7/30/2019 Mary Wolf - Prola sam kroz pakao

1/16

LiitiJu ^'6 j j^J j j y -jjjjxli roditeija brine i o svojoj mladojle pada otkaz u tvrtki kojijubavnicom bahatog Dowsona.ca, njen se zivot mijenja...

7/30/2019 Mary Wolf - Prola sam kroz pakao

2/16

Prvo poglavljePhil ip Dowson okrenuo se da bi pogleduoje s jedila ispred njegova- Time samo otezavate ci jelu s tvar , Lucia -

j e .Zbunjena od n jegova d r skog pr i jed loga ,gn jeva .- Ne.. . ne mo gu vjerovati - rekla je u zbu de-

- Radim ovdje cet ir i godine i ni-mate . Ovdje s te tek sest mjeseci i . ..- Ali sam ov dje, zar ne? - osmjehnuo se iro-

Lucia ga je gledala bespomoc 'no. Phil ip jei pr i l ika uspjesnog, bogatog covjeka.

Od onog a dana kad je dosao na mjes tou, promatra la je njegove sive oci iponasa n je i zak l juc i la da b i onga o biti strog sef. Ali , u posljednjih mjesecti la je kak o ga je pog resno p roci-

- I? - upitao ju je. - Cekam da cujem stodobru suradnju kojuimat i s vam a na pos lu . - Zag leda o se

- O s n o v n i- ponovio je smrknuto - cini mi se da ne

- Osnovni uvjet - odv rat i la je gnjev no -- Radi se o bl iskom poslo vnom odnosu kojies ionalno napredo -

o bana lno izraz i l i .- Ne dolazi u obzir - rekla je odlucno, s- Slusajte, Lucia - upozor io ju je . - Shvacam

jer s te oci to vodil i skrom an zivot , al ite se trgnuti i suoeit i s is t inom . M oratnauciti igrati u skladu s pravil ima te igreOna je pocrvenjela zbog njegova drskog

i arogantnost i njegovih r i jeci .- Meni... meni je potreban ovaj posao - reklac'ajuci d a je hrabro st napu sta. Ak o

On se osmjehne zlobno.- Zasto onda odbijate moj pr i jedlog? Shva-

- Nisam nepr ivlacan covjek, ako smi-pr irnijet i ti . Nisam od onih koje je u zasn o

Izi vcirana njegovom blizinom, L ucia je ok-- Zar je tako uzasn o - nastavio j e , spustajuci

Lucia se s tresla. On ju je obujmio i poceo- Nije tako lose, .zar ne? - prosaptao je i

u vrat . - Sami smo. Potpuno sami.- Sklonite ruke s mene!- Ne unistavaj samu sebe zbog tvrdogla-

- Ne ! - kr ik nul aje i /gubivsi kontrolu nadsobo m. Po digla je ruku i osam ari la ga.On pocrvenio od bi jesa.- Nisi smjela ovo ucini t i !- Niste mi pruzil i mogucnost da biram. Nemogu vam dati ono sto zel i te. Jednostavnonisam takva . N is te imal i p ravo . . .- Prekasno je za bi lo kakvo objasnjenje -reka o je m rko. - Bojim se da nema s vise ni-

kakyih izgleda. . .- Sto zelite rec'i? - upitala je p robli jedivsi ul ieu.- Stvar je v r lo jedn osta vna. Vasi dani u N TE L -u su odbrojani. Steta. Bili ste ovdje vrlo

sretni i cijenjeni.- M ogu vas prijaviti - rekla je razmisljajuc'igroznicavo koji bi adut mogla upotrijebiti pro-t iv njega. Ovdje ce me shvati t i ozbil jno.Phil ip se nasmijao i zavr t io glavom.- Tesko c'ete to dokazati kad se radi o jed-nom struenjaku. A ja sam straenjak. Vaznijisam za ovu kompaniju od vas. Cak i kad bivas ozbil jno sh vati l i . opet biste ostal i bez po-sla. Nitko ne voli pobunjenike.- Spremna sam to r iskirat i .- Samo izvo l i te - nasmi jao se . - Nemamnista protiv. Obrat i te se Char les u Rob er tsonuil i cak predsjedniku. Obrat i te se kome zel i te.Vidjet c'ete. Saslusat ce vas, a zatim e'e vasuctivo zamoli t i da napusti te tvr tku.- Zas to? - upita la je osjec'ajuci prezir p rem anjemu.- U svakom slucaju, zavrsi l i s te s N T E L -om. Al i , ako mi pokusate p rav i t i p rob leme,uvjeravam vas da cu vam se gadno osveti t i .

M ogu se .pobr inuti da ne dobijete nika da v iseposao u struci .- Precjenjujete svoj utjecaj - rekla je hla dno .- Da sam na vasem mjestu, ne bih r iskiraoda se u to uvjer im.Bli jeda od jada, ona je s tajala i gledala ganet r emice . Konacno je uz dahnula .- Zasto misl i te da imate pravo unistavatidruge kad vam oni nisu nista ucini l i? Samozato da biste zadovolj i l i svoje niske pobude!U njegovim se ocima citao gnjev. - Van! -zagrmio je . - Savjetujem vam da pocnete sku-pljati svoje stvari... uskoro odlazite iz ove tvrtke!Luc ia je t iho zatvor i la vrata jer ni je zel jelapr ivuci pozornost ostal ih s luzbenika.Lucia je bi la u toaletu i promatrala odrazsvoga l ika u zrcalu.- Smir i se - rekla je sebi . - Sve je u redu.Nis ta se n i je p rom i jen i lo . Ph i l ip D ow sonsigurno je blef irao.- Lucia - pozna ti glas t rgnuo ju je iz razm is-ljanja. - Jesi li dobro?Lucia se okrenula brzo i pogledala u svojupr i jatel j icu Debby Johanson. Osmjehnula seusi l jeno i kimnu la glav om.- Nisam cula kad si usla - rekla je .- Sto je ht io D owso n? - upitala je .- Nista osobito. Kao i obicno.- Nije ti nista rekao sto bi te u/.nemirilo.zar ne?- Nije - s lagala je Lucia. - Zasto bi me uz-nemir i lo?Debby se namrs t i l a od jednom .- Ne zel im bit i znatizel jna, al i pr imijet i lasam da si neraspolozena kad god se on pojavi .

Zapravo , htjela sam razgovarat i s tobom o njemu . On je vr lo opasan covjek.- Pretpostavljam da imas pravo, ali ja ga scne bojim.

- To me i zabr injava - namrsti la sc Debb y. -Stvar i su se p rom i jen i le o tkak o je dosa oDaw son . M nogim a je u t jer ao s t r ah u kos t i .- Kako to misl is? - upitala je Lucia.- Objasnit cu t i , razgovarat e'emo uz rucak.Lucia je okli jevala.- Dobro - pr is tala je kona cno, zakljucivsida ce joj bi t i potreban saveznik ak o Dow sonsprovede svoju prijetnju u djclo.

* * * 4Hodnik je vrvio od sekretarica i drugih sluz

benika is traziva ckog odjela dok su Lucia iDebby is le prema svojoj kancelar i j i .- Hej ! - viknuo je poznat glas kad je Luciaprosla pokraj dizala.Lucia se okrenu la i top l im osm i jehom poz-dravila Boba Samuela. zamjenika predsjed-nika is trazivackog odjela. Okrcnuvsi se po-

nov no, nastavila je svojim p utem, gotov o na-letjevsi na m uskarc a koji ju je u hvatio za ruku.- Opros l i t e - r ekao je dubokim g lasom .Lucia je podigla glavu i pogledala u l ice togvisokog m uskarca na kojeg je nalet jcla.- Ispr icavam se - promrm ljala je /b unje no.- Ja sam kriv - umijesao se Bob prilazecijo j . - Nisam trebao viknuti za tobom. N isi josupoznala Marca. zar ne?- Nisam - odgovor i la je i pogledala upitnou nepoznalog covjek a koji je stajao pred njom.- Pa - nasmijao se Bob - i ovo je pr i l ika d ase upoznate. M arc, ovoje Lucia Hutton. jednaod nasih najbolj ih programerki u is traziva-ckom od jelu . Lucia , ovo je Marc Ham i l ton .On rad i na nasem ugovoru s j edno m tv r tkom.- Drago mi je gospodine Hamilton - reklaje Lucia .- Zovite m e Marc - njegove erne oci zraci le

su nekom top l inom dok ju je g ledao .- Ma rcova tv r tka suradu je s nas im p ravn imodjelom - objas nio je Bob namjestajuc'i svojenaocale uob ica jen im ncrvozn im ges tama. -Trud imo se da mu pruzimo pnoklasan t r e t -man, s obzirom da je on pr is tao osobn o sura-divati s nama. Nije obicaj da par tner zasucerukave i radi gore s nasim mladim pravnicima.- U tome nalazim zadovoljs tvo - rekao jeMarc, ne skidajuc'i pogled s Lucije. - Imamprilike izic'i malo iz kancelarije. Osim toga,sma tram da je bolje ako vasi ljudi kontaktirajuizravno sa Smi thom.

Lice Marca Hainil lonabilo bi tesko zabora-\. pom isl i laje Lucia. Ispod tc blage uglade-nost i , kr i la se odlucnost i samouvjerenost .Nije nikak\'o cudo. razinisljala jc , sto je vecpar tner u svojoj tvr tki , a sudeci po izgledu.nije mogao imati vise od trideset i pet godina.- Na /alost , moj odjel ne radi s ugovor ima- rekla je osjec 'ajuci sc pomalo neu godn o podnjegovim prod ornim pog ledom . - U svakomslucaju, dobrodos li u N T E L. Nadam se daste zadovolj i s nasom suradnjom .- Dosad nisam imao problema - osmjehnuose . - Nad am sc dac em o se vidati ovdje, gospo-dice Lucia. Mozda cemo opet nalet jet i jednona drugo.

- Sljedec'i cu put gledati kamo idem.- Volio bih saznati nesto vise o vasem is-trazivackom radu - dodao j e . - To bi mi pomo-glo da shvatim unutarnju strukturu N T E L-a.- Navrat i te k nama kad budete imali vre-mena - pozvala ga je . - Debby ili meni bit cezadovoljs tvo da vas provedemo kroz nas odjel , iako sumnjam da ce vas to zanimati .Osvrnuvsi se naglo, vidjela je da se Debby

7/30/2019 Mary Wolf - Prola sam kroz pakao

3/16

- Drzim vas za rijec - rekao je Marc.- Pa... - zamuckivala je Lucia - onda, do

mi je sto smo se upoznali.- Do.yidenja! - osmjehnuo se znacajno i

j o j ruku.=fc

- Ne smijes mudopustiti da to ucini - inzisti-je Debby prigusenim glasom da je ne bii drugi sluzbenici u restoranu. - Zar nijeBarbara?

Barbara Moor je kimnula glavom. Njezineoci bile su pune razumijevanja.

- Debby ima pravo, Lucia. A ko mu se netkonece nikada bi t i kraja.Lucia se osmjehne tuzno. Debby i Barbara

u jo j bile najbolje prijateljice i imala je velikonjih.Za razliku od punasne i neugledne Debby,

bila visoka i izrazito lijepa zena.je Luciju za ruku i stegnula je blago,

sjecajuci s njezinim mukama.- Nisam sigurna sto bih mogla uciniti - uz-nula je Lucia. - Ako Dowson ne blefira,

- Slusaj - rekla je Debby - najvaznije je dapostupila kako treba. Reagirala si ispravno.l i sada treba uciniti pravu stvar. A k o ne po-

zube torn bijedniku, on ce nastaviti sterorizirat ce svaku djevojku u ovom od-Pomisli na sve ostale, Lucia.

- A l i pretpostavimo da mi ne povjeruju -je Lucia zamisljeno. - On tvrdi da cenjemu vjerovati nego meni.

- Moras riskirati - inzistirala je Debby. -l i ni toneka te ne zabrinjava. Nitko ne uziva

ugled kao t i. Mislim da ce t i povjerovatiimali petlje da ga otpuste.- Kome bi se trebala obratiti? - upitala je

kolebljivo.- Pa - uzdahnula je Debby - mislim da nevrijedilo da se obratis predsjedniku. On tezna. Mogla bi se obratiti Charlesu Ro-

S obzirom daje sef zajednicke sluz-je njegov problem.

- Dobro - rekla je odlucno. - Vrijedi poku-je obec'ao da necu nikad vise dobiti posao

struci, ako se bilo kome pozalim.- Jedan razlog vise da se obratis Robertsonuuyjeravala j u je Debby. - Ako mu se obratis

upotrijebiti svoj utjecajtvoju korist. Konacno, tko tvrdi da necesvoju prijetnju, cak i ako ti nista ne

Netko mora bi t i na tvojoj strani.Zar nije tako, Barbara?

Barbara je kimnula glavom nemocno. Jossamog pocetka ovog razgovora, Lucia je

daje Barbara neobicno sutljiva ia jo j lice ima neki bolan izgled.

- Morat cu ic i sada - rekla je Barbara. - Mo -nego se vratim na posao.

se u kancelariji, vrijedi? - stegla jeLucijinu ruku. - B it ce sve u redu - rekla. - Vidjet ces da ce sve biti u redu.K ad je Barbara otisla, Lucia je pogledabby i ona je kimnula glavom.- Hoces reel...? - zaprepastila se Lucia.- Da - potvrdila je Debby. - Barbara je isto

Dowson je bacio oko na nju kaosada na tebe. Ona je tako divna, tako- Taj covjek je doista odvratan! - zgrozila

e Lucia.- Znala sam daje zeljela da ti to ispricam -shvacas, Lucia?

Ona nema tvo ju snagu. Zato bi joj mnogoznacilo da razgovaras s Robertsonom. Ucinitces to zbog Barbare, kao i zbog sebe. - Nasmi-jala se odjednom. - A mozda i zbog mene.Znam te tipove. - Lice j o j se smracilo. - Onnije opsjednut seksom, vec potrebom da doka-ze svoju moc. Nalazi zadovoljstvo u tome daterorizira zene.

- Dobro - rekla je Lucia odlucno. Prije negosto odem danas s posla, pozvat cu Robertsona.Zakazat cu razgovor s njim.

Drugo poglavljeS odlucnim osmijehom na usnama Lucia

je usla u prostrano predvorje svoje tvrtke. Za-misljala je sokirano lice Charlesa Robertsonadok mu povjerava neugodnu istinu.

Prije pet godina, kada se preselila u Chicago, zivot je bio daleko jednostavniji. jer sebrinula samo o sebi. Upravo je zavrsila studiji trazila neki zanimljiv posao. Roditelji su jojbi l i sretni u svom malom gradic'u. a Sally seupisala u prvi razred srednje skole.

A onda se iznenada zivot promijenio. Otacjo j je dozivio infarkt i majka se razboljela. Uroku od dvije godine izgubila je oba roditelja.

I ona i Sally bili su primorane brzo odrasti.Ona je nekako to uspjela. Sally je zavrsilasrednju skolu s odlicnim uspjehom. a postoje Lucia sada ziyjela u Ilionisu, pristala se upi-sati na fakultet u Chicagu gdje je skolarinabila znatno niza nego na drugim fakultetima.

Lnatoc skromnim financijama. Lucia jebila sretna sto je mogla omoguciti i Sally sko-lovanje. A l i sada je sve moglo pasti u vodu,ako Dowson provede svoju prijetnju u djelo.

To se ne moze desiti, pomislila je odlucnokad se dizalo zaustavilo na njenom katu.- Rekao sam vam da cemo opet naletjetijadno na drugo - dubok glas prenuo ju je izrazmisljanja.

- Gospodine Hamiltone! Izgleda da sam seopet zamislila.

- Ne gospodin Hamilton, vec Marc - ispra-vio je. gledajuci je svojim prodornim. crnimocima. - Zaboravili ste?

- Da - osmijehnula se.- Da budem iskren - rekao je - nadao sam

se da cu vas ponovno sresti.Jos zbunjena ovim neocekivanim susretom.

Lucia nije znala sto da mu odgovori.- Mozda biste mi mogli pomoc'i u necemu- nastavio je. - Odnosno... ako ste raspolozeni.

- Naravno - osmjehnula se - ako je to u mo-jo j moc'i. Hoc'ete li da vam pokazem nase od-jeljenje?

- Ne, necu vas prekidati u radu. Kako bibilo da izidemo veceras negdje na veceru?Zbunjena ov im neocekivanim pozivom,

Lucia se mucila da nade prikladan odgovor.- Nisam sigurna da bih mogla - odgovorila

je nesigurno. - Zar ne mislite da bi bilo boljeda razgovaramo s nekim drugim? S nekim tkoje kompetentniji do mene?- Znaci, pristajete - rekao je jednostavno,proprativsi smijehom njeno oklijevanje. - Uosam sati?

- Gospodine... zaista... - pocelaje.- Marc - inzistirao je s vragolastim osmije

hom.- Dobro, Marc - rekla je , crvenec'i u l ieu. -Bo j im se da ne bih mogla veceras - nastavila

je sjetivsi se da mora obaviti onaj neugodanrazgovor s Charlesom Robertsonom.

Onda sutra na vecer? - navaljivao je. - Zaista cete mi uciniti veliku uslugu. Hocete libi t i slobodni?

- Hocu - priznala je nerado. - Jeste l i zaistasigurni?

-1 po drugi put jesam - prekinuo je. - Da,siguran sam, Lucia. Mogu l i vas zvati Lucia?

Ona je kimnula glavom.- Zaista je vrlo ljubazno od vas - zamucala

je sto ste me pozvali...- Znaci, dogovorili smo se - zakljucio je

jednostavno. - U osam sati?- Dobro - popustila je. - Da vam damadresu?Osjecala je njegov pogled na sebi dok je

pretrazivala po torbici, trazec'i komadic papi-ra. Posto je brzo napisala svoju adresu, pruzilamu je i on je uhvatio za ruku.

- To je u sjevernom dijelu grada - objasnilaje- - Nac'i cu - odgovorio je , stavljajuc'i papir udzep. - Unaprijed se radujem sto cu vasvidjet i .

Kimnuvsi glavom u znak pozdrava, on seudaljio, a ona je usla u svoju kancelariju.Uzdahnuvsi duboko, podigla je slusalicu danazove Charlesovu tajnicu i zakaze razgovor.A onda je spazila poruku koje je stajala nanjenom stolu i spustila slusalicu.

"Dodite, mol im vas, kod mene u kancelariju sutra u deset prije podne" pisalo je na po-ruci. Ispod poruke stajao je Charlesov potpis.Dugo vremena Lucia je sjedila nepomicno

i gledala netremice u tu poruku.U podsvijesti joj se odjednom stvorio lik

Dowsona. Mozda je podcijenila znacenjenjegove prijetnje. Mozda on ipaknije blefirao.

Robertsononovo inace nasmijano lice biloje ovaj put ozbiljno. Nakasljao se nekolikoputa prije nego sto jo j se obratio.

- Lucia - poceo je tmurno - zanima me jestel i ikada imali priliku korist i t i nase kompjuterepod sifrom WR-3-A.

- WR-3-A? - ponovilaje Lucia zbunjeno. -Zar to nije vojna sifra?

- To je sifra trgovackih ugovora s vojskom.- Nisam - odgovorila je . - Nase odjeljenje

ne obraduje vojne podatke. Ako ne grijesim,to obraduju na petom katu. Zasto me pitate?

- Jeste l i potpuno sigumi?- inzistirao je i vidjelje da mu je prilicno neugodno. - Jeste li sigurnida niste dolazili u kontakt s tim materijalom?- Apsolutno - odgovorila je odlucno.

- Pa - uzdahnuo je - ovo im vrlo tesko pada,Lucia. Na vasem stolu je nadena citava serijatih podataka. Prema tome - ponovno je pro-cistio grlo - pitam vas kako je to moglo dos-pjeti onamo.

- T o nije moguce - odgovorila je Lucia. - Jane obradujem te podatke niti mogu doci donjih. Nisu mogli bid na mom stolu, osim akonije u pitanju neka zabuna. - Prekasno je po-cela shvacati vaznost Robertsonovih rijeci.

- Lucia - uzdahnuo je - ovo je zaista vrlo tesko... vrlo bolno za mene. Molim vas da nista negovorite dokja ne zavrsim. Kao sto i sami znateN T E L je centar za informacije. Nasi klijentinam povjeravaju podatke na obradu i mi imdajemo odgovarajuce savjete i prijedloge. Nasugled se zasniva na torn povjerenju.

Nekoliko trenutaka je gledao znacajnoLuciju . Zatim je pogledao dosje na stolu.- Ovi podaci - nastavio je - izvueeni su iz

kompjutora sifrom 1289, a to je sifra vasegodjeljenja, zar ne?

7/30/2019 Mary Wolf - Prola sam kroz pakao

4/16

Lucia j e kimnula glavom, shvacajuci sto senec'e modi dokazati svoju neduz-

Charlesovo lice je poprimilo l j u t i t izraz.- Nemam drugog izbora nego da vas otpu-

Siguran sam da vam je to jasno. A l i ,c'ete shvatiti k o l i k o nam je vazno

motiviralo da to ucinite. Mis-i m - dodao je znacajno - da cu vam moci

i pruzite to obavjestenje.Lucia je uzdahnula duboko. B i l o je jasno

to se dogodilo. Philip Dowson je dosao dov i h podataka, koristeci se njenom sifrom idnio je taj materijal Charlesu Robertsonu.

- Mogu l i vas pitati - rekla je - tko je nasaoj e donio?

- Znate da vam to ne mogu reel - odgovorioe iritirano. - prirodno je da moram zastititioticnu osobu od eventualnih posljedica.sim toga, nije bitno tko ga j e nasao, vec gdje

e naden. Hoc'ete l i mi sada reci zasto su vami l i potrebni ti podaci?

Ogorcena, Lu ci a je shvatila efikasnostowsonove strategije. Moguc'nost da se uvje-

l j i v o obrani nije postojala.- Nisam to uc inil a - rekla je jednostavno. -

Nisam imala razloga i ne bih nikada to ucinila.Mora da je u pitanju neka zabuna i l i . . .

Charles Robertson je uzdahnuo. B i l o jeocito da je ocekivao da e'e tako reagirati.

- Znaci, nemate mi namjeru reci tko vas jeprimorao da to ucinite?

- N i j e me nitko primorao - odvratila je, iz-nervirana njegovim tonom. - Nikada nisamvidjela taj dosje.

- Onda smo opet na pocetku, zar ne? - up i-tao je.

- B o j i m se - rekla je nemocno - da vam nemogu pomoci. Radim ovdje cetiri godine inisam nikada imala nikakvih problema. Neznam nista o torn dosjeu o kome pricate.

Charles je promatrao zbunjeno.- Lucia - rekao je konacno - morat cu vas

otpustiti. A l i s obzirom da ste dobar radnik, ida vas veoma cijenim, spreman sam na r i z i k .U vasem dosjeu nec'e pisati da ste d o b i l i otkazvec zbog nemoguc'nosti da se adaptirate u ko-l e k t i v u . Time c'ete imati mogucnosti nac'i noviposao u struci.

Ona je kimnula glavom.- A l i prije nego sto to ucinim - dodao je -

zelim vam dati jos jednu p r i l i k u da mi kazetetk o stoji iza cijele te stvari.

- Gospodine - pocela je - shvac'am da je isuvise kasno da operem tu ljagu sa sebe, alireci cu vam tko stoji iz svega toga.

O n je gledao, cekajuci da cuje njeno objas-njenje.

- I za mene je ovo v r l o neugodna stvar -nastavila j e Luc ia - ali ipak c'u vam reci. Jedanod nasih sefova trazio je od mene... nestonedostojno. Ja sam odbila. Kad sam to ucinila,receno mi je da c'u ostati bez posla, i sada seto dogodilo.

- K o j i sef?- Ne mogu imenovati tu osobu i ne zelim.

Mozda bi b i l o bolje da sami ispitate taj slucaj.- Nec'ete imenovati tu osobu?- Radije ne bih.- Kad se to dogodilo? - upitao je.- Jucer - odgovorila je Luci a. - Nasla sam

vasu poruku prije nego sto sam mogla pozvativasu tajnicu.

Njegov pogled bio je pr ikovan za dosje nastolu.

- Lucia - poceo je polako - ovaj dosje jenaden prije tjedan. Sluzbenik k o j i mi ga jedonio, kaze da je oklijevao nekoliko dana...iz obzi ra prema vama. Kako to objasnjavate?

Suteci, Lucia j e odmjeravala znacenje o v i hnjegovih r i j e c i . Philip Dowson je zaista biolukav covjek. Detaljno je sve isplanirao i nijenapravio ni jedan jedini propust.

- No? - upitao je Charles Robertson.- Ne mogu to objasniti - odgovorila je . -

Znam samo to da sam radila ovdje cetiri go-dine i da nisam imala nikakvih problema. Aonda je dosao on i nastali su problemi. I sadaj e sve gotovo.

- Pomoglo bi kad b i rekla ime te osobe, Luci a - rekao je iznervirano. - Moglo bi pomoci.

Lucia je dugo oklijevala.- Predlozili ste da sam ispitam c i j e l i taj slu

caj . Recite mi njegovo ime...Sjetivsi se Barbare Moor, Lucia j e odlucila

progovoriti.- Philip Dowson - rekla j e brzo. - 1 jos nesto.

gospodine Robertson, ja nisam jedina njego-va... zrtva.

Charles je zavrt io glavom. Napucio je usnei nabrao obrve.

- Zvuci prilicno nevjerojatno - rekao jeoprezno. - Philip Dowson je dragocjen za ovut v r t k u . Namucili smo se dok nije pristao raditiza nas. On uziva v e l i k i ugled i nitko ga nijenikada optuzio za tako nesto...

, - Znam samo to da su moje nevolje poceleka d je on dosao ovamo. I kao sto sam vecrekla, ja nisam jedina njegova...

- Dobro, dobro - prekinuo je. - Rekli steono sto ste i m a l i reci. Odrzat c'u svoje obec'a-nje i ovu neugodnu stvar nec'u spomenuti uvasem dosjeu. Ne preostaje mi nista drugonego da vam pozelim mnogo sree'e na nekomdrugom poslu.

- Hvala - uzdahnula je Lucia, dizuci se.Philip Dowson je pobijedio, zakljucila je usebi. N i j e jo j preostajalo nista drugo vec daprizna svoj poraz.

- Lucia - zaustavio je Robertson. - Zaistam i je zao zbog ovoga.

- 1 meni - promrmljala j e , izlazec'i iz njego-vo g ureda.

D va sata kasnije Lucia j e sjedila zamisljenoza stolom u dnevnom boravku malog stana igledala tupo kroz prozor.

Posto je odlucila da se ne nervira, i zadrziprisutnost duha, kupila je novine i uputila sekuc ' i .

Jedan letimican pogled na oglase Tribune iTimesa vratio jo j je dobro raspolozenje, jerj e vidjela nekoliko oglasa u kojima su se tra-z i l i programeri za rad na kompjutorima. Cimpripremi sebi rucak, obavit ce telefonske raz-govore i v i d j e t i hoe'e li sto nac'i.

