAel

TRITANUS

P r o m o n a

TURIA

T r o g i r

TURO

R i d e r

S i c u t i

VARRO

P e g u n t i u m(Srinjine)

S a l o n a

P o d s t r a n aB o r 6 a n i(Duvno)

L i v n oS u h a d a(Livno)

G I a m o dV ' r b a(Glamot)

V r l i k aS t r a Z i n e(Vrli.ka)

D r r a g o v i i(Vdika)

TritnisCILtic[160.

Plat

Turi

TurtTurcTurc

VanValr8 731AureP . A

Ael.ioV a r c t

Ae(lit

Aeli.o

Pfila'

Quin

Varr

APLUDUS

R i d e r Aphdorn3 , 2

tnto fi l io srro, CIL, 3, 9 024.

Panti[s] f i l ia, GZM 6/1951, 56.Pantis f i l ius, GZM 6/1951, 56.

I 253 .

f., CIL, 3, 13246; Pirzsus [G]er-i lzus), GZM 6/1951, 52; Plinsusi Jil( ius), GZM 6t1951, 55; Vendo

f . , c IL, 3, 2796.IL, 3, 14 968.

Plator i f i l io , GZM 43/1931, 20.Alesi (i |" i Abesi) f i l . ia, GZM 6,/1951,

e, CIL, 3, 2756 - 9 805.vatr i , BD 40-42l1919, 106.tn(iugi), Sp,om. 88/1,938. 124

L , 3 , 2 519 .

cIL, 3, 9 332.

parent ibus, CIL, 3, 2751. T i tonibus, CIL, 3, 9 817 - 2757.

, CIL, 3, \32T5.s i f i l , CIL, 3, 13 246.

ni J. , CIL, 3, 2778.crl-, 3, I 863.

: , t r o ' .

znis l( ibertae)I, 162 : VAHD

r fi l( i)o, CIL, 3,

t L[edr]i [f]ili,a,

3 , 2 7 5 t .) IL , 3, g 913 a.

Su.ttae. Da[c]ae5011928-29, t7.

12 812.

GZM 6lt95t, 54.

J e s e n i c e(Poljica)

K a b l i 6(Livno)

L i v n oG l a m o d(Podgradina)

TRITANO

R i d e r

APLUDUS

R i d e r

TRITANUS

P r o m o n a

TURIA

T r o g i r

TURO

R i d e r

S i c u l i

VARRO

P p o r r n f i r r m_ _ b -

/ S r i n i i n a \

S a l o n a

P o d s t r a n aB o r i a n i(Durno)

L i v n oS u h a d a(Lirmo)

G l a m o dV r b a(Glamod)

V r l i k aS t r a Z i n e(Vrli,ka)

D r a g o v i 6(Vrlika)

Pored ovih vi5ekrat spo'menutih imena, nalazimo u po,druiju Del-mata imena autohtonog karaktera, koja se spominiu samo jedanput i l ivi,Se puta, ali u jednom lokalitetu, kao:

Aur. Titus, CIL, 3, 14647.

Ti tus . . . t i l io suo Ti to, CIL, 3, 9 856.AeL. Ti,tus Batonis, WMBH 11/1909, 134.AeI . T i tus, CIL, 3, I861 : 2760 a.

Tritanoni Lavi f(il.iae) an. LX. et. Aploni Tritano-nts an. XII Tritano Acali matri et f i l iae fecit,CIL, 3, 2792; Aurelia Tritano, CIL, 3, 2780; Sta-tic[us(-a)] P[L]a[toris f. (?)] Tritano, GZM, 6/1951,60 .

Plaus Basius Trttani, BD 32i 1909, 49.

Turiae Artemi.siae, CIL, 3, 2 700.

Turo Statici Aplinis f., CIL. 3, 2795.T u r o P h . . . , C I L , 3 , 2 7 9 4 .Turoni Statar iae Tur i J . , BD 34/1911, 50.

Varro Luci , CIL, 3, 8 551.Valrroni,, CIL, 3, 9387; M. Aur. Varroni, CIL, 3,B 731 .Aurefi i l Varro et Candida, CIL, 3, 12 Bl5 a.P. Ae(l.zus) Varro, CIL, 3, 1,49767.

Ael io Varroni , WMBH 11/1909, 134.Varronis, Spom. 88/1938, 124.

Ae(Iius) Varro, GZM 39 1927, 261.

Ael io Varroni (s) J . , Spom. BB/1938, 119.

Pfllatori Varronis Panes Titi, CIL, 3, 2751.

Quinta Platoris Varroni, CIL, Z, 27b2.

Varroni Pan[t]oni, CIL, 3, g 822 a.

Apludus, CIL, 3, 9 865; Apludu(s) Meuertens pt[a]_dom[e]ni filiu[s], CIL, B, 6 410; Aptttd.i Stutici, CIL,3 , 2 7 7 3 .

51

lj STUL

S t r a i i n e(Vrlika)

TARELLIUS

S a l o n a

VEIUS

S a l o n a

VEPUS

C i r k o v c i(Livno)

I ova pojedinad,no tuvanju vlastitrih irpuno rimsko doba.

Pored gornjih im,vrlo uiestala imena, k<u bliZem i Sirem i-lirslr pored svojih specifidrse i,rnena Sirila i prih.uvijek bilo.

Takva su i.mena:

Bato

Pored viie his,to.niminju se u izvorima (ugim natpisima naSeg po6i1951, 56; Ka,bli6u Ma.28/1905, l3?; te izvan :Sunju kod Travnika, CJViSegrada, Spom. Z7ll9isedarn osoba toga imen

Javlja se i van Ilmati i ostali Iliri, te pc

Dcso(s), Daza(s)Javlja se, pored v

Pecki kod Varcar-VakrAkvileji, Not. d. sc., lgjCIL, 3, 1262; BingerbrCIL, 13, G b38; Misenu:X X ; k a o D a z a s , u :

!IL, 3, t3 861; Ceztrejrilra, CIL, 3, 18 ?g2; Drj e i u m e s a p s k i m n a f t

Das(s)ius, -a

U podrutju Deln2 305, I 7?5 : t4 660, I39, Klis; BD 81/1906

AQUESILLA

S a l o n a

ATISUS

R i d e r

AVA BAI'ONIANA

B u b l i n

( Imotsko po l je )

I]ARACIO

V r l i k a

BUUO

D u v n o

V r l i k a

CAND.\LIO

o t i s i e(Vrlika),

CATANDIO

S a l o n a

CATAPLIA

5 ( ) 1 t a

DITEIO

I { 1 i s

EPATINO

G l a m o d

IADIA

S a l o n a

KABALETUS

R i d e r

LITUS

L , i v n o

LUNNICUS

R i d e r

MESSA

S a l o n a

MURCIO

E p e t i u m

NEVENA

E e q u u m

PLATUSS p a l a t u m

52

AQuesi l "Lae, CIL, 3, 2 185.

.Si luono At isus, GZM 6/1951, 50.

Aua Batoniana D. s . , ClL, 3, 14 633.

flatonis BaracionLs, CIL, 3, 2749 -- 9 802, p. i 035

Buuo uror, WMBH 9i 1905, 216.Ruomi co(n) iug i , CIL, 3, 2753 - - GZM 11/1899,I 08.

Titus CcLndalio, CIL, 3, 9 813 a.

P. Ael( io) Catandioni murito, CIL, 3, 2425.

Catap l iae u to r i , BD 43r '1923, 110.

D i te io mater J i l io , C IL , 3 , I032.

Ae(Lius) Marimu(s) Korus Epatinoni co(nllugi,GZM 39,/1927, 261.

Titiae ladiae, CIL, 3, 2 563.

ApIo Curbania Kabal.eti, CIL, 3, 13244.

Aur. Lztus Zuni, WMBH 11/1909, 135.

Aplis Lunnicus Trit i J., CIL, 3, 6 4I2 : 13 989.

Iu l . ( ius) Messa matr i . . . , BD 27i 1904, 51.

Murcio Marima, CIL, 3, 1 928.

Neuene Sal,oie ... Dieus Ursus, CiL, 3, I ??3.

Tritus Plati f ., BD 31/1908, 55.

3 , 2 185 .

t zM 6 /1951 , 50 .

. s . , c IL, 3, 14 633.

i s , C IL , 3 , 2749 : I 802 , P . 1 035 '

3H 9i1905, 216.

i , ClL, 3, 2753: GZId 11/1899,

CIL, 3, 9 813 A.

dioni marito, CIL, 3, 2 425.

BD 43, '1923, 110.

io , CIL, 3, I 032.

Lu(s) Karus Epatinoni co(n)iugi,D 1 .

IL , 3 , 2 563.

STUL

S t r a Z i n e(Vr}lka)

TARELLIUS

S a l o n a

VEIUS

S a l o n a

VEPUS

G r k , o v c i(Livno)

Panes StuI. S(il.xano) pos(uit), CIL, 3, 13 206.

Ursus Tarell ias, BD 33r'1908, 53.

Veiu[s] At-trelianu[s/, BD 33/1908, 81.

Primus Vepi, Spoin. BB,/7918, 122.

I ova pojedinaina, mal<ar malobrojna, imena pridonose spoznaji

o tuvanju vlastitr ih imenskih tradicija kod l judi ovoga podrudja i upuno rimsko doba.

Pored gornjih imena, postoje u podrui.ju Delmata i druga domacavrlo uiestala imena, koja s'e medutim javljaju isto tako iesto i drr.rgdje,u bliZem i Sirem il irskom podruiju. To je i shvatl j ivo ier su I)eJmati,i po,red svojih specifi inosti, samo dio vellkog i l irskog etnosa. Mnoga suse i,mena Siri la ' i prihvatala migracijama i drugim dodirima, kojih je

uvijek bilo.

Takva su irnena:

BatoPored vi5e his'tor' i . jskih i l irs,kih l idnosti koje nose ovo ime, a spo-

minju se u izvorjma (uspor. Mayer, S,pr. I, s. v.), ono se javija i u mno-gim natp'i.sima na5eg podruija, kao u: Vr' l ici, CIL, 3, 2 749; Rideru, GZM6/1951, 56; Kaibiidu Malom kod Lir',na, WMBH 11/1909, 131; Saloni, BD28/1905, 137; te izvan n jega, u: Janj i6 ima, CIL, 3, 1,2772; Malom Mo-iunju kod Travnika, CIL, 3, 12779; Fatnici, CIL, 3, 12 800; Rudom kodVisegrada, Spom. ??/1934, 16; Zupdi kod Visokog, na kojem je natpisusedarn osoba toga imena, Spom. 77 11934, 40.

Javlja se i van Il ir ika (uspor. Mayer', s. v.), gdje su sluZil i Del-mati i ostali I l ir i , te posebno na cerata'ma u Dacij i.

Doso(s), Daza(s)Javlja se, pored ve6 spomenutih primje,ra iz podruija Delmata, u:

Pecki kod Varcar-Vakufa, CIL, 3, 13 984; Viminaciju, O.ln te, B. 203;Akvileji, Not. d. sc., 1925, 24; ULicama, Spom. 77, 597 Alburnusr-r, Dacia,CIL, 3, I 262; Bingerbriicku, CIL, 13, 7 508; Mainhar"dtu, Wiirltemberg,CIL, 13, 6 538; Misenumu, CIL, 10, 3 375; Apulumu, CIl,, 3, 7 800, Cer.XX; kao Dazas, u: Pro,moni , CIL,3, 143165; L is id i i ima kod Konj ica,C IL ,3 , 13861 ; Cez t re j i Maure t . , C IL ,8 ,93?? ; Da lm i kod Tu r ,n -Seve -rina, CIL, 3, 13792; Drobeti, 14485; te Rimu, Not. d. sc., 1909, 81. eestoje i u mesapskim natpisima (uspor, Maye,r, s. v.).

Dos(s)ius, -o

U podrudju Delmata: Salona, CIL, 3, 1 938, 2 097 a, 2 180, 2 516,2 305, 8 775: 14 660, 14 825, Bd 221t897, 166, BD 30/1905, ?4, BD 38/1913,39, Klis; BD 31i 1906, 83, An'detnium; Halapit, GZM 3911927, 2j2-, tzvam

Kabalet i , CIL, 3, 73 244.

, WMBH 11/1909, 135.

Tr i t i f . , CIL, 3, 6412: 13 989.

n a t r i . . . , B D 2 ? / 1 9 0 4 , 5 1 .

'., crL, 3, 1 928.

. . . Dieus f/rsus, CIL, 3, 9 773.

BD 31/1908, 55.

I

53

njiho,va podruija: Asseria, CIL, 3, 13 343, 2; Otinovci na Vrbasu, WMBH

5l1897, 223; Breza, Spom. 88/1938, 109; Stitarjevo kod Vi5egrada, Spom.

77 11934, 14; Bioska kod UZica, CIL, 3, 14613; Sirrnium, CIL, 16, 100;

Beograd, OJh 13, B. 228; Naissus, Spom. ?5/1933, 53; Viminacium, CIL,

3, 14 50?; Pe6, Spo'rn. 7111930, 254; Orehovac kod Prizrena, CIL, 3,

5242: Spom. 71., 254. Javlja se i u Dacij i i Venetij i , te u donjoj Itali j i

(uspor. Mayer, Spr. I, s. v.).

Masurius

U podrudju Delmata,: Salona, CIL, 3, 2467, BD 33/1908, 53, CIL, 3,

13 939; izvan n j ihova podrudja: Narona, CIL, 3, 1 866; Dacia, CIL, 3,

Ce,r. VI.

Itlessianus

U podrudju De rnata: brojne su var' i jante ovoga imena istoga kori-jena, koje smo donije' l i u prvoj skupini. Ovu varijantu nalazimo: Sa'lorra,

BD 33/1908, 60; Spalatum, CIL, 3, 2138; Epidaurum, CIL, 3. t 755; Bu' r -

num, C IL , 3 , 14 990 .

Messius, -a

Kod Delmata: Salona, CIL, 3, 9346, 2410, 2 235, VAHD 45,t1922,

17, 8919; Epet' ium, CIl,, 3, 8530; Vrlika, CIL, 3, 13217; Spalatu,rn, CIL,

3 ,2474 ; R ide r , C IL , 3 , 9876 .

Izvan njihova podruija: Dorij i Runjani, GZM 18/1906, 168; Aquin-

cum, CIL, 3, 3 531, 10 506; Bassiana, CIL, 3, 10 199; Brigetiro, CIL, 3,

l0 985; Sopiana, CIL, 3, 6 453, 10 286; testo je i u Is t r i , Nol iku i gor-

n jo j I ta l i j i .

Panto

Pored nalazii ' ta koje smo naveli u prvoj skupini, ug'lavnom u Ri-

deru, jav i ja se i u Pl jev i j ima: CIL, 3, B 308, 6 349 : B 318, WMBH12i7912, 123.

Pl,adomenus

Kod Del ,mata: Rider , CIL, 3, 2787,2797,6410, VAHD 53/1950-51,215. Izvan n j ihova podr ,udja: Pl jev l ja , CIL,3,8308; No'v i Pazar , Spom.71i1930, 105; Pa'dova, Not . d . sc. , 1931, 12.

PIare(n)s

. U podrudju Delmata: Dicmo, CiL, 3, 14 930; Salona, VAHD53/1950-51, 226; izvan njihova podruija: Pljevlja, CIL, 3, 14 605; Rile!a,GZM 4711935, 21.

Plator

Kod Delmata: Rider , CIL, I866, 9 867, 2773, 2788; Vr l ika, CIL, 3,275I , 2?53, 9821; Promona, 9839; Gardun, 9739; Vaiarov ina (L ivno) ,9 859; Kablif Mali (Livno), WMBH 11/1909, 131; Prisap (Livno), GZM43/1931, 20; izvan njihova podruija: Janji6i kod Konjica, CIL,3, L2772;Zvornik, CIL, 3, I24743; Novi Pazar, Spom. 7111930, 251; Lihnid, Spom.?1/1930, 266; Shin Jon (Alb.) Praschn.-Schob., Arch. Forsch. Aib.-Mont.,58; u Dacij i: Alburnus, CIL, 3, 7 821, 1271; ,\pulum, 1192; C(er) I, VIII;ime se javlja i u nekoLiko izvora, te u nekim grikim i juZnoitalskim

54

natpisima, za Sto uPlatorius r Pletoriz

Scenobarbus

Kod Delmata:njihova podrudja:Mus. Sarajevo, 9;?8; Arrabona, CILCIL, 3, 13 761; Apu

Titus

Pored nalaziitprvoj skupi,ni, javl.CIIL, 3, 13 406; ViSnjepo'l je, CIL, 3, 8 30

Titianus

Kod Delmata:drudja: ViSnjica kod2l ; P l jev l ja , CIL, 3,

Turus

Kod Delmata:39/L927, 2b?; Rider.6/1951, 59, 52; Sicu.l13 295, 3 134 : 10 1274322, 5; Golubi6 ,kr. 31; Pljevlja, Sporr

Vendo

Kod Delmata: l2 497; Burnum, u Za,CIL, 3, 15 0?8; plje,

98, 2gl.

Uotljivo je, u lPoljica preko Salonemone i Vrlike do DrVar,ro i dr.). SlidnoSalona - Livno bililinije prema zapadusvojom oDomastikomIstolqlo o,balom, kal<riznimki upadljiva orNeretve?s. Detrmatskr

?2 Rendi6, Ono,rr7r U natpisu CI

Aur(elia) Messita i AtR. Katidii u ra,spraviVerrbreitung, ZA lZ_stavlja Ceti,nu ka,o gr

343, 2; Otinovci na Vrbasu, WMBH9; Stitarjevo kod Vi5egrada, Spo'm.3, 14 613; Sirrnium, CIL, 16, 100;

com. 75/1933, 53; Viminacium, CIL,O,rehovac kod Prizrena, CIL, 3,

Dacij i i Venetij i , te u donjoj Itali j i

1L ,3 ,2 467 , BD 33 /1908 , 53 , C IL , 3 ,ona, CIL, 3, 1 866; Dacia, CIL, 3,

varijante ovoga imena istoga 'kori-

ni. Ovu varijantu nalazimo: Salo,na,38; Epidaurum, CIL, 3. 1 755; Bu,r-

9346, 2410, 2 235, VAHD 4511922,ika, CIL, 3, 13 217; Spalaturn, CIL,

luniani , GZM 18/1906, 168; Aquin-, CIL, 3, 10 199; Br iget io , CIL, 3,; desto je i u Istri, Noliku i gor-

u prvoj skupini, ug'lavnom u Ri-, , 3 , B 308, 6 349 : I 318, WMBH

i7, 2797, 6 410, VAHD 53/1950_51,, CIL, 3, 8 308; Novi Pazat. Spom.l, 12.

CIL, 3, 14 930; Salona, VAHD1ja: Pl jev l ja , CIL, 3, 14 605; Ri le6a,

9867, 2773, 2788; Vr l ika, CIL, B,iardun, 9 739; VaSarovina (Livno),:1/1909, 131; Prisap (Livno), GZM'anji6i

kod Konjica, CIL, 3, 12 172Spom. ?1i1930, 251; Lihnid, Spom.-Schob.,,{rch. Forsch. Alb.-Mo,nt.,1271; A,pulum, 1 192; C(er) I , VI I I ;l u nekim grdkim i. j,uZnoitalskim

natpisima, za Sto uspor. Mayer, Spr. I, s. v. Slidan je raspored i u oblika

Platorius i Pletorius.

Scenoborbus

Kod Delmata: Rider, CIL, 3, 2 775; Salona, CIL, 3, 13 080; izvan

njihova podrudja: Narrona, CIL, 3, 8437; Breza, Spom. 93, 140: Nov.

Mus. Sarajevo, 9; Misenum, CIL, 10, 3 618; Ravena, Not. d. sc., 1 892,

?8; Arrabrona, CIL, 3, 4192; Alburnu,s, CIL, 3, 1265, 1266; Pota issa,

CIL, 3, 13 ?61; Apulum, CIL, 3, 7 800; Cer. XX.

Titus

Pored nalaziSta preteZno s podrudja Detrmata, koja smo naveli u

prvoj skuprfur,i, javlja se izvan njih: Hadra, I929 a; Sevnica na Savi,

CIL, 3, 13406; ViSnjica kod Kiseljaka (Travnik), GZM 48/1936, 20; Pri-jepolje, CIL, 3, B 308.

Titianus

Kod Delmata: Salona, 14261, 1; Vrlika, 14 969; izvan njihova po-

drudja: ViSnjica kod Kiseljarka (Travni.k), GZM 4811936, 20;, GZM 4B11936,

21; Pl jev l ja , CIL, 3, 6 346 : I 313.

Turus

Kod Delmata: Vrli.ka, CIL, 3, 2754; Kamen kod Glamoda, BZM3 9 1 1 9 2 7 , 2 5 7 ; R i d e r , C I L , 3 , 2 7 7 9 , 2 7 6 9 , 2 7 8 7 , 2 , 2 7 9 4 , 2 7 9 5 , G Z M6/1951, 59, 52; Siculi, BD 34/1909, 50; izvan po'drudja: Curicta, CIL, 3,1 3 2 9 5 , 3 1 3 4 - i 0 1 2 7 ; C r e p s a , C I L , 3 , 3 1 5 1 : 1 0 1 3 2 ; A e n o n a , C I L , 3 ,14322,5; Goiubr i6 'kod Biha6a, Spom. 77 11934,6; Kor iu la, BrunSm., B,r . 31; Pl jev l ja , Spo,m. 71/1930, 287; Ravena, CIL, 11, 35.

V endo

Kod Delmata: Rider , CIL, 3, 2196,2 ?97, 13247; Spalatum, CIL, 3,2 497; Burnum, u Zad. muz.; izvan njihova podrudja: eavkiC kod Biha6a,CIL, 3, 15 078; Pl jev l ja , CIL, 3, B 321 : 13 853; Spom. 7111930, 285. i98, 291.

Uotlj ivo je, u prvoj skupini imena, da se sva kre6u na l inij i odPoljica preko Salone do Ridera, da bi se pruZila na sjever, preko Pro-mone i Vrlike d,o Duvna, Livna i Glamoda (Dasto, Iettus, Messor, Paio,Varro i dr.). Slidno je i u imena koja dolaze samo jedanput. Zna(i,Salona - Livno bila bi onomastidka osovina po,drudja Delmata. Od teiinije prema zapadu do Krke pruZa se disto delmatsko pod,rudje, kojesvojom onomastikom donekle utjeie i na susjedno liburnsko podrudje?r.Istodno obalom, kako smo ve6 re'kIi, do Cetine. Takoeler je uz nekol,ikoizninaki upadljiva odsutnost autohtonih imena u prostoru od Cetine doNeretve?3. Delmatske krajeve, osim toga, povezuju i onomastiike for-

72 Reardi6, Onomast. Lib., ZbiZ 1955, 126. i 131. Uspor. gornju bi l jeSku 38.73 U natpisu CIL, 3, 1901, Baika vo,da, javt jaju se dva takva imena:

Aur(elia) Messila i Aur(elia) Mes[s]oria. U Tudepima, CIL, 14629t, Ael.i,a TLtia.R. Katidii ,u raspravi: Die illyrischen Persornennamen in ihrem siido,stlichenVerrbreitung, ZA l2-UI962, ll4, na osnov{rl onomastidke analize, takoder po-stavlja Ceti,nu kao granicu toga podrudja.

L

mule74. Upodrud ju ko je se na laz i i s to Ino od zami5 l jene l in i je O 'miS-

Duvanjsko pol je javl ja se praznina. Tu do sada, tako reCi, osim dvaju

(Aua Baton iana, CIL ,3 , 14633, D ikova ia , T . AeI . Messor , C IL , 3 , 8509,

Novae Runovi6), nemamo uop6e autoh,tonih imena. Ta je praznina, vje-

rojatno, rezultat ge'ografskih okolnostl , Sto u po'drudju istodno od to,ka

Ce't i ,ne i jugolstoino od Duvanjskog pol ja nema ve6e plodne l<raike

povr5ine do Imotskog pol ja, pa je, s te strane, to razumlj ivo, at i , s druge

strane, uodl j iva je odsutnost t ih imena sa samog Imotskog po' l ja, dok

medutim postoj i niz natpisa koj, i 5vjs' f l65e o punoj roman'izaci j i ovoga

krajaTt. Taj je proces podeo ovdje vrlo rano, nastav)jaju6i se na mnogro

stari j i , >civi l iz ira jut in, ut jeca j Naro'ne, Sto potvrduju i brojni nalazi

novaca Apolo,ni je i Dirahi ja nadeni u ovom l irajuT{i. Kasni je su ovdje

vojnid,ki logori. kao onaj istoini je u Bigeste-Humcu. JoS sredinom dru-gog s to l jeca pr . n . e . p rod i re ovuda G. M. F igu l i kasn , je Vat in i je . M i

smo ve6 naglasi l i da dinjenicu Sto Figul prodire ovi,m podrui jem shva-

tamo tako da Delmata tu ni je bLlo, temu bi u pri log i51i i . kasni j i epi-grafski spomenic, i , koj i govo,re za jedan vl lo romanizirani Zival j i sre-

d inu , na jv je ro ja tn i je Daorse .

MlSlje,nja smo da su ovo prostori koj ima su Delmati p,rodiral i i

u z n t m i r a v a l i s v o j e s u s . j c d c p r i v u b t , n i n j ' i h u v o m v i S o m . h e l e n i z i r a n o m

civi l izaci jom i ekonomikom, te bl izinom Naro,ne, kao 3to su ih jugoza-

padno na oba l i p r i v lad i le i se jske naseob ine .

Patsch je Strabonovu vi jest o presel javanju Ardi jejaea interprct i-

rao tako da bi ovo bi lo podrudje kamo su oni presel jeni?T. On ukazuje

na povezanost ardi jejsl<og primorja sa zaledem. Jedan de,kurio,n iz Nove

nase,l io se u Zaostrogu (CIL, 3, 1 892). Konjske staze vez' ivaIe su onda,

kao i danas, bi.okovsko prlmorjc sa zaledem. Ova je hipo,teza prihvat-

I j i .va, ai i jo5 uvi jek samo hipoteza. Mogute je da bi terens.ka ispit ivanjagradins'kih t ipova ovoga podrudja, dosada neistraZenog u tom smis. lu,p ruZ i la nek i odgovor .

Dva doma6a imena koja smo spomenil l i potjedu iz zapadne polo-

vine Imotskog pol ja, za koje Patsch srnatra da je pripadalo Saioni, naosnovu natpisa CIL, 3, 1914, koj i spominje Gaja Apuleja Etruska, deku-riona iz Sa1one78, Natp,is je nai len na izvor"Lr r jei ice Vrl ike. IJz lo naci jelom srednjem toku Cetine, kao ni na istodnim obroncima Mosora,nema potvrde za postojanje nekog municipi ja. Pitanje municipal i tetaTi luri ja pr,oblc,matidno je, jer je to bio vojnidki logo'r70. Istodno od Ka-

7r Posebno faze IA, prema Renditevoj shemi (samo osobno ime), i IB a(osobno ime s dodatkom oEeva imena u genitivu bez Lzraza fifius), GZM 6/19b1,39; uspor. Rend16, Onomast. I ] i r . , 22. i 28.

75 Uspor. K. Patsch, Rimska mjesta po Imotskom polju, GZM L21I900,30?. i da1je.

76 Ibid., 299.77 Ibid., 307.?8 Ibid., 325. i 341.7s CIL,3,358: inscript iones ibi (Ti lur io) repertae rei municipalLs uesti-

gia nulla seruant, sed. totae militares sunt. za razliku od Burnuma, za korjiimam,o dokaze da je bio municipij. Mozda je ipak rilurium do,bio drukdijistatus, nako,n Sto ga je 60. ili 62. napustila VII legija, samo nam se o tomenije saiuvala nikakva vi jest.

5 6

men-mosta, na juZn,terito,rij Nove.

Da li je, znaizapadna tre.6ina, bioske vlasti dini se da

U ovom podruinina na sjeveru i K.ianja stanovni5tva uskim korn*unikacijanmetlusobno, bilo s Riii dru5tvenog nivoa Nje larkSe doSla i nomapodlijegali negoli okrpa je i to raz,Iog daovom podrucju nalazise istodnije na Neret,(CIL, 3, 14 26b, TasovrC(aius) Papius Celsu[s

Pomanjkanje jatse vdim dijelom oviezdeset oppida kojapodruCje i gdje se iadjer iz svega gore ,reier

ako uop,6e moZemo gdakle rne moZemo uorrod prvih vijesti polib:Kasniji na@isi takoderjeva. Tako imarno jedbuikog i jednu Ariem(CIL, 3, 1 846) u l{arcnu Neratama (CIL, B, gu Saloni (CIL, B, 2 476Vesius, -o u Salo,ni (CI

Ako dakle moierristoku, nakon stabiliza<uSda Cetine, jer prekone nalazimo, za razlikubi_se protezala ka zapa,rubu Duvanjskog poljarr!dno pred rimsko potrenutnoj jakosti pleme

Prema sjeverui Radu$e, sjevernoGlamoCkog polja, a

. gri

odSat<

_1 **r , GzM 12,na-Tilurium na jo5 starlurass!n in Bos. und Her

6r patsch, GZM 12/8! patsch,

WMBH l

i n o od zami5ljene l inije OmiS -

r do sada, tako re6i, osim dvaju

h, T. Ael.. Messor, CIL, 3, 1509,

.onih imena. Ta je praznina, vje-

Sto u po'drudju istoino od toka

polja nema ve6e plodne kraike

strane, to razumljivo, ali, s druge

a sa samog Imotskog Polja, dok

lode o punoj romaniizacij i ovoga

rano, nastavljajuti se na rnnogo

:, Sto potvrduju i brojni nalazt

ovom kraju?6. Kasnije su ovdje

igeste-Humcu. JoS sredinom dru-

. M. Figul i kasrL,i je Vatinije. Mi

rl prodire ovi,m podrudjem shva-

mu bi u prilo,g i31i i: kasniji ePi-

n vr'lo romanizirani Zlvalj i s,re-

' i kojima su Delmati P,rodiraii i

nj, ihovom vi5om, heleniziranom

n Naro,ne, kao Sto su ih jugoza-

obine.

:seljavanju Ardijejaca interpreti-

o su oni preseljeniTT. C)n ukazuje

zaledem. Jedan dekurion iz Nove

Konjske staze vez'ivale su onda,

riedem. Ova je hipo,teza Prihvat-gute je da bl terenska isPitivanja

sada neistraZenog tt tom smislu,

rmenuli potjeiu iz zapadne PoIo-matra da je pripadalo Saloni, na

i,nje Gaja ,Apuleja Etru-ska, dekn-

izvoru rjedi.ce Vrlike. Uz to na

na istodnim obroncima Mosora,

runicirpija. Pitanje municipaliteta

l vojnidki. logo'r?e. Istodno od Ka-

'oj shemi (samo osobno ime), i IB anitivu bez izraza fi l ius), GZM 6/1951,

r po Irrrotsko'm po1ju, GZ,M 1,211900,

urio) repertae rei municipalis uesti-"tt. Za razliku od Burnuma, za korjida je ipak Tilurium do'bio druktijiila VII legija, samo n'am se o tome

men-mosta, na juZnoj strani polja nasuprot dana3njeg Imotskog, bio bi

terito'rij Nove.

