• MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO • Uvodne napomene• Privatnopravni odnosi sa elementom inostranosti

1. Privatnopravni odnosi2. Element inostranosti3. Način regulisanja privatnopravnih odnosa sa elementom inostranosti

U kojim odnosima se postavlja pitanje određivanja mjerodavnog prava?

- Problem određivanja mjerodavnog prava nije karakterističan za sve vrste odnosa, već samo za privatnopravne odnose. U prekršajnom ili pak krivičnom postupku neće se postavljati pitanje primjene nekog drugog prava osim crnogorskog, ukoliko se postupak vodi pred crnogorskim sudovima.

- Problem određivanja mjerodavnog prava imanentan je privatnopravnim odnosima i podrazumijeva mogućnost primjene nekog drugog prava prilikom rješavanja konkretnog pravnog odnosa, odnosno spora.

• 1. Privatnopravni odnosi

- Leseferska filozofija

- Privatnopravni odnosi su odnosi koji nastaju u granama prava kakve su: građansko, porodično, radno i privredno pravo. U situaciji kada je protok roba, usluga, kapitala i ljudstva izuzetno pojačan, sve češće dolazimo u situaciju da, na primjer, sklapamo ugovore sa stranim pravnim ili fizičkim licima, na teritoriji neke strane zemlje; postoji mogućnost doživljavanja saobraćajne nesreće u inostranstvu; postojaće mogućnost zapošljavanja u inostranstvu; sklapanja braka na nekom egzotičnom ostrvu.

- U svim ovim situacijama postavlja se pitanje koje pravo primijeniti u konkretnom slučaju, i da li su države slobodne da primijene neko drugo pravo, a ne sopstveno, i ako jesu, kada to mogu činiti?

- Da li odstupiti od principa teritorijaliteta?

• 2. Element inostranosti u privatnopravnim odnosima

- Postojanje privatnopravnih odnosa jeste nužan ali ne i dovoljan uslov za primjenu pravila međunarodnog privatnog prava. Da bi došlo do njegove primjene neophodno je još postojanje elementa inostranosti.

- Element inostranosti u jednom sporu može biti izražen preko subjekata (sklapanje ugovora sa njemačkim državljaninom); preko objekata (predmet ugovora je kupovina slike koja se nalazi u Francuskoj) i preko prava i obaveza (mjesto isporuke je Australija).

- Element inostranosti u odnosu na subjekte javlja se u zavisnosti od državljanstva ili domicila lica koja stupaju u konkretni privatnpravni odnos

- Element inostranosti u odnosu na objekte javlja se u odnosu na mjesto nalaženja stvari koja je predmet konkretnog pravnog odnosa

- Element inostranosti u odnosu na prava i obaveze javlja se u odnosu na mjesto zaključenja ili pak ispunjenja obaveza iz konkretnog pravnog posla.

- Postojanje ovakvih elementa u konkretnim odnosima ima za posljedicu primjenu pravila Međunarodnog privatnog prava, koje je pozvano da rješava privatnopravne odnose sa elementom inostranosti.

- Norme Međunarodnog privatnog prava treba da daju odgovor na pitanje: koje će se norme, odnosno norme kojeg prava će se primijeniti u svakom konkretnom slučaju.

- Nakon što se putem pravila Međunarodnog privatnog prava dođe do zaključka da treba primijeniti švajcarsko pravo kao mjerodavno, dalje rješavanje odnosa preuzima npr. švajcarsko porodično pravo.

- Pitanje relevantnosti elementa inostranosti, te da li svaki element inostranosti nužno iziskuje primjenu određenog stranog prava kao mjerodavnog.

• 3. Način regulisanja privatnopravnih odnosa sa elementom inostranosti

Direktan način regulisanja

- Direktno regulisanje bi se moglo ostvariti putem aktivnosti na međunarodnom planu koje bi se ogledalo u kreiranju međunarodnih konvencija iz oblasti ugovorne i vanuugovorne odgovornosti, naknade štete, nesljednopravna pitanja...

- Jedinstveno regulisanje na međunarodnom planu-utopija- Pojedine oblasti se ipak mogu uobličiti putem zakonodavne aktivnosti tangiranih država i svoje

obličje izraziti kroz međunarodnu konvenciju koja bi tretirala pitanja iz neke od oblasti: drumski transport, željeznički transposrt, mjenica, ček...

- Direktno regulisanje se može ostvariti i putem unutrašnjih propisa domaćeg prava.- Ovo se najčešće ostvaruje u dijelu koji se odnosi na:

1. prava stranaca , gdje država zadržava pravo određivanja korpusa prava koje stranci mogu uživati na njenoj teritoriji i pod kojim uslovima; “Strana fizička i pravna lica mogu sticati pravo svojine na pokretnim stvarima kao i domaća lica”

2. građanskoprocesne odnose sa elementom inostranosti , gdje država određuje pravila procedure za, na primjer, priznanje jedne strane sudske odluke.

- Dakle, u ovakvim situacijama država se ne zadovoljava ukazivanjem na određeno pravo kao mjerodavno, već sama određuje pravila ponašanja u konkretnom slučaju.

• Indirektan način regulisanja

- Ovakav način regulisanja je tipičan za MPP i ogleda se u odabiranju mjerodavnog prava za regulisanje konkretnog spornog odnosa.

- Koliziona norma je ta koja upućuje na pravo određene države, i po tim normama će se raspravljati sporni odnos: “ Za ugovore koji se odnose na nepokretnosti isključivo je mjerodavno pravo države gdje se nepokretnost nalazi”.