- Nadajmo se najbol jem - rekla je sebi dokj e zaokruzivala jos jedan oglas. Oslanjajucise na ono sto jo j j e jos ostalo od ponosa, sjetilase onog prvog tjedna nakon majcine smrti kadj e izgledalo neizvodivo da u isto vrijeme za-radi dovoljno i za sebe i za Sally. Rukovodilaj e tada svojim razumom, pa e'e i sada tako.

Obuzmc je nalet bijesa kad se sjetila uzrokasvojih nevolja. Zamisljala je Dowsona kakosjedi udobno u svojem uredu i obavlja svojposao kao da se nista nije dogodilo dok jezrtva njegove beskrupuloznosti pregledalaocajnicki oglase da bi izisla iz krize u k o j u jezapala zahvaljujuc'i njemu.

Nalazeci daje tisinau stanu nepodnosljiva,Lucia je brzo pojela svoj skroman rucak ipocela telefonirati. Posto j e obavila telefonskerazgovore, odabrala je tr i tvrtke koje su bileb l i z u jedna druge i napustila svoj stan.

Pitat e'e je, naravno, zasto je napustila N TE L . Posto je Charles Robertson naveo kaorazlog njenu nesposobnost za adaptaciju u ko-l e k t i v u , drzat e'e se te cinjenice, mada je bilasretna i zadovoljna kod N T E L -a, reci e'e danije mogla nac'i zajednicki jezik s novim se-f om odjeljenja k o j i je prije sest mjeseci pos-tavjjen na to mjesto.Cetiri sata kasnije bila j e ponovno u autobu-su i vozila se k u c i . Umjesto planiranih t r i , obav i l a j e samo dva razgovora. Kao sto j e i oceki-vala, sefovi kadrovskih odjeljenja b i l i suodusevljeni njenim osobnim dosjeom, ali sunaveli mnogo manju placu nego sto je mislila.Obec'ali su da ce je obavijestiti poslije viken-da, bez obzira hoce li odgovor b i t i pozitivani l i negativan.

Sjedila je i gledala tupo ispred sebe. Pomi-sao da c i j e l u tu vecer provede sama u stanucinila j o j se nepodnosl jivom. Mozda b i moglanazvati Sally i razveseli se malo. Znala je dace Sally otputovati taj vikend u posjet rodite-l j i m a svoje cimerice. Sada je bila p r i l i k a daj o j telefonira i raspita se za njene planove, nespominjuc'i, naravno, svoje probleme.

Posavsi rukom podic'i slusalicu, odjednomse sjetila necega i stala. Potpuno je zaboravi lada veceras nece b i t i sama.

- Marc Hamilton - prosaptala j e , proklinjuc'isvoju rastresenost. - Doc'i ce u osam sati!

Stigla se obuc'i i provuci nekol iko puta ce-salj kroz kosu kad je zvono na ula zim vratimazazvonilo.

Trece poglavljeLucia se jos jednom pogledala u zrcalu prije

nego sto je pozurila o t v o r i t i vrata.Zbunila se vidjevsi Marca dotjeranog i

zgodnog.- Pronasli ste me - osmjehnula se da bi

p r i k r i l a zbunjenost.- N i j e b i l o tesko.- Izvolite uc'i - rekla j e maknuvsi se kako bi

on usao.- Predosjecao sam da c'ete odjenuti nesto

zeleno - rekao je spustajuc'i kaput na stolac iokrecuci se prema n j o j . Tek je tada primijetilada u ruci drzi malu k u t i j u iz cvjec'arnice. - Davidimo slaze l i se s vasom haljinom - dodao jevadec'i iz kutije b i j e l u orhideju. - Smijem li?

- N i j e trebalo... - prosvjedovala je dok jeon pricvrsc'ivao cvijet na njezinu haljinu. -Osjetila je miris njegova parfema i postalaneugodno svjesna njegove blizine.

- Tako - rekao je, ne obrac'ajuci paznju nanjezine prosvjede. - M i s l i m da vam lijepo p r i -staje. Izgledate divno, Lucia. - Njegov kom-pliment bio je prozet iskrenim divljenjem iona je blago pocrvenjela.

- 1 vi lijepo izgledate - promrmljala je, po-kusavajuci ne m i s l i t i na magnetsku moc njegova dodira. - B o j i m se da sam se previsedotjerala za ovaj izlazak.

- Uopce niste - osmjehnuo se. - Bi t c'etenajljepsa gosca restorana. V o l i t e li francuskukuhinju?

- V o l i m - odgovorila j e zamisljajuc'i taj ele-gantan lokal na Micigenskoj aveniji. - Nikadnisam bila "Kod Piera".

7/30/2019 Mary Wolf - Prola sam kroz pakao

5/16

- Odlicno - nasmijao se njezinoj iskrenosti.- Mozda biste zeljeli nesto popiti? - upitala jem pogledom.- Pa... mogao bih.- Sjedite, m o l i m vas.- Imate l i jep stan - cula je njegov dubok

dok je lijevala v i s k i u dvije case.- Hvala - doviknula je preko ramena. - N i j eposebno, ali v o l i m ovaj kraj i autobus

i staje pred kucom.- V i d i m da ozbiljno shvacate posao - p r i m i -je pokazujuc'i rukom strucne casopise na

Ona je slegnula ramenima. N i j e bila raspo-objasnjava cinjenicu da je ostala

- M i s l i m da je prilicno zanimljiv - dodalalezerno.- Jeste l i uvijek zeljeli raditi na kompju-- Ja sam zavrsila ekonomiju - odgovorila

. - Kompjuterima sam se bavila iz hobija.diplome dobila sam posao u N T E L - u .

l i uvijek zeljeli b i t i pravnik?- U v i j e k - odgovorioje . - Zavrsio sam pravozaposlio se u tuzilastvu da bih stekao isku-kaznenog prava. No, tamo sam ostao

poceo raditi za ovu- Znaci, presli ste u komercijalu? - upitalaLucia.- Nisam. Radim na ovom ugovoru za vasu

zato sto je John Foley trenutacno zau-alje se bavim poslovima iz oblasti kaz

a. - Usne mu se razvukose u blagLucia je p r v i put primijetila da ima

na bradi.- Gledate ovo? - osmjehnuo se, dodirujucioziljak. - To mi je uspomena izsam bio tuzilac.- Sto se dogodilo? - upitala je Lucia zain-

- Pa - rekao je - neki od nas suradivali su sKad imate posla s organiziranimmorate v o d i t i racuna da ne na-

na neku opasnu zvjerku. Zaradio sampokazao je oziljak - pri uhicenju opasnih

M o r a l i smo ih uhvatiti na djelu.- 1 jeste l i uspjeli? - upitala je.- Jesmo. A l i , vr a t i l i su se ponovno k r i m i -

To je upravo i razlog zbog kojega sam- Jeste l i . . . zadovoljni o v i m poslom? - upitaje Lucia, trudeci se izdrzati njegov uporan- Jesam, zadovoljan sam - zakljucio je leze-

V o l i m sto mi se cesto pruza pr i l ik a da po-nev o l j i . A vi? - upitao je.- Ja? - Lucia se zbunila.- Vol i t e l i svoj posao?- Voljela sam ga - promrmljala je kolebajuci

.- Kako to mislite?- Znam da ce vam to izgledati cudno, aliN T E L . . . danas prije podne.- Salite se! - nabrao je obrve i promatrao je

vjerujuc'i.- Kamo srec'e da se salim - uzdahnula je.- Sto se dogodilo? - upitao je.- Ne b ih . . . voljela pricati o tome - odgovoje. - Jednostavno, nisam se snasla i sada

drugi posao.- Pa - osmjehnuo se - svijet zaista predstav-a brzu vrtesku. Da nisam naletio na vas, i

veceras izidemo, mozda vas

nikad ne bih sreo. Pretpostavljam da samiskoristio posljednji trenutak...- Prema tome - nastavila je, izbjegavajucinjegov pogled - nema razloga da ovu vecerprovedete sa mnom. A k o ste se predomislili...

Prigusen smijeh oteo se s njegovih usta.- Zar je nesto smijesno? - upitala je.- N i j e - odgovorio je. - Nista nije smijesno.Smijem se svojoj sreci. Da nismo naletjelijedno na drugo, ne bih znao da postojite.

Ponovno je pocrvenjela pod njegovim upor-n im pogledom.

- Znaci.. . sigurni ste da ne zelite...?- M i s l i m da mozemo b i t i iskreni jedno prema drugom. Lucia - osmjehnuo se - nisamvas pozvao da izidemo da bismo diskutirali oposlu. Vjerujem, cak sam siguran, da stesvjesni toga. Zelio sam vas v id je t i .

Ona je pogledala kolebljivo njegove i n t e l i -gentne oci.- Nadam se da ste i vi zeljeli isto - nastavioje. - Mozda sam bio previse samouvjeren. Zaodvjetnikasamouvjerenost nije odbra odlika.- Sigurna sam da ste odlican odvjetnik -rekla je .

- Dosta smo pricali - nasmijao se. podizuc'icasu. - Da nazdravimo pocetku lijepe veze?* * * -

Dok su sjedili u l o z i otmjenog restorana, L u cia nije mogla ostati ravnodusna prema rasko-snom luksuzu koji ih je okruzivao. Kruzec'i pogledom po dvorani, zaustavila ga je nacas naMarcu Hamiltonu. Nije mogla ne d i v i t i se njegovim l i jepim rukama i otmjenom drzanju.- Jeste l i kada probali degustacijski meni?- upitao je.- Nikad nisam bila ovdje - osmjehnula seLucia.

- M i s l i m da ce vam se svidjeti. Sastoji seod niza jela koja kolicinski nisu obilna. Daprobamo?

Lucia je kimnula glavom i sretno se osmjehnula.- 1 bijelo vino - dodao je. - Tako c'emoostaviti mjesta i za desert k o j i je ovdje nestoposebno.- Xe znam hoce l i pojas na mojoj hal j ini toizdrzati - nasmijala se. - A l i . napravit cu izu-zetak zbog Piera.- Takvu vas v o l i m !

Marc joj je pricao o sebi. Njegov pokojniotac. rekao je, vodio je uspjesno mali biznisu Chicagu sve dok ga poslijeratne recesijenisu pr i s i l i l e da ga proda.- On je bi mudar covjek, al i njegovo odu-sevljenje vlastitim proizvodima ucinilo je dazaboravi na poreze u t im prevr t l j i v im danima.Recesija ga je zahvatila nespremnog i nije biou stanju i zm i r i t i dugove. Do kraja zivota radio je u t v r t k i koja je preuzela njegov biznis.

Slegnuo je ramenima.- Moram priznati - dodao je - da je to osta-v i l o traga i na mene. Ispostavilo se da je pravojedini posao u kojem nema takvih iznenadenja.

- Zasto? - upitala je Lucia.- Naziv te zakonske igre je istraga - objasnioje. - Jedan iskusan odvjetnik nikad ne postav-l ja pitanja na sudu, a da unaprijed ne znaodgovor. Ako se na sudu pojavi nespreman,moze se dogoditi da izgubi slucaj k o j i jemogao d o b i t i .

Nasmijao se.- Ne znam zasto vam sve ovo pricam - rekaoje . - Varna je to poznato jer i sami radite uistraznom sektoru.

- Ako mi zatreba odvjetnik, znat cu komeda se obratim.- Nadam se da nec'u morati dugo cekati davas ponovno v i d i m - odgovorio je dubokimglasom. - Imam jedan prijedlog. Hajde da seprosetamo prije nego sto vas odvezem kuc'i.Godit ce nam poslije vecere.

- Prijedlog vam je odlican. Vecera je bila iz-vrsna i vrijedna dijete s kojom cu sutra poceti!- Jeste l i b i l i u Parizu? - upitao je Marc,drzec'i je za ruku.- Nisam, a oduvijek sam ga zeljela v id je t i .

- M i , stanovnici Chicaga, uvijek usporedu-jemo Micigensku aveniju s pariskima. Nisamvjerovao u to sve dok nisam tamo otisao poslom. Naravno, Parizani nemaju veliko jezerogdje mogu j e d r i t i i l i se v o z i t i na dasci.- Sumnjam da imaju trg poput naseg - reklaje Lucia.- Govorite kao prava gradanka Chicaga! Nastrgjedinstveno je mjesto. Voli te li umjetnost?- Da - kimnula je glavom. - Cesto sam odla-zila u Muzej umjetnosti. Imam omiljenu gale-ri ju gdje se opustam kad se osjecam umornom.- Galerija moderne umjetnosti? - upitao je .- Ona na katu s Picasovim slikama?- Kako ste pogodili? - nasmijala se.- Lako. U toj galeriji je doista ugodno sjeditii promatrati slike. Ugodno mjesto, zar ne?

Kimnula je glavom, iznenadena njegovomi n t u i c i j o m .

U njezinoj ul ici b i l o je mracno i tiho kad jeMarc zaustavio kola i iskljucio motor. Ne re-kavsi ni r i jeci , privukao je na svoje grudi ipoljubio je .- Imas njeznu kozu, Lucia - prosaputao jedok ju je usnama milovao po vratu. - Sjetiosam se necega.

- Cega? - uzdahnula je jos pod dojmomnjegova poljupca.- Ako nec'es vise raditi u N T E L - u , kako cuizdrzati tamo bez tebe? Bi t ce mi tamo takoprazno.

