1. UVOD

Organizovani kriminal predstavlja najsloženiju i najopasniju vrstu kriminala u svakom društvu i jednu od najvećih prijetnji savremenom čovječanstvu. Organizovani kriminal je izrazito štetna pojava za društva u bilo kojoj fazi razvoja, a posebno za ona koja se nalaze u fazi tranzicije i demokratskog preobražaja. On zadire u sve sfere društva, uništava živote i pričinjava veliku materijalnu štetu, produkuje i podstiče druge vrste kriminala, uzrokuje osjećanje straha i beznađa i narušava integritet i ugled državnih institucija i države u cjelini. Organizovani kriminal podrazumijeva vršenje krivičnih djela od strane organizovane kriminalne grupe ili njenih pripadnika. Pod organizovanom kriminalnom grupom podrazumjeva se grupa od tri ili više lica, koja postoji određeno vrijeme i djeluje sporazumno u cilju vršenja jednog ili više krivičnih djela za koja je propisana kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna, radi sticanja, posredno ili neposredno, finansijske ili druge koristi.

Osnovi cilj organizovanog kriminala je sticanje materijalne koristi ili dohotka. Primjeri kriminalnih organizacija su: talijanska mafija, japanske Jakuze, pirati, itd. Dohotak se stiče prodajom droge, prostitucijom, krijumčarenjem oružja, švercom, piratsvo u muzici i filmovima, pornografiji, trgovanje sa zemljama pod embargom i ostalim zabranjenim radnjama.

Organizovani kriminal je uspješan u eksploataciji tržišta i potražnje koja postoji u nekoj zemlji i koja se ne mogu zadovoljiti zbog restriktivnih zakona i regulacijama koje trenutno postoje. Organizovani kriminal zanima se za ona tržišta u kojima je profit enorman u odnosu na ulaganja, i radi zaštite tržišta i poslovanja kriminalne organizacije pribjegavaju nezakonitim postupcima: krađom, otmicom, lišavanje života, ucjenom, mitom, itd.

1

2. MEĐUNARODNI KRIMINALNI KARTELI

Pored međunarodnog terorizma, međunarodne kriminalne grupe, koje čine mrežu međunarodnog organiziranog kriminala, jedan su od najznačajnijih faktora promijenjene paradigme konflikta. Međunarodne kriminalne grupe mogu imati karakter regionalno ili transnacionalno organiziranih kriminalnih grupa, što zavisi od geografskog obima njihove kriminalne aktivnosti i kriminalne povezanosti.

Karakteristika djelovanja međunarodnih kriminalnih grupa je korišćenje nasilja prilikom participiranja u nelegalnim aktivnostima. Unutarnja struktura međunarodnih kriminalnih kartela strogo je hijerarhijski postavljena. Unutarnji hijerarhijsko-piramidalni model organiziranosti daje viši stupanj unutarnje kohezivnosti kriminalnoj grupi. Uništenjem rukovodstva kriminalne grupe veoma lako dolazi do prestruktuiranja organizacione piramide. Međutim, kao i terorističke organizacije i moderne kriminalne grupe danas se sve više organiziraju na celularnom i nevidljivom odnosu između sopstvenih organizacijskih ćelija radi težeg destrukturiranja organizacije1.

Cilj međunarodnih kriminalnih grupa je prije svega ekonomske i finansijske prirode, za razliku od međunarodnih terorističkih grupa, kojima je cilj prije svega postizanje određenih političkih ciljeva. Međunarodne kriminalne grupe u cilju realizacije sopstvenih interesa i radi efektnijeg djelovanja često se povezuju sa srodnim kriminalnim organizacijama nastojeći pritom ostvariti dominaciju jedne nad drugima kriminalnim organizacijama. Dosta često se međunarodne kriminalne grupe nastoje povezati i sa međunarodnom terorističkom mrežom, kako bi izbjegle sopstvenu kriminalizaciju i time izbjegle negativan odnos lokalne populacije prema njihovim aktivnostima, za razliku od međunarodnih terorističkih organizacija koje izbjegavaju povezivanje sa međunarodnim kriminalnim grupama. Povezane međunarodne kriminalne grupe nastoje paralizirati lokalne organe vlasti ili ih korumpirati i prisiliti surađivati sa njima u cilju realizacije sopstvenih ciljeva.

Djelatnosti međunarodnih kriminalnih grupa zahvataju širok vid ilegalnih aktivnosti kao što su:

- prodaja droga, prostitucija, ucjene, kidnapovanje, plaćena ubistva, nezakonita kocka, reketiranje, nelegalna trgovina oružjem, trgovina ljudima, korupcija.2

Sigurnosna prijetnja transnacionalnih kriminalnih organizacija uglavnom je kreirana zahvaljujući procesu globalizacije, promjenama u ekonomskim transakcijama i visokom stupnju međuzavisnosti koji se razvijao u međunarodnoj zajednici. Globalna mobilnost rada, kapitala, usluga i brza fluktuacija velike mase informacija sa rapidnim rastom komunikacija između različitih kultura i civilizacija širom svijeta kreirali su globalno okruženje sa nesagledivim mogućnostima za globalnu kriminalnu aktivnost. Sa

1 Nedžad Bašić, Peter Stoett; Globalizacija i sigurnost; Bihać 2009.godine, str. 141.2 Nedžad Bašić, Peter Stoett; Globalizacija i sigurnost; Bihać 2009.godine, str. 142.

2

promjenama u svjetskoj ekonomiji, trgovina i finansijske usluge izrasle su u globalnu trgovačku i finansijsku mrežu, što je vodilo ka sve izraženijim mogućnostima za kriminalnu djelatnost u širokoj lepezi. Postindustrijsko društvo "masovne potrošnje" biva uključeno u novi proces političke i kulturne turbulencije iz čega će pro izići nove mogućnosti za kriminalne aktivnosti koje postaju globalne par excellence.

Šireći se u horizontalnom pravcu, dosežući visok stupanj globalizacije, razvijajući pritom moćnu vertikalnu strukturu unutarnje organiziranosti, dosežući visok stupanj tehnološke i organizacione sposobnosti, međunarodne kriminalne organizacije postaju sposobne kreirati visok stupanj smetnji za pravnu, ekonomsku i sigurnosnu aktivnost države, dovodeći u pitanje efikasnost djelovanja unutarnjeg državnog poretka, sa čime se znatno dovodi u pitanje sigurnost građana i nacionalna sigurnost države. Kreirajući socijalno okruženje u kojem je nasilje permanentna pojava, transnacionalne kriminalne grupe dovode u pitanje mogućnost efektnog dijelovanja sistema, čineći time individualnu sigurnost građana upitnom. Na taj način građani sve više gube povjerenje u efikasnost djelovanja državnih organa što znatno vodi gubljenju njihovog povjerenja u djelovanje državnih organa što vodi slabljenju njihove lojalnosti prema državi.

Trgovina drogom, pranje novca, trgovina ljudima, trgovina oružjem, organiziranje masovne prostitucije, ucjene, otmice i brojne druge kriminalne aktivnosti koje se provode u organizaciji i pod zaštitom velikih međunarodnih kriminalnih kartela nužno se povezuju u široku međunarodnu mrežu, koja sve efektnije kontrolira ekonomske, pravne i političke aktivnosti država, posebno onih država gdje su demokratske institucije slabe i čije su vlade sklone korupciji. Velike kriminalne organizacije kao što su Mafija ili kriminalni karteli (npr. Columbian Medellin Cartel) u stanju su, da putem korupcije, ucjena, i nasilja, drže pod kontrolom cijele državne institucije, diplomatska predstavništva, da dirigiraju sa aktivnostima velikih korporacija, te da kontroliraju političke aktivnosti državnih službenika postavljenih na najvišim državnim pozicijama.

