1

MATO LOVRAK

2

D E V E T O R I C A H R A B R I H

Drugo izdanje

I Z D A V AK O K N J I A R S K O P O D U Z EE m l a d o s t

3

I Na zidnom kalendaru pie: 4. lipnja 1952. godine. Pod njim je stol

za kojim dorukuje kolski podvornik. ena ga urka: Bre jedi! Zato? Treba otvoriti vrata kolske zgrade. Rano je. Kako rano! Zar ne uje amor? To je za podvornika najbolja

ura. Doli su jedino aci uitelja Matia. Sva srea, da ovih dana

zavravaju etvrti razred pa u ih se uskoro rijeiti. to se uvijek ljuti na tu djecu? Dodijali su mi ranoranioci! Ne moe bez njihove buke ni

doruak pojesti. Da ne svrava kola za dva tjedna, ti bi nas djeaci dizali iz kreveta.

Vrijedna djeca. ure u kolu. Pretjeruju. Vie i nisu djeca nego kao neki starci. Ja ne mislim tako. Dopadaju mi se. Nikada ne zaborave mene

i tebe pozdraviti. To im je dunost! A jesi li ti kao pukokolac pozdravljao podvornika! Nisi

sigurno. Nisam podvornika ni imao. U naem selu istili smo kolsku

sobu mi. aci. Zajedno s uiteljicom. Onda o Matievim acima nemoj tako; govoriti, kad je tvoje

djetinjstvo bilo drukije. aci uitelja Matia odlaze kui i ostavljaju ti razred ist, kao da odlaze iz kazalita. Ti u njihovoj sobi zamahne devet puta metlom i ve si gotov. Trideset lonia je na prozorima njihove kolske sobe. itavo proljee cvate u njima cvijee. Kad isti u toj sobi, svaki put fuka i pjeva.

Jedino njihove zidne novine rado itam. I jo neto . . . Svaki dan im govori, kako na velikog ploi sa

zanimanjem promatra slike i ita reenice. Najii je razred, a u njemu najdulje ostaje s metlom.

Ostavljaju na ploi mnogo rauna. To su velika dijeljenja pa ja pregledavam, jesu li bez pogreke izraunali.

Zato to radi samo u toj sobi?

4

Brojke na ploi lijepo su napisane. Povelike, okrugle. Svaka brojka mala slika, pa, eto, tebi u priznati, zanima me. Privlai.

Hvali tu djecu, a ne voli ih. To ne mogu razumjeti. Kaem ti, pretjeruju! Prerano dolaze u kolu. Smetaju. Vrlo

su ivi. Ne kaem da su zli, nego, ivana su ta djeca. Previe su zaposleni. U razredu ih eka mnogo dunosti koje

samostalno obavljaju. Pregledavaju sami domae zadae. istou. I urednost svojih drugova. U tom razredu se ne moe i ne smije zakasniti, pa zar je udo, to znadu ponekad biti i nestrpljivi te udaraju po vratima. Zovu te. Viu. I mole da ih ranije pusti u razred. Da svre neke hitne poslove. A ne da po sobi prave rajtul. Treba to razumjeti. Potuj tu djecu! Pomai im!

Ha! Da ih potujem! Pa to oni sami od mene trae! Mole me, da se ne ljutim. Da budem strpljiv i dobar. Da se potrudim do njihovog uitelja na neki razgovor. I tako, slino, svaki me dan neto mole. Mole. I mole! Kakvi su to djeaci! Ako djeak nije mali magari s kopitom, da se izrita, onda je on nekakvo udo a ne dijete! Ha! Ha! Ha! Moram se ljutiti i ujedno mi je i smijeno. Koliko i

koliko puta bi ti meni znao rei kad si doao poslije velikog odmora: Dolje na dvoritu ritaju se i Matievi aci kao mali magarii s kopitima.

Mlagarii referiraju. Kritiziraju. Diskutiraju. Pretjeruju! Aha, sada mi se otkriva neto novo. Ti si zavidan. Kome? Toj djeci! to ti pada na pamet, eno? Sjeam se, jednom si se udom udio, kako ti je neki Mirko

ispriao prije kole dolje na dvoritu neto zanimljivo iz povijesti. To znadu i drugi aci. Pa ipak te proganjaju samo Matievi. Ili ja njih. Ha! Odao si se! Rekao si ovo zlurado. Sad mi je jasno. Djeaci

su obrazovaniji od tebe i to te smeta. Pretjeruju. Nemili su radi toga. A udi se njihovom znanju! Divi im se u dui, a ne voli ih.

Tko bi mislio da e tako tvrda srca biti prema tim djeacima kojima bi otac mogao biti!

to si tu stvar toliko razvukla! Propovijeda mi. ita romane! Ne bi bilo od tete da uzme i ti u slobodno vrijeme kakvu

5

knjigu. Uzeo sam ovu slubu da istim zgradu. Ovdje barem nije sramota itati. Ovo je kola. Nisam ak, da hodam po njoj s knjigom, nego sam podvornik

s metlom u ruci. Dobro bi bilo, da proita zemljopis i prirodopis, iz kojih ue

djeca etvrtog razreda. Da te ne nadmudre. eno! Pa, ti e me jo ostaviti u retu! Onda ti se ne bi dogodilo da ti Mitiev ak s terase kole

pokazuje u daljini Zrinjsku goru koja se vidi odavde od nas. eno!Ti e me jo potjerati u kut na kleanje! Onda ti se nee dogoditi da te Matiev ak na terasi upuuje

kako se biljee znaci na njihovoj meteorolokoj stanici. ak govori tebi plus i minus, a ti zinuo u dijete kao tele u nova vrata! . . .

eno, jesam li ja doao ovamo u nauk, ili kolu metlom istiti?

Doli smo metlom raditi ti i ja. Samo ja Matieve ake ne mrzim. Nisam jalna djeci. Obrazovani su. Znadu vie u naukama od mene. Kulturni su, kako se to danas ueno kae. Znadu se ljepe ponaati od mene i od tebe. Nova vremena. Novi uitelji. Takva i djeca!

Dosta je, eno, tvojih propovijedi jutros! Pa, jesam li kojeg Matievog aka ubio? Po tvojim rijeima ispadam krvnik! Sunce mu arko ljubim ! ! !

Podvornik udari akom po stolu. Tako on ljubi arko sunce. Ustane kao da e otii. U taj as po staklu zakuca sitni djeji prst. Podvornik prie prozom. Ispod njega ak Matiev. Izdere se na njega podvornik:

to treba?! Molim vas, pustite me iznimno samog prije reda u razred.

Nosim cvijee. Trebalo bi ga odmah staviti na stol u au. Povenut e. Vruina je danas.

Podvornik oponaa Zvonka: Vidi velikog glumca, taj umije cvrkutati. Presvijetli,

prepotovani, prejasni, uvaeni, obljubljeni, mili i najdrai gospodine podvornie! Umoljavam vas najljepe i najsrdanije, da budete ljubazni i da se potrudite do vrata. . . Uh! Cirkusant! . . . Sunce mu arko ljubim!

Udari on nogom o pod. Tako on ljubi arko sunce. U isto vrijeme

6

Zvonko pristojno, kratko kucne i drugi put po staklu. ena podvornikova ne moe sakriti suze u oima. Mu joj odlazi s

prozora i trai kljueve: Zato plae? to sam ti uinio? Nita, nita! Ve je sve u redu. Nemoj biti grub s ovim

djeakom. To je Zvonko. Glumac u djejem kazalitu. Svaki mjesec donosi cvijee za stol. Djeak, magari s kopitom, ali dobra dua.

Odlazi podvornik sa svenjem od pedeset kljueva. Kako li samo znade, koji klju pristaje u koju bravu! Ne treba ni da u njih pogleda! Po opipu pogodi u mraku, kojeg e turnuti u bravu upraviteljeve kancelarije, kojeg u bravu zbornice i tako redom.

Svi aci sa enjom pogledavaju na teki sveanj kljueva. Naroito Matievi. Oni su ivani. Buni. Podrugljivi. Milan je jednom na dvoritu duhovito dobacio, da podvornik ima za kljueve naroito razvijen opip. Kao lisica njuh i sluh, dobacili su drugi i nasmijali se. Prepametni aci pa onda umiju dobacivati i podrugivati se. To podvornika smeta i zato on s njima i vodi borbu. Onom prilikom, kad su primjedbe pale, on bi ih najradije vrknuo svenjem kljueva po mudrim i brbljavim tikvama, ali ne uini tako! Ne zato, to se on ne bi usudio u ova vremena, kad se brani djecu udarati, nego neto je drugo po srijedi. Onaj prvi djeak daje mu izvjetaje o vanim nogometnim utakmicama. Ovaj drugi vodi na terasi meteoroloku stanicu. Upisuje plus i minus. I pogodi temperaturu. Takva je i u novinama zabiljeena. Radi svega toga, proguta podvornik mnogo. Tjei se, da e oni ipak jedanput radi svoje pretjeranosti i premudrosti propisno nadrljati. Ne od njega. Od nekog drugog. Pa ne dive se Matievi aci samo njegovom razvijenom opipu. Priznaju oni njemu vjetinu, kojom njegova ruka sjekirom sijee i ekiem zabija duge avle u drvo i zid. Zavide mu na toj vjetini. Eh, samo jo da to umiju i da to mogu, onda bi uobrazili, kako su svezmalice i da je itav svijet njihov! ... Ti se mali jedanaestogodinji balavci, Matievi aci, dive jakoj podvornikovoj akikao da je od elika. A miice ne treba ni napinjati. Same su od sebe prenapete. ake gvozdene, a ruke kremen miice ima jo od djetinjstva, kad je na selu s ocem kosio sijeno i ito; u umi nosio i cijepao stabla, a poslije kao mladi vadio ugljen u rudniku. Eh, da je njima, premudrima, aka od elika i miice od kremena, tada oni ne bi trebali kljueva. Snagom bi provalili u kolsku zgradu, a on, podvornik, morao bi pobjei natrag u jamu rudnika...

7

Tako razmilja podvornik silazei stepenicama... No ovako, Matievi aci su sile u glavi, ali u rukama nemaju snage. Balava djeica. A ovaj, kome ide sada otvoriti vrata, pogotovu je takav...

Podvornik otkljua i odkrine. Zvonko se uvue u hodnik: Dobro jutro!. .. Oprostite to sam vas digao od doruka. Penje se podvornik sa Zvonkom stepenicama i pita: Odakle ti cvijee? Kupio sam ga jutros na trgu. Ustao sam rano jer sam morao

s mamom na trnicu. Kupovali smo povre da poaljemo teti na selo. Zar na selo aljete povre? Da. Sua je sve upropastila. Teta nam pie, da u njezinom

vrtu koji je u selu najvei i najljepi, iz kojeg je nama slala u grad svakakvog povra, ove godine nema nita. Sve se posuilo kao da je izgorjelo. Zalijevanje kantom nije moglo vrt spasiti. Sad se mi tetki oduujemo. aljemo joj salatu kod vrtlara kupljenu, da ne jedu krumpirovu i onu od starog graha. To je zimska hrana... Kad smo uzimali zelenje, opazi mama cvijee i kupi ovu kiticu, da odnesem uitelju na stol.

Ti voli uitelja Matia. Slaemo se. Dobri smo prijatelji. Ali za koji dan e se s prijateljem rastati. Da. Bit e mi teko. etiri godine sam njegov ak. U prvom

razredu uio me sjediti u klupi. I brisati se depnom maramicom. A danas? Koliko toga znademo!

Puknut e vam glava od pameti na ovoj vruini! Vi ste aljivina. Kao i moj tata, kad je dobre volje...

Spomenuli ste vruinu, a znate li, da e se vrijeme preokrenuti? Kada? Za nekoliko dana. Odakle ti to zna? Takav je meteoroloki izvjetaj. Pribliuje se hladni val od

Skandinavskih zemalja pa e sukob hladnog i toplog uzduha stvoriti kiu.

Ej, ne postaje li sada i ovaj djeak aljivina? I vei od njega, podvornika! . . . Prekine premudrog Zvonka zvoncanjem kljueva... I, gleda djeak, veliki glumac, ueni meteorolog i tako dalje, ovaj neobini sveanj. Ha? Zna Zvonko i to da podvornik moe opipom prepoznati klju od brave njihovog razreda... A ta gvozdena ruka! Pa te miiave ruke!..

8

Zahvaljuje Zvonko podvorniku to ga je prije reda pustio u zgradu. Jo mu veli i to da e se uitelj veseliti cvijeu. To e biti sigurno posljednje u ai na njegovom stolu ove kolske godine. Kitica cvijea na rastanku!...

Zvonko ne zaboravlja podvorniku rei i to da e danas njihov uitelj imati u koli vrlo zanimljivo i napeto prijepodne. Saznaje podvornik od Zvonka da e biti svakakvih novosti. Rusvaja. I fantazija. Ohoho!.. teta je to podvornik nee moi to doivjeti! Nikako se ne moe udesiti da i on bude prisutan. Mlakar nije pristojno, on, balavac mali, njemu, podvorniku ipak preporuuje neka malo prislukuje iza vrata.

I opet podvornikova kremen miica die gvozdenu aku sa dobro razvijenim opipom, a u njoj sveanj od pedeset kljueva. I dobro je to sredstvo, jer Zvonko zadivljeno gleda. Uuti. Neka! to se sve ne usuuje ovaj mali! Kakvi savjeti! Kakvo povjerenje! Zar je i on, podvornik, Matiev balavi ak? Zar su njih dvojica, podvornik i Zvonko zajedno guske pasli?