Ona je kimnula glavom, pomislivsi namukotrpne dane k o j i su b i l i pred njom, danekad ce u potrazi za poslom obijati mnogepragove.- Pa - promrmljao je - ne mogu ocekivatiod mene da radim i nocu, zar ne?- Ne mogu - osmjehnula se. Ja sam moralaponekad raditi i nocu, ali nisam bila poslovnipartner.- 1 sto ces sada? - upitao je.- Naci cu drugi posao - uzdahnula je. - Stobrze mogu.- Pretpostavljam da ces b i t i prilicno zauzeta- primijetio je s blagim humorom u glasu.- Vjerojatno - slozila se.- A l i , imat ces t o l i k o vremena da me malobolje upoznas - rekao je tiho, privlaceci je b l i -ze sebi.

Lucia je bila t o l i k o uzbudena da je moglajedino kimnuti glavom.- Morat cu otputovati ovaj vikend zbog posla - nastavio je - ali cu se v ra t i t i u nedjelju.Kad si posljednji put bila u Starom gradu?- Davno - odgovorila je.- Da dodem onda po tebe u nedjelju popod-ne? - upitao je. - M o g l i bismo prosetati. Mozemo i slusati jednog mog prijatelja k o j i tamosvira gitaru, a poslije c'emo otic'i negdje naveceru.- Zvuci fantasticno - osmjehnula se Lucia.- Onda, doci cu u dva-sata?- Bit cu nestrpljiva - priznala je.

7/30/2019 Mary Wolf - Prola sam kroz pakao

6/16

Grad je bio obavijen noc'nim velom tame ije pok azivao gotovo d vadese t i dva

Zele na svjetlost komp jutora trep erila je uJedan tamni prst dodirn uo je tastere, prateci

"Imajuci u vidu tesku povredu radne duzno-t i za koju je predviden t renutacan otkaz .

vog radnog mjesta i zloupotri jebila svoj polo-aznat i kako je dosla do t ih podataka i komeje t rebala predat i ."

Po tp i s : "Cha r l e s Robe r t son"Po sto je otku can ranij i datum , tekst je iz-ucen iz kom pjuto ra i stavljen med u ostaleekstove . Prema p ot rebi , b it c'e o tkucan i p o s -an s osta l im pis mim a koje je Ch arles iz -ikt i rao.

Sada ce se uvjerit i koliko je mo ja moc bez-granicna. Njezina samouvjerenost splasnut c 'ekad vidi kakvo smo misljenje o njoj dali! Za-misli t c 'e se dobro kad je nitko ne bude htiozaposli t i . Neka pati i nauci se pameti .

Popravivsi kravatu, Dow sonje iskljucio k om-pjutor, zatvorio vrata i uputio se prema dizalu.Cetvrto pogavljeU galerij i je vladao uobicajeni mir. Lucia

prosetalo bi galeri jom drzeci se za rake.Pitam se je l i i njima k ao i me ni? - go tovo- Jesu li ovdje dosliza to sto nemaju kam o? Posljednji razgovor

odveo j e u u li cu Monroe . Pre s l a j e Mic igen-sku prometnu aveniju da bi rucala u muzejskojkafeteri j i . I sada, posto joj je ostalo jos dvasata do sljedeceg razgovora, popela se na dru-gi kat u galeriju gdje su slike bile njezini stariprijatelji.

Bio je pe tak. P roslo je jedanaes t dan a otka-ko je ostala bez posla i uzaludn o obijala pra -gove tvrtki . Zivjela je kao u transu, ali . biloe i ugodnih t renutaka u t im teskim danima.Lice i g las Marca H amil tona prekidal i su po-

vrem eno mono toni ju i tugu njez inih dana .Kao sto je i obec'ao, Ma rc se vratio s poslov-nog puta da bi je odv eo u ugodnu se tnju kroz

Stari grad.Na n j egov p r i j ed log Luc i a se od j enu l a

sportski .Di vni mirisi sirili su se iz restora na du z Vel-ske ulice. Usli su u simpatican kafic koji Lucianije ranije opazila. Dok su razgledali jelovn ik,ugodan zvuk g i ta re i spunio je prostor i ju i onaje pod igla pogled da bi ugledala vitkog, plavo-kosog mladic 'a kako ugada svoj inst rument .

- Je li to onaj prijatelj o ko me si gov orio ? -upi ta la je Lucia usred odusevl jenog aplauzakojim je pozdravljen zavrsetak njegova prvogglazbenog dje la .

- Da, to je on - Marc je kimnuo glavom. -On svi ra preko t jedna u jedn om sastavu, anedjeljom dolazi ovamo i svira klasicnu glaz-bu. Upoznao sam ga pr i je nekol iko godinakad sam radio u tuz i lastvu. Skupina profesio-nalnih lopova, koju smo prati l i , ukrala mu jekola i mi smo mu ih uspjeli vrati t i pri je negosto su ih rastavil i na dijelove. To su mu bilakola koja je kupio od prve place i bio nam jeveoma zahva l an .

- Veom a je talen tiran - rekla je Lucia . - O vosto je odsv i rao, zvucalo je pozn ato. Podsjecame na Moza r t a .- Ni je cud no - nasmijao se Marc . To je M o-zar tova Sonata za klavi r koju je on preradio

za gi ta ru. Znaci , vol i s klasicnu glazbu?- Veoma.Gitarist je odlo zio svoj instrum ent na stolac

i nestao iza zavjese kad se reflektor ugasio.- Upoznat cu te s njim - rekao je Marc s

blagim osm ijehom na usnama - al i on je vr loekscent r ican kad radi . U stanci izmedu dvanastupa vjezba u garderobi da bi smirio zivce.Kad god dodem ovam o. on me vidi , a pre tvarase kao da me ne zamjec'uje. Povrerneno igra-mo tenis i onda me pita kako mi se svidjelonjegov o sviranje. Kad ne svira, sasvim je dru -gaci j i . . . potpuno opusten.

- Vidim da te posao dovodi u vezu s m n o g ozanim ljivih l judi - primijeti la je Lu cia.- Ti mi to kazes - odgovorio je znacajno i

s tegao je za ruku.- Nisam misl i la na sebe - nasmija la se

vedro .- Al i , ja jesam - naglasio je s blagim osmijehom. - Posjedujes jednu crtu koja me podsjecana na jbol je s tvar i u z ivotu u ovom gradu.Ghicago je nepredvidivo mjesto , je r je punotalenata i l icnosti koje dolaze iz najrazliciti j ihkrajeva. I svi oni dolaze ovam o iz nekih svojihosobnih raz loga . Svi mi govorimo o Chicagukao indust r i jskoj raskfsnic i . a l i je on za me neraskrsnica l judskih sudbina .

Oci su mu im ale cudan sjaj dok je pr om a-t rao njez inu bujnu, smedu kosu.

- Prije pet godina - nastavio je - ni na krajpameti mi nije bilo da c'e jed na l i jepa zen a do-ci u Chicago i zaposli t i se kod NTEL-a. Zivotje pun iznenadenja, zar ne? Posljednjih petgodina bavio sam se svojim poslom, ne po mi-sljajuc'i d a cu jed no ga da na mo rati obav iti nekipos ao za NT EL i da cu sresti djevojku sam onek oliko sati pri je nego sto je nap usti la tutvrtku. Da nisi prosli tjedan naletjela n a me ne,ne bi sada sjedili ovdje. I dan kasnije ti ne bibila tamo i ne bi naletjela na m ene. Ali , postosi naletjela n a m ene, sve je ispalo drugacije.

- Moram priznat i da nikad nisam tako raz-misljala.- Ni ja - osmjehnuo se - sve dok te nisam

sreo.Surova sud bina, koja je od njezina zivota stvo-

ri la pakao, dovela ju je u kontakt sa zgodnim ipametnim covjekom koji je sada promatrao.- Ovaj t jedan zavrsavam posao u NTEL-u -rekao je kad ju je dov ezao pred kudu i poljubioza rastanak. - Preostali dio posla obavit cu usvojoj kancelariji. Bitc u prilicno zauzet, ali naci

cu vrem ena da t i se javim . Ako nema s nistaprotiv - dodao je s vragolastim osmijehom.- Bilo bi mi drago - odgovorila je trudec'ise vrati t i dah koji je izgubila od uzbudenja u

njegovu zagrljaju.- Jesi l i sigurna da nec'es bit i prezauzeta? -upi tao j e . - Zn am da te ceka napo ran t jedan.- Imat cu vreme na da se jav im na telefon -nasali la se.- Odusevl javas me!- nasmijao se . Ove surijeCi imale snazan utisak na nji i i mogla je

vec zamisl i t i sebe vezanu povjerenjem i inti-mnosc 'u za ovog a t rakt ivnog muskarca . Njezina budu cno st bila je misteri ja ciji je n epo -znati t i jek mogao promijenit i Marc Hamilton.

Ali , to joj je bila posljednja briga koja jemuci la protekl ih dana .

Kak o je moguc 'e da joj se ni jedan po slo-davac ne javl ja? Bi la je na tol iko m nog o razgovora i ima la je odlicne kvalifikacije. I zgle-dalo je neshvat l j ivo, osim ako D ows on ni jeumijesao svoje osvetnicke prste i r azgova raos poslodavcima koji su se, raspitujuci se zanjezine kvali tete, obratil i NTE L- u. Ali , kak o?Ro berts on je obec'ao da nec'e spom injati tajneugodan dogada j .

Osim ako nije slagao.. .Nije mogu c'e, pom isli la je ocajnicki. On ne

laze. Sigurno to nije mo gao nap isati u njezinudosjeu.Do kraja t jedne iscezli su i posljednji ostaciLuci j ina opt imist ickog raspolozenja . Trebalaje pono vno krenut i u pot ragu za novim nat je-

ca j ima i oglasima.Dok je zbog posla obuzimala sve veca pani -

ka . jedn a druga vrsta uzbudenja rasla joj je usrcu. Jer. Marc joj se zaista javio kao sto jeobec'ao. Telefon je zazvonio uvecer. Lucia jebila sretna sto je m ogla s njim izmijenit i n ekolik o prijateljskih ri jeci . cuti sto je nov ogakod njega i izrazit i usil jen optimizam u vezisa svojom poslom.

Vik end joj je pon ovn o bio ispunjen srec 'omi zadovol jstvom, je r je M arc odveo u Kineskucetvrt gdje su, nakon ugodne setnje, rucali .Te veceri , dok je stajala pred zrcalom i pro-matrala svoje bli jedo l ice, zamisljala je nje-gove nasm ijane oc i dok je njezno pr ivlac io uzagrljaj da bi je poljubio na rastan ku.

- Jesam li se zaljubila? - upitala se glasno.Nem oguce ! Marca Hami l t ona j edva j e poz -navala da bi mogla povjerovati u takvu mogu-c'nost. On je bio samo dio ovog ludog vr t logadogadaja koj i su tako neocekivano ugrozi l injez in opstanak.

Kad je ustala s klup e da napusti t isinu ga le-rije i pohita prometnim ulicama radi sl jedecegrazgovora , L ucia se osjeca la smireni je . Znalada je ce Marc po zvoni t i veceras na njez inavra ta i svoj im dolask om razve dri t i n jez inotmurno raspolozenje .

Div no sto je pe tak. pomisl i la je s b olnomironijom dok se probi ja la kroz guzvu naM ici -genskoj aveniji. Ovaj je t jedan radila marlj ivo,a nista ni je zaradi la . Ponovno ju je obuzelapanika . Smir i se , pomisl i la je odlucno. Nacic 'es vec neki posao.

Popodnevni razgovori prosl i su kao i oniod prosl i t jedan. Gospodin Morgan, di rektorkad rovs kog odjela, izrecit irao je pripre mljengovor koj i je vec cula .

- Moram priznati da su vase kvalifikacijeodl icne . gospodice - rekao j e . - Medu t im , m o-ramo razgovara t i i s drugim kandidat ima pr ijenego sto donesem o konacnu odluku. O bavi je-stit c'emo vas bez obzira na ishod nase odluke.. .

Posto se rukovala s nj im i zahval i la mu,Lucia je ot i s la na au tobusnu posta ju s osjeca-jem rezignacije i olaksanja. Tjedan je zavrsen.Sad c 'e imati dva dana odmora.

Kad je kona cno st igla u svoj s tan, pozuri laje u kupaonicu. Dok je s jedi la za toa le tnimstol ic 'em, ponovno se sje t i la Marca . Moralaje pr iznat i da joj je danasnj i dan pao mn ogolakse posli je Marcova sinoc'njeg poziva. Utorn ve l ikom gradu postojao je ne tko tko jeobozav ao i postovao, ne tko tko je posjedovaodovol jno sarma da uskomesa njez ine em oci je .

Ljepota njez inih grudi dosla je do p unogizrazaja u haljini koju je odabrala za tu vecer.Pogledala se krit icki u zrcalu i konstatiralada izgleda veoma a t rakt ivno.

7/30/2019 Mary Wolf - Prola sam kroz pakao

7/16

Zvono na ulaznim vratima zazvonilo jeenergicno i ona je pozurila da ih otvori. Marcje stajao na pragu, drzec'i u rukama veliku pa-pirnatu vrecicu.- Jeste l i vi narucili ovu robu? - upitao jesaljivo.- Marc, sto je to? - iznenadila se.- Iznenadenje - odgovorio je niirno. - Izne-nadenje koje se zove vecera. Misl im da ti senisamhvalio svojimkulinarskim specijalitetima.

Skinuo je vjetrovku, stao pred nju i pogle-dao je smijesec'i se.

