Slobodno vrijeme i suvremeno društvoTena Martinić

RAD I SV – ULOGA I LIČNOSTI

- Slobodno vrijeme je zahvalan predmet sociološka istraživanja jer se vrijeme i

aktivnosti daju kvantificirati, a to omogućuje primjenu kvantitativnih metoda

matematičke statistike. Golem je broj empirijskih istraživanja u SAD-u, Francuskoj,

SSSR-u.

- Ova knjiga je kritika sociologije slobodnog vremena:

1. SV se ne može promatrati izvan društvenog konteksta, već u relaciji i interakciji s

globalnim društvenim sistemom, u relaciji s potrošačkim društvom

2. suvremeno društvo ne smije se promatrati kao neka nepromjenjiva prirodna datost, već

kao promjenjiva povijesna kategorija

- Fenomen slobodnog vremena ne može se definirati sociološki (određuje kvantitativno

dio kalendara kada se ne radi), već je važan povijesni pristup.

- Slobodno vrijeme je nastalo u industrijskoj civilizaciji te ga autorica definira kao

vrijeme oslobođeno od organiziranog, industrijskog rada kojemu se čovjek mora

podrediti.

PEDAGOGIJA SLOBODNOG VREMENA

- slobodno vrijeme= vrijeme kada je radna uloga isključena, kad se pojedinac ne ponaša

niti ne osjeća kao nosilac određene uloge već kao pravi ili istinski ja (self), kao

ličnost, a ne dio ličnosti.

- I u slobodno vrijeme on obnavlja određene društvene uloge, ali one su više difuzne i

personalizirane od radne uloge koja je specifična i impersonalna.

- U slobodno vrijeme pojedinac se može ponašati autonomno, stvara nešto novo i

realizira vlastite potencijale.

- Potrošnja služi kao novi izvor aoc. identiteta.

- Ako radna uloga zahtijeva dispozicije pasivnosti i podređenosti te iste dispozicije

pojedinac prenosi u slobodno vrijeme- pesimistična hipoteza

- Optimistička hipoteza naglašava produktivni razvojni potencijal slobodnog vremena,

kreativna djelovanja i aktivnosti pojedinca na vlastitom razvoju i usavršavanju.

1

UVOD

Problem

- Industrijsko društvo, radno vrijeme je omeđeno i točno određeno.

- Neradno vrijeme, za obnavljanje radne energije te da se prepusti aktivnostima prema

vlastitom izboru a to dopuštaju i poboljšanje materijalne prilike jer pojedinac može

dio novaca trošiti prema vlastitom izboru.

- SV= samostalnost od obveznog rada

- nastajanje masovnog SV

- pravo na SV (ne samo pravo na rad)

- SLOBODNO VRIJEME = vrijeme oslobođeno od organiziranog rada, u njega je

uključen odmor, obitelj, društvene obveze, dopunski rad. SV nije oslobođeno od svih

obveza ali su one izdvojene od organiziranog ind. rada.

- DOKOLICA = vrijeme lišeno svih dužnosti, izbor pojedinca ovisi samo o njegovom

raspoloženju, sklonostima

- često su isprepleteni, teško je odrediti granice

- Slobodno vrijeme je nastalo u industrijskoj civilizaciji i u vezi je sa cjelokupnim

društvenim kretanjem, vezano je za pojavu suvremenog društva tj. njegovog

potrošačkog razdoblja.

Sociološke interpretacije SV

Sociologija SV se dokraja konstituirala iz 2 nedostatka:

1. izdvaja se 1 aspekt Sv i tretira izolirano od drugih

2. teorijski zaključci su necjeloviti jer ostaju u danima društvenim okvirima ili

proizlaze iz neprimjerenih ideoloških koncepata.

- slobodno vrijeme- promjene su brže i potrebno je da ih istraživači što preciznije odrede.

- Istraživanja u SAD-u analizirala su društvene i kulturne promjene u odnosu prema

demografskim i urbanističkim činiocima, a ne u odnosu prema ekonomskim i

ideološkim činiocima.

- Riesman, Schelsky i Friedmann – nezadovoljstvo u radu može se nadomjestiti

slobodnim djelovanjem u dokolici.

2

- Head i Wolfenstein- dokolica se postepeno razvijala kao vrijeme raspoloživo za

potrošnju, u dokolici se želi dohvatiti zadovoljstvo, dopustiti sebi zabavu, ono pripada

pojedincu i koristi ga kako želi.

- Otuđenost suvremenog čovjeka nastoji se uravnotežiti povećanjem SV i stvaranjem

većeg prostora za dokolicu.

- Neuravnoteženost, frustriranost, otuđenost nestale bi sa povećanjem slobodnih sati gdje

bi se pojedinac prepuštao slobodnoj volji.