Velike međunarodne kriminalne mreže u cilju zaštite svoje aktivnosti i ostvarenja visokog profita izrastaju u ozbiljnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti države. Podmićivanje, ucjene, prijetnje, povezivanje sa terorističkim organizacijama3, pobunjeničkim grupama, secesionističkim pokretima ... , u cilju destabilizacije vlade, ili dovođenja na vlast političkih grupa koje su sklone korupciji, glavne su prijetnje nacionalnoj i regionalnoj, a u određenim okolnostima čak i globalnoj sigurnosti, koje dolaze od strane međunarodnih kriminalnih mreža. Ostvarivanje visokih profita kroz nelegalne ekonomske i finansijske transakcije, međunarodne kriminalne mreže dovode u pitanje efikasno djelovanje poreskog i moneternog sistema država što znatno utiče na ekonomsku i političku stabilnost države i regij e a time i na globalnu sigurnosnu situaciju.

Međunarodne kriminalne grupe često su sposobne kreirati mrežu suradnje sa korumpiranim lokalnim vladama i korumpiranom administracijom velikih MNC te na taj način uspostaviti moćan paralelan sistem vlasti. Postojanje ovakvih paralelnih političkih i ekonomskih sistema vodi nemogućnosti države da kontrolira pojedine dijelove svog

3 Nedžad Bašić, Peter Stoett; Globalizacija i sigurnost; Bihać 2009.godine, str. 142.

3

teritorija i da obezbijedi efektno djelovanje pravnog i političkog sistema na cjelokupnom svom teritoriju, što predstavlja značajnu prijetnju nacionalnoj i regionalnoj sigurnosti. U mnogim zemljama vodeći političari, direktori velikih korporacija, sudije, tužioci i šefovi policijskih ureda, direktno se nalaze na platnim listama velikih kriminalnih kartela, što im omogućuje veliki utjecaj na donošenje političkih odluka, na direktni utjecaj prilikom donošenja zakona, donošenja sudskih odluka ili pak provođenja istrage i gonjenja njihovih članova. Ovaj oblik penatracije kriminalnih grupa u politički i pravni sistem predstavlja veliku prijetnju nacionalnoj i regionalnoj sigurnosti. Nerijetko velike međunarodne kriminalne grupe bivaju otvoreno ili prikriveno podržane od strane oficijelne državne politike pojedinih zemalja u borbi protiv drugih kriminalnih ili terorističkih grupa, ili čak protiv drugih država.

Globalizacija međunarodnih ekonomskih, fmansijskih i monetarnih procesima, koja nosi brz rast softificiranosti globalnog fmansijskog poslovanja, otvara velike opasnosti da se kroz legitimne finansijske transakcije vrši plaćanje snabdijevanja oružjem arogantnih vlada i vlada koje podržavaju međunarodni terorizam i samih terorističkih grupa, kriminalnih kartela, da se legaliziraju ogromna finansijska sredstva ostvarena u kriminalnim aktivnostima, što može dovesti u pitanje efikasnost fmansijske i monetarne politike pojedinih zemalja, što bi moglo proizvesti velike fmansijske a time i političke probleme u međunarodnoj zajednici.

3. NOVI KRIMINALNI POREDAK

Krajem devedesetih ispalo je da je podzemlje svuda oko nas. Prema procjenama kriminologa i drugih eksperata za nezakonita poslovanja 21. stoljeće ce biti era kriminala. Ove procjene su toliko pesimističke da se predviđa da ce kriminalci, zavladati svijetom, ako ih države u tome ne spriječe.

Kriminal početkom 21. stoljeća svuda u svijetu bilježi ogroman rast4. Procjenjuje se da danas realni svijet organizovanog kriminala vrijedi godišnje skoro bilion dolara.

Mafija je jos na kraju 20. stoljeća bila jedna, globalna i interkontinentalna sila. To je i potvrđeno podacima, da je, na primjer, u Rusiji 1990. godine bilo registrovano 700 mafijaških grupa, da bi 1995. njihov broj porastao na 8.000. A danas, ruska mafija je dostigla nivo pararelne države.

Kumovi ruske, kineske, italijanske i kolumbijske mafije imali su jos 1992. godine prvi zajednički sastanak, prvo u Pragu, a potom u Varšavi i Cirihu. Na ovim samitima mafijaša postignut je dogovor o strateškom savezu mafija u ilegalnoj trgovini narkoticima, jer to je roba koja danas odbacuje najveći i najbrži profit. Sicilijanci su ponudili svoje iskustvo i znanje, kao i veze na tržistu droga. Rusi su ponudili dobro obezbeđenje švercerskih kanala širom svijeta. Kinezi su ponudili svoju dilersku mrežu od

4 Marko Lopusina - Mafije sveta (novo izdanje), Knjiga-Komerc, Beograd, 2005.g., str. 22.

4

Tokija preko Nju Delhija do Njujorka. A Kolumbijci su ponudili svoj kokain i bliskositočni heroin, najboljeg kvaliteta po najnizim mogućim cjenama. Tako je nastala prva globalna mafijaška osovina.

‘’O kakvom je biznisu riječ govore podaci Pentagona. Američki vojni izvori su 2004. godine procjenili da godisnje oko 1.000 metrickih tona kokaina ilegalno iz Latinske Amerike ulazi u SAD. Za to je organizovan vazdušni i pomorski most izmedu dva američka kontinenta, kojim godišnje prođe do 3.000 aviona i 5.000 brodova. Novac zarađen na kokainu zavrsava potom u kanadskim bankame, gdje se godišnje “opere” do deset milijardi narko-dolara.Velika Britanija danas priznaje da ima problema sa 32 milijarde dolara bez porjekla u njenom finansijskom sistemu. Podrazumijeva se, naravno, da je to mafijaški novac5’’.

Evropska komisija iznijela krajem 2004. plan borbe protiv kriminalnih bandi koje operišu u vise država EU. Prijedlozi uključuju zajedničku definiciju na nivou Unije šta se podrazumijeva pod "kriminalnom organizacijom"6, kao i razmjenu informacija i kriminalnih dosijea izmedu država članica. Podaci koje je izneo Europol pokazuju da je 2002. u Evropskoj uniji postojalo 4.000 kriminalnih organizacija u okviru kojih je djelovalo 40.000 krimalaca. Medjunarodni monetarni fond ukazuje da je profit ostvaren pranjem novca koji potiče od organizovanog kriminala čini od dva do pet posto BDP u Evropi.

Ta Nova globalna kriminalna osovina sastoji se od šest glavnih sila, povezanih nizom malih organizacija, kao i finansijskim i političkim krugovima u mnogim zemljama. A to su američki kriminalci, japanske jakuze, kineske trijade, kolumbijski karteli, ruski gangovi i italijanska mafija. Ova podzemna armija ima osam miliona registrovanih članova. Najviše u Kini, četiri i Rusiji, tri miliona ljudi direktno radi za mafiju. U Albaniji i na Kosmetu je mafija država za sebe, koja svojim prljavim poslovima održava zemlju Šiptara u životu.U tom podzemnom svijetu ima mjesta i za srpsku mafiju, koja je posljednjih decenija kao privezak državne vlasti, postala jedan od stubova Srbije, Crne Gore, ali i okolnih balkanskih i evropskih zemalja.

4. POJAM ORGANIZOVANOG KRIMINALA

Organizovani kriminal, se definiše kao rezultat djelovanja više od dva lica, čiji je cilj vršenje teških krivičnih djela radi sticanja dobiti ili moći, uz ispunjenje još, najmanje tri, od sljedećih uslova:

- da je svaki član kriminalne organizacije imao unaprijed određeni zadatak ili ulogu;

- da je djelatnost kriminalne organizacije planirana na duže vrijeme ili neograničeno;

5 Marko Lopusina - Mafije sveta (novo izdanje), Knjiga-Komerc, Beograd, 2005.g., str. 24.6 Marko Lopusina - Mafije sveta (novo izdanje), Knjiga-Komerc, Beograd, 2005.g., str. 26.