- Trebao sam ti rec'i da se ne odijevas - rekaoje. - A l i , znao sam da ces se dotjerati i nisamse htio lisiti tog divnog zadovoljstva.- Nije vazno - osmjehnula se i zbunila prednjegovim zadivljenim pogledom.- Prije nego sto zaboravim - rekao je vadec'ibocu iz kese - prvo ono najvaznije. Donesidvije case da bismo mogli pit i dok je jos hlad-no. - Izvadio je bocu sampanjca koja je bilaorosena kapima i poceo skidati foliju s cepa.- A sada - izjavio je kucnuvsi svoju casu onjezinu - da vidimo sto c'emo pripraviti zaveceru... za ovu lijepu zenu koja je imala na-poran tjedan. - Spustivsi casu na stol, poceo jevaditi stvari iz vrecice. - Za predjelo c'emo imatikavijar - promrmljao je. - Zatim koktel odmorskih specijaliteta: skampe, malogajastogai skoljke. Kako ti se to svida, Lucia? - upitaoje sa zadovoljnim osmijehom na usnama.

Ona je bila toliko dirnuta njegovom paz-njom da se jedino mogla osmjehnuti.- A l i , prvo - rekao je vragolasto - jedan po-ljubac za sefa kuhinje. Radi inspiracije. Onj u je njezno milovao po ledima dok su njupodilazili srsi.- Nema vise odgadanja - rekao je poljubivsije u celo. - A ko produljimo ovako, dekoncent-rirat cu se i nec'emo imati sto vecerati.

Vecera je protekla u ugodnoj atmosferi iLucia je uzivala kao nikad dosad. Poslije ve-cere, zagrijana vinom, sjela je pokraj njegana kauc i zadovoljno uzdahnula.- Izvrstan si kuhar - pohvalila ga je. - Veceraje bila odlicna.- Imao sam pomoc'nicu - nasmijao se. -Svakom sefu kuhinje treba inspiracija. Akosmijem primijet it i , Lucia, svaki put kad tevid im, izgledas ljepsa.

Ne cekajuc'i da cuje njezin komentar, potra-zio je njezine usne i zarobio ih strastveno.- Pretpostavljam da si imala naporan tjedan- promrmljao je. - Spusti glavu na moje krilo.

Ona je poslusno prihvatila njegov prijedlog.Izuvsi cipele, legla je na kauc i spustila glavuu njegovo krilo.- Ovako je bozanstveno - osmjehnula se izatvorila oci, prepustajuci se uzitku njegovamilovanja.- Pretpostavljam da jos nisi nasla posao?- Nisam - promrmljala je pomalo razocara-na sto je podsjeca na tu neugodnu stvar.- Nema posla za takvog strucnjaka? - nasmijao se. - Ne mogu vjerovati!

- Izgleda da nikome ne trebaju takvi struc-njaci - uzdahnula je. - A l i , bit cu uporna.- Jesi l i zabrinuta zbog sestre?Lucia je kimnula glavom.- Ja ne bih da sam na tvom mjestu - rekao

je. - Budi sigurna da c'e se i taj problem rijesiti.- Nadam se - uzdahnula je duboko.- Jesu l i postupili lose prema tebi? - upitaoje priguseno.- Tko? - upitala je zbunjeno.

- N T E L .- N T E L pripada sada mojoj proslosti - promrmljala je, tvrdoglavo odlucivsi da sama r i -jesi svoje probleme.- Znaci. postupili su lose prema tebi - za-kljucio je, milujuci je poljupcima po vratu.- Tosad nije vazno - inzistirala je ponosno.- Mogu sama brinuti o sebi.- Znam da mozes. Prilicno si jaka, zar ne?- Jesam, kad moram! - slozila se, ne ustruca-vajuci se potvrditi svoju jaku licnost i odluc-nost kojima je svladavala mnoge probleme idvojbe u proteklih nekoliko godina.

Peto poglavljePolako, gotovo neprimjetno, Marc je promi-

jenio polozaj i legao pokraj nje. Jednom rukomje obujmio oko struka i privukao blize sebi.- Zelim te Lucia. - Njegov je duboki glaspodrhtavao od strasti. Lucia je sutjela, jer sebojala da c'e je glas izdati kao sto je to uciniloi njeno tijelo.

Znalaje da je on zelio da bude njegova injegova strast mogla j u je ponijeti da je u torntrenutku nije pustio i uspostavio kontrolu nadsvojim uzavrelim emocijama.- Ne mogu se vise obuzdati. Udaj se za me-ne. Lucia.- A l i . . . - pogledala ga je-zaprepasteno kaoda nije mogla vjerovati svojim usima. - Nijel i to malo prerano? - osmjehnula se zbunjeno.- Jedva me poznajes, Marc.- Poznajem te dovoljno - odgovorio jejed-nostavno. - Zelim te i potrebna si mi. Zar tonije dovoljno?- Jedno je izvjesno, a to je da si se brzoodlucio - rekla je tiho i njezno mu stegla ruku.- Nisam, tu grijesis. Razmisljao sam o tome,mada toliko nije bilo potrebno. U pitanju jedugogodisnje iskustvo, Lucia. Poznavao sammnogo zena, al i sam u srcu cekao cijelo vrije-me tebe. I sada kad si tu , misl im da nema pot-rebe jos cekati.

Ona je lezala sutec'i u njegovu zagrljaju.Milujuci je po kosi i ramenima Marc je na-stavio.- Naravno - osmjehnuo se - kao sto sam tijednom rekao, odvjetnik ne smije prenagliti.Mozda je tebi potrebno malo vremena da osvemu razmislis.

Mada je bila polaskana njegovom paznjom,Lucia nije mogla ne osjec'ati da je njena pros-lost vec zaboravljena stvar... stvar koje je is-cezla pred uzbudenjem koje ju je obuzelo. N ije postojao ni jedan jedini razlog zbog kojegase ne bi bacila u njegov zagrljaj i predala sepotpuno toj srec'i da pripada samo njemu.- A l i nesto mi govori da nisam prenaglio -rekao je.

Ona je zavrtjela glavom, stavljajuci mu doznanja da se slaze s njim. Bila je potpuno zbu-njena situacijom u kojoj se nasla. Znalaje damu ne moze rec'i da se ne zeli udati za njega.Kad bi toucinila, iznevjerila bi svoje srce kojeje vec poklonila Marcu Hamiltonu.- Kazi "da", Lucia.- Marc... - uzdahnula je duboko i pogledalaga u oci. Nastupio je njen trenutak i ona ga jebila spremna docekati.

Telefon je zazvonio resko, prekidajuc'i ugo-dnu tisinu kojaje vladala u sobi. Marc je pog-ledao zlovoljno prema aparatu.- Bilo bi bolje da se javis. - Zadirkujuc'iosmijeh titrao mu je na usnama.

- To je sigurno Sally - rekla je Lucia, ustaju-c'i s kauca. - Inace tkobi me drugi mogao po-zvati u ove sate.

Jos drhtec'i oduzbudenja, podigla je slusali-cu.- Halo, Lucia - javio se duboki glas. - Sjec'a-te l i me se?

Lucia je instinktivno okrenula Marcu ledai sutjela nekoliko trenutaka prije nego sto jeodgovorila.- Molim? - upitala je, trazec'i groznicavoreci kojima bi kamuflirala prirodu ovog raz-govora.- Znaci, sjec'ate me se - rekao je Dowson. -Nije me lako zaboraviti, zar ne? - Zavladalaje tisina na drugom kraju zice dok je Dowsoncekao, proracunavajuc'i ucinak svojih rijeci.- Imam o necem vaznom s vama razgovarati- rekao je konacno. - Veoma vazno... za vas,Mozda da se nademo sutra... da rucamo Zajedno i popricamo malo o tome?- Ne dolazi u obzir - odg'ovorila je hladno.Zarjo j nije nanio dovoljno zla? Sto sada hoc'e?Cime bi je jos mogao zaprijetiti?- Zasto? - upitao je drsko. - Ne radite, zarne? - Najezila se od njegova smijeha. - Misl iosam - dodao je toboze neduzno - sutra je ned-jelja, zar ne? Nitko ne radi nedjeljom.

Nastala je ponovno stanka na drugom krajuzice.- Imate l i problema oko trazenja novog posla?

Zbog Marcova prisustva, Lucia se moralasvladati. Cula je ponovo Dowsonov zlobansmijeh.- Slusajte, Lucia - rekao je. - Zar vam nijejasnoda vam mogu pomoci? Bez mene nec'etenikada nae'i posao. Da rucamo zajedno?. Raz-govarat c'emo o svemu. Trazim od vas samojedan mali civil izirani razgovor. Ako ne pri-stanete...- Gdje? - upitala je kruto, zeleci sto prijeokoncati ovaj mucan razgovor. Jezila se dokje slusala njegova uputstva. Ne rekavsi ni ri -jec, spustila je slusalicu, udahnula duboko iokrenula se prema Marcu.- Sto je to bilo? - upitao je Marc, podizuc'iobrve.- Nista... nista znacajno - odgovorila je brzo.- Nesto u vezi s poslom - dodala je tiho. - Josjedan razgovor.

Marc se nije ni pomakao. Lezeci i dalje nakaucu, ispruzio je ruke i nasmijao se vragolasto.- Dodi - pozva je.

Bez rijeci je prisla i pala u njegov zagrljaj.- Jadnice moja - promrmljao je. - Bas temuce, zar ne?

Onaje kimnula glavom, uplasivsi se njego-ve ostre intuicije. Njegov primjedba je bila isuvise blizu istine.- Nije trebalo da nas prekinu - osmjehnuose. - Neki l judi nemaju dovoljno pristojnostida dopuste jednom muskarcu da na miru za-prosi svoju djevojku.

Ona se samo nasmijala na ovu njegovu sa-ljivu primjedbu.- Mozda je ovako najbolje. Zaista ti zelimdati malo vremena da razmislis o onoj mojojponudi.

Umjesto odgovora, ona ga je zagrlila i pri V i -la se umilno na njegove grudi. Mora se josjednom suociti s Dowsonom i saznati dubinuopasnosti koju je on predstavljao prije negosto ga prepusti zaboravu i proslosti gdje je ipripadao.

7/30/2019 Mary Wolf - Prola sam kroz pakao

8/16

Vise od tjedan dana uspijevao je upravljatiprirodom. Ni je mogla vise nista uc i -

ali se mogla uvje r i t i u snagu i sirinu nje-moc'i.

* & *- Sjedite, Lucia.Dowson se digao sa svog mjesta kad je set"

Luciju do stola u malom separeu.- Zelite l i nesto popiti? - upitaoje . Konobarstajao strpljivo pokraj njihova stola, cekaju-da ona kaze sto c'e pop i t i .- Donesite i n joj , ovo sto ja pijem - rekao je

-Ijosjedno pice za mene.Sutjeli su sve dok se konobar nije vratio.

svoj koktel sa zadovoljstvom, Dowsonuzeo drugi i igrao se zamisljeno casom.- Vo l im popiti jedno dobro, zestoko pice

dana - rekao je kruzeci pogledom po- Ovdje imaju odlican

Hajde, Lucia, probajte ga.Gorak ukus dzina bio je posebno neugodan

Lucia cijelo prijepodne nije nista okusila.- Drago mi je sto ste mogli doc'i - nastavio. - Po ovom prekrasnom jesenjem vremenu,

zamisliti od sastankalijepom zenom. - Posto je ona sut-

zavalio se udobno na naslon stolca i pro-jno. - Uzivate li u ovom l i j e

vremenu? - upitao je .Ona je i dalje tvrdoglavo sutjela, boreci se

snaznih emocija koje su kuhale u n joj .razgovara s n j im , da odgovora na nje-

vezna pitanja, predstavljalo bi jo jnapor. Ipak, drugog izbora nije imala.

saznati kakvu podlost ima sada na umu.Voljela bih da predete na stvar - rekla je- Zasto, Lucia, t o l iko zurite? Zar covjek ne-

uzivati malo u vasem drustvu?Lucia je gledala netremice u svoju casu s- Da predemo ipak na stvar - rekla je ne

pogled.- Lucia, razocarat cete me - nasmijao se. -nestrplji v i . B i l a b i steta, jer od ovoga

vasa sudbina. Trebali biste mizahvalni sto sam vas pozvao. Da - uzda-je pretjerano - ovo bi mogao bi t i pocetaklijepog prijateljstva.

- Ni je mi zabavno s vama - rekla je tiho.Konobar je ponovno prisao njihovom stolup r im i narudzbu za rucak.- Ja ne bih nista... - pocela je Lucia jer je

u Dowsonovom drustvu ne bi bila un i t i jedan zalogaj.- Donesite nam dvije porcije teleceg pece-i bocu crnog vina.- Dobro, gospodine - odgovorio je konobar

udaljio se neprimjetno.- Telece pecenje je ovdje odlicno - rekao je- Siguran sam da cete uzivati. Gdje

A h , da... svrha ovog naseg sasLice mu je odjednom poprimilo poslo-

izraz,- Ja sam mi r o l j u b i v covjek, Lucia - poceo- druzeljubiv covjek. Ne podnosim nikakvu

drskosti. Moj moto je: z i v i i pusti da izive.

Lucia je osjecala na sebi njegov uporan poKad je shvatila da je namjerava uhvatiti

ruku, brzo se povukla.- Zabrinut sam i pomalo razocaran zbog jazaje nastao izmedu nas - nastavio je. - Kad

p rv i put v id io , a to je b i l o prije sest

mjeseci, rekao sam sebi... to je jedna divnazena. Ne samo sto je lijepa vec i to l iko po-nosna i samouvjerena. Svakom muskarcu bilaskalo da se druzi s jednom takvom osobom.

Pri prigusenoj svjetlosti njegove su oci ima-le ironican sjaj.

- 1 da ne laskam sebi - nastavio je - misliosam da sam u vasim ocima v id io isto. Nemojtesada poricati. Moje oci me nikada ne varaju.- Osmjehnuo se. - A l i , naravno. toga se netreba stidjeti. Zar se dvoje ko j i rade zajednone mogu svidjeti jedno drugom? I sve je islofantasticno do onog naseg malog... nesporazu-ma - nastavio je. - Cvrsto sam uvjeren da neb i doslo ni do kakvih problema da niste pre-uranili sa svojim zakljuccima.