- Kad nam buduća civilizacija pruži više vremena za dokolicu i kad ta dokolica postane

glavni dio života, organizirana po našoj volji, uči ćemo u «civilizaciju dokolice» u

kojoj će otuđenost biti prevladana dokolicom a homo fabera (proizvođača) zamijenit

ćemo homo ludens (koji se igra) i homo somnias (sanjar).

KRŠĆANSTVO

- Slobodno vrijeme ne pripada obvezama ali to ne znači i odsutnost odgovornosti.

Ljudsku potrebu za igrom ne treba negirati. Pasivnost je prihvatljiva. U slobodno

vrijeme može se pronaći mir, dokolica je također naš put do Boga.

- Novi homo ludens sudjelovat će u društvenim svečanostima, skupnim igrama,

natjecanjima. Predviđa izmjene u svim vidovima čovjekove djelatnosti. Čovjek i

zajednica kvalitativno će se mijenjati.

- Homo ludens i homo somnias- povećanjem slobodnog vremena pojedinac može

razvijati dosad neizražene sposobnosti. Poboljšanje materijalnih standarda otvara

čovjeku mogućnost da sudjeluje u različitim dokoličarskim aktivnostima.

- I rad će se mijenjati radnim aktivnostima u slobodno vrijeme.

- Prudenski- dobrom organizacijom korištenja slobodnog vremena unapređuje se

proizvodnja

- Grušin- slobodno vrijeme nije više podređeno radu, može se samo mijenjati, slobodno

vrijeme nije jednako raspoređeno među različitim grupama radnika, nije se posebno

povećalo u odnosu prema proizvodnji i prema smanjenju radnog vremena, naglašava

značenje slobodnog vremena u životu pojedinca, slobodno vrijeme je prostor za

razvitak sposobnosti.

3

- Usavršavanje ličnosti, razvoj radnih sposobnosti i usavršavanje ličnosti. Dokolicu treba

planirati kako bi se što korisnije upotrijebila.

- Dumazdier- podizanje kulturne razine je uporišna točka za određivanje sadržaja SV.

Dokolica utječe na sva područja egzistencije. SV je prostor gdje će nastajati novi

čovjek.

- Lopez-Day- suprotstavlja se odjeljivanju SV od rada i podsjeća na otuđenost u SV koje

postaje prostor za potrošnju, potrošna vrijednost.

SUVRMENO DRUŠTVO: FIZIS ILI POVIJEST (zbilja potrošačkog društva)

- Slobodno vrijeme je nemoguće odvajati od ostalih čovjekovih aktivnosti jer su

sadašnjica i povijest čvrsto povezan sustav dijelova što međusobno jedne na druge

utječu.

- Suvremeno društvo je industrijsko, potrošačko, civilizacija u promjeni, otuđeno, pojava

masovne dokolice doživljava nagle promjene.

- Mijena osnovnih obilježja, nestaje fizički rad i čovjekov neposredan odnos prema

prirodi.

- Fizički rad dopuštao je prirodni ritam, a tehnologija udaljuje proizvođača od objekta

rada. Sve produktivni proizvođač postaje i sve veći potrošač.

- Suvremeno društvo zainteresirano je za pojedinca potrošača jer kriterij razvijenosti

postaje potrošnja te se veliki industrijski sistemi mogu razvijati samo na rastu

potrošnje- potrošački mentalitet, želja za trošenjem, zanemaruju se ostale vrijednosti i

interesi čovjeka.

- Suvremeno društvo- društvo masovne potrošnje, u promjeni, postindustrijsko,

programirano, jednodimenzionalno (svodi pojedinca na 1 dimenziju)

OTUĐENI RAD- OTUĐENA DOKOLICA

Dokolica se ne može istraživati odvojeno od rada jer sve (poz. i neg.) implikacije rada

očituju se višestruko u dokolici, oni su jedinstvo.

Problem dokolice je nemoguće postaviti i riješiti ako se pri tom ne razmatraju i problemi

rada. Oni su nerazlučivi.

SV je funkcija rada, izvire iz rada i mijenja se sa radom.

4

Antika- rad je zlo, kazna

Luther- rad je pu do spasa, uvjet za iskupljenje grijeha

Renesansa- rad je mogućnost čovjekovog razvitka

Marx- teorija otuđenja rada

Neostvarenost u radu povećava nemir, neispunjenost, otuđenost, a to se želi nadoknaditi u

vremenu oslobođenom od rada, ali dokolica postaje umor, iscrpljivanje, isto kao i rad jer

rad i dokolica su nerazdvojivi. Otuđenom radu odgovara otuđena dokolica

Svi su podvrgnuti tempu efikasnosti i njihovo SV pretvara se u vrijeme bez duševnog

mira, u niz predaha.

Dokolica se doživljava pasivno, kako bi se to promijenilo rad mora postati izvor

zadovoljstva.

Dokidanje otuđenog rada je prva pretpostavka za smisleno oblikovanje SV. Sve

neg.značajke rada prenose se i u dokolicu.

REKLAMA

Jedan od elemenata potrošačkog društva (prizvodnja-stjecanje-potrošnja-profit)

Ovo društvo teži materijalnom obilju i temelji se na sve većoj potrošnji.

Reklama je oblik kapitalističke propagande i eksploatacije potrošača, služi za ostvarenje

što većeg profita, profit proizlazi iz reklama.

SV je prožeto komercionalnom reklamom, reklamni mehanizmi usmjereni su na

dokolicu, vrijeme kad je pojedinac prepušten svojim željama, reklamom se nastoji masa

uputiti da što više troši.

Reklama kumuje masovnoj kulturi, tk u masovnoj kulturi reklama nauspješnije djeluje.

Masmediji prepuni su reklama tako da je dokolica pod neprestanim utjecajem

komercijalne reklame.

Komercijalna reklama uvjetuje da se čovjek u slobodno vrijeme ponaša kao potrošač, a

ne sasomsvojno biće. Nastej ituđeno biće kojemu je cilj trošenje reklama ne dopušta

čovjeku u dokolici da se smiri već ga nagovara da kupuje ili putuje.

5

POTROŠAČKA DOKOLICA

Osjećaje neispunjenosti, osamljenosti čovjek prenosi i u dokolicu. Rad nije ljudska

produktivna potreba već tegoba, prisila što u čovjeku stvara nemir i neravnotežu.

Ako čovjek radi bez interesa, ako kupuje i troši robu na apstraktan i otuđen način , kako

onda može koristiti svoje SV na aktivan i sadržajan način?

On uvijek ostaje pasivan i otuđen potrošač.

Pojedinac nije u stanju nadoknaditi neispunjenost u radu u dokolici.

Dva tipa ponašanja u dokolici:

1. neproduktivno, potrošačko- dominira zabava, potrošačka dokolica

2. produktivno, djelatno- čovjek se doživljava kao staratelj, to je produktivna

dokolica jer afirmira djelatno ponašanje

Povećanje SV predstavlja opasnost jer ljudi ne koriste SV već ga nastoje utuči.

Dosada anastjae nakon tegobnih sati provedenih na radu, prepušten sebi pojedinac se

gubi u vlastitoj neispunjenosti.

Strah od dosade tjera na traženje zabave. Potrošačko ponašanje vidljivo je u zabavi;

potrošačka dokolica poprima izrazito zabavljački karakter.

Treba stvoriti i razviti nove potrošačke navike. U zabavi se traži prekid svakodnevnog

života.

Otuđeni pojedinac grčevito traži izlaz u zabavi, guta posebno priređene proizvode za

dokolicu, koji ga iscrpljuju i na pasivan način povezuju sa svijetom i okolinom; to je

površan kontakt

Želi se zaboraviti svakidašnji život i utopiti se u zabavi, na taj način čovjek povećava

vlastitu osamljenost bježeći od stvarnosti u zaborav zabavnih sadržaja. Traženje zabave

ne umanjuje nezadovoljstvo.

Zabavi je cilj utuči vrijeme i to ispunjava potrošačku dokolicu, to je pasivna razonoda. U

aktivnoj razonodi čovjek se obogaćuje novom spoznajom i utemeljuje svoj kritički odnos

prema stvarnosti.

Profit je apsolutno mjerilo uspjeha i u proizvodnji za dokolicu.

6

Dosada se može izbjeći na 2 načina:

1. time što će čovjek biti produktivan i time doživjeti sreću

2. time što će pokušati izbjeći njene manifestacije

- najgori oblik potrošačke dokolice je prividna sloboda koja se postiže masovnim

trošenjem robe; čovjek je pasivni potrošač i proizvođač

POTROŠAČKA KULTURA

Masovna kultura, širenje sredstava masovne komunikacije i povećana produkcija

Masovna potrošnja i masovna dokolica nastaju sa razvijenom proizvodnjom i

potrošnjom.

Dva tipa masovne kulture:

1. produktivan- spontanost, otvorenost, kritičnost, za takav produktivni oblik

kulturnog života zadržat ćemo termin masovna kultura

2. potrošački-neproduktivni

Huizinga: pripisuje igračku dimenziju «homo ludensu», igra je uvijek sastavni dio

kulturnog, umjetničkog čina, zamjenjuje se zabavom, a od trošenja kroz igru dolazi se do

zasičenja kroz zabavu.