5

- da se djelatnost kriminalne organizacije zasniva na primjeni određenih pravila interne kontrole i discipline članova;

- da se djelatnost organizacije planira i vrši u međunarodnim razmjerama;

- da se u vršenju djelatnosti primjenjuje nasilje ili zastrašivanje ili da postoji spremnost za njihovu primjenu;

- da se u vršenju djelatnosti koriste političke, privredne ili poslovne strukture;

- da se koristi pranje novca ili nezakonito stečena dobit;

- da postoji uticaj organizacije ili njenog dijela na zakonodavnu vlast, medije, izvršnu ili sudsku vlast ili na druge društvene ili ekonomske činioce.

5. TERORISTIČKE I KRIMINALNE ORGANIZACIJE U SVIJETU

IRA (Irska republikanska armija) i ETA imaju izuzetnu saradnju. IRA je od terorističke organizacije prerasla u grupu koja se bavi organizovanim kriminalom poput trgovine drogom i reketiranja, dok je ETA ostala teroristička organizacija koja se bavi i organizovanim kriminalom. Ove dvije grupe, osim između sebe, odlično sarađuju i sa organizacijom FARC u Kolumbiji koja se bavi proizvodnjom i trgovinom drogom, ubistvima, kidnapovanjima, otmicama. FARC je osnovan 1964. godine kao vojno krilo Kolumbijske komunističke partije, ali se kasnije ova grupa otcjepila i formirala svoju Ilegalnu kolumbijsku komunističku partiju. Procenjuje se da FARC broji između 12.000 i 18.000 članova, a najjače uporište nalazi se na jugu zemlje. FARC je najjača gerilska grupa u Kolumbiji i kontroliše značajan dio kolumbijske teritorije, gde vladine trupe nemaju nikakav pristup.

Terorističke grupe često imaju tijesne veze sa organizovanim kriminalom. Najjača veza između terorizma i organizovanog kriminala je u centralnoj Aziji, na Bliskom istoku i u Latinskoj Americi. Tu se pouzdano zna da grupe organizovanog kriminala rade zajedno sa teroristima.

5.1. Najpoznatije kriminalne organizacije

Kriminalne organizacije, čak ni u svojim počecima, nisu bile obične lopovske skupine s isključivim ciljem zarade. Većina je nastala unutar nekog političkog ili socijalnog okvira, pod utjecajem društvenog stanja u okviru kojeg su odlučili djelovati.

6

Pod krinkom zaštite obitelji ili društva općenito, istjerivanja pravde ili prosperiteta same države, nastajala su udruženja čiji su se članovi, građani različitih profesija i financijskog statusa, okupljali oko zajedničke ideje, prisutni u svakom aspektu života i zanimanja.

Kada se u takvom okruženju ideja promijeni, a naizgled plemeniti cilj zamijeni profinjenim kriminalom kojemu je teško ući u trag, govorimo o organiziranom kriminalu u smislu u kojem nam je danas poznat.

Mafijaške skupine međusobno su dobro povezane i sve češće surađuju i koordiniraju svoje aktivnosti. Međutim, da bi sve to nesmetano funkcioniralo, njima je potrebna zaštita vlasti ili barem nekih utjecajnih političkih aktera. Stoga je iluzorno očekivati promjene na planu organiziranog kriminala dok god postoji korupcija, a ona bez iznimke postoji u svakoj državi.

5.1.1. Trijade

Među najpoznatijim kriminalnim organizacijama u svetu su kineske trijade koje su se pojavile pedesetih godina i bile prvenstveno organizovane kao pokret otpora, a nakon kineske revolucije postale su kriminalizovane organizacije čije su glavne aktivnosti trgovina drogom i pranje novca. Osim u Kini, od nedavno deluju u Italiji, Nemačkoj i Mađarskoj po kineskim četvrtima. Pored trgovine heroinom bave se i trgovinom ilegalnih emigranata u jugoistočnu Aziju, Evropu i SAD.

Iako je jedna od najstarijih svjetskih kriminalnih organizacija nastala možda već nekoliko stoljeća prije Krista u Kini, prvi zapisi njihova djelovanja sežu u 17. i 18. stoljeće. Tada su poveli ustanak protiv vladajuće dinastije Qing i organizirali društvo nazvano Tian Di Hui (Društvo neba i zemlje), čiji je cilj bio ponovna uspostava vladavine Hana. Ime 'trijade' navodno su im prišile tek britanske vlasti u Hong Kongu, što bi pojednostavljenim prijevodom glasilo 'crno društvo'. Danas postoji preko 57 ogranaka unutar same organizacije. Za razliku od talijanske mafije, članovi trijade su pritajeni, naizgled skromni ljudi koji se ničime ne ističu, a ipak nemilosrdni u kriminalnim aktivnostima. Većini je zaštitni znak tetovaža, i to ona s likom orijentalnog zmaja. Budući da ih uglavnom zanima samo novac, vrlo često se bave legitimnim poslovima, od običnih radnika do obrazovanih pravnika, i ne sudjeluju svi u kriminalnim akcijama.

5.1.2. Jakuze

Veoma jaka kriminalna grupa su i japanske jakuze (jakuza na japanskom znači smeće). Osnovana pre trista godina, ova organizacija bila je kriminalna organizacija kockara i ubica koja se transformisala u borbenu silu tokom sukoba lokalnih i regionalnih vođa u sedamnaestom vijeku. U posljednjih dvadeset i pet godina jakuze su se proširile na Aziju, Severnu i Južnu Ameriku, Evropu i bivši Sovjetski Savez. Danas ove grupe broje približno 87.000 članova. Glavne delatnosti jakuza su igre na sreću, prostitucija, droga i ulaganje u nekretnine na Filipinima, Tajvanu i u Tajlandu. Jedna od operacija je pranje

7

novca i zelenaštvo (hvatanje klijenata u posudbe s visokim kamatama). Ukupan godišnji prihod jakuza procenjuje se na više od sedamdeset i jednu milijardu dolara. Danas, jedan od najvećih fenomena organiziranog kriminala na svijetu, japanske jakuze, također se ponose svojim patriotskim porijeklom, iako su je ono upitno. Ne postoji jedinstveno porijeklo njihova društva, razvili su se iz različitih elemenata tradicionalnog japanskog društva. Mnogi članovi inzistiraju na etiketi japanskih 'Robina Hoodova' i zaštitnika, iako su se s vremenom pretvorili u krajnje nemilosrdne kriminalce kojima je najblaža metoda upozorenja rezanje prsta.

Moderni jakuze orijentirani su na profit za koji su spremni koristiti svaku vrstu nasilja. Od igara na sreću, prostitucije, droge, pa sve do ulaganja u nekretnine i pranja novca, njihov se godišnji prihod procjenjuje na više od 70 milijardi dolara. Često rade na potiskivanju sindikata i drugih radničkih organizacija, čime se približavaju konzervativnim političkim strujama. Imaju, osim toga, dugačku povijest povezanosti s desnim krilom i japanskim nacionalistima.

Članovi jakuze raskidaju obiteljske veze i apsolutnu odanost polažu organizaciji. Međusobno se jedni drugima obraćaju kao članovima obitelji, kao ocu ili bratu. Najzanimljivija je činjenica da jakuze nisu tajna organizacija. Na ulazima u njihove urede istaknute su ploče i otvoreni natpisi imena organizacije, često s grbovima. Rekete i iznude usmjeravaju na velike tvrtke i korporacije, a uvelike su umiješani i u profesionalno hrvanje.

5.1.3. Albanska mafija

Ni albanska mafija nimalo ne zaostaje za ovim kriminalnim organizacijama. Prema podacima američkog Stejt departmenta, allbanska mafija i narko-dileri, preuzeli su prvenstvo na svetskom tržištu droge, ostavljajući iza sebe kolumbijske kartele, italijansku mafiju i komoru, japanske jakuze i kineske trijade. Time je potvrđeno da je Albanska mafija ostala pri samom vrhu svetskog podzemlja u kome je aktivna već punih 40 godina. Trenutno najunosniji posao albanske mafije jeste trgovina ljudima. Procjenjuje se da je albanska mafija tokom 1999. godine prebacila najmanje 70 000 ljudi u Evropu i tako zaradila 50 miliona dolara.