Lucia je i dalje sutjela i gledala netremicesvoju casu.

- 1 zbog toga sam bio primoran preuzeti iz-vjesne mjere. Nisam mogao dopustiti da odetetek tako i da vas vise nikada ne v i d im . Odluciosam vam pruziti jos jednu sansu. Zaista vasobozavam i zelim vas usrec'iti. Trazim od vassamo malo razumijevanja i suradnje.

Ohrabrena njenom upornom sutnjom, dota-kao j o j je ruku prije nego sto j u je ona uspjelapovuc'i. "

- Zar trazim previse - uzdahnuo je - timesto vas mo l im da razmislim jos jednom? Tra-zio sam od vas samo malo vise razumijevanjai ljudskosti. Ne stidim se priznati da nisamcovjek ko j i se lako predaje. Uglavnom dobi-je m ono sto zelim.

Usutio je kad je konobar donio vino.- Gdje sam ono stao? - promrmljao je kadse konobar udaljio. - A h . da! M i s l i m da smooboje b i l i suvise tvrdoglavi. Ja samrazumancovjek i nisam zlopamtilo. Nisam htio da serastanemo pod takvim okolnostima. Zato samvas i pozvao na ovaj rucak.

- Budite konkretni - promrmljala je konacnoi pogledala ga u lice.Dowson se nasmijao zlobno.- Ono sto sam ucinio, ucinio sam zato sto

sam morao. Drugog izbora nisam imao. Vim i niste omogucili da biram. Reprogramiraosam vas kompjutor, a ostalo... znate i sami.Medutim, nisam mogao dopusti ti sebi da odete puni ogorcenosti. Odlucio sam ispraviti po-gresku i nepravdu koja vam je nanesena.- Nanesena vasom k r i v n j om - primijetilaje s gorcinom u glasu.- Ne, draga moja - odvratio je . - Vi ste jesami sebi nanijeli, jer ste tvrdoglavi i naprasni.Ne razumijem zasto odbijate prijateljstvo oso-be koja vas t o l iko postuje. Jeste l i od lu c i l i ic ipotpuno sami kroz zivot? N i t k o od nas nijeotok za sebe... to vjerojatno znate.- Ako sam vas dobro razumjela - pocela jeLucia polako - vi ste me kompromitirali kodposlodavca s ko j im sam kontaktirala otkakosam napustila N T E L . Zna l i Charles Robertson za to?- Naravno da ne zna - odgovorio je. - To jeprivatnastvar... stvar koja se tice samo vas i mene.- Znaci nec'u moc'i naci zaposlenje - promrmljala je , sokirana pokvarenoscu covjekako j i je sjedio pokraj nje.

- M o d i cete, Lucia - uvjeravao je. - Greskakoja je ucinjena moze se lako ispraviti. Jedantelefonski razgovor i dobit cete posao ko j i od-govara vasim kvalifikacijama.- A sto trebam uciniti? Da spavam s vama?- Lucia! - prosaputao je, pogledavsi nacas zasusjedni stol. - Zar morate tako banalizirati

stvari? Sto sam ja? Neki monstrum? Ako nisteznali i ja imam neke osjecaje. Ze l im samo dam i pruzite jos jednu sansu... Ako ucinite onosto trazim od vas, vec sutra imati cete posao.Zar ne shvacate sto vam nudim? Vid i t e , sve jevr lo jednostavno - nastavio je. - Sa mnom cetebi t i sretni i osigurani. B it ce vam lijepo sa mnom.

Luci ju zapljusnu val bespomoc'nog prezira.Bi l o bi uzaludno da mu zaprijeti da ce ispricatisve Charlesu. On ce uvijek naci neki nacin da jeunisti. On je imao ve l iku moc i prevelik utjecaj.

Morat c'e potraziti posao bez preporukeN T E L . A sto ako i tu dozivi poraz?

- Cekam, Lucia - dodao je ozbiljno. - Ja...i l i nista.

Ostavljajuc'i jelo netaknuto, pazljivo je sa-v i l a ubrus i stavila ga na stolac pokraj sebe.Ne pretpostavljajuc'i sto se u njenoj glavi do-gada. Dowson se osmjehnuo kad je uzela casus vinom. Cak i kad mu je pljusnula vino ulice, ostao je nepomican i s osmijehom na l ieu .Tek kad mu se tecnost slila niz lice i srnocilaskupo odijelo, shvatio je sto se dogodi lo.- Zbogom, gospodine - rekla je hladno iuputila se odlucno prema izlazu iz restorana.- Grdno cete se kajati zbog ovoga! - culajeiza sebe njegov prijeteci glas prije nego stoje izisla van.

Sesto poglavljeKoracajuci brzo, Lucia je stigla na glavnu

aveniju. lako se osjecala iscrpl jenom, svjezinaj o j je povratila snagu.

U ponedjeljak, odlucila je , o t i c i c'e u agen-ciju za zaposljavanje i cekat i da jo j ponudeneki posao.

Ova setnja j o j je godila i rasteretila je p r i t i -ska ko j i je osjecala u g l av i .- Li jep dan za setnju, zar ne? - dubok glasprenuo je iz razmisljanja. Podiglaje pogled iugledala Marca Hamiltona.- Da. zaista je l i jep - osmjehnula se zbunjeno.- Opet u oblacima? Nadam se da nisi ni nakoga naletjela.- Nisam sve do ovog trenutka - nasalila se.- Pametno - rekaoje s vragolastim osmijehom.

Prihvatila je ruku koju joj je pruzio.- Ruke su ti hladne. Moras se cuvati cika-skog vremena. Lako se mozes prehladiti.- Trudit c'u se da se ne prehladim - nasalila se.- Pocinjem razmisljati o tome da ti je potre-ban netko tko c'e vod i t i racuna o tebi. Nalijecesna nepoznate ljude, izlazis van lako odjeve-na... Treba te netko cuvati.- Mozda si ti taj netko... Mozda b i trebalo... -dodala je, odjednom se zbunivsi. - Mis l i l a samda danas radis - rekla je i pogledala ga upitno.- Radio sam - osmjehnuo se. - A l i , vise neradim.- M i s l i l a sam da si rekao da su t vo j i surad-n ic i . . .- Da imaju pune ruke posla? - prekinuo juje . - Da, imamo posla preko glave. No, gledaosam kroz prozor svoje kancelarije i odjednomm i je pala na um fantasticna ideja. Ht i o samse posavjetovati s tobom prije nego sto je rea-l i z i r am .

- Doista?- Evo sto mi je palo na pamet. Znam zaprekrasno jezero u sjevernom di je lu Viscon-sina. B i l o bi pravo uzivanje provesti ondjevikend.

Oci su mu poprimile zagonetan sjaj kad juje obujmio oko pasa i privukao blize sebi.

7/30/2019 Mary Wolf - Prola sam kroz pakao

9/16

- 1 da bi zadovoljstvo b i l o jos vece - nasta-- tamo se nalazi i jedna gostionica. L j e t i

sada je gotovo prazno.i njegova zena m o j i su dobri pr i ja te l j i .

l j u d i . Naravno, nisu namet-Docekat ce nas toplo i povuc'i se. Da

Lucia je kimnula glavom.- Sve je v r l o jednostavno - osmjehnuo se,i l u j u c i je intimno. S obzirom da je vikend,da je promet gust, trebat ce nam prilicno vre-ena da stignemo onamo. Znam da ce vatra

veranda ce bi t i osvijet-jena i bit c'emo posluzeni t o p l i m napitkoma se ugrijemo. A onda, ujutro, Elvira ce namosluziti svoj cuveni dorucak prije nego sto

krenemo u dugacku setnju oko jezera. Prijenego sto se osvijestis, bit c'emo daleko od ovegradske buke i vreve.

- Opisao si to fantasticno.- Nisam jos zavrsio - rekao je. - M o j i surad-nici duguju mi v e l i k u uslugu, prema tome ne-ce imati nista protiv ako malo produzim vikend. Posto ti ne radis, odgovarat ce ti ovajmali odmor... naravno, i meni. B it cu s tobom,Lucia, i bit ce mi lijepo. Smatram da cu b i t inajsretniji covjek na svijetu.

- Naravno - dodao je toboze ozbiljno - sveto ovisi prilicno i o tvojoj sestri. Je l i onaovdjepreko vikenda?- M i s l i m da jest - odgovorila je Lucia. - A l i ,kakve veze ima to sa Sally?- Pa - rekao je razvlaceci usne u sirok os-mijeh - ti se ne bi udala da ne obavijestis otome svoju sestru, zar ne? Sally bi bila razoca-rana da danas popodne ne prisustvuje tvomvjencanju. Zar ne mislis tako?

Lucia je bila sokirana jednostavnoscu nje-gove bracne ponude.- Sudac Bunsen je moj stari prijatelj - nas-tavio je mirno. - Vjencat ce nas tiho i bez ce-remonije. Naci cu dva svjedoka, otic'i c'emopo Sally i v r a t i t i je u njezin stan kad krenemoiz grada. Otputovat c'emo u Visconsin i v r a t i t ise sljedec'e nedjelje. preselit cento tvoje stvarik meni i zivjet c'emo zajedno u sreci i . . .

- Dragi Marc... ja...- Kasnije - prekinuo je - preselit c'emo se uneku kudu. Trebat ce nam, naravno, vise pro-stora da bismo osnovali obi te l j . K o l i k o bi dje-ce voljela imati? Volis li vise djecake i l i dje-vojcice? Meni je svejedno...Osmjehnuvsi se znacajno. privukao j u jeblize sebi i stegao blago.- M i s l i o si na sve - promrmljala je.- Jesam - slozio se. - Pomoc'i demo Sallyda zavrsi fakultet. Novae, naravno, nee'e pred-stavljati nikakav problem jer su troskovi nje-zina skolovanja m a l i . Zauzvrat, ona ce nam,pretpostavljam, cuvati djecu. Da, Lucia, misl i m da sam mislio na sve. C i n i mi se - osmjehnuo se sarmantno - da je moj plan izvodiv.Pod jednom pretpostavkom...

- Kojom? - upitala je, gledajudi ga njeznou oci.- Volis l i me? - upitao je jednostavno.

S njeznim uzdahom izgovorilaje r i jeci kojeje htjela odavno prevaliti preko svojih usana.- Da, Marc, v o l i m te.

- 1 ja v o l i m tebe - prosaputao je, stezuc'i jeu zagrljaj. - Hodemo li u c i n i t i onda to sto jeneizbjezno?

Umjesto odgovora, ona se p r i v i l a uz njego-vo snazno t i je lo .

% % %

- Hajde, lijencino, d iz i se!Marc je stajao nad L u c i j o m , ledima okrenut

suncu c i j i su se zraci presijavali na njegovojcrnoj kosi.- Samo jos malo - promrmljala je. - Svidam i se ovdje.- D i z i se, ludice - inzistirao je kleknuvsipred nju. - Ovdje smo tek cetiri dana, prematome moramo se setati. Ima jos dosta togasto nismo v i d j e l i .

- Ma nemoj - nasmijala se. - Dodi ovamo. -Hvatajuc'i ga za ramena, povukla ga je pokrajsebe i njezno poljubila u usta. - Dosta mi je is-trazivanja - prosaputala je na njegovim usnama.- Jasno mi je na sto ciljas - promrmljao je,uzvrac'ajuc'i j o j poljubac s takvom intimnosc'uda je gotovo ostala bez daha. Nekolik o tre-nutaka milovao je njezno i obasipao joj liceblagim poljupcima.

Ona ga je gledala ocima koje su izrazavalenijemi poziv. Osmjehujuci se zadovoljno,igrala se odsutno s ovratnikom njegove jakne.- Kamo si odlutala? - upitao je sapatom,m i l u j u c i je po kosi.- V o l im te - promrmljala je.

Marc se osmjehnuo i lice mu je poprimilonostalgican izraz.- Kad samo pomislim kol iko mi je trebalovremena da te nadem - rekaoje - i cujem te ri jeci.- V o l im te - ponovila je. - V o l im te, v o l i mte. v o l i m te!

Ne mogavsi odoljeti njezinim senzualnimusnama. Marc se sagnuo i ponovno je p o l j u -bio. Ona je sklopila ruke oko njegova vrata iprivukla ga u zagrljaj. Lezali su u t i s in i i njezno se m i l o v a l i .

Kad je pristala da se uda za njega. Marc jeprisao telefonu i kod suca Brunsena zakazaovjencanje. Osjec'ajuc'i sve vece uzbudenje.Lucia je nazvala Sally i objasnila j o j situaciju.

Sudac Brunsen trudio se iz sve snage dazadrti ozbiljan i svecan izraz lica.

"Gospodine Hamiltone", rekao je vragola-sto. "mozete l i navesti jedan dobar razlog1 zbogcega ste zasluzili da dobijete ovu l i jepu zenu?"

Sally je stajalapo strani i oci sujoj se caklileod zadovoljstva i uzbudenja dok je trajala ce-remonija vjencanja. Vjencanju je prisustvo-valo i nekoliko Marcovih kolega iz tvrtke isvaki od njih drzao je u ruci bocu sampanjea.

" T o l i k o sam sretna zbog tebe, Lucia", osm-jehnula se Sally, ljubedi sestru. "Znam da sidonijela pametnu odluku."

S\ sto je zatim uslijedilo, odigralo se brz i -nom sna. Lucia se nasla u kol ima pokraj Mar-ca i krenuli su na put prema sjevernom Vis-consinu. Autocesta je k l i z i l a ispod nj ih poputpokretne trake na prohladnom jesenjem zraku.I dok je sumrak lagano padao, Marc i Luciapricali su i prica l i , planirajuc'i kako ce provestisljedece dane i zajednicki zivot.

Izgledalo je kao da ce sve b i t i odlicno. Zavrijeme vecere u gostionici uhvatila je sebekako ga promatra pozudnim ocima i zacrve-njela se od srama.Posto je portiru dao napojnicu, Marc se ok-renuo prema njoj i njezno je pogledao.

"Pa", rekao je, "gospoda Hamilton, zar ne?""Da. gospoda Hamilton", osmjehnula se iz

kreveta."Konacno", promrmljao je, uzimajuc'i je u

zagrljaj.I posljednji djelid nesrece isceznuoje u smi-

rujudem efektu ko j i je osjec'ala u njegovomtoplom zagrljaju.

Nakon sto j u je doveo do vrhunca zadovoljstva, obuzela je slatka iscrpljenost i utonulaje u sretan san.

Sada, dok je lezala na hladnoj t r a v i , osjecalaje da j o j se t i je lo zagrijava od blizine covjekakoga je voljela.- Hajde da se vratimo - promrmljao je Marc.- Kasnije demo nastaviti sa setnjom.

Ona je kimnula glavom. Ustao je, pruzioj o j ruku i povukao je za sobom.- Lucia - rekao je, odjednom se uozbiljivsi- pricali smo mnogo otkako smo ovdje, alinisi mi nikad rekla pravi razlog tvog odlaskaiz NTEL-a. Nisam pitao Boba ni bi lo kogadrugog, jer sam mislio da des mi prije i l i kasnije sama ispricati. Zelis l i pricati o tome?- Ne zelim. Jedino zelim bi t i s tobom.- Jesi l i sigurna?- Ni je b i lo nista znacajno - rekla je - i sadaje sve gotovo. Sada kad sam s tobom...- Dobro - osmjehnuo se, zagrlivsi je u hodu.- Kako hoces. A l i , ne zaboravi... mi smo sadavjencani i mozes mi sve kazati. Ako su postu-pali lose prema tebi, moras mi reci.- Nisu postupali lose - nasmijala se. - Nekolikogodina bila sam tamo sretna, a onda vise nisambila. Ne k r i v i m N T E L . Jednostavno, nije islo.

Ni je zeljela nositi tu tajnu u sreu, pogotovosada kad je bila na pragu novog zivota i kadje svoju ljubav poklonila Marcu. Sjecanje naDowsona b i l o je previse neugodno da bi sesada ponovno opteredivala time. Jednostavno,nije si mogla dopustiti da poremeti srecu kojojse predala c i j e l im svojim bie'em.

Osim toga, znala je da bi to uznemirilo irazbjesnilo Marca, pogotovo kad bi mu i sp r i -cala za Dowsona. To sto j u je on ponizio zasi-gurno bi ga pogodilo i pretpostavljala je dab i on poduzeo nesto da ga kazni. Sada nijebio trenutak za osvetu, a Marc je bio covjeksnaznih emocija.

A l i , ona ne bi bila u stanju zaboraviti Deb-byno upozorenje i misljenje da b i trebala nestouc in i t i sto ce sprijeciti Dowsona i spasiti nje-govu sljedecu zrtvu. Kad se zavrsi njihovobracno putovanje, odlucila je, razgovarat ce0 svemu s Marcom.

Tada ce zajedno odluciti sto je najbolje daucine, zakljucila je. A l i , sad nije bio trenutakza takav mucan razgovor k o j i b i , bez sumnje,narusio njihovu srecu i zadovoljstvo.

Stajala je suteci pokraj njega u toplom pred-v o r j u dok je on otkljucavao vrata.Cudan senzualan osjedaj obuzeo je L u c i j u

dok je stajala u tami, poluzatvorneih o c i j u ,osluskujudi sum izazvan Marcovim kretanjempo sobi. Oboje su sutjeli kao da su znali stoce se dogoditi.

Njegova jakna bila je sada na stolcu i onaje izula cipele. Stajala je bosonoga, osjecajuc'iodjednom potrebu da razgoliti svoje uzavrelot i j e l o . Oni poljupci i zagrljaji u sumi uzbudil isu njezina cula i podstakli strastvenu zelju zal j u b a v l j u . I sada je znala da ce za nekolikosekunda njezino nestrpljivo t i j e lo b i t i golo iuzivati u slatkoj strasti obostrane l j u b a v i .

Marc j o j je prilazio. Ona je stajala zatvore-nih oc i ju , napeto iscekujuci da je on dotakne,daje zagrli i p o l j u b i . lakojoj je t i j e lo zudjeloda mu se baci u zagrljaj, i sto prije poda dusom1 t i j e lom , uspjela se nekako obuzdati i ne mak-nuti se s mjesta.

Konacno, osjetila je na sebi njegove ruke.Nekoliko trenutaka je mazio, zatim je poceoskidati odjec'u s nje.

7/30/2019 Mary Wolf - Prola sam kroz pakao

10/16

Iako se trudila usredotociti na ugodan uzitakizazvan laganim svlacenjem odjece, zelja damu sto prije pripadne natjerala je da se i samaangazira. Kadje ostalapotpuno gola, uzdahnulaje nestrpljivo i pr i v i l a se uz njegovo snazno t i -jelo koje su sada prozimali blagi drhtaji.

Dok ju je prenosio na krevet i spustao nanjega, dinilo j o j se da ce poludjeti od uzbudenjap ri pomisl i na zadovoljstvo koje je cekalo.

Znala je da ne treba nista t a j i t i od covjekacije je t i je lo sada zarobilo u ovoj mracnoj pro-s tor i j i ispunjenoj zadovoljstvom. Dok su seoboje primicali vrhuncu zadovoljstva, Lucia jezaboravila svoje turobne m i s l i i podala mu sepotpuno. Sinoc'je p r v i put osjetila savrsenstvoseksualnog zadovoljstva, a sada je spoznala stoznaci potpuno mu pripasti.

Konacno, lezala je mimo u njegovu zagrljaju,disuci duboko i polako. Ni je nikakvo cudo,pomislilaje, sto se senzualna intimnostpoisto-vjecuje spotpunim upoznavanjem neke osobe.Marc je sada upoznao nju, jerje osvojio njezinosrce i svojom l jubavl ju upotpunio njezinu lic-nost. I sada mu je mogla vjerovati i poklonitimu svoju dusu.

B i t ce divno kad se potpuno rastereti i povjeriljubljenom covjeku.- Opet si odlutala - prosaputao je.

Ona se podigla, kleknula pokraj njega injezno ga poljubila.- V o l i m te - osmjehnula se sretno.

Sedmo poglavljeNa svoj nacin Marc je, vjerojatno, osjetio tu

misticnu poruku potpunog povjerenja i po-davanja, izrazenih dubokom strascu za vodenjal jubavi , jer je tijekom sljedecih dana bio sretanu L u c i j i n o m drustvu. Uglavnom su malopr ical i . D o d i r i njiho'vih ruku i pogledi koje suizmjenjivali go vo r i l i su dovoljno.

Ta cetiri dana na jezeru prosla su kao u snu.Duga voznja do Chicaga nije bila ispunjena

ushicenim razgovorom kao sto je bila na putudo jezera. Marcov stan, k o j i se nalazio u jednomneboderu, bio je luksuzan i odisao je jedno-stavnoscu.- Marc, pa ovo je fantasticno! - uzviknula jeLucia odusevljeno.- M i s l i s l i da ces modi ovdje zivjeti?- Svuda s tobom - osmjehnula se toplo.

Sa zadovoljnim smijeskom na l ieu pokazaoj o j je sve prostorije, zastavsi nacas pokrajvelikog ormara u spavac'oj sobi.- Hoc'es l i modi ovdje smjestiti sve svojestvari? - upitao je, mrsteci se, toboze, zabrinuto.- Naravno. Nemam ih t o l i ko mnogo. Mojefinancijsko stanje nije mi dopustalo bacanjenovca na garderobu.- Sad ce b i t i drugacije - osmjehnuo se.

Dogovorili su se da Lucia uzme taksi i sutrase odveze u svoj stan po stvari. Marc je rekaoda ce b i t i veoma zauzet, ali je obecao da cekuci doci ranije.- Medeni mjesec jos nije zavrsen - nasmijao se.

- Pa, kako se osjecate kao novopeceni muz?-upi tala je Marcova tajnica kadje ujutro Marcusao u kancelariju.- Nikad bolje. Jeste l i uspjeli prezivjeti bezmene?- Pa... nekako - uzdahnula je Mary.

-GdjejeJohn?- S Haroldom i nekoliko pravnika. Rekli suda im se pridruzite za ruckom. Rijec je o nekomubojstvu.

- Ubojstvu? - iznenadio se toboze Marc. - Uovom gradu? Ne mogu vjerovati.- Posta vas ceka - dodala je kadje on otvoriovrata svoje kancelarije.

Posto je otvorio prozor, Marc je stao pokrajpisae'eg stola i poceo razgledati postu.- Sto je ovo? - upitao je odsutno, otvarajucipismo s pedatom NTEL-a. - A h , da - osmjehnuose. Zeleci pomoci Luci j i da nade posao, zamolioje Mary da trazi od NTEL-a L uc i j i n dosje, sla-gavsi da se ona natjecala za posao u njegovojt v r t k i . Brzina kojom su se vjencali, uzbudenjei odlazak na bracno putovanje u c i n i l i su dazaboravi na to. Sad se sjetio k o l i k o ga je zani-malo jesu l i prema njoj lose postupali i obuzeloga je uzbudenje dok je otvarao pismo da v i d ikakvo su misljenje o njoj imal i njezini sefovi.

Lice muje postalo ozbiljno kadje poceo citatikompjutorski izvjestaj. Nakon nekoliko minutasjeo je za stol i procitao jos jednom, zatim po-novno i ponovno.- Ne mogu vjerovati - promrmljao je, presavsipogledom po sobi prije nego sto je procitao ipeti put. Konacno, spustio je pismo, ustao ipoceo setati po sobi.

B i l o je t o l i k o nevjerojatno da nije mogaoshvatiti. Lucia da je lopov? Zatim onaj dio ukome je pisalo daje ponudila svoje t i je lo trazecizauzvrat blagu kaznu. Ni je moguce! To nijemogla b i t i Lucia, o kojoj su pisali.

Bi l a je, pomislio je . zaista uzasno zabrinutai uznemirena prosli i pretprosli tjedan. B i l aje , bez sumnje, u n e vo l j i . I nije b i l o nikakvocudo sto s takvim dosjeom nije mogla nac'iposao. A l i , takve uzasne optuzbe! Vjerojatnoje rijec o greski. Sigurno su je zamijenili s ne-k i m drugim.

Vratio se za stol i procitao jos jednom pismo.Ne, nije bila greska. Zaista je bila rijec o L u c i j i .

Zbunjen i sokiran, Marc je zurio kroz prozor.Pa, pomisl io je, sad mi je jasno zasto nije

htjela razgovarati o tome. A l i . zasto nije njemurekla? Stoje krila? Akoje bila neduzna, moraloje postojati objasnjenje za takve gnjusneoptuzbe. Ako nije bila kriva...

Rukovodeci se svojim odvjetnickim instink-tima, pokusala je zamisliti okolnosti koje sumogle dovesti do toga. A l i , nista nije bi lo lo-gicno. Akoje sve to ucinila, zasto je nisu kaz-ni l i? Za takve stvari mogli su je dati u h i t i t i .Osim ako nisu b i l l sigurni i . . .

A l i , optuzba je bila t o l i k o jasna, t o l i k okonkretna. Tko bi mogao takvo sto izmisliti?Pod pretpostavkom daje bila kriva, zasto bi toucinila? Iz straha? Zbog ucjene? A stoje s timljudima koj i su je pris i l i l i na to? Mozda nisubil i zadovoljni kad su culi daje otkrivena? Mozda je ucjenjivac pozvao one veceri... onda kadse t o l i k o uznemirila.

Stoje to ona rekla? "Ne dolazi u obzir." Zat i m : "Gdje?" Tako tajanstven razgovor. Ni jemogla b i t i bas t o l i ko uznemirena zbog toga stonije mogla nac'i posao. Morala je znati sto sedogada.

Bez obzira na razloge, bila je ocajna. Ni jeimala kamo da se okrene. Znala je da nece modinaci drugi posao, znala je da ce je ta gnusnaoptuzba pratiti ci je l i zivot. Osim toga, brinulase i zbog svoje sestre...

I stoje ucinila, pomislio je, sjedajuci za stol.Udala se za mene.

Zato je tako brzo pristala. To je bi lo dan po-slije onog cudnog telefonskog razgovora.Zakljucio sam daje pristala zato sto me vol i ida j u je ljubav motivirala da uda za mene.

Mucio se da potisne s l iku one Lucije pred-stavljene u njezinu dosjeu. Lucia je za njegabila olicenje postenja, postovanja i ponosa.Dosje je prikazivao kao sasvim drugaciju lic-nost: nepouzdanu, sklonu nemoralu i spremuda prekrsi zakon. Zasto je to ucinila? Zbog novca? Iz p o l i t i c k i h razloga? Hi zbog jednog idrugog?

S osjecajem dubokog razocaranja, zamislioje kako ga je iskoristila, udala se za njega izbeskrupuloznog razloga.

Pa, pr is i l i t c'u je da mi sve prizna, pomislioje ocajnicki. Ona ce, vjerojatno, imati objasnjenje. B i l o bi besmisleno da se l ju t i i ocajavadok ne cuje njezinu verziju. A l i , unatoc tomusto je odlucio b i t i razuman, u sreu je osjecaouzasan bijes. Bez obzira kakvo ce mu objasnjenje dati , nije se smjela udati za njega prijenego sto mu povjeri jednu tako vaznu stvar.Jednostavno je zakljucila da on nije vrijedannjezina povjerenja.