- Koliziona norma ne rješava spor direktno, već upućuje na konkretno nacionalno pravo.- Činjenični odnos → “lokalizacija” činjeničnog odnosa → konačni pravni odnos

1.POJAM, PREDMET I NAZIV

MEĐUNARODNOG PRIVATNOG PRAVA

• 1. POJAM MEĐUNARODNOG PRIVATNOG PRAVA

- Opasnost definisanja- Kegel, Reczei: skup kolizionih pravila- O Brien, Jezdić: ne ograničavati se samo na kolizione norme prilikom definisanja pojma MPP

- “Međunarodno privatno pravo je grana unutrašnjeg prava. Njegova pravila nisu međunarodna, međunarodno obilježje imaju samo odnosi koje reguliše, jer se vezuju za više suvereniteta. Pravila međunarodnog privatnog prava na direktan ili indirektan način regulišu ona pravna pitanja koja se postavljaju usled pojave elementa inostranosti u privatnopravnim odnosima.”

• 2. PREDMET MEĐUNARODNOG PRIVATNOG PRAVA

- Pravni odnosi koji su regulisani normama međunarodnog privatnog prava predstavljaju predmet MPP.

- Privatnopravni odnosi ili građanskopravni odnosi?- Pravne norme koje regulišu privatnopravne odnose sa elementom inostranosti čine predmet MPP.- Prožimanje pristupa- Elementi predmeta koji su nesporni: norme o sukobu zakona (određivanje mjerodavnog

materijalnog prava); norme o sukobu jurisdikcija (građanskoprocesni odnosi sa elementom inostranosti-međunarodna nadležnost i pitanje priznanja stranih odluka) i pravila o privatnim pravima stranaca.

• 3. NAZIV MEĐUNARODNOG PRIVATNOG PRAVA

- Nije međunarodno, već grana unutrašnjeg prava- Zamjerke za termin “privatno”- Conflict of Laws

•2.IZVORI MEĐUNARODNOG PRIVATNOG PRAVA

a) unutrašnji izvori

- Unutrašnji izvori međunarodnog privatnog prava su zakoni, sa izuzetkom zemalja u kojima se primjenjuje precedentno pravo.

- Postoje države u kojima se materija MPP nalazi u posebnim zakonskim tekstovima (Crna Gora, Srbija ...) kao i one (Francuska, Brazil, Grčka, Španija...) u kojima se norme MPP nalaze u raznim zakonima uz neku neku srodnu materiju (npr. norme o nasljeđivanju sa elementom inostranosti će naći svoje mjesto u zakonu o nasljeđivanju...) . Podgrupa, one zemlje gdje se norme o MPP nalaze u zakonicima, obično građanskim.

- Izvori prava u zemljama common law-a.

b) multilateralne konvencije

- donošenje međunarodnih konvencija u cilju harmonizacije rješenja prilikom određivanja mjerodavnog prava, inicijativa Mančinija;

- Aktivnosti Haške konferencije za Međunarodno privatno pravo na progresivnoj unifikaciji pravila međunarodnog privatnog prava;

- Aktivnosti u pogledu zaključivanja konvencija na regionalnom planu- Aktivnosti unutar zemalja članica Evropske unije u kreiranju Međunarodnog privatnog prava EU

UNUTRAŠNJI IZVORI MPP

- Ustav - neposredno i posredno uređivanje odnosa- Zakoni i podzakonska akta- Bilateralne i multilateralne konvencije- Hijerarhija izvora MPP i način rješavanja sukoba različitih izvora- Popunjavanje pravnih praznina

• 3. KOLIZIONE NORME

- Suština kolizionih normi je utvrđivanje mjerodavnog prava, na način da se među mnogobrojnim kontaktima koje pravni odnos ima sa više zemalja, izabere onaj najrelevantniji i na taj način uputi postupajući organ u primjenu konkretnog prava;

- Pravni odnos može imati više elemenata inostranosti npr. crnogorsko pravno lice u svojstvu prodavca, sa fizičkim licem njemačkog državljanstva zaključuje ugovor o kupoprodaji u Francuskoj;

- Zadatak kolizione norme je da izabere jedan odlučujući kontakt među mnogobrojnim dodirima (pripadnost kupca, državljanstvo prodavca, mjesto zaključenja ugovora) i na taj način ukaže na primjenu konkretnog prava.

- Izbor čini zakonodavac polazeći od kategorije odnosa u konkretnom slučaju pri čemu se rukovodi principom najjače veze.

- Prilikom propisivanja kolizionih normi zakonodavac se rukovodi principom najtješnje veze, te samim tim primjenjuje se ono pravo sa kojim je konkretno činjenično stanje najtješnje povezano.

- Ukoliko je u kupoprodaji, po mišljenju zakonodavca, odlučujući kontakt mjesto zaključenja ugovora, onda će se kao mjerodavno pravo primijeniti pravo države gdje je ugovor zaključen.

- Zakonodavac na osnovu mjerila pravne politike donosi odluku o tome koje je vezivanje ključno za određenu kategoriju odnosno činjenični skup i na taj način postavlja kolizionu normu.

• STRUKTURA KOLIZIONIH NORMI

- "Za stavljanje pod starateljstvo i prestanak strarateljstva mjerodavno je pravo države čiji je državljanin lice pod starateljstvom".

- Na osnovu ovakve kolizione norme možemo utvrditi njenu strukturu, koja je dvokomponentna: - a) pravna kategorija - starateljstvo- b) tačka vezivanja – državljanstvo

- Koliziona norma je posredan način regulisanja odnosa sa elementom inostranosti i ne određuje obavezno pravilo ponašanja već kao posljedicu propisuje primjenu konkretnog prava, koje će potom dati odgovor na konkretno pitanje.

- U našem primjeru ukoliko je lice pod starateljstvom kanadski državljanin, a pitanje se postavlja pred crnogorskim sudom, koliziona norma će uputiti na primjenu kanadskog prava kao mjerodavnog, koje će dati odgovor na pitanje dozvoljenosti uspostavljanja starateljstva.

• a) Pravna kategorija

- Terminološke napomene - Pravne kategorije moraju biti što kompleksnije kako bi obuhvatale sva moguća pravna pitanja

povodom kojih se traži mjerodavno pravo- U slučaju postojanja pravnih praznina primjenjuje se ekstenzivno tumačenje i analogija

- Podvođenjem činjenica pod određenu pravnu kategoriju, stvara se preduslov za funkcionisanje kolizione norme odnosno aktivira se tačka vezivanja koja nas vodi do određenog prava kao mjerodavnog.

- Pravna kategorija može biti grana prava (porodičnopravni odnosi), pravni institut (ugovor, starateljstvo, svojina), a tendencija je da budu što uže kako bi broj kolizionih normi bio veći i samim tim mogućnost prilagođavanja najraznovrsnijim odnosima i činjenicama bila veća.

• b) Tačka vezivanja

- Element kolizione norme čijom primjenom dolazimo do materijalnog prava određene zemlje je tačka vezivanja; opredjeljivanjem za konkretnu tačku vezivanja opredijelili smo se da pravni odnos sa elementom inostranosti riješimo shodno materijalnom pravu određene države;

- U uporednom pravu su se iskristalisale određene tačke vezivanja za određene kategorije odnosa: lex nationalis; lex domicilii za statusne i porodične odnose; lex rei sitae za stravrnopravne odnose; lex loci contractus; lex loci solutionis; lex voluntatis za ugovorne odnose; lex fori zakon suda koji postupa u konkretnom slučaju...

• KLASIFIKACIJA TAČAKA VEZIVANJA

1. Prema širini ovlašćenja foruma

- Shodno ovom kriterijumu tačke vezivanja dijelimo na:- neposredno vezujuće i - okvirne ;- Kod neposredno vezujućih tačaka vezivanja vrednovanje kontakata sa nekim pravom je

izvršio sam zakonodavac i organu ne preostaje ništa drugo nego da podvede konkretnu činjenicu pod tačku vezivanja i primjeni mjerodavno pravo (ukoliko je propisano je da za sposobnost za pravljenje testamenta mjerodavno pravo države čije je državljanstvo imao zavještalac u momentu sačinjavanja testamenta, onda će se primijeniti norme tog prava). Dakle zakonodavac je procijenio da je za ovu kategoriju najrelevantnija veza lex nationalis.

- Kod okvirnih tačaka vezivanja vrednovanje nije u potpunosti određeno, već se ostavlja prostora za djelovanje suda.

- Ovakva tačka vezivanja je princip najbliže veze, gdje zakonodavac predlaže da se primijeni ono pravo sa kojim konkretni odnos ima najtješnju povezanost.

- Generalna klauzula izuzetka - korektiv u odnosu na primjenu bilo kog kolizionog pravila, u cilju izbjegavanja primjene prava sa kojim konkretni odnos ima vrlo malo kontakata.

- Posebna klauzula izuzetka - korektiv u odnosu na pojedinačnu tačku vezivanja u cilju izbjegavanja primjene prava sa kojim konkretni odnos ima sasvim slučajnu vezu (saobraćajna nesreća na proputovanju kroz stranu državu gdje su svi akteri državljani jedne države).

• 2. Proste i kompleksne tačke vezivanja

- Proste tačke vezivanja uvijek vode do primjene jednog mjerodavnog prava kao na primjer lex loci contractus;

- Kompleksne tačke vezivanja vode do primjene više mjerodavnih prava: za materijalne uslove zaključenja braka mjerodavno je pravo državljanstva budućih partnera i lex fori;

- Alternativno i supsidijarno postavljanje kompleksnih tačaka vezivanja- Kod alternativno postavljenih tačaka cilj je da se održi neki pravni odnos na snazi, i organ koji

primjenjuje pravo mora imati tačno određene razloge prelaska sa jedne tačke vezivanja na drugu.

- Kod supsidijarno postavljenih tačaka cilj je da se dođe do konkretnog mjerodavnog prava uopšte: za poslovnu sposobnost fizičkog lica mjerodavan je lex nationalis a ako lice nema državljanstvo lex domicilii.

• 3. Stalne i promjenljive tačke vezivanja

- Stalne tačke vezivanja su prostorno i vremenski fiksirane, jer se vezuju za jedan događaj koji se ne može promijeniti (zaključenje ugovora ili izvršenje delikta);

- Stalna tačka vezivanja je lex rei sitae ali samo za nepokretne stvari- Promjenljive tačke vezivanja nijesu fiksirane ni vemenski ni prostorno, već se zasnivaju na

činjenicama koje se mogu mijenjati;- Ovakva tačka je lex rei sitae pokretnih stvari; domicil, državljanstvo;- Kako se rješava mobilni sukob zakona? I koji momenat uzeti kao relevantan za ocjenu?- Fiksiranje od strane zakonodavca!

• VRSTE KOLIZIONIH NORMI

a) Jednostrane i višestrane

- Višestrane kolizione norme su one koje u zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na pravo bilo koje države; Ukoliko je za stvarna prava na nepokretnostima mjerodavno pravo države gdje se nepokretnost nalazi, onda u zavisnosti od nalaženja to može biti pravo Crne Gore, Francuske, Njemačke ...

- Jednostrane kolizione norme u svakom slučaju dovode do primjene jednog prava i to domaćeg; za stvarna prava na nepokretnim stvarima koje se nalaze u Crnoj Gori primijeniće se crnogorsko pravo.

- Jednostrane norme vode izolaciji, ne ostvaruju se principi međunarodne saradnje.

b) Samostalne i nesamostalne

- Kao kriterijum za podjelu normi na samostalne i nesamostalne uzima se pokazatelj da li je norma podobna da ukaže na mjerodavno pravo;

- Samostalne su one kolizione norme koje su podobne da ukažu na mjerodavno pravo- Nesamostalne kolizione norme su tako formulisane da se na osnovu njih ne može odrediti

mjerodavno pravo; njihova funkcija je dopunjavanje samostalnih kolizionih normi;- Nesamostalne kolizione norme se odnose na opšte institute MPP-a kakvi su međunarodni javni

poredak, izigravanje zakona, uzvraćanje i upućivanje na dalje pravo.

• PRAVNA PRIRODA KOLIZIONIH NORMI

- Dilema: da li su kolizione norme imperativne ili dispozitivne?- Da li postoji obaveza suda da primijeni pravo na koje ukazuje koliziona norma ili postupanje zavisi od

volje stranaka;- Kolizione norme se primjenjuju ex officio u Turskoj, Njemačkoj, Španiji, Austriji, Holandiji, Srbiji,

Crnoj Gori;- Dispozitivne su u: Francuskoj, Engleskoj, SAD-u,- Posljedice shvatanja da su kolizione norme dispozitivnog karaktera bile bi: nesigurnost stranaka,

diskriminacija, nejednak tretman istih slučajeva...- Imperativnost primjene kolizione norme→imperativnost primjene stranog prava.

• 4. IZUZECI OD PRIMJENE KOLIZIONE NORME-

A -UZVRAĆANJE I PREUPUĆIVANJE NA DALJE PRAVO – “RENVOI”

- Presuda Kasacionog suda Francuske u slučaju Forgo- Supstancijalno ili koliziono upućivanje- Supstancijalno upućivanje: A-B;- Moguće posljedice kolizionog upućivanja: A-B-B; A-B-A; A-B-C;- Pretpostavke za uspostavljanje Renvoi:

- načelno teorijska pretpostavka; - kolizione norme države suda i kolizione norme na koju su uputile polazne kolizione norme

moraju biti različite; - odgovarajući činjenični sklop.

- Razlozi koji opravdavaju uzvraćanje i preupućivanje na dalje pravo: saradnja i uvažavanje stranog prava; izbjegavanje primjenjivanja prava koje je sa dotičnim slučajem u slaboj vezi; koordinacija među pravnim porecima;

- Razlozi protiv: primjena stranog prava na koje ukaže domaća koliziona norma je u najbližoj vezi sa slučajem, po mišljenju domaćeg zakonodavca i shodno tome domaći zakonodavac nije dužan da provjerava stanovište stranog kolizionog prava;

- Stvaranje “začaranog kruga” u slučaju kolizionog upućivanja u svakom koraku i formiranje lanca A-B-A-B ili A-B-C-A ili A-B-C-B;

- Neizvjesnost ishoda spora prilikom primjene stranog kolizionog prava;- Teškoće usljed autonomije volje u ugovornim odnosima - Renvoi je prihvaćen u pravu: Poljskoj, Njemačkoj, Turskoj, Švajcarskoj, Francuskoj, Srbiji, Crnoj Gori,

Hrvatskoj. - Ne prihvataju ga prava: Perua, Grčke, Brazila, Sirije, Egipta kao ni Rimska konvencija o pravu

mjerodavnom za ugovorne obaveze iz 1980. godine;- Prihvaćen uz ograničenja u Španiji, Mađarskoj, Albaniji (jedino ukoliko strana norma uzvraća na

domaće pravo).

• NAČIN PRIMJENE USTANOVE RENVOI

- Gdje treba stati u slučaju kolizionog upućivanja i na koji način izbjeći stvaranje začaranog kruga?- Prvo rješenje je djelimični ili single renvoi, po kojem se primjenjuju materijalne norme onog prava

na koje su ukazale kolizione norme stranog prava na koje su uputile domaće kolizione norme.

Ukoliko crnogorsko koliziono pravo uputi na primjenu italijanskog prava kao mjerodavnog, djelimični renvoi nalaže da se primijene italijanske kolizione norme i ono pravo na koje one ukažu.

- Prvoupućeno pravo vrši konačan izbor i ukoliko u navedenom slučaju one uzvrate na crnogorsko pravo ono se ima primijeniti;

-Drugo rješenje je foreign court theory, dupli ili totalni renvoi; ping-pong doktrina. - Domaći sud se u slučaju primjene ove teorije stavlja u položaj stranog suda: “sudim kao što bi sudio

sud zemlje na koju upućuju moje kolizione norme”.- Mjesto prekida sukcesivnog lanca upućivanja i uzvraćanja se čini zavisnim od stanovišta u odnosu na

renvoi koje ima MPP zemlje na koju upućuje domaća koliziona norma.- Kod duplog renvoi, uzima se u obzir ne samo strana koliziona norma već i shvatanje koje to pravo

zauzima u pitanju prihvatanja ili neprihvatanja ustanove renvoi.

Ukoliko se postavi pitanje testamentarne sposobnosti engleskog državljanina koji ima domicil u Crnoj Gori, engleska koliziona norma ukazaće na primjenu crnogorskog prava kao mjerodavnog. Prihvatanjem teorije stranog suda engleski sud će suditi kao da je crnogorski. Po crnogorskom pravu za tetamentarnu sposobnost je mjerodavan lex nationalis zavještaoca i samim tim englesko pravo, ali postoji i shvatanje da se shodno ustanovi renvoi primijeni materijalno pravo one zemlje na koju ukažu kolizione norme prvoupućenog prava. Dakle, engleski sud ako bi sudio kao crnogorski primijenio bi pravo na koje ukaže engleska koliziona norma a to je crnogorsko materijalno pravo!

- Sa druge strane, da je na primjer njegov domicil bio u Egiptu, engleski sud bi sudio kao da je egipatski, ali zbog shvatanja o neprihvatanju renvoi situacija bi bila jednostavnija. Egipatska koliziona norma bi jednostavno ukazala na lex nationalis odnosno na englesko materijalno pravo kao mjerodavno.

Primjena ustanove Renvoi u domaćem pravu

- Renvoi prije i nakon usvajanja ZMPP- Odredba člana 6 ZMPP:

“Ako bi po odredbama ovog zakona trebalo primijeniti pravo strane države, uzimaju se u obzir njegova pravila o određivanju mjerodavnog prava.

Ako pravila strane države o određivanju mjerodavnog prava uzvraćaju na pravo SRJ, primijeniće se pravo SRJ ne uzimajući u obzir pravila o određivanju mjerodavnog prava”

- Uspostavljena načelno teorijska pretpostavka za funkcionisanje renvoi i primjene strane kolizione norme na koju ukaže domaća koliziona norma, bez obzira da li ona uzvraća na domaće ili upućuje na dalje pravo;

- Ograničenja usljed formulacije;- Ograničenja usljed autonomije volje stranaka i principa najbliže veze;- Kako prekinuti lanac uzvraćanja i preupućivanja?- Uzvraćanje na domaće pravo kao način prekid lanca;- U slučaju upućivanja na dalje pravo uzima se u obzir i kvalifikacija, shodno čemu se prihvata teorija

stranog suda i strano pravo primjenjuje po smislu i pojmovima koje sadrži!

• B - JAVNI POREDAK

- Primjena stranog prava može predstavljati rizik po interese domaćeg poretka, a nemoguće je unaprijed napraviti selekciju normi koje ne želimo primjenjivati;

- Primjena stranog prava i priznanje stranih odluka su situacije u kojima se javlja mogućnost ugrožavanja domaćeg sistema;

- Dva značenja javnog poretka: osnovne norme domaćeg prava koje se u svakom slučaju moraju zaštiti (javni poredak) i institucija MPP koja omogućava neprimjenu stranog prava ili odbijanje priznanja strane odluke (ustanova javnog poretka);

- Utvrđivanje kruga normi koje čine javni poredak: opšta klauzula ili sistem enumeracije;- Da li su imperativni propisi isto što i javni poredak?- Stepen tangiranosti domaće države u konkretnom slučaju;- Meritorni efekti strane norme odnosno odluke – nije dovoljno da je strana norma ili odluka bitno

različita, već da njena primjena dovodi do rezultata koji je nespojiv sa osnovnim principima na kojima se temelji domaći poredak;

- Promjena normi koje imaju karakter javnog poretka – relevantan je onaj javni poredak u momentu donošenja odluke o primjeni stranog prava ili priznanju strane odluke;

- Dobre strane ustanove javnog poretka: sankcionisanje diskriminacije prema polu, rasi, porijeklu; omogućavanje razvoda; suprotstavljanje ropstvu;

- Loše strane: nema jasnih pokazatelja za primjenu što može dovesti do zloupotreba; - Nužnost postojanja ove ustanove kao korektiv u primjeni stranog prava i priznanja stranih odluka.- Posljedice primjene ustanove javnog poretka: usljed inkompatibilnosti stranog prava slučaj treba

riješiti primjenom principa i pravila lex fori; ukoliko je strana odluka suprotna javnom poretku ne treba je priznati.

• C - IZIGRAVANJE ZAKONA – FRAUS LEGIS

1. Pojam

- Tačke vezivanja predstavljaju činjenice na koje subjekti pravnog odnosa mogu uticati, čime se stvara mogućnost za uspostavljanje fraus legis;

- Izigravanje zakona predstavlja vještačko stvaranje ili mijenjanje činjenica koje predstavljaju tačke vezivanja u cilju primjene nekog drugog prava a ne onog koje je bi bilo mjerodavno da do manipulisanja nije došlo.

- Gretna Grin;- Porodičnopravni odnosi kao područje najčešćeg izigravanja zakona.

2. Elementi izigravanja zakona

a) Vještačko stvaranje tačke vezivanja

- Promjena činjenica koje predstavljaju tačku vezivanja;- Promjena se vrši na način koji je sam po sebi dozvoljen: promjena državljanstva, domicila, izbor

mjesta zaključenja ugovora...- Promjena se ne može simulovati već mora biti realno stvorena i to sa fraudoloznim ciljem.

b) Namjera izigravanja

- Sporno je da li se fraudolozna namjera treba smatrati konstitutivnim elementom fraus legis ili ne, pa se razlikuju subjektivistička i objektivistička koncepcija;

- Subjektivistička koncepcija: mjerodavnost je cilj a ne prosta posljedica promjene tačke vezivanja;- Objektivistička koncepcija: namjera ne predstavlja konstitutivni element fraus legis.

c) Izigravanje domaćih imperativnih normi

- Manipulisanje se vrši u kolizionom domenu ali sa ciljem izbjegavanja materijalnih propisa, i to imperativnih što je vladajuće mišljenje;

- Imperativne norme ne moraju biti isto što i norme javnog poretka, jer u suprotnom ovaj institut ne bi imao svog opravdanja;

- Da li se sankcioniše samo izigravanje domaćih normi ili pak i stranih? Stav većine je da se sankcioniše samo izbjegavanje domaćih imperativnih normi.

- I drugo stanovište ima opravdanja – cilj je pravilna primjena naših kolizionih normi, što se ne može postići primjenom nekog drugog stranog prava a ne onog na koje ukazuje domaća koliziona norma.

• 3. SANKCIONISANJE FRAUS LEGIS

- Stanovišta za i protiv sankcionisanja;- Zastupnici koji su protiv ističu da bi to uvelo pravnu nesigurnost; manipulisanje se često vrši sa ciljem

izbjegavanja krutih i nazadnih normi; manipulisanje na primjer državljanstvom izaziva dodatne krupne posljedice i pored skretanja pravca dejstva kolizione norme;

- Protivnici sankcionisanja imaju prevagu u anglosaksonskom i njemačkom pravu, i smatraju da je javni poredak dovoljna zaštita;

- Pobornici sankcionisanja su najviše zastupljeni u francuskom pravu, ovakav sistem je zastupljen i u pravu Crne Gore.

• 4. OBLICI IZIGRAVANJA ZAKONA

- Postoje dva tipa izigravanja zakona: prvi tip je nametanje primjene stranog prava umjesto domaćeg pred domaćim organom, drugi tip se ogleda u izbjegavanju crnogorskih imperativnih normi pred stranim organom;

- U prvom slučaju sankcionisanje fraus legis će se ostvariti na način da domaći organ neće primijeniti strano, već domaće pravo; fraudulozno stvorena tačka vezivanja ostaje (npr. ne dira se u novo državljanstvo...)

- U drugom slučaju sankcionisanje će se ostvariti prilikom priznanja strane odluke, odnosno odbijanja priznanja.

-

• 5. FRAUS LEGIS U CRNOGORSKOM PRAVU

- ZMPP član 5: “Ne primjenjuje se pravo strane države koje bi bilo mjerodavno po odredbama ovog ili drugog saveznog zakona, ako bi njegovo primjenjivanje imalo za cilj izbjegavanje primjenjivanja prava SRJ.”

- Iz norme slijedi da se sankcioniše fraus legis u slučaju skretanja pravca kolizione norme i ishodovanja drugog a ne domaćeg prava;

- Naš zakonodavac prihvata subjektivističku koncepciju koja namjeru izigravanja smatra konstitutivnim elementom,

- Takođe fraudolozni cilj je posebno naglašen;- U obzir dolazi samo prvi tip izigravanja: odnosno situacija kada se nameće primjena stranog prava

pred domaćim organom, dok se u dijelu priznanja stranih odluka ne pominje fraus legis;- Posljedica sankcionisanja je primjena domaćeg prava a ne onog koje su stranke željele ishodovati

manipulisanjem tačke vezivanja.

• 5. KVALIFIKACIJA

- Kvalifikacija odnosno sukob kvalifikacija je određivanje pravnog smisla kolizione norme u trenutku kada mjerodavno pravo još uvijek nije poznato, a materijalna prava čija primjena dolazi u obzir nude različita rješenja.

- Kako vršiti supsumiranje činjenica pod pravnu normu, odnosno u kojem pravu ćemo tražiti pravni smisao neke pravne norme?

- Kvalifikacija je prerano postavljeno pravno pitanje u situaciji kada je mjerodavno pravo još uvijek nepoznato.

- Shvatanje Katičića i Niderera; - Kvalifikacija i njene sličnosti i razlike sa tumačenjem.

a) Kvalifikacija pravne kategorije

- Pod kvalifikacijom pravne kategorije podrazumijeva se određivanje pravog smisla kategorija koje su korištene u kolizionim normama;

- Osnovna dilema je koju od dvije ili više kolizionih normi ćemo koristiti, a čija primjena dolazi u obzir zavisno od toga kako ćemo shvatiti njihove kategorije;

- Postoje određene oblasti koje su izvor sukoba kvalifikacija pravnih kategorija: nasljedno i obligaciono pravo; porodično i imovinsko; materijalno i procesno; razgraničenje forme od sadržine pravnog posla;

- Problematika određivanja pravne kategorije za ustanovu koju domaće pravo ne poznaje.

b) Kvalifikacija tačke vezivanja

- Kod kvalifikacije tačke vezivanja više nema dileme koju kolizionu normu treba primijeniti, ali je još uvijek nejasno kuda ona vodi, odnosno do kojeg prava kao mjerodavnog;

- Od različitih poimanja tačke vezivanja koje nude različita prava zavisi kakvo će biti uputstvo koje tačka vezivanja daje: šta se, na primjer, podrazumijeva pod mjestom zaključenja ugovora? Mjesto gdje učinjen odgovor na ponudu ili mjesto gdje je ponudilac primio odgovor na ponudu? Prihvatanje prvog, odnosno drugog stanovišta odvešće nas do različitih prava.

- Dilema, dakle, ne postoji u dijelu pravne kategorije (koja je u ovom slučaju zaključenje ugovora), već u dijelu tačke vezivanja!

- Kvalifikacija tačke vezivanja logički slijedi nakon kvalifikacije pravne kategorije, pa ako se u istom slučaju pojave obe kvalifikacije, prvo treba pristupiti rješavanju kvalifikacije pravne kategorije.

• RJEŠENJE PROBLEMA KVALIFIKACIJE

a) Kvalifikacija po lex fori

- Kvalifikaciju treba vršiti po pravu države gdje se sudi, odnosno čije se kolizione norme primjenjuju, dakle po lex fori; kolizione norme treba tumačiti po pravu države gdje se pitanje raspravlja; Barten i Kan;

- Obzirom da je kvalifikacija svojevrsan vid tumačenja pravne norme, logično je da se kolizione norme tumače odnosno shvataju shodno onom pravu koje sud primjenjuje, a to je zakon suda; lakše je odrediti i shvatiti pojmove po domaćem nego po stranom pravu, i time se smanjuje mogućnost grešaka u tumačenju;

- Ukoliko Francuz i Njemac zaključuju ugovor o kupoprodaji (inter absentes) i ugovore da će se eventualni sporovi iz ugovora rješavati u Crnoj Gori, crnogorski sudovi će konsultovati crnogorsku kolizionu normu i primijeniće ono pravo gdje je ponudilac primio odgovor na ponudu. Ukoliko je prijem ponude bio u Njemačkoj, to znači da će njemačko pravo biti mjerodavno, odnosno crnogorske kolizione norme će uputiti na njemačko pravo!

- Argumenti protiv lex fori – neopravdano proširenje dejstava domaćeg prava; stvaranje pravne nesigurnosti u smislu da se isti pojam različito kvalifikuje u odnosu na činjenicu gdje se pitanje raspravlja;

- U slučaju da treba kvalifikovati pravnu ustanovu koju domaće pravo ne poznaje rješenje nije moguće naći po lex fori;

- Proširivanje kategorija prilikom kvalifikacije po lex fori, kako bi se na taj način odgovorilo zadacima koje postavlja MPP.

b) Kvalifikacija po lex cause i stepenasta kvalifikacija

- Drugi vid kvalifikacije je kvalifikacija po lex cause, odnosno po pravu koje je mjerodavno za odnos koji se raspravlja; Despagnet;

- Kvalifikacija se postavlja baš sa razlogom jer mjerodavno pravo nije poznato, pa se u datom trenutku još ne zna koje pravo je lex cause;

- Ova kvalifikacija je prisutna prilikom razmatranja stepenaste kvalifikacije: prva stepenica je tumačenje po lex fori; a ako se ima primijeniti strano pravo kao mjerodavno ono se tumači po lex cause, dakle shodno pojmovima koji su u njemu sadržani, a ne shodno lex fori.

c) Kvalifikacija pomoću autonomnih pojmova

- Kvalifikacija pomoću autonomnih pojmova nezavisnih od bilo kog nacionalnog prava; Rabel;- Ovo pojmovi bi se stvarali putem međunarodnih sporazuma ili bi ih sud pronalazio putem

komparativnih istraživanja;- Ovakvim postupanjem bi se problem kvalifikacije zaista riješio, ali pod uslovom da ovakvi autonomni

pojmovi zaista postoje i da su široko prihvaćeni u međunarodnim sporazumima.

d) Rješenje kvalifikacije u crnogorskom pravu

- Elastična primjena lex fori na način da se udovolji zadacima MPP;- Autonomna kvalifikacija u slučajevima da oni zaista postoje, odnosno ukoliko su definisani

međunarodnim sporazumima;- Kvalifikacija po lex cause u slučaju dvostepene kvalifikacije.

• 6 - PRIMJENA STRANOG PRAVA

- Kada se govori o primjeni stranog prava, prvenstveno se ima u vidu strano materijalno pravo, jer domaći organi, u pincipu ne primjenjuju strano procesno pravo;

- Objašnjenje pojma “uzimanja u obzir” stranog prava;- Primjena stranog prava spada među najznačajnija dostignuća međunarodne pravne saradnje;- Danas ne postoji sumnja u opravdanost i svrsishodnost primjene stranog prava.

Koncepcije o pravnoj prirodi stranog prava

- Dominantne su dvije koncepcije: prva, koja smatra da je strano pravo upodobljeno činjenicama i druga, koja smatra da je strano pravo upodobljeno domaćem pravu;

- Razlike u koncepciji povlače i razlike na temelju tereta dokazivanja; - Strano pravo se tretira činjenicama u anglosaksonskom pravu, a osnovna teorijska podloga je teorija

stečenih prava: da bi se uzela u obzir prava stečena u inostranstvu, neophodno je uzeti u obzir strano pravo po kome su stečena; Strano pravo je činjenica koju treba dokazati;

- Druga teorijska podloga u angloameričkom pravu je “local law theory”, po kojoj domaći organi ne priznaju subjektivno pravo stečeno u inostranstvu na bazi stranog prava, već zapravo primjenjuju neko svoje pravilo koje je identično ili slično stranom;

- Posljedice poimanja kolizionih normi kao imperativnih u kombinaciji sa shvatanjem stranog prava kao činjenice;

- Napuštanje prakse da se kolizione norme tretiraju imperativnim u angloameričkom pravu;- Italijanska teorija inkorporacije; domaće pravo vrši svojevrsnu recepciju normi stranog prava na koje

ukazuje domaća koliziona norma, pa se strano pravo inkorporira u domaće;

- Strano pravo se shodno ovoj teoriji smatra pravom, a ne činjenicom.- Tendencije u pozitivnopravnim rješenjima su da se strano pravo tretira pravom i saznaje i

primjenjuje ex officio!

• RAZLIKA IZMEĐU NAČELNOG I STVARNOG POLOŽAJA STRANOG PRAVA PRED DOMAĆIM ORGANIMA

- Ukoliko domaća koliziona norma ukazuje na primjenu stranog prava kao mjerodavnog, trebalo bi primijeniti to strano pravo u konkretnom slučaju;

- U praksi, domaći organi rijetko primjenjuju strano pravo, iz sljedećih razloga: nespremnost da se kolizione norme prihvate kao imperativne norme i primjenjuju po službenoj dužnosti; verziranost sudije u uporedno pravo; spremnost da se uvaži neki strani sistem; nenaklonjenost prema konkretnom stranom pravu;

- Da li su stranke svjesne mogućnosti da se pozovu na strano pravo, i da li procjenjuju interes u tome;- Ključni razlog leži u činjenici tereta utvrđivanja sadržine stranog prava.

• SAZNATLJIVOST I NAČIN SAZNAVANJA STRANOG PRAVA

- Velike razlike u mogućnosti saznanja domaćeg i stranog prava;- Saznanje stranog prava nije apsolutna obaveza, pa u slučaju prekomjernih teškoća alternativno

rješenje je, najčešće, primjena domaćeg prava. - Teškoće se manifestuju u: pretjeranom trošenju vremena i novca; strano pravo može biti

nepotpuno; pojedini sistemi nose sa sobom i pasivniju ulogu suda u odnosu na stranke u parničnom postupku, pa bi bilo teško spojiva veća inicijativa suda u istraživanju stranog prava,

- Samim tim zakoni predviđaju mogućnost odstupanja od stranog prava u korist domaćeg, čemu se veoma često pribjegava; pa alternativno rješenje dobija prevagu, što je loše;

- Ovakvim postupanjima se narušava osnovna ideja MPP-a.- U sistemima u kojima je strano pravu blisko tretmanu činjenica, teret dokazivanja se prevaljuje na

stranke;- Primjer Engleske;- Posljedice nedokazivanja normi stranog prava;- U sistemima u kojima se strano pravo tretira kao pravo, sudovi ga saznaju po službenoj dužnosti, pri

čemu mogu tražiti pomoć od drugih organa, naučnih ustanova, pa i samih stranaka;- Od velike su pomoći i međunarodne konvencije;- U Crnoj Gori strano pravo se tretira kao pravo; saznaje ga sud po službenoj dužnosti.

• VREMENSKI FAKTOR U MPP-U

- Granice važenja pravnih normi:

1. Teritorijalne – posljedica koegzistencije zakona različitih zemalja; 2. Vremenske, posljedica sukcesije zakona na jednoj teritoriji;3. Personalne;

- Uporedno i kombinovano javljanje prostornog i vremenskog sukoba zakona;- Uporedno: promjena kolizionih normi; promjena mjerodavnog prava i pitanje autonomije volje u

ovom kontekstu; promjena javnog poretka i promjena suvereniteta;- Kombinovano javljanje prostornog i vremenskog sukoba zakona – mobilni sukob zakona;- Conflit mobile nastaje kao posljedica promjene činjenica koje predstavljaju tačke vezivanja na način

što protekom vremena ukazuju na više potencijalno mjerodavnih prava;

- Conflit mobile i fraus legis – sličnosti i razlike;- Specifičnost conflit mobile je što se ne može razriješiti primjenom pravila za razrješenje samo

prostornog ili samo vremenskog sukoba zakona, već njihovom kombinacijom;- Način rješavanja: opšti pristup – teorija stečenih prava ili traženje rješenja u svakom konkretnom

slučaju.

• RECIPROCITET I RETORZIJA

- Reciprocitet je izraz težnje da se osigura ravnopravna saradnja među suverenitetima;- Jedno od osnovnih načela međunarodnog privatnog prava;- Države čine ustupke na bazi primjene stranog prava, priznanja stranih odluka i priznavanja prava

strancima jer očekuju slično postupanje u simetričnoj situaciji;- Da li je opravdano uslovljavanje reciprocitetom u svim domenima: u domenu sukoba zakona, sukoba

jurisdikcija i korpusu prava koja se čine dostupna strancima? - U principu u domenu sukoba zakona odnosno primjene mjerodavnog prava nije realno postavljati

uslov reciprociteta;- Primjer nekadašnjeg Zakona o nasljeđivanju; - Reciprocitet u pogledu sukoba jurisdikcija odnosno priznanja stranih odluka je opravdan;- Na kom nivou konkretnosti se traži reciprocitet?- Opravdano je zahtijevati reciprocitet i u domenu prava stranaca;- Reciprocitet na relaciji država-država;- Dokazivanje reciprociteta i pretpostavljeni reciprocitet;

• VRSTE RECIPROCITETA

- Po načinu nastanka reciprocitet dijelimo na:

- diplomatski, koji se formira putem međunarodnih ugovora; tipovi klauzula kojim se garantuju prava strancima: klauzula nacionalnog tretmana; klauzula materijalne uzajamnosti; klauzula neposredne uzajamnosti i klauzula najpovlašćenije nacije

- zakonski, koji se formira putem legislativne aktivnosti

- faktički, koji se neposredno ostvaruje u praksi.

-Posljedice nepoštovanja reciprociteta odnosno uskraćivanja uživanja prava strancu;

- Po pravnoj sadržini reciprocitet dijelimo na:

- formalni, koji se manifestuje kroz obostrane klauzule nacionalnog tretmana; stranac je u pogledu prava izjednačen sa domaćim državljaninom; npr. Italijan u Crnoj Gori izjednačen u pravima sa crnogorskim državljanima;

- materijalni, koji se manifestuje u odnosu na količinu prava koju domaći državljanin ima u inostranstvu, npr. Italijan će u Crnoj Gori imati onoliko prava koliko ima Crnogorac u Italiji.

- U domenu prava stranaca, po pravnoj sadržini, zahtijeva se formalni a u domenu priznanja stranih odluka materijalni reciprocitet;

- Po načinu nastanka zadovoljavamo se faktičkim reciprocitetom.

7. MJERODAVNO PRAVO ZA SUBJEKTIVITET FIZIČKIH LICA

• PRAVNA I POSLOVNA SPOSOBNOST

Fizička lica

- Pravna sposobnost i razlike u uporednim rješenjima; pitanje nasciturusa, komorijenata i proglašenje nestalog lica umrlim;

- Poslovna sposobnost i razlike u sticanju, gubljenju, emancipaciji;- Osnovne tačke vezivanja u uporednom pravu za sposobnost fizičkih lica su državljanstvo, domicil i

mjesto nastanka obaveze.

• POJAM I NAČINI STICANJA DRŽAVLJANSTVA

- Državljanstvo je javnopravna veza između države i lica, u kojoj se licu omogućava sticanje svih prava koja država čini dostupnim za svoje građane,

- Državljanstvo se ne gubi samom činjenicom što lice boravi van zemlje;- Način sticanja državljanstva: ius sanguinis i ius soli;- Ius sanguinis – dijete nasljeđuje državljanstvo roditelja;- Ius soli – državljanstvo se stiče rođenjem na teritoriji određene zemlje.- U Bih osnovni način sticanja državljanstva je princip ius sanguinis, dok je ius soli prihvaćen kao

korektiv u cilju sprečavanja pojave apatridije;- Dopunski način sticanja u toku života je naturalizacija: obična; u specijalