Marko Perojevic_Vlasi Na Trogirskom Teritoriju (1936)

7/29/2019 Marko Perojevic_Vlasi Na Trogirskom Teritoriju (1936)

1/10

105

Marko Perojevi

VLASI NA TROGIRSKOM TERITORIJU

(1936)

Bile su svrile dugotrajne i krvave borbe za meae izmeu Trogi-rana s jedne strane i Spliana i ibenana s druge. U Podmorju za me-a splitskog i trogirskog teritorija bio je pod selom Ostrogom stavljenstup. Na zapadu je trogirski teritorij graniio sa ibenskim kod otoiaSmokvice i sela Raica. Sa sjeverne strane prostirao se trogirski posjed

preko brda po staroj hrvatskoj upaniji Zagorskoj sve do gornje Cetine,i tamo je meaio s Klisom. Na ovom zagorskom dijelu trogirskog te-ritorija znatnija su sela bila: Prapratnica, Bristivica, Vraca, Opor, Ljubi-tovci, Blizna, Radoi, Darini Doci, Suhi Dol, Prgomet, Zbi, Trilokve,Kosmai, Lepenice i Mitlo. Bila su ta sela posjedi trogirskih plemikih

porodica, darovani im od ugarsko-hrvatskih kraljeva, a obraivali su ihkmetovi starosjedioci Hrvati, koji su nekada obraivali krunska imanjahrvatskih knezova i kraljeva.

Dok su Trogirani poslije borbi sa Splianima i ibenanima bili osi-

gurali mirno uivanje svoga teritorija, iznenada se pojavi novi neprija-telj, koji je pokuao muki bez oruja da se ugnijezdi na ovom zemljitui da istisne starosjedioce Hrvate, koji su vijekovima svaki njegov pedaljnatapali znojem svoga lica i krvlju svoga ivota. Taj neprijatelj bili suVlasi ili Morlaci, koji su kao obani uvali svoja stada u brdima izmeuDalmatinskog Zagorja i Bosne.

Nije moja namjera da ovdje govorim o Vlasima uope, o njihovuimenu i porijetlu, o njihovoj narodnosti i vjeri. Samo u govoriti o nji-hovom pribliavanju primorskim dalmatinskim stranama, osobito trogir-skom teritoriju, te o nastojanju dalmatinskih gradova, da otstrane od sebe

tu novu napast. Kad su Bribirski knezovi ubii ban Pavao i Mladenpostali gospodari Bosne, dozvolili su Vlasima da se u zimsko doba radivelike studeni spuste s blagom iz planina u doline, koje su meaile steritorijem dalmatinskih gradova. Isto se dogaalo i ljeti kad ih je suatjerala u primorske krajeve da napoje svoja stada. Vlasi su to inili zna-njem i dozvolom bosanskih banova Pavla i Mladena ubia, jer su bano-vi od Vlaha imali neku korist, a stada koja su Vlasi pazili bila su svojina


2/10

106

okolinih hrvatskih velikaa. Sa svojim blagom Vlasi su nanaali veliketete panjacima i umama na samoj granici gradskih teritorija, a znali suesto provaliti i u sam teritorij i unitavati usjeve i vinograde. Iz strahaod ubia gradovi su sve to morali podnositi ili pasti u nemilost monihBribirskih knezova. Izmeu tolikih uzroka zato su se gradovi ibenik,Trogir i Split g. 13221327 dali pod zatitu mletake republike, bilo jesigurno i pitanje Vlaha, koje ubii nisu htjeli otstraniti. Dok je trajalamletaka zatita, t. j. do g. 1357. gradovi su uivali mir i Vlasi se nisusmjeli da pomole. No, kad se gradovi opet vratie pod vlast ugarsko-hrvatskog kralja i bana, zaprijeti im opet stara nevolja. Nisu bez razloga

ibenani 14 prosinca 1357 pri predaji dobili od kralja izmeu ostalihpovlastica i tu, da Vlasi ne smiju bez njihove dozvole doi na njihovteritorij.