Vrati se on u svoj stan i nae enu bez suza. Pere lonie od doruka i pjevucka. Zadovoljan je i on pa migne eni jednim okom. Pozna ona taj znak. Brie ruke i vadi iz ormaria dvije cigarete. On se buni toboe, pa, za doruak dobiva samo jednu! Skupe su. Treba manje puiti radi tednje. I zdravlja radi. Ionako se sav osuio zbog puenja! . . . Da, ona to sve zna, ali danas mu iznimno daje dvije. Za izmirenje. Sretan je. Zaboravlja se pa izbrblja:

Doi e promjena vremena. Za nekoliko dana. Predstoji sukob Skandinavskih i naih zemalja...

Rat?!!! Kakav rat, eno! Ma, kia! Kia, kad se sukobe hladne i tople

struje... Odakle to zna? E, kako da kaem, tako javlja meteoroloki izvjetaj... Gdje si ga uo? E, pa ovaj, zna da su moje kosti najbolja meteoroloka

stanica. Trgaju me jutros neto opasno. Upropastio sam ih u rudniku. Pa barem neka budu od nekakve koristi. Da proriu kiu ... A, znade li, eno, kad je meni u koli najljepe?

Da ujem! Kad u njoj nema aka. Bit e to uskoro. Dolaze veliki praznici.

9

II Do pola osam skupilo se u kolskom dvoritu nekoliko stotina

aka. Meu njima poznaju se Matievi. Kosa im je upravo udizana. Sandale na nogama osvjetlane, a oni koji su bosi, opranih su nogu.

Pretjeruju u istoi i urednosti, kako bi podvornik rekao, najvie zato, to ih u kolskoj sobi ne pregledava uitelj ve deurni higijeniar, njihov drug. Taj posao obavlja obino najmlai i najmanji u razredu, po imenu Stanko slavni! Majka ga prokrijumarila u prvi razred bez dokumenata s pet godina starosti! I nije ga trebalo staviti u kakav topli inkubator da se duevno razvija. Prolazio je kroz sve bure i oluje kolskog ivota sretno i postao ak s ocjenom odlian! Upravo nevjerojatno, a mora stalno sjediti u prvoj klupi. Jedva mu glava stri iznad nje. Tjelesno je takav da bi ga trebalo smjestiti u prvi razred, ali duevno je sila! Ima samo jednu manu. Veliku! Gnjavi. Vidi svaku pogreku u reenici, na ploi napisanoj. Na njegovo zanovijetanje mora i ostatak u dijeljenju dijeliti dalje, jer veli on, kad poznamo desetinske razlomke, dijeli ostatke do milijuntina, ako ti se hoe. Takav je on! Stalno vie i ispravlja. Zanovijetalo i svrdlo! Gori od uitelja; jer on bi jo i previdio kome zarez, ali Stanko ne doputa. Vie: A gdje ti je toka iza skraene rijei? I, to moe ak, negouzima iznova kredu u ruke, pogleda uitelja, a ovaj nadigne rame, kao da hoe rei, e, pa to emo, kad u prvoj klupi sjedi svrdlo, ne preostaje nam drugo, nego se pokoriti i pisati toku. Uitelj je dobar ovjek. Bolji od Stanka. On bi kojeg tog pustio s lakim rezultatom; mogao bi kod dijeljenja ostaviti na ploi nepodijeljen ostatak kad ne bi bilo Stanka u prvoj klupi koji puca kao iz puke: A ostatak?!!!

Eto, ne moe se sakriti ni pobjei ispred njega. Onda takav ovjek pregledava i istou kao higijeniar. Pregled njegov predugo traje, jer je cjepidlaka. Samo to ne nosi mikroskop, kojim bi pronaao kakvu crnu mrviicu pod noktom! A kosa? Ta mora biti ulizana te ni jedna vlas ne smije odvojeno da stri. Pa neemo valjda kosu mazati uljem, mau ili mirisavim briljantinom! Za to je najjednostavnije, oiati je do gola, a sve radi Stanka, higijeniara cjepidlake!... Istina jest, priznati se mora, kad Stanko ne pregledava, obrastu aci u nokte, orati bi mogli, pa se Stanka mora opet natrag na tu dunost postaviti. Tada kao hurikan prohuje kare po glavama. karice po noktima. Prostiji sapuni po nogama. Finiji, miriljivi po vratu i licu. Peru se koulje naveliko. esto...

10

Kad je Stanko takav, on nema dosta vremena u razredu prije uenja da pregleda istou, ve dolazi prvi u kolu pa to obavi na dvoritu. Matievi aci moraju na pregled, a jo bi dvoritem potrali. Jo bi se malo porazgovorili. Trgovali neim. I tako. Stanko stoji na istaknutom mjestu dvorita, da upadne u oi. Ako ga netko ne vidi ili nee da vidi, doe brdo Muhamedu, stane pred druga i veli: Pokai nokte! Oh, emu ti nokti? Stvoreni su zato, jedino zato, da ih Stanko pregledava!

Ima aka kojima to pregledavanje dodija pa izmiu. Skrivaju se. Ali ekaj, drue, kad se razvije higijeniarev izvjetaj uitelju u razredu! Izvjeuje Stanko, kako se taj i taj nije dao pregledati. Kako? Nije se dao?! To nije istina! On Stanka nije vidio na dvoritu. Zato ne dolazi ranije u kolu ili u najgorem sluaju, zato nije higijeniara potraio? Ne, ne, sve je to izvlaenje! Stanko tono opisuje u sitnice, kako se ovaj drug skrivao iza stupova, za stablom drveta, a sve to tako dobro oponaa i glumi, da mu mora vjerovati. Taj njegov izvjetaj uitelju gori je od pregleda. Radije e ubudue potraiti Stanka i dati se pregledati, pa makar ga i neistim pronaao!...

Bilo bi kako tako, kad bi bio samo jedan pregledava. Razred uitelja Matia ima jo nekoliko gnjavatora. aci se moraju brinuti, da im pregledava njihove radne skupine vidi domau zadau. Pa da je samo pogledaju, ali oni kontroliraju u svakom raunskom zadatku rezultat. Nije dosta kod kue zadau napisati, nego mora biti dobro napisana. Badava ti dokazuje i svaa se, jer pregledava daje izvjetaj uitelju u razredu. Kae: Pregledao sam danas mojih osam zadaa i zadovoljan sam. Drugovi izraunavaju svakim danom sve tonije. Pismene sastavke piu ie. Urednije. I zanimljivije. Proitajte, drue uitelju, Markov sastavak! Napisao ga je tako lijepo da bi ovjek zaplakao. Jedino Brankova zadaa ne valja. Raunski svi zadaci imaju krivi kolinik. On meni silom hoe dokazati, da je njegovo dobro. I svaa se sa mnom. Govori, da ga ne volim; da mu nisam prijatelj. Pokuava me podmititi iletom za brijanje, to jest za iljenje olovke, a ja samo gubim vrijeme.

Sauvaj nas, Durmitore, ovakvog izvjetaja! Od koga su se ti pregleavai samo nauili ovako ueno izvjetavati? Gubi vrijeme! Phi!... Uitelj je dobar ovjek. Da on ima vremena, bio bi bolji i kao higijeniar i kao pregledava zadaa. Blag je i uviavan. I ne dri ovakve izvjetaje i nemile propovijedi.

Ali, jo to nije sve! Ima jedan drug, koji valjda i spava u kolskom dvoritu. Doeka svakog druga, kad stigne i opominje ga: Ne

11

zaboravi donijeti sastavak za posljednje zidne novine ove kolske godine! Sadraj je ovakav: Rastanak s osnovnom kolom. Pii sam kod kue to ti srce kae. Uitelj e odbaciti radove koje budu sastavili roditelji. Ne zaboravi! Sutra je posljednji dan! Hej, drugovi! Zidne novine sutra posljednji dam!!!

Jo jedam ak iz Matievog razreda vie dvoritem i natee drugove za ruke, za koulje i kapute: Preksutra, u etvrtak vraajte knjige u nau razrednu knjinicu! Ako ih i niste proitali. Imamo dvjesto knjiga. Velik je to posao pokupiti ih i razdijeliti svima na poklon prema tome, koliko je tko od nas dao novaca za knjinicu! uj me i pouj narode! Preksutra vratiti knjige u razrednu knjinicu!!! Nitko se nee moi izgovarati da nije uo.

ak po imenu Mladen, ima isto neto vano da drugovima zavikne:

Hej! Hej! ujete li me? Sluate li? Danas je utorak! Jeste li zaboravili na to? to imamo u utorak? itat e se zlatni notes! Hu! To je bomba, koja razbija pregled istoe i zadaa. Tre kui

mnogi aci pa i neki pregledava domaih zadaa. Danas tri kui i higijeniar. Ahaha, tabanja on ulicom, da se sve prai. Dovikuju mu oni koji su donijeli zlatne notese:

Vrati se natrag! Nee dospjeti pregledati, da li smo isti! Tebi e uitelj oprostiti!

Ne! Ne! Danas, ba danas moram donijeti svoj zlatni notes! Uh, kako sam ga mogao zaboraviti! Pregledat u vam nokte na malom i velikom odmoru!!

Ovakav mete bio je tog dana ujutro prije kole meu acima uitelja Matia. Slino se zbiva gotovo svakog dana prije kole. ini se kao da su ti djeaci zloesti. Ljut je na njih podvornik. Ne vole ih ni deurne uiteljice. Zato je uitelj Mati zapovjedio svojim acima, da njega ekaju u dvoritu svaki dan, pa makar i zakasni. On eli da ih vodi u razred. Jedino on moe vladati sa svojim acima. Tako se govori u koli.

Deurna uiteljica dolazi i zvidaljkom poziva ake svih razreda, da stanu u suterenu u red dva i dva po razredima. Koliko djece! Koliko aka! Koliko redova i razreda! Kao mravi mile dvoritem. Sporo, teko se slau dva i dva.

Matievih aka je malo. Mnogo ih je otralo po zlatne notese. Ova

12

aka njegovih aka pravi vei amor nego stotine onih drugih u redovima. Jo se prepiru radi domaih zadaa... Deurna uiteljica daje podvorniku znak. On otvara vrata i puta redove u kolsku zgradu.

Svi su otili osim Matievog razreda. Nastala je ugodna tiina u dvoritu pa su Matievi aci prema tome utiali glasove i razgovaraju pametno. Ozbiljno. Kao stari ljudi. I ale se. Pregledi zadaa i istoe oduzimaju im vrijeme, a oni, sirotani, imaju i svojih linih poslova i briga. Nikada ne dospiju porazgovoriti se s drugovima. Ni urediti kakvu svoju pustolovinu.

Moe se dobro primijetiti, kako Milan povjerljivo, tajno, po skriveki okuplja skupinu drugova radi neke stvari. Kad to Milan ini, onda se ne radi o sitnici. To nije maji kaalj. Mora biti neto vano. Tajno. Pustolovno. On ita i dobre knjige, ali voli i one, koje uitelj ne priznaje. Milan lista po kriminalnim i drugim pustolovnim knjigama. Zna sve. Moe sve, a sporta! Kakav je tek sporta! Toliko zna, toliko se razumije, da bi o sportu mogao biti novinski dopisnik ili spiker na radiju, koji daje izvjetaj s utakmica.

to to Milan danas ujutro obilazi drugove? I to samo neke. Izabrane. Povjerljive. ape im upravo u uho neke tajne. to Milan snuje?!.. Vidi se, nezadovoljan je. Nema nekih. Nisu doli u kolu ili su pobjegli po zlatne notese, a ova njegova tajna vrednija je od svega u koli, pa i od zlatnih zrnaca u notesu!... Najednom od srca vrisne:

Jurica! Jurica, dragi! Tri Milan prema dvorinim vratima. Jedna majka ugurava bicikl,

na kojem sjedi ak Jurica. Svaki dan vozi ona svog sina u kolu i dolazi po njega. Djeak joj je sav u gvoe i remenje sapet. To je proteza, bez koje on ne bi mogao sjediti ni stajati. Veliku je nesreu Jurica doivio, kad je bio maljucan, devet mjeseci star. Obolio je od djeje paralize. Bolest mu ubila miije. Majka se nada, da e joj sin ozdraviti, kad postane momak. Tako joj govore neki lijenici. Mora nesretna majka strpljivo ekati taj dan. Dotle svog sina umiva. Oblai. Lijee u krevet. Vozi ga biciklom u kolu. A on je pametan. Sva mu ivotna snaga u glavu ula. A to je neobino, Jurica nije ogoren. Dobra je dua, pa Mlilan, voa i sporta, rauna i s Juricom za svoju tajnu pustolovinu. Tri prama biciklu, nakloni se majci i prua ruku Jurici. ape mu ivo, vatreno, a Jurica samo slua i zamiljen je.

Vidjet emo ree napokon.

13

Dobro kazao je Milam. Razmisli, pa mi kai. Ne moguzamisliti nita bez tebe, dragog naeg Jurice, najboljeg aka u razredu!

Jurica mu se zadovoljno smjeka, a majka njegova isto tako. Upravo zahvalno, jer ovaj, njoj lijepi, kao jabuka rumeni i zdrav djeak, svaki dan osvjeava i hrabri njezinog nesretnog djeaka. U njegovom drutvu Jurica jaa i ozdravljuje. Zato ona namigne Milanu:

Ako do mene stoji, i ja u sigurno pristati, da se Jurica pridrui!