Albanija je baza svjetskog kriminala.Pranje novca i dalje predstavlja veliku opasnost za Albaniju. Ova zemlja je tranzitna država za šverc droge, oružja i ilegalnih imigranata i falsifikovane robe2.

Time je potvrđeno da je albanska mafija ostala pri samom vrhu svjetskog podzemlja, u kome funkcioniše aktivno vec 40 godina. Pipci albanske mafije, koja svoje izvore pored Albanije ima i na Kosmetu, kreću se od Pakistana i Turske preko srednje Evrope do istočnih obala SAD i Kanade.

2 http://public.carnet.hr/dragotadic/dnevnik.php?kvaka=izbor&redar=2008-04-24&zadnji=da&lekcia (posjeceno dana 28.11.2012.)

8

Trenutno najunosniji posao albanske mafije jeste trgovina ljudima: djevojkama, mladim ženama, djecom i dječijim organima. Mađarski i austrijski graničari su zajedničkom akcijom uhapsili u proljeće 2004. godine članove dvije grupe kriminalaca iz Srbije, odnosno sa Kosmeta, koji su se bavili krijumčaranjem ljudi. Ova srpsko-albanska grupa je, počev od 1997. godine, preko mađarske-austrijske granice na Zapad prebacila cak 11.000 ljudi, uglavnom Albance i ostale državljane sadašnje Srbije i Crne gore, dok je rumunsko-moldavska grupa djelovala dosta kraće.

Osim državljana Albanije i Albanaca sa Kosova i Metohije, krijumčare se migranti iz Turske, Pakistana, Šri Lanke, Kine i drugih zemalja. U mrežama švercera ljudi nalaze se i hiljade žena sa Kosova i Metohije koje su izbegle u Albaniju, ali i Rumunke, Moldavke, Ruskinje, državljanke Bosne i Hercegovine... Makroi se često predstavljaju kao političke izbjeglice, a Belgija je sjedište nekoliko nosilaca ovog kriminalnog posla. U Albaniji centri trgovine ljudima su rute: Vlora, Tirana, Fier, Skadar, pogranična mjesta prema Grčkoj i Makedoniji3. Između marta i novembra 2003. policija je uhapsila 150 osoba pod sumnjom da su na bilo koji način učestvovali u trgovini ljudima. U samo 10 odsto slučajeva podignute su optužnice.

5.1.4. Cosa Nostra

Iako je mafija prvenstveno naziv organizirane kriminalne skupine, poznatije kao Cosa nostra, taj se izraz proširio te označava bilo kakvu vrstu organiziranog kriminala u bilo kojem dijelu svijeta. Riječ se prvi put spominje 1865. godine u izvještaju prefekta Palerma, pa iako ih je većina Sicilijanaca do polovice 20. stoljeća doživljavala kao zaštitnike i uzore, njihova se kriminalna aktivnost dotad raširila i učvrstila, najviše u SAD-u. Razlike među američkim i talijanskim ogrankom mafije ponekad su velike, osobito kad se tiču osnovnih ciljeva. Svrha sicilijanske mafije bila je stvoriti osjećaj obiteljske bliskosti i sicilijanskog naslijeđa, dok je ona 'preko bare' uz pomoć lopova, džepara i ubojica isključivo težila zarađivanju novca ilegalnim, jednostavnijim putem.

U burnoj povijesti 20. stoljeća mnoge se teorije zavjere vežu uz američku mafiju. Tako je, primjerice, poznata priča da je CIA, navodno uz pomoć mafijaških 'bossova' šezdesetih, pokušala nekoliko atentata na kubanskog predsjednika Fidela Castra.

5.1.5. Camorra S njihovom se organizacijom povezivalo ime jednog od najpoznatijih nogometaša u povijesti, Diega Maradone koji je polovicom osamdesetih prešao iz Barcelone u Napulj. Iako je aktivnost napuljske kriminalne organizacije Camorre danas uglavnom povezana s Cosa nostrom, do početka 20. stoljeća njihov je utjecaj na području južne Italije bio velik. Na vrhuncu moći bili su u 19. stoljeću, za vrijeme Burbona, kada su njihovi pripadnici istovremeno bili članovi policijskih snaga, vojske, ali i raznih drugih civilnih službi.

3 http://public.carnet.hr/dragotadic/dnevnik.php?kvaka=izbor&redar=2008-04-24&zadnji=da&lekcia

9

Navodno potječu od Gardune, kasnosrednjovjekovnog kriminalnog društva s bazom u Sevilli, a u Napulju su se stacionirali nakon što su Španjolci preuzeli regiju. S njihovom se organizacijom povezivalo ime jednog od najpoznatijih nogometaša u povijesti, Diega Maradone, koji je polovicom osamdesetih prešao iz Barcelone u Napulj. Ondje su započeli njegovi problemi s drogom, te se osim prijateljstva s članovima Camorre, spominjalo i navodno sudjelovanje u sukobima među klanovima organizacije3.

Terorizmu kao i organizovanom kriminalu teško se na žalost staje na put. Činjenica je, da je terorizam ponekad javno, ponekad ne, sve više prisutan u svetu, a države koje bivaju s njim suočene nemaju mnogo raspoloživih sredstava kako bi se od njega zaštitile, već pribegavaju jedinim mogućim sredstvima kako bi gubitak bio minimalan. Terorizam na žalost najčešće uzima živote nedužnih a time što je nezaustavljiv utiče na živote svih nas.

5.1.6. Podzemlje - Ruska mafija

Po svojoj okrutnosti i unutrašnjoj organiziranosti ruska je mafija vjerojatno već nadmašila glasovitu sicilijansku mafiju. Argumenata za tu tvrdnju na pretek je. Na primjer samo u prvih pet mjeseci u ovoj godini u Rusiji je izvršeno 600 naručenih ubojstava(četiri dnevno). To je dvostruko veći broj narućenih nego u istom razdoblju prošle godine.No, kriminalnu situaciju u Rusiji ilustrira i podatak od 29.000 ubojstava s predumišljajem godišnje. Ta strašna brojka konstantna je već sedam godina, pa se slobodno može reći da su u borbi za nezakonito stjecanje novca i imovine mafija i bande organizirale u Rusiji svojevrsni građanski rat.

Najčešće žrtve naručenih ubojstava su bankari, poduzetnici ili općenito rečeno, »biznismeni« svih razina. Međutim, tko je biznismen a tko kriminalac u Rusiji je teško odrediti, pošto je nejasna crta gdje završava pošteni, a gdje počinje kriminalni biznis. Na ljestvici 100 najkorumpiranijih zemalja, Rusija već nekoliko godina uvjerljivo drži visoko treće mjesto. Uz to same kremaljske vlasti priznaju da se 40 posto prihoda u zemlji ostvaruju u tzv. »sivoj«, nelegalnoj ekonomiji.Kad u zemlji slabi pravni poredak caruju zakoni sile i oružja. Bivši predsjednik Jeljcin nekoliko puta je (u pravilu u predizbornoj parlamentarnoj ili predsjedničkoj kampanji) najavljivao energičnu borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala.

Osnovana je i posebna federalna i regionalna policija za borbu protiv mafije. Ali, daleko se nije odmaklo. Vjerojatno i zbog toga što organizirani kriminal i mafija imaju svoje pokrovitelje u vrhovima vlasti.Ako se na Zapadu lideri mafije bore da dođu na vlast, u Rusiji se ona već ugradila u tu vlast. Priznao je to još bivši premijer Černomirdin. Objašnjava to i činjenica da je bivši vrhovni tužitelj Rusije Iljušenko zbog optužbe za primanje mita proveo godinu i pol dana u istražnom zatvoru. Volje u Kremlju da mu se sudi nije bilo pa je »zbog bolesti« pušten na slobodu, a krivični postupak protiv njega »zamrznut«. Zbog mita i povezanosti s mafijom već šest mjeseci u istražnom zatvoru sjedi i bivši ministar ruskog pravosuđaValentin Kovaljov, ali volje damu se sudi nema. Ili, tadašnjeg vrhovnog tužitelja Rusije Jurja Skuratova bivši predsjednik Jeljcin

3 Nedžad Bašić, Globalizacija i sigurnost, Bihać 2006, 141.str.

10

suspendirao je samo desetak dana nakon što je on zbog »pranja novca«pokrenuo krivičnu istragu protiv najpoznatijih moskovskih tajkuna, biznismena Borisa Berezovskog i bankara Aleksandra Smoljenskog. Iako poznata u svijetu kao ruska, »mafija« – u Rusiji ona nije jednonacionalna.

Samo u Moskvi ona se dijeli na gruzijsku, čečensku, armensku,azerbejdžansku i naravno rusku mafiju. Gruzijska mafija u Moskvi kontrolira značajan broj komercijalnih banaka i bavi se naftnim biznisom.Azerbejdžanska kontrolira trgovinu i tržnice i dijelom se bavi prodajom droge. Čečenska kontrolira narko-biznis,prostituciju i transport. Armenska zlato i srebro.Organizirani kriminal i u Rusiji se može podijeliti na dva tipa: »niži« u kojemu dominiraju velike bande.

Takvih bandi u Rusiji je prema službenim podacima više od 3000,i njihovi glavari koji međusobno surađuju i dijele sektore kontrole imaju pod oružjem stalnu armiju od najmanje sto hiljada ljudi. Postoji u Rusiji i »viši« tip mafije, karteli i klanovi, ali o njima se najmanje govori i piše. Sami Rusi drže da je njihova mafija na Zapadu odviše razvikana. I doista,danas se o ruskoj mafiji više piše nego na primjer o japanskoj Trijadi ili kolumbijsko-meksičkoj narko-mafiji.Gotovo je normalno da mafijaši otvaraju legalne tvrtke, butike ili kafiće, nogometne klubove, TVpostaje, kockarnice – odavno smišljene načine za pranje novca do kojega se dolazi trgovinom»ozbiljnom« robom4.

6. NARKOKARTELI

S obzirom da organizirani kriminal preuzima djelatnosti od kojih se očekuje najveći dobitak, tradicionalno narkokriminal spada u najzastupljeniju aktivnost organiziranih kriminalnih grupa. Historijski gledano trgovina drogom postala je najunosnija djelatnost nakon ukidanja prohibicije u SAD-u7. Droge se pojavljuju kao druga najveća industrija u svijetu, odmah iza nafte, što ujedno i objašnjava rasprostranjenost trgovine drogama kao jedne od najčešćih pojavih oblika organiziranog kriminala, ali i kao najsofisticiranijeg i najorganiziranijeg vida kriminalne aktivnosti. Između proizvođača i konačnog prodavca je u prosjeku osam posrednika,a dobit se svaki put udvostruči. Glavni putevi droge u svijetu su, po vrsti droge : Heroin-najraširenija droga, dolazi iz zlatnog trougla, između Myramara, Laosa i Tajalnda, te iz zlatnog polumjeseca u Iranu, Afganistanu i Pakistanu, odakle se preko tzv. Balkanske rute prenosi u Evropu. Balkanska ruta je posebno zanimljiva za nas, s obzirom da se i Srbija i BiH u ovoj ruti javljaju kao tranzitne zemlje. Ovom suhozemnom rutom, tj. putnim pravcima od istoka prema zapadu, turske kriminalne organizacije su u početku krijumčarile samo herion.

Postepeno su se ovom rutom počele krijumčariti i druge nezakonite droge, dok se to danas proširilo i na prekursore. Procjene Europola i policijskih organa zemalja Jugoistočne Evrope8 iz 2006.god. govore u prilog tzv. dvojne upotrebe Balkanske rute, tj.

4 Nedžad Bašić, Globalizacija i sigurnost, Bihać 2006, 141.str7 http://ipf.rs/wp-content/uploads/2012/09/NARKOKRIMINAL-Institut-za-pravo-i-finansije-www.ipf_.pdf (posjeceno dana 30.11.2012.)8 http://ipf.rs/wp-content/uploads/2012/09/NARKOKRIMINAL-Institut-za-pravo-i-finansije-www.ipf_.pdf (posjeceno dana 30.11.2012.)

11

krijumčarenje heroina i kanabisa sa istoka u zemlje Europske unije, s jedne strane, ali i krijumčarenja ekstazya iz zemalja EU u zemlje Jugoistočne Europe i Istoka. Ovo je nova dimenzija organiziranog narkokriminaliteta u Europi, koja ukazuje na njegovu sve veću ekspanziju.

Kokain dolazi iz Latinske Amerike, iz država kao što su Kolumbija, Bolivija, Peru i Ekvador, gdje od te aktivnosti preživljava veći dio stanovništva. Upravo je kokainska mafija zaslužna za širenje kokaina u Evropu. Kolumbijski karteli su specifični i razlikuju se od drugih organiziranih grupa po tome što se bave samo jednom kriminalnom djelatnošću-krijumčarenjem droge. Tu su djelatnost razvili do razine državne industrije. Vodeća grupa je Cali kartel, čija je strategija da prenese novac u legalne poslove i na taj način stekne vlast u državi. Ujedno je tendencija ulaska u strukture državne vlasti je posljednja stepenica ka potpunoj dominaciji organiziranog kriminala, i zapravo predstavlja očit znak da je u tom momentu kriminal preuzeo vlast. Cali kartel svojim poslovanjem ostvaruje veći dio društvenog dohotka i tako si garantira utjecaj na društveni sistem /ostvaruje ogroman profit, u slučaju čijeg nestanka bi država pala u kolaps, jer bi prekid dotoka novca stečenog kriminalnom djelatnošću označio slom cjelokupnog sistema.

Ovaj kartel pokušava postići dogovor sa vladom, kakav ima i Yakuza u Japanu. Ova činjenica upravo govori o činjenici da su karteli Kolumbiji preuzeli dominirajući položaj u cjelokupnom društvenom sistemu, te da je tamošnja vlast prinuđena na suradnju s njima. Karteli se povezuju sa ostalim grupama organiziranog kriminala u svijetu (Mafija), u okviru sistema širenja svoje aktivnosti, na nalin na koji to rade trgovačke organizacije u svijetu. Kanabis i njegove produkte (marihuana) krijumčare iz Maroka dalje u Evropu. Inače je Evropa najveće svjetsko tržište smole kanabisa, na koje otpada oko 70% ielgalnog prometa. Treba istači da us neke evropske zemlje, kao npr. Albanija i Holandija, značajni ilegali proizvođači kanabisa.

Također, klimatske prilike za gajenje pogodne su i u drugim evropskim državama, među ostalim i u BiH i u Srbiji, kao i u zemljama regiona, te je jedan od zadataka organa unutrašnjih poslova i otkrivanje gajilišta kanabisa. LSD i druge sintetičke droge izrađuju se u tajnim laboratorijima, gdje kao proizvođači prednjače Poljaci. Upravo od tamo dolaze i druge novije sintetičke droge, kao što su amfetamini, extasy i dr. Kada je u pitanju proizvodnja stimulansa onda su u Evropi najzastupljenije Holaandija, Belgija, Velika Britanije i Portugal, a prema podacima Europola za 2006.god., kao značajniji proizvođači ove droge postaju Poljska i baltičke zemlje i Bugarska. Ono što zabrinjava je permanentni porast ilegalnog tržišta amfetamina u Evropi, na šta posebno ukauju zapljene velikih pošiljki.