Toga kraljeva obeanja nisu se drali banovi. I Trogiranima su Vlasiinili neprestano tete na usjevima, vinogradima, panjacima i umama,te se Trogirani obratie banu Nikoli Seu da ih protjera. 6. sijenja 1361

poslae u Zadar banu svoga kneza Franju Jurjevia s jednim poslanikomda se potue na Vlahe i njihovoga kneza i da trae neka ih odalei odtrogirskog zemljita. Ban nato posla u Trogir povjerenika da ispita tubeTrogirana. 20. sijenja posla trogirsko vijee u Bosiljivu svoga ovjeka

skupa s banovim povjerenikom i biljenikom, koji e zabraniti Vlasimaili Katunarima boravak u onom kraju. Ali od toga nije bilo koristi, jer jeban branio Vlahe. Onda vijee zakljui da banu poalje poslanika s kra-ljevom ispravom, s kojom se nareuje banu da Vlahe otstrani. Istodobnovijee tui trogirskom biskupu primicerija stolne crkve, jer da je on do-zvao Vlahe na svoj posjed i tamo ih dri. Sada tek ban utoliko udovoljiTrogiranima, to ih je nagovorio da Vlahe ostave na svom teritoriju do

proljea (8 svibnja). Pri tome su mu Trogirani poruili da unaprijed nesmije Vlasima dozvoliti boravak, jer da e inae poslati kralju poslanstvoda tome doskoi.

Meutim, im je dola zima, eto opet Vlaha. Trogirani izvedoe sadasvoju prijetnju i potuie se kralju, a 4 prosinca 1361 otpremie banuposlanika sa zahtjevom da odalei Vlahe. I kralj i ban usliae ih i po-slae im pisma, kojim naredie klikom knezu da ima otjerati Vlahe iztrogirskog kotara. Po svom poslaniku Trogirani poslae ta pisma kli-kom knezu s darovima, ali rek bi on se ni ne mae. Stoga doe sam bans banicom da rijei stvar s Vlasima. Trogirsko vijee izabra 22 sijenja


3/10

107

1362 poseban sabor da raspravlja s banom glede Vlaha, i zamoli ga dapregleda trogirske meae i da se na svoje oi uvjeri, da su Vlasi na tro-girskom teritoriju, pa da ih otjera, da tako Trogirani mogu mirno uivatisvoje zemlje i panjake, koje imaju po darovnicama starih kraljeva. Ban

je tada pregledao sve trogirske povelje i obiao meae, te se uvjerio dasu neki Vlasi upadali u trogirski teritorij, a neki da su blizu meaa po-digli i atore i kuice, i da su prolazili blagom preko usjeva i vinograda,

pa je priznao da je tuba Trogirana opravdana. Svojom odlukom od 25oujka 1362 ban odredi, uz pristanak Trogirana, obzirom na veliku suu,zbog koje bi Vlasi pretrpili veliku tetu u blagu ako bi ih se odmah otje-

ralo, da ostanu do Jurjevdana, ali ipak da moraju odmah napustiti onajdio teritorija, to je meu stupom pod Ostrogom i trogirskim mlinima.Ban obea Trogiranima da vie nikada nee dopustiti Vlasima da gone

blago na pau ili na vodu u trogirski teritorij. Kralj je 14 rujna potvrdiobanovo rjeenje.

Sve su to bila puka obeanja. Vlasi su opet doli. 2 veljae 1363opina trogirska posla svoga ovjeka da Vlahe silom otjera preko mea-a. Jasno je iz toga da su Trogirani sada sami uredovali, kad to ban nijehtio. A da je ban zaista bio na strani Vlaha, dokazuje njegova povelja od16 oujka 1365 izdata u Kninu, kojom Vlasima brai Pribanu, Ratku,

Dudanu, Vojnu i Mladenu dariva kraljevsku zemlju Wydchezelo, i toradi njihove vjernosti i zasluga, a zato su nadareni Vlasi bili duni sluiti

banu i njegovim nasljednicima kao vojnici.Pod tako monom zatitom Vlasi su se bili osilili, pljakali su i oti-

mali. G. 1370 Trogiranima su ukrali 166 glava stoke, pa je bio poslatjedan plemi da ih od njih trai. I slijedee su godine molili podbana daih oslobodi Vlaha, a kad sve nije koristilo imenovan je jedan kapetan,koji e uvati bolje i prijeiti vlake provale i krae. 25 studenoga 1373vijee odredi da se popravi opinska kua kod sv. Petra od Klobucau Podmorju, a 4 veljae 1374 izabrana je osoba, koja e dan i no u

njoj stati na strai. Napokon 30 studenoga 1375 obrate se hercegu KarluDrakomu da otstrani Vlahe.Vlasi, potjerani danas iz jednog kraja, sutra bi osvanuli na drugom i

tako su sve mjere protiv njih bile bezuspjene. Najgore je pak bilo, to suneki posjednici, u pomanjkanju radne sile, i protiv odredaba gradskog vi-

jea zvali i drali Vlahe da im uvaju stoku i da im obrauju zemlje, kaoto je bio uinio trogirski primicerij. U itavoj ovoj stvari najpogibeljnije


4/10

108

je bilo, to su ne samo banovi i knezovi hrvatski uzimali Vlahe u svojuvojsku, nego to su se i isti Trogirani u ratnim zgodama sluili s Vlasimakao vojnicima i uzimali ih u zatitu. Nije stoga udo da su Vlasi gradilina trogirskom teritoriju kue namjerom da ondje ostanu i da prekinusa svojom nomadskom skitnjom. Uzalud su se g. 1383. ibenani tuilikraljici Mariji na Vlahe, osobito one Cetinskoga kneza Ivania Ivanovia

Nelipia. Kraljica Jelisava naredi banu Emeriku Bubeku da silom istjeraVlahe iz ibenskog kotara i da im ne dozvoli da dolaze u Bosiljinu. Iako

je kraljica otro pisala banu, ipak nije bilo pomoi. Gradovi i posjednicimorali su se sami postarati da se obrane od Vlaha. Zato g. 1392 split-

ski nadbiskup sagradi na svom posjedu u Suurcu kulu da se zatiti odVlaha. Kasnije su i trogirski plemii uz obalu na trogirskom teritoriju

podigli Katele da se obrane od Vlaha i Turaka.Burna ona vremena, koja su nastala ustankom Hrvata uz sudjelova-

nje kralja Tvrtka i Ostoje protiv kralja Sigismunda i izborom LadislavaNapuljskoga, najbolje su iskoristili Vlasi. Dok su dalmatinski gradovibili zabavljeni dravnim poslovima, dotle su se Vlasi mirno irili i dubljeputali korijen u teritorij gradova. 13 svibnja 1402 dooe trogirski i i-benski poslanici u Sinj pred Ostojine zastupnike Hrvoju i Ivana Nelipiai izjavie se za Ostoju, ali neka im potvrdi stare i nove povlastice. Hrvoje

i Nelipi to uinie i zajamie im mirno uivanje posjeda i suvie imudijelie milost da Vlasi ne smiju vie stati i pasti u trogirskom teritoriju.ta vie, ove je godine stvoren u Trogiru zakon da nijedan Vlah ne smijestati u trogirskom teritoriju ako ne dri na pai blago kojega trogirskoggraanina, a svi ostali Vlasi imaju otii iz kotara pod prijetnjom gubitka

blaga. Trogirskim elnicima, t. j. poglavicama obana, uope nije bilodoputeno drati za pomonog obana ni jednog Vlaha.