Da li je, znadi, ovaj dio Imotskog polja, t j. otpri l ike njegova

zapadna tre.dina, bio u po'druiju De,lmata? U vri jeme stabil izaciie rim-

ske vlasti dlni se da jeste.

U ovom po'drudju nema izrazi'tih prirodnih granica, kao Sto je pla-

nina na sjeveru i Krka na zapadu, pa je, prirodno, bilo ' i jaieg mije-

Sa,nja stanovni5tva u vrijeme mira relativno laki.m predrimskim i rim-

skim komuni,kacijama prema Neretvi. i Naroni80, te sukoibima bilo

medusobno, trilo s Ri,rnijanima. S druge strane, blizina vi5eg ekonomskog

i dru5tvenog nivoa Narone >otapala< je brZe autohtoni elemenat, na Stoje lakrie doSla i romanizacija, kojoj su, vje'r-ojatno, i Delmati ovdje brZe

podli jegali negoli oko vrela Cetine, te sjevernije, u I-: ivnu i Glamodu,

pa je i to razlog da ovdje ne nalazimo domafi Zivalj u natpisima. U

ovom podrui,ju nalazimo vrlo rane primjerke opeka Pansiana8l, kao Sto

se istodnije na Neretvi nalazi. najraniji natpis s podrudja danainje B,iH

(CIL, 3, 14265, Tasovii6i: lmp(eratorr) Caesan Diui f(i l io) Sicil ' ia receptu

C(aius) Papius Celsu[s] M(arcus) Papius Kanus fratres - (36. pr. n. e.)*:.

Pomanjkanje jadih pri.rodnih granica navodi nas na zakljuiak da

se ve6im dijelom ovo,m podrudju moZe pripisati vi jest Vati 'nijeva o

iezdeset oppida koja su Delmarti sebi silom prisvojitr i. I{oliko je bilo to

podrudje i gdje se tadno pruZalo, mi to u ovoj situacij, i ne moZemo re6i,jer iz svega gore redenog vidlj ivo je da je ova granica bila najnemirnija,ako uop6e moZemo govorit i o fi 'ksi 'ranoj granici. eitavo ovo podruije

dakle ne moZemo uop6e uzeti statridki. ve6 u stalnom gibanju, podevSi

od prvih vijesti Polibijevih, pa do Strabonovih i ,A,pijanovih podataka.

Kasnij i natpisi takoder nam ukazuju na rnijeSanje stanovni,ka ovih kra-jeva. Tako imamo jednog Artemiusa (CIL, 3, 6 365) u Kucu kod Lju-

buikog i jednu Artemia (CIL, 3, 6 460) u Vranjicu - Saloni. Artorius(CIL, 3, 1 846) u Naroni; (9 403) u Saloni; (1 919) u Peguntiumu; Artoria

u Neratama (CIL, 3, 8476) i u Saloni (CIL, 3, 2520,9226). Masurius, -o

u Saloni (CIL, 3, 2476, 13 939, BD 33/1908, 53) i Naroni (CIL, 3, 1866).Vesius, -o u Salo.ni (CIL, 3, 2 593) i u Naroni (CIL, 3, 1 79?), itd.

Ako dakle moZemo govoriit i o granici delmatskog podruija premaistoku, ,nakon stabil izacije rimske vlasti, ona bi, najvjerojatnlje, i51a odu56a Cetine, jer preko Cetine do,ma6ih imena, kako smo istakli, gotovo

ne nalazimo, za razltku o,d Polj,ica, gdje su ona iesta. Od zavoja Cetinebi se protezala ka zapadnom dijelu Imotskog polja, a odatle ka ristodnomrubu Duvanjskog polja i Vra'n-planini, s t ime da je ta granica nopo-sredno pred rimsrko po,koravanje igrala, ovisno o pojedinim su,kobima itrenutnoj jakosti pleme,na, t j. ovisno o njegovom porazu il i po jedi.

Prema sjeverru granicu su tvo,rili visoki planinski masivi evrs,nicei Radude, sjeverno od D,uvanjskog polja, Cincar-planine, sjeverno odGlamodkog polja, a Sator-planirne na sjeverozapadu istog polja. O,d Sator-

80 Paisch, GZM 12/1900,na-Ti lurium na joi stari jojStrasse,n in Bos. und Herz. I,

8lPatsch, cZM 1211900,8 : Patsch , WMBH 12, ' i

299. Krozpredrimsko,jstr. 32.

306. i 321 .l T a r z o o n r n

Imots.ko pol je iSIa je cesta Naro-komu,ni,kaciji, Ballif-Patsch, Riirn.

\

5 7

-planine prema jugu tvorio ju je zapadn'i rub masiva Dinare, od kojegse nastavlja rijeka Krka, kao prirod'na zapadna granica ovo,ga u glavnim

linijama zaokruZenog podrudja (karta 1).

Koja plemena granlde s Delmatima? Prema naSem danaSnjempoznavan*ju, situaoija bi izgledala kako sli jedi:

Potev5i sa zapadne strane su Liburni. Na sjeve'rozapadu svogapo'drudja Delmati, vrlo vjerojatno, dodiruju i Japode, ko'j i jednim svo-jim krakom siZu u podrudje izvora Une i ZrmanjesB. Istoino od Japodau podruiju Grahova polja smjeStaju 'se Dirtioni, na ,osn'ovu ,natpisa CIL, 3,3 198 : 10 156 (Salona), koji govori o cesti Sto ju je Dolabela do nj,ihovapodrui ja sagradiost .

Na Ditio,ne se nastavljaju Mezeji, kroz dije podruije u zemlju Dei-mata prodire German'ik godine 9. n. e. (Dio LV, 32, 4). Njih stavljajusjeverno od Giamodkog i Duvanjskog polja u porjedju Sane, Vrbasa iBosneRs.-Na Mezeje se nadovezuju Desiti jati86, koji, za razTlku od pret-

83 Za granice Japo,da: Patsch, WMBH 6/1899, 165; Vul ie, RE IX, 275.Usporedi ime Andes na sjeveru od Knina, CIL, 3, 2824.

8a Baruer, AEM 1?/139. eiianje Inatrpisa CIL, 3, 3 198 b : 10 156 b: adsulmmurn montem Ditionum Ulcirum, lspravio je Abrami6, VAHD 4911926-21,150, u: imum montem Ditionum Ulcirum. O Ditionima: Patsch, RE IX HE,1 230, gdje su starija mi5ljenja Tomascheka i drugih, koji su ih stavljali usje,veroistodnu Bosnu. Vidi , i A. Mayer u: Poviest BiH, Sarajevo, 1942, 119,

85 O Mezejima: Patsch, cZlJI 911897, WMBH 7, 51; Jeli6, cZM 10i1898,551; M. F1uss , RE 27 I lB ,283; A . Mayer , o . c . , 118.

86 CIL, 9, 2564, Bovianum Undecima,norum: .. . Marcelt i (centurionis)Ieg(ionis) XI Cl(audLae) p(iae) Jftd,elis), prlaef (ecti) ctuitatis Maeze[iorum,item Daesit l iat ium... i td. Ist i je prefekt stajao na deiu obi ju zajednica, kodesu pre,ma tome, sasvim sigurno, granidrile jedna s drugom. O Desirtijatima:Patsch, RE IV (VIII HB), 1982; A. Mayer, o. c., 118; D. SergejevSki, Kult.ist. BiH, 64.

I Ditioni i Mezeji i Desitijati bili su ne samo etnidki ve6 i sttrpnjemdru5tvenog i kulturnog razv,itka kraj,rje.srodni Delmatima. U,sporedi dedikaciju Silvanu Messonu ,na Grahovu polju, WMBH VII, 164, te slid,nost sepu,l-hralne llrne u is;tom kraju, WMBH 11, 138, s urnama na Glamodkom i dru-gim delmatskim poljima, Sto vodi n,a pomisao da, rnoZda, i ovaj kraj moZemouklLjuditi u podrt.rdje potonjih.

_ le),mati, Mezeji i Desitijat,i zajedniiki ratuju u svom posljed.njem ratus Rimljanima. Svi imaju ins.tituciju plemenskog pr,incepsa. U ,rimsko qrijemesluZe u istirn a;r.rgzilijarrrim jedinicama, ali rijetko zab'oravljaju da istaknusvoju uZu plemensku pripadrno,st, odbacujudi delmatsko ime, pod koj.im sudesto sluZili: r,rspor. CIL, 3, 7 508, Bingi,um, Germ. Surp., Bato Disantis nationeDitio mll. er coh. IIII DeLmatarum; ClL, 13, ? bB1, Aquae Mattiacae, Germ,Sup. , Dos izs Daetor is f i l . Maese iu s miL coh. V . De l .matarum; CIL ,B,g7 , t1 ,Caesarea (Cherchel), Maurit . Caes., Dazas Scaeui f . Maeseiu s eques coh. I i lDelmatarum, te dva Mezeja tz coh. VII Detmatarum, CIL,8, 9394. i 27140,caesarea (cherchel). u tim jedinicama sliuze i Daorsi, 'nekadainji pro,tivniciDelrnata, u ovo vrijerme izjednadeni u vo,jniiko,j s]uZbi, CIL, 13, ?50?,-B,ingiuntAnna ius Praua i l . Daversus mi l . e r coh . I I I I De l ,matarum. , te mnog i d rug .

U svojoj ,raspravi >Das mitteldalmatisohe Namongobietn, ZA 12-_2llg6l,255. i d., R. Katidit dokazuje jedinstvenost podruija sirokog prostora rirnskiDalmacije ,u onomastidko,m smislu. Ne'rna sumnje da mnogi elementi, pra,pored ostalog, i ovi koje smo gore istakli, govo,re u prilog toga. S druge strang0injenica da se neka . imena ope,tovano javljaju ,r.r jed,noj istoj regi,ji, kojau_z to._pokazuje i specifidnu ar.heolorsku sliku, daje nam neosporno piavo doih vezomo uz odredenu ple.men-sku i etnidku skupinu, koja je iu regiju nasta.vala. cinjenica je da se stanovnici ovoga sirokbg poarurji opetoiano isti&r

5 B

hodnih plemena, pnipse podrudje proteie r

-B-osne, gdje je natpis

lst"t s}/1s40, r40),xoJe Je ve6 prije ovarriz Salone, o cesti u IVAHD 56_59, 92).

Jugoistodno od IBiS6e, Nevesinjsko i (i Tare, srnje5taju se Ilom, od Mostarskog blgranidili s Delmatima.

JuZno od njih, uu prostoru koji se p:{fotskog polja, gdje srgave do Stoca i OSani(se Daorsi88. JoS juZnijupravljali zu Ardijejciriih je savladao konzul Sje-rliao u to podruEje, Irafun Ardijejaca i Da,I02_dekurije, uz DesitijeA Daorsi su sa l?, i Amalobrojniji od 14 plergornje interpretacije. Fosvojena podrudja pren

i deklariraju kao pripadrDaesiti.as,.Dauerszs'i d^r.,'i111txobnih. razlika, i portl:,lt iu veeina nepoznata,onca postojece elemente k3:r.::.,T9 1u .moeti uiti lzJo^lJaletti. Dakle veiinorn sJe saclnja,valo esprit intetproces,rnoramo giedati u !ffu_rlsaro re razl,ike ,unutarj5pl: ari nikada oo krijfl" pt9 me<l,usobni odnojsu_svi kasnije tvorili popalrazvljao >populus Del,n.o;tic

.^_ _ l".q.jg'pkanost ilirskil3.r_.p_o:ea+in uiih za j ednic:1,",r1p9 naSe zerntje. NaSa:I,:rqrt. pojedinih regija,Ifglrualerno, demu je inj:y radoyi i istraZivanjare ce srpecifidnosti i razli:kr

87 Tomaschek, To,pogr

^ ,.^__-y uaorsima: Toma-;_".,:J*::iuv. uos., ll2; I

;:ii.I.,1r1 raqe- na svo,jimlf,ojl ln s'rn ic(,f o ltFa- r !-_ __- v. . .JLr!c onog Ot t l l6,

ec O Ardijejcima: ps

ladni rub masiva Dinare, o.d kojeg

a zapadna granica ovoga u glavnim

a 1 1 .

natima? Prema na5em danaSnjem

ko sl i jedi:

Liburni. Na sjeverozapadu svoga

rdiruju i Japode, ko,j i jednim svo-

Ine i Zrmanje8s. Istoino od Japoda

,e Dit ioni, na osnovu natpisa CIL, 3,

cesti Sto ju je Dolabela do njr ihova

i, kroz di je podrudje u zemlju Del-

e. (Dio LV, 32, 4). Nj ih stavl jaju

g pol ja u porjedju Sane, Vrbasa i

esit i jat i86, koj i , za ,razl iku od pret-

MBH 6/1899, 165; Vul i i , RE IX, 2?5.ra, CIL, 3, 2824.

ratpisa CIL, 3, 3 198 b : 10 156 b: adpravio je Abrami6, VAHD 4911926-27,m. O Dit ionima: Patsch. RE IX HB.heka i drugih, koji su ih stavljali uu: Poviest BiH, Sarajevo, 1942, 118.

97, WMBH 7, 54; Jel i6, GZM 10/1898,r . o . c . . 118.

: imanorum: .. . Marcel l i (centurionis)

), prlaef (ecti) ciuitatis Mo"eze[iorum,t stajao 'na ieLu obiju zajednica, kofeile je'dna s drugom. O Desitijartima:yer, o. c., 118; D. Sergejevski, Kult.

i su ne sarro etnidki ve6 i stupnjeme sro.dni Delmatima. Usporedi dedi-ju, WMBH VII, 164, te sliinost sepul-138, s urnama na Glamo'dkorn i dru-misao da, moZda, i ovaj kraj moZemo

idki ratuju u svom posljednjem ratunenskog pr',incepsa. U rirnsko vrijeme

ali rijetko zaboravljaj'u da istaknu:uju6i delmatsko ime, pod koj,im sum, Germ. Surp., Boto Dasantis nationeL, 13, 7 581, Aquae Matt iacae, Germ.ni l . coh. V. Delmatarum; CIL, B,9777,r S c a e D i f . M a e s e i u s e q ? r e s c o h . V I( Delmatarum, CIL, B, 1384. i 21 140,sluZe i Daorsi, nekadainj i pro;t ivnicijnidkoj sluZbi, CIL, 13, 7 507, B,ingiurn,coh. IIII Delmatarum, te mnogi drugi.atische Namengebiet<, ZA 12--211963,,ost podrutja Sirokog prostora rirnskema sumnje da rnnogi elementi, p,a,, govore u prilog toga. S druge strane,

javljaju u jed,noj istoj regiji, kojasliku, daje nam neosporno pravo daidku skupinu, koja je tu regiju nasta-ga Sirokog pordrudja opetovano istidu

hodnih plemena, pripadaju u conventus Naronae (Plin. III, 143). Njihovo

se podrufje proteZe sieverno o,d evrsnice, Radu5e i Prenja prema srcu

Bosne, gdje je natpis iz Breze: Valens Varron(is) !. princeps Desitiati'(um)

(Spom. 93/1940, 140), potvrdio jezgro njihova podrudja u ovom kraju,

koje je ve6 prij,e ovamo stavljano na osnovu natpisa CIL, 3,3 201 : 10 159

iz Salone, o cesti u njihovo utvrdeno sredi5te He[du,m] (A. Budrovich,

VAHD 56-59, 92).

Jugoistodno od Desiti jata u go'rnjem toku Neretve, oko Mostara, u

BiSte, Nevesinjsko i Gacko polje do gornjeg toka Drine, t j. u56a Pive

i Tare, smjeStaju se Naresij i8?. Oni su, vjerojatno, jednim svoj' im dije-

lom, od Mostarskog blata prema Duvanjskom i Imotskom polju, takoder

granidili s Delmatima.JuZno od njih, u donjem toku Neretve, s njene li jeve i desne obale,

u prostoru koji se pruZ,a zapadno dolinom TrebiZata i Tihaljine do

Imotskog polja, gdje su granii l l i s Delmatima, te istoino, dolinom Bre-

gave do Sto,ca i O5ani6a, gdje se naiazio njihov utvrdeni centar, nalaze

se Daorsiss. JoS juZnije. od eaplj, ine do obale, te obaiom do Cetine,

upravljali su Ardijejci8e, koji.su istu drZali do go,dine 135. pr. n. e., kada

ih je savladao konzul Servije Fulvije Flak i preselio u unutrainjost. Tkoje uiao u to podruije, nije nam poznato. Jesu li to Delmati, i l i su se na

ratun Ardijejaca i Daorsa kasnije p'rorSiri l i . Naresij i, koj,i su sa svoje

102 dekurije, uz Des:it i jate sa 1.03, ,najbrojnij i u naronitans'kom konventu?

A Daorsi su sa 17, i Ardijejci sa 20, dekurija u PlirLri jevo vri jeme naj-

malobrojnij i od 14 plemena ovoga konventa, Sto bi govorilo u pri loggornje interpretacije. Poznato je da su Rimljani dijeli l i i prekrajali

osvojena podrudja prema svome nahodenju ne obaziru6i se uvijek na

i dekla'riraju kao pripadnici odrectenih natio'num: Deltnata, Maeseius, Ditio,DaesLtias, Dauersus i dr., iz dega moramo za,kljuiiti 'da ,su i te kako bili svjesnimetlu,sobn'ih razlika, i pored toga Sto su ih mnoge stvari povezivale, od koj,ihnam je veiina nepo,znata, kao Sto igno,ramus et ignorabimus mnoge drugeonda postojeie elemente koj i su ih razdvajal i i navodil i da ist idu svoje noti-ones. To s,u mogli biti izgubljeni kultovi pojedinih zajednica, obitaji, noinje.dijalekti. Dakle ve6ino,m sve ono Sto je za nas nepovratno izgubljeno, a S,toje sadinjavalo esprit interne i timbre propre svake ove skupine. Naravski,proces moramo gledati u kretarnju, dinamii,ki; moZda je kasnije vrijeme brzoizbrisalo te razlike unutar jedne ci'vilizacije, ko,ja je djelovala u pravcu nive-l iranja, al i nikada do kraja ni je izbrisala sve razl ike. MoZda bi jedna para-lela bio metlusobni odnos Latina, Oska, Sabelika, Umbra, Samni6ana, kojisu svi kasrnije tvorili poptius Romanus, kao Sto se na naiem podrudju u strvarirazvijao ,populus Delmaticus<, koji su kasnija historijska zbivanja likvidirala.

Rascjopkanost ilinskih plemena bila je uvijek naglaiena, pa i.ak i unu-tar pojedinih uZih zajednica, uvjeto,vana dobrim ,dijelom geomo,rfoloSko,m situ-acij'orn naSe zemlje. Naia je arheolo,Ska znanost uspjela utvrditi mnoge spe-cifidnosti pojedinih regija, Sto nas vo'di da te specifidnosti produbljujemo izaokruZujemo, demu je irr ultima linea i ova radnja posve6ena. Dalii arheo-loSki radovi i istraZivanja mnogih krajeva koji su slabo ili ni,kako istraZenite ce specifidnosti i razlike, vjeru'jemo, joB vi5e isticati.

87 Tornaschek, Topogr.,566; M. Fluss, RE XVI (23 HB), 1?16, s. v.88 O Daors ima: Tomaschek, Topogr . ,565; Patsch , RE IV (V I I I HB) ,2231;

A. Mayor, Pov. Bos., LI2; D. Sergejevski, KI BiH, 65: Za O5ani6e: W. Radirn-sky, WMBH 217894, 35; D. Basler, NSt 3/1956, ?9; Daornsi nisu stizali do mora,iako imaju lacle na svo'jim novcima, Sto zaklLjudujerno iz ptolorneja II, 16, g,l<oji ih smje5.ts 6vtb6 D! rf5 Aa).patrag Aao6poror.

80 O Ardijejcima: Patsch, Hercegow., 42. i d. Vidi i napr.ijed izneseno.

\

5 9

zatede,nu situacijue0, pa je tako moglo bit i i ovdje. Malo je vie,rojatnostida je to ,podrudje prepusleno Delmati,ma, ler ll to bilo ostavilo ja6egt11q"-

" kasnijoj epigr,afsko-onomasti6koj srici ove regije, a to, kako smovidjeli ' nije s' iuiaj. euda'n je maii uro; aetur,i ia baorsa u et,irri;"uupopisu' I l i su ih ko'ns-tantna ratovanja u ovom podrudju s vremenomdeci'mirala, rl i ih nikada nije ni bilo Lrrogo, a sv,oju vaznost zahvaijuju

:"o-*: pol0Zaju na prastarom putu kojim je i.ta izmjena do,bara u unu-traSnjost Balkana. Taj put je medutim izgubio pri_r"nu vaZnost kadje nova mreZa rimskih putova povezara tu unutrasnjos,t, ari iz sarone,pa je i uloga Daorsa u smisru prenosnika net oe nften.,r.", u kasnije.imske, trgovine do.la r"r drugi plan, iako su oni, u;u.o;"1rro, upravos razl.oga trgovine, rano postali r imski saveznici i pomo6nici u ovomepodrudju, .to ih je, s druge strane, u mnogo navrata skupo ko,Stalo.

Svakako, pri i iko,m prouiavanja pitanja etnidkih odnosa i promSenau ovo daieko vri. jeme, name.e se'slika starnih promjena i f luktuacija,koju-.rn zbivaju go'tovo iz dece'nija u decenii, iz stoljeea u stoljece. Taje slika uvijek fragmentarna i nedoredena, kao sto su frajmentarni ipo'daci na osnovu kojih se ona stvara, a iesto ko,ntradiktorri i r nelasni.situacija je- negdje jas'nija, kao Sto 1u to na zapadnoj granici Delmatai Liburna' Na istodnoj strani 'na je *nogo sloZenija. nasEiseavanju slike,koju stvaramo uglavnol,iz jzv.9,ra, mogu-pridonileti ,u.r,o t.rZurr;a arhe_oioSkih izvora i materijara, koji jedinJ mogu odgovorit i na mnoga neri-jesena i nejasna pitanja g"rrju problematike, kilu ,_o loru u bitnimcrtama nastojalri izIoL,tt i, a na koju 6emo se i daile po,rru"*uno vrafati.

JuZno od Knastavaju prostorod Sibenika do T

- Zatim doiazI{anijskom zaljwiu ovom se zaljevproma Farosu i lgradovi istoga ime

Ebni,tka slikaovaj izvor ukazujeoa su Il ir i, a Hitii Manijcioe.

, per:iplus

fiksiiqvama: Fa,rosu i fsietnidke oznake; za rcrsto i l irski, t j . nas,

, -Jj*..r,J, "oi,Ji'"n"o,lln'i#'ilf&,l;n"^,, . l, y""". ispravlerrarr, SUtc u tome vidio. c., 129. j l?2, 0j. Bre

ei periplus, 22: B,

rr rbid, 24: ogrot

Il?:,.9ut.r, plemena rnffij3;lr:-f".:ry;;Ji';; ;,, , M ^ _ . _ _

_ - - , " r s u y e , D i

;;i:':?.'"! H imani, bicI.,i.:jl:

zna6i da je pl:{l:: T " t",

-.i-"."i"l"

"it,flly^Igj" on itiui:""'eto^r", t,io. "a",i'lli.ii?,,

*HlL"- r";:itrH!"'m noSo_ sta ril-it, i.".Oi""ii u:t.:,.i"o

prihva,titi i bti.1;1J^1." . "!"itates Libu

ABALA I OTOCI IZMEDT] KRKE I NERETVE

Etniiki odnosi i pripadnost

Najstari j i u cjelini saiuvani pisani izvor za nasu obalu, pa takoi dio koji nas zanima, to jest podruije izmedu Krke i Neretve, s oto-cima ispred nje, ieste pseuoo-st<'at<ov eerrptussr. ovaj putopis, u srvanneke vrsti priruinik za plovid.bu or,ogu *urrrena po sredozemrju, nasta,je oko sredine ietvrfog stolje.a pr. i. ".-

i predsiavij" a."J*j"rri izvorza antidku geografiiu nase 'obaie. Treba odmah istali J" ?"1: spis nespomi'nje Dermate. Nakon sto je opisao venete, Histre i Liburne, preraziPseudo-Sicila,k na Ilir.e.

f9-";'""t;?:Et fT:H?},,J#u"dl*;it Tt"-i,,r"1, koji je na deiu senarske

g;:'ixii;;:t'ui#*Ii*s'i'"xt#,:"-xl"'li"l"i1""tilf il:,t:tll;u"il"l,r*"j'il;;;;"'l-t"rrijska uloga, s"*j..lf:ff6r]ur%u+.

rtt' A. B. Ranovii,

'". y:jGiJlHf.?iJ::iltr iTiHlfiir$T'Ji3tl ,%i?,"j Minores, ed caro.

f $dHffi'f, ;ffi fl y' : f+ : l-'Ji rfj ii:i1" e' i -' i 3' Js'i ob a I u' uz isp ravke

f, :1i, j:,J;""x:?:T,*olt*eut#utl".g'..i'ifl$-iliffJ'"t#11$*r ji*:}x"Errri;f"fjk,+ffeht,Ff.it#"r:irml#;r*:5*60

l.p^" ? 99,_ ;;il;. "d;r;,8,"."1', r":.;, -""

iii"i!;3i":",l.:"tj.

-o#ffiTiit*:u: l-"o ;t","il";'i,J;tm^ --

--- ' -s u l i l l

":.j:.^': protivi Ptotorn-ro.o*.r,,rrnt..tra,i,nje

Sreq s ryrurl!rom sbvljJ r

1ri55i"g,1i, i.":*9,:' iiin-"ffi;l :lX,:11""",: ;.'.i t aii?l *i!*Y^ iii;:'6".; ;5i:illT,":l 5i,8 "f,;1L,?";,?l', t sf'H;lj:obati tjri- rii1i. nr:tll"*i:1f;***;tt,e*t il";l"r?1"!. ^g^ui_1" ""61,cre, j, sils,'ffi;ij$

bit i i ovdje. Malo je vje'rojatnosti

lma, jer bi to bi io ostavi lo jadeg

oj sl ici ove regi je, a to, kako smo

roj dekur, i ja Daorsa u Pl ini jevu

a u ovom podrudju s vremenom

onogo, a svoju vaZnost zahval juju

i im je iSla izmjena dobara u unu-

m , izgub' io primarnu vaZnost kad

rla tu unutra5njos,t, al i iz Salone,

rsnika neko6 helenske, a kasni je

iako su oni, vjerojatno, uPravo

< i savezn ic i i pomoen ic i u ovome

nnogo navrata skupo ko5talo.

' i tanja etnidki lr odnosa i promjena

la s ta ln ih p romjena i f luk luac i ja ,

de,ceni j , iz stoi jeCa u stol je6e. Ta

edena, kao Sto su fragmentarni i

, a desio kontradiktorni i nejasni.

: to na zapadnoj granici Delmata

nogo sloZenija. RaSdi56avanju sl i ,ke,

gu pr, idoni jet i sa'mo traZenja arhe-

r mogu odgovor i t i na mnoga ncr i -

ematike, koju smo gore u bitnim

)mo se i dal je povremeno vraiat i .

U KRKE I NERETVE

t pripadnost

.an' i izvor za na5u obalu, Pa tako

:je izmedu Krke i Neretve, s oto-

r Periplus0t. Ovaj putopis, u stvari

ia vremena po Sredozemlju, nastao

r. e. i predstavl ja dragocjeni izvor

eba odmah ista6i da ovaj sP'is ne

o Venete, Histre i Liburne, Prelazi

Flarninina, koji je na delu senatskeobzira na histori jske pokraj ine i nj i-na detiri dijela. R. Ptihlmann, Grie-

, Mtinchen, 1896, 251; A. B. Rano'vi6,rajevo, 1562, 207.

Geographi Graeci Minores, ed. Caro-1855, p. 28. i dal je.

se odnosi na na5u obalu, uz isPravkeraspravi: Istodna jadranska obala uknj. 306, Z,agreb, 1955, str. 121-185,n lzvoiru, diji se postanak stavlja naj-B (2. Reihe), 620. Neke prirnjedbe nahov Arion i Rijeka dubrovadka, Analit7-59, 117.

JuZno od Katarbates potamos su Hijerastamn'i , Bul ini i Hi l i ' koj i

nastavaju prostor Hi l idkog poluoto'kas2, a to je danainj i dio naie oba' le

od Si,be'nika do Trogira i KaStela03.

Zatim dolaze Nesti oko Nestosa-Cetine, a oni se nalaze i u

Manijskorn zal jevu, kao i Manijci , koj i se pruZaju do Ariona-Neretve.

U ovo,m se zal jevu nalaze i otoc, i Proteraiel, Krateiai i Ol inta, a leZe

prema Farosu i Isi . To je Novi Faros, helenski otok, i Isa i helenski

gradovi istoga imena.

Ebnidka sl ika ,obale od Krke do Cetine i Neretve koju nam pruZa

ova j i zvor ukazu je na n jen i l i r sk i karak ter . Za Bu l ine iz r ' id i to ve l i

da su I l i r i , a Hil i i Hi jerasrtamni ulaze pod skupinu >Il i rao!,5. I l i r i su

i Manijcieo.

Periplus f iksira i posto ja,nje grdkog etnosa na otocima, i to na

dvama: tr 'a,rosu i Is, i . Otoci >Proterain, ,Krateia< i >Olinta< nemaju bl iZe

etniike ozna,ke; za razllku od nhelenskih<, Farosa i Ise, oni bi dakle bili

6isto i l i rski, t j . nasel jen,i Nestima i l i Manijcima, uz mogu6e postojanje

ee Suic, o. c., str. 143. i 147, srnatla da je ukl judivanje ovih plerne.nn.

a tako i Nesta i Ma,ni jaca, kasni ja interpo'Iaci ja.

0t Za antidko doba ovoga podrudja v. L. JeIi6, Die Halbinsei Bosolj in:,Jahrbuch f i i r Altertumskunde. VII Bd., Hf. 4, Wien, 1913-18, 227.

er Mayer isprav)ja npoz,epu3unpLtepu,"i smatra da su to Drvenik Veli i

Mali; Suii u tome vidi atribut uz v,pdr,e,el','Oi'ivta - npbr,epat Bpri'nw r<ai 'Oi6vta

o. c., 129. r 172, nj. Brad i Solta : prvi prema lIvaru i Visu.

e5 Periplus, 22: tsouiLyol D'elolv 8$vag 'I),iupcx6v,

06 lbid., 24: O6'ccl Db etolv 'Ii).uprol E$vog' Xlavro{. Sui6 srratra da je svrsta-

vanje ovih plemena medu I l i re kasni ja interpolaci ja. A I l lyr is ' je dopiralanajpri je do Neretve, pa do Cetine, o. c., str. 139. Pi ini je pridaje Liburnima>Mentores, Himani, Encheleae, Bulini et quos Call,imachus Peucetios appellat<(II I , 21). Znabi da je Pl ini je,v podatak poivrda nekadainje l ibunnske prevla'st i ,ali 'samo to, ier sve o'stalo govo.ri plotiv toga da bi Bulini i Hili bil.i Lib,urni,medu koje on stavl ja iak i Enheleje. Ist icanje Krke kao granice Lib,urna jekonsta rtno. Arheo,loSki to se podrudje takoder izdvaja svo,jim specifiinostima,kultovima ienskih boZanstava, nadgrobnim spomenikom, Sto je sve ostatakmnogo starijih tradicija, ko,jirna s o,ve strane Krke ne nalazimo traga. Stugaje teiko prihvati t i i Skokovu lokaci ju Olbonenses i Stulpinos, koje Pl ini jestavl ja u ciDitates Liburnorum, na Hil idki poluoiok i u un-r" l tra5njost, l<oja jeu stvari delmatska. Olbonenses on stavl ja ,oko danainjeg Labina, dakle dalekopreko Krke, u porCrudje Delmata (Skck, GZM 2glt9l7, 135, b, i l j .4t). MoZdabi se i mogla prihvatiti lokacija Stulpina oko danadnjeg Stupina kod Rogoz-nice, kao sta,nice u lancu lib'urnskih r.lpcri5nih rtadaka duZ,obate: meclutimlo,me se protivi Pto,io'me,jev pcdatark (II, 16, 6), prema kome Stlupi - StulpispaCa u unutra,Snje gradove Liburnije. Inspor. Jeli6, GZM 10/1898, 540, kojiga s Miillerom stavlja .u Liku, Sto je medutim joS teZe prihvatiti.