Narkomafija djeluje na više nivoa: nivo proizvodnje opojnih droga, nivoa krijumčarenja i transportovanja i nivoi distribucije droga. Nivo proizvodnje droga jeste baza narkomafije i narkomanije. Droge se, prema procesu proizvodnje i sirovinama od kojih se proizvode, mogu podijeliti na prirodne (kokain, heroin...) i sintetičke (metamfetamin, amfetamin i druge). Dileri distributeri zapravo su dileri droge na veliko. Oni su tzv. prva ruka u

12

distribuciji droge ka njenim korisnicima. Često je riječ o više različitih kriminalnih grupa koje djeluju nezavisno jedna od druge, ali se snabdjevaju od istog proizvođača. Droga se skladišti na sigurnim mjestima, odnosno u objektima za koje se pretpostavlja da nisu poznati bezbjednosno-kriminalističkim strukturama–tzv. štekovi. Osim prepakivanja, na ovim mjestima droga se "razblažuje", odnosno miješa sa različitim supstancama, kako bi se povećala njena količina, čime će se ostvariti veći profit. Ova praksa je učestalija kod lokalnih dilera i dilera narkomana.

Zatim slijede kuriri, odnosno posrednici prenose drogu od dilera na veliko lokalnim dilerima, od kojih uzimaju novac za predate "pošiljke" i vraćaju ga "pošiljaocu". Oni najčešće nisu narkomani, jer je reč o ozbiljnoj aktivnosti koja zahtijeva angažovanje odgovornih i pouzdanih pojedinaca. Veće kriminalne grupe imaju narkokurire u svojim redovima. Na dnu ljestvice u hijerarhijskoj strukturi su konzumenti, koji se javljaju kao kupci, ali između njih se redovno regrutuju i novi dileri. Hijerarhijska struktura je jako organizirana, jasno se znaju odnosi podređenosti-nadređenosti, uz napomenu da su najizloženiji svakako oni na dnu ljestvie-ovisnici/konzumenti ili sitni dileri, koji najčešćce bivaju uhvaćeni in flagranti.

Mnogo teže je ući u ove strukture, ici ka vrhu i otkriti prvog čovjeka. Ovo dodatno otežava činjenica isprepletenosti odnosa i umiješanosti velikog broja lica raznih profila, osim sa korumpiranim javnim službenicima, narkogrupe sarađuju sa pojedincima koji imaju stručna znanja iz oblasti hemije i farmacije, inženjerima koji im instalirajurazličitu opremu, iskusnim moreplovcima koje angažuju za transport droge vodenim putem, finansijskim savjetnicima, advokatima i računovođama koji upravljaju tokovima prljavog novca. Raznolikost i fleksibilnost načina djelovanja, njegova prekogranična dimenzija i kooperacija predstavljaju osnovne trendove kriminalnih struktura koje trguju drogom. Kohezivnost mreža narkokriminala proističe iz gustine i velike sposobnosti kriminalnog sudjelovanja, zasnovanih na međusobnom trajnom povjerenju pripadnika grupa, sinergiji i upornosti za ostvarenjem postavljenih ciljeva.

6.1. Najunosniji poslovi narko - kartela

6.1.1. Trgovina ljudima i djecom

''Grčke vlasti počele su početkom 2005. istragu o poverljivom izveštaju, koji sadrži šokantne podatke u vezi sa ilegalnim kanalom za trgovinu dječjim organima iz Albanije za Italiju. Izveštaj je pripremila Grčka ambasada u Tirani i dostavljen je Tužilastvu u Solunu. Prema saznanjima koje prenosi atinski dnevnik, žrtve su djeca iz Albanije, čiji su organi vađeni u klinikama u Albaniji i grčkoj Makedoniji, a zatim prebacivani u Italiju u vrećama uz pomoć albanskih diplomatskih kanala. Pretpostavlja se da je u skandal umješan najmanje jedan grčki lekar.

13

Nedavno je grčka privatna televizija "Alfa" objavila istraživanje, u kome se tvrdi da je više od 12.000 djece iz Albanije postalo žrtva ilegalnog krijumčarenja, a u većini slučajeva djeca su prodavana ili su ih roditelji prodavali za pare''9.

Trgovina ljudskim bićima kaznjiva je na osnovu Krivičnog zakona od 27. janura 1995. godine. Predviđene su kazne od 5 do 15 godina. Kao posebno krivično djelo zakonom se predviđa trgovina zenama radi vršenja prostitucije u cilju pribavljanja materijalne i druge dobiti. Predviđena kazna je od 7 do 15 godina. Prostitucija je danas ilegalna u Albaniji.

Trgovci bjelim robljem preko Evrope godišnje prokrijumčare oko 700.000 ljudi. Od toga, preko Balkana, prema zvaničnim podacima OUN, godisnje se ilegalno srpskim putevima provuče oko 200.000 ljudi koji završavaju na Zapadu kao jeftina radna snaga.

6.1.2. Pranje novca

Pranje novca općenito podrazumijeva rješavanje, pretvaranje ili čišćenje novca stečenog kriminalnim aktivnostima (najčešće trgovinom droge), njegov prijelaz preko međunarodnih granica (ponajviše povratak u zemlje gdje je droga proizvedena) i ponovno uključivanje tog novca u regularne novčane tokove. Pranje novca je izuzetna prijetnja integritetu financijskih ustanova (kako se to ponajbolje očituje u Rusiji gdje mafija nadzire mnoge od najvažnijih banaka u zemlji), koja dovodi u nepovoljan položaj gospodarske subjekte koji legalno posluju (kao što je to slučaj u Kolumbiji).

Perači novca općenito ne nastoje ostvariti najvišu stopu dobiti na novac koji operu, već im je važnije mjesto ili investicija koje će im omogućiti najlakše i najbrže recikliranje novca. Tako novac može putovati iz zemlje s dobrom ekonomskom politikom u kojoj se ostvaruju više stope dobiti u zemlje s lošijom politikom i nižim prinosima od uloženih sredstava. Tako se zbog pranja novca može dogoditi da se slobodni kapital ulaže manje racionalno, što uvelike može narušiti postojeće ekonomske tokove. Promjena u potražnji novca - kao rezultat pranja novca što se ne odražava u službenim pokazateljima - može na nacionalnoj razini izazvati nestabilnost kamata i tečaja.

''Pranje novca, kao i ostale nezakonite aktivnosti, uvjetuje regresivnu distribuciju dohotka i stvaranje velike potrošačke moći pojedinaca u uvjetima opće recesije. Time se iskrivljuje struktura potrošnje, pogotovo među bogatima, i preobražava se postojeća socijalna stratifikacija nastajanjem društvenih grupa novih bogataša. Velika sredstva koja se zarađuju pranjem novca utječu na porast potražnje za luksuznim proizvodima, povećanje cijena nekretnina i nekih potrošnih dobara, što sve potiče spekulacije i inflaciju. Oblici radnog sudjelovanja koji su u skladu sa zakonom počinju se smatrati manje vrijednim. Nezakonitost postaje temeljno načelo ekonomske aktivnosti''10.

9 William C. Glimore, ''Kriminalne radnje'', 1995. IBC, London, 228.str.

10 Andelko Milardovic, Pod globalnim šeširom: društva i države u tranziciji i globalizaciji, Centar za politoloska istrazivanja, Zagreb, 2004.g., str. 135.

14

Pranjem novca osim što uvelike podriva slobodno tržišno gospodarstvo, narušava i demokratsku političku strukturu i političku stabilnost zemlje. Dobro su poznati slučajevi da su predstavnici kokainskih kartela ili mafije pokušavali, i ponekad uspijevali, prodrijeti u središnja tijela vlasti pojedinih zemalja i potkupiti ih. ''Sam kolumbijski predsjednik Ernesto Samper optužen je da je tijekom izborne kampanje primao velike novčane iznose narko-mafije. Izgleda da su lokalni trgovci drogom nudili potpunu otplatu kolumbijskog vanjskog duga u zamjenu za nesmetano djelovanje. Ništa bolje nije niti stanje u Meksiku gdje je otkriveno da Raul Salinas, brat bivšeg predsjednika Meksika Carlosa Salinasa, ima na računima stranih banaka 120 milijuna američkih dolara. Korupcija u Meksiku, kao i u mnogim drugim - pogotovo južnoameričkim državama postala je endemska pojava koja zahvaća sve razine administrativnih i vladinih ustanova''11.

6.1.2.1. Postupak pranja novca

1. faza ulaganja - u kojoj se novac ostvaren neposredno od kriminalnog djelovanja (poput prodaje droge) prvi put ulaže ili u financijsku ustanovu ili se njime kupuje određena imovina; faza prikrivanja u kojoj se pokušava prikriti ili naizgled promijeniti stvarno podrijetlo ili vlasnika sredstava;

2. faza integracije - u kojoj se novac uključuje u legalnu ekonomiji i financijski sustav i pripaja ostalim vrijednostima u sustavu.

Često se pojedine faze ne mogu razlučiti. Pojedine faze pranja novca mogu biti istodobne ili se, još češće, mogu međusobno preklapati. Kako će se odvijati pojedina faza i koje će se metode pritom koristiti ovisi o raspoloživim mehanizmima za pranje i zahtjevu organiziranog kriminala koji taj posao naručuje. U svakom slučaju pranja novca podrazumijeva mnogobrojne međusobno različite tehnike koje su obično složene, domišljate i tajne. Zajedničko im je da se njima mora sakriti originalno podrijetlo i vlasništvo novca, te da naručitelji žele zadržati kontrolu nad samim postupkom i po potrebi ostvariti njegovu promjenu.

Očito se najviše u borbi protiv pranja novca može učiniti u faza ulaganja, kada - pogotovo nakon prodaje droge na ulici - prodavačima ostaju sredstva koja su velika i po vrijednosti i po količini (često i većoj nego što je iznosila sama droga). Kako se kriminalci moraju riješiti gotova novca, tu su posebno ugrožene ustanove koje zaprimaju novčane depozite. Europska zajednice donijela je stoga stroge propise po kojima se zahtijeva identifikacija stranke kod otvaranja računa i uplate, obvezno vođenje odgovarajuće evidencije o depozitima te obavještavanje nadležnih organa o sumnjivim financijskim transakcijama.

11 Andelko Milardovic, Pod globalnim šeširom: društva i države u tranziciji i globalizaciji, Centar za politoloska istrazivanja, Zagreb, 2004.g., str. 137.

15

U SAD-u postoji zakonska obveza da banke moraju obavijestiti nadležna tijela o gotovinskim uplatama na račun u iznosu većem od 10 tisuća dolara. Sličan propis postoji i u Australiji, ali zasada ne postoji u Europi. Ipak, gotovo su sve europske zemlje već promijenile ili upravo mijenjaju svoje zakonodavstvo tako da se u sumnjivim slučajevima ne poštuje odredba o bankovnoj tajni, odnosno mora se nadležna tijela obavijestiti o financijskim transakcijama za koje se opravdano sumnja da nisu u skladu sa zakonom.

Jedan od najpoznatijih uspješnih slučajeva sprečavanja pranja novca jest akcija pokrenuta protiv BCCI4, koja je ponajviše djelovala u Velikoj Britaniji i SAD-u i za koju su američke vlasti ustanovile da je oprala oko 32 milijuna dolara.

Perači novca često se služe i malim poduzetnicima putem čijih bankovnih računa prolaze ogromni iznosi. Poznat je slučaj da je u Kanadi izvršeno veliko pranje novca preko računa dviju malih trgovina, pa je zbog nerealno velikog prometa na njima, banka obavijestila nadležnu službu koja je ubrzo otkrila uključenost organiziranog kriminala. Također se u međudržavnoj trgovini koriste i lažne (uvećane) fakture, pa je pred nekoliko godina Venezuela u SAD izvezla sudopere koji su pojedinačno "koštali" 8911,85 američkih dolara.

Financijske su ustanove zbog njihove jedinstvene zadaće u platnom sustavu zemlje u prikupljanju i transferu financijskih sredstava, sigurno ključni čimbenik u utvrđivanju slučajeva nelegalnih transakcija. Vrlo je teško (a vjerojatno i nemoguće) dati svekolike preporuke bankama za potpuno uspješno suprotstavljanje pranju novca.5

Narasli problemi prisutni u cijelom svijetu koji ne poznaju državne granice zahtijevaju i globalna rješenja. Iako je pranje novca svjetski problem, postoje značajne razlike između pojedinih zemalja. To se pogotovo jasno očituje kod zemalja u tranziciji. One zemlje koje su više uključene u svjetske gospodarske tokove i koje su dobrano odmakle u procesu tranzicije (poput Mađarske, Poljske ili Slovenije) imaju osjetno manjih problema u prilagođavanju svog novčanog tržišta i bankarskih institucija nego zemlje koje kasne s tranzicijom (kao što su Albanija, Rumunjska ili Rusija) gdje su ti problemi mnogo izrazitiji.

Sprečavanje pranja novca nije samo borba protiv kriminala, već nastojanje da se očuva integritet financijskih ustanova i financijskog sustava u cjelini. Međunarodno pranje novca temelji se na razlikama financijskih i bankovnih odredbi u zakonodavstvima pojedinih zemljama. Zbog toga je nužno što je više moguće smanjiti te razlike, ako se već one ne mogu u potpunosti ukloniti. Isto tako važno je i iznalaženje novih zakonskih rješenja u borbi protiv pranja novca, stvaranje i razvoj novih specijaliziranih službi. U uspješnom sprečavanju pranja novca vjerojatno je najbitniji daljnji razvoj međunarodne suradnja uz korištenje modernih i učinkovitih metoda. Inače će svi pojedinačni napori donijeti slabe rezultate i prouzročiti velike troškove.

4 http://www.wikipedia.com Bank of Credit and Commerce International (posjeceno dana 28.11.2012.)5 William C. Glimore, ''Kriminalne radnje'', 1995. London, 221.str.

16

7. VEZA TERORA SA KARTELIMA

Pranje novca i financiranje terorističke aktivnosti globalni su problemi. Terorističke mreže dolaze do novca koristeći se uslugama i legalnih ustanova - primjerice nekih vjerskih humanitarnih organizacija - ali i kriminalnih kartela. Pri tome se služe najmodernijom tehnologijom. Iako ih inspirira mržnja, teroristima je ipak najpotrebniji novac. Nabavljaju ga najčešće putem raznih klasičnih kriminalnih aktivnosti, poput recimo krijumčarenja. No, često im novac stiže i legalnim kanalima, ponekad čak i zahvaljujući vladama nekih država. Za policiju je najvažnije da demontira 'mrežu podrške' koja služi teroristima.

Teroristi stalno pronalaze nove metode financiranja –Teroriste se može usporediti s organiziranim kriminalom. Lako se adaptiraju i iskorištavaju svaku priliku. Upravo se tako ponašaju glavni ciljevi – al-Qaida, Hezbollah, Hamas, itd. Novac često stiže i putem islamskih humanitarnih udruga, ali i privatnih tvrtki koje služe kao paravan za pranje novca i financiranje terorizma. Prema Stuartu Leveyu, zamjeniku ministra financija, u Saudijskoj Arabiji ima i priličan broj individualnih donatora, koji financiraju djelatnost islamskih terorista.

"Al-Qaida i njoj slične grupe u Maroku i Alžiru poduzele su diljem Europe akcije koje zapravo ne koštaju mnogo novca. A novac koji imaju, dobiju od ljudi koji vjeruju u tu vrstu borbe i opći cilj tih terorističkih grupa. U svakom slučaju, postoje bogati poslovni ljudi islamske vjere koji su spremni napisati ček u tu svrhu."6

Što se tiče problematike pranja novca akteri na ovom području stalno usavršavaju nove tehnologije, kako bi izbjegli da ih vlasti otkriju. Policija se kontinuirano prilagođava tim promjenama, ali i nastoji prognozirati koji će se novi izazovi pojaviti na horizontu.

7.1. Kolumbija – borba protiv narko - barona

Tri riječi karakteriziraju život u Kolumbiji: nasilje, narko-karteli i gerila. Već više od četrdeset godina Kolumbija je u stanju rata, nasilje je sveprisutno, vidljivo i poražavajuće. Nažalost, ova lijepa zemlja je možda najopasnije mjesto za življenje u svijetu. Vladine trupe se bore protiv ljevičarske ruralne i urbane gerile, gerilske grupe se bore protiv svih, SAD se bore protiv narko-lordova, a narko-lordovi korumpiraju i vladine ministre i vođe gerile samo da bi mogli na miru proizvoditi kokain i heroin, koje izvoze na tržište SAD-a.

6 http://www.wikipedia.org/wiki/Vincent_Cannistraro Izjava Vincent Cannistraro, bivši stručnjak CIA-e za anti- terorizam, 2000.god. (posjeceno dana 29.11.2012.)

17

Otkako je 80-ih godina počela ekstradicija uhapšenih vođa narko-kartela sudovima u SAD-u i nakon ubistva Pabla Escobara 1993, kolumbijski narko-lordovi nastoje da budu što diskretniji i nepoznati javnosti. Poznato je da su Escobar i ostali narko-baroni, u to vrijeme poznati kao Los Extraditables, nudili kolumbijskoj vladi otplatu nacionalnog duga od 13 milijardi dolara za prestanak ekstradicija u SAD, što je odbijeno.

Kao i sve zemlje Latinske Amerike, i Kolumbiju rasijecaju ogromne socijalne razlike između male grupe bogatih i moćnih i ruralnog siromašnog i bijednog stanovništva koje uglavnom živi od rada na kokainskim i heroinskim poljima ili se slijeva u zabitne uličice velikih gradova, gdje vlada ništa manje siromaštvo. Svako svakoga kidnapuje, jer kidnapovanje je glavni izvor finansija i ucjena za sve gerilske grupe. FARC, najjača gerilska grupa u Kolumbiji koja je u zvaničnim pregovorima sa vladom za postizanje mira, kontroliše značajan dio kolumbijske teritorije, gdje vladine trupe nemaju nikakav pristup.

Putovanje zemljom nije sigurno, boravak u gradovima nije siguran, ništa nije sigurno, a oni koji imaju bar nešto novca uglavnom ga troše na unajmljivanje tjelohranitelja i čuvara. U Kolumbiji se sve može saznati, čak i koliki mito primaju vladini službenici, ali jedna stvar je apsolutni tabu, a to je koliko se plaćaju lični tjelohranitelji. Bogati imaju čak i svoje paravojne jedinice, poznate paras, koje štite njihove farme i zemlju, a ujedinjeni su u vojnu organizaciju AUDC10 od 11.000 vojnika, koju vladina vojska uglavnom toleriše. Trenutni pokušaji obnavljanja mirovnih pregovora između vlade i gerile ne daju rezultate.

Do sredine '90-ih godina, kokain je dominirao narko-trgovinom u Kolumbiji, a onda narko-bossovi donose mak i počinje proizvodnja heroina, koji donosi nove milione dolara.

8. ORGANIZIRANI KRIMINAL NA BALKANU

Organizirani kriminal na Balkanu raste i širi se, posebno nakon izbijanja rata na prostoru bivše Jugoslavije. Uzrok tome je uništena ekomomija i industrija, nezaposlenost, usljed čega se stvorio sloj ljudi koji se bave organiziranim kriminalom. Zemlje u regionu nemaju suvremenu tehnologiju u borbi protiv organizranog kriminala. U Albaniji manjka čak svjetiljki i lisica. Vlade Švicarske, Italije, Francuske, Njemačke, Engleske, pa i Slovačke, Češke Republike i Holandije su izdali saopćenja policijskih snaga da u 40 do 90 posto krijumčarenja narkotika dominiraju Albanci.

Sjedinjene Američke države i njene agencije su uložile milione dolara na ovo područje kako bi se stalo u kraj krijunčarenju, posebno u obučavanje regionalnih policijskih snaga. Na području Afganistana se proizvodi 4 do 6 tona heroina mjesečno koji se preko Turske i Balkana izvoze do zapadne i istočne Evrope, pa čak i do istočne obale Sjedinjenih

10 http://www.wikipedia.com - ''Autodefensas Unidas de Colombia''

18

Država. Oko 200 hiljada žena i djece se krijumčari preko Balkanskih zemalja i prodaju se kao seksualno roblje.

Kada je riječ o umiješanosti vlada u tokove organiziaranog kriminala gospodin Binder navodi suprugu bugarskog premijera, ali i crnogorskog premijera. Što se tiče Crne Gore, pod lupom u Bariju u Italiji je premijer Crne Gore Milo Đukanović zbog navoda o umiješanosti u krijumčarenje cigareta preko Jadranskog mora.. Slovenija i Hrvatska negiraju da se preko njihovog teritorija vrši krijumčarenje i da je njihovo područje zaraženo organiziranim kriminalom.. Kosovo je crna rupa na Balkanu preko kojeg se krijumčare narkotici, cigarete i sekusalno roblje. BiH -međunarodni protektorat od 1996 je postala igralište za organizirani kriminal i ključna tranzitna stanica. Radi se o 12 uvezanih zemalja jugoistoka Evrope koje se zajednički bore protiv organiziranog kriminala kojoj pomoć pružjaju Sjedinjene Države. U vrhu zemalja zaraženih organiziranim kriminalom je BiH, koja se nalazi na trećem mjestu.

19

9. ZAKLJUČAK

Korupcija i organizirani kriminal su u drastičnom porastu, što doprinosi daljnjoj negativnoj reputaciji Balkana i smanjuje poticaje za direktna strana ulaganja upravo u trenutku kada u ovu regiju pristiže sve manje pomoći. Kao što znamo, aktivnosti na razvoju privrede i povećanju stabilnosti otežavaju i slaba javna uprava i slabi pravni sustavi u cijeloj regiji.

S druge strane, suština se ogleda u tome da delikatnoj političkoj tranziciji nimalo ne idu u prilog gospodarska nesigurnost i visok stupanj siromaštva, a isto tako i kriminala. Tamo gdje je vlast slaba i nedovoljno demokratska, kriminalne grupe mogu ugroziti funkcioniranje javnih tijela, infiltrirati državne organe i “zarobiti” javne institucije.

Priliv sredstava od kriminalnih aktivnosti (trgovina ljudima, narkoticima, oružjem itd.) može uništiti legitimno gospodarstvo. Kriminalitet može uništiti koncept vladavine zakona i povjerenja javnosti u institucije. Uspjeh terorizma zavisi od financiranja, često stečenog od ilegalnih aktivnosti. Usprkos postojanju svih mehanizama sigurnosti koje su ljudi osmislili, naročito u razdoblju od Drugog svjetskog rata, politike zastrašivanja nuklearnim naoružanjem, balansa između sila, strateškog udruživanja i regionalnih paktova za sigurnost, politike zastrašivanja kriminalom svijet se danas susreće sa opasnostima po sigurnost koje nisu vojne prirode. SIDA, te nagla i neočekivana pojava SARS-a i brzina kojom se ova bolest širila preko državnih granica živo ilustriraju ovu tvrdnju.

Gospodarske razlike u svijetu i privlačnost migracije u razvijenije države su mnoge ljude gurnuli u ruke trgovaca bijelim robljem, pa čak i u smrt. Međunarodni organizirani kriminal i pojava radikalnih grupa, ideološki netrpeljivih ili spremnih na terorističke akte, također su u velikoj mjeri ugrozili živote, stabilnost i egzistenciju mnogih, uglavnom nevinih ljudi.

20