- igra okuplja ljude u grupu, njome se stvaraju zajedništvo; zabavom se pojedinac

odvaja od drugih

- igrom se aktivira cjelovitost ljudskog bića, zabavnost se temelji na čulnosti,

čovjekovoj biološkoj dimenziji

- igrom se dokučuju novi prostori, donosi nemir i potreba za izlaženjem iz dane

vizije postojanja

- igra je produktivni vid kult.ponašanja, a zabava prozlazi iz potrošačkog društva

- igra je kritički stav, nemirenje sa vlastitim trenutkom

Potrošačkim kul.ponašenjem sve se odvija horizontalno, ostaje u istoj razini, nema stalnih

vrijednosti i sve ostaje na trenutačnim stanjima. Predmeti se mijenjaju, troše i time se

stvara dojam promjenjivosti, novoga, a zapravo se sve kreće u istim relacijama koje se

prividno pojavljuju kao potpuna novost.

7

Naglom urbanizacijom uvlače se nove mase u potrošački kulturni krug, novonastale

društvene grupe (poluurbanizirane), odsječene od svoje tradicionalne kulturne vrijednosti,

postaju podatne za potrošačke kult.sadržaje.

Sredstva masovnih komunikacija= vjerni prenosioci potrošačke kulture, primoravaju

pojedinca se se ponaša standardizirano, konformistički, sredstva se pojavljuju

istovremeno s povećanjem SV koje se moralo ispuniti, utrošiti.

Idealni potrošač= ne vidi u ničemu stalnost, ništa ne pretvara u trajnu vrijednost svemu

je oduzeta vremenska dimenzija, svedena je na trenutak, sadašnjost ;cilj je užitak

Neučvršćen i osamljen pojedinac vrlo brzo će se prepustiti pseudovrijednostima.

Masmediji zatrpavaju čovjekove slobodne trenutke.

Potrošačkim ponašanjem devaluira se svaka kulturna vrijednost, a takav odnos rapisno se

širi sredstvima masovnih komunikacija.

Produkti potrošačkog kulturnog aparata su bezvrijedni i kratkotrajni, djelovanje im mora

biti efektno, blještavo, izvanjsko, po tome se privlače.

Cilj takvih pseudokulturnih produkata je izazvati osjetilni podražaj, na taj način

masovnost doprinosi gomilanju pseudovrijednosti i neprestano devaluira kult.tradiciju.

Osnovni elementi potrošačke kulture: komercijalizacija, standardizacija, masovna

proizvodnja, zabavni aspekti.

I umjetnost se kontrolira, proizvodi i troši poput druge robe, postaje komercijalna,

podvrgava se tržišnim zakonima.

SV je prostor gdje se najočitije iskazuje potrošačko kult.ponašanje. Dokolicu ispunjavaju

rudimentarne zabave koje ne zahtjevaju visok stupanj mentalne aktivnosti.

- masmediji ispunjavaju dokolicu, pružaju mogućnosti za razbibrigu, za trošenje

vremena, relaksaciju, mnogi oblici zabavljanja potpuno pasiviziraju ljude.

Ljudi obično ne zanju kako «potrošiti vrijeme», suočavaju se sa samoćom te nastojeći

izbjeći to, takve trenutke ispunjavaju bilo kakvim aktivnostima (TV, zabavna štampa,

radio, fim).

8

Osjeća se neravnomjernost između sredstava koja se troše na pseudokulturu. Tv spektakli

više troše nego muzeji, knjižnice, kazališta. Ljudi lakše odvajaju novac za pseudokulturni

produkt nego za neku kulturnu vrijednost.

Potrošačka kultura znak je neproduktivnog ponašanja, svojstva potrošačke kulture je

neautentičnost, nekreativnost, nekritičnost, pasivnost, površnost. Takva kultura oduzima

mogućnost stjecanja novih spoznaja. Mi smo potrošači a ne spoznavaoci; takva kultura

nema humanog smisla. Potrošačka kultura očituje otuđenje čovjeka u suvremenoj

civilizaciji. Otuđenje u radu nastavlja se u otuđenoj potrošačkoj dokolici i masovnoj

potrošačkoj kulturi.

IDOLATRIJA

Spoj reklamnog i potrošačkog najbolje se može očitati u tipu modernog potrošačkog

idola. Osnovne dimenzije potrošačkog stava u suvremenom idolatrijskom sustavu su:

manipulacija i potčinjavanje.

U čovjekovom ponašanju uvijek je bila karakteristična usmjerenost prema drugome

(drugi je bio primjer). Sa masmedijima povezan je i nastanak novih uzora, idola, šire se

ideali dokolice. Čovjek ne postiže svoj uspjeh u produktivnom radu, nego u domeni

zabavnog tj.masmedija.

Zadatak novog uzora: zabavnost, opuštenost, neobveznost, isključiti svaki napor, tegobu.

Masmediji povezuju idole sa mnoštvom i pružaju mogućnost za identifikaciju i ulazak u

svijet koji je prividno stvaran. Ovi modeli bijega još su jedan dokaz da čovjek ne živi

svoj vlastiti život, već da je pod pritiskom normi potrošačkog društva, a potrošačka

kultura i reklama pozivaju ga da oponaša tuđe načine života- konformizam. Potrošački

idol odvraća od zbilje, traži potpuno potčinjavanje, simbol je reproduktivnog stanja,

degradacija osnovnih čovjekovih vrijednosti.