Hvala! ree Milan utivo i toplo i opet se Juriinoj majcinakloni. Takav je on. Nenadmaiv, a iv i preiv!... Kad je majka unijela Juricu na rukama u zgradu, svi naas zanijeme. Milan, kao da je izgubio svoje rumenilo, ali se trgne i pozove drugove k sebi, da im pria o vrlo zanimljivoj sportskoj novosti. O tom, koji sportai i zato upravo oni ulaze u reprezentaciju nogometne ekipe, koja e se boriti za zlatnu medalju na Olimpijadi u glavnom gradu Finske,u Helsinkiju. Skupljaju se svi aci oko njega. On je u sredini. Daje sportski izvjetaj, ali kako znalaki! Kako struno! Drugovi ga sluaju kao oarani. Podvornik se isto privue k njima. Zapali drugu cigaretu i slua.

Ovako ih nae uitelj Mati pa zavikne: U red molim! Slau se oni brzo dva i dva, a uitelj e Milanu: Ti opet o nogometu? Neizljeivo bolestan! Ima nade u ozdravljenje, drue uitelju! itat ete danas neto

o tom. Milo mi je. .. A to vas je jutros tako malo? Otrali su kui po zlatne notese! A tako?! Bit e radi toga prvi sat nereda. Zakanjavanja. No,

to se moe!... Idemo u razred.

III

Uitelj Mati stoji na otvorenim vratima. Puta svoje ake u kolsku sobu. Nakloni se Juriinoj majci. Ona toplo otpozdravi. Zahvalna je uitelju. Pribavio je 0n za njezinog Juricu mali stoli i stolicu. U pravoj kolskoj klupi bilo bi Jurici radi proteze naporno sjediti. Uz njega sjedi jo jedan zdravi ak. Isto na stolcu. Ugodnije je tako, nego u klupi. Znade to ovaj drugi, zdravi deko cijeniti, pa mu

14

nikada nije teko podmetnuti Jurici svoje rame, da se nasloni. Odmori. A tko i nee Jurici ljubav uiniti! Ta, daobi mu ovjek i krvi svoje! ak je tako dobar, kakav sigurno nikada nije postojao, otkako je ove kole. Jurica ne moe hodati sam. Koraca onda, kad ga netko dri ispod ruke. vrst. Pouzdan. Da ba i hoe, on se ne moe nikome zamjeriti. Ali ne, kad bi on i zdrav bio, ne bi se nikom zamjerio. Takav je on djeak. Nema uzaludno i srce i duu. Kad ih ima, neka se bogato osjete. A to i jest tako pa ga nikada ne vidite usamljena. Stalno ima drutvo oko sebe. Ne poziva ih on, iz bojazni da bi ih gnjavio, jer oni su zdravi pa vole trati. Igrati se za vrijeme odmora. Majka mu dolazi i na odmor u kolu. Jurica ne moe bez tue pomoi nikuda. Pa i nju su drugovi zavoljeli. Razgovaraju s njom. Daju joj izvjetaje o alosnim i smijenim doivljajima iz njihovog kolskog ivota. Ona ih slua. Smjeka im se. Prijateljica je njihova. Pomiluje po licu jednog pa drugog. Ovog pa onog. Srce joj se kida od bola. Svi su oni oko Jurice vrsti. Lijepi. Rumeni. ivi. Brbljavi. Milana, njega se nagledati i nauivati ne moe do sita. Prati ga pogledom po razredu i plae u sebi. Bez suza. Da, upravo tako temeljit bio je i njezin Jurica do devet mjeseci. Ima ga jo i danas pred oima, kako skakue po djejoj postelji drei se za okvire. Rumen. Pun. vrst. A onda? Jedno vee temperatura i nita drugo. A poslije nje? Njezin maljucni Jurica ne staje na noge. Ne die ruke. Oslabio. Preobrazio se. Nije vie ono dijete. Ostale mu samo oi. I, tako sve do danas. Prolo je deset godina! . . .

Milan baca svoje stvari u klupu i tri Jurici u drutvo prije poetka kole. Danas ima osobiti zadatak i povjerljiv, tajni razgovor s Juricom i njegovom majkom . . . Uspjelo mu je razjuriti druge djeake, da ostane s njima nasamo. Vidi se, govori vatreno Jurici i njegovoj majci, mae i previe rukama. Pomae svim, im bi se moglo pomoi, a najvie plavim oima. Trai. Moli. Zaklinje. Vidi se, Jurica pristaje, ali gleda majku. Ona ne moe odmah dati svoju privolu. Trai rok za razmiljanje do velikog odmora. Pitat e i tatu kod kue. Milan je zamiljen. Oi mu nekud blude. Takav je. Dri, da je uvijek sve najbolje, to on zamisli pa ako to ljudi odmah ne prihvate, plamen mu se u oima gasi. Lice mu postaje tuno. Tunije nego onom, kome su sve lae na dno mora potonule. Ipak radi Jurice mora priekati na odgovor. Sad jo ima nagovoriti Stanka, higijeniara i onda bi imao sve one, koje je htio okupiti za svoju pustolovinu.

Kad je uitelj ostao sam s acima, rekao je Zvonku: Hvala na ruama. Lijepo miriu... Mora da si ih skupo platio na ovoj sui. Ve

15

sam vam toliko puta rekao, da moete bez novaca cvijeem uljepavati nau kolsku sobu. Puno je polje ivanica, no bojim se, da vi radije tumarate gradskim ulicama, nego da odete u prirodu. U zelenilo. U ljepe. Zdravije.

Netko se sjeti dogaaja iz prvog razreda: Drue uitelju, sjeate li se u prvom razredu druga Pazmana?

Stalno je govorio da e donijeti cvijee onda, kad ga mama njegova u kazalitu dobije.

Da, sjeam se. I donio je jednog jutra bijele karamfile. Mama je pjevala prvi put jednu ulogu na premijeri nove opere i primila je cvijee, a mali Pazman odvojio polovicu i donio u kolu.

ak po imenu Brajer, primijeti: teta je, to se mama Pazmanova odselila i njezin sin ostavio

nau kolu. Isplatilo bi se da je ostao s nama. Njegova mama je operna pjevaica. Mi bismo je zamolili, da priredi koncert u korist nae kole.

Ovo o Pazmanu je ake sjetilo raznih drugih zanimljivih dogaaja iz prvog razreda kad su doli rbavi u kolu, oni, mali klinci. Edo je nosio u kolu za odmor velike palainke. Darko je prvi dan kole u devet sati -udario akom po klupi i kriknuo: Je, pa to je to?! Kad emo kui?! Ve je podne! Treba ii na ruak!

Uitelj se smjeka. Rado slua ove priice iz davnih vremena, kad su njegovi aci pred etiri godine ili u prvi razred. No, mora prekinuti njihova avrljanja. Uspomene. Sjeanja.

Radi nereda, kojeg emo imati prvi sat, posao emo urediti ovako. Izvadite biljenice! Opiite kakav svoj doivljaj! Za vrijeme pisanja itat u vae zlatne notese.

Tako je i bilo. Nije ilo lako. aci su ve izraeni. Umorni. Dosta im je kole. Vani toplo. Za kupanje. Na trgu se prodaju trenje i jagode. U slastiarnicama proizvodi se sladoled naveliko. A treanja su djeaci vjeno gladni. Za slobodom vjeno edni. Danju. Nou. Ljeti i zimi. Osim toga rasklimali su se jutros u dvoritu. I tako, moglo je proi petnaest minuta, jo im za opisivanje nikakav doivljaj nije pao na pamet. Jo ni crte ne povukoe olovkom. Uitelj to vidi. Pita:

Jurice, koliko ima napisanog? Oko osam reenica. Ovo je bio poticaj. Prvi zapne Milan. Za njim njegovi tajni drugovi.

Olovke ute. Inae je mir. Prekidaju ga samo oni, koji od kue donose zlatne notese. No to ipak ne uzdrma rezred. Radi se. Pie.

16

Uitelj pregledava za stolom notese. Imaju ime zlatni, ali su obini. Papirnati. Zlatom su nazvali ono, to u njima sabiru. Zlatna su zrnca dobra i lijepa djela, koja uine i zabiljee u svoj mali dnevnik.

Buni udarac u vrata. Kao da ga je olujni vjetar bacio, Stanko ue znojan, praan i raupan. Slavni higijeniar ovog razreda! I to jo nije sve. Uzbueni Stanko zaboravio pozdraviti i zatvoriti vrata. Tri uiteljevom stolu i baca notes:

Pogledajte, zato sam trao po njega. Deki su mi prigovarali, da im nee biti istoa danas pregledana.

U razredu amor, smijeh i dobacivanje: O, vrlo vano! Svijet e propasti, ako jedan dan ne pregleda tue nokte! A, pogledaj samo sebe! Danas ti treba zabraniti pregledavanje. Izgleda kao pokisla koko! Kao da te je krava vakala! Pravi Janko-raupanko!

Uitelj udari ravnalom po stolu. Tek tada se smire. Stanko stoji kod stola. Znojan, praan i razbaruen kao kakav trka u natjecanju koji eka da mu se odri govor. Da primi lovorov vijenac ili srebrni pehar.. Gleda pobjedonosno drugove, a oni, mora se priznati, zinuli, kako da kaem, ne samo ustima, ve uima i oima. Oekuju da im uitelj saopi, u emu je stvar. Ali on e ovako:

Stanko, idi na mjesto. O tvom notesu razgovarat emo etvrti sat. Dotle, ako je ikako mogue, zadri tajnu. Ti si, zaista, i meni i drugovima priredio danas veliko iznenaenje.

Tajni drugovi oima pitaju Milana, znade li on neto o notesu higijeniara Stanka. Milan im odmiguje da ne zna. Umiruje ih rukama, neka sjednu i nastave pisanjem svog doivljaja, ali, kad on poduzme pustolovni pothvat sa svojom sedmoricom hrabrih i mudrih drugova, o tome bi trebalo pisati zadau. Pripovijest. Roman za njihovu razrednu knjinicu i sve knjinice u domovini! Roman e biti preveden na strane jezike. itat e ga u inozemstvu. Potajno ispod klupe. Za vrijeme matematike aci u Parizu. Naravno, na svom, francuskom jeziku. aci u Londonu. Na engleskom jeziku. U New Delhiju na indijskom ... U novinama bi trebalo da njihov pothvat bude opisan crteima pa da ga djeca itaju u nastavcima kao strip roman. itali bi ga na ulici. Na trgu. U tramvaju...

Samo jedno jo mui Milana. Nije siguran, hoe li Juriini roditelji pristati. Milan bi trebao za svoju pustolovinu najpametniju glavu razreda. A proteza? Ona ne smeta, ako su drugi deki zdravi, jaki i dobre volje!...

Boji se Milan i toga, hoe li i Stanko pristati na njegov pustolovni

17

prijedlog. A trebao bi ga on. Zovu ga iz ale svrdlom, a ono dobro doe. Treba kod svakog pothvata. Stanko je savreno toan. Precizan. Takav treba, da odri duh, ako se posao kao stroj pone remetiti, kvariti.. .

Zazvoni elektrino zvonce u hodniku. Svren je prvi sat. Uitelj e acima:

Zadovoljan sam. Nije bilo nereda. Jo u biti zadovoljniji, ako ste svrili opise svojih doivljaja.

Jesmo! zavikne veina aka. Uitelj zatrai iz svakog reda dvije biljenice, da barem est

sastavaka proita, kad nema vremena za sve... Tako u itanju prolazi uiteljev odmor, dok se aci razmiljeli po

razredu. Ni Milan se ne odmara. Odvue Stanka u kut i ondje ga nagovara na sudjelovanje u pustolovini. Nagovara ga rumenilom lica. Plavim oima. Naborima ela. Jagodicama punog lica. Zdravljem crvenih usta. Bjelinom dobrih zuba. I ivahnim kretnjama vrstih ruku. Stanko ga gleda. Stanko ga slua. Dugo! Dugo! Napokon e ovako:

Danas si, Milane, vrlo ist i uredan! Hvala ti na priznanju, ali danas je vanije ovo, to ti ja

govorim! nestrpljivo e Milan te u buci odmora nastavlja i dalje nagovarati Stanka. Kad tko doe do njih da slua, Milan ga odgurne, jer, to je tajna. Dolaze neki pa ometaju dogovor. Pa i tako, da pruaju nokte Stanku na pregled. Milan ih udara po prstima:

Pustite nas na miru! Danas nema istoe! Pa nee domovina zbog jednog dana propasti!

Milanu se uri, a Stanko je tvrd. Ne prihvaa, Zvono javlja svretak prvog, kratkog odmora. Milan e zlovoljno:

Stanko, ma to bulji u mene?! Promatra li ti istou na meni ili me slua?! Sluam te, Milane. Pa to si odluio? Pristajem! Pristaje!!! vrisne Milan. U veselju razbarui svu kosu

Stanku higijeniaru. Pa, moe i on jednog dana kutrav biti! Nee propasti svijet radi toga!...

Milan jo otri do Jurice: Stanko pristaje! Osam nas je. Jo samo da se ti odlui. Ja sam odluio.

18

Da, ali to e tvoji roditelji rei?... Zna, htio bih, da nas bude devetoro u taj pustolovini. Devet je sretan broj u naem narodu.

Praznovjeran si, Milane! alim se, Jurice! Uitelj udari ravnalom po stolu: Dosta! Milan potri i upravo se srui na svoje sjedalo. Koljenom srui

dvije knjige na pod. Jedna je Vlak u snijegu a druga Jaha u dravi Teksas. Ove dvije knjige nosi sa sobom. Bez njih ovih dana ne ide nikuda kao ni pop bez molitvenika. Ali, hop! Spretno ih digne i gurne u najcrnju tamu pretinca, da ih drugovi ne primijete i uitelj ne zaplijeni.

to se danas toliko vrti, Milane? pita uitelj. ut ete poslije! No, pa da ujemo sada! Spremio sam to za etvrti sat, kad budemo razgovarali o

djelima iz zlatnih notesa. U redu. Neka bude tako, premda e me znatielja moriti puna

dva sata. Oprostite, ali to je tema upravo za taj sat. To je jedno, a drugo

je to, to jo stvar nije do kraja ureena. Na velikom odmoru ekam odluku Juriinih roditelja.