A l i , ako je bila neduzna, trebala mu je to is-pricati! Vjerojatno je nesto ucinila, nesto ruzno,d im se nasla u takvoj nevol j i .

^ %

Luciaje dula da Marc otkljucava vrata upravokadje zavrsavala pripremanje vecere. B io je todan pun posla... sretan dan. Poslije okrepljuju-deg sna, ujutro je s Marcom popila kavu i od-vezla se u svoj bivsi stan. Tamo je pokupilasvoje stvari i donijela ih ovamo.

Posto ih je stavila u v e l i k i ormar u spavadojsobi. otisla je u kuhinju nesto pro v je r i t i . Iakoje hladnjak bio gotovo prazan, police u ormarubile su pune sto je svjedocilo da je Marc pri-premao sebi obroke kod kue'e. Dok je sjedilaza stolom i pila kavu, napravila je popis namir-nica koje treba ku p i t i . Zeljela mu je veceraspripraviti nesto posebno i time uvelidati njihovuprvu bradnu vecer kod kude.

Nekoliko trenutaka sjedila je i gledala krozprozor. Sve je bi lo previse lijepo da bi bi lo is-t i n i to .- Dobrodosao k u c i ! - osmjehnula se dizucise da ga pozdravi.

Poljubac mu je bio nesto hladniji nego inacekadje zagrlio prije nego stoje spustio torbu nastolac.- Jesi l i imao tezak dan? - upitala je zaintere-sirano.- Prilicno - promrmljao je.- Hoces l i nesto popiti? - upitala je, osjecajuc'ida je sretno raspolozenje napusta.- Uzet cu sam. - Otisao je u kuhinju. Cula jekako stavlja led u casu.- Pripremila sam t i nesto posebno za veceru- doviknula mu je. Nije b i lo odgovora. Umjestotoga, cula je kako je zalupio vrata hladnjaka.Poslije nekoliko trenutaka usao je u dnevnusobu s picem u ruc i .- Izgledas umorno - rekla je zabrinuto. - Je l it i seposao nagomilao?- Covjek nikad ne zna - odgovorio je smrk-nuto - sto ga ceka kad okrene leda.- Je l i rijec o onom teskom slucaju k o j i sispomenuo prosli tjedan? - upitala je oprezno.- Svi su sludajevi teski - odgovorio je mrzo-voljno, ne pogledavsi je. - Najteze je - nastavioje, pogledavsi je znadajno - nagovoriti ljude dakazu istinu. Svatko nesto kr i je .

Ponovno je zavladala tisina. On je ispio picei otisao u kuhinju po jos jedno. B i l o je ocito danesto nije u redu.

Vratio se, sjeo u fotel ju i pogledao je ispodoka.

7/30/2019 Mary Wolf - Prola sam kroz pakao

11/16

- Zar se nesto dogodilo, Marc? - upitala je,gavsi vise podnijeti napetu tis inu. -

se cudno. Ni s i onaj isti Marc.- Spoznao sam da mnogi nisu onakviima se predstavljaju - odgovorio je gotovo

- Kako to mislis?- M i s l i s da nekoga dobro poznajes - rekao- M i s l i s da razumijes neku situaciju. Aonda

k o l i k o si bio naivan i glup, jer t i se netkopredstavljao da b i te upecao. Nije zabavno

izigran, Lucia. Vjeruj mi , zaista nije.- Ne razumijem te - rekla je zbunjeno. - O- O necemu sto ti nije nepoznato, draga moja

odgovorio je namrsteno.- Zasto mi ne kazes otvoreno? - upitala jeZasto govoris u zagonetkama?- Zato sto sam i ja zivio tako izvjesno vrijeme

rekao je dizuci se i uzimajuc'i svoju torbu. -b i lo ovoga, mozda bih zauvijek z i v i o

- Dragi Marc - rekla je molec'ivo, uplasenarijecima i prijezirom - o cemu

- Evo - rekao je,bacajuci pismo na stolid. -sama. A onda mi, ako mozes, sve

Sa strahom je otvorila pismo iako j o j je ziggovorio da se dogodilo nesto veoma

Poslije kratkog uvoda uslijedile su uzasnenajokrutnije optuzbe...

Najezila se od uzasa kad je vidjela kol ik i sek r i o iza ugladenog i ljubaznog

Zaboga, pomislila je , osjecajuci da joj se uv r t i od uzasnog soka. A l i , nista nije rekla.

Kao iz daljine cula je zveckanje uMarc si je vjerojatno ponovno uzimao

L u c i j i n je mozak radio groznicavo. B i l o jojt o l iko hladno. Pomislila je daje vjerojatno

t o l iko zaprepastena dani znala kad su jo j se suze pocele slijevatiobraze.

Kao iz velike daljine cula je ponovno njegov- Shvacas sto mislim? - pitao je surovo,

- Covjek nikad ne zna sto ce saznatikoju mis l i daje dobro pozna.- Kad si ovo dobio? - upitala je tiho.- Je l i to bitno?

- Nije . . . odnosno... mislila sam... - govorilanepovezano... nekontrolirano. S mukom se- Tonije istina - rekla je konacno. - Nije istina.On je sjedio i sutio.- Sto je onda istina? - upitao je malo kasnije.Sto je, dovraga, istina, Lucia? Lagala si mi

k r i l a si te stvari od mene.daje krajnje vrijeme da m i kazes pravu

- Nis am ti lagala - prosvjedovala je- Kad smo se upoznali, rekla si da si napustila

zato sto si odjednom postalat im poslom. Tada nije b i lo razloga

t i ne povjerujem. Hoces l i mi sada rec'i praviLucia je zavrtjela glavom.- Ne - priznala je - to nje b i lo istina.- Pa - Marc se ironicno osmjehnuo - konacno

smo u c i n i l i korak ka i s t in i . Kamo sada dakrenemo? Da vidimo... V i d i o sam t voju sestru,prema tome znam da doista postoji. I cek koj isam ispisao za njezino skolovanje je pravi. Asto je s t v o j i m roditeljima? Jesu li umrli?- Ne budi tako okrutan, Marc. Preklinjem te!- Suze koje su jo j se slijevale niz zazareno licebile su svjedok njezine uzasne panike. - Nikadti nisam lagala. Jednostavno, nisam mogla...pricati o tome sto se dogodilo.- Pricatces sada - upozorio je. -1 savjetujemti da budes iskrena, Lucia.

Luciaje sutjela i ocajnicki razmisljala. Cin i loj o j se uzaludnim da mu pokusa objasniti iu v j e r i t i ga da je sve to laz. Pismo je b i l osluzbeno. Imaloje zig kompanije i Robertsonovpotpis.

- Cekam - rekao je Marc s ironicnimosmijehom na usnama.- Dobro - pocela je jadno. - Pokusat c'u tiobjasniti. - Duboko je uzdahnula i nastavila. -Nista od toga nije istina - rekla je sto je moglaodlucnije. - Ne shvac'am kako je mogao... kakose ovo dogodilo. Oni znaju da to nije istina.

- Znaju daje laz sve ovo sto su napisali utvom dosjeu? - upitao je podrugljivo? -Vjerojatno-se salis.

- Htjela sam rec'i - inzistirala je - da su miobec'ali da to nec'e pisati u mom dosjeu... iakosu me morali otpustiti. - Presla je rukom prekoumornog cela, pokusavajuc'i smisliti najboljinacin na koj i ce mu sve objasniti.- A l i . to upravo i stoji u tvom dosjeu - rugaose Marc. - Pise da si ih pokusala uvjer i t i da topresute. Morat c'es mnogo stvari objasniti,Lucia.- M o l i m te - uzdahnula je - dopusti dazavrsim. - A l i , nije mogla naci r i jeci kojima biopisala svoju nesrec'u c i j i je uzrok bio Dowson.Iako je znala da joj je istina jedini saveznik,sram i nepovjerenje su je paralizirali. Kako damu objasni tako slozen i uvjer lj iv splet lazi?- Red c'u t i - rekla je blijedeci u l ieu - ono stosam rekla i zamjeniku predsjednika kad je sveto pocelo. Nikad nisam vidjela dosje za koji sutv rd i l i da je naden na mom stolu. Nisam gaizvukla iz kompjutora. To je... sve je to djelojednog covjeka. On m i je to namjestio. A sto setice onoga... o mom pokusaju da ga zavedem...- Suze su jo j ponovno navrle u oci i nije moglazadrzati uzdah koji jo j se oteo iz dubine duse. -To je laz... gnusna, prljava laz.- Kog covjeka? - upitao je Marc. - O cemugovoris? Pismo nosi potpis tvog direktoraodjela. Zelis rec'i da ti je on sve ovo namjestio?

- Ne - zavrtjela je glavom, pokusavajucipronac'i najbolje r i jeci kojima ce objasniti tukompliciranu situaciju o kojoj Marc nije imaopojma. - Jedan drugi covjek, netko iz NTEL-a,pokusao me p r i s i l i t i da ucinim nestonedostojno... Posto nisam pristala, rekao m i jeda cu b i t i otpustena. I sljedeci dan bila samotpustena... zbog do'sjeakoji je naden na momstolu. Znala sam da je to njegovo maslo, alinisam mogla nista ucin i t i . Gospodin Robertsonmi nije vjerovao, a li je obecao da to nec'espominjati u mom dosjeu da bih mogla naciposao u struci. Sad mi je jasno zasto nisammogla naci drugi posao. Onje to onemoguc'io...taj drugi covjek. Cak mi je i rekao...

- K o j i covjek? - upitao je Marc? - K o j unedostojnu stvar je zahtijevao od tebe?Kakoje moguce da Robertson nista nije znao kad jet u njegov potpis? N i s i uvjerljiva, Lucia.Savjetujem ti da pocnes govoriti istinu.

Osmo poglavljeLucia je sutjela i glcdala ga zaprepasteno.

Bijesje polako rastao u njoj i potiskivao uzasanosjec'aj

krivnje.- Ja cekam, Lucia.Marcov glas podsjetio j u je na Dowsona koj i

jo j je to isto rekao. "Ja cekam, Lucia..."Cak ni ljubav koju je osjecala prema muzu,

nije bila dovoljna da potisne sumnju koja j u jeodjednom obuzela. Ponos jo j je bio povrijedensaznanjem daje on mogao povjerovati u sve tegnusne laz i .

- Nisam t i pricala o tome - rekla je odlucno -zato sto je to b i l o i suvise... i suviseponizavajuce za mene...Mozda sampogrijesila,ali htjela sam to zaboraviti. Znam da je ovonjegovo maslo, kao sto je bio i onaj dosje nadenna mom stolu.

- Cije maslo? Tko je to ucinio?Luciaje zavrtjela glavom.- Zelioje da spavam s njim - rekla je konacno,

osjecajuci potpunu ravnodusnost premaposljedicama ovog svog priznanja. - Postonisam htjela, on mi se osvetio.

- Tko? - Prijeteca snaga muzevljeva glasazvucala je gotovo zastrasujuce.- Rekla sam Charlesu Robertsonu ime togcovjeka. Predlozila sam mu da ispita ci jel i tajslucaj. Al i smatram da nema potrebe da tebikazem njegovo ime. Da bude iskrena, tebe seto ne tice, Marc. To je sad problem kompanije.A k o njima ne smeta sto on radi ovakve prljavestvari, onda neka mu bude. Ja sam zavrsila snjima.- A l i nisi sa mnom - rekaoje Marc. - Jos n is i .A k o mislis da cu povjerovati u ovopricu, varasse. B i l o bi bolje da mi sve priznas i kazes miime tog covjeka.

Lucia se nije usudivala ni pomisliti sto biMarc mogao u c i n i t i kad bi mu odala ime.- Necu ti rec'i njegovo ime - zavrtjela jeodlucno glavom. Rekla sam ti istinu. Ne znamkako si dosao do ovog pisma, al i . . .- Rekao sam tajnici da'trazi od NTEL-a t vojuradnu karakteristiku - prekinuo je . Znao samda si u nekoj nevol j i , i posto nisi htjela o tomepricati, odlucio sam saznati sam.- Znaci tako! - odvratila je. - Ni j e dovoljnosto sam saznala da iza m o j i h leda kruzi jedanprljav dokument, vec je trebalo da saznam dame moj muz spijunira! Ni s i imao to pravo,Marc.

- Nisam ima drugog izbora. M i s l i o sam dab ih ti mogao pomoci.- N i t k o mi ne bi mogao pomoci. On meoptuzio prije nego sto sam se mogla pozaliti nanjegovo ponasanje prema meni. Sye jeunaprijed isplanirao. Nije b i lo nacina k o j i m biuvjerila moje pretpostavljene da govorim istinu.- B i l o bi nacina - primijetio je ironicno - dasi rekla is tinu. Mogl a si zakonskim putemdokazati svoju neduznost. S obzirom da to nisiucinila, dogodile su se dvije stvari kaoneminovna posljedica.

- Koje dvije stvari?- Prvo - odgovorio je - izgubila si posao, adrugo udala si se za mene.- Ne razumijem - pocela je Lucia zbunjenanjegovim zakljuckom. - O cemu to govoris?- Sve je vr lo jednostavno, l jubljena moja -odgovorio je. - Lagala si prije, i lazes i sada.H t i o sam rec'i da ti ne vjerujem.

11

7/30/2019 Mary Wolf - Prola sam kroz pakao

12/16

- Ne mislis, valjda, ozbiljno. Rekla sam tiistinu. Nisam uopc'e kriva!

- A l i nisi se ponasala kao neduzna osoba -inzistirao je ironicno.