HOBBY, SLOBODNE AKTIVNOSTI, IGRA

Za potrošačko ponašanje postupci pojedinca su izazvani vanjskim poticajima. U dokolici

se može iskazati želja za potrošnjom. Neproduktivno ponašanje širenjem masovne

dokolice postaje dominantno obilježje.

9

Produktivno ponašanje bilo bi ono koje stvara i najmanju autonomnost, neovisnost

pojedinca o potrošnim pravilima.

HOBBY= nešto što se ne radi ozbiljno, nema novčanu vrijednost i ne služi nekome osim

nama samima. Čim je isključena novčana vrijednost ne uklapa se u potrošačka pravila.

Svrhovito je samo za tu osobu i jedino njemu donosi zadovoljstvo.

- produktivna aktivnost za sebe, bez ikakvog značenja za okolinu, njegov rezultat

ima samo subjektivno značenje

Značajan je samo za onog tko se njime bavi i tko u njemu nalazi nadomjestak za

ispunjenost u svakidašnjici. Naglašena je vlastita sklonost, ispunjenje osobne želje.

Čim hobby postane zanimljiv za nekog drugog, njegovo značenje nije samo rekreativnost

nego i pružanje zadovoljstva drugome.

SLOBODNE AKTIVNOSTI= te aktivnosti ispunjavaju pojedinca i u njoj nalazi

zadovoljenje.

IGRA- u igri je sadržan cilj, ona teži ispunjenju, postizanju određenog rezultata.

Suprotnost između produktivne i neproduktivne zabave ocrtava se u SV. Igra se

obilježava kao iskazivanje viška energije, vježbanje instikata, ponavljanje, opuštanje.

Freud: dijete igrom upoznaje stvarnost, oslobađa se od agresivnosti.

Erikson: igra je način da se budi izvan zbilje, pojedinac se tek u igri osjeća čovjekom,

ona mu je vrsta terapije.

Neumeyer: opasnost od standardizacije može se prevladati jedino dobro organiziranom

masovnom dokolicom u kojoj dominira igra.

Huizinga: igra ima nešto iskonsko u sebi, kao takva nadilazi granice biologijskog, te

čisto fizičkog djelovanja. Ona je smislena funkcija, svaka igra nešto znači, u igri nastaje

određeni oblik, igra stvara red, dakle jest red.

Elementi igre (red, oblik, smisao) značajni su i za aktivnosti u SV.Suvremena masovna

dokolica bila bi prostor gdje bi moglo doći do igre.

Nije istina da niti jedna aktivnost u suvremenoj dokolici nema elemenata igre. Igra

isključuje neproduktivnu zabavnost. Zabavnost je suprotna igri, strast za situacijama,

uživanje u masovnim predstavama. Zabavnost je nemogućnost da se stvori red, izmicanje

smisla i nemogućnost da se dođe do oblika, zadovoljenje je trenutačno, u sferi osjetljivog

te je kratkotrajno i traži uvijek novi podražaj.

10

Povećanjem SV, sve veći broj ljudi stječe uvjete za raznolike oblike obrazovanja.

Obrazovna aktivnost u dokolici, obrazovanjem se, ako je sistematsko, stvara red, razvija

se kritička sposobnost, a to pojedinca osamostaljuje i čini ga autonomnim bićem.

Usavršavanje u struci, stjecanje novih kvalifikacija, usvajanje novih radnih vještina.

Društvo koje želi napredovati u cjelini, dužno je razvijati sistem permanentnog

obrazovanja.

Ključ napretka nalazi se u masovnom obrazovanju- organizirana dokolica; na taj način

postaje masovna obrazovna akcija.

Cilj je razvijati samostalni, kritički odnos, a ne samo nagomilavati znanja bez razvijanja

sveukupne ličnosti. Dokolica na području obrazovanja dobiva relevantno mjesto- otvaraju

se mogućnosti za sistematsko, permanentno usvajanje znanja i razvijanje sposobnosti.

Obrazovanje je aspekt produktivnog ponašanja u dokolici.

MASOVNA KULTURA

U prvom dijelu konstatirali smo da je potrošačka kultura negacija kulturnog ponašanja.

Jedan od osnovnih obilježja suvremenog kulturnog života je i njegova masovnost, što nije

isto što i potrošnost. Potrebno je razvijati obrazovanje koje je čvrsto povezano sa

kulturnim djelovanjem.

Sudjelovanje u kulturi, u obrazovanju, pretpostavka je čovjekovog unapređivanja. Nije

dovoljno samo davati dovoljno kulturnog sadržaja nego treba razviti sklonost prema

kulturi.

Javlja se proturječnost između mase i kulture, između mogućnosti u korištenju kulture i

realnog interesa prema kulturi.

Pod demokratizacijom kulture podrazumijeva se povećanje obrazovanja,

rasprostranjenost kulture i umjetnosti među širim slojevima društva. Ali to širenje kulture

ne može razriješiti tu proturječnost pa je zato zadatak društva da sistematski radi na

odgoju i preodgoju pojedinca i na razvijanju čovjekovih kulturnih potencijala. Rezultati

ovoga riješit će problem sadržaja dokolice i raskorak između mase i kulture.

Suvremena dokolica omogućuje omasovljenje kulturnog života.

Dva vida kulture:

11

1. popularna, pozitivni aspket kulturnog sudjelovanja

2. masovna, negativni aspekt

Masovna kultura = kult.rasprosranjena u masama

Tu se ukazuje na kult.neujednačenosti koje nastaju s obzirom na obrazovni stupanj i

kulturne razlike klasa i slojeva.

Schaff- masovnost nije negativna, ona je oznaka proširenosti, prihvaćenosti neke

kulturne činjenice.

TV- obično joj se pridaje negativno značenje, poistovjećuje se s potrošnjom, no

masmediji sami po sebi nisu ni negativni ni pozitivni; mogu biti u ulozi potrošačke ali i

masovne kulture

Masmediji su omogućili razvitak novih načina izražavanja i uvjetovali da se tradicionalne

kult. vrijednosti naglo prošire u društvene sredine. Novi slojevi publike sudjeluju u

kulturnim manifestacijama zahvaljujući masmedijima.

Pravo na dokolicu postaje pravo na kulturu. Civilizacija sa povećanom dokolicom bit će

ili civilizacija potrošnje ili civilizacija kulture. Nekad je aristokracija imala društveni

privilegij, dovoljno dokoličarskih trenutaka da se prepusti kult.sadržajima.

U masovnoj kulturi osnovno mjerilo je intenzitet sudjelovanja. Svojstvo masovne kulture

je mnogovrijednost koja potiče autonomsni stav, kritički odnos.

Povećanje SV nije povećanje praznog vremena već povećanje društveno-produktivnog

vremena.

Kulturni čin- čovjekov aktivan odnos prema životnim vrijednostima, dosezanje kritičkog

stupnja u kojem se iskazuje njegova osobnost.

Obrazovanje je prva razina masovne kulturne djelatnosti, uvjet da bi se razvila čovjekova

znanja i sposobnosti, masovna kultura je dinamičan odnos pojedinca i zajednice.

Pojedinac je sudionik (ne pasivna jedinka).

Potrošnost i kritičnost u sukobu

produktivnost i neproduktivnost

- sukobljavanje čovjekovog ponašanja zorno je u SV

Prevlada li kulturni mentalitet nad potrošnim nad potrošnim bit će potrebno

prestrojavanje društvenih odnosa.

12

Masovna kultura dio je dokolice, ali njezine promjene utječu na cjelovito čovjekovo

vrijeme. Ona razvija pojedinačnu svijest što uvjetuje pomake i u društvenoj svijesti.

ZNAČENJA DOKOLICE

Havighursta- Dokolica je ostvarenje individualne slobode, tu se iskazuje spntanost i

sloboda izbora, iskazuje se potpuni čovjek, ostvarenje ljudske slobode.

SV=izvorište slobode čovjeka

DOKOLICA= prostor u kojemu čovjek utemeljuje ravnotežu izgubljenu u radu i

ostavruje se kao slobodno biće, prostor za realizaciju čovjekove slobode.

Friedmann- pojedinac se jedino može ostvariti u slobodnim aktivnostima

Osobnost se ne razvija u individualnom radu, mehaniziranom proizvodnom procesu jer

on nema ni cilj, ni smisao. Cilj i smisao čovjek pronalazi u aktivnostima u SV.

Izdvajanje dokolice iz životnog konteksta dovodi do postavke koje se temelje na

shvaćanju vremena izvan rada kao kompenzacije.

Rad stvara prazninu, nezadovoljstvo koje će se prevladati u dokolici ispunjenoj

aktivnostima po vlastitom izboru. Neradno vrijeme se potpuno subjektivizira.

Dumazdier- dokolica je embivalentna. Ona može poticati napredak društvene kulture ili

se unazaditi. Može potaknuti pojedinca na sudjelovanje u društvu ili na bijeg od njega.

Dumazdier te suprotnosti vidi u sukobu između individualizma (on ojačava povećanjem

dokolice) i društvenog angažmana, zatim u sukobu između slobodne i otuđene doklice.

On suprotstavlja slobodnu dokolicu sa aktivnostima u dokolici što degradiraju ljudskost.

U slobodnoj dokolici ostvaruje se novi homo faber (aktivnosti:svaštarenje, uradi sam...).

Tu se stvara novi homo ludens koji sudjeluje u skupnim igrama, sportu, putovanjima,

zatim homo socius koji se uklapa u zajednicu te homo sapiens. Svi ovi vidovi mogu se

razvijati upravo u dokolici i imaju odjeka na cjelokupno ljudsko ponašanje.

Filipcova- Rad je sredstvo da se zasluži za životne potrebe, u velikoj mjeri je u sferi

nužde.

Dokolica je domena samoostvarenja čovjeka. Za nju su homo consumes i otuđeni rad dio

suvremenosti u kojoj se mora analizirati dokolica.

Tvrdi da nije važno koliko ima kativnosti u SV, već odnos koji pojedinac ima prema

njima (jesu li nametnute ili ih je odabrao).

13

Dokolica je svijet izbora. Suprotstavlja se distinkcijama između aktivne i pasivne

dokolice. Gledanje filma nije pasivnost. Aktivnost ne zanči doslovno sudjelovanje nego i

cjelovito primanje vrijednosti.

Nju u dokolici zanima odnos pojedinca prema kult.vrijednostima i način na koji kultura

dolazi do njega.

Friedmann- upućuje na kompenzatorsku ulogu dokolice i priklanja se distinkciji

aktivno-pasivno. Društvo treba poštovati čovjekovu težnju za ostvarivanjem osobnosti pa

dokolica ne smije biti prepuštena pojedincu već se o njoj treba brinuti društvo. Jedino

organizirana dokolica može biti ispunjena vrijednim kult. sadržajima. Organizirana

dokolica ne zanči zatvaranje i ograničavanje slobode izbora.

Kult.politikane bi imala prosvjetiteljsko obilježje, ne poistovjećuje se samo sa

obrazovanjem, sa širenjem određenih znanja, već zahtijeva široki spektar kult.aktivnosti u

koje bi se pojedinac uključivao tražeći odgovor na pitanja koja mu nameče život.

Richta-povezuje tehnički napredak sa svestranim razvitkom ličnosti. Tehnika i čovjekove

vrijednosti nisu oprečne, dapače nužno se nadopunjuju. Nemoguća je tehnička revolucija

bez kulturne.

Friedmannove teze prizlaze iz njegovog određenja rada, a dokolica se promatra uvijek u

odnosu prema radu, dok je u zavisnosti od rada. Ostvariti se u njoj znači negirati

otuđenost stečenu u radu.

Dumazdier:Produktivan postupak u dokolici stvara i nove vrijednosti. Usvajanjem

znanja i sposobnosti u aktivnostima u SV čovjek stječe nova svojstva što izmjenjuje

njegov odnos prema pojavama svakidašnjeg života.

Dopušta da se u dokolici stvaraju i novi odnosi prema radu, iskazuje se u novom homo

faberu.

14

Dokolica je društvena činjenica koja je uvjetovana značajkama rada, ali isto tako utječe

na sam rad, promjene u čovjekovom ponašanju što se zbivaju u dokolici nužno moraju

imati odraza na njegov rad. Njihove relacije su u izrazito kvalitativnim odnosima.

Stav autora- dokolica se ne može izdvojiti iz čovjekovog vremena

Kritizira koncepcija o SV koje se temelje na prihvaćanju rad-dokolica.

Svođenjem rada na potrošnju i profit dolazi do otuđenja, nepronađenosti, to se prenosi u

slobodne aktivnosti.

Tek u SV je čovjek svjestan vlastitog položaja i zato je SV od fundamentalnog značenja u

suvremenom društvu.

Razvijanje spoznaje, kritičkog stava što ga dokolica omogućuje kroz različite aktivnosti

od igre, preko obrazovanja, do sudjelovanja u kulturnom životu, samo po sebi neće

dovesti do temeljnih promjena u čovjekovom cjelokupnom vremenu, ali to je jedan od

neophodnih uvjeta koji se mogu ostvariti upravo povećanjem i osmišljenom

organizacijom aktivnosti dokolice.

Društvo koje teži socijalizaciji, društvenim i osobnim slobodama, u kojoj se potvrđuje

pojedinac kao djelotvorno biće i neophodno društveno biće, nastojat će organizirati što

bogatije mogućnosti za korištenje dokolice.

Isticanje vrijednosti, a ne predmetnosti kult.ostvarenja, a ne potrošne robe iskazuje se u

odnosu zajednice prema dokolici.

Produktivno ponašanje mora zadobiti kolektivne razmjere. Individualnost se stvara u

zajednici gdje je kolektivna vrijednost u prvom planu, za razliku od masovnog

individualizma kojeg stvara intezivna potrošnja dobara.

Riesmann konstatira da se dokolicom neće riješiti nezadovoljstvo u ind.radu već da treba

tražiti izlaze i u samoj prizvodnji.

Friedmann- rješenja za otuđeni rad trebaju se tražiti u inoviranju proizvodnog procesa.

Time bi radnik preuzeo odgovornost, iamo osjećaj sudjelovanja i da je dio cjeline.

- obojica tvrde da je rad čovjekova potreba

Marx- rad je usmjeren na zajednicu, njegovo značenje se određuje u odnosu prema

okolini. Kad spoznamo da je naš proizvod potreban drugima naše zadovoljstvo u radu je

potpuno.

15

Rad je društvena vrijednost. Rad zadovoljava osobnosti i potrebe drugih. Proizvedeni

predmet je usmjeren zadovoljenju potrebe, a ne povećanje profita.

Oslobođenje od rada nije oslobođenje od umora, već oslobođenje od rada prisile.

Razvijanje slobodne dokolice moguće je prevladavanjem produktivnog nad

neproduktivnim postupkom. Moguće je u odnosu na podruštvljeni rad, a ne na povećanje

dokolice u odnosu na proizvodne obveze.

Mijene u dokolici trebaju biti popraćene promjenama u radu.

Razvijanjem poosobljene dokolice i podruštvljenjem proizvodnje rada nestaje

suprotstavljanja dokolice radnom vremenu.

Poosobljena dokolica čvrsto se povezuje sa podruštvljenim radom. Dokolica u kojoj se

razvija individualnost preko produktivnog ponašanja je poosobljena dokolica, ako se rad i

njegov cilj potpuno socijaliziraju.

POVIJEST NIJEČE FIZIS

SV je prostor u kojem dolazi do sraza produktivnog i neproduktivnog ponašanja

suvremenog čovjeka. U potrošačkoj dokolici dominantno je neproduktivno ponašanje kao

krajnji vid otuđenja, prevladava predmetnost, zabava, dosada, osamljenost, neispunjenost,

razjedinjenost. Pokušava se pobjeći od svakidašnjice. Otuđenje se iskazuje u trenutačnim

zadovoljstvima. Gubi se kritičnost, u rekreaciji je karakteristično besciljno lutanje.

Neproduktivnim stavom bježi se od suodgovornosti, sudjelovanja.

Pojedinac u prisilnom suodnosu sa kolektivom, zabavnost zamjenjuje igru. Ne traži

sudjelovanje i usmjerenost u nekom zajedničkom cilju.

Homo consumes- gubi se dodir sa zajedništvom, otuđenje u radu nastavlja se u ne-radu.

Produktivno ponašanje očituje se u aktivnostima, od najjednostavnijih

(hobby,sl.aktivnosti) do igre, stjecanja znanja i najsloženijih aktivnosti (aktivno

sudjelovanje u kult.sadržajima) u kojima se uspostavlja čovjekov integritet, samosvijest i

distanca prema potrošačkoj dokolici.

Hoby i slobodne aktivnosti dopuštaju inicijativu, odgovornost, djelatnost. Igra dopušta

učenje, kult.življenje. Razvija se autonomnost ličnosti, postavlja se kritički odnos prema

okolini.

16

Razdvojenost potrošačkog bića između rada i dokolice razrješava se što većim

povećanjem neradnog dijela i smanjenjem proizvodnih obveza.

Ne uočava se dilema između manipulativnog i samosvojnog bića. Taj sukob najučljiviji

je u dokolici.

Rad je usmjeren na proizvodnju nepotrebnog cilja. Cilj je profit i povećana potrošnja.

Radi se da bi se trošilo otuđeni rad, nema satisfakcije.

Dokolica se suprotstavlja otuđenom radu i postaje vrijeme u kojem se pojedinac prepušta

vlastitom izboru.

Autorica: naša određenja produktivnog i neproduktivnog ponašanja ne bi se mogla

uklopiti u tu koncepciju. Slobodno prepuštanje aktivnostima što nam pružaju

zadovoljstvo ne znači i produktivnu gestu.

Produktivno ponašanje dovodi do djelotvornost. Pojedinac stječući svijest o zbilji

postepeno mijenja i svoj odnos prema njoj i vlastitom položaju.

Dokolica je mogućnost da se u produktivnom ponašanju stvaraju nove predodžbe i

vrijednosni kriteriji. U dokolici nastaju promjene od fundamentalnog značenja za

društveni život.

SV je neodvojivo od rada. Mijenjanje odnosa u radu povezujemo sa produktivnim

ponašanjem u dokolici.

Nijedna analiza koja je dokolicu promatrala kao datost (fizis) nije dovoljno uzimala u

obzir ambivalentnost njezinih značajki i povezanost s kompleksnošću društvenih tokova.

Podruštvljenjem odnosa tj.uspostavljanjem zajedničkih vrijednosti (koje nisu negacija

individualnog) moguće je uspostaviti društveni red u kojem će dokolica biti vrijeme

prepušteno pojedincu kao prostor za individualno življenje.

17