Hijerastamni, koji se spominj,u prvi po redu, ne odreduj,u se pobliie,kao ni Hili. Medu autorima je sporno gdie ,su nastavali Hijerastamni. C.Mi.iller je njihovo ime ispravljao u'raDrpctflvar vezuj,uii ih uz liburnski Jader(GGM I, ,sir. 28 c, 22). Rendii je skio,n poi:stovjecivanjm Hijerastarnna s Jada-si-niga 9a farskog natpisa (Brickh., cIG II, str. 986, 'br. 18BT c; Bnunim., sf.16, br. 3), koje stavlja u &ger Satonitanus (VAHD E2ltgBS-4g. l9). Da su naobali bili lliri, potvrduje, mozda, natpis u stihovima s trse koji spominjar ilir-ske ratnike &v8pdv'I).lup(orv (Rendi6, VAHD b3/1950-b1, 168). da li su remini-s_c-encija na Hile natipisi: Viuius Hgla, CIL, 3, B 553, Epetium t (H)ylla pater,CIL, 3, 9273, Salona?

6 l

grdkog Zivija, ali neorganiziranog u polise, kao Sto je to bio sluiaj Farosa

i Isee?.

G r c i .

Griko je prodiranje u ove krajeve mnogo ranije o'd onog uz koje

vezujemo i prvl histori jski registrirani sukob u na5im vodama. Taj namje podatak saiuvao kasnij i autor Diodor Siciiski, suvreme,ni'k Ceza,rov.

Parani su uz pomo6 Dionizija Starijega, t iranina sirakuikog, poslali jednu

apoikiju u Jadran. U pode,tku su ih urodenici pusti l i na miru, ali kasnije

su pozvali svoje susjede I I i r e, pri jeko na obali, te zajedno navale na

Farao,ne. Groima nato priteie u pomo6 eparh Dionizijev s Ise, te zaje,d-

niiki uniite barbare. To se, prema Diodoru, odigraia 385/4. Diodo,rov

iz,vor naziva stanovnike obale Sirim imenom Il ira, a stano"'nike Hvara

barbarimae*

T r a i a n i

Patsch je iznio miSljenje o trabkom stanovniitvu kao o prethodniku

il irskog stanovniStva ovoga dijeia obaless, na osnovu toponima kao:)d).cov Sal,ona, Salonoe, n vezi s ravnicom Solon u Bitinij i (Strab. XII,567, ?); Baloie, stanica na cesti Solono-So'uit iunt (Tab. Peut., Geogr.Ravenn., 217-19) - Baloion u }{akedonij i (Ste'ph. Byz., s. v.): hidro-nirna Nestos i etnonima Nesti (Ps.-Skilak, 23). Rijeka Mesta na granici

Trakije i Makedonije. Manios kolpos i Manijai i tradko ime Manius ucarsko doba (Bramb. Inschr . Rhen. , 1290: C. T i t ius Mani f . . . .er co(hor-t e ) Th racum. D . De iev j c ova i ne ' ka d ruqa imcna uk l j u i i o u svo . i c d je loo tradkim jezidnim ostacimaloo.

Nije iskljudeno da je u nekim imenima mogu6e vldjeti ostatak sta-roga stanovni5tva, ali poznajuOi mijeSanje stanovni5tva u obalskoj l inij i ,te duZ obala Neretve, te vode6i raduna o srodnosti i l irskog i tra[kogjezika, mogute je postaviti p' itanje jesu l i to uopte traiki ostaci i l i su,obratno, imena u Trakij i rezuitat i l irskog Sirenja. Ako bi to i bilo tadno,odnosilo bi se samo na kopno. Sva imena otoka dana5nje srednje Dal-maoije jesu i l irska i l i predindoevropskal0l. Fisani nam izvori ne dajupodlo,ge za Patschevo miSlje,nje, kao Sto nam, np1 ., daju za nekada5njepro5irenje Liburna i l i Japoda - Japyga.

r ' ; D. Rendii-Miodevi i , Da l i je na Bradu bi lo grdkih koloni ja, Brackizbor.nik 2, Spl i i , 1954,90; D. Vrsalovi6. Kulturni spomenici Braia, Pretpo'vi jesti stari vi jek, Bradki zbornlk 4/1960, 71.

08 Diod. XV, l4'. Ilc,prol p,iv rilv Qd.pov o1.xioetze6 .rol5 pbv i.poeyawo|fid,

F d p F d : p o u S . . . ; o v i s u p o s l i j e p o z v a l i r o ; t g n!, p u v y , e r a r y . o d y r d . S ' I ] . ) . u p r , o i s g ,

es C. P,atsch, Tradki tragovi na Adriiji, GZM 18/1906, 463.1r)0 D. Detschew, Die trakischen Sprachre'ste, Wien, 1957, s. vv. Ion Russu,

Gra .n i ta e tn ica in t re Trac i g i I l i i r i . p . o . i z Anna l . Ins t . S tud . C las .4 /1941,str. 63 {135).

101 A. Mayer, Die Spr., s. vv.; P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadran-skim otocima, Zagreb, 1950, passim; A. Mayer, Bosna u ilirsko doba, Povijesthrv. ze'm. BiH, Sarajevo, 1942, s. 108, istiEe da s obzirom na srodnost jezikai javljanje ovih imena i kod Iiira i kod T,radana rmoZemo ta irnena s iedna-kim pravom drZati i l i rskim kao i traikim. Uspor. i Die Spr. I , s. 11,

Za predindoevropsko ime Ise; H. Krahe, GN, s. 11.

62

L i b u r n i

Jedno od najistaijesnom razdoblju, moimjestu ne .interesira si koliko sudjelovai,i udo Cetine s otocimalo2.

Karko smo vidjellod pod,rudja Ilira. Naovdje nisu element ko

Tome se zakljudkliburnskoj talasokrac!jna6e ere. U prvom reis Korkire (Krfa) Bakh.stoljeca (T3b) pr. n. e.

pseudo_Skrimno p

ima mxoge otoke slidnrtridi, a drugi su liburn

Liburni s,u sudjelotoponimi'oi. plinije pi5eu Picenumu i oko Adri.minje libu,rnsku pro5ire

Za nas je za,nimljriStjepana Bizantinca, a p

,o: ] U, posl jednjem

lJ-a,.ly o problematici Libur

:!1le_b0-s.1.. 5e; isti: prilogzsrJezno- doba. VAHD bbiisKa. obala u pseudoski l .

I:lorJeca, RdIZ Lt95S, 278;xorap66, juZna granica Li is rerrlorija Liburna, ZbIZnln

_stela s portret ima jz sI;^ealnerr osobitih oblika s,",11i_,-r.ti,.

Iz ranog ieljeznogrlournlscher Depotfund aui

Ioi Strab. VI, 269.tor ps._Scymno perig!

,,Eir' 6,8e6nop.

vloou6

zolttaru'H),extg

72. , ;[. Vidi o torne: M.

roo plin., N. h. UI, 1cognomine. Siculi et Li'br_T9"s"ry, praetutianum

Haonanc Gall i . _ I . I IT tB:Ital ia rel icum

"r i . '^^'ro7 Florus, Epit. I, ztttus effusi.

l i se , kao 3 to je to b io s luda j Farosa

rve mnogo rani je od onog uz koje

i sukob u naSim vodama. Taj nam

dor Sici lski, suvremenik Ceza,rov.

., t i ranina siraku5kog, poslal i jednu

oilenici pusti l i na miru, al i kasni je

lko na obali , te zajedno navale na

6 eparh Dionizi jev s Ise, te zaje'd-

Diodoru, odigrala l lB5/4. Diodo,rov

.menom Il i ra, a stanovnike Hvara

rm stanovnii tvu kao o prethodniku

'baleee, na osnovu toPonima kao:

nicom Snlon u Bit ini j i (Strab. XII '

na-seruit i t trn (Tab. Peut., Geogr.

edonij i (Ste,ph. Bvz., s. v.); hidro-

i lak , 23) . R i jeka Mesta na gran ic i

i Manijoi i tradko ime Monius u' ,90 ' . C . T i t ius Mant f . . . . e r co(hor '

Jruga imena ukl judio u svoje djelo

renima mogu6e vidjet i ostatak sta-

anje stanovni5tva u obaiskoj l ini j i ,

rna o srodnosti i l i rskog i tradkog

su I i to uop6e traiki ostaci i l i su,

kog Sirenja. Ako bi to i bi lo tadno,

mena otoka danainje srednje Dal-

ska1o1. Fisani nam izvori ne daju

3to nam, npr., daju za nekada5nje

/ga.

a Bradu bi lo grdkih koloni ja, Bmd'kiiul turni spomenici Braia, Pretpovi iest

Qd:pov olxtaw:e5 toU5 ltEv npoevotxotvra

;o')6 n6pav r.ano'"^toivra6 'I ). ). u p I o 6 5.

lr i i j i , GZM 18/1906, 463.

:achreste, Wien, 1957, s. vv. Ion Russu,o. iz Annal. Inst. Stud. Clas. 4/1941,

:ok, Slavenstvo i romanstvo na jadran'

Mayer, Bosna u i l i rsko doba, Povi jest;t i [e da s obzirom na srodnost jezika

I T,radana moZemo ta ime,na s jedna-

m, Uspor. i Die Spr. I , s. 11.Krahe, GN, s. 11.

L i b u r n i

Jedno od naj istaknuti j ih pLemena naie obale, a u odredenom povi-

jesnom razdoblju, mo1da, i i i tavog Jadrana, jesu Liburni. Nas na ovom

mjestu ne interesira sloZena pro'blematika ovoga plemena, ve6 da li su

i kol iko sudjelovafi u podrudju koje nas zanima, t j . u prostoru od Krke

do Cetine s otocimalo2.

Kako smo vidjel i , Pseudo-Ski lark o5tro razl ikuje podrui je Liburna

od podrudja I l i ra. Na osnovu toga moglo bi se zakl judit i da Liburni

ovdje nisu elem'ent koj i je igrao ulogu od neke vaZnosti .

Tome se za,kl judku suprotstavl jaju drugi izvori koj i govore o tzv.

l iburnskoj talasokraci j i vei u prvim stol je6ima prvog t isuel je6a pri je

naie ere. U prvom redu Strabon103, koj i bi l jeZi da je l , iburne ot jerao

s Korkire (Krfa) Bakhiad Hersikrat, korintski t i ranin, i to krajem VIII

stol jeta (735) pr. n. e.

Pseudo-Sk,imno prenosi Teopompov op,is Jadransko,g mora, koje

ima mnoge otoke sl idne kikladski.m; od koj ih su jedni Apsirt idi i Elek-tr idi , a drugi su l iburnskiroa.

L i b u r n i s u s u d j e l o v a l i u k o l o n i z a c i j i I l a l i j e . n a S t o u k a z u j u m n o g itoponimit05. Pl ini je piSe o l iburns'koj prevlast i na sr-rprotnoj obal i Jadrana,u Picenumu i oko Adri je, pri je Urnbra i Etruidana106. Flor takoder s,po-minje l iburnsku proi ire,nost po Jadranurot.

Za nas je zanimlj , iv podatak koj i nam daje odloma,k saiuvan kodStjepana Bizantinca, a preuzet iz geografa Skim,na sa Hiosa iz b. stol je6a

10e U posl jednjem deceniju objavl jen je niz radova koj i rasprav-ljaju o problematici Libu,rna: M. Suie, Liburnski nadgrobni spomenik, VAIID53/1950-51,59; ist i : Pri log poznavanju odnosa Liburni je i picen'uma u stari jeieLjezno doba, vAHD 55/1953. 71; Pseudoski lakova Liburni j ,a, Istodna jadra,r i-ska obala u Pseudoski l . Pel iplu, Rad, 306. 149; ist i : Granice Libur,ni le krozstoljeta, RdIZ 211955, 273: D. Rendi6-Miodevii, pseudo-Skylakov xirapBdl;rprorcpdg juzna granica Libulni je, HZ 3' '19s0, 221; ist i : onomastidke stud.i ies teri tori ja Liburna. zbrz 1955, 125; ist i : Ne,kol i l<o monumentalnih nad.gr,rb-nih stela s portret ima iz sieverne Daimacije, Diadora I i l959, 10?; s. Bafovie,Predmeti osobitih oblika s podrudja Liburna, FudIZ 4-SltSSg, 425, 6_?, 1960;393; ist i : Iz ranog Zel jeznog doba Liburni je, Diadora I/1959, 107; Z. Vinski. Dinl iburnischer Depotfund aus BaSka, Archaeol. Iugosl. 211956, 19.

103 Strab. VI, 269.

ro' Ps.-Scymno Perigesis, 3?0:

,,Eir' 6o.*.r' LDpcav 4 8.d),ara. ).eyr,1y{y7,.8e6nop,xo; d.vaypciget. Ee tarirr;; tiv $6ov,v{coug !Xs: zaig I(uxlaccv ipiepeszci-"2;,tailtotr De tig piv ie1op6va6 AQupr{Dag'H).exr,ptEa4

te, rd; D! xal LcliupvtEug,t.

105 Vidi o torne: M. Sui6, pri log poznavanju odnosa... , VAHD b5rl9bi l ,72. i 74.

106 PIin., N. h. III, 74: Ab Ancona Ga|Lxca ora incipit rogatae Gartiaecognomine. sicul i et L1_bgr ni prurima eius tractus teniere, i i pr im.is pal-

-menseTn' Praetutianum H^adrianumque &grum. vmbri eot nrpuinre, hos Etruria,han-c GaLLi' - I, III, r3'. Truentim cim amne, quod, solim Liburnorum inItal ia rel icun est.

. t:l Flo'us, Epi-t. I, 2r'. Liburni . . . Iongissirne per totum Ad.riani nnris

Iitus efJusi.

63

p,r. n. e., gdje veli da postoji i drugi Pa'ros otok Liburna108, a to je nai

Faros - Hvar, za koji Strabon veli da ie <Dd:poE,Ildpo6ieyop|vrlrpbrepot

(vrr, 5).Drugi je ulomak iz Teopompa, koji ve,l i da je Lastovo jedan od

liburnskih ortokal0e. Apolonije Rodijsrki u poemi >Argonautika< ubraja

Isu, Diskelados i Pitieju u l iburnske otoke110. eudno je da Apolonije ne

spominje i Fa,ros. koji je u n'jegovo doba bio cvatuea naseoblna. Sto'ga

se u i,menima Diskelados i Pitieja Zeli vidjeti ime Bra6a i Hvaralrl.

Niz nam dakle pisaca i izvora govoli u pri log prisutnosti Liburna

u ovome podr,udju. Zanlmljivo je da se ta prisutnost kod svih prisaca,

i kod Teopompa i kod Skimnosa i kod Apolonija Rodijskog, vezuje samo

r.rz otoke, pa bilo to ,i ,n'eodredeno, kao kod Pseudo-Skirnna (tj. Teopompa,

kojeg on pre'nosi), koji spominje Apsirti,de, Elektride i Libunnirde, dakle

liao otoike skupine, kao ,Sto kasnije 6ini Plinije s Liburnicae \ CeLa'

dussoe. Sl<imnos i Teopomp na drugo,m mjestu ukazuiu, naprotiv, po-

imence na odred,ene oto,ke kao llburns,ke; to su Hvar, &)J,r1 IId;poE, i La-

stovo. AdDeo"ca - p.i.a tiov Ar?upviDo4 sli ino i Apo onije Rodijski za Isu i

njoj susjedne otoke Hvar i Brad. koje navodi 'po,d ,imenom Piti ieja i

Diskelados. Obala se tu ne spominje, to je ve6 neSto drugo. einjenica

5to ovi izvori spominju samo otoke v jerojatno je rezultat karaktera

liburnske tal 'asokracije i ekspanzije. Ona je imala primarno gusarski,

na trgovadki karakter. Kao vrsni pomorc,i, dije je ,ime nosio tip brze

lade jo5 u rimsko v,rijeme, onl su da b'i gospo'darili 'pravcima plovidbe

istoinog Jadrana mo,rali drZati istaknute punktove toga puta, a to su

upravo ta6ke koje sporninju gore navede,ni izvori. Prema tome ako ipnihvatimo gornje navo.de ,izvora kao dokaz prisutnosti Llburna na na5irn

otocirna, ta prisutnost ne oznaiava ,i njihovu etnibku prevlast na sred-njodalmatinskim otocima. Jezgro l ibu.rnskog etnosa nalazilo se o'dvajkadau prosto'ru sjeverno od K,rke. Kako j 'e ono raslo i padalo, pokazao je

M. Sui611?.Osim dakle ,nekoliko pisanih izvora, mi do sada nemamo arheo-

io3ke potvrde prisutnosti Li,burna na spomenutim o,tocima. Neito 5to

108 Jacoby, FGrH I . 6. Steph. Byz. . s . v . :

Ild,po5: 6orc xut &)J,r,IIci7'o." ti,o,t3 r\tpupviitr 6:; grltt )x0pvo6 6 Xia; dv

IIepl1.1rloeotg.

100 Jacoby, FGrH I I , 131, Steph. Byz. , s . v . :

. AciDeote ! Ad,Deorov' pta t6v ,'\"tpupviDtrlv v{otrrv' Se6riopno6 xa @O.lnntxitv.

t10 Apoloni i Rhodi i Argonaut ica IV, 562-63:

- . Arpupv[Da; el.r &).i viltct "lotz te Au:x5lzb6; re xzt ttl=pti1 llst6elz.

1r1 Mayer, Spr. I , s. v. Cela,dussae. Prema Plini ju, N. h. I I I , 152 (contrt

lader est Lissa et quae apeLlata est contra Libu,rnos Crateae al iquot nec pau'ciores LLburnicae, Celadu.soe). Liburnicae bi bili o'toci sjeverno od u$6a Krkga Celadus,sae pred Trogircrr i Spl i tom.

Pityeia bi bilo jedno crC imena otorka lft'ara, borc,vitog onda kao i danas.F. Skok vidi trag ovoga imena u imenu sela Pitve na otoku Hvaru; Studijcilirske topcnornastike. GZ.M 3217920, 38; isti: Slave'nstvo i romanstvo'na jadran-

skim otocima, str. 190, bi l j . 14.lt? M. Sui6, Granice Liburnije, 273. i d. Na drugom mjestu: Odnos Li.

burnije i Picenuma, Sui6 iskljuduje kontinuirano protezanje I-iburna duiobale i otoka.

64

povezuje ove otoke jzimo. Medutim kultupoonat. Ono Sto je dclele i zakljudketrs. Osskog podruija, a ne r

Znaiilo bi dakl,karakter ni etni6ke rpoulato, nije ostavi,lamena u go.rnjim izvonjih su, vjerojatno, b

U prvom redu 1i otoke dana6nje sre<zarnah poCetkom IV rjega, tiranina siraku5otocima Visu (Issa) i Ine*to kasnrije prebacilibrela (Epetion). U vezmenta. Izvori o tome rdoduSe, sasvirrn malobDiodor, koji se koristida ih slsZilr5, ne govorHvaru i. o llirima spak gore navedenih slLiburna. Njih ne sporrkoj,i je, najvj,erojatnijrqpmbroj obalirlo. Dnna Visu posrze6en je .h8pOv'Illupfov. D. Resa zbivanjima i sukobjga u prvu polovinu I!

fipdrl])

. rr3 Uspor. G. Nova

t!,t-ld_1, lsz ; -D. Vrsalovi6,1/L960, 49: S. Batovi6. G1058, br. 3il, str. 3-4.

Iti Iz bogate litera.e?Fpra!/e, gdje je i sva rDionlzi.ja Starijega na .Vjeni'k ttnv. al.heol. dnr{jeki Hvar - GraptevaGrci na Jadranskom moC-rna_ Koretrla i kolonije-Mto{_wi6, Iliri u na.tfirztt. 251, isti, Nuovi contrts Dalrnazia, Atti del I1950, 123; isti, L'Adriadell'Emilia e Romagnac{gkoliko pitanja iz antgAI\fU, knj. a46. Beograr

115 Uspor. G. IfovrvI6, Frilozi efnografij,i i

u. D. Rendic_Miottr?. Ibid., Tti povij

Phara, VAIID Sgir:g5L.F50/r954-b? (Anti:dor

5 - Godifnjck lV

: i Paros otok Liburnolos, B to je naida je Odpag, llcigoq ),ey op|vrl np6repov

, koji ve'l, i da je Lastovo jedan odski u poemi >Argonautika< ubrajaotokello. eudno je da Apolonije nedoba bio cvatu6a naseoibina. Stoga

li vidjetri ime Brada i 11o's1srr1.govori u pri log 'prisutnosti Liburnaa se ta prisutnost kod svih p,isaca,rd Apolonija Rodijskog, vezuje samoo kod Pseudo-Skirnna (tj. Teopompa,sirtide, Elektride i Libur,nide, daklee dini Plinije s Liburnicae i Cela-go,m mjestu ukazuiu, naprotiv, po-rs;ke; to su Hvar, d),),r, fId,poE, i La-1no i Apolonije Ro,dijski za Isu ikoje navodi pod imenom Pit ' ieja ie, to je ved neSto drugo. einjenicae vjerojatno je rezultat karaktera, O,na je imala primarno gusarski,romorc i . d i je je ime nosio t ip brzeia bi gospo'darili 'p,ravci.ma plovidbe<nute pr-lnktove toga p,uta, a to suravedeni izvori. Prema tome ako idokaz prisutnosti Liburna na na3im

i njihovu etnibku pre'rlast na sred-rnskog et'rrosa nalazilo se o,dvajkadaj,e ono raslo i padalo, pokazao je

zvora, mi do sada nemamo arheo-:ra spomenutim o,tocima. NeSto Sto

3upvd r tirS gr2ci ) xlpvo6 5 Xio; 3v rpotqr

|y2. , s . v . :

rrv vrjotov' Se6nop,nog y.a. @O,cmr,li)y.

v, 562-63:

Auzx6).aD6; rc xzt Ep"epril IlurbElz,

r. Prema Plini ju, N. h. I I I , 152 (contratra LLburnos Crateae aliqLLot nec ptru-Le bi bili otoci sjeverno od u5,6a Krke,

rka Hvara, borc,vitog onda kao i d,anas.u sela Pitve na otoku Hvaru; St,udijelsti: Slavernstvo i romanstvo na jadran-

3. i d. Na drugom mjestu: Odnos Li-kontinuirano protezanje Liburna dui.

poveanje ove otoke jesu gradine ,i turnulusi, koje na svima njima nala-

zimo. Meduti* kulturni fac,ies koji se nalazi u ti,m tumulima nije nam

podrat, ono sto je do sada istraZeno ne daie nam podloge za neke para-

Lh i zakljuikelll. O6im toga ovi su tumulus,i karakteristika Si,rokog ili,r-

skog podrutja, a ne samo ovog o,balsko-otodkog.

Znaiilo b,i dakle da li'burrnska >prevlast( na o'vim otocima nema

karakter ni etnidke ni kulturne do,rninacije. on-a, ikoliko je nama danas

poalato, nije ostavila ,nrikakvih trajnijih materi,jalnih tragova, osi'm spo-

mena u go.rnjim izvorima. Ukoliko je, moZda, takvih ele'menata ii bilo,

njih su, vjerojatno, brisala zbivanja i utjecaji kasnijih sto'ljeca'

U prvom redu griko prodiranje u ovaj dio Jadrana, tj' na obalu

i otoke dana nje srednje Dalmacijella. Ovo pro'diranje doZ,ivljava puni

zarnah poietkom IV stolje6a prr' n' e', kada uz pras16'{ Dio'nizija stari-

jega, tiranina siraku5kog, G,rci utemeljuju svoje naseobine naiprije na

otocima Visu (Issa) i Hvaru (Faros), Ko'rEuli (Korkyra Melaina), 'da bi se

nesto kasnije prebacili i na kopno osinivanjern Trogi'ra (Tragurion) i Sto-

breia (Dpetion). U vezi s ovim pro'diranjem javlja se otpor dornateg ele-

menta. Izvori o tome otpo,ru ne sp'ominju Liburne, ve6 Ilire. Ti su irvorri,

doduie, sasvi,m malohrojni, ali to ne rnije'nja gornju dinjenicu. Kasni

Diodor, koji se ko,risti vjerodostojni'm starijim izvor:ima, ali se i ne trudi

da ih sloii115, ne govori takoder o Liburnima, vet o barbarima na samom

Hvaru 'i o llirima s kopna, koji su pruZili otpor Grci'ma. Na osnovu

pak gore navedenih starijih pisaca, oiekival,i bismo barem neki spomen

Liburna. Njih ne spo,minje ni poznati aatpis o Faranima i Jadasinima,

koji je, najvjerojatnije, odraz sukorba farskih Grka s urodeniioima na

srryrohoj ohali110. Drugi jeda,n stihovani grbki natpis iz zbirke Dojmi

na Visu poweten je Kaliji, koji je poginuo u bo'rbi izmetlu Helena i

dvDpdrv'I),Iupitov. D. Rend,it-Miodevi6 povezuje ovaj ,natpis, kao 'i gornji,

sa zbivanjima i suko,bima Grka i Ilira u vnijeme kolonizacije, tj. loeiraga u prvu po,lovinu IV stolje6a p'r. n. e.11?.

1r3 Uslpotr. G. Novak, Prethistorijske gornile na Pakleni,m otocima, ARRI/1969, 237; D. Vrsalovi6, Pretpovijest i stari vijek, Kulturni spomenici Braba1i1960, 49; S. Batovi6, Ostaci starih Ilira na podr.u'iju Satri, Gtras Zadta 24.lII1958, br. 351, str. 3--4.

1r{ Iz bogate literature o ovim dogacladima navo'dimo 'samo vaZnije naiersAprarve; gdje je i sva r.anija literatun'a: G. Novak, Kolonizatorsko djelovanjeDionizija Starijega na Jadranu, Hoffillerov zbornik (Serta Hoffilleria,na) --

Vjesnik Hrv. arheol. druitva, N. S., 18-21 , Zagreb, 1940, 111; isti, Prethista-rijski Hvar - GrapEeva Spi,ljia, Zagreb, 1955, str. 3-15. i 297-306; isti, StariGrci na Jadransko'm moru, Rad JAZV,322, Zagreb, 1961, str. 145; P. Lisidar,Crna Kordula i kolo.nije antidkih Grka na Jadranu, Sko,pje, 1951 ; D. Rendi{:--Miodevi6, Iliri u ,natpisima grdkih kolo,nija u Dalmaciji, VAHD 53/f95-tX,str. 25; isti, Nuovi contrib,uti di epigrafia agli studi sulla colonizzazione grecain Dalmazia, Atti del III. Congresso Intern. di epigr. greca e la,tina, Rorna,1059, f23; isti, L'Adriatico e la colonizzazione greca, Estr. da >Preistorladell'Emilia e Romagna<, Bologna, 1963; N. VuIi6, Li,ssos (Lje5) iti Issa (Visl,Nekoliko pitanja iz antiike istorije na5e zemlje i r,i'rnske starine, Pos. jzd. iSANU, knj. 346, Beograd, 1961, str. 59.

115 Uspor. G. Novak, Kolonizatorsko djelovanje, 122; D. Rendit-Miote-vi6, Prilozi etnografij,i i toporgrafiji I, VAHD 5211935-49, 21.

!10 D. Rendi6-Miodevi6, o. c., 20.r!7 Jbid., Tri povijesna rnatpisa iz Dalmacije - Grdki metri6kl nafuis iz,

Phara, VATID 53/f950-51, 167; R. Egger, Allerlei aus trnschriiten. VAHD56-59/1954-57 (Antidoron M. Abrami6), 129.

5 - Godilnjck lV05

Dasuvode""",,:"::n;:i jti.l:ill,'*jftif h;t# j:'.[iilbarem nekog ttuu" u,;;;;;"nim-.irvorit1rnit,.

ova imena, svakako, ne

iiilx,T?tillnl ;#t*u: ; lt +l*iilti' rill l"";;iff "tti",t'i3:-:t'11*-*'5ft" ;''T :: f "'T"'il; ;1i" itr p o zn a j u D iodor

i ' i<al i l ln natpis. . . r la i to nam se_t l iu.u"o u nat-'

rz nevelikog onomastidkoe *"t-t:tJ'it;"ii"t oi"ini dodiri i sirmbioze

p i, im u- *ir 4,,lri #*j: I f; :: ;i ;'"t'"t j"H*it

"i:l{i6 i'' 16"6u.

?#tJu'"+:**iT"-;;;ilT:*Tx'.tI:]ill';Jiii-#:hl'JlilTuii" x"," i-: koi:" ";i',;'l;;i*,I" f :iTijirih*U:"tnt,fiffl.i+"**i'+H#;1'"Tlihl#ft

f ##l:";a};#" ;*#r.-'ri"*" -r -ii#::r#pi *ffiji$#"T:;:3iktr;il fHfiF_'i^13$;Xffi1ffi:"iik; ;oznatu ,'*t.iu pr'":" ,_""tlr:u povezanost lhrsror8

-r.-^u;;,;;

;

'r,"opiri_u oba1e, tj. korpna r

l Sliiede6a su nam imena Poznata

Q l o k a :

A n n a i u s , - a

- c r - . . r r - a r r 2 7 ; V A H D

!e6Doro6 Avvalou -- 'Avvatos rieuDatou *ill''i"*: i;?.T;t ' '

"

Annnio,

h[:f *l^"]i1xr;"tJri'--i,ii^i:lryailY,,iiy'::t::th'i'Ji**"",*r%1ii,':1iiffi Iii,,HSiffk'?i:,,'T.l;*",*,,1{|l"*#iff"#+i],ii'il'*,u;*,:,f;, iu'po*i,"o da su i Daorsi

irran'kao Doorst

imali udiela u stanov'ni5tvu Ise'

"l rx*,i."i,t;,t,, ",n'# ;1'r:ff+"",51+ ;r#i';,i.J; f 1,ft{ii,*#;i,l'*";'qfi l"ild*?fr :t,','",H,is:o:r4u'i.i1,1llH:*:i,llil"'fi1Iti::*""f#'*;g;:;;i*tti,f fi i'"""iJ?11;;;;i*"' cIL' 3' 14 e5o' Andetnum

i MuY"t ' s ' vv ) '

+k# u3l',l'i?:i, l"?t';!:"Jf"3'i3;'

('O).t[05'E1xr "' )' Brunsm''

i-ltpot.- MaYer, SPr' I' s'

Ovo bi ime bilo jedi

mastidki rePertoar, gdje I

Volsius, CIL, 3, 2 61?' S

Volso, CIL, 3, 2 968 a'

Flanona; 3 053 : 10 066'

br l , 3 , 3 151 : 10 132'

a""o""; CIL, 3, 13 259' l

t"t"; fO 0?4, Albona; CI

C*itti.tt"; 2 891, Corinir

Asseria.

Mixrovll irr, 'A$a[voErbPov],

B

vniie,me: EPicadi Plaren

t,"Por. Mican [" '] Curba

P u I 1 u s,II0trIo6, II]o$t

Il6).lou,Brunim', s' 1'

Issa; u rimsko vrijemt

Putii, ctl ' ,3, 3 125, 13'.

C. Pull.icus T' I' Rom(i

rona. Istog je korijena

i mesaPsko, MaYer' s'

)ct).).a6')d).).ag @{ir'lvo6 BrunSr

Avritrutgoq XcilJ'a' Brt

BrunSm., 32, b'r' 9' r'

Tragurion. Ime i mese

S e s t u s26atoE K)'6'4, BrunSm'

Sestus Platurius Triti

cIL. 3, 9 8?6, Rider;

clL, 2?90, Rider; u

3. 10 0?9, Albona; Tt

Titoni et Sertoni sor

ni(ugi), CIL, 3, 13 21:

13246, Rider'

Ime brojevnog

Die SPr. I , ?1 '

' TpitoE?TPrio\roq TPitou, Brr

Lalli'cPto5 TP ir[o]u, Ad1

testo na natPlsrma

88, Cres; Vescleoesi

Plotutius Triti f ', Cl

^ . r . I ,'U/rTL(l)'i

,o).riro.lo: iiD.o, Brun3m', str'

r"t, :zjilp,,'o''tir'rvos Rendic'

l , ' , ,0 I l i r i u natpisima grdkih koioni ja

i , , I

" , u^ nenaia-rvrioievit ' onomastiEke

1955, 132.

66

u Dalmaciji, VAHD

studije s terito'rije

53/1950-51' 25'

Liburna, ZbIE r:r 6. 11[sysr, Sp

5 '

Liburni, vjerujemo da bi to ostavilokod pisaca, bilo u natpisima. S druge

vorima spo,men niza sitnih plemena,. i drugih. Ova imena, svakako, nerije, vjerujemo, lokalne skupine uirihlanas Ka5telani, po.l j idani i sl i ino. ao sve I l i r i , kako jh poznaju Diodor

rterijala Sto nam se saduva,o u nat_se vidjeti i pratiti dodiri i sirm,biozeprocese anallzirrao Rendie118. Medu_

ko,na teSko je, i'li nemo,gu6e, izl,udi,iiati uz uZu liburnsku skupinu. Stvarl razdoblje nemamo nikakvorg mate_3 bism'o crpili p,odatke u tom smislu.rila u njihov,o uZe po,drudje sjevernoije onomastid.ke formule L,irbu,rnal1cizvjesta'n broj ilrirskih ,irnena, rije,tkakasarijoj ,ilirskoj onomastici, da bismor Sto nam je saduvan,o takoder doku-otoka, poznatu nam iz pisaca.

ata u natpisima obale, tj. kopna i

Rend,ii, I l ir. onom., 27: VAHD'emena: Temus Annaei . . . Annai ,agtl-erio Annaei J. Dasio Sci,rt(oni) exAnnaia Zanat(i,s) filia, GZM 47llgBD.rauai f . Dauerzeus mil. er coh. I i l I(Germ. Sup.). Ovaj Annaius. dekla_

navodi na pomisao da su i Daorsi

"i, u, oca pyllosa, na

BrunSm., str. ?, red 2).ipr. I, s. v.). Vrlo je destoprve, grdke: Dasa, CIL,

[L, 3, 13 861, Lisididi kod

psef,izrni

Javlja seu Ili,riku

3, 73 gg4,

Konjica;u kosim(v. gore

(Ultfog'E1xr...). Brun5m., str. 24, sr. 12; Rendi6, VAHD 53, 38, Issa.

Uspor. Mayer, Spr. I, s. vv.

Ovo bi ime bilo jedino ko'je bi se vezivalo uz kasniji liburnski ono-

mastidki repertoar, gdje su imena ovoga konijena 'naroiito testa120:

Volsius, CIL, 3, 2617, Salona; Volsonius, CIL, 3, 14322, 10, Aenona;

Volso, CIL, 3, 2 968 a, Iader; 3 134 : 10 12? : 13 296, Curicum; 3 040,

Flanona; 3 053 : 10 066, Albona; CIL, 3, 463, PiquenLum; Volsounus,

CIL, 3, 3 151 : 10 132, Crepsa; 3 149, Crepsa; Volsus, CIL, 3, 2 985,

Aenona; CIL, 3, 13 259, Ned'inum; Voltimesis, CIL, 3, 10 070 : 3 059, Ai-

bona; 100?4, Albona; CIL, 5, 46I, 465, Piquentum; Voltisa, CIL, 3, 2 900,

Coriaium; 2 891, Corinium; 2 8?0, Nedinum; VAHD 53/1950-51, 236,

Asseria.

tix,rvMfuov

'A$a[voDtipov], Brun5m., s. 9, re'd. 64, Lumbarda; u rimsko

vri,jeme: Epicadi Pl.arentis qui et Mico, CIL, 3, C(er) VI a, 139, Dacia;

uspor. Micozt [. . .] Curbanlial Aplint[s f i l ./ Diadora, 2/1960-61, 231, Rider;

Pu I I u s, 116),log, II]06).106Il6D.au.Brun5m., s. 7, r. 2, Lumibarda; Brun5m., str, 24, br. 12,

Issa; u rimsko vri jeme: M. Octaui,us PuIIus, CIL, 3, 3 111, So entia;Pulli, ClL,3, 3 125, 13, Salona; Pulli,cus - T. Pullicus Rufi f . Rom(ilia),C. Pull icus T. f. Rom(il ia), Q.Pull icus T. t. Saluius, CIL, 3, 8464, Na-rona. Istog je ko,rijena 'i: PuILia Surisco, CIl,, 3, 2 ?65, Tragurium. Imei mesa,psko, Mayer, s. v.

)rillae')dllae

O0.ulvog BrunSm., 7, red. 2\; AlaytvaE Zrl),\a, BrunSm., 7, 22;Avrtraqog Ic{).),a, Brun6rn., 7, 25, Lurnbarda; [Ee]vdrrpo6 )d).]. a

Brun5m., 32, br. 9, r. 7, Issa; 'OltiovoE

ZrI)J,a, BrunSm., str. 31, br. 2?,Tragurion. Ime i mesapsko, Mayer, s. v.

S e s t u sZiatoE K),6a, Brun5m., 9, red. 55, Lumbarda. U rimsko vrijeme:Sestus Ploturi,us Triti f ., CIL, 3, 15 055, Komi6; Sesto Leprico Sesti,CIL, 3, 9 876, Rider; u obliku Sertus: Sertus Stattnius Aplinis f .,CIL, 2 790, Rider; u Z. rodu Serto: Sexto Clit i,ci rnater po(suit), C.IL,3, 10079, Albona; Turo et Settoni parentibus, CIL, 3, 2 ?45, Vrlika;Titoni et Sertoni sororibus, CIL, 3, 9 817 : 2 75?, Vrlika; Sertont co-ni(ugi), CIL, 3, 13 215, Koljani-Vrlika; Serto Lic . . . Pinsi f., CIL, 3,13 246, Rider.

. Ime brojevnog porijekla. Uspor. Rend'i6, I l ir. onom., 12; I{ral-re,Die Spr. I, 71.

Tpiro6?."Ipri,altoE Jgi.yov, BrunSm., 24, br. 72, r. 5, Issa; Tpito]6 Aapa[rpiou]Aaydnprcg Tpirfo]u, Adpov Tpirou, BrunSm., BZ, br. 30, Salona. Vr'loiesto na natpisima rimskog vremena: Dabali Triti Atti mem., 30,88, Cres; Vescleuesi, Petronto Trit if ., CIL, 3, 3 0b8, Albona; SestusPlaturius Trit i f ., CIL, 3, 15 055, Komie ; Vendo Verica Trit i f ., Rendj6,

rr) A. Mayer, Spr. I, s. vv.; Rendi6, VAHD 53i l9b0-b1, gB, Z\IZ 19b5, tjlg

3, 2786, Rider, i drugdjeSpom. 88i1938. 124, Livno

. 27, Trogtr; Rendi6, VAHD bB.53, 38, Issa; u varijanti 'OIdo5.

r'u Dalmacij i, VAHD 53/1950_b1, 2b.:e studije s terito,rije Liburna, ZbIZ

!I

t

8'7

ri

:l:

I

I,,Il

IIir. onorn., 34, bilj.32, Burnu'm; Turus Staticus Triti f., GZM 61195l,

59, Pinsus Nant ... Trit i [f .], GZM 6/1951, 55, Tritu(s), VAHD 53/1950-

5! ,217, . . . Tr i t i t . , CIL,3,2793, Tr i . tus Gernw[ l ]L [us l 'Germani F i l ius,

CIL, 3, 6411, Aplis Lunnicus Trit i f., CIL, 3, 6412:13989, Tri ' t[ i ] f.,CIL, 3, 9 8?3, Trito M[o]ntani, CIL, 3, 9 8?7, svi iz Ridera; Tritus Plati f .,

BD 31/1908, 55, Spalatum; Aur. Trita, CIL, 3, 6 351, Pljevlja.

Iz ovog nevelikog broja i.mena izvija ,se nit, ta.nka do,dtlSe, ali'ipak

postoje6a, etnitke povezanosti otoka i obale, te unutra3njeg kopna. Na-

ravski, vrernenski raspon u kojem se ova imena javljaiu veli,k je, ali

upravo to govori u prilog trajnom etnidkom kontinuitetu 'izmettu gor-

njih ,podrudja, bez obzira tko je vr$io 'vlast nad tim pod,rudjem. To je

uostalom i prirodno i dirktirano geografski,m smjeStajem i odnosom ovoga,kraja. Bilo da je ta veza registni'rana u smislu saveza obale i otoka

protiv doSljaka s mo,ra, kako to o,pisuje Dio,dor, ili pak agresijom novo-

doSlih na kopno, kako to registniraju farski i isejski natpis. Izmeelu ovih

sukorba, koje znarno, i drugih trvenja o kojima nemamo saiuvanih viijesti

nalaze se deceniji i stolje6a trgovanja i simhioze u mriru.,Glavna bio o5ka prinova ja'dra'nskih oto'ka uvijek je dolazila s naj-

bllZeg kopna, Novodor3li p'rekomorski ele,menat mogao je 'nametn..uti svojjezirk ,i kulturu, ali je na kraju uvijek prevladavao Zivalj koji je imao

zalede kopna u svojoj r'lasti i kofi je ispod jade ili slabije kore heleni

zacije i romanizacije uvijek sa'duvao svoja iskonska vlastita svojstvaposebne skup,ine, u ovom sluiaju ilirske.

Vidjeli smo da nam je niz izvora spominjao Liburne na otocima

sr'ednje Dalmaeije, tai,nije, oznadavao te otoke kao libur.nske, i to sta-rijih d m,ladih izvora, ord S'kimnosa do Strabona. S druge strane, imamotakoder stare izvo,re koji Liburne ne spominju, iako bismo to, moZda,o6ekivali, ve6 govore o Il,irima. Natpisni materijal, osim jednog imena,ne daje nam takocler podloge za vezivanje ovih otoka uz Liburne, tj.

ono Sto je o,d toga materijala saduvano, a toga je, ,do,ista, malo.I/Iedutim, taj nam je isti natpisni materijal sa6uvao, pored grdke,

i drugu jedn'r.r komponentu, a to su imena juZnoitalskih iiirskih Mesap-ljana121, koji su uzel,i ude3ta u kolonizaciji srednjodalmatinskih otoka(Daza, Sallas, Blahios, Po'ulios), najvjerojatnije kao 6ini'1ac koji je tre-balo da izvr5i ulogu posrednika izmectu grdkih kolonista ,i sta.rosjedilaca,s korjima je bio saduvao na'ma nepoznati str:rpanj srodn'osti. Ti su Me-sapljani b,ili saduvali i dalje dob.re veze sa svojom juZno,italsko,m postoj-binom, Sto dokumentiraju nalazi juZnoitalskih, tzv. apulskih, vaza trpaGnathia u helenskim naseobinama na na5im otocima i ehalitzz.

Pregledom nabrojenih suvremenih izvora, tekstova i natpisa nismodakle nai5li na neki 'trdio liburnskog elementa u razdoblju grbke ,kolo-

nizaaije na na5oj obali. Liburne kao zasebni Einilac u tim zbivanjimami ne nalazi,rno. Da su oni u tome igrali neku ulogu, vjerujemo da bi

tzt Rendi6, VAIID 53/1950-51, 52; isti, Nuovi contributi, Atti del iII.Congr. epigr. gr. et lat., 126; Lisidar, Ko,riula, 109.

12s P. Lj,sidar, O prethistoriiskim i grdkirn vazama nadenim u Dalmaciji;VA,HD 52l193H9, 11. Cinjenica je da je Apu'lija rsnabdirjevala na5u obalu kera-milcom 'sve do konca prodlog stoljeca, nrspo'r. Petter, Dalmatien, Bd. I, str. 126.Evans, lllyr. I i II, sbr. 45. U rnojoj kudi na otoku Ftrvaru joS se drrva velikizemliani tanjur, kupljen prije tri generacije >u Puljiza<.

o tome ostao trag barrdijelu obale fiksirano rsamo djelomidno ili qFirenja samo njihova invini prvog milenija pr.daleko van njihova uircalo na etnidku sliku onalnog( teritorija, kakoelementa iz ovih kraje.srednjoda,lmati'nskih otcVanjsrki uzrok tome porgrtke talasoknacije s justoljeca prije n. e. u pose, i na na5e zapadne lrverozapadu, novoj oqrasse dui o'bale u tom priprodivljavali keltski pnilnadgno Sirenjem podnrtVelebitsko primorje i Krse, viSe su otada usmjerlodki materijal2s, a i. ostih utjecaja, koji su, bee

rtt Sui6, VAHD O5/1t

ra A, Mayer, De IHoffi,trleriana, Zagreb, 1940,

rr5 Norr'ija arheolo5kitatnije irtalsko-padsku, u trsLrsjeda Japod,a. Uspor. S.burna, RdIZ 6-?/1960, 418,meta, u,tv,rduje direlctan ec Jadrana za.kljutuje da jrsada nije mqguie fiksirati.Kornpoljru: R. BiZi6-DrechsKonpolj,u, ARR l/19b9. 2?ryglikolt emporija Spine, tij.trliu decenija i u kojima Isvojqn golemom nekro'pok

$ L3. stolj. pr. n. e., uD@ surn'nje, u svoju sfenrLlhrrna, kao Sto je vr5ila ,tSDina: Storia e topografia,Bologna, f960, str. 263-26(lnarno za stare i intenzivnena rdoj, onda nam se narrrkog etnosa na njegovih )iftao, mnogo starije si.tuacVAHD 53, 84), kao Sto nan4itrL dt irpak slitnim, odrtJa, Nedinurn, koji wojorFaroea, Epetiluma, Saionenl-202, gdJe se ove zidinvjerojatnim. Svakako, nijellburnskim zajednicama,

- }

Iblije; we je to rezultat

88

s Stoticus Triti J., GZM 6lL95L,51, 55, Tritu(s), VAHD 53/1950-*s Germu[I]1,[us]' Germani Filius,CIL, 3, 6 412 : 13 989, Trit[i] f.,3??, svi iz Ridera; Tritus Plati f .,l IL , 3 , 6 351, Pl jev l ja .ija se nit, tanka dodu3e, ali ,ipak'bale, te unutra5njeg kop,na. Na-ova imena javljaju veli,k je, ali.iikom ko,ntinuitetu'izmedu gor-vlast nad tim pod,rutjem. To je

ki,m smje5tajem i odno,som ovo,gau smislu saveza obale i otokaDio'd61, ili pak agresijom novo-

rski i isejski natpis. Izmeflu ovihkojima nemamo saduvanih virjestii sirnibio,ze u m,iru.h otoka uvijek je dolazila s naj-rmenat mogao je ,nametnuti svojprevladavao Zivaij koji je i,mao

;pod jale ili slabije kore heleni-;voja iskonska vJa,stita svojstva

. spominjao Liburne na otocimae oto,ke kao liburnske, i to sta-itrabona. S druge strane, imamorpominju, iako bismo to, moZda,ri materijal. osim jednog imerra,anje ovih otoka uz Liburne, tj.a to,ga je, ,doista, malo.materijal saduvao, pored grbke,

na juZnoitalskih ilirskih Mesap-racij i srednjodalmatinskih otokarjatnije kao 6inilac koji je tre-grdkih kolonista,i starosjedilaca,.ti stu,panj srodnosti. Ti su Me-sa svojom juZno'ita,lskom postoj-talskih, tzv. apulskih, vaza tipaa5im otocima i oibali1zz.izvora, tekstova i natpisa nismoementa u razdoblju grdke ,ko,lo-rsebni dinilac u tim zbivanjimarli neku ulogu, vjerujemo da bi

rti, Nuovi contributi, Atti del IILrla, 109.

lkirn vazama naCtenim u Dalmaciji,u,lija ,snabdijevala na5u obalu kera-'. Petter, Dalrnatien, Bd. I, str. 126..ra oboku ltrvaru joS se 6uva velikiie >u Puljiza<.

o tome ostao trag barem u neko'm izvoru. Njihovo prisustvo u ovom

dijelu obale fiksirano u naprijed spomenutim izvorima bilo je zna'di ili

samo djelom'iino ili spo'rad'idno, ili kratkotrajno, ili je bilo nezultat

Eirenja samo njihova imena, kao o'draza njihove prevlasti u rprvoj po'Io-

vini prvog milenija pr. n. e., kao Sto se kasnije 'ime Delmata rp'ro3irilo

daloko van njihova uZeg podruija. Sirenje imer'-a nije medutim utje-

ca o na etnidk'u sllku ovoga podrudja, tj. na Sirenje triburnskog >nacio-

nalnog( teritorija, kako je to istakao Suie123. Do povladenja liburnskog

elementa iz ovih krajeva dolazi meelutim jo'S prije grdke kolonizacije

srednjoda'lmatinskih otoka, jer tada ve6 mi njih ovdje ne nalazimo.

Vanjski uzrok torne povlaienju treba, vjerojatno, traiiti, pored jadanja

grtke talasokracije s juga, ri u provali Kelta koncem 5. 'i podetkom 4.

sbo,ljeca prije n. e. u podrudje sjeverne Itaiije, Sto je imalo odraza, dini

se, i na naie zapadne krajeve. PaZnja Liburna okrenula se prema sje-

veroza,padu, novoj opasnosti, k,oju su oni okrenuli sebi na korist Si.reci

se duZ obale u tom pravcu, na radun Japoda, koji su u isto vnijemeproZivljavali kel,tski prritisakl2a. Tako je povladenje s jugoistoka nadok-natleno Sirenjem podrudja duZ obale i oto,ka prema sjevenozapadu, uVelebitsko primo'rje i Kvarnerski zaljev. Liburnski trgovadki dodiri, 6i:eise, viSe su o,tada us,mjereni tim pravcem, na Sto donekle upu6uje arheo-lo6ki materijall2s, a i ostali kasniji razvitak Liburna stoji viSe u sferitih utjecaja, koji str, bez sumnje, mnogo starijeg porij,ekla.

!23 Suii, VAHD 55/1953, 74:' P.dIZ 217955, 275.

ra A. Mayer, De Iapodibus po,pulo illy,rico Celtis commixto, SertaHoffilleriana, Zagreb, 1940, 195; M. Sui6, Granice Liburnije, F.{TZ 211955, 278.

u5 Novija arheolo5ka istraZivanja potvrduju etru3iansku komponentutatnije irtalsko-padsku, u materijalnoj kulturi Liburna, pa i'njihovih sjevernihsusjeda Japoda. Usp'or. S. Batovit, Predrneti osebujrnih oblika s podru6ja Li-burna, RdIZ 6-?/1960, 418, gdje au,tor, u analizi raznih nakitnih i drrugih pred-

meta, utvrcl'uje direhtan etru3danski utjecaj, dok za utjecaj grdkih kolonijas Jadrana zakljuiuje da je morao biti alctivan, ali mu intenzitet i formu zasada nije mogu6e fiksirati. Slidne utjecaje nalazi.m,o u japo'dskoi ne}<ropoli uKomrpoljru: R. BiZii-Drechsler, IstraZivanja neknopole praistorijskih Japoda uKompoljrtr, ARR 1/1959, 214. Ova kulturna iradijacija i5la je, bez sumnje, izvelikog emporija Spine, tiju su snagu, a i vaZnost, otkrila istraZlvanja za'd'njihtrijtr decenija i u kojima se ona pojavljuje kao srediSte intzelne vaZnosti, sasvojom golemo,m nekropolo.m od viSe tisu6a grobova, u rasponu svoga cvataod 6-3. stolj. pr. n. e., u siLrnb'iorzi helensko-etru5d,anske civilizacije, koja je,bez zurnnje, u svoju sferu trgovadko-ekonomsklh interesa privutkla i podrubjeLiburna, kao 5to je vrSila transmi:siju i daleko u kontinentalnu Evropu. Uspor,Spina: Sto,ria e topografia, Mostra dell'Etrua:ia Padana e della cittA di Spina,Bologna, 1960, str. 263-269. i str. 387-392. Mogu6e je i6i i korak dalje; akoznamo za stare i intenzivne veze Liburna s italskom obalom i njihove posjedena njoj, onda nam se name6e us'poredba s organizacijo,m i podjelom liburn-skog etnosa na njegovih XIIII civitates Plirnijevih kao nasljeile jedne, vjero-j,atno, rnnogo starije si'tuacije, s organizacijom etru3danske dodekapolije (Suid,VAHD 53, B4), kao Sto nam se nameCe iz toga i usporedba sa, dodu5e skrom-nijirn, ali ipak slidnim, odgovaraju6im librurnski,m sredi5tima Aserija, Varva-rij.a, Nedinum, koji svojom tehnikom odudaraju od slidnih konstrukcija Tora,Farosa, Epetij'uma, Satrone. Uspor. G. Novak, Stari Grci na Jadranu, str.20L-202, gdje se ove zidirne dati.raju u I stolje6u n. e., Sto narr se dini malovjerojatnim. Svakako, nije ni Cezar bez razloga podijelio ius i,tal,icum nekimliburnskirn zajednioama, kao Sto se i Libu,rnija ponekad uklapa u teritorijItalije; sve je to rezulta,t m,nogo starijih uza,jamnih dodira i utjecaja. Uspor,

69

A r d i j e j c i

Nakon Liburna i Grka javlja se u podru6ju j.zmealu Neretve i Cetinepleme Arrdije$aca. Na teritoriji nekadaSnjih Manijaca, koje spominje

Pseudo-Skilak (c. 24), nalazimo kasnije ovo snaZno ilirsko pleme, kojeje bi, lo osnovalo i svoju 'drZavu sredino,m 3. stolje6a pr. rr. e:, da bi je

izgub,il'o u borbi s Rirrnljanima 16?. go'dine pr. n. e.

Strabon stavlja Ardijejce nasuprot Hvara126, tj. u dijelu prostora

Manijskog zaljeva. Znatrlo bi da su Ardijejci u ovom podruiju po,korili

Manijce. To se zakljuduje po vijestima iz 2. knjige Teopompovih Phi'

lripp,ika, saduvanim kod Ateneja, koje se odnose na dogadaje iz 3591358'

Tu se spominje tri 'sto tlsuda prospelata, kojima se Ardijejci kori 'ste kao

helotimalz7. Ovaj veliki bro'j, bez sumnje hirperbolidan, ipak govori upr.i'log snazi i rno6'i at'dijejskog plemena. Daije Teopo,mp piSe kak'o je

a.nd,iijejska neumjereno,st bila uzrok njihovu porazu Sto su im ga nanijeii

K'elt i, kojl su ,ih varkom opil i i potuk1i128. DrZi se da su se nakon ovogapgraza Ardijejci spusti i i iz svoga sta'roga sjediSta u Bosni juZnije k moru,

uz desnu oloalu Neretve i u Makarsko primorje, gdje bi prema tomebil i poko'r,i l i Manijcel2o.

o ,ovim pitanjima M. Sui6, Municipium Vanvar.iae, Diadora 2/1960-61, 186. idalje, gdje se raspravlja i o starijim rni5ljenjirna l(ubitscheka i Premersteina,te rnovi j im Degrassi ja.

Zanimljivo je da J,okI, Ebert Lex. VI, 46, pridaje ime Li6urna malo-azijsko-etruSdanskorn jezitnom nasljedu. Uspor. Fluss, Liburni RE V HB, 583.Elemernti ginaikokrati,je kod Lib'urna, o kojima govori Pseudo-Skilak (21, 14),takoder bi vukli na irnaloazijski prorstor, gdje je i roden kult boginje plodnostiMagnae Matris, posvjedoden u najstarijim slorjevirna neolitskih nalazi5ta, pase i s te strane name6e slidnost sa shvatanjima Etnu5dana, diji je ravnopravnipostupak sa Zenama, koje su sudjelovale u svim njihovim manifestacijama,kao Sto se vidi ,na slikarijama u gro,bnicama, a rnad dim su se Rimljani tolikozgraZali, imarno nama sarno djelomiino poznati pendant kod Li,burna. Svezu to sarno obrisi naslueivanja jedne davne slike izgrnrbljene u magli vremena.Ali vj,soka etruidanska civilizaci'ja imala je, nesumnjivo, i mo6i i nai,ina d,astirgne na libunnske otbale, ,uz gore posvjedodene ;predmete materijalne ku1-ture i svojim srr'vatanjima i ,nadinom iivota; radi se o stoljetnim procesimau kojima se sve to odigrava, a ,od ko,jih nama ostaj,u samo neznatni i djelo-midni fragmenti.

1e6 Strab. VII. 5. 15.

1!? Jacoby, FGrH II , 40, s. 5,14:lfpErziol DE - gr;:{ - x!xtrlvtzt npoane),rzritv rbonep elitorcov iptixovro, pupld,lag,

r28 Jacoby, ibid.: Atd *al Kel,tcl no).ep,o5v'ce6 a;ttrotg xal, elD6te5 a6rrlv .cqv drpaatu*apilnet),a't dnaot rotg atpat6.;aq Delnvov 6; ),a1:"nporatot xapaaxevd.aatrzg xa,rd,onlvi2u !ppn),eiv el5 tdr onia n6ay tcv&. gappaxi)1 Duvap6vr;v Dtex6nten td,5 rol).(avxal buaxa$a(pelv' 'levop6vou 0b toOtoy of pdv a0cdv xatai4g$6vre; Ozb t6v (el.l6; .d,ntt).ov"co, ol 0b xel el6 tabg r.or,ap.o\E a'3coi.r; 6ppt'Jpuv, &xpdrope; triv laotSptrrr .'y ev6p.evoc.

'2e Zippel, str. 35. i dalje. Pored Zippela, za Ardijejce .i a,rdijejsku drZavupregled s izvori'ma: C. Patsch, Herzegow., str. 42, gdje Patsch iznorsi miSljenje.da s'u Ardi,jojci pokorili Manirjce; ,str. 46: ardijejska drZava i njen razvitak, .Uqp.or. T,orrnaschek, RE II, 615; G. Novak, Issa i ,i,sejska d,rZava, VAHD b4l195r,21-38; F. Fapazoglu, O teritoriji ilirSko,g plemona Ardieja, Zbornik Filozol,.fak. Beograd, VII-1/1963, ?1.

?0

Nakon Sto su usrsu Ardijejci na Sirenjenjegov sin Agron, pristotnu obalu Jadranaje osvoj,io i Faros, a pljarlirnsuo.

. Od tog ,poziva studr'ana, otvarajuCi niz apovijest ovih krajeva.

Ob,ra6anje Ise Rinzaititu, a,l'i su to isto za1loni ja iKonki ra, aza9ldrana. Da je ta pomodApijana i Plirrija, koj,i gov,ih opasnih,morqrloveSasn:i'ka u istome posl,rardijejske driave i Ri,mliEnosti: Teuta, Demetr.

Vjerojahro je istr135. godine, u kojoj jeSfla radikainri zahvat ugoyori Strabon, a to jrgdje su umjesto pomorslzsnlju, te su polako opU pnrom stoljedu nade epa su.tako jbdna od na

. . t ro App. , I l l . , 7 : 'LyyfpoS tt 6v..pa 'Iaoa

!nl 'Prop

Glavni izvor za poIL III, V, Vrr, xxvr'rr. xdada. DFrrgi je naS glawri

ttt App., Ill., 3: l\pDrLgErz&tS Eylvovro Arpupvol, 1

Pli.n. III, 22, t4S.'... tt! Polyb., gZ, g, 4; l

App., Ill., l0: 'Ap8et

n6'Rlup(Da lE/louv . . . 6orptpn *eta)poltfq E),1[e p6v4:

Liv. epit. LVI: fululLs 22 Capua, Ser(oius)bcaplt d,e monubies. Zig

M. Sui6, Granice irlelcl zapisi, 13, Cetinje, 1

G. Novak, Issa i isro ovlm zbivanjima s i,sejs

. ttt Strab. VII, 6. O0ad6, tilv po6ller inO rfq $icl lunp& xcl o0 1rop.f6iit lr'16l,or*l. '

ttr Plin. IIl, 22, L4gXX ilecufiis.

u p,odn-l6j,u izmedu Neretve i Cetine:ada5njih Manijaca, koje sporninjeLije ovo snaZno ilirsko pleme, kojeinom 3. stoi je6a pr. n. e., da bi je

godine pr. 'n. e.

rrot Hvaraltu, t j . u di jeh.r prostora

Ardijejci u o,vom podrudju poko,rili

ma iz 2. knjige Teopompovih Phi.: se odnose na dogadaje iz 3591358.Lta, koj ima se Ardi jejci koriste kaormnje hiperbolidan, ipak govori urena. Dalje Teopo,mp pi5e kako jej ihovu porazu Sto su im ga nanijel i(1i128. DfZi se da su se nakon ovogarga sjediSta u Bosni juZ,ni je k moru,iko primorje, gdje bi prema tome

Va,nvariae, Diadora 2i1960-61, 186. iSljen,ji,rna Kubitscheka i Premersteina,

:. VI. 46, pridaje ime Liburna malo-Uspor. Fluss, Liburni RE V HB, b8B.

kojima govori Pser.rdo-Skilak (21, 14),gdje je i roden kult boginje plordnostiim slorjevirna neolitskih nalazi5ta. oa,anj ima Etru5dana, di j i je ravnoprivnile u svim njihovim manifestacijama,ama, a nad iim ,su se Rimljani tolikor poznati pendant kod Liburna. Sverne slike izgubljene u magli vremena.l je, nesr-rmnjivo, i mo6i i nai,ina davjedodene,predmete materi jalne kul-ivota; radi se o stoljetnim procesimar nama ostaj,u sarno neznatni i djelo_

eia'riov tbonep efiottov zpt,j:xot;e p,uptd,6a6,

rJvre6 a0taig xal ecD6te5 a0t6v tiTv dltpoloiav

64 )'ap.irp6-car,ov napaaxevci.oavrti xatd,parorfrl Duvap'|vqv dcux6rcrccv rd,6 xoi,.(uv

!y a0t6y xa.cai19$6vte6 Onb t6y Ke).t6;

;oir3 !pgc'J1zv, d.xpdrop4 ;dry lao:u!pt:tv

rpela, za Ardijejce i arrdijejsku drZavu., str. 42, gdje Patsch iznosi mi5ljenje6: ardijejska drZava i njen razvitak., Iss-a i isejska d,rZava, VAHD E4lt9A2,g plemena drdieja, Zbornik Filozof.

' Nakon Sto su usvoji l i pomorsku vje5tinu i ovladali njome, pre5li

su Ardijejci na sirenje svoje moei. Njihov je vladar Pleurat, a narorito

njegov sin Agro,n, pro,Sirio vlast ardiiejskog plemenskog saveza na

ftof"" obalu iadrana od Neretve, a, vie'roj'atno, i Krke, do Epira' Od

je osvoj,io i Faros, a podsjedao je i Isu, koja se obrati za pomo6 Rim;

ljanimalso.: Od tog p'oziva stupa Rim, kao polit i iki i ini, lac, na na5u obalu Ja-

drrana, otvarajuCi niz akcija, koje su bile od kljudne vaZnosti za kasnijri

povijest ovih krajeva.Obra6anje Ise Rimu za pomot moZda i ne bi bilo privuklo njegovu

za5titu, a,Ii su to isto zatraZile i juZnije grdke naseobine, Epidamnos, Apo-

lonija i Korklra, a zastitu su traZili italski trgovci na istodnoj obaii Ja-

drana. Da je ta po,mo6 i te kako bila potrebna, svjedoai nam podatali

.dpirjana i Plinija, koj,i govore o gusarskom karakteru i pomorskoj sprerni

ov,ih opasnih moreplovaca, koji su bolj i iak od Liburnal:1l, svojih pred-

Sasnika u istome poslu. Tako je podeio dugotrajno ratovanie izmedri

ardijejske drZave i Rimljana, u kojem su istaknutu ulogu imale poznatc;

l idnosti: Teuta, Demetri je Faranin i Gentijelr2.

Vjerojatno je istom kaznena ekspedicija konzula Fulvija FIaka

135. godine, u kojoj je sudjelovalo 10 000 pje3aka ' i 600 konjanika, izvr-

Slla radikalni zahvat u rje5avanju andljejskog pitanja, o kojem takoeler

govori Strabon, a to je njihovo preseljavanje s obaie u unutraSnjos't igdje su umjesto pomorstva i gusarenja morali obradivati Skrtu i neplodnu

zemlju, te su polako opadaii i brojem i snagom da su gotovo izumrli l33.'

U prvom stolje6u na e ete Plinije ih biljeZl u jadini od samo 20 dekurija,pa su tako jedna od najrnanjih skupi,na naronitanskog konventa13i,.

. r30 App., Ill., l; "A1p<rrv , . y.aL @d.pov xara),apdv ... 'Enni,Lovro6

D'a0toj . . ;

fipoi fi 6'top"a "Iooa 6nl 'Ptrrpalou; xdt|golev.

Glavni izvor za povijest ardijejske drZave jeste Polibije, u knjigaina.:II, III, V, VII, XXVIII, XXIX. Polibije je bio i suvremenik dijela ovih doga-tlaja. Dnugi je naS glarnni izvor Livije, u knj.igama: XL. XLII, XLIII, XLIV.

ttt App., 111., 3' ApDta?ot, rd. $u).d.aacz 6tze3 d.prcror . , xxi yxvtcy"oi ;rsv Anl roi;

\Dtutot6 616vovro .{oBupvat, qtvo6 6tepov 'I).).upLdrv.

Pl in. I I I , 22, 143... : populatores quondam ltal iae VardaeL.132 Polyb., 32, 9, 4: O6roc (Ae).pateie) 66 p,6xpu p6v 5(1 ll).eupd,co5 ln'llxooov ixetvgt

,dpp,, I11., 10: 'ApDeIor, 6L xai Ilu),ripcol 16v1 Ecepa 'I)J.o9,.6w,

ti';v 0nb 'Prrrpe-

tou5 'IlluplDe

6D1ouv . . Botpd,teuov 6n' a0ta0; @o6tr9coe Q),,ixxoi' I{eL 6 x6),t1toq &:1t

1t6Xgr. xxrxlVop,ilg 6).q[e pdv4;' oit \d.? eipov e6toi r!),o; dtpciL;.

Liv. epit. LYI: Fuluius Flaccus cos. Yardaeos in lLlgrico subegit. Dessau;II^S 22 Capua, Ser(uius) Foltsius Q@inti) f(ilius) Flaccus co(n)s(ul) tnuru(tttllocauit de manubies. Zrp,pel, 96, 132, 188.

M. Sui6, Granice Liburni je, str.2?8; ist i , O podrudju Autari jata, Isto-riski za,pisi, 13, Cetinje, 1957, 123.

G. Novak, I,ssa i isejska drZava, VAHD 5111952, 22, gdje je raspravljando ovi,rn zbiva,njima s isejskog sta:noviSta. Isto i: V,is, Zagreb, 1961,27-42.

13t Strab. VII, 6. Oitapdaiouqd'otitorepov Exd)ecav roii'Ao)ca{otq'diieotoav E'aliau;

ati'crlt peo6ltcav d,nb rfiq SaLd,ttzlg 'Pop"c,?or,, xat, iy(ilaaoav letrrplelv .Epd.Xetd DA Xt'rpa

*c[ ]urpd xal o0 leopltirv dv$ptrrnotv, root'd[6g$cp"ca," rc],6o; ftd 6$vo<] prxpod D]ral 6xl6lor,rc.

le Plin. IlI, 22, 143: populatoresque quondam ltaliae non am,pl,ius quantXX decuriis.

I L

Cinjenlca je da ovo mo6no pleme, neko0 gtravni faktor i okosnica

andijejsko-ilirske drZave, nestaje kao nosilac otpora rimskorn prodiranju

i gospodstvu ,na istodnoj obali Jadrana nakon pohoda Fulvija Flaka. To

je bio veli,ki poraz ilirske stvari, koji je izazvao dalje jadanje he'lensko--rimskog elementa na na6oj obali, koji je u svim ovi,rn sukobima stra-

dao, bez sumnje, dosta i fizidki i ekonomskil35. Ulogu A'rdijejaca pre-

uze}i su, kako smo u poietku vidjeli, Delmati, ali u prvoj fazi samo na

kopnu.

Postojanje ardijejske drlave, ma 'koliko ona bila heterogena u

svorne plemensko,m sastavu, imalo je, nesu,mnjivo, utjecaja na etnibko

stanje srednjojadranskih otoka, jer su upravo >di'sti< Ardijejci bi'li tin

oiocirna najbliZi, kroz gotovo jed'no sto'lje6e (o'd Pleurata, sredinom III

stolje6a, pa do Gentija, sredinom II). Ta je bliaina, svakako, utjecala u

srnlslu etniike prinove, pa i 'dorninacije, jer je stanovni5tvo s kopna

slobodno prelazilo s obale na otoke, gdje je, osim, Ise, helenski elemeot

bio u defenzivi.

Stanju helensko'g elernenta nije, sigurno, nimalo pridonijelo ru$enje

fanskih zidova, po Emiliju Paulu 219. godine. Fa'rski su G,rci b,ili prema

ilirsko,m pritisku u mnogo nepovoljnijem potroZaju od Isejaca. Isa je

imala relativnu za3titu u prostranoj puiini koia ie opkoljava ri udalj* '

nosti od kop,na, iako je ni to nrije spasilo od vi5ekratnog ili'rskog pod-

sjedanja. S druge je strane Faros velirkom duZinom svoje obale nepe

sredni susjed andijejske obale, kako to izri'dito veli Strabon136. Mogu6e

135 Direktna potvrda tih stradanja jeste rna,lpis iz Farosa, kojirn stanov'nici ovoga polisa u kamen 'upisuju odl,uku o slanju poslanika svojoj metrepoli da traZe pomoi, te u Delfe. Natpis L. Robert stavlia u sredniu tredi,nu2. stolje6a pr. n. e., dakle nakon pada Gentiieva i drugih previran$'a, a kojasu rezultirala kritidnom situacijom da je farski polis bio prisiljen zatraiiilpornod metropole. L. Robert, Inscription hellEnistique de Dal,matie, BCll'59/1935,505-?; isti, uz novi fragment (A) isiog natpisa: Hellenica l1-12119ilpogl. 2.1. Uspor. i J. Bousquet, I,nscr. hell. de Dalm., BCH ?5/1961-2, 589;Brun5m., Inschr. 1?, stavlja natpis pod kra'j 3. stolje6a. Situacija je i tadabila jednaka gornjoj.

1$6 P. Papazoglu, O teritoriji ilirskog plemena Ardieja, Zbornik FilozoLfakulteta, knj. VII-1, ?1*84, Beograd, 1963, ,osporava osnovano,st ovog Strabo.novog podatka i mogu6nost da su Ardijejci prelazili sjeverno od Nereive. Nc,ulazimo u detaljnije razgl,abanje njenog illag-anja, vei istidemo samo nekoliko!dinjenica koje autorica nije uzela u orbzir. Osnovno je da se iokom titavot,postojanja ardi'jejske drZave ili saveza ko,nstantno opaZa rnjen pomorsko-gu.isarski karakter; uspor. H. A. Ormerod, Piracy in the ancient world, Livel.',pool, 1924, s. 166. i dalje. Ve6 je Agron sredinom tre6eg stoljeda gospo'dar ow,regije, koja se u ,njego,voj vlasti nalazi, po miSljenju nekih autora sve th1Krke. Podatak o ,njego,voj modi daje nam Polibije, koji mu je gotovo suvr*frnenik. eitavi niz dogadaja iz frovijesti ardijejske drZave ,odvija se uprawlu podrudj,u srednjeg Jadrana i njegovog otobja; dakle kao po'pulatores i aristttilnautikoi, oni su moraii drZati upravo ovu regiju, kao klj'udnu za ko,ntrolu mollii svoju aktivnost, kojom su lzazvali Rim. Upravo ovuda prolazi gl,avna linijlitrgovabkih putova u Siroko podrudje unutra5njeg Ilirika, a to su dolina Neiretve i klanac Klisa, a te su Ardijejci i zaposjeli, jer demu oirda ko,nstantu![upornost Ise da ih odavde eliminira javnim i taj,nim akcljama, r.az pomdf '

Rima? Kako znarrro, ovo je podruije i kasnije saduvalo sliine karakteristikql -

sjetirno se Neretljana i, kasnije, OmiSana, pa, ako hoterno, i do inaSih daaqlkad se u ovom kraj,r.r stvarala partizanska mornarica. Prema tome namehl'se zaklj,udak da se pomorsko-gusa,rski >kvalitet< Ardijejaca najviSe ispoljavd*

je da su ti susjedi sje od davnrine, pa ,i .morja. U potvrdu tokanje antidkih klasidistotno od Jelse, uzvala). Zivot se antiizernl.ji5ta i polja sredpovr5ina, ili sa Skrtirnodda i sta,l.no, pasti

q)ravo u ovome krajupnena Jonskorn moru.zauueli Faros, pobjegli!'aros:

t6v Dl rolropxo0vtarlplvar ol D. dllor ndvrcq

Polyb. II, ll, 15: od,ncNsrcna (kako to misli lAtba - Rab, hao Sto IdiSte u to vrijerne. Samrijeke su Daorizi i Ard:rejskog pri,rnorja je Rizcirttce i Papazoglu, s. glu Cenru je zap'reka darura-.rijeke, kada je taSl.ge tu nalazi,li do svogi-st!9 da se Ardijejci iih Strabon locira ju'ino ,-A,rdijejea sjwerno od I

Akcija pmtiv Delntqrsre drA,ve, koja prectot, pa. nerna ni razlogip-o

-w!d prilici, decimiirW!dinjenih u ovoj efemeurqgu preuzeli, pa su inaf,on__tAga opet pojavili

u vtetnenu iameduDebta'ta, njih ,u woj retu _{ao rlmski savenici jtavlr-sru u nezratnom bpds, I dlo Dacrsa I diro!

l! ga 102 delrurije,-_- ^Nakon pada Geritijrd _Ap!ana, dakle u is;

Hiln",*lr"; *j#'"iy,n,Eo -nr dogadaji kojixr!$BnIo- se nekih 80 goO-teto da,lel(o u wemenulofagtJl u. ovom podr.r.rtlrCn hlrtortJskim lzvoriri:-pf. D. e. llnogo je slod1e-iT:eUoYattje je beiroorske obale u nepc

HHfi;:ffiIiliHdo,o, il'i$""Effi"3l"jfl re pctje svoga prege.

72

c'leme, nekod glavni faktor i okosnica:ao nosilac otpora rimskorn prodiranjurana nakon pohoda Fulvija Flaka. Toroji je rzazvao dalje jadanje he,lensko_

koji je u svi,rn ovi,rn sukobima stra-

-ekonomski135. Ulogu A,rdijejaca pre-eli, Delmati, ali u prvoj faz,i

"amo na

je da su ti susjedi s kopna imali svoje posjede i stada na otoku' Takav

je od davnine, pa ,i danas, o,dnos istodnog dijela otoka i Makarskog pni-

morja. u potvrdu toga mislirn da se moZe navesti i rijetkost i pomanj-

kanje antiSkitr klasidnih na,laza na istodno,m dijelu otoka Hvara. Tadnije,

ietdno od Jelse, uz poneku iznimku na juZnoj obali otoka (Sted'ro, Za-

vala). Zivot se antidkih Grka, pa 'i Rimljana, usredsr'edio na plodna

re*ri1iSt" i polja srednjeg i zapadnog dijela otoka. Istodni dio bez takvih

pou*ioa, ili sa Skrtim i sla'bim zemlji6tem, saduvao je mnogo 'duZe, a

lnozda i stai.no, pastirsko-stoEarski, a time i autohtoni ili,rski karakter;

upravo u ovorne kraju; naravski, ne samo u njemu, ve6 i juZnije od l(otora,

prerna Jonskom rnoru. Kako smo vidjeli, \ad su Rirnlj,ani- osiojrodili Isu i

iarlaeli Faros, pobjegli su ardi'jej'ski podsjedadi u Arbon i kod Demetrija u

Faros:

rdv 8A nohopxo0vrov tilv "I$av oL pbv 6v tfl Odpqr Elri tbv Arip4tprov aitlaper;

lpavar o[ D'dllol ncivteq Egu,ov e?q'rb'r "Appovx oxedat$6vreq,

Polyb. II, Ll, 15: odnosi se na god. 229. pt. n. e. Arbon je, bez sumnje,

Na,rona d<ako to mi,sli Patsch, Narona, 109; svakako, rnnogo vjerojatnije nego

Anba - Rab, l<ao Sto misli A. Bair.rer, AEM 18, 148), njihovo ovda5nje sre-

diste u to vrijeme. Sam Strahon ih u dva navrata ,stavlja ovdje: 'oko Narona

rijeke su Daorizi i Ardijeji i Plereji<, VII, 5, 5, i: >rposliie ardijeiskog i ple-

rdistrog pri,rnorja je Rizonski zaljev<, VII, 5, ?, i to je potpuno 'na mjestu, kako

istiCe i Papazoglu, s. 81; ako uzmemo u obzir gore iznesen'o, onda ne vidimo

u temu je za,preka da ne pritrvatirn'o pruZanje Ardijejaca sjeverno od Na-

mna-rijeke, kada je ta orbala sarno prirod'ni produZetak ovoga podruEja. Oni

su se tu nralazitli do svog presetrjavanja, i posliie se vi5e ne spominju. Autonica

istile da se Ard'ijejci ne spomi,nju nigdje u akcijama protiv Delnrata, iakoih Strabon locira iuZno od njih (VII, 5, 10) i da bi to govorilo pr'otlv lociranjaArdijejaca sjeverno od Neretve,

Akcija protiv Delmata u,slijedila je vi5e od decenija po likvidaciji ardi-jsjske drZave, koja prema tome vi5e ne predstavlja politiiki ni strate5ki fak-ior, pa nema ni razloga da ,se ,spominje, ka,o ni Ardijejci, sarno dio, i to,po woj prilici, decimirani i po,korni dio, labavog saveza ilirskih plernena

dedinjenih u ovoj efemennoj drZavnoj tvorevini. Del,ma,ti su ti koji su njihovuulogu preuzeli, pa su i time Ardijejci potisnuti u zaborav, da bi se neStonakon toga opet pojravili i nestali iz povijesti.

U vreme,nu izmeclu pada ardijejske drZave, dal<le joS za Gentija, i porazaDelmata, njih nr ovoj regiji Neretve smjenj,uju, najvjerojatnije, Daorsi, kojisu kao rirnski saveznici izi5li privilegirani, iako se kasnije i oni uz Ardijejcejavljai,u u nezrnatnom bro,j,u .dek'r.rrija. Mi srno ve6 iznijeli miSljonje da je,

moida, i dio Dao'rsa i dio Ardijejaca kasnije uklijuden u skupinru Naresijaca,koji zu, sa 102 dekurije, najbrojniji u naronitarnskom konventu.

Nakon pada Gentijeva, oni se javljaju po,novno s Plerejima, ovaj putakod Apijana, dakle u istorn kra,ju gdje ih je locirao Strabon (App., IIl., 10),oho Neretve. Da je ova,j kraj i dalje ostao sredi5te gusarenja, ukazuje i radi-kalna akcija ko'jom je August kaznio Melida'ne i Korkirejce (App., IIl., 16).A to su dogadaji kojirna je Strabon suvrgmernik. Preseljavanje Ardi,jejacaodigralo se nekih B0 ,godina prije Strabo'na (63. pr. n. e. - 19. n. e.), dakle netako daleko u vremenu da ne bisrno vjerovali njegovim podacima o njihovojlokaciji u ovom podr,udju, u odreclenom vremenu, a to je od kraja 4. sioljeca(po historijskim izvorima od sredine 3) pa do zadnje tredine drugog stoljeOapr. n. e. Mnogo je sloZeniji problem njihova boravi3ta pri'je i nakon toga.Za preseijavanje je logidno pretpostaviti da se svelo na njihovo uklanjanjes morske obale u neposredno zaletle ili neito podaLje, Kao moguda indicijanavode.se toponimi Varda planina na sjeverozapadu Mostara i Varda na istokuod Trilj.a. Uspor. Tornaschek, Topogr., 565; Jeli6, GZM 10/1898, bb3.

Nakon uzimanja u obzir svih iznesenih iirnjenioa, ostajem pri dosada-dnjoj interpretaciji Strabonove vijesti da je Ardijejcima susjedni }Ivar i da.su se prije svoga preseljavanja pruZali i sjeverozapadno od Nerretve.

, ma 'koliko o,na bila heterogena uje, nesurmnj,ivo, utjecaja na etnidrko

: su upravo >disti< Ardijejci bili tirno stoljete (od Pleurata, sredinom IIIJ). Ta je blizina, svakako, utjecala uinacije, jer je stanovni5tvo , kopna:, gdje je, osim, Ise, helenski elernesxt

e, sigutno, nrimalo pridonijelo ruSenje19. godine. Farski su G,rci b,ili premarl jni jem poloZaju od Isejaca. isa jej pui ini koja je opkol java i udal jespasilo od vi3ekratnog ilirskog pod_velirkom duZino,m svoje obale nlpo_> to lzridito veli Strabonlss. Mogu6e

a jeste rnatpis iz Farosa, kojirn stanov_luk_u g slanju poslanikd, sv6joj metro-is_.L. Robert stavlia u sredniu tre6i,nuGentijeva i drugih previranj,a, a to:a

,.Je l3r:Jr-r polis bio prisiljen zatraiilinon. nel lenist ique de Dalmatie, BCHA) istog natplsa: Hellonica tt-izttl60.-hel l . .de Dalm., BCH ?Si t96t_2, SBg:I kraj 3. stol je6a. Situaci ja je i tadd

kog plemena Ardieja, Zbornik Filozo!.ryor, osporava osnovano,st ovog Stra.bo_jejci prelazili sjeverno oA Neietve. lVerzlaganJa, vec ist i iemo samo nekoliko

:zir. Osnovno je da se b.aom ditavoikonstantno opaZa njen pomorsko_gtrf

, r l racy ln the ancient world, Liver_sredinom tre6eg stoljeia gospo.d; o;e:t, pj

-ln1sllenju nekih autora sve dorm Polibije, kgji mu je gotovo suvre_I ardueJske drZave odvi ja se upravootodja; d.akle kao populaiores i a'ris-toir reglJu, kao kliudn.u za ko,ntrolu morar..Upravo ovuda prolazi gfa"na iiniiiLutraSnjeg llirika, a to su dotina W6_

zaposjeli, jer demu onda ko,nstanfura

3lliT i taj'nim akcijama, uz pomot

:asn4e saeuvalo sl idne karakterist iketLa,, pa, ako ho6emo, i do nadih dina].sKa. mornarica. prema tome name6e:valitet< Ardijejaca najviSe l.p"f:""uI

73

u tom smislu govorilo bi i prisustvo tumula u istoino,m dijelu oto,ka'

osim na Paklenim o,tocima i oko Vi,re137.

Dozvorljavam rnogucnost da je upravo postojanje ovih dvaju ele-

menata na istom otoku u odredeno,m ,razdoiblju i situacij'i, i to upravo

za vrijeme posto,janja ardijejske drzave, rezultiralo izgradnjom poznate

kule >kik'Lopskihn zid,ova oTorn na'd Jelso,m188.

137 Za isioini dio oto <a usp.or. G. Novak, IzvjeStaj 'o prethisiorirjskim

istraZiva,nji,ma otoka Hvara, Ljetobis JA 55, Zagreb, 1949, 157-58;,S. Ratovio,

Prethisiolijski ;madevi u .A,,rheoiojkom m-uzeju u Zadru, VAHD 55/1953, str'

151, biid. B; za otoke pred Hvarom: G. Novak, A,RR I/1959, 23?; uspor. i Hvar

kroz sboijeda, Zagreb, 1960, 22.

138 Iznikla na jednoj ,starijoj gradini, diji su obronci, po izgledu i frag-

mentirna kerami,ke, bili dobro na,seljeni, ova gradevina predstavlja viSi stu'panj graditel jstva. Odavno. predmet interesa arheolo3ke znanosti , ona je po-

itje&^Jifr godina i prodmet sistematskog ispitivan,ja V. Mirosavljevi6a.'Nalazise u itvaii na ,granicin >klasidnorg<, dd ,se thl<o \zrazlrno, a,nti kog podrufja

otoka Hvara - cianaSnjeg Starigradskog polja -.i istodnog krSkog dijela

otoka, preteZno stodarskog karaktera, ko,ji je takvim gotovo 'uvijek i ostao;

ujedno je ovaj dio, kako smo istakii, u trskoj vezi s Biokovskim primorjem.

Stoga rnarn ,se dini morgu6im vezlvanje gradnje ove kule upravo uz postojanje

ardi'je,jske 'drZave i njene poirnorske prevlasti i mo,6i. Sagradena je kao kon'trolni punkt dominacije rnad rptrodnom ravnicom, koji su dorbri,m dijelorn bilizaposjeli helenski kolonisti zatvoreni iza ivrstih zidova svoga poilisa. Poredtoga, s ove tadke moga,o se kontro'lirati i morski pro'met kanalima i zaljevirnaovoga podrudja, i to prema sjeveru i jugu, jer od ove.tadke do hrpta otokaHvara nije dug put, a onda 6e otvara daleko na sve 'strane, od Visa do Kor-6,ule i Feijeica. Prema sjeveru odlidna je kontr'ola dviju upravo na,jva'Znijihplovnih ruia .ovoga ,podrrudja: one iz Ise prema Saloni, Epeti'onu i Tra,gurio,nu,te istobne prema Nano'ni. Ni,je bez 'razloga da se upravo nasuprot >Tota(, naotoku Bradu iznad Bo1a, nalazi druga velika gradina, koja i u svom dana-Snjem imenu >Ko5ti lo< - castel lum iuva svoj drer.nni karakter. Uspor. D,Vrsalovi6, Kult. spom. Braia, str. 45. Znaii jel5anski zaljev ispod ove kulei gradine bio bi ilirski ardijejski pandant helenskom Starigradsko,m zaljevuokre,nutorn prema ruta,ma I'sa - ko,pno, a Jelsa prema ardijojrskom primorju.

Da je otok bio teritorijal,no podvojen, moZe ,se i direktno zaklj,uditi izspomernutog natpisa o slanju poslanika u Faros i Del,fe. U fragmentu A, nakonSto se govo,ri da su Riur*ljani, pored ,ostalog, povratili polisu Farana zakonigspominje se, ,tlz to, da su im dali zemlji5te na kor.i'Stenje; Bousquet, o. c,str.590, redak 5-8,.u Robert-ovoj interpre(,aci j i , i str.599, red.5-8, u Bous.:quet-ovoj inte'rpretaci j i i i

rriv te n6),rv [1prnv ((Dap{ov) xcl toUq ratpto]u; v67s"au;, xal Tcbpac, t1 [rq lnfpXotfl r6).er 6vl 'rfl vlCtoc EDoxav lpIv [t!v xdpnrrrrlv'! el; lrywtc\rap&xovra , iRirnljani su dakle predali Faranima na kori5tenje zemlju, odnosno teri.;totij koji se nalazi,o na otoku ili u nekoj vezi s o,iokom. B.ousquet u inter.ip'retaciji ovog mjesta zakljuduje da ditav otok nije pripa.dao farskom polisq|Sto bi odgovaralo gornjim tvr.dnjarna o dvojnosti ovoga podrudja. Teritoiljlkoji Rimljani do,znaduj'u Faranirna mogao 'bi, po njogovom mi,Slrjernju, bitilizvan o,toka, na kopnu iLi nekorn drugoim otoku, Sto je manje vjerojatno, jer|na.m ni3ta u prilog tome ne govori, ili na dru,gom kraju otoka; u tom sludajulto bi se ord,nosilo na njegov zapadni dio, gdje po,stoje veie plodne povriirig!ali zib,og relativne ,njegove udaljenosti i blizine trse io drZirno manje rnogutiniSmatrarn da se ,to zemlji5te nalazi upravo u istoinoj polovini

-o,r" ptoOnei

doline, tj. ,u onorn njenom dijel.u koji je gravitirao prema andijejskom pri,lrnorju i stajao pod zaStitom nj,ihovorg utvrde,nja iznad Jelse, a koji je nakolipropasti ardijejske 'driave ostao kao ager publ,icus Rimljanima na-raspola.iganju. Zvudi, dodu5e, sve kao lijepa konstrukcija, ali ako se odvagnlr sdigo,rnji elementi, orna je sasvirm rno,gu6a. Na zapadnom rubu ardijerjske drian,moglo je postojati jedno dvrsto upori5te, kao ito ije postojalo u nj-enom 3uinonr

t ,

- Sto se tite osta,lih ok

onda ardijejsku vlast i koBraE.. pitanje. je: ko,liko jrvjmojatno, o ekonomskoj I

1ti do-r.na6eg elementa na 1

dozvoliti prevagu ovog ponlqgove eminerntno stodarsili dijelovi njih, nijesu ni<l-a nri preseljavanje Ardijestaru gusarsku narav _ovih

$g5noy"l kaznenoj eksplL".li!9, kad je mraae pofrbili ,bi, po Strabonu, pored

:1r! mogu6e, nastavali i sus.kljutiti da su o,vi otoci bi,Iiiskorisbili gratlanski rat zalofe je likvidirala tek kasrlolazak rimslrih. kolonjsta nleg stanovnitstva. Brojne ujrijaoija na nekim od njih,ronanizaciji, barem net<itr aiqocun je Isa mnogo duZe sgvoje udaljenosti oa ltrst o!-:.. Prema torne etnidka sligUjede6a; na otocima i na

lobh". skupine ili manja p

po svoj prilici, identidni s jDovni3tvo ,naseljavalo i otokr_-

[i$g*hm,u:i'**r,rub-zldine, kao i na "Toiun-.'d.nedrDu, one bi iSle u Cetvrto] ,

.'gffi**nffi#ffiffi#bffi$ilh##j:*:.#lff..emu sovore , do"c-

rtr ADp., Ill,, lg:Xrlrtlvofi; xal KoprupavoD;

,i ' t@ Stralb. VII, 5, 5:nlrT rd(et (Illlpc(orq) vfTo;

ro tumula u istodnom dijelu oto,kar

,f!137.

upravo postojanje ovih dvaju ele-

n razdoblju i situacij'i, i to upravo

;ave, rezultiralo izgradnjom poznate

Jelsom138.

1. Novak, IzvjeStaj o prethistori jskim\ 55, Zagreb, 1949, 157-58; S. Ratoq/id,muzeju u Zadru, VAHD 55/1953, str.

Novak, ARR I/1959, 237; uspor. i Hvar

lini, biji su obronci, po izgledu i frag-Li, ova grailevina predstavlja viii stu-terersa arheolo5ke znanosti, ona je po-g ispitivanja V. Mirosavljevi6a; Nalazi.a ,se tal<o tzrazrrno, antitkog pordnrdjaog p'olja - i istodnog kr3kog dijelako,ji je takvim gotovo uvijek i os,tao;r uskoj vezi s Biokovskim primorjem.

3radnje o,ve kule upravo uz porstoj.anjeevlasti i mo6i. Sagradena je kao kon-ravnicom, koji su dobrlm dijelorn biliza ivrstih zidova svoga polisa. Poredi rnorski promet kanalima i zaljevirnaugu, jer od ove.taike do hrpta otokalaleko na sve ,strane, od Visa do Kor-je kontrola dviju rrpravo najvaZnijihprema Saloni, Epetionu i Tragurio,nu,

>ga da se upravo nasuprot >Tora<, navelika gradina, koja i u svo;m dana-.uva svoj drerrni karakter. Uspor. D.Znadi jel5anski zaljev ispod ove kirleant helenskom Starigradskom zaljervu

a Jelsa prema ardijejskom prim,o,rju.

ojen, moZe se i direktno zakljuiiti izl Faros i Delfe. U fragmentu A, nakonlalog, povratili polisu Farana zakone,r l j iSte na kor' iStenje; Bousquet, o. c.,pretaciji, i str. 599, red. 5-8, u Bous-

wrpto',oi v6gt"ou;, xaL ̂ trtipaq i1 [trg 0r{p1avrlrtv? el; trrlrewtapdxoy'Ea . .

na koriitenje zemlju, odnosno teri-:oj vezi s otokom. Bousquet u inter-v otok nije pripadao farskom polisu,r dvojnosti ovo,ga podrubja. Teritorljgao ,bi, po njogovom rniS.\jernju, bitin otoku, Sto je manje vjerojatno, jera drugom kra,ju otoka; u tom siuiajur, gdje postoje veie plodne povrSine,llizine Lse to drZirno manje m.ogu6irn.:a{r',o u istoinoj polovini ove plocltreie gravitirao prema andijejskom pri-vrdenja iznad Jelse, a koji je nakonrer publicus Rirnljanima na raspola-onstrukcija, ali ako se odvagnu sviNa zapadnom nubu ardijerjske drZavekao 5to ,je postojalo u njenom juZnom

' Sto se tile ostalih otoka, ako je niih, prema Polibiju, osvojio Agron'

tnda ardijejsku vlast i kontro u moZemo prenljeti i na susjedni Farosu

*J. pit ir j. je: ko iko je koji otok pnivladio dose javanje? Ovisilo je,

ffi1"tto, o ekono'mskoj mo6i i bogatstvu- svakog pojedinog' ili o jako-

sil domateg elementa ni pojedinirn od nil"h' Za Btat moramo pogo't'ovo

dozvoli0i prevagu ovog potonjeg, zbog njegove blizine ko'pnu' a 'i zbo'g

oj"gou" "*inutrtno

stoiarske, oaxle itirske ekonomike. Neki pak oto'ci,

iti iljetovl njih, nijesu ni morali doZivljavati etnj:dke promjene. Znamo

a" ri prut tjavanje Ardijejaca o kojim govoni Strabon nije izmijenilo

staru gusarsku narav.ovih otoEana. A,pijan nam ie saeuvao po'datak o

Auguslovoj kaznenoj ekspediciji nad starnovnir5tvom Korkire Nigre i

Iteiite, t ad je mlade pogubio, a ostale pl'ordaol3e. Stanovnici Koriule

bili bi, po Sirabonu, pored doseljenih Grka, vjerojatno, Plereji'40, koji

su, mog;ee, nastavali i susjedni Mljet. Iz Apijanove vijesti moze se za-

kljuditi'da su ovi otoci bili samo nominalno pod rimskom vla56u, te su

iskorisbili gradanski rat za povratak na staro zanimanje svojih predaka,

koje je llkvi.dirala tok kasniia dugotrajna )pax Romana(' a s njome i

aoiarax rimsrl<ih kolonista na mjesto likvidiranog ili 'decimiranog doma-

ieg stanovnirstva. Brojne xillae rusticoe na ovim otoeima, kao j centu-

rlj-aoija na nekim od njih, govore u priiog kasnijoj gotovo kompletnoj

romanizaciji, barem nekih dijelova, pojedinih od,njih, kao Brada 'i Hvara,

dodim je Isa mnogo duZe saduvala svoj helenski karakter, ve6 i zbog

svoje udaljenosti od il'i'rskog kopna.

Prema torne etnidka slika ove regije ,od prvih pisanih i,zvora jeste

iUieaeca: na otocima i na sUsje,dnom kopnu, nalaze se Iliri, odnosno

lokalne skupine ili 'manja p emena, B'ulini, Hili, Hijerastamni, koji su,

po svoj prilici, identitni s Jadastinima, te Manijci i Nesti. Isto je sta-

novnistvo naseljavalo i otoke pred kopnom. vjero,jatno, do u peto sto-

dijelu u Meteonu, sjediltu Gentijevu (Liv. XT.rv, 23), s kojim uost-alom vidimo

iitidnost konstrukciie i tehnike. Uspor. Praschniker-Schober, Archiiol. Forseh.

in Albanien u,nC Mo,ntenegro, Wie'n, 1919, str' 3, sl' 10, anatiroza na uglu jedne

lculezidine. kao i na >Toruo. Prema zidinama Lisosa, s kojirna ih autori uspo-

redu,ju, one bi Gle u deivrto, a najkarsnije ,u trede stoljeCe pr. n. e., str' ?,

sl. Zi. t 24, o. c. Uspor. i G. Novak, Stari Grci na Jadranu, str. 183: izvjesne

korekcije gornjih a,utoira. Analogije moZerno rnati i j,uZnije' na akropo,latna

Foirnike- i Butrinta. usp,or. M. ugoli'ni, Atrbania antica - L' acropoli di Fenice,

Milano-Roma, 1932, al. 72, 15, 16, 17, 19. Svezak o Butrintu nije nam bio

dostupan, ali autor se sam, na nekoliko mjesta, osvrfe na analogije. usporedi

sni,rnke ,Torau kod Novaka, Stari Grci, tabla IV i V. Glavninu zidova Foinike

ugolini datira u sredinu 4. stoljeia, a neke dijelove i u sredi,nu 3. sboljeca,

sti. ?0; ako prema torne uzmemo donje da'tacije svih ovi,h zidina i analogije

s )Tsrorn<, niji su zidovi razliditi od zidina Farosa, a sli6ni gorn'jima, onda

dolazimo uprravo na vrijeme krupnih previranja u ovom podrudju, tj. od

sredine treceg stolje6a, o,d Agr'onovih akcija do Toutirnih podsjedanja, pa dopada Gentijeva, dakle na prilidno velik vnemenski razmak i bogat zbivanjima,

i<oja su mogla rezultirati izgradnjo'm jedno,g ovalkvog purnkta od Ardijejaca,

a iu prilog temu govore i drugi gore spomenuti razlozi, arheoloike i geograf-

ske naravi.

t30 ALPF., IIl., 16:

I le).rqvoi; xaLKopxvpevoU; ' . . lztetve ' . .4).) 'ou; d'n!Do'co .

. r4o strah. VII. 5. 5:

ntr1 rci(et (Illlpetorq) fi;io; i1 M67'arvc K6pxopa .

I D

lje6e treba ,rabunati s postojanjem nekih liburnskih'trpori"Sta na otocima'

uii, po svemu sudeti, samo na njima, jer se jedino 'oni kao takvi i spo'

minju. u ovaj ilirski ,kraj dolaze kao stalni naseljenici, jer su trgovaEki

dodiri starijri, Heleni iz Grike i velike Grdke, a s drugima i Mesapljani'

podetkom detvrtog stolje6a. Nakon sredine, ili krajem, tog istog stoljeta

dol,aze Ardijejoi, koji podinju igrati glavnu ulogu u zbiva'njima o'd sre

dine treceg d,o sredine drugog stolje6a. u tre6em stolje6u treba ve6 radu'

nati s r,imsko-italskim trgovoimalal. Nakon propasti arrdijejske 'drZave,

u ovo pod,r'udje, kao glavni iinilac, ulaze Delmati. U borbama s nj'ima

i nakorr likvidacije njihova otpo.ra, sve vise jaEa na obatri rimski ele

ment, ,koji se u tom pojasu izjednaiuje s doma6im stanovn:lstvom. He

lenski element zadrLaa je svoju ulog'u, ali 'ipak 'u drugo'm planu' Takvu

situaeiju nalazimo ovdje kad se ona stabilizirala podetkom I stoljefi

nase ere, a takvom je viBe-manje i ostala k,rorz 6j,tavo trajanje antike.

DELMATI I KELTI

Veiiko girbanje evropskih plemena poznatih pod Slrim imenon

Kelta ili Gala, koncem 5. ,i po'6etko'm 4. stolje6a pr. n. e., zahvatilo je i

na5u zemlju. U prvom redu nje'n sjeverni ravnldarski diola2, kuda stt

lh vodili putovi u njihovorn dugotrajnom gibanju prema ba'lkanskon'jugu i Grdkoj sve do maloazijske Galatije.

Neke o'd ovih ratoborrnih skupina spu3tale su se, i'iu-i se, i preml

naEem jugu, dol'inama rijeka u neke dijelove ,dana$nje Bosne i Here

govine. To zudi,mo prElna fragmen'tu Teopompa safuvanom kod Ate

neja, gdje se opisuje keltska vanka s opijanjem i nakon toga svladavanjr

Ardijejalas. Strabon prenosi vijest Ptolomeja Lagova o poslanstvu Kellt

s Jadrana Aleksandru Vel,ikomlaa. Istu vijest donosi i .{,rijanla5. Kel!

spo'minje i Hesihijelao. Livije takoder spominje Kelte, ,koji su proii

g1 C. Daico,vici, Ephem. Daoororn. V/1932, 60.

rrt O keltskom prodorru u sjeverne krajeve naSe zamlje i njihovojrijalnoj ku'lturi postoji bogata liter:ratura. Navodimo strana vaZni$a djela,novije dormaee .rasprave. Opti dlanak o Keltirna: G. Niese u RE XIII, HB, s,Galli; H. Hubert Les Celtes, Paris, 1932, s. 4?. i dalje; J. Filip, Keltovestiedni Evr'op6, Praha, 1956, str. 22; N. Vu,Ii6, Kelti u ,na3oj zemlji, Glas Il2l,74; B. Gavela, Kada i za5fo su Kelti doSli u Podunavlje, ZA I-11145; i,sti, Ketrtski oppidurn Zidovar, Beograd, 1952; isti, Itiri i Kelti unavlj,u i 'na Balkanu, GodiSnjak m,uzeja grada Beograda ?/1960, 5; I.dZit, Pwaz B'oja i Tauriska na Tisi, Rad Vojv. rnuzeja, Novi Sad, 8/1959,V. Mirosavl,jevid, Materijalna kultura Skordiska, Zbornik Fi,lozo,f. faZagreb, 1/1951, 101; M. Gara5anin, Iz istorije Kelta u Srbiji, Istoriski1953, 3; isti, Ka problematici kasnog Latena u Srbiji i Vojvodini, Nauininik Mat. srp. 18/1957, ?B; A. Stipdevii, Gli effe,tti economici dell'celta nella regio,ne degli Illiri, ZA 10/1960, 183; S. Ercegovl6, Keltslki rgrob s Gardo5a u Ze,munu, Vjesnik Zagreb, 21196l, 225; B. Zga,njer, KeIliriku, VAHD 53/1950-51, 13; K. Vinski-Gasparini, Keltski ratnidki grrBa'tirne. ARR U1959. 281.

ras Jacoby, FGrH II, 40. Vidi citat gore, bilj. 128.

14{ s+f2h \ / I I . 2, 9:

grl6i Dg llto).epaia; t, Ldryorl xdrd. rabrrp a\v oqatelav ouppt[al tdr

Ke),tob; l.o6; *ept- tdv 'ADp{av tqd,t&., xat levtulTritpw . . .

, o

jadrarnskom obalom na pminie. Kelte u podrudju ina. toj obali negdje i zad:Foinil_<9, koji su se ,predal

Nas zanimaju Lventumi5ljenje da Delmabi >sctrdern von Kelten tiberschiprilqg tqga navodi i,rnena rmernt u podrudju Delmata.

_ Arheolodka istraiivanjd:i:4 starija m,i5ljenja o'valiki poanava.lac keltske

-p

gove keltske materijalne inutorr podatku iz Teopom4

ft lu? izvorima, smatralo i

Jepocta, ne ukazuje na onolt'Iln-izvori.ma, u prvom ,redt

SlGl.qC materijala, koji je,tl*ll doma6i tu""Utriu,' inimidkog rnaterijala ustv,rdiovoga plernenarsr. R. Bili6, :

r.! Am., Anab., f, 4, 6:ncp& Kaltdv 0l r6v Inl terr. Hesych. Lex., s. v.:'ADp.atol.

f,dtot, ol xagd, zi

y:*r"I{;;#,1r,,!,1;"fi1!";cudmis gentibus enensi nas iZt

ra Poly6. II, 6, 4.ro Gl. Nova,tg proSlost

Dal

ffiffitr-Tdffi. lrt Strab. IV, 0, 10:

ul d'I&oCt; 0t !er2 rc6tor|rlr*O0ou Edaro0 tr ilpa ral ,I

!-l'r.f. pni ultnfri... Dionys.

"artq |}rn; nrfurdv npO; t! ,If

:n'E:r it T'Sfl .'i3""h}?"1.t! i t r----

tr q6. _':'-tl:1yel' o' c., str. l9l

*;qiff;,'iH*f#ilil;;-;::

,>,. r, z7o = 14 012,Fir_;":.::. eqtr$ praepositus

*a'l"lg*:ffi'jtJkr

jadranskom obalom na putu ka istokula?. Nekoliko auto'ra dakle spo-

miarje Kdlte u podrutju Jadrana, ali nema nikakva traga da bi se oni

na toj oba'lri negdje i za'drlali, jed,ino lh nalazimo kao pla6en'ike grada

Foini}e, koji su se predali Teutinim vojnicirnaras.

Nas zanimaju eventualni do'diri Kelta i Delmat4. Patsch je iznio

niiljenje da Delmati >scheinen ke,ine ,reiLn illynische Vcilkerschaft son-

dern von Kelten tiberschichtet gewesen zu sein< - RE IV, 2 454. V

prilog toga navodi i,rnena rnjesta i osoba, Sto bi potvrdivalo keltski ele-

m!rr,t u podrutju Delmata. To rrni5ljenj! prrerrose i drugi ,a'uto'ri1a0.

Arheolo6ka istraZivanja novijeg vre,mena o,dbacuju s'neelutim i revi-

diraju starija m,i.S,ljenja o >keltizaciji< ve6ih podrudja Ilirika. Ve6 je

veliki poanava,lac keltske problematike H. Hub'ert isticao neznatare tra-

gove keltske rnaterija,lne kulture u Bo,sni, 'iako vodi raiuna o spome-

nutom podatku iz Teopomrpovrih uFilipikanrso. Podruije koje se neko6,prema izvorima, sma,tralo mije,Sano keltsko-ilirsko, tj. prostoli p'leme

Japoda, ne ukazuje na onol'iki keltski ,udio koliki bi se odekivao prema

tim ianorirna, u prvom ,redu Strabo,t'u15l. A. Mayer je na os'novu arhe-oloFkqg materijala, koji je i u latenskom razdoblju zadrZao F,reteZnoilirslai doma6i karakterl5z, i na osnovu epigrafskog i onomastitko-topo-

nimiikog materijala ustvrdio p,reteini ili gotovo Eisti il,irski karakterovoga plomenal53. R. BiZi6, koja pos{jednjih godina istraZuje nekropo'le

.ekih liburnskirtr uiporiSta na otocima,

r, jer se jedi'no 'oni kao takvi i spo'

o stalni naseljenici, jer su trgova6ki

ke Grbke, a s drugima i MesaPljani'

red,ine, ili krajem, tog istog sto'Ije6a

glavnu tr:logu u zbiva'njima od sre'

:a. U treCem stolje6u t,reba ve6 radu-

Nakon propasti ardijejske drZave,

ulaze Delmati. U borbama s nj'ima

sve vi5e jada na obatri riLmski ele-

tuje s doma6im stanovnriBtvom' He

gu, ali'ipak u drugo,m planu. Takvrt

na stabilizirala podetkom I stoljeta

i osta,la k'roa bitavo trajanje antlke.

,, I KELTI

mena poznatih pod Sirim imenom

n 4. stolje6a pr. n. e., zahvatilo je i

sjeverni ravnl[arski diol{z, kuda su

;rajnom gibanju Prema ba'lkanskom

lalatije.ina spu5tale su se, dini se, i Premarc dijelove ,danaSnje Bosne i Heree'

rtu Teopompa saluvanom kord Ate-

; opijanjem i nakon toga svladavanje)tolomeja Lagova o poslanstvu Kelta

Istu vijest donosi i drijanlas. Kelte

tler spominje Kelte, ,koji su Prodli

n. V/1932, 60.

re krajeve na5e zemlje i njihovoj mate-rra. Navodimo strana vaZnija djela, teKeltirna: G. Niese u RE XIII, HB, s. v.

)32, s. 47. i dalje; J. Filip, Keltove ve, Vu,1i6, Kelti u ,naSoj zemlji, GIas SKA,Kelti do5li u Podunavlje, ZA I--1/1951,eograd, 1952; isti, Iliri i Kelti u Podu-ja grada Beograda 711960, 5; I. Degme-lad Vojv. rnuzeja, Novi Sad, 8/1959, 2l;r Skordiska, Zbornik Filozof. falcultetaistori,je Kel,ta u Srbiji, Istoriski glasnikrtena u Srbiji i Vo,jvodini, Nautni zbor-i6, Gli effetti economici dell'invasione1960, 183; S. Ercegovi!, Keltslki ratnidkilagreb, 211961, 225; B. Zganjer, Kelti urski-Gasparini, Keltski ratnidki grob iz

tat gore, bilj. 128.

:a0t1v tiTv 6q,d.re(av oulrpi[dr ttn Alai{vbpp

=v(.uq a,iPw , ,

1r5 Arr., Anab., I, 4, 6:

*cpri Kekdv DE rdrv Ezrl tr! 'Iov&g x6).nqr o0:tupdvtov.lro Hesych, Lex., s. v,:'Alptcvol' Kelto{, of xapd, rlp 'Llp(.dv neptocxor..117 Liv., 33, 17, 17: GaLIi ... ertorres inopia agrorum profecti d,orno per

Illynci asperriman oram Paeoniam ind,e et Thraciam pugnando cum fero-cissimis gentibus emensi, has tenas ceperunt.

il8 Polyb. II, 5, 4.

1{e G. Novak, ProSlost Dalmacije, str. 23; isti, Encikl. Jug., s. v. De,lmati.(s H. Hubert, o. c., str. 51. Les fouilles de Bosnie et d'Herz6govine ont

revel6 les traces encore peu nombreuses, du passage des Celtes et d'6tablisse-iments celtiques dans ces pnovin,ces. Uspor, A. Benac, D. Mazali6, D. Serge-jedski, Kulturna istorija BiH, Sararjevo, 1955, str. 50. Keltskom se faktorurrarnije prirdavao veliki znaiaj u Bosni i Hercegovini, danas je on sveden napraw mJenu(.

t51 Strab. IV, 6, 10:

xal ol'l&teode., DA !Dr2 to0ro lnQttxr,ov 'Illupto?6 nal, (ekol3 [$vo6 VII, 5, 2:

dy lcn6lov Kelq.xo0 re dlta xal 'I).),uptxo0

3$vou;. VII, 5, 4...:0 D'6dr 1t6', xekd6;.., Dionys. Halic. kod Steph. Byz. (322, ed. Meineke):'fulno}t; [$vo; neltrx0v np6; tfr 'Illup(q,

r5r J. Klernenc, Ostava u Lidkom Ribniku, Vjesn. Hrv. arh. dr., N. s.,16, str. ll9. i da,tje. A. Mayer, Ser,ta Hofflilleriana 195.

tst A. Mayer, o. c., str. lg6, na osno,vu imena kao: Andes Bargini, CIL,3,2824-13429, Oton kod Kni,na; Andes Sini t . , ClL,3, L3272-14013, Jeze-riae kod Biha6a; Vendes Dennata Andentis f ., CIL, 3, 13 278, Jezerime; An-des . . . , C IL ,3 , 13270-14012, Gohrb i6 ,kod B iha6a; Andes, CIL , 3 , 10035;T. Loontius Rufus praeposLtus lapodum, CIL, 3, 14328, Privilica; Ditueius,CIL,3, 10040, Spom. 93, 138, Biha6; Vendes, CIL, 3, 132?8; Spom. Bg, 100,Spom. 93, 135, Bihat i okolica. Toponirni: Aoendo, Aruphnn, Metulum, Mo-nefiutnn, Terponos. Uspor. i Die Spr., s. w.

77

!t ' Japoda u Lici, dolaai do sliEnrih zakljudaka o prevlasti 'ilirskih,,a_malom S Slravom je dakl

udjelu keltskih e,lemenata u arheolo'ikom materijalu ovoga o1:i:11]:: itlyrisch-keltisches' Takva je dakle situacija kod Japoda, koje izvori ope'tovano-^t:1y personannamen

kes Keltima; arheoloSki materijal to medutim ne 'pokazuje' Prema tome raKelti, ako su i stigli u ovaj kraj, bil,i su brzo apsorbirani t

:r*j :y99f i:tT*"j"]utjecaj nije odrZao onako dugo kao u na5im sjever:nirn 'k'rajevima izmedu Keltima na Jad,ranSave i Drave.

,r\1..-.._... -.r,.-. _11 nisu ni bi. l i . Arheo.Za Del,mate Apijan izridito veli da su

'Itrtrupctirv y6uot .,r_t;l,,tj' ,opt" aosto, teiko

Patsch je 'to tumadio vi5e kao geografski, a ne etnografski no$alalk's. A. Stiptevic "bj";On dono.si,imerna kao: Baracio, Caturus, Lavius i i'me naselja Andetrium liburnskqg podrudja

ts. Zganier je u wojoj analizi spomenutih imenal56 zakljubio ui "ji1i:

ieljeno a-"6", p"-;lnikakvih sigurnih dokaza da je ime Andetrium keltsko. Ime Baro,eio o-(Batonis Biractonis, CIL, 3, z z+g, Vrlika) potjeie iz iisto O*TiT-j$ t 'k;;;":

,;j:T;

pordrudj,a, a i ime Boto je Sire ilirsko. rme caturus ii.tano i" "Li:}j:: prdhr; tqga kul&CIL, 3, 2779, iz Ride,ra. Nakon nove lekcije Rendifevels', (OOr".??:T::

if,-iZdiralD 59, 6iI'uri J., umjesto ranijeg Aplo Darmo Caturi, a na osnovu natpisa iz Var' st8cion-i,"an &oji odre

;:ilt'.?ffT# :'#?,#,,1 i"".'i""*-:*il?,33;"i"?':;":'i J;'JJil m:-t*r. i; ;^;sko< ime. Trede,i,rne, Lauius, iz Ridera: Tritanoni Laai !., CIL;'i, t?9t ,i:"'flSie

se Dpot

takod,er je ilirsko, kao i osta'la ovdje na natpisima: Baezo iursulaait ;:-yl*u-o samo

Laui !., cIL, 3, 2781 : 143211, Buezo Cursulauia Laui tturt., czw itlilt :X.t :r?:t alae CIat

51. Istog su korijena Zenska ,imena delmatske unutraSnjos t\t L;;";';;;; :::' "X"marus Th

defunte, CIL, 3, 2761 :9 846, I-riStani kod Livna , i Tei(us) Urti;";o;'; i!!";;;r3t?;"t'.'rrOrUU;

_ ."i9";.,iil; l;#iiijr|,:::: u,,?t,ir jos .nek1 j*:"3 ,.:ol:1l ;*t"ffll*-'gDelmata, kao:. Primus Vepi, Spom. 88, 122, Grkovci kod Livna, imet -,,-- r,,^

--

Cetirra - Hippus, Oittut< - Aequum, te zakljuduje da ni ona ne doftt '*"n

:lt q>omenike n

zuju keltsku p,rimjesu kod Delmata. Pa kad bi neka od ovih imenai "^-.^

{? sv!tnu sude6i,

bila keltska, i i vis" njih, to ne bi znadilo i preslojavanje Delmal :::.::t". sla'b' Upadlj,i

od strane Kelta, kako je smatrao Patsch. D. Sergejevski je izrazi novaca' koji su inade

mi5ljenje da je >jeda,n dio stanovnirStva Glamoikog polja bio keitsh --.-

narodnostiulss na osnovu natpisa: D M Ael(ius) Looi (...) Arroni, Spon -._-,ltt Vidi: B. Gavela.uf:,lln;,I*;:,SttTu;^l;,?^"1,1i',Yi,::":'^:::::1""1:,:.1:i,:i";:i"i ffi,':'rH fiffil*"Aelio Vamoni.l5e, Sto je uklonilo i ovaj do,kaz >preslojavanja< Delmali pot*i"ilc?1ai"iX1rff'

i FJ5S:nt:erja jd;;;151 R. Bizi6-Drechsle,r, Naselja i grobovi preistoriskih Japoda u vre{ 353:".!-"q4"';"ir*C6fi

\rjesn. arh. muz. Zagre,b, III ser., 1/1958, 55. Faza Halistatt D traje, pre{ !pJ.,F"tt", gdjt-i;i;'autorici, do d,olaska. Rimljana. Ima nesto irnportiranih latenskih ;;.e;* kostattra-c-a-'k?;ffki"fil

ali je uoiljiva odsutnost keliske ,kera'mike ra.lene na koiu. Sliino je i{ itPJfl9"rnii Va*uti]arudirn ,ja,podst<im lokalitetirna,.kao Kompglju (ARR :r11g5s,272), eaie 16, pdl BfItr Saieievo,'fS;f,iiiiisto ilirskilr oblika, ja,v{aju >sporadiino predmeti

.\eltske .prgvenijenci$ ;33.T_ !o!g. g big,-a pored njih i predmeti liburnskoe i picenstoe ili.ijei.ir,

"ri-J;;;?i';iltr dglQsl lste ;it iiu&.i

traju kroz cijelo vrijeme nekropole. "t '

rc a ^c.

n^, ̂^'ll *,1 LY:,11?1'^,D.,"- *T*P".".: ^*::-{:$":,I*ry^j}'-1^l-3a:j-.llrf 9.r:*dirfil$'H:i"??25), dass sie (Delmatae) ein'Illuprdv y6vo; seien, si,nd-rnehr geographischer! c{J1s, Au161 Adi#"il"ietnographipcher Natur oder beziehen sich nur auf die Hauptmasse der { nmskos v?emena. -.viilker'urng.

?B

ri. B. Zga,njer, o. c., st*. 1?. i l: '{. Ratkovid, ReI

rsz Rendi6, Ilir. ,onomast., str. 3b, bilj. BB. i ^^*. 119q9". G. AUol; ;tJ;";;ilUi;' ,i)i'nil,';'#' ""' i AG"ta

1:cl' ";*:'1i'1ii6i'"59 Rerldi,6, Ilir. onomast., str. 48, bilj. 45. t *.-.-'l.l' Poulsen, Di

udaka o prevlasti 'ilirskih, a malorn

Skom materijalu ovoga Plemenalsr'

poda, koje izvori opetovano vezuju

nedutim ne 'Pokazuje. Prema tome

il,i su brzo apsorbiran'i i njihov se

na3im sjevernim krajevima izmedu

reli da 5s 'I).).uptrirv

16vog Ill', 1l'

ra,fski, a ne etnografski podatakls5'

us, Lalius i ime naselj a Andetrium'

lutih imena156 zaklju6io da nemamo

e And,etrium keltsko. Ime Boracio

frlika) potjede iz iisto del'matskog

r. Ime Catutus ditano je na nat'pisu

lekcije Rendi6eve157, (Aplo Darmoco

Caturi, a na osnovu na@isa iz Yur'

, VAHD 53, 242, br. 21) je i ovaj

imastike Delmata ispalo i ovo >kelt-

*a: Tritanoni Laoi f ., ClL, 3, 2792,

fje na natPisima: Baezo Cursulauia

, Cursulauia Laui librt., GZM 6/1951,

lelmatske unutra3nj os li: Lat: oni fi'lie

ri kod Liv1a, i Tei(us) Urslo LaDoni

Lalizira joS neka imena s pod'ruija

88.' 122. Grkovci kod Livna' imena

n, te za,kljuduje da ni ona ne doka-

r. Pa i<ad bi neka od ovi'tr imena i

bi znadilo i preslojavanje Delmata

Patsch. D. Sergejevslci je iztazio

riStva Glamodkog polja biLo keltske

M Ael(ius) Lot:i (.. ') Arroni, SPom'

iodevi6 proditao je ovaj natpis: D ll{

rvaj dokaz >pres'lojavanja< Delmata

erobovi preistoriskih Japoda u Vrepcu'glSe. SS. Faza Hallstatt D tra.ie, prema

re5io importiranih latenskih predmeta'

arnike raelene na kolu' SliEno je i 'na

rmpoliu (ARR I/1959, 272), edie se, pored

lidno -predmeti

keltske proveniienciie(,. picenskog poriiekla, ali domati obliii

ler Autoren (App. Iil. ll, 24. Zonar. IX

!vo< seien, sind mehr geographischer als

sich nur auf die Har.lptmasse der Be'

S pravom je d,akte zakljudi'o A. Mayer da: uDie Ansicht dass sie ein

illyrisch-keltisches Mischvolk gewese wd'ren findet in ihren O'rts - und

Personannamen keine Stiitze<<160.Iz, pisanih izvo,ra, tekstova i epigrafije ne mozemo pokazati pri-

sutnost Kelta na podrudju Delmata, osim gore spomenutih vijesti p

Keitima na Jad,ranu, a o,ne s.u iz vremena kada Delm,ati na Jadranu

nisu rd bili. Arheotroike tragove tog keltskog pt:olaza, ako je do njega

uopte do5lo, teiko je, ili nemogu6e utvrrd,iti161. U novije je vr,ijerne

A. Stip'ievif orbjavio latenski materijal iz sjeverne Dalmacije, tj. iz

liburnskog podrudja, ali radi se o po,drudju 'koje je imalo svoje izrazito

ieljuno doba, pa je i termin latenski ovdje u neku ruku stran162.

Za nas je zanimljiviji nalaz reljefa Epo'ne, nade'n u Kop'rnu ko'd

Penkovi6a, a objavio ga je A. Ratkovi6163. AIi on nam govo,ri sarno oprbutnosti. toga kulta, koji je,i drugdje posvjedorien (Doclea, Spom. SKA,

71, t24; VAHD 50, 67). Ratkovi'C izlaZe misao da je u blizini, moZda, brio

stacionirran koji odred vojnika iz Galije il,i Po,dunavlja, te o,stavio trag

ovoga kulta. To je veoma vjerojat'no ako se sjetimo brojnih vojn'i,ka iz

krajeva gdje se Epona Stovala, koji su u ovda5njim kohortama sluZi,Ii,da spomenerno sarno neke b,liZe Perkov,i6u: Surzrs Sparuci f. dom. Tri-

bocus eques a lae C laud iae nouqe . . . , C IL , 3 , I 816 :3164 , Kad ina G la -vica; Virdomarus Thartontis J. domo Biturir mis(s)icius alae CL. no-tae..., CIL, 3, 2 065, Salona; M. Valerius Donicus natus d,omo Celer,ae(centurro) chor. III Alpinorum..., CIL III, 2146, Andetrium, a bilo je

i drugih brojnih pripadnika ove kohorte iz zapadnih krajeva, kao izdrugih kohorti tamoEnjeg p,orijekla: Aquitanorum, I Belgarum, XI Gollo-rum, t4e spomenike nalazimo 'u ovom 'podruiju16a.

Po svernu sude6'i, keltski je utjecaj u 'titavom prostoru juZno odSave bio slab. Upadljivo je u tom arealu pomanjkanje naTaza keltskihnovaca, koji su inade stala,r'r pratilac ovih ,plemena165. K. Pi'nk do,nosi

tor Vidi B. Gavela, I l i r i i Kelt i u Po'dunavJ.ju i na Balkanu, GodiSnjakmuzeja grada Beograda VII/1960, 13, o pomanikanju arheolo3kog materijala5to bismo ga rnorali oiekivati ako prihvatim,o tezu o keltskoj invaziji timpravcem. Gavela navodi i V. Parvana, koji je izrazio sumnju u postoja,njekeltskih naselja juZno od Save (Dacia [ll924, 4t\. J. Fili.p, I(eltove . . ., str. bl6,takoeler.istide ovu iinjenicu o pomanjkanju keltskog rnaterijala u oblasti Ve-neta i Histra, gdje bismo ga jo5 odekivali, narobito kod Veneta. A. Mayerkonstatira da keltski utjecaj slabi sve viie prema zapadu (od od Matrice,l4Bugojno, Gornji Vakuf), a na Jadranskorrn ga moru uopce ,nema, povi.jest *-BiH, Sarajevo, 1942, 175. Z. Marit u raspravi: Keltski elementi u mlademigl)ez4om dobn4 u BiH, GZM 18/1963, 63, analizd,m arheolo5kog materijaladonosi iste zakljutke.

- _ tu: A. Stipdevid, Latenski predmeti iz okolice Obrovca, Diadora 1i1960,

87, Zanirnljivi su maievi, ier su oprvi primjerci latenskog oriuzja u Dalma-ciji,r. Autor drzi da je to import s podrubja Japoda, ostali su predmeti izrirnskog vremena.

163 A. Ratkovi6, Reljef Epone iz Kopnna u Dalmaciji, Diadora 1/1960, l;l3.rm uspor. G. Alfitl_di, Die auxiiiartruppen der rrirrn. provinz Dalrnatie',

Acta Arch. Hung. 1411963, 290.

185 R. Poir-ilsen, Die -Miimzpragungern der Boier, Leipzig--Wien 1g33,passim; isto V. Ondrouch, Keltske mince typu Biatec, Bratisiavi, 19bB; u dje_lima je i bogata literatura o ovim pitanjima. J. Eilip, o, c., 224.

r, bi,trj. 33.

, 159.

, bi j . 45.

: , s t r . 1 1 7 ,

EO

sa,mo jedan primjerak keltskog novca s podruija Delmata, a taj bi potje-

cao iz Livttaloo.

eak ri kad bi arheolo5ki mate'rijal koji bi se vezao uz Kelte i kelt-

sku provenijenciju bio ,mnogo ob,ilnij,i, ne bi tirme potvrtlivao i njihov'u

etntiku prisutnost. Predmeti se Sire trgovino'm, razmjenom i brojnim

drugim naEinima. J. Filip, u svome kapitalnom'djelu >Keltove ve stledni

Evro,pE<, zaklju6uje da poneki oblici i trargov,i latenske kultrurc prisutni

u brojnim regijama ne znaie i etnidku prisu'tnost njenih nosi'laca na

rnjestima na,Iaza167.

Prema tome epigrafski spornen'ici i postoje6i, tj., bolje redeno, nepo-

stoje6,i, arheolo,Ski dokumenti, prakhiiki li,kvidiraju tezu o miieSanju

Kelta i Delmata, koji su metlu svoji'n zatvo,renim brdima dugotrajno

saduvali svoj iisti ilirski 'karakter i pod stoljetnom rimskom dominaci-jom. A Sto ,se tiie keltskih gibanja u na5oj ze,mlj'i i njihova odnosa

spram Delmata, o njemu se moZe najbolje zakljudi,ti Momrnsenovim

rijeiima od prije jednog stoljeda, a koje vrijede i danas, da >in deren

(den Dalmatern) rauhen Gebirge 'd,ie Kelten nicht eingedrungen zu sein

scheinen<<168 Malo je vjerojatnosti da 6e se gornja slika promijen'iti budu'(im istraZivanjima. Keltska prirnjesa u delrnatskom podrudju svodi se,uglavnom na vojnike te narodnosti koji su u ovom kraju u jedno mnogo

kasnije vrijeme i u sasvim drugoj situaciji sluZi'li.

O SEOBI DELMATA

S uprodorom< Kelta u rpo,drudje Ardijejaca, koje je rogist'rirao Teo-pomp, povezuju se i etnibka gibanja u ovom pnostoru, tada nastala. PoZippelu, Kelti bi bi.li pokorili Ardijejce, a ovi su siSav5i na obalu poko-rili Marrijcelde. Patsch drZi da ,zu Manijci ved prije bili pod vla'56u A'rdi-;jejaca, a s upado,m Kelta rdo,Sla je u ovo po'drudje >eirne neu,e starkeietnisehe Schi'chte<, 6ije tragove on vidi jo'S u carsko vrijeme u neko,liko;imena sa natpisa iz oko ice Konjicatro. Kelii bi, po Patschu, bili presleijili Deknate. To se miS'ljenje javlja i u najnovije vrijeme. G. Novak velifza Delmate u Enciklopedij'i Jugoslavije da su: >Ilirsko pleme koje je

iV. stoljedu jako infiltrirano Keltima, u III. stol,j. pr. ne. p,no'drlo do moni konaino u I. stolj. zauzelo kraj izmedu Krke i Cetine<. Isto miiljenjponavlja u svome djelu >Visutzt.

Prema to'me treb,alo bi zakljuditi da je dolazak i pritisak

uzrokovao, pored ostalih gibanja, i pomricanje Delmata prema o,bali,njih u vrijeme keltske >pr,ovale< u ove krajeve nema. Mi smo, v

na prethodnim stranicamnemamo sko,ro nikakvog

,t<oii bi utjecao na seo.bu

orda, kako je ve6 ,jstaknuI Jesu, onda ne u snazi komogli nazvati seobom.

._ pita,mo se ,moiemo

nikakve izvore koji bi gor

fgje- bi ,imalo karakter seStrabon ,i, indi,rektno, ?ec

.--_ ,Olo Sto je, nesumnj

c.ugotrajne borbe s Rimljrzbog tih bo,rbi i prropasti rPr-ema r[sr1qx1z2. ll9. godin

iill{'6,: da je zauzimanjoorbi. Obala je medutimnunrJana, pa bi bilo logiinovni5tvo povtadi :oS auti:r

loru j obaJi, gdje postoji jstvo. Svakako da je bilo ,iono imalo masovni karakte

. Delmati u stvari nisu

onaj nj,ihov dio koji 6e to istanovnrici starih njiho,vihRider. i druga dija nam se Itanj iza KIisa. i ioloSko stnonda

-kao i dana,s neprekidn

l:l:?Iid,.l proces, nekada j

:tr:nJ.u delmatskog imena napojedine gradine -kao

sredi5tIJetmata,, k-ao najistakn uti je,bonovo A6).prov ti peylirl"nr,

:-f". j-" agresija ovaj proces, n1o joS 5I. godine p.. ,,. .. unima sudjeluju oi Ac).p aro,",

P,"!" njihovi itirski savezni

j.r su savezniei, po svoj pri l icdina,.koji su dolle Zi"jeji oJ

l?F-"6:?rt plijena tli zajeJn

Pnle i kasnije - zaleOnifkabil i suprotni,-potrruSe

niz naslro vrijernsrzr.

168 K. Pink, Die Miinzpriig"ung der Ostkelten undPann., ser. II, fasc. 15, Budapest, 1939, str. 140, br. 168 i

Filip, o. c., str. 35, 474, 517.

Mommssn, R. G. II, str. 1?1.

tos Zip,pel, str. 35.

1;0 Patsch, Herzegow., 46; GZi|d 14/1902, 309.r7r G. Novak, Vis, Zagreb, 1961, 27.

i;: I.ldiq, Delm. trn6,rnss,

no""_"""-.ri_.JE'.T1,,?,tK,tj'"t?tfll

ihrer Nachbarn,karta.

13 "",t"lll:E:"oe'u'ii-l' dok De

sfj"^lil*; ;ril: ; ; h:;il #fi[n,*g:'i,",

-"io"ii''o" im rirr

Dalmati.B:l**lr .;";;i;;;i'J*,"1!7{ Betz, MgD,

6 - Godi in jak tV

Gabnid

r s pod,rudja Delmata, a taj bi potje-

ial koji ,bi se vezao uz Kelte i kelt-ji, ne bi tirme potvrdivao i njihovn: trgovinom, rrazmjenom i brojnimapitalnom,djelu >Keltove ve stiedni. ri tragovi latenske kuhu*re prisutni'idku prisu,tnost njenih nosi,laea u.^a

ci i postoje6i, tj., bolje redeno, nepo-:tiiki likvidiraju tezu o mijeSanjurjirn zatvo,renim bndima dugotrajnopod stotrjetnom rimskom dominaci-

r u na5oj zemlj,i i njihova odnosanajbolje zakljudi,ti Momrnsenovim

koje vrijede i danas, da >in derenKelten nicht eingedrungen zu sein

6e se gornj.a slika promijeniti budu-a u delrnatskom podnuEju svodi se:oji su u ovom kraju u jedno mnogorituac{ji sluZili.

)ELMATA

Ardijejaca, koje je registrirao Teo-u ovom pnostoru, tada nastala. Po

jce, a ovi su siSav5i na obalu poko-nijci ve6 prije bili pod vlaS6u Ardi-u ovo podrudje >eirne ne,ue starke'idi jod u carsko vrijeme u nekoliko70. Kelti bi, po Patschu, bili preslo-u najnovije vrijeme. G. Novak velii je da su: >Il irsko ,pleme koje je uu III. sto),j. pr. ne. p,r,odrlo do mora

neilu Krke i Cetine<. Isto mi5ljenje

liti da je dolazak i pritisak Kel,tarm,icanje Delmata prema obali, gdjere krajeve nema. Mi smo, vjerujem,

: Ostkelten und ihrer Nachbarn. Diss.;tr. 140, br. 168 i karta.

?1 .

4i1902, 309.

7.

na prethodnim stranica,rna ,dovo jno pokazali da za o,vakvo mi5ljenjenemamo skoro nikakvog arheoloBkog osnova, pa bi i Kelti kao dinilackoji bi utjecao na seo,bu Delnaata bili bez znadaja, ier do delmatskihbrda, kako je ve6 iistaknuto, nisu, po svoj pa'ilici, nikada ni stigli, a akoi jesu, onda ne u srazi koja bi izazvala takvo gibanje njihovo koje bismomogli nazvati seobo,m.

Pitamo se ,mozemo li uop6e govoriti o seobi Dermata. Nemamonikakve izvore koji bi govo,rili u prilog takvom pornicanju stanovnistvakoje bi 'imalo karakter seo,be, kao sto, na primjer, to za Ardijejce veliStrabon ,i, indirektno, Teopo.mp.

ono Sto je, nesumnjivo, utjecaro na girbanje stanovnistva bile sudugotrajne borbe s Rimljani,ma. Rend,i6 izrazava miiljenje da Delmatizbog tih borbi i pncpasti svojih uporiita >prodiru u sve ve6im masamaprema mo,ru(r72. 119. godine n. e. Salona je njihov grad, pa bi se moglozakljuditi d,a je zauzimanje, a, moZda, i osnivanje Sa]one rezultat tihborbi. obala je medutim sada ve6 pod ve6om ili manjom kontrolomRimljana, pa bi bilo logidnije da se gonjeno iz svojih naseobina sta-novnidtvo povlaEi jos dublje u svoja bnda i Bume, negoli da kre6,e premamoru i o,baii, gdje postoji jos ve6a o,pavnost unistenji ili padanja u rop-stvo. Svakako da je bilo ,i 6pyeg gibanja i pomicinja,

"ti tusko d, l.

ono imalo masovni karakter.Delmati u stvari nis'u nikada ni bili mnogo udaljeni o,d mora, tj.

ohaj nj ' ihov dio koji 6e to ime prihvatit i i donijeti ga do obale, a to sustanov'nici slarih njihovih opida i kato,ikija, ,kao sto su Andetrijum,Rider i druga dija nam se imena nisu saduvala, ,kao, npr., gradina- su-tanj iza K]is,a. Biolosko s,trujanje koje je lslo prema .b"ti od"iinlo ."onda kao i danas nepre'kidno, tako da je seobi ,iz zaled.a jedan u bitineprekidni proces, nekada jadi il,i slabiji. u o,vom procesu doslo je doSirenja delmatsko,g imena na sro'dna pre,mena, bratstva ili o,p6ine, tj. napojedine gradine kao sr.dista tih ve6ih i manjih skup,ina, toje su imeDelmata,.kao naiistaknu-ti je, prihvati le. Tako bismo mogti iumaiit i Stra-b.ono.vo A6).prov D3 peyi).4 n),q ^fiE Ln|vvpov tb d$vos &if,

- s,

- il. ni__

ska je agresija ovaj proces, najvjerojatnije, ub,rzalal?i. Medutim, uza sveto jos 51' go'dine pl' n. .e' u poznatoi epizodi otimanja promone Librrr-nima sudjelutu oi. Aa),p*irar. o""Ee xat 6oor d),),or

'I),),rp,a,, fepp., Ill., 12).

Dakle njihovi itirski saveznici koji delmatsko ,ime ;oS nisu prihvatii,i.Ti su savezn'ic' i, po svoj pri l ici, manja bratstva i rodovi s pojedinih era-dina, koji su dotle Zivjeli odvojeno, a ujedinila ih je, u ;";; ; i ;d4;,moguinost pli jena i l i zajednidka opasnost od l iburnst<ih susleaa, kaofllje

i kasnije - zajednidka rimska opasnost. Da su im interes,i destob-ili suprotni, pokazuje niz natp,isa o razgranidenju i u kasnije funo 'im_sko vrijemelia.

172 Rendii , De,lm. onom^ast.,__9Zv 6/19b1, 33; App., I11., 11..

u! L, Jel i6, GZM -10/1898, 5b6, objasnjavaju6i dinjenicu i to se u ptolo-mejevoj >Geografiji< Dermati ne spo,-ni'nju (iime sto-r" ir:"e""i-p"iJci temetiena starijim geografima, dok De m-ati nisu iriri na obati), i;;"t";;*i'miSljenjeda su ilirska plemena medu Krkom i Neretvorn, s ovu i s onu stranu Dinar-skog pogorja, videdi da im rimsko osnalrnl" p.ijeti samostalnosti, sklopili u

3:iil:li]" oibrambeni savez i po -,j"itu".aveza prozvati se oelmati, ili

tza Belz, MgD, 30; .Ga,b,riievi6, VAHD b5i19b3. 108.

6 - Godiinjak lV

B1

Ime se delmatsko ii,rilo i silom nj'ihove agresije, bilo pokorava-

njem njihovih susjeda, bilo u potrazi za plijenom na isejskim posjedima,

o dernu pi6e Polibije, bilo osvajanjem, kao, npr,, onih oppidda seraginta

5to ih ,sporninje Vatinije. Mi smo vec prije spo,minjali Vatinijevu vijest

i tzrazili. sklonost da to Sirenje vidimo u pravcu jugoistoka, prema Na-

roni. S druge strane, tu kasnije ne nalazimo doma6ih delmatskih .imena,'kao Sto je to zapadno od ovoga kraja. To nas donekle udvr36uje u mi-

Sljenju ,da se stanovniStvo uZeg po,drudja Delmata Krka - Cetina i prema

sjeverolstoku nalazilo o'd davn:ine na svoji,m podruijima i bilo, kako

zna'mo, jedinstveno po svojim ,imenima, vjeri, pa po tome - i po obi-

dajima. Na to je jedinstvo doBla kasnLije zajednidka imenska plemenska

oznaka, koja je povezala neko6 lzdvojena ,manja plemena i bratstva, kaoSto je to donekle sluiaj si licet uetera cornponere noois s kasnljomCrnom Gorroml75.

NaS bi zakljudak dakle bio da je seoba stanovniStv.a iz delmatskeunutra5njosti, bliZe i dalje, dugi ,i kontinuirani proces, koji se uglavnomodvija pravcem prema o,bali. Nije izvr5ena u jedno vrijeme naglo irnasovno, ve6 je to nerprekidna penetracija.

Ovo je podruije istovjetno u svojoj ekonomici, jeziku, vjerova-njima i nadinu i.ivota, koji po'6inje odmah iza obalskih lanaca ili gotovo

na samoj obali.

Sto se ti'de razvitka podrudja Delmata, njega moZemo po'dijeliti unekoliko razdoblja (karta 2):

U ranoj, nazovimo je >predgr6kau, fazi ,postojalo je rdelmatsko >jez-gro<, ali je to jezgro bilo u 51ysr1i rpriliino prostrano, jer je podinjaloodmah iza gorskih masiva na obali, pa do polja zapadne Bosne. Onoje ,imalo jednaku ekonomsku bazu, kao uostalom i u kasnije antidkodoba, a to je preteZno stolarstvo i manje poljoprivreda, a na tomternelju i jed,nako dru5tveno uredenje i duhovni Zivot, koj,i se man!festira u jodnakom tirpu naselja, kuitov,ima ,kasnijeg razdoblja i u ,takvim pojavama ,kao Sto su zajednidko vlasniStvo i dijeljenje zemlje, ;kako nas obavjeStava Strabon. Ali i u ovoj, >predgrdkojn, fazi, t j .Colietvrtog stolje6a pr. n. e., postojali su dodiri s grdkim svijetoml?6, i

Drugo razdobJ.je oznadava osrrivanje grdkih naseobina na na5oj obalii time nepos,redni dodir s helenskom civilizacijom. Sada se eventualniraniji dodi,ri ,intenziviraju, .(to izaziva sve ve6u sklonost spuitanjaprema o'bal'i, u prvome redu onoga stanovni5tva koje je nadomaknje, a zatim i onog uda jenijeg, privuienog jedno'm vi5o,m civil,iza-cijom, Taj je Eirlilac, kao s,tran i tud, morao uvjetovati osjedaj o jedin-stvu i istorodnosti domadeg Zivlja na Sirem prostoru, a ta 6e spoznajakasni:je, pri,rodno, sve vi5e jadati. Medutim delmatsko ime jo,i je upozadini, jer suvremeni izvori o nje,mu Bute.

17s Uspor. Hrvatska encikl. IV, s. v. Crna Gora, str. 11?.

82

3. U treCem stolje6uSavati ,kolike je trsmo u opisu tih zlzahvatili i Delmat,budilo i dalo irn srkoju su nametnuUPosljednje godineu njihovom dijeluovaj umro zai,graligova nasljednika rpr.itisak, koji se mnamedu (potyb. X)tvara se u delmatsvrata Klisa, o,dakl

4. Propast Gentijevenemira i otpora Ri,rved klasidni prostorkih brda duboko tsukoba s Rimljanirsvijest o jedinstvupleme, iako uni5tavive6i opseg koncemK,rka, gdje je definiski tenitorij. Na istcpolja, a, mo,Zda, i djje njihovo primorje.

. Sto su u posjedu obrstanovnGtva u obau nekim ,razdobljirnpravcu i do Neretve,

- godine 9. n. e., ona5. Stoljece i pol borrbi' ljanima uiinilo je da

najpoznat,ije, pro5iriljedna provincija. Al.qpsegom kao u pretlnalazi.mo Sirom carstprovincije, pa se prporijekla, a ne etnid

r77 U tome smislu nnrr u guSenju zadnjeg ili.stoe et Desit iates OilmdenaCuje kae Aalpctx6y !i- IP i rus t i iDes i t i ja t iu ovom slud.aju oznadeni lt!r svi.oni kasnije imajt"r

IT:Lgj administrativnoj .

lpti J.cao najistaknutijaStoga i mnogi pripadniciytne g svojim nabisi.rna :tpre biti. 86.

(t.

nj,ihove agreslje, bilo pokorava-

:a plijeno'm na isejskim posjedirna,

kao, m,pr., onih oppidda seragintaprije spo'mirnjali Vatinijevu vijest

) u pravcu jugoisto'ka, prema Na'

lazimo doma6ih delmatskih iimena,

. To nas donekle udvr36uje u mi-

a Delmata Krka - Cetina i prema

svoji,m podruijima i bilo, kako

a, vjeri, pa po tome - i po obi-

ije zajednidka imenska plemenska

:na ,manja plemena i bratstva, kao

era conxponere nopls s kasnijom

e seoba stanovniBtva iz delmatske

tinuirani proces, koji se uglavnorrnrvr5ena u jedno vrijeme naglo i:acija.vojoj ekonomici, jeziku, vjerova-nah iza o,balskih lanaca il,i gotovo

llmata, njega moZemo po,dijeliti u

fazi postojalo je delmatsko >jez-

oril i ino prostrano, jer je podinjalo

, pa do polja zapadne Bosne. Onokao uostalom i u kasnije antiikoi manje poljoprivreda, a na tomrje i duhovni Zivot, koj,i se mani-kultov'ima kasnijeg razdoblja i uidko vlasnl5tvo i dijeljenje zemlje,i u ovoj, upredgrdkoj<, fazi, t j . d.olri su dodiri s grdkim svijetom176.

e grd'kih naseobina na naSo,j ob.alio civilizacijom. Sada se eventualniziva sve ve6u .sklonost spu5tanja

1a stanovni5tva koje je nado,makrrivudenog jedno'm vi5o'm civiliza-l, morao uvjetovati osje6aj o jedin-La S,irem prostoru, a ta 6e spoznaja,Medutim delmatsko ime jo,S je ue,mu Sute.

'. Crna Gora, str. 117.lu trgovadki karakter, a i5li su doli-u: K. Patsch, GZIllI L6/1904. 59, novciiniju; uspor. Lisiiar, Kordutra, str. 43.ilasinou, Starinar 11/1960, 21; G. No-i druge brojne rasprave sa slidnom

3. U trecem stolje6u Rim je zakoradio na 'na5u obalu' Suvi5no je nagla-

Savati kolike je to reperkusije imalo na ovai kraj. Dio toga vidjeli

smo u opisu tih zbivanja na prethodnim stranicama. Ovi su 'dogadaji

zahvatili i Delmate, koje je utapanje u ardijejski savez joi vi5e p'ro-

budilo i dalo im svijest o zajedniikom interesu, opasnosti, ali ri snazi,

koju su nametnuli svoj,im susjedi'ma ne5to milom, a j'olS vi5e srilom.

Posljednje godine tre6eg stoljeta nalaze ih ve6 kao vaZan iinilac

u njihovom dijelu Ilinije, iako pokorne Pleuratu II. Zato su kad je'

ovaj umro za\gra\i joB jade vlastitu ulogu i oteli se ispod vlasti nje-

gova nasljednika Gentija. Njihovi susjedi sve vi5e osje6aju njihov

pritlsak, koji se manifesti,ra i u 'danku Zita 'i stoke, koji im Delmati

namecu (Polyb. XXXII, 18). Dakle ,duga prethodna penetracit'a pre-

tvara se u delmatsk i pr i t isak, iko j ' i s iZe sve do o ibale, i to kroz.

vrata Klisa, odakle ide obalom istoino i zapadno.

4. Propast Genti.jeve drZave 167. ostavlja Delmate kao glavni faktor

nemira i otpora Rirnljanima na toj o;bali'i njenom zaleilu. To je sada

vec klasiini prostor Delmata od Krke do Cetine i unutra - do 'dale-

kih brda duboko u Iliniku. Prostor u kojem ,niz krvavih ratova i-

sukoba s Rimljanima o,d 156. pr. n. e. do 9. n. e. stvara konadnu

svijest o jedinstvu pred zajednidkom orpasno36u. Deknatsko rime ipleme, ,iako uniKtavano u tim brojnim suko,bj,ma, doZivljava svoj naj-

ve6i opseg koncem I stolje6a p,r. n. e. Na zapadu je granica i dalje

Krka, gdje je definitivno l,ikvidirana llburnska preten-zija na dslrnat-

ski tenitorij. Na istoku vlast i ime De mata obuhvata i dio Imotskogpolja, a, rnoZda, i ditavo po je. Na obali o,no je sada 'dornina,ntno, toje njihovo prim,orje. Sigurno da i.maju utjecaj i na otoke samim tirn3to su u posjedu ob'ale, o kojoj zu ovi u mno,godem ovisni, i kretaniestanovni3tva u oba smjera je priroidni pr'oces. Nije iskljudeno da seu nekim 'razdo,blj'ima prevlast Delmata pruZala i preko Cetine u,pravcu i do Neretve, ali za konadne usp,ostave r.imske vlasti, tj. poslije

. godine 9. n. e., ona se zaustavlja na Cetini.

5: Stoljece i poi bo,r,bi u kojem su Delm,ati glavni nosioci o,tpora Rim-' ljanima udinilo je da se njihovo ime, koje je u tom zb,ivanju postalo.

najpoznatije, proSirilo na 5i,rok prostor ,kojim se tada naziva i,irtavajedna provincija. Ali uklasidno< podrudje Delmata ostalo je i daljeopsegom kao u prethodnoj fazi. Pord imenom mnogih Delmata, kojena azirno Sirom carstva, javl'jaju se sada tako oznadeni stanorrnici oveprovincije, pa se prema torne u njemu malazi oznaka geografskogporijekla, a ne etnidka oznakal7?. Od trenutka kada je August pro-

177 U tome smislu rnoZe se navesti Velejev podatak kada on, kao sudio-nik tr gu5onju zadnjeg i l i rskog ustanka 6-9, vel i : . . .bel l i , Delmatici . . .Peru-s toe e t Des i t ia tes Da lmatae. . . , I I , 115 ; s l idno i D ion Kas i je kad Meze jeoznatuje kao Aelpetlxbv E$vog ... LV, 32, 4.

I Pirusti i Desitijati i Mezeji su velika plemena, srodna Delmatima, ali suu ovom s1'u6.aju 'oznadeni kao Delmatae ,u geograiskom smislu, a ne plemenski,jcr svi oni kasni,je imaju woje odgovaraju6e dekurije, teritorije i princepse urimskoj administra,tivnoj podjeli u okvinu provirnciae Dalmatiae, kojoj su Del-mati kao ,najistaknutija skupina ovog prostranog podrudja dali svorje ime-Stoga i mnogi pripad,nici cohortium Delmatarum koji sluZe izvan svoje domo-vine u svojim natpisirna rado istiiu i svoje uZe plernenske pripadnosti. Uspor-gcre brilj. 86.

6.83

tegao fines Iltgrici usque a.d ri,pas flurni,nis Danuai utapa se pleme

Delmata u Sareni rnozaik provincije Dalmacije, ali ostav,Si sa svoje342 dekurije na svojoj staroj p,ostojb,ini, ono nam omqguiava da pra-timo ,i izuiavarno dalje manifestacije njegova duhovnog i materijal-nog stvaranja tako dugo dok u tu njegovu postojbi,nu nov,i narodinisu donijeli novi svi,jet i zajedno s Del'matima stvo'rili novu sintezu,tr kojoj su i ovi na izvjestan nadin na5li svoje produZenje i svojenasljednike.

Time srno, drZim, utvrdil,i uZe delmatsko podruije. Drugi dio naiera'dnje, koji tretira materijalnu i duhovnu kulturu Delmata, vezuj,e seprema to,me uz gore od,retten geografski prostor i arheoloSke spomenikgpnirnarno autohtonog kara,ktera, u njemu nadene.

MARIN ZANINOVIE

THE ILLYR,IAN TRIBE OF THE DELMATAE

SUMMARY

The Delmatae were one of the best known of the Drrrrorous Illyriantribes. They have given the name to the great Roma'n province of Dal-matia. To-day this name 'is preserved in the narrow strip of land on the ieastern shore of the Adriatic, the modern Dalmatia.

IThe first mentio,n of the Delmatae is by Polybius (32 I (18), 1-2),

In his account, related to the rn'iddle of the second century B. C., theyare continually molest'ing the Issaean settlements of Tragurio,n and Epe-tion, l ike their neighbours the Daorsi. So, Issa was forced to send envoysto Rome for protection. The senate declared war on the Delmartae, ledby consul C. M. Figulus vho fought them but without final succes. Thiswar was concluded bv his colleaeue P. Cornelius Scipio Nasica whodestroyed their main stronghold Delrninium in 155. B. C. However,r:t'as not the end, but only the beginning of a series of wars andrvi,th this fj,erce trlbe lasting through one and a half century. Many legi.ons and the,ir eagles were lost in the mountains of the DelmatianOnly the bloody sr.rppression of the great rebellion of 6-9 A. D. put theend to this long-drawn battle of the Delmatae for the,i'r and Illfreedo,m. Only then could begin the 'real, although main yromanization of the vast areas in the interior of Illvricumunrding lands.

superfi

The importance of the Delmatae in the history of I l lyricum giSignifi.cance to the attempt to delineate their area proper and trace,development of their terr,ito'ry, the themes on which modern auu'sually d,iffer. The problem is how deep their area stretched in the irior, .how long their coastlirne was (i. e. fro,rn the Titius (Krka) toHippus (Cetina) rivers, or frro,m the Titius to the Naron (Neretva) rialso, in what period was it held by them.

a,nd su

When the Delmyet preserrt on the cotile Manios bay fronthe KI,is purr. thu di,made ,j,t possible for Ithe area. The next pcfrom the year l1g B. tters at the t.l.en Delmifirm esta,blistrmen,t intheir rule and contnrJthe Krka and Cetinatheir stronrgholds in thnios bay bu,t from Nzregion. Figulus neededinst them. This he forallies the Daorsi to th<

Important noticesTheir territory is divid,One is the littoral regiother side of the Adrififtv as the number oftrOAet6. The capital of rneted the name of theDaorsi, Andiaei and plr

An ,ex,pansion of .1

mona episode which the.r'rom all the sources lis

loflenl and growth ofD. u., the Delrnatae inhacerytral Dalmatia and

lwo parts by the mass

nrst appearance in wri

Plght ^Iies in the regionroarg after the fall of thematian might was jn throecame the,ir n,ew centrrperiod of the definitiveceded perhaps by theirtrom where all the terrtrere there bega,n a gracf&r .as the mo,uths of tlw-est. The Titius (Knka)ol this area. As such it$"phY of the eastern Itixed by Strabo (VIt b, I

. ..Exoe,pt the, most Fteiritory around promongence 'in the area. The[Xnumen,ts, sults, and hj

84

ts fluminis Danuui, utapa se pleme

cije Dalmacije, ali ostav$i sa svojeojbini, ono nam omogu6ava da pra-.cije njegova duhovnog i materijal-tu njegovu postojbinu novi narodis Delmatima stvorili novu sintezu,

l.din na5li svoje produZenje i svoje

ielmatsko 'podruEje. Drugi dio nafeLhovnu kulturu Delmata, vezuj,e seiski prostor i arheoloSke spomenikgjemu nailene.

.NINOVIE

OF THE DELMATAE

ARY

est known of the rurnorous Illyrianthe great Roma'n p'rovince of f)al-in the narrow strip of land on the

ldern Dalmatia.

tae is by Polybius (32 I (18), 1-2).of the second century B. C., theysettlements of Tragurio,n and Epe-So, Issa was forced to send envoys

leclared war on the Delmartae, led;hem but witho,ut final succes. Thise P. Co'rnelius Scipio Nasica whonrinium in 155. B. C. However, thisr,ing of a series ,of wars and b,attlesone and a half century. Many legi-r mountains of the Delmatian land.reat rebellion of 6-9 A. D. put thee Delmatae for the'ir and Illyrian'real, al,though ma,inly superficial,

Le interior of Illyricum and surro-

e in the history of Illyricum givesrte their area properr and trace thethemes on which modern authors>ep their area stretched in the inte-.. e. from the Titius (Krka) to the'itius to the Naro,n (Neretva) rivers,;hem.

When the Delmatae are first mentio,ned by Polybius they are not

yet ,present on the coast. They are making incursions in a rich and fer-

6le Manios bay from 'their mountainous and 'pastoral interior through

the Klis pass. The disappea'ra,nce of the loose federation of the Ardiaei

made 'it possible for the Delrnatae to fili a political vacuum created in

the area. The,next political news about them are by Appianus (Ill. 1l)'.

from the year 119 B. C. when L. Caecilius Metetrlus had his winter quar-

tcrs at the then Dolmatian town of Salona. This already witnessed thei'r

firm establishment in the area. From this po,int, they were spreading

their rule and control towards east anrd west as far as the mouths of

the Krka and Cetina rivers. The fa,ct that C. M. Figulus was assa'irling

their strongholds in the interrior, not fro,ntally from the area of the Ma-

nios bay bu,t from Narona, means that they were not pr'esent in this

region. Figulus needed badly a friendly baokground for his march aga-

inst them. This he found i,n the ernpo'rium of Narona and in Roman

al,lies the Daorsi to the north of Narona.

Impo tant notices on the Delmatae are given by Strabo (ViI 5).

Their tenritory is divided in two parts by the Adrion (Dinara) mountain.

One is the littmal region an'd the other extends northwards beyond the

other side of the Adrion. Their main port is Salona. Strabo mentrions

fiftv as the nu,m'ber ,of their major settlements, sorne of which are the

n6ler<. The capital of the Delmatae is Delminium, from which origi-

nsted the name of the trlb'e as well. Around the Naron 'river are the

Daorsi, Ardiaei and Pleraei, and there are no Delmatae.

An expansion of the Delmatae westwards in 'known by the Pro-

mona episode which they took frorn the Liburni in 51 B. C. (App. nf. 12)-

From all the sources listed ,it is possiLble to get some idea of the deve-

lorpment and gnowth of the Del'rnatian area. Prior to the seco'Ird centuryB. C., the Delrnatae inhab,ited the territo,ry in the interio'r of present-day

Central Dalmatia and south-west Bosnia. The area was divided in'

two parts by the massif of the Adrion mons. At the time of theirfirst appearance in written h'istory the gravity centre o,f Delmatiarinight lies in the region surrounding their stronghold Delminiu,m. Notlong after the fall of the Ard,iaean confederation, the inapact of the Del-mati,an might was in the ,di,rection of the Adriatic coast, where Salona

became the,ir new centre. The end of the seconrd century B. C. is theperiod of the definitive establishment of their power 'on the coast, p.re-

ceded perhaps by their presence in the area of the Sa,lona and Klis.frsm where all the territo'ry of Manios bay eould 'be controlled. Fromhere there be'gan a gradual expansion and fixing of their territory asfar 'as the mo,uths of the Hirppus 'river to the east and Tltius to thewest. The Titius (Krka) river had always been the natural borde,rlineof this area. As such it is confirmed in the oldest source on the geo-graphy of the eastenn Adriatic coast, Pseudo-Scylax (Perirplus 22), andfixed by Strabo (VII 5, 4), Pliny (III 22), Florus (II 5).

Exceipt the, most prorbably, short incursion of the I-riburni ,in the

tetrrito,ry around Promona, there is no traee of the lasti.ng Li,burnian pre-

sence ,.in the area. The evidence of the ono,mastic material, sepulchralmonuments, cults, and hill-forrt c,oinstructioins is dirfferent from the region

Bt.

it'il

ilII$ill l' 1

of the Liburni, a fact wlrich co'nfirms the stateme,nts of the ancient so-

urces about the Titius as a co,nstant ,border between the triibes' East-

toast border of the territory of 'the Delrnatae was estabfished in thd

first centu,ry B. C. on the rnouth of the Hirppus river, as we can deduce

f rom.s t raho and P l i ny . La te r , age r Sa lon i t a ,nus ended o rn t he

Itrippus river also. The onomastic material in the area con-firms, except

for a couple 'ot names in the vicinity of Makarska, this division. But

it ris ,p6'w1,5le to assume that in some periods, when the expansion of

the Delmatae was at its peak, their powe'r s,tretched through a narrorr'coastal strip to the mouth o,f the Naron ,river. In the interior, the cen-'tral

range of the Delmatian reg,io'n was the Adrion mountain, to thenor,th of whj,ch was their capital Delrninium. The pno'blem of Delmi-nium's location was solved by C. Patsch, who excavated the remains

of the Roman settlement on the territory of the present town of Duvno. ,Alttrough, ,ln my orpinion, 'its fire-destroyed Delmatian Iorerunner rnust ibe located on the hill-fort Gradina ko'd Gaja, just ab'ove Duvno and not ion the 9 km distant Lib hill-fort, where Patsch searched for it.

IThe area of the tribe covered 'the neighbouring karst fields: Li'i

vanjsko Po,lje and Glamo'Eko Polje, stretching from here southward o,ver iDinara ,mountaln to Sinj, Knin, Vrlika, Imots'hi and Prorrnina regions, iand farther south towards the sea. All these areas are 'united by the Isame geographic and eco,nomic conditions, and hence ttre u,nity 'in the isocial and cultural situation. A1l these fields and zones of fertrile land Iwere sunounded by nurrlerorus hitrl-forts known to-day undsr the name;

of >gradine<. In theirr area, the Delmatae have oreated the type of hill-f

fort with a big sto'ne tumulus on the weakest point of the hill-fo,rt, fromwhere strefched the walls enci,rcling the hill. Another factor o{ the

rrnrty of the Delmatian territory were their domestic cults, espeoiallythe cults o,f the Silvanus and Diana ropresented in interestin'g icono-graphic forms. Onomastic materiat and the name formula also confirmlhe strong ethnical a,nd spiritual unity of the Delmatae. But in theitonomastic r6pertoi,re we also find the 'names which tritr,k them to theilother Illyrian compatriots. It is interesting to no,te that we iind theethnical name of ,the Delmata in the insoriptions on the coast, mainlyaround Sal'ona. It is as if they wanted to assert thEir identity ,in thearea where foreign elements and influences were always numerous andpresent, and for which there was no need ,in the ethnically pure interiotOno,mastically, the main of the Delmatian territory can be fixed fmnthe mouth of 'the Hippus ,over Salo,na and especiatrly Rider (Dani,lo Gol-nje), as the most ,inrrpo'rtant, towar.ds iPro,mona, Vrtrika to the at'eas olLivno and Glarnod. The Salo'na - I-.rivno line appears thus as the centralaxis of thelr ter,ritory. From this line ,to the Tiitius (Krka) on the wesfwe have the pure Delmatian region. From the line Oneum (Omi5) -- Du.vanjsko p'olje to the east we meet an absence of the ,autochthonous'rnes. The area from Imotsko Polje eastwards was from early times underl.the influence of the errrporium of Narona as confirmed by the coinsApoilonia and Dyr,rhachium found there. It was over this area thatinvasions of the Deknatian strongholds by the arrnies'of F,igulus,and Va,tinius were rnade. Nearly constant perturbaticrns were charistic of this area, together with the mixing of populations. Thus it

not possirb,le rto rdeterrninis possible in the west orEverythinrg corrsidered. tfinally established Romamouth of the Hippus as :the western part of ImcDuvanjsko po,lje ,and Vris the high massifs of eGlamodko polje, and Satthe boundary went south,from where it ran alongurestern bonder of this ro

The tribes who werTo the west the Lirburni. .tnatae were irr contact win the area of Grah,ovo prthe Maezae,i to the northNext to the Maezaei aretribes, belorrged to the c osoutiheast o,f the Daesitiattihe Naresii, one part of wDuvanjsko and Imotsko psouth of them, in the lowfind the Dao,rsi, who laterby the Roma,ns from the c

.. -This chapter analyzesthe Hippus and Naron rivwritten sources, sueh as tlmany small groups and trbut all of them are Illyrianislands.

Early contacts of thethe founding of their setile

P. C., but histonically knorbeginrnings of the 4ttr centu

Modern authors are n,Thracians as ,earlie,r inhabiwe finrd the notes about fia rremnant of their formeraccerpted, burt not in the srof the l-liburni in the areiso far ,to confirm this opjare related to the formergt so_me important points

Ptt{ as loarg as their po.

the Greek zupremacy frlnwas gradual.Iy reduced to 1proper area between theldands.

B6

ns the statements of the ancieryt so-nt border between the tribes. East:rc Delmatae was estab,lished in ilidthe Hippus river, as we can deduce

e r S a l o n i t a , n u s e n d e d o n t h enterial in the area confirms, exceptLity of Makarska, this divisio,n. Butme perio.ds, when the expansio,n of' power s,tretched through a narrowaron ,river. In the interior, ,the cen_

was the Adnion mountain, to the)elm,inium. The problem of Delmi-?atsch, who excavated the remainsitory of the present to,wn of Duvno.rstroyed Delmatian forerunner rnusttod Gaja, just above Duvno and notvhere Patsch searched for it.'the neighbouring ,karst fields: Li-

tretching from here southward. o,verIika, Imo,tshi and promina regions,All these areas are united. by thelitions, and hence ttre urr,ity rin the:se fields and zones of fertile landorrts known to-day under the nameratae have created the type of hil,l-weakest point of the hill-fort, from

g the hill. Another factor of the:re their domestic cults, espec,iallyr represented in interesting icono-nd the name for,mula also con,firmity of the Delmatae. But in their.e names which link them to theirrresting to note that we find thel insori,ptiorls on the coast, mainl.yted to assert ,thEir identity in th;uences were always numerous andteed'in the ethnically pure interio,r.rati.an territory can be fixed frornand especiatrly Rider (Danilo Gor-Promona, Vrl,ika to the a,reas of

no line appears thus as the centralto the T,itius (Krka) on the west,

rom the line Oneum (OmiS) __ Ou_absence of the ,autoehthonous na_

;wards was from.early times underrona as confirmed by the coins ofrre. It was over this area that thes by the arrnies of F,irgulus, Nasicirtant pertur,bations were characte_mixing of populations. Thus it is

not possihle rto rdetermine exactly, 'in all periods, a tribal border, as it

ii rpossible in the west on the Titius and in the southeast on the H|ppus'

Everything co,nsidered, the area 'of the Delrnatae at the time of the

finally established Roman lpower was as follows: eastwar'ds from thr:

mouth of rthe Hippus as far as the turn of the river near Zadvarje and

the western part of Imo,tsko Polje, and on to the eastern iborder of

Duvanjsko Po,lje an'd Vran mt. North of Duvanjsko Polje the border

is the high massifs of evrsnica and RailuSa mts., Ci'ncar 'mt. no,rth of

Glamodko Polje, and Satolmt. to the nonthwest. F,rom thls mountairr,

fbe boundary went southward to the western rim of the Dinara massif,

from where it ran along the valley of the Titius river as the natural

western border of tn-is rourlded-off area'

The rtrirbes who were neighb'ours to the Delmatae are as follows:

To the west the Llburni. In the no,rthwest corner of their area the Del-

matae were in corntact with the Iapodes. To the east of the Iapodes,

in the area tvf Grahovo Polje, we find the Ditio'n'es which connect with

the Maezae,i to the no'rth of the Glamodko Polje and Duvanjsko Polje.

Next to the Maezaei are the Daesitiates who, contrary to the former

tribes, belonged to the c o n v'e n t u s d u r i d i c u s N a r o n a e. To the

soutiheast of the Daesitiates, along ,the up,p'er Naron river a're located

trhe Naresii, qns rpart of whose terriotry, from Mostarsko Blato towards

Duvanjsko and Imotsko Polje, also ,bordered on the Delmatae. To the

south of them, in the lower part of the Naron along either bar:ik we

find the Dao,rsi, who later rnost probably replaced the Ar'diaei removed

by the Ro,rnans fnom the coastal 'reg'ion' (Map 1)

This chapter analyzes the ethnical. situation on the coast betwe!n

the Hippus and Naron rivers with the belonglng islanrds. In the fi'rst

writtm sources, such as the Periplus of Pszudo*Scylax, we find here

rnany small groups and 'tribes like Hy'erastamni, Hylli, Bulini, Mani'i,

but all of therm are Illyrians as are the inhabitants of the neighbouring

islands.

Early contacts of the Greeks with this Adriatic shore ,resulted in

the founding of the,ir 'settle,ments, rperhaps ,as early as the 6tJ century

B. C., but r'-istor,ically known and corlfirmed with reliability from ttre

beginnirrgs o,f the 4th century B. C. (Issa, Pharos).

Modern authors are n'ot inclined to accopt 'the oldeltheory of the

Thracians as ,earlie'r inhabi,tants of this area. In some ancient sources,

we find the notes about the I-riburni as the masters of th,is region, aB

a rremnant of their former thalassocracy on the Adriatic. This can be

accepted, burt not in the sense of an eth,nical ,presence and prevalence

of the l-liburni in the area. Archaeologically !t has not been possibtre

so far to confirm this opinion. So we can conclude that these notes

are related to the former naval and rnilitary presence of the Liburni

at some dmportant points on the route alorxg 'the coast. This presence

lasted as long as their power on the sea, broken by the expansion of

the Greek supremacy from the south. Henceforth, the Liburnrian might

nras gradually reduced to the n'orthern East-Adriatic coast, ,i. e. to theirproper area between the Titius an'd Arsia rivers with the belon'gingisla,nds.

87

After the Iriburni and the Greeks, history brirrgs in the Naron -

Titi,us are,a the'power o,f the Ardiaei. Th,is mighty tri,be under the gui-

dance of several able rulers created a federati'on of several tribes. Theifcontrol and power stretched from Epirus to the Manios bay. Strabo(VII 5, 15) expressly stated their adjacerrcy to the island of Pharos(Hvar). So,me of the most irnportant events in the historry of this ephe.meral Illyrian state ,took place exactly in the waters of Pharos arr'd Issa,events wh,ich tred to the fall of this state and the beginni,ng to the esta:blLishments of Ro,rnan irn"penialism ,in trIlyrian lands. After the downfallo,f the Illyrian state in 167 B. C., the Delmatae rnake their a'ppearancgas the main factor in this region between two rivers. In the b,attleswith them, the Roman elements whose presence as mercha'nts is con-firmed he're from the third century B. C., become gradually stronger .

an'd m,ore influential following ,i.rr the footsteps 'of their soldiers, subju. Igating the native elements in the coastal region. The Helleni,c population iretained their privileged role, but within Rornan municipal and admi inistrative istitutions. We flnd such situa,tion here at the time ot the :stabilization in the beginnings ,of the first century A. D. As s,uch, it lasted ;

more o,r less unchanged throughout the antiquity.

The theory about the contacts between the Celts and the Del'matae iwas based on some meagre notices in ancient authors, as well as on isorne epigraphic and toponymic m,aterial. But fo,rmer views about the>Celtizationn of some areas and ,tribes of the ancient Dalmatia, llke e. g.the Iapodes and others so,uth of the Sava river, shoul,d be revised. Newand conect reading of several inscript'ions, on which their >Celtic< ori.gin was fo,r'me,rly fo,unded, put back these na'mes ,in their proper place,i. e. in the lllyria,n and Delrnatian clrcle. But even the presence ofsome o;bjects 'of Celtic origin could not mean the ethnical presence, stillless a blen'ded ethnical Delmato-Celtic structure, as was sometimes said.In the territory of the Delmatae, the Celtic elements have so far beenconfirmed with ce'rtainty only far later, and in a eompletely d,ifferentsituation, i. e. in the persons of soldiers of Celtic origin who served inthe various Ro,man coho,rts in the area. In the bigger parts ,of their clesed and rocky area, the Delmatae preserved their pure Illyrian identitythroughout the long centunies o,f the Roman rule.

The movement of the Delmatae towards their later coastal areawas also linked with the >incursions< of the Celts. But as ,it has beensaid, the Celts do not exist in the area as a such historica,l factor. Canwe speak about the ,migratio'ns of the Delmatae at all? The sourcesnot mention such movements of the populatiorrS, ,?s e. g. Strabo d,oes Ithe resettiernent of the Ardi,aei.

What without doubt influenced the movemenrts of the Dewere the long-lasting and bloody batiles with the Romans. Buttions from the mountainous interior existed independenilv as aand continuous process. In this .process, the tribal name of the Delwas accepted voluntarily or otherwise by the inhabitants of therous hill-forts which are fournd in all pa,rts of the area, in theas well as on the coast. The struggles with the Romarrs only accelethis natural process. But the Del,rnatae enforced their name in the

thnough oonquest too.forts, as it is mentior

To conclude, thrdeter-mined in individ

1. In the earlv ia Delmatian ,nuclJuscause it began not fa,rges and stretched as farea had a uniformdqgree agr,icultural. Ororder and spinitual lionomastics, cults and cand its divislo,ns a,mcroIn this phase, we find

2. The second pecolonies on the coast.tacts, and, as a conseqlfrom the interior to ilits influence. The .p,restribal ,idenrtity and unil

3. In the th,i,rd ceHons in these areas. Athe Delmatae arjose asTheir for'mer slow penrtion of the military for,gettlers on the co.ast an(

{reoted through the IUong the eoast, and tov

4. The fall of theB. C., made the. Delmalma:ns, on their coast asposition of their >classirlarge territory in the babetween 156 B. C. and ,beforre the common ene.Eated in numerous batt

l9w, so that Taeitus (art i c u m. It is possibleot the tnibe stretched tott was consolidated on t

5. The one and aEade the Delmatae thettey gave tJreir name Ir-classical< territory of

.

Itr-e preeeding stage. Urbhabit!nts of the provaame obtained and theBut with theii nurnbeiol9 of the most numerrold territor5r, whiCh mi

BB

;, history bri'ngs in ,the Naron -

Th,is mighty tribe under the gui-

lederation of several tribes. Theitrirus to the Manios bay. Strabo

iacerncy to the island o,f Pharosrents in the histo,ry of this ephe.in the waters of Pharos and Issa,

te and the beginning to the esta-Ilyrian lands. After the down-fallDelmatae make thei,r appearance;ween two rivers. In the b,attlesie presence as merchants is con-). C., become gradually strongerfootsteps of 'their soldiers, subju-rl region. The Hellenic populationhin Roman municipal a,nd admi-tuation here at the time ot the'st century A. D. As such, it lastede antiquity.

ween the Celts a,nd the Delmataer ancient autho,rs, as well as onial. But fo'rmer views about therf the ancient Dalmatia, like e. g.

rva river, should be revised. Newions, on which their >Celtic< ori-rese names ,in their proper place,:lrcle. But even the presence ofmean the ethn'ical presence, still

structure. as was sometimes said.Celtic elements have so far been:r, and in a eompletely differentrs of Celtic origin who served in. In the bigger parts ,of their clo-erved their pure Illyrian identi,tyloman rule.

towards their later coastal areao,f the Celts. But as ,it has been

r as a such historical factor. CanDelmatae at all? The sources do

pulations, ,as e. g. Strabo does for

the rnovemenrts of the Delm'ataetes with the Romans. But naigra-xisted independently as a lasti.ngthe tribal name of the De'lmataeby the inhabitants of the nume-parts of the anea, im the interiqrwith the Ro'marns only accelerated

enforced their name in the area

thnough conquesrt too, subjugati,ng therir Illyrian neighbours on their hill-

forts, as it is mentioned by P. Vatinius (Cic. ad fam. V 10, 3).

To conclude, the developrnent of the Delmati'an territo'ry can be

determined i,n rindivi'dual periods as follows (map 2):

1, In the early let us call it the >,pre-Gree,k<, phase, there existed

a Delmatian ,nucleus<. But this nucleus was in fact pretty large, be-

cause it began not fa,r from the coast beyond the coastal mountain ran-

ges and stretched as far as the valleys of the southwesteln Bo'snia. This

area had a uniform econom'ic basis, mainly pastoral and to a lesser

degree agricultural. On these fo,undations, there existed a unifo'rm social

order and spiritual life, manifested 'in the same type of setUements,

onomastics, cults and orther things, such as the common prorperty 'of land

end its divisio,ns among the me'rnbers of the trlbe every eight years'

In this phase, we find s,poradic contacts with the Greek worl'd too.

2. The second period is character'ized by the foundations of Greeli

colonies on the co,ast, wh'ich led to the intensiiicartion of fo.rmer con-

tacts, and, as a consequence, to an ever stronger flow o'f the porpulation

from the interior to the sea sho,res, where a ,new eivilization radiated

its influence. The p,resence of foreign elements generated a feeling of

tribal idenrtity and un-ity in the larger area.

3. In the th,ird century, the Romans began establi'shing the'ir posi-

tions in these areas. After the difficult events for the Ardiaean state,

the Delmatae arose as the 'i'rnpo,rtant faotor in their pa'rt of Illyricum.

Their former slow penetration was grradually transformed to the exer-

tion of the military force which was equally strongly felt by the Greek

*ttlers on the eo.ast and by their Illyrian neighbours. This pressure was

direcrted thnough the Klis pass and penetrated to the east and west

along the coast, an'd towands the area of the Daorsi in the interio,r.

4. The fall of the last Illyrian kin'g Genthius and his state i'n 16't

B. C., made the. Delmatae the 'key factor of the resistance to the Ro-

mans, on their coast as well as in the interior. They are now in full

position o,f their >classical< a,rea, between the T,itius an.d Hippus with

large territory in the background. This is the region of so many battles

between 156 B. C. and I A. D., which created a strong sense of unity

beforre ttre eommon enemy. The tribe of the Delmatae, although deci-

mated in numerous battles is at its peak. On the co,ast, it 'is dominant

now, so that Taei tus (ann. I I I 9) narned the Adr iat ic mare Delma-

ticum. It is possrible that in some periods of this phase, the power

of the tnibe stretched to the mouth of the Naron river. But after 9 A. D.,

it was consolidated on the Hippus.5. The one and a half century of the resistance to the Ro,mans,

made the Delmatae the best-known Illyrian tribe to the former, so

they gave ttreir ,name to the new founded province of Dalmatia. Butrclassical< territorry of the Delm,atae retained the same extent as in

the preced'ing stage. Under the Delmatian name there appeared many

irrhabitants of 'the province scattered throughout the Ernp,ire. So, this

name obtained and the meanring of geographic, not only ethnic origin.

But with their nu'mber of 342 decuriae, the Delmatae were sti l l

one of the most numerous tribes of the province. They still hel'd their

old territor5r, which makes it possible to us to study the continuing

B9

manifestations of their life in new eon'ditions, till the new great migra'

tion of the slavs, in our case croats, from the north involved them too

in a new synthesis, in which the Delm,atae in some forms fo,und their

continuators and inheritors.

SKRACENICE GLAVNIJE LITERATURE

i- AEM -_,Archdo og,isch-epigraphische Mittheilungen Oesterreich-Un'i

garn, Wien iARR Arheolo6ki radovi i rasprave JAZIJ

Brun5m. - J. BrunSmid, Inschriften und Miinze'n der griechischen

Stiidte Dalmaiiens, Abhandlungen des Archaeologischen Seminares des

Universit6t Wien, XIII, Wien, 1898.

BD - Bullettino di archaeologia e storia 'dalmata

Betz, MgD - A. Betz, Untersuchungen zur Millittirgeschichte del

rcimischen Provinz Dalmatiern, Baden bei Wien, 1938'

Cons - H. Cons, La province ,romaine 'de Dalmatie, Paris, 188!

Diado,ra - D,iadora, Arheolo5ki mwej ,u Zadrus teritorija

Spom. _ SpSui6, periplu

lakovom periplu,

Rendi6, Ilir. rlatinskim natpisim

Tomaschek,graphie der Bosna.biete, Mitths.ilunseWien, XXIII BD 0

VAHD * VirVjesn. hrv. L

Zagrebu

Veith *. G. Vin den Jahren 35_W,ien, 1914.

Vulpe, Iliri _Ephemeris Dacorom

WMBH - Wirgowiaa, 'Wien

ZbIZ _ ZbarnZippel _ c. i

gustus, Leipzig, 1B?iZA * Ziva anButiler, Bu,rgw

tien, Ber.icht RcjmlscCAH _ Cambr

,rr'. ^oot"ni Alexand

Apolonius Rhodir_C. Iulii Caesaris ,9rpus inscriptior

_Diodori bibl;theDio's Roman hist,.!.utropius, Brevia

rs55 jEe?phi graec

.- _. It_inerarium Antcru. nnder, Berolini, lg

FGrH.r ' "acobY' Die I

,r*. tttw Livius, Art

,r"r, rfrb."t"ius, Perioc

N,otitia dignitatu

lgoo. ttttttt' Naturali

Polybius, Historjrrotomaei, Geog:

,Gunja'da, Topogr. - S. Gunjada, Topografska pitanja

stare cetinske Zupan'ije s ekskursima o utbikaoiji Setoviie i

Sptit, 1937.GZM - Glasnik Zemaljskog rnuzeja Sarajevo

HZ - Historijsk'i zbornik Zagreb

Krahe, Spr.- H. Krahe, Die Sprache der Illynier,

Lisidar, Kord,ula - P. Lisidar, Crna Kor:iula iWiesbaden, i

kolonije an

Gnka na Jadranu, Skopje, 1951.

Mayer, Spr. - A. Mayer, Die Sprache der alten ll'lyrier, Bd.

II., Wien, 195?-59.Mari6, Kultovi - R. Mari6, Arnti:dki kultovi u naSoj zemlj'i,

grad, 1933.Mo,mrnsen, RG - Th. Mommsen, Rcimische Geschichte, 5.

Berl'in, 1896.Novak, Dalm. - G. Novak, Pro5lost Dalmacije, Zagreb, 1944.

Novak, Top,ogr. - G. Novak, Topografija ,i etnografija rimske

vincije Dalmacije, Nastavni vjesnik 27/lSLg.

Ojh - Jatrrreshefte des dsterreiohischen archdologischen

Wie,nPa5a,l'i6, Naselja - E. PaFafi6, Antidka naselja i komunikacije

Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1960.

NSt - Naie'Starrine, GodiSnjak Zavoda za zaStifu spomenika

Patsch, Herzegow. - C. Patsch, Historische Wan'derungen im

uird ,an der Adr'ia - Die Herzegowina einst und jetzt, Wien, 1922.

Pavan, Rieerche - Massimi,liano Pavan, Ricerche sulla prov

romana di Dalm,azia, Istituto Veneto di scie'nue lettere ed arti,

classe di scienze rmorali e lettere, vol. XXXII, Venezia, 1958.

RE - Pauly-Wissova-Kroll, Real-Encyclopii'die der cI

Alte,ntumswissensahaft, StuttgartRdIZ - Radovi Instituta za historijske nauke JA Zadar

90

Tilur

:lit'ions, till the new great migra-rom the north involved them toonatae in some forms found their

JE LITEBATURE

:he Mittheilungen Oesterreich-Un-

e JAZU;en und Mtinze'n der griechischen

\rt\'rtr\gtst\ur \tnr\rrtrts (tt

e storia dalmatahungen zur Millitdrgeschichte derbei Wien, 1938.:oma,ine ,de Dalmatie, Paris, 188?.muzej u Zadru., Topografska pita,nja s teritorijao ubikaoiji Setovije i Tiluriuma,

.zeja Sarajevoib

ache der Illyrier, Wies;badern, 1955.Crna Koriula i kolonije antidkih

iprache der alten Illyrier, Bd. I.,

bidki kutrtovi u na5oj zemlj,i, Beo-

r, Rcimische Geschichte, 5. Aufl.,

Iost Dalmacije, Zagreb, 1944.>ografija 'i etnografija rimske pro-7/1919.hische<n,archdolorgischen Insti,tutes

\ntidka naselja i komuni,kacije u

Z,avqda za zaititu ,spomenika BiI{Iistorische Wanderungen im Karst, einst und jetzt, Wien, 1922., Pavan, Rricerche sulla provinciali sciemze lettere ed arti, Mem,orieXXXII, Venezia, 1958.'l,eal-Encyclopiidie der classischen

orijske nauke JA Zadar

' Spom. - Spomenik Srpske k,raljevske akademije Beograd

Sui6, Peniplus - M. Sui6, Istodna jadranska obala u Pseudo Ski-

lakovom Periplu, Rad JAZU 306, Zagreb, 1955.

Rendi6, Ilir. ono,rnast. - D. Rendi6-Mioievi6, Ilirska ono'mastika na

latinskim natpis'ima Datrmacije, Spl'it, 1948.

Tomaschek, Torp'o,gr. - W. Tomaschek, Die vorslavische Topo-

graphie der Bosna, Herzegowina, Crna Gora und der angrenzenden Ge-

biete, Mittheilunge,n der 'kais. und k<jn. geographischen Gesellschaft in

Wien, XXIII BD (N. F. XII), 1880.

VAHD - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmat'insku Split

Vjesn. hrv. arh. dr. - Vjesnik hrvatskog arheoloikog dru5tva u

Le$ebuVeith - G. Velth, Feldziige des C. I. Caesar Octavianus in Illyrien

in (en Jahren 35-33, Schriften der Balkankomission Antiq. Abt. vil.,

$i'ren, 19i1.Vulpe, I l ir i - R. Vulpe, Gli I l l ir i del ' Italia imperiale Romana,

Ephemeris Dacoromana III, Roma, 1g25.WMBH - wissenschaftliche Mitteiiunge,n aus Bosnien und Herze-

gowina, WienZ612 - Zbornik Instituta za historijske nauke u Zad.ruZippel - G. Zippel, Die rcimische Herrschaft in Illynien b,is Au_

gustus, Leipzig, 1877.ZL - Ziva a,ntika, SkopljeButtler, B*rgwdlle - w. Buttler, Die Burgwrille in Norddalma-

tien, Ber'lcht Rci.misch-Germanische Kommission, 1932.CAH - Cambridge anci.ent history, vo,t. VII-XII.

IZVORI

.tppiani Alexandrini, Ro,manorum historiar,um, parisiis Firmin Didot,i850.

Apolonius Rhodius, Argonautica, ed. R. Merkel, Teubner Lipsiae, 190b,c. [ulii caesaris corrnmentarii, rec. B. Kiibler, Teubner t-ipsia'e, tgr1.Corpu,s inscriptionum latinarurn * CILDiodori bibliotheca historica, rec. L. Dindorf, Teubner Lipsiae, 18T8.Dio's Roman history, Loeb classical library, London _ Cambridge, 1g55.Eutropius, Breviarium ab .urrbe condita, rec. Droysen eerotini, ta1s.

-^__ Geogra,phi graeci ;minores, ed. C. Mullerus, parisiis nirmin Didot,1855 - cGM

Itinerarium Anto,n-ini Ar.rgusti et Hyerosolymitanum, ed. G. parthey etM. Pinder, Berolini, 1848.

Jacoby, Die Fragmente der griechischen Historiker, Berlin, 1929 _FGrH.

.^-- Titus Livius, llb urbe condita, ed. W. Weissen:bron, Lipsiae Teubner,19m.

. T. Livius, Periochae omnium librorurn, ed. o. Rossbach, Lipsiae Teub-n p r l O l n

Notitia dignitatum, ed. O. Seeck, Berolini, 1876.Plini'us, Naturalis historira, ed. L. ran -'c. Mayhoff, Lipsiae Teubner,

1906.Polybius, Historiae, ed. Th. Bttnner - wobst, Lipsiae Teubner, 1904.Ptolomaei, Geographia, ed. C. Mrilier, paris, 18'BB.

'

91

Rave'nnatis Ano'nymi qlgr^ogratrhia et Gui'donis Geographica'

ed' M' Pin-

."."kff "q+*f$i'l}{:1*"&"*:#T'[:Pi:Hr,'10l.ie,ia"t"ut'

r.r, ,uf];rrr" peutingeriana, welt'karte des castorius' ed' K' Miller' Ravens-

burs, l'sSorheri raciti operq o1|ll.lioi,1tll;"'",.1,i;Hl]t?': "ni'?'l3itt "t "'

*"*,.?;'Yi;1lii,'hii:'a*H,"il"X'i'ili'#l"'"'

92