Razni ratni i privatni interesi banova i oblinjih hrvatskih velikaa igradskih plemia uvijek su ometali rjeenje vlakog pitanja. Vlasi su imuvijek dobro dolazili kad je u borbama trebalo vojnika ili u polju radnika

i obana. Ovo teko pitanje, ovu pravu smetnju miru i sigurnosti gradovanisu rijeili ni Mleani kad su g. 1420 postali gospodari dalmatinskihprimorskih gradova i otoka. 3. sijenja 1421 piu Mleani upraviteljimau Zadru, ibeniku, Trogiru i Splitu da budu uvijek oprezni i sporazumni,da se meusobno pomau i protiv Cetinskoga kneza Ivania i Poljianai protiv svih koji bi provalili u njihove kotareve, te da Vlasima zabraneda dolaze s blagom na pau. No ni Mleani nisu oslobodili gradova od


5/10

109

vlake more. Knez Ivani, gospodar Klisa, imao je pod svojom vlaumnoge Vlahe, kojima je bio dao razne povlastice. Naslijedio ga je knezIvan Frankopan, mu jedinice mu Katarine, koji 18 oujka 1436 na Klisu

potvrdi virnim i pravim slugama bana Ivania Ivanovia, svim dobrimVlasima, dobre i potene zakone, ki su im bili za njih bivega gospodina

bana Ivania Ivanovia i za njegova oca kneza Ivana. Ovi Vlasi, po-danici Nelipievi i Frankopanovi, nastanjeni sada u Senju, dolazili su i

pljakali dalmatinske krajeve, pa je mletakim knezovima u Dalmacijinareeno da Senjanima sprijee prolaz. Meutim kralj Sigismund nije

priznao Frankopana nasljednikom Nelipievim i novoimenovani ban

Matko Talovac preuze Ivanievu batinu. Matko je htio ivjeti u miru sMleanima i zato 2 srpnja 1436 naredi Katunarima ili kapetanima Vlahau Hrvatskoj da ne diraju u mletake podanike. Mir umalo da ne pomutieisti Talovevi Vlasi, koji bijahu prebjegli u mletake zemlje i ondje nalizatite. Ban Petar zatrai od republike da ih istjera, a kad to republikanije htjela, poe nanaati tete i Vlasima i mletakim podanicima, patek tada se republika izjavi pripravnom da udovolji banovim zahtjevima.Dakle, i republika je u svoje svrhe titila i primala Vlahe. Kad je zatimg. 1463 Bosna pala u turske ruke i Turci poeli provaljivati u mletaki

posjed, Vlasi su i republici i dalmatinskim gradovima dobro doli kao

vojnici, koji e daleko drati Turke od granice. Nastala su tada tekavremena. Starosjedioci iz unutranjosti naputali su od straha pred Tur-inom svoje kue i zemlje i bjeali k moru, na otoke i preko mora usamu Italiju. Zato su ostala pusta mnoga sela i selita, od kojih vlasni-ci, gradski plemii, nijesu vie imali prihoda. Stoga su bili prisiljeni dauzmu Vlahe i za obraivanje zemlje i za obranu od Turaka. G. 1525 tozbog kuge, to zbog rata bio je skoro opustio Trogir i njegov teritorij,sela ostala bez stanovnitva i zemlje neobraene. I tako su Vlasi nase-lili trogirsku Zagoru i doli do Katela, Segeta i Bosiljine. Premda nekiod njih turski podanici bili su za ljutu nevolju uvedeni u trogirska sela

kao kmetovi i morali su Turcima plaati hara a Trogiranima dohodaki darove (regalije) kao gospodarima zemlje. No Vlasi su se slabo dralisvojih kmetskih ugovora i g. 1532 Trogirani se tue na njih da nee daim daju dohodak. Na to ih providur Pizzamano pozva na red, jer da e ihinae protjerati sa zemlje. Valjda na tubu mletake vlade naredi slijede-e godine bosanski paa Vlasima da napuste mletaku zemlju i posjedetrogirskih plemia u Zagori. Bio je to udarac protiv vlasnika, koji nigdje


6/10

110

nijesu mogli nai teaka, pa je stoga opet dolo do kmetskih ugovora sVlasima. Tako su plemii Andreisi, gospodari sela Zbia sklopili ugovors Vlasima da u ime kmetstva daju esti dio ita, a kao dar da im svakavlaka kmetska kua daje po jednog kopca, jedno janje, jedan sir i esttovara drva. Prema ovom ugovoru kasnije su i drugi patroni za ostala selasklopili pogodbu. Da se u budue izbjegne svaki nesporazum s Vlasimaili s Turcima, dobivena je od Porte izjava da se sela Radoi, Trilokvei Suhi Dol imaju smatrati u trogirskom teritoriju. Sa svim tim su Vlasiupadali s blagom i nanosili u polju tete, i zato je g. 1551 mletaka vladanaredila da vie ne smiju pasti od Mesline do Draga.

Za tursko-mletakog, tako zvanog, Ciparskog rata (15701573) nijesuVlasi odgovarali dunosti davanja dohodka. Tim su oni htjeli nastaviti i

poslije sklopljenog mira i zato su se na vrijeme htjeli osigurati. Neki kunistarjeina iz sela trogirske Zagore (itni, Kotoranja (?), Sratok, Zagori-ani ili Divojevii, Boraja, Blizna, Kladnjice, Trilokve i Utori) zamolie

preko trogirskog arciakona Benedikta Rotonda austrijskog nadvojvoduKarla, gospodara senjskih uskoka, da ih primi za svoje podanike i da emu svaka kua plaati godinji danak od jednog cekina, da im tako uskocine nanose tete i ne vode u suanjstvo. Rotondo je iz Rijeke tu molbu s

popisom kunih starjeine poslao nadvojvodi u Grac spomenuvi da su oniVlasi u staro doba bili podanici ugarsko-hrvatskog kraljevstva i da se sadaele vratiti u prvanje stanje. Imena ovih Vlaha jesu:

iz itnia: Stipan Lui, Milo Vukasinovi, Vukman Rajevi, Ju-raj Dragievi, Stipan Mratinovi, Stipan Brajkovi, Marko i Juraj Sal-kovi, Toma Nikoli, Ivan Boidarovi, Mato Ivanovi, Simon i AntalMilunovi, Petar Mihovilovi;

iz Kotoranje: Ivan Radoevi, Matko Pavlovi, Bilov Mustapi (Tur-in);

iz Sratoka: Matija Brackojevi, Jakov Radmilovi, Mihovil, Jure iPetar Nikoli, Matko Juri;

iz Divojevia: Ivan Pari, Petar Rudonji, Nikola i Jadre Pasijako-vi, Anti, Antul, Marko i Nikola Grubii, Dragi Simanovi,Stipan i Juraj Plazonji;

iz Boraje: Mihovio Ivanovi, Martin i Hodak Gali, Grgur Doganovi;iz Blizne: Grgur Lui, Zane Ivanovi, Nikola Rasojevi;


7/10

111

iz Kladnjica: Petar i Paval ilovi, Bartul, Miljenko i Raden Zoki,Grgo Radelji, Toma Ivanovi, Nikola Martinovi, Petar Mihovilo-vi, Mihovio Boidarovi, Vukdrag i Maks Ili, Martin Matijevi;

iz Trilokava: Nikola i Jakov Bai, Paval Bai, Grgur i MihovioPetrovi, Toma Milankovi, Jadre Domai, Martin Grgurevi,Paval Ivanoevi;

iz Utora: Marko Kosarii, Vrsaljko i Toma eskovi, Luka, Martini Vukdrag Markovi, Bogoje Radovanovi, Ostoja i Jakov Marko-vi, Juraj i Petar Radivojevi, imun Nebrilovi;

iz Ljubitovice: Radoje Ivanovi, Bartul Radonji, Luka Radojevi,

Ivan Sablji, Vukelja Pavlovi, Paval Pribisavi, Mihovil Brlje-vi, Gregor Petrovi;

iz Prapratnice: Gregor Matijevi, Marko Vukosavi, Mihovio Lako-novi, Ivan Pavleni, Luka Petrovi, Mihovil Ivanovi, Bartul iVujica Jurjevi, Ivan Mikuli, Stipan Mihovilovi, Jadre Lijai,Martin Vukmanovi, Mita i Ivko Buljkori, Stipan Vukosalji,Mileta Selendovi i Marko Mari;

iz Rastovca: Milan Novakovi, Grgur Stipanovi, Jadre Ivani, PetarBitei, Lovre Ivanovi, Bartul i Lovre Pavkovi, Ivan Vukovi;

iz Bristivice: Mikula Hrastovai, Ivani Bilosavi, Luka Rajevi,Mikula Miloevi, Vranko Jakonovi, Ilija Martinovi, Jakov Ra-dekovi, Juraj Jurjevi i Matko Jakojevi;

iz Mitla: Ivan Milkovi, Juraj Ivanovi, Luka i Ivan Stani, PavalDragii i Vuina Plotkovi.

Nadvojvoda Karlo udijeli 20 svibnja 1579 zatraene privilegije i na-redi generalu Ivanu Ferenburgu i senjskom kapetanu Raabu da imajutititi Vlahe oko Trogira. Kralj Rudolf za volju nadvojvode pristade naizdavanje privilegija, ali izjavi da je to pogibeljno, jer se tako Vlasi iMartolozi uvlae himbenim nainom, drugim rijeima, nije im vjerovao.

Po Rotondovim rijeima da su ovi Vlasi bili prije podanici ugarsko-hrvatskog kralja, ima se zakljuiti da ih nisu Turci doveli nakon pada

Klisa g. 1537, nego da su ovi Vlasi bili na trogirskom teritoriju jo izvremena knezova ubia i Nelipia. Njihova krsna imena veinom sukatolika, a ona neka narodna ni najmanje ne dokazuju da su bili istonevjere. Prema tome moe se sa sigurnou uzeti da su njihovi prei doliiz Bosne kao katolici. Nemamo uope nikakovih vijesti da su Vlasi u


8/10

112

trogirskom teritoriju imali svojih crkava i sveenika, niti da su preli nakatolicizam.

Vlasi su u uskokim borbama za Klis bili podijeljeni i jedni su seborili u redovima Turaka, ali ih nato prisili trogirski knez i g. 1575 bili suobnovljeni svi kmetski ugovori. Svi pisani ugovori i pogodbe nijesu kodVlaha imali vanosti, i oni su se nadalje opirali davanju dohotka. Zatomletaki dud dukalama g. 1578 i 1579 naredi trogirskom knezu da ih nato prisili zapljenom blaga. I kad su se Vlasi opet stali otimati svojim ob-vezama, jer su toboe turski podanici, republika se obrati Porti, koja opetizjavi da su sela Trilokve, Radoi i Bristivica u trogirskom teritoriju i da

Vlasi moraju trogiranima davati dohodak.Vlasi, bilo turski ili mletaki podanici, koji su se bili naselili na teri-

torij ibenske, trogirske i splitske opine, isticali su se u borbi svojih gos-podara protiv senjskih uskoka, koji su uvijek snovali i radili da Turcimaotmu Klis. Turci i Mleani su protiv uskoka tjerali Vlahe, a za to su imuskoci pri svakoj provali u turski teritorij vraali ilo za ognjilo, otimaliim stoku, ubijali ih i odvodili u ropstvo. Vlasima u trogirskom kotaru,na domaku samoga Klisa postalo je takovo stanje nesnosno, osobito g.1579 kad su se uskoci najozbiljnije spremali da otmu Klis Ipak nisu

bili pouzdani i znali su prevarit i okrenuti vjerom. Poslije neuspjelog

pokuaja osvojenja Klisa Turci su g. 1583 provalili u uskoke krajeve,ali Uskoci im se osvetie provalivi u neko selo trogirskog kotara, gdjeubie 20 Turaka i otee mnogo blaga. Od straha pred Turcima pobjegoeiz sela svi stanovnici Vlasi.

Turci iz Klisa nagovarali su Vlahe da ne daju dohodak gospodari-ma u Trogiru u nadi da e radi toga Vlasi biti otjerani sa zemlje, pa ese sami Turci dokopati vlasnitva sela. I pod izlikom zapljene vlakihimanja, mislili su Turci da e sami moi obraivati one zemlje i davatidohodak; ali sve je to bilo sprijeeno. G. 1620 opet su s Vlasima biliobnovljeni kmetski ugovori, a Turci su ih opet nagovarali da dohodak ne

daju. Neki su vlasnici sela bili dali na teatinu svoje zemlje u Zagori,ali je mletaka vlada g. 1630 to sprijeila. Kad je 1635 bio doao bosan-ski paa da pregleda granice, Turci su htjeli izrabiti tu priliku i poelisu uznemirivati vlasnike sel, to je ipak posredovanjem Porte ureeno.Bilo je dolo do toga da se vie nije znalo ija su ona sela: da li trogirskaili turska. Posjed je dodue bio trogirski, a kmetovi podanici turski. To je

bio uzrok da su neka sela ostala neobraena. Vlasnici se nali u neprilici


9/10

113

kome da dadu zemlje na obraivanje i mamili su Vlahe. G. 1635 tue seKatelani na Ivana Cippica i druge trogirske plemie, gospodare Katela,da ume i livade, koje su Katelani uivali, daju Vlasima, koji na njihovuveliku tetu dolaze s velikim brojem blaga. Tek g. 1648, kad su Mleaniosvojili Klis, malo je odahnulo i Vlasima i gospodarima. Mirom g. 1671

priznate su i uspostavljene stare trogirske granice, ali kretanje Vlaha jonije bilo dovreno. G. 1673 tue se trogirskom knezu tafiliani i Novlja-ni da su iz druge jurisdikcije doli neki Vlasi, i to Jure i Ivan Bubi, IvanPara, Jure Koli, Mijo aleti i DelijiVlah, i da po njihovom zemljitu

pasu krupno i sitno blago. Knez im naredi da vie ne smiju voditi blago

onamo na pau ni initi tete. Isto tako su se i neki trogirski graani tuilina Vlahe da su u Babama i Draanima zaposjeli neke njihove zemlje.Kad je i protiv njih knez izdao jednaku naredbu, odgovorie drugi

vlasnici, koji su u ona dva sela imali panjaka i gajeva, da im se takovomzabranom prijei davanje njihove zemlje na obraivanje kome hoe i dasu spomenuti Vlasi mletaki podanici, i to Bubii iz Vranjica, a ostali izKlisa.

Kako su poslije Bekog rata nastala mirnija vremena i Turci bili uda-ljeni od primorja, umirili su se i Vlasi i u svojim selima se prilagodiliteakom ivotu, ostavivi se sasvim skitnje i upadanja u tue posjede.K njima su domalo doveli bosanski Franjevci iz Bosne nove katolikeizbjeglice, koje su Dalmatinci takoer prozvali Vlasima, a da to oni uisti-nu nisu bili. Ovi potonji doseljenici su pravi bosanski katoliki starosje-dioci. Danas je uope teko i nemogue kazati, koje su kue u trogirskojZagori starosjedilake, koje vlake, a koje bosanske.227

227 Marko Perojevi, Vlasi na trogirskom teritoriju. Jadranski dnevnik, god. III, br.136, str. 9-10. (Split, subota 13. lipnja 1936.)


10/10

Documents

Marko Perojevic_Vlasi Na Trogirskom Teritoriju (1936)