Uitelj je zadovoljan. Milan mu je u razredu desna ruka. Organizator i pomaga.

Die se Zvonko, koji je cvijee donio: Danas etvrti sat bit e neto, ali zaista neto! Senzacija!

Jednu e nam prirediti Milan, a drugu Pureta! Zvonko govori mirno. Visok, vitak djeak, prava suprotnost

Milanu. Lice mu blijedo, a oi ima plave, samo velike! Kad govori, prati sve sa smijekom ili migom oiju. Glumac! A, kako je samo duhovit! Nije ni udo, kree se u umjetnikom krugu djejeg kazalita. Zna uitelju vie puta rei: Onog dana sam najzadovoljniji, kad znam da popodne idem na pokus u kazalite.

Uitelj zapoinje radom drugog sata. Najprije izvjetava o krupnim pogrekama, to ih je naao u est biljenica. Napie ih na plou, da aci vie ne grijee. aku Turkoviu upravo se moraju nasmijati. I danas se potpisao ovako: Ivan Turkovi. Uzaludno ga drugovi i uitelj ue, da se naa prezimena na i svravaju sa . Izgovara uitelj, izgovaraju i aci tom greniku ve po tisuu puta upravo onako taj

19

kako ga meko izgovaraju nai Primorci. Pa ipak Turkovi i dalje grijei!

Ali ima uitelj i jednu dobru vijest. Meu ovih est biljenica naao je i jedan vanredno uspjeli opis doivljaja. To je Markov. Uitelj ga glasno proita:

Moj pas Bobi Juer je na pazikua odveo naeg psa Bobija veterinaru, da ga

usmrti. Meni ga je bilo vrlo ao, ali ta sam mogao! Bio je star petnaest godina. Bio nam je vjeran. Kad god sam imao kriku kruha, nisam mogao otii na ulicu a da mu malo ne otrgnem. Nikad ga nisam udario. Bio je stariji od mene. Volio sam ga jako.

IV

Izmeu osam i devet sati odlazi podvornikova ena na trg. Prati je

mu njezin do izlaznih vrata na ulicu pa e joj ovako: Onaj mali, kojeg sam jutros pustio ranije u zgradu, najavio mi

je nekakve senzacije danas u njihovom razredu. Znatieljan sam i nemiran radi toga.

Pa pokuaj saznati. Ima vremena. ut e i smirit e se... Blago tebi, kad ima znatielju i nemir. Da sprema stan, da ide na trg, da kuha, pere i pegla, ne bi ti znatielja djeja padala na pamet! Vi muki ba dobro ivite!

Ali to se zbiva u razredu uitelja Matia. Njegove ake i ti brani. Potuje ih.

Da. Ima pravo, pa hajde, do vienja! Idem ja za poslom, a ti prisluhni. I, ne zaboravi odnijeti travu i vode naim zeevima.

Kad mu ena ode u grad, vrati se podvornik po malo trave i loni vode.

Prije no to e se popeti na terasu, na krovu kole, na prstima se priulja do razreda uitelja Matia. Nita ne uje. aci piu. Pred vratima je opasno stajati. Pristiu aci sa zlatnim notesima. Kakve li bruke i sramote, kad bi koji naao podvornika, gdje ui s uhom prislonjenim na kljuanicu!

Nosi podvornik travu i vodu zeiima. Lijepo je ovdje gore na terasi. Kao na brdu. Vjetri pirka. Sunce grije. itav veliki grad i okolica pa i vee daljine vide se odavde.

Zeevima ovdje gore nije tako lijepo. Zatvoreni su u kavezu, a smjeteni u kutu... Sad ih podvornik puta malo na slobodu.

20

Proskau se pitomi zeii po terasi. Ima ih est. Crni su i bijeli. Priblie se podvorniku. On im baci travu. Jedu zeevi teno. Miu ustima i brcima. Pogledavaju gazdu lijepim oima. Skakuu oko trave i ruju po njoj, ne bi li nali koji struk ukusne djeteline.

Podvornik oiju ne skida s njih. Sjeaju ga na djetinjstvo i selo. Sjeda na zeju gajbu i skine koulju, da osuna naas gola ramena. Reuma ga u kostima trga. Mui. Sunanje je najbolji lijek... Nedaleko od gajbe vrsta je ploa na zidu sa strehom, da po njoj ne pljuti kia. Tu visi toplomjer i barometar. Privren je i papir... Podvornik prilazi ploi, meteorolokoj stanici etvrtog razreda uitelja Matia: Proitat e, to je ak juer zabiljeio. Lako ita. Napisano je isto. Lijepim rukopisom:

Ponedjeljak 3. lipnja. U deset sati prije podne vruina. Vedro. Bez ijednog oblaka. Vjetar

istonjak. Temperatura u sjeni +30 C. Podvornik razmilja o proitanom. Ovaj krii, to je plus, a to znai

toplina. Plus 30 je vruina. Samo da neto malo vie zna, mogao bi i on voditi meteoroloku stanicu kao i bilo koji ak uitelja Matia... Kaiprst desne ruke umije i on osliniti i dii ga uvis, da osjeti, odakle vjetri piri. Pozna i on vedro i oblano nebo, a posao s nekom limenom cjevicom malo je tei. Ona pokazuje, koliko je milimetara napadalo kie. Ipak, svaki dan on dolazi ovamo na terasu hraniti i napojiti svoje zeeve. Svaki put proviri na stanicu i toliko se ve uputio, da bi mogao nastaviti upisivanjem, kad bi mu uitelj Mati na brigu predao stanicu za vrijeme velikih kolskih praznika... Naravno, on uitelja nee traiti, ve ako se sam toga sjeti, jer, ipak, upisivanje na plou ne bi ilo lako. Jaka njegova aka, koja je kosila i ugljen kopala, nespretna je kod pisanja. Eto, sunce mu arko ljubim, mislio je podvornik, udno je ivjeti u koli, a bojati se olovke u ruci!

Zapeku podvornika lea na suncu. To je znak da je predugo na terasi. Pritjera zeeve, ugura ih u gajbu, obue koulju i sputa se stepenicama do zbornice. Pokuca i unie. Prazna je. Uiteljice su u kolskim sobama... Podvornik pogleda stotine knjiga, gusto stisnutih u ormarima knjinice. Vruina ga oblije. Kolike knjige, a on nijedne nije proitao! Sunce mu arko ljubim, psuje u sebi on, udno je to, da je u koli ovjek i prolazi pokraj knjiga kao pokraj drveta, da se na nj i ne ogleda! ... A Matievi aci? Oni su ih vjerojatno sve proitali i jo im nije dosta pa su kupovali svojim novcem druge, nove. Imaju u razredu posebnu knjinicu od dvije stotine knjiga. Hvale se deki, da to vrijedi deset tisua! Sunce im arko ljubim, tako se u udu

21

podvornik pita: A ja? Kad sam u kolu iao, sve sam volio, samo knjigu najmanje! udno je to, da u koli ivim, jedem, hrem u krevetu i kljuevima zveckam, a ne volim knjigu!... Da ormari nisu zakljuani, on bi sada izvadio jednu za pokus. I vratio bi je poteno na njezino mjesto, da to nitko ne bi morao ni primijetiti. Ali, evo, dugaki stol je pun novina. Njih se podvornik lake laa. Sunce im arko ljubim, mislio je on, novine vie pristaju u rukama odrasla mukarca. One piu o ratu. Sada se vode pregovori za primirje u Koreji, ali u isto vrijeme se i ratuje ondje. To bi htio podvornik itati, ako nae lanak o tom... Prevre po novinama da ne uzme kakve previe stare! Trai one od juer. Datum mora biti 3. lipnja. Sunce ti arko ljubim, psuje podvornik sam sebe, sva je srea, da ga ne vidi koji Matiev ak, jer nikako da pronae datum!... Uzima ipak jedne novine i trai rat i mir u Koreji. Ha, evo! Veseo je. Naao je na jednoj stranici debeli naslov: Meunarodna zbivanja... Tu e biti ono to eli, ali itava je strana puna drugih naslova i udnih imena. Stewensom, Kefauer, Russel, Harriman, Faruk, Faud, Mosadik, Ali Maher, Nagib, Maki, Plastiras, Pajpagos, Saluh Edin Bakub, Barakat, Roov... Od toga mu se zavrtje u glavi i baca novine na stol. Nije naao rat u Koreji. Ne moe, eto, da nae na oranju zemlje! Nego, uzima opet novine u ruke, ne bi li naao ono, to ga jo vie od rata zanima. I eni bi svojoj mogao to kazati. Trai on, piu li novine o tom, u koji plaevni razred je on razvrstan, jer, sunce mu arko ljubim, psuje on u sebi, uo je da e dobiti manju plau za ezdeset dinara mjeseno... Potrait e i to, da li pie o tom, hoe li se ukinuti doznake za drva i ugljen... A najvie ga zanima, piu li novine o pojeftinjenju kruha i cigareta. To je njegov ivot! Glavno je da je u kui kruha. A cigareta? I bez kruha bi moda mogao biti, ali bez njih nikako!... Prevre on novine i nikako nita u njima da pronae. Pa, kad i po deseti put naie na Nagiba, Miosadika i Faruka, on baci novine na stol i psuje sam sebe glasno:

Sunce ti arko ljubim, a to se mui sa svojom nekolovanom tikvom! Pitaj kojeg bilo Matievog aka i svaki e ti znati rei, kakvo je ratno stanje u Koreji i da li su pojeftinile cigarete.

Vidio ih je on toliko i toliko puta, kako nose u ruci novine i bulje u njih. itaju danas i djeca novine. Kupuju ih! Poinju, istina, itati odostraga, zadnju stranu, jer tamo pie o nogometnim utakmicama, ali onda prevru i po drugim stranama. Kad ih on u ali pita, kane li biti politiari, kad ve ovako mali novine itaju, oni njemu

22

odgovaraju: itamo dnevnu tampu. Tako se oni izraavaju, sunce im arko ljubim. I jo vie! Govore oni njemu, da u novinama nalaze lanke, koji im trebaju za zemljopis. Za povijest. I prirodopis... Takvi su ti djeaci. Ue povijest iz novina. Nije im dosta knjiga. Eh, pa to preostaje njemu, podvorniku, drugo, van da se povue, pa da uti i tako da se priinja mudrim. Jaki su u glavi Miatievi aci, a on, ako emo pravo, i nema nikakvo drugo oruje u borbi s njima ve jedino svoju tjelesnu jakost. Preostaje mu jedino, da svojom silom strai malu djecu!... krgutne zubima i opsuje prilike, pod kojima je on ivio kao djeak. Iao je u kolu, a knjige nije htio drati u ruci!

Tu u zbornici zatee ga u ovakvim razmiljanjima sreom zvonce, koje objavi svretak prvog sata. Ostavi on zbornicu i pouri stepenicama pred svoj stan, ako bi ga tko trebao i traio. On daje acima krpu za prainu. Staru vreu za brisanje razlivene vode. Metlu. I drugo, slino... Daje on acima i kredu. Ima punu kutiju i ali se: Ti bi radije crnu okoladu, a ne ovu bijelu kredu. I migne aku, a ovaj njemu odmigne: Imate pravo. Radije bih okoladu! Eto, djeca su to, eljna i lakoma na slatko, kao i sva druga djeca na itavom svijetu. Pa i Matievi aci. Iskuao ih je on kredom. Pa ipak, kad treba, rade. Napunili glave i previe! Pretjeruju!.. .

Prvi je mali odmor proao. Nitko podvornika nije traio. Pa ni upravitelj. Da, njega i nema u koli. Sreom, danas je pozvan inspektoru na savjetovanje pa podvornik i uitelj imaju mir. Kad je tu, kontrolira podvornika i rado ulazi u razrede da slua, kako aci ue. Podvornik se moe danas prije podne bez straha priuljati Matievom razredu, da mu ne izmakne najavljena senzacija...

Kad su se po odmoru smirila vrata na svim kolskim sobama, on se polako prikrade Matievom razredu. Nosi i oruje u desnoj ruci. To je sveanj kljueva...

U drugom hodniku je mir. Nikoga nema i on sada moe prisluhnuti. une i stavi uho na kljuanicu. Ne uje dodue, senzaciju, ali ne skida ipak uha s vratiju. uje aka Mirka, kako uitelju govori o glavnim oznakama krevitih gora, koje se prostiru uz nae more. Taj djeak govori, kao da ita iz kakve ueno napisane knjige. Sve ovo teko znanje nosi malian u svojoj glavi. Pozna ga podvornik po glasu. To je onaj, to se uvijek smjeka. Radosno, sretno dijete, a uitelj ga svuda alje, da mu obavlja poslove. Ima on jo tako sposobnih aka, ali za ovog uitelj Mati uvijek govori, da jei takav, koji se nikada ne vrati neobavljena posla. Bilo da ga alje tajniku, upravitelju, ili po neto u grad. Uitelj naziva Mirka prijateljem

23

svojim. I moe ga tako zvati, kad mu ovako lijepo zna govoriti o vapnencu. O poumljivanju. O ponornicama i o sputanju brda u Gorskom kotaru na eljezniku prugu ZagrebRijeka! Uitelj ga nita ne ispitkuje. Nije potrebno. Mirko samo sipa, ali pametno, kao kakvi starac, i tako kao da je proputovao krake krajeve. Nabita je glava u tog uiteljevog prijatelja, sunce mu arko ljubim, razmilja podvornik, oaran je te zaboravlja, gdje je i da ui s uhom na bravi.

Takvog ga nae Zdenko, uenik Matievog razreda. Podvornik skoi i psuje:

Sunce mu arko ljubim i ovoj bravi! Pokvarila se ili ona ili klju. Kaem sam sebi, idem da vidim, to je na stvari!

Tako podvornik pokriva svoju nepriliku i toboe ogledava rupicu na bravi. Ogledava i klju...

Zdenko ti ne primjeuje neugodnost, u koju je bacio podvornika, jer, ima svojih briga. Zakasnio je. Viidi na uri u hodniku, da je ve drugi sat dobrano odmaknuo... Stoji pred vratima i tui se podvorniku:

Najradije ne bih ni uao sada u razred. Zato? Svi su moji drugovi ve stigli prvi sat. Samo ja moram uvijek

zakasniti. Poto si se vraao kui? Po zlatni notes. Jesi li donio barem punu torbu zlata? Ne. Zabiljeio sam samo jedno zrnce. Jedno dobro djelo.

Jednu malu sitnu biljeku. Biljeicu od dvije isto proste reenice. Pa zato si onda zakasnio? Sve mi ide sporo. Priznajem. A ti se zove Spori? Ne! Tako me iz ale zovu deki. Ja znam sve. I mogu. I hou.

Uitelj mi je vie puta rekao, da kola izvlaim iz blata. To je, znate, onda, kad nitko u naem razredu ne zna odgovoriti na njegovo pitanje. To je najtee i ja tada redovno diem ruku i jedini znam.

Pa, kako bi onda razred bez tebe?! Pa i uitelj! Tko bi mu izvukao kola iz blata, kad tebe ne bi bilo?

Da. Tako jest, ali sam spor. To mi je u naravi, vele moji roditelji. Svaki posao zadnji svrim, a ako nema dosta vremena, ostavim ga i nedovrena... Sad ste uli... Bojim se ui u razred. Ostanete li kod vrata, ut ete viku i galamu, kad se ja pojavim.

24

Zdenko ue. U razredu nastade pravi lom. Uitelj uzaludno lupa ravnalom po stolu. Podvornik dobiva volju, da ue u razred i da brani malog sporia. I onda, sunce ti arko ljubim, psuje u sebi on, kakva je to kola, u kojoj se ovako urla. Nauili su tako na nogometnoj utakmici, kad se zabije gol.

Opasno je ostati dalje pred vratima. Uhvatit e ga netko. Podvornik izae na dvorite, obie cijelu zgradu pa e u cvijetnjak ispred kue, a kroz njega ravno pod iroke, otvorene prozore Matievog razreda...

uje odavde bolje nego u hodniku pred vratima. Svaku i najtiu rije. Kao da je u razredu. Padvorniik ne treba ui napinjati. Tim vie, to govori Jurica. Djeak u protezi. Zna podvornik, da je Jurica glava nad glavama, ali ipak nije mislio, da umije uitelju ovako priati. Makar nema na sebi nita, ve samo kost i kou, sapeto sve u gvoe i remenje, ali ima glavu! Pravu, zdravu! Punu i prepunu! I pretjerano nabitu! Govori Jurica uitelju Matiu o rijeci Neretvi i o hidrocentrali, ali tako, kao da je inenjer. Govori uitelju o mijenjanju korita rijeke Neretve, kao da ga je dubio lopatom sam svojom rukom... A dalje? Ne miruje ta glava ve pria ivo kao da predstavlja na pozornici. Pria o jednom od najvanijih dogaaja iz Narodnooislobodilakog rata. O prijelazu ranjenih partizana preko nabujale Neretve po privremenom, slabom i nesigurnom mostu. Pria Jurica o tom, kao da je bio u ratu djeak kurir, koji je pomagao prenositi ranjenike preko rijeke. O, sunce ti arko ljubim, zadivi se podvornik u sebi od uda. Takvog ga u uenju tik ispod prozora nae Mirko, ak Matiev.

Traim vas svuda i jedva sam vas naao. A, eto, doao sam malo u vrti, da vidim. A imam i to vidjeti!

Sav je u korovu, treba ga plijeviti. I une podvornik pa upka korov. U neugodnosti upa on zajedno

s korovom i strukove cvijea... Mirko, to je onaj to sve umije! To je onaj, to se tako od srca smjeka! Pa i sada mu je lice nasmijano. Uhvatio je podvornika u prislukivanju. Naao ga u korovu. ui. Neobina slika. I prva i druga. Raspinje to podvornika i bio bi on glasno poljubio sunce, kako on to ve radi, ali ga omete Mirko:

alje me uitelj, da vas za neto zamolim... No, to treba? Iao sam naem uitelju ve na stotinu tekih mjesta i nikada

mu se nisam vratio neobavljena posla, ali ovaj put se bojim, hou li uspjeti kod vas. Hou li se danas prvi put vratiti u razred neobavljena posla?

25

Zato? Imam vas neto zamoliti, a nije mi lako. to? Doite jednog dana u na razred... Po to? Ispriajte nam pod jednim satom najzanimljiviji va doivljaj iz

rudnika, u kojem ste kao rudar, kopali ugljen. Podvornika zahvati oluja, kakvu do danas u ivotu svom nije

doivio. Sijevaju mu u oima munje. Grme mu u glavi gromovi. Vihor ga presijee u koljenima. Ide on, kae, u zgradu. Uskoro e zvoniti za veliki odmor... Trebat e ga moda jo netko osim Mirka, osim uitelja Matia... Njega stalno ovako pozivaju. Trae. Trebaju... Ide podvornik zapravo sjesti pred svoj stan. Pred kuu. Ondje jedino moe preivljavati tee sluajeve svog ivota. Tamo, pred svojim vratima pametno e razmisliti... U kretanju postaje mu ugodnije. Kad stigoe pred vrata njegovog stana, on je kod kue, duom i tijelom, u srcu i glavi pa veli Mirku:

Razmislit u o tom. Sjajno! klikne djeak. Ja sam i s tim zadovoljan. Nosim

uitelju i sada obavljen posao. Podvorniku asom ugodno i opet neugodno. Takva osjeanja prije

nije poznavao. Naas se strai, a onda ponosno uzdie glavu. Polije ga val ugodne topline, iza toga val neugodne studeni. O,

lijepog li, no u isto vrijeme i stranog asa u njegovom ivotu! Pa valjda nee suze na oi da mu iskoe!...

Takvog ga nae Juriina majka. On u vruici skoi, pozdravlja i govori:

Gospoo, zato se toliko muite? Pod odmorom ne bi trebali dolaziti. Ja u vaeg sina voditi na zahod.

Majci se orose oi: Hvala na dobroti, ali im da naplatim vau ljubav?! Moj mu

je ostao na privatnom sektoru rada, jer se nada, da e na taj nain zaraditi vie novaca. Bolest maloga sve proguta. Jedva se od preostatka hranimo i odijevamo. Lijenici preporuuju malom more. Moram ga onamo pratiti, a to je skupo. On raste i protezu moramo mijenjati svake pola godine. To sve stoji teke i teke tisue i mi ne smijemo misliti ni na kakve druge izdatke.

Ne traim ja plau, gospoo! Vodit u ja vaeg sina svakog odmora. Ako ne budem kod kue, uinit e to moja ena. Besplatno.

26

Iz ljubavi. O, hvala vam od srca. Pitat u sina, da li bi mu to moda bilo

neugodno. Prihvatit e djeak. Znade on promisliti o tom, kako je vama

teko toliko hodati. Pametna je on glava. Najpametniji u razredu i u itavoj koli...

Ah, bilo bi mi milije, da je zdrav kao onaj Milan, pa makar jedva s dovoljnom ocjenom prelazio iz razreda u razred.

Nemojte toliko muiti srce. Pa niste vi tome krivi! Ne treba vas pei savjest.

Da, znademo i mu moj i ja, da nema na nama krivnje. Zaraen je bio djejom paralizom, ali mi se ipak muimo i danju i nou, da mu olakamo ivot, kao oni koji se za neto teko kaju...

Zvono prekida ovaj razgovor. Poinje veliki odmor. I bolje je, da je tako, jer bi se majka tako zaas rasplakala, da bi dola Jurici crvenih oiju, a on majin pla teko podnosi.

V

Pod treim kolskim satom vrati se podvornikova ena s trga i

saznaje od mua veliku novost. Ona vjeruje, elja je uitelja Mlatia i njegovih aka, da sluaju prie iz ivota biveg rudara. U isto vrijeme pozna ona taj razred i s druge strane. Uitelj Mati opaa, da njezin mu malo poprijeko gleda njegove ake i njega. Smeta to uitelja. ao mu je pa eli u posljednjih etrnaest dana kole pribliiti svoje ake podvorniku. Uitelj eli njenom muu na neki nain dokazati, da nema pravo. Htio bi svoje ake barem na rastanku sprijateljiti s podvornikom.

On se ljuti na enu. U kakve je diple sada zasvirala? Pa, zar ne govori stalno, kako su Matievi aci draga djeca. Uena. Kulturna, a sada, kad je u pitanju on, govori drukije.

udna si ti ena, sunce ti arko ljubim! Zar ja tebi stalno ne govorim, da su to premudri i pretjerani aci, pa takvima nije dosta to su o ugljenu u koli uili, ve hoe da im rudar, o tom neto pria. Takva su to djeca! Takve njima elje padaju na pamet!

Ima pravo. Tako e i biti. Zato ne psuj sunce, koje ti lijei kostobolju, nego i ti pamet svoju u glavu pa smiljaj, kako e ake najbolje zabaviti.

Ti zna, eno, da bih se ja toga najradije kurtalisao, ali, dolo

27

je dotle, da se ne moe nikuda. Jedino lijevo ili desno! Ne mogu valjda na ce ce, pa u krevet i toboe bol bolovati do kraja kolske godine. Ne mogu traiti premjetaj odavde, jer uitelj Mati ne mora ovdje vjeno ostati. Ima jo kola u gradu. Moe on biti premjeten. Ionako ga uitelji ne vole. Pretjeruje u poslu. A moglo bi biti, da ga ni upravitelj ne gleda najbolje, jer i Mati bi bio kadar upravljati kolom. Da, eno, ali ja ne mogu ekati. Za dan, dva moram u Matiev razred za stol.

Ako ti je teko, ako ti to ne moe, nemoj prihvatiti. Obeao sam ve. Kome? Uiteljevom prijatelju. Kakvom prijatelju? aku njegovom, Mirku. O, nita lake od tog! aku obeati sitnica. Obeanje,

ludom radovanje. to je tebi, eno? Ja to ne mogu uiniti! Ja te, muu dragi, ne prepoznajem! to te je tako izmijenilo? ak Matiev me je molio. Eh, koliko se molbi ne uslia! Ali on me je lijepo molio. Ti pozna te djeake bolje od mene.

Ti ih hvali... Molio me je, kako ono ti kae, kulturno. Ali se isto tako ovjek moe na lijep nain izgovoriti. Ne mogu, jer bi Mirko prvi put u etiri godine doao uitelju

neobavljena posla. I to upravo od mene. A, to je druga stvar. Natjerali su cara do duvara i sada ne

moe nikuda pobjei. eno, moram psovati. Sunce ti arko ljubim, pitam ja tebe,

kako ti meni govori sada, a kakvu si mi propovijed drala pred dva sata? Onda bijelo, sada crno!

To je zato, to se bojim, da se pred tim djeacima ne obruka. Pa neu im u razredu ljubiti sunce. Neu psovati, ve divaniti. Da, ali su to prepametni djeaci. Pretjeranci, podsmjeljivi. I

tko njih moe smiriti i zabaviti? Tko s njima moe vladati? Jedini uitelj Mati.

Pa bit e on u razredu! A to onda, ako izie malo van pod tvojim pripovijedanjem? Neu na to pristati. Ne bi bilo loe, da ode uitelju i da se s njim porazgovori.

28

Vidi, na to nisam ni pomislio! Priznajem, i ja sam kriva, to si pristao na to, jer ti svaki dan

trubim, kako ne smije te ake prezirati. Uzdigla sam ih previe u tvojim oima i kad te jedan neto zamolio, pristao si odmah. No druga e stvar biti, ako ti uitelja zamoli, neka se ne ljuti, ali da si slab govornik i ne moe se toga primiti. Njegovi aci su obrazovani i ti ne zna njih zabaviti. Dakle, neka ti oprosti, ali da ti to ne moe prihvatiti...

ao mi je onog djeaka Mirka. Kliknuo je od veselja, kad sam pristao.

E, ako ti je ao, a ti lijepo idi danas na zadnjem odmoru uitelju u razred, da se dogovorite, kad e ti to govoriti acima. Zna dobro, da se u koli sve radi po rasporedu i planu. Dogovorit ete se o danu i satu, i aci e oekivati taj sat znatieljni, radosni... Hm, da...

eno, zato kmuka, sunce ti arko ljubim? Volim te, potujem i strepim, da ne pone pred acima pentati i

mucati... Pa zar sam ja mucavac? Zar sam ja ovjek koji penta? Zar ti

nisam toliko i toliko puta priao zgode iz svog ivota u rudniku i ti si me uvijek rado sluala!

Jesam, ali drukije sluam ja, ena tvoja, a drukije e te gledati aci uitelja Matia...

Pa to da uinim? Reci svoju posljednju rije! Neu tako. Ti si moj mu, ali si svoj ovjek i ima vlastitu

glavu. Pa neemo se valjda pogaati kao seljaci za kravu na sajmu. Onda uti, da razmislim do odmora. Idem u hodnik pred

vrata. Tamo za stolom mogu razmiljati. Misli na to, da se za to predavanje mora podiati i obrijati.

Ja u ti bijelu koulju oprati. Ovo, o emu ena sada govori, opet ga zbuni. Ne odlazi u hodnik.

Sjeda u kuhinjici za stoli i nudi se eni, da e joj pomoi oko kuhanja. Ogulit e mladi krumpir.

I pomae on. Mladi krumpir se dugo guli i kad guli, ima vremena za razgovor... Kae on eni, da e zamoliti uitelja neka mu oprosti, ali on mora svoje obeanje povui, jer nikada nije odrao predavanje i ne moe se ni ovoga primiti. Uitelj je dobar ovjek. Nee zamjeriti, a acima e se ve nekako zgodno objasniti... Na ovu odluku tjera ga to, to se mora za taj in posebno poiavati, izbrijavati i slino. Pa i nokte bi morao prirezati i ostrugati ih, jer bi najednom mogao da

29

pukne kao top onaj mali iz prve klupe. Onaj higijeniar: Nokti su vam crni! Doite drugi put! U kolu dolaze isti i uredni ljudi! Podrugljiva su ta djeca. Mogli bi otvoreno primijetiti, kako se radi njih poiao i bijelu koulju obukao... Da, ispriat e se on uitelju, a taj e svojim acima razjasniti sluaj...

Da nije tako kako jest, on bi njima ovako priao: Deki dragi, bio vam je pred trideset godina u lijepom Hrvatskom zagorju djeak vae dobe, a seljako dijete iz malog sela pod gorom Ivanicom. Bio je pastir s kravicom i teletom na panjaku. uvao je nekad i krmau s malim praiima. Potjerao bi i purice u livade, da zoblju skakavce. Uzimao je kosu u ruke i s ocem kosio sijeno i ito. Uhvatio bi i sjekiru i s njom pomagao ocu ruiti drvo u umi. Volio je svoju kravicu i tele pa krmau s praiima. I psa. Maku. Golube. Grlicu i lastavice pod strehom. Volio je vonjak. Njivu. Livadu. I umu u gori. Volio je sunce, vedro nebo i crne oblake, pune munja i gromova. Volio je selo, susjede, drugove iz kole, roake, tetu, strica i bratia. A svoje u kui? Bila je to takva ljubav, da se nije mogao zamisliti rastanak s djedom, ocem, majkom i braom, s kojima je spavao u istom krevetu... No ipak, jednog dana, rei e njemu otac: Sine, siromani smo i ti mora u svijet trbuhom za kruhom.

Ovako bi podvornik poeo priati acima Matievog razreda. Zatim bi nastavio, kako je morao ui u crni rov rudnika, u kojem je svaki as vrebala na rudare smrt od eksplozije, od prodora vode i zaguenja plinom. Teak ivot, prava robija, a njemu bilo jedva etrnaest godina...

Plaa bijedna. Jedva da preivi, a nitko da te poali i upita, kako tvoje zdravlje. Koga dotue teak kramp, mrak u rudniku, smrad i strah, bio je otputen. Vlasnike rudnika nije boljela glava kako je rudarima. Dok su mogli, radili su kao robovi. Kad su iznemogli, nikoga od gazdine strane nije bilo, tko bi rudarima rekao barem utjenu rije. Tko bi im ruku pruio i zaelio sretan put do rodnog sela. Odvukao bi se bez oprotaja kao izrabljeno konje. Eh, djeco- rekao bi podvornik acima vi imate drugi ivot! Uite u istim, toplim uionicama. Prijei ete u viu kodu. Ili u zanat, da ekiima kucate neke maine. Ako koji od vas dospije u rudnik, bit e ondje inenjer. Poslovoa. Bit e, moda, koji od vas i rudar radnik, ali ivot rudara sad je drukiji. Zna on to. Vidio je prolih praznika, kad je iao rodbini u svoje rodno selo. Oko rudnika su nove kue s balkonima i kupaonicama. Rudar radi koliko moe. U rovu je

30

provjetravanje. Smjetene su sve zatite za ivot rudara. Ako se kome i dogodi neto, tamo je lijenik. Ambulanta. I bolnica. U rudarskom naselju je i kola. Potpuna. Do male mature. I plaa je vea, a dobra prehrana. Eh, djeaci moji rekao bi podvornik Matievim acima ivot se u mom bivem rudniku posve izmijenio. Ne prepoznajem ga, i, kad me kosti ne bi tako .trgale, bacio bih ja metlu, kojom istim vau kolu i vratio bih se natrag u rudnik. Vi ste aci pametni i kulturni, ali taj ivot bivih rudara ne poznate. Dobro je to, to iz mojih usta neto ujete. Da i od mene neto nauite. Vi elite, da vam ispriam jedan dogaaj iz rudarskog ivota. Bilo ih je vie, ali vas e, mislim, zanimati najvie to, kako sam se ja kao povei djearac, ta, nije mi bilo vie od petnaest godina, dobrovoljno javio da me s drugim rudarima puste u rov, kad se zaruio u jednom dijelu. Javio sam se da pomognem spasavati unesreene... Tako jednog jutra otvorim ja umorne oi i imam to vidjeti! U baraki, u kojoj sam na slamarici na zemlji spavao, nigdje nikoga. Ja sam, a svi drugi tre prema rovu, u kojem se dogodila nesrea. Skoim ja onako snen i umoran sa svoje slamnjae...

kolsko zvono objavi svretak treeg sata. Podvornik prestane eni priati. Ostavi jo neoguljena tri krumpira i skoi do uitelja, jer ovaj je odmor kratak. Ide zamoliti, da ga ispria pred acima, koji su premudri i pretjerani, pa tko bi njih zadovoljio!? Samo uitelj Mati. Jedino on s njima moe vladati.

ena njegova potri za njim, da ga zaustavi. I odgovori. Toliko joj se svidjelo prianje njezina mua! No, ipak, stane u hodniku i vrati se. Neka sam uini onako, kako mu srce nalae...

Podvornik ulazi u kolsku sobu. Kad ga ugledaju aci, to vrljaju po razredu, stanu na mjestu i okrenu se prema njemu. Ustanu i oni u klupama. Pa i Jurica u protezi die se tekom mukom sa svog sjedala. Za tren oka svi aci udare u pljesak. Kome? Zar podvorniku? Klecaju njemu koljena. Ne zna kud bi s rukama, to se tresu. I ovako u muci misli: Kako mi tek lice mora jadno da izgleda!

To vama moji aci pljeu. Mmmennnmi?!! muca i penta podvornik. Da. Vama. Priekajte asom. Oni e vam neto rei. Uitelj Mati udari lako ravnalom po stolu i ovaj put se

acitrenutno smire. Sad migne Milanu i on se odmah die. Takav je ovaj rumeni, plavi

djeak! Nikad ga nikakva prilika ne moe iznenaditi. Uitelj ga alje

31

bez dogovora i bez priprave, da odri negdje govor; da nekoga kod doeka pozdravi; da estita upravitelju kole praznik radnog naroda. Ne treba ga uiti. im Milan ustane, cijelo njegovo bie zabruji kao stroj. Usta mu se sama otvaraju i zbore. Tako i ovaj as:

Drue podvomie, hvala vam, to ste se odazvali naem pozivu. Zanima nas, zato ste morali napustiti na selu roditeljski dom i otii kao djeak u rudnik. Zanima nas, kako ste ivjeli kao rudarski radnik u vrijeme kad je rudnik bio vlasnitvo jednog ovjeka. Molimo vas i to, da nam ispriate jedan va napeti doivljaj iz rudnika.

Milan zauti, a podvornik govori: Ne treba mi zahvaljivati. Nemate na emu. Hou, sve u vam

ja ispriati, to vas bude zanimalo. Zato sam i doao sada u va razred, vaem uitelju. Do njega sve stoji. I do vas. Da. Tako. Uitelj e nainiti plan. On je jelte, glavni. No i vi s njim zajedno. Da. Tako. S uiteljem vaim odredite dan i sat, a ja u promozgati, jelte, i ovaj, kako da kaem, izabrat u ono, kako da kaem, izabrat u ono, ovaj...

Temu! Temu!! dovikuju aci. Da, izabrat u temu, koja e vas zanimati. I, tako, eto, to da

vam jo kaem? Da! Do moje ene je, da mi opere bijelu koulju, to jest htio sam rei, da ja nisam ba ovjek od govora. Nitko me tome nije uio. Uvijek sam utio, mrk bio i lupao krampom i budakom po kamenom ugljenu, ali vas ovdje ue govoriti. Vama je drukije. Bolje. Mnogo znadete. Pretjerujete! To jest, ovaj, htio sam kazati, da u vam ja priati o svom rudarskom ivotu. Do vas stoji, koji dan i koji sat e to biti, a do mene, jelte, da se obrijem i podiam... Hm. Da. Tako! Sad bi bilo sve u redu, sunce mu arko ljubim!... Oh, ve psujem i brbljam!... Drue uitelju, oprostite mi! Nije mi lako. Nisam naviknut, ali pripovijedat u vaim acima dobro. Ne bojte se...

Ne bojim se ja toga. Samo im priajte svojim jednostavnim govorom. To osvjeuje. Ponite im priati onako, kako poinju narodne prie: Bio vam tako jedan seljaki djeak pred trideset i nekoliko godina...

Zvonko se die: Oprostite to vas prekidam, drue uitelju! Uitelj Zvonku uvijek oprata ovakve prekide, jer to ini na vrlo

utiv nain. Glumac je on. Umjetnik. Svjetski ovjek iz kulturne sredine. Takav je on i tako ponekad starije u govoru prekida.

Imam jedan prijedlog, drue uitelju. Molim!

32

Kako bi bilo, da ovaj etvrti sat ostane drug podvornik u naem razredu?

Razumije uitelj umjetnika. migne mu lako i Zvonko njemu odmigne. Ali utivo. S osmijehom.

I drugi aci ele da podvornik ostane taj sat u razredu. Uitelj e podvorniku:

Jeste li uli elju mojih aka? Da budem ak? Sunce im... Ne, ve gost mojih uenika. I moj. Da ujem i vidim senzaciju, jelte?! Uitelj se iznenadi. Malo. No Zvonko skoi: Ja sam prije kole rekao drugu podvorniku, da e danas u

naem razredu biti bure i senzacije. Podvornik ide Zvonku. Pomiluje ga tekom rukom. To on prvi puta

ini. itav rezred to primijeti. Pa i uitelj. A gdje u ja sjesti? Klupe su preuske za ovako kratkog aka

primijeti u ali podvornik. Milan se snalazi i odmah ureuje stvar. Izvolite ovamo u posljednju klupu! Drug, to sjedi s Juricom

na stolcu, doi e k nama u klupu, a vi ete na njegov stolac za stol. Milana tako svi sluaju, da se Ivica odmah die. Ne eka uiteljevu

zapovijed. Pokupi svoje stvari i odlazi na prazno mjesto u klupi, a podvornik zauzima njegovo mjesto... udno mu je. Neka neugodnost i otpor javi se pri tom. Eto, nisu li ga ovi djeaci svladali i zarobili? Pa ima on jo valjda svoju glavu! Pa, nije on slubenik uitelja Matia, ve Gradskog narodnog odbora. Moe on ustati i rei, neka oproste i prave budalu iz kog drugog, a ne iz njega... Da, mogao bi tako uiniti. Ne bi ga za to mogao nitko, ni na kakvu slubenu odgovornost pozivati!... U tom razmiljanju apne mu Jurica, tuno ovo dijete u protezi: Dobro nam doli! O, sunce ti arko ljubim! tako podvornik zahvali na

dobrodolici i sjeda uz Juricu vrsto. S odlukom, da se ne die sve dotle, dok ne vidi i ne uje sve senzacije. Pa, kud puklo' da puklo!

VI

Podvornikova ena stavi mladi krumpir na tednjak. Oisti salatu. Krumpir ve vri, ali njezin se mu ne vraa. Ne uje ga ni u hodniku. Nema ga ni u dvoritu. A zapravo, trebalo bi ga se vidjeti, makar i s

33

metlom u ruci, kako poslije odmora neto malo istucka. Ako ne s metlom, dobro bi bilo vidjeti ga s ekiem u ruci, kako zabija negdje neto, to se rasklimalo. Ili da nosi u ruci sveanj kljueva, kao brini domain, koji obilazi gospodarstvo i zakljuava, da ne bude to ukradeno...

Zabrinuta je. Navrli ovog proljea inspektori sa svih .strana. Oni, istina, dolaze uiteljima u razred, ali vole vidjeti i podvornika u poslu u bilo kakvoj brizi... Uznemirena je i zato, to se jutros osjea krivom. Uzbunila je svog mua. Ona zapoe dananji dan s acima uitelja Matia pa nije udo, to joj mu danas samo oko tog razreda obilazi. Kao maak oko vrue kae. Ostali razredi kao da i ne postoje!...

Iz razmiljanja trgne je prolaznik, koji ulazi u kolsko dvorite. Upravitelj kole glavom! Vraa se danas ranije sa savjetovanja. A dvorite prazno kao obamrlo! Ne bi li bilo bolje, da je upravitelj naao njezinog mua u kolskom dvoritu, kako neto popravlja. Ili da mete smee poslije velikog odmara... A to e biti, ako upravitelj skrene u ovu zgradu, da potrai njezinog mua. Nee ga nai u hodniku pa e se popeti na terasu. On rado kontrolira, zapisuje li se svaki dan arak na meteorolokoj stanici. Ako se gore popne pa nae njezina mua golog do pasa, kako grije na suncu svoju kostobolju, dok mu je na krilu zec, kojeg miluje, a oko njega drugi zeevi skakuu... Oh! Nemir je tjera odavde. Lonac s krumpirom povue na kraj tednjaka, da ne prekipi. Istri iz stana i najprije e se popeti na terasu. Tu nije nala mua. Sad se spusti do Matievog razreda. Pa, nije mogue, da se jo i sad s uiteljem dogovara o predavanju. Oh, to sve nije za njezinog mua, a svemu je ona kriva! Od rana jutra ga uvjerava o velikoj vrijednosti Matievih aka, pa se on zaletio. Prenaglio se i prihvatio predavanje. Oh! Predavanje i njezin mu! Jadni ovjee, u to sam te uvalila!

No, to to znai? Matiev razred ne amori. Nije u njemu nered odmora. Znai, rade aci s uiteljem. Mu njezin, prema tome, nije u tom razredu. Da prisluhne asom! O, uje se dobro. Uitelj govori:

Djeco! Danas vam neu proitati sve nove biljeke iz zlatnih notesa. Ima u njima mnogo novih dobrih djela, ali sitnih. Mnogi su tuim, stranim i nepoznatim ljudima nainili sitne usluge. Ili su im kupiti novine, cigarete, kruh i mlijeko. Mnogi su zabiljeili, kako su pomagali starim, nepoznatim ljudima ulicom vui teret u kolicima. Preuzimali su od starih ljudi koarice i vreice s teretom. Davali su im ti ljudi novac za nagradu, ali nai aci nisu htjeli uzeti.

34

Ima biljeaka, koje kau, da su neki nai aci dizali novac, tap, voe i druge stvari, koje su starijim nepoznatim ljudima na zemlju pale. Ima danas u vaim notesima mnogo biljeaka o tom, kako ste ustupali svoja sjedala u tramvaju starijim ljudima... Sve je to lijepo. I dobro. No, nama je poznato i neemo troiti vrijeme, da o tom razgovaramo.

Neemo! pristaju aci. To sve inimo, da i ne biljeimo u notese. Presitno je i nije zanimljivo.

ena podvornikova rado slua ovakav posao, kojeg ovaj razred vri svakog utorka etvrti sat. To je ono, to se zove kultura, o emu je svom muu govorila jutros. Samo, trebala mu je rei, da bi ove ake vie poznao i potivao, kad bi kao ona ovako po koji utorak prislukivao uz vrata. Sad je njezina glavna briga pronai mua. Upitat e uitelja Miatia, znade li on, kuda je krenuo iz njegovog razreda...

Pokuca i otvori vrata. Prvi njen pogled pade na stol bolesnog djeaka, gdje opazi svog mua. Sjedi ovjek za stolom, a na njegovo rame naslonio se djeak u protezi. Sjede zagrljeni. Mu joj ima blago lice kao svetac na slici! Joj! Prevrnu ona oima i zalupi vratima... Sva zbunjena tri hodnikom prvog sprata. Penje se i u drugi pa e na terasu. Po to? Htjela bi da vidi mua svog golih ramena na suncu. Htjela bi ga vidjeti sa zecom u krilu, ali dabome, njega nema na terasi. Juri ena stepenicama u prizemlje. Pa u stan! Htjela bi vidjeti svog mua ovdje, kako pui cigaretu za cigaretom, kako grijei, troi i rasipa, ali, dabome, njega nema ni u stanu...

Istri ona u dvorite. Htjela bi nai mua tu u nekakvom brbljanju s nekim. U dangubljenju. U kutu kakvom kako drijema. Ali njega nema u dvoritu!... Vraa se ona opet u stan. To je u ivotu prvi zaklon. Prvo odmaralite. I utjeha. Loi tednjak i ee cijelim stanom. Trpa opet drva u tednjak. Nepotrebno! Gura lonac s krumpirom nasred tednjaka. Povue ga opet na kraj... Trpa drva u pe. Ponestalo ih je u sanduku. Odlazi u drvarnicu. O, kad bi svog mua nala barem u drvarnici! Ipak je on njoj najdrai, kad mu vidi cjepanicu u jakim rukama. Pila i sjekira igrake su u njegovim gvozdenim akama. Milo njoj sada sjeati se mua u drvarnici, kako neto izrauje iz drveta pa uz to pjevucka... O, to ona uini od njega danas! Uletio u Matiev razred kao muha na med, sjeo u zadnju klupu i zagrlio ono bolesno dijete, pa se smjeka. A emu se smjeka, tuni njezin ovjek?! Moda mu uitelj pria o pojeftinjenju cigareta?

35

Ne! Govori o dobrim djelima djece, a njezin mu se sav topi od miline... Ne! Ona mora pokucati na vrata Matievog razreda. Pozvat e mua. Ta, ne moe on da sjedi tamo! Da li je on podvornik ili ak, a upravitelj kole krstari mu dvoritem!... Ide ona vratima razreda. Kucnut e, pozvat e ga, da ga upravitelj trai.

Lagat e, ona, eto, da ga dobije u hodnik. Tu e ga moliti i zaklinjati, neka bude podvornik, strog i grub, samo neka ne doputa ovim djeacima, da iz njega budalu prave... Pred vratima je. Naramak drva nosi na lijevoj ruci. S njima e se ona pokazati na vratima. Bit e to prava slika iz ivota. Drva e joj mua trgnuti iz snatrenja. Iz zagrljaja. Tamo u posljednjoj klupi...

U taj as prasne smijeh svih aka u razredu. Jao! To ismijavaju njezinog mua. Bit e, da je pred svima poljubio arko sunce, kako on to jedini umije. Pokucat e ona. Opet zaori smijeh. Neka je slabost prome. Drva padaju s ruke. Kupi ih ona i u taj as iz razreda izlaze dva aka, pa joj pomau.

Odnijet emo vam drva u stan. Imat emo sitno dobro djelo za na zlatni notes.

ena podvornikova zbunjena je do temelja. Puta ove djeake, neka rade to ele. Nose oni njezina drva u prizemlje i pitaju:

Zato ste nosili drva u prvi kat? Zabasala sam u prvi kat u mislima. Mnogo brige i posla

imam. Nije udo, to sam prola mimo stana... Djeaci odlaze u razred. Nita ne spominju, komu se onako slatko

u razredu smiju. Ako njezinom muu, zar bi oni mogli, a da joj to ne spomenu?!...

tednjak gori kao stroj u tvornici. Bukti, praska, sja se, sav je raspaljen, a na njemu nita ne kuha. Sad ona navue lonac s krumpirom na sredinu tednjaka i odlui ostati u stanu do dvanaest sati. Kako bilo, da bilo, neka se mu njezin u razredu bori kako zna. Srce joj njezino kae, da ne dira vie u taj razred. Ona uvijek u ivotu ini ono, to joj srce zapovijeda pa e tako i sada. Ta, ne mogu joj ondje mua osuditi na smrt!...

Ipak, ima jo jedna mogunost, da malo prisluhne o emu je rije u tom razredu... Izie iz stana, zaobie zgradu pa e u vrti ispred kole. uje uitelja, kako govori:

Vrijedno je proitati i ovu biljeku iz Zvonkovog zlatnog notesa. ujte, kako je napisao! Za vrijeme kie na ulici ogrnuo sam svojom kabanicom nepoznatog malog djeaka i tako sam ga dopratio

36

do njegovog stana. Svi aci priznaju, da je ovo dobro djelo vrlo zgodno i srdano i da

ga je bilo vrijedno zabiljeiti. Uitelj ita iz Milanovog notesa: i ujte ovo! U prolu nedjelju bila je u naem gradu glasovita

nogometna utakmica. Na njoj nisam bio! To je bila prva utakmica bez mene! Pitao me tata u nedjelju ujutro: Sine, hoemo li na utakmicu ili na etnju u zelenu prirodu? Teka srca sam odgovorio: Ii u u etnju s tobom. I etali smo tata i ja po umi. Daleko od nogometne utakmice! Nismo sluali radio prijenos, ve pjevanje slavuja. Kosovi su fukali. Kukavica je kukala. I ja sam kukao u dui, ali sam stisnuo srce. Poeo sam se lijeiti. I moj tata isto tako, jer i on boluje od iste bolesti kao i ja, a bolest je svima poznata. Zove se nogometitis. Ili futbalitis.

Kad je uitelj ovu biljeku proitao, javljaju se aci i iznose svoje miljenje. Svi priznaju, da je Milan do sada zapisao najzanimljivije djelo. Sam je sebe kritizirao. Neto najtee svakom ovjeku! I uitelj se slae s tim, da su najbolja ona djela u njihovim notesima, koja su napisana iskreno.

eni podvornikovoj priini se, da uje i glas svog mua. Sudjeluje i on u raspravljanju. O, bolje bi bilo da uti, slua i gleda! A to on znade o tom diskutirati? Tko e s ovom djecom stupiti u neka mudrovanja?! Pretjerani su. Onaj to ogre kabanicom jo kako tako, ali ovaj s tom boleu nogometitis, e, taj je, valaj zagrdio! Ima pravo njezin mu, kad prigovara tim djeacima. Da. Ali sada on sjedi s njima. U zagrljaju. I raspravlja! O, tuni ovjee! Bolje bi bilo da uti, a ne da se sramoti!... Uzaludno ona napinje ui. Ne razumije odavle iz cvjetnjaka, to joj mu govori. Mumlja neto kao medvjed, a uitelj i aci govore napeto i otro. Vidi se, da ne spada meu njih. Da. Ali on se ugnijezdio tamo u zadnjoj klupi pa se ne die. Zaboravlja, to je. Upisao se u kolu. Postao ak... Ma, neka bude, to hoe, samo neka uti! Da se ne osramoti!...

Morala bi ona u stan na posao, ali je Matiev rezred prikuje. Privue se jo blie. Tik pod prozore. Uitelj govori:

Sjeate li se, djeco, kako je danas Stanko donio svoj zlatni notes?

Sjeamo! Kao da ga je ciklon ubacio u razred. Nije vam kazao izvolite! Bacio je zlatni notes na stol!

37

Da, ali uinio je tako zato, jer njegov notes ima danas proslavu.

Proslavu?! Zato? Napisao je stotinu biljeaka! Stotinu dobrih djela! Uenici naas zanijemie, a onda kliknu i i zapljeu. ena

podvornikova dobro uje kako pljeu i jake ake njezinog mua. Meu djejim rukama praskaju. Grme. O, vie se ona ne ljuti. Kako da ne pljee, kad ga trpe u razredu?! Pa mora s njima zajedno u kolo, kad se udruio u njihovoj zajednici! Jo e on s njima i u pikulanje. Morat e mu saiti malu vreicu za pikule... Ali opet, neka pljee svojim jakim rukama. Ima i zato! On bi ovog malog Stanka mogao stisnuti u svoju jaku aku, toliko je maleno i sitno, to dijete, a gle, to uini! Stotinu dobrih djela!... Morala bi podvornikovica u stan na posao, ali se ne mie. Slua, to e biti dalje s ovim malicnim akom. Uitelj nastavlja:

Od prolog utorka do danas Stanko je zabiljeio osamnaest novih djela. Neu vam proitati sve, nego samo neke od njih. Sluajte! Jedan mali djeak trao je i pao u prainu. Plakao je. Ja sam ga dignuo i oistio mu odijelo.

Dvadeset osmog svibnja uvee ekao sam brata iza uha, jer je to njegova najmilija uspavanka.

Malom svom braci nainio sam brodi. Izbrojio sam jednom starcu novac, jer je imao mrenu na oima. Kad su se dvojica djeaka tukli, rastavio sam ih. Bratu sam iz svoje kase dao 20 dinara za izlet u toplice. Dignuo sam malom dekiu medvjeda, to mu je pao s prozora. Eto, proitao sam i to velite na ova dobra djela? Javljaju se aci. Govore pametno. Priznaju neka djela, a neka ne!

Za ono ekanje brata iza uha misle, da nije dobro djelo. Navikava ga na to kao na dudlanje, pa malom bratu ne ini dobro, ve zlo... Da, da, zagrmi krupni glas podvornika, ali treba, po njegovom miljenju, u obzir uzeti to, da on rtvuje vrijeme za uspavljivanje malog brace. On daje primjer, kako brata treba voljeti...

Jao! to e uitelj sada, kad se podvornikoviin mu ovako otvoreno usudio ui u raspravu?! I, ta ona to uje? Zadovoljan je uitelj. Slae se s miljenjem njezinog mua... O, milo je njoj oko srca. Nije joj mu u tom razredu na sprdnju! Od koristi je!

Drue uitelju, proitajte nam stoto dobro djelo iz tog zlatnog notesa! zamoli jedan djeak.

38

Hou. To sam i uvao za posljednje. Stota biljeka naeg Stanka glasi ovako: Majci za veselje kupio sam kitu cvijea.

Podvornikova ena u cvjetnjaku pred kolom primi se za srce. Joj! Suze e na oi. Neka teku! Imaju i zato! to taj mali snuje u srcu svom?! Misli na brata i na majku. Pomae slijepcu. Rastavlja djeake u tunjavi. Oh, oh, ona zbilja ne moe izdrati! Plae. Slatko plae, a nema maramice, pa suze otire pregaom.

Takvu je pod prozorom u cvjetnjaku nae upravitelj kole. Nezadovoljan je:

Gdje je va mu? Traim ga svuda, a njega nema, kao da je u zemlju propao! Bio sam i na terasi, moda, mislio sam, zeie hrani, no nema ga ni tamo... A to je vama? Plaete! Pa tu u vrtu! Pod prozorom!

Ona u prvi as ne moe upravitelju sve prikazati. Od iznenaenja nije pravo pri sebi. On to razumije, a malo ima vremena, pa vadi iz depa blok papira i srebrnu olovku. Napie neto vrlo kratko, istrgne papir i preda joj:

Odnesite vi po svim razredima ovaj oglas. Ali brzo, jer poslije kole trebaju mi uitelji doi na sastanak, da im saopim naredbe u vezi sa skorim svretkom kolske godine.

Dobro je uinio upravitelj kole. Ona nosi papir s oglasom po svim razredima. Da u svojoj zbunjenosti ne mimoie kojeg, popne se u drugi sprat i zareda od razreda do razreda... Ovaj posao joj godi poslije one bure. Sabire misli, smije se, ali jednog se tereta ipak ne moe rijeiti. Sve su kolske sobe jednako sagraene. Svaka ima isto pokustvo. Prola je ve kroz pet razreda i u svakom je pogledala najprije na zadnje klupe. I, naravno! Ni u jednom ne nalazi stol, ve obinu, kolsku klupu. Ni u jednom razredu nema djeaka u protezi kako sjedi s odraslim ovjekom, pa jo sa kolskim podvornikom, njezinim muem! Tako je samo u razredu uitelja Matia... Ona postaje nestrpljiva. uri. Upravo tri, samo da doe to prije u taj razred, da izbavi mua iz nevolje, u koju moe svakog asa upasti... Boji se, da se Mlatiev razred danas ne pretvori u cirkus, u kojem e njezin mu biti dumeraugust, jer Matievi aci nisu aneli. Ima meu njima i te kako zloestih djeaka!... U nevolji svojoj, u spasavanju mua, ona, eto, ne misli najbolje o Matievom razredu. Pada toj djeci svata na pamet! Nije im dosta uiteljevog pripovijedanja, ve pozivaju rudare u razred. Cijeli svijet uznemiruju i gnjave!... Ne bi ona tako srdita bila, kad bi se o njoj radilo, ali mua

39

joj je ao!... Eto, on ne zna uitelju Matiu i njegovim acima rei, hvala vam lijepo to smo se vidjeli, pa dovienja, nego se daje od njih posjesti u zadnju klupu. To jest za stol!

Ovako borbena stie do Matieva razreda i ue u nj hrabro. Pred im da strepi?! Dolazi slubeno. Po upraviteljevu nalogu. Nosi oglas uitelju. Da ga proita. I potpie... Ue ona u arenu, gdje se ima boriti... Drugo je biti junak vani, a drugo na tlu borbe! Zatekla je uitelja Matia, kako stoji pred klupama i priprema u razredu sveani as. Djeca su mirna kao nikad! I njezin mu! Sav se pretvorio u uho! Ona ga upravo ne prepoznaje. Turne uitelju Matiu pod nos upraviteljev oglas. On prihvati papiri, ali kako! Ne da se smetati i naruiti sveani trenutak u razredu. Samo jednim okom malo promotri oglas i potpie ga nemarno, poetnim slovom svog prezimena pa e dalje:

Stanko! Svojim notesom sa stotinu dobrih djela nainio si mi veliko veselje. Nastojat u, da bude nagraen na kraju kolske godine posebnom nagradom. Posudi mi svoj zlatni notes na neko vrijeme, Rado u kod kue po njemu listati.

Zadrite ga, drue uitelju, zauvijek! Ja vam ga poklanjam. Hvala, Stanko! O tom u jo razmisliti. A sada doi k meni i

daj mi ruku. Izlazi Stanko. Rukuje se s uiteljem. Danas poslije kole, kad budemo ili kui, ostani, Stanko,

posljednji u redu. S tobom u ii dva i dva. Kolika ast! klikne Zvonko. Pa i jest, misli podvornikova ena i ne odlazi iz razreda. Gleda svog

mua, a on bulji samo u djecu i ljuti se na nju. Ako je ve ostala u razredu, neka gleda u ove ake, sunce joj arko ljubim...

Uitelj e djeci: Svoj dio ovog sata ja sam iscrpio. Sada dolaze vai izvjetaji. Die se Pureta. Podvornikova je ena zaprepatena. to hoeovaj

mali? Pozna ih ona sve. Pureta ne spada meu Matieve kulturne ake. Taj bi mogao raspaliti kakvu cirkusariju s njezinim muem. migne mu zato neka se die, a on njoj ljutito odmigava, da ga pusti na miru. I je li ovdje prilino, da oni, mu i ena migaju. Ba je pobenavila i ta smeta ovdje u tako veliajnom poslu?! Dobiva volju ruku dii i zamoliti uitelja, da mu enu poalje u stan. Neka kuha krumpir za ruak...

No sve krene opet na dobro.

40

Pureta izvjeuje:itao sam knjigu Druba Pere Kvrice izkolske knjinice pa sam nagovorio pet drugova iz naeg razreda, da i mi uinimo istotako kao i druba. Pristali drugovi i mi se spremili za velik posao. Skupili smo mnogo orua. Uzeli smo hrane u torbake i krenemo pjeice na put u zapadni dio grada. Jedna od glavnih ulica tog dijela grada, vodi uz potok prema sjeveru. U goru. Za petnaest minuta pjeaenja nali smo zaputeni mlin vodenicu. Manji od onog u knjizi, ali lijep. Kao u starinskoj prii. Obrastao je sav u dra i grmlje. Toak stoji i trune. Preko njega se prelijeva ista voda gorskog potoia. Nas estorica dotrali do njega, obili ga, i dogovorimo se, to emo raditi. Najprije poupati gadni dra. Iskopati grmlje, u kojem je mlin trunuo... Ali zlo je bilo u tom, to ta vodenica nije bila daleko od grada, u kakvoj osami pa nismo mogli raditi potajno. U blizini su ulice. Jedna uz potoi u dolini, a druga iznad mlina na brdacu... I za pola sata naeg rada trebali ste vidjeti, ta se dogodilo! Najprije su dola k nama djeca iz tih ulica. Iza njih domaice. Prestale su kuhati, zakljuale stan i prile k nama. Muka nam je bila, osobito onda, kad smo vidjeli, da iz Ulice s brda te iz one ulice u dolini vrvi k nama toliko ljudstva kao na kakvu skuptinupa mi pokupismo nae orue i nae torbe s jelom pa pobjegosmo kui.

Zato niste pokuali izdrati? Nismo mogli. Gledali su u nas. Zurili. Kritizirali, da ne znamo

lopatu i sjekiru drati u ruci. Ismijavali nas, a bilo ih je najmanje dvije stotine! Tko bi od nas pred tolikom publikom popravljao mlin?!

Trebalo je da netko od vas odri publici govor. Da saznaju, to elite uiniti i to vam je za to dalo volju!

Meu nama nije bilo govornika. A da smo ga imali, tko bi se mogao boriti s tolikom publikom? K tomu jo i podrugljivom. Kad smo odlazili kui, dotrao je neki ovjek za nama. Na rukama nosi dra, iak, to smo mi iupali pa nam veli: Zaboravili ste ponijeti mami pinat... Smijali su nam se svi. Djeca su trala za nama itavim onim dijelom grada, kao da ulicom prolaze makare. Sretno smo i proli. Dobro, da nas nisu ispratili kamenjem. Slavno smo propali. Moj je izvjetaj svren, pa sada, moete nam se smijati. Moete nas kritizirati. Pravo nam budi, ali vie se nikada takvog posla neu primiti!

aci uitelja Matia za vrijeme Puretinog pripovijedanja znali su se i nasmijati, ali vie su o tom ozbiljno razgovarali, da taj stari mlin vodenica vie nema smisla. On je ostao tamo kao uspomena na

41

vremena, kad onaj dio ondje jo nije bio grad ve selo. Popravljati tu vodenicu imalo bi smisla kao kakvu starinu. Ruevinu. Kulu ili most, ali i onda to ne bi sve moglo ispasti kao u knjizi. Tamo su bile druge prilike. Raditi se mora prema prilikama. Ne vrijedi jedan recept za lijeenje svih bolesti... ao je uitelju, da je njihovo nastojanje tako propalo. To se nije trebalo dogoditi. alosno je, da se nitko nije u publici naao, tko bi ih u obranu uzeo!... Uitelju je zaista ao, to je ovaj njihov zanimljiv pothvat ve nakon pola sata propao. Druge su bile prilike u knjizi. U onom selu je druba otkrila tajnu svom uitelju na kraju posla. Ovdje je trebalo drukije uiniti. Pureta je trebao njemu, uitelju povjeriti svoj naum i plan, ili bi stvar krenula boljim smjerom, ili bi ih on odgovorio od tog posla, jer je besmislen...

Uitelj o tom govori od srca. aci se diu, kao da ga ele bolje vidjeti. Kad se prednje klupe ponu dizati, onda one odostrag upravo moraju. I Jurica u protezi uspije se dii pod snagom uiteljevog govora. Die se i podvornik. Svi stoje kao da e zapjevati. Podvornikova ena nadie se na prste i daje muu znakove: Ne bi li bilo dosta njegovog i njezinog boravka u tom razredu? Zato je pustio korijenje tako duboko? Svakog gosta za kratko vrijeme dosta!... Zar nije uo i razumio ono o publici kraj mlina vodenice?! I ona i on publika su u ovom razredu. Dosta je bilo gledanja i sluanja. Hvala lijepa i dovienja! Izlaziti treba iz razreda!

Zauje se kratka kucanje na vratima. Ulazi upravitelj kole. acima daje rukom znak da sjednu. Uitelju govori:

Izvolite nastaviti dalje! Uitelj je malko iznenaen. Treba mu vremena da se snae.

Upravitelj obilazi razredom. Pomiluje debelog aka. Odlazi prema Jurici i pita ga:

Kako zdravlje? Podvornik skoi vojniki i nudi svoje sjedalo upravitelju. Ne, ne, ne

kani on sjesti. Mahne nikom i podvornik opet sjeda i sada ne zna to e biti, jer upravitelj je rukovodilac, a to znai ef i on u razred uvijek nosi blok i srebrnu olovku. Upravitelj alje izvjetaje dalje na prosvjetu i kulturu. On ocjenjuje. On moe optuiti ili predloiti podvornika na premjetaj. Sad, to da uini? U ovakvom munom poloaju nije u svom ivotu nikada bio! Trebao bi uitelj Mati razjasniti ravnatelju, zato on, podvornik u njegovom razredu sjedi, ali uitelj to, ini se, ne kani uiniti, nego se sprema, da nastavi svoju dananju senzaciju. Kao da nije nita ni bilo! Kao da upravitelj i nije

42

u sobi! Eh, zna se, uitelj brine svoje brige, a podvornik mora svoje. Vjerojatno nije dobro uinio, to je upravitelju ponudio mjesto za stolom uz aka. Trebao je skoiti, i stolac, na kojem sjedi, ponuditi upravitelju, tamo uz otvorene prozore, na kojima cvate cvijee u loncima... Pa jo za to nije kasno!... Skae on, uzima stolac i nosi ga upravitelju:

Izvolite sjesti, a ja u stajati. A mogu i otii. Nisam ja... Upravitelj ga prekida. I jo kako odluno! Sjednite vi! Hvala. Rekao sam da ne elim sjesti. A vi ne

izlazite iz razreda! Umirimo se! Smetamo uitelja u poslu. Povue se podvornik Jurici. Eto, nainio je kao Pureta u vodenici.

Radi neuspjeha neugodno mu je, pa potrai pogledom enu. to ona misli o tom? Neka mu migne..., ali avaj! Nema nje! Pobjegla je iz razreda u zgodan as. Sad ali, to i on tako ne uini. Pureta, djeak, bolje se snaao. Pobjegao je sa svojom drubom. Dotrala publika za njim, dodue, i donijela mu njegov pinat, ali ipak, sve je prolo itavih i zdravih glava. No, kako e sada biti ovdje u razredu, gdje se naoe zajedno podvarnik i njegov rukovodilac! Jao! Eno ga, gdje vadi srebrnu olovku i blok! Zabiljeit e sve, to ovdje ne valja. Podnijet e prijedlog na prosvjetu i kulturu.

Podvornikova muna razmiljanja prekida uitelj Mati: Milane, obeao si nam dati neki zanimljiv izvjetaj. Nazvao si

ga senzacionalnim! O emu se radi? Milan skoi: Dobro je, to mogu nadovezati na Puretim izvjetaj... Upravitelj pie. A to? misli podvornik. Senzaciju, ili ovo, kako

Milan kae nadovezati? Ali bit e najprije to, kako kolski podvornik sjedi u zadnjoj magareoj klupi i bleji u ovaj svijet kao tele u nova vrata, dok ga vani sluba zove. I toliki razredi! Golemo dvorite! Ulaz u zgradu! Gdje ti je metla, beno povornika? Metla je tvoj znak i njom u ja tebe ispraiti s ove kole!... Takve se misli vitlaju podvornikovom glavom, dok Milan govori kao odrastao ovjek:

Ovakav pothvat, kao to je bio Puretin i njegovih drugova, ja ne bih poduzeo. On se ne moe ostvariti. Mora se raunati unaprijed s neprilikama. Ne moe se danas podizati zaputeni mlin na vodi pa jo k tome usred grada !... Treba nai neto, to se moe izvesti. itam stalno knjigu Vlak u snijegu. Uim je upravo napamet. U isto vrijeme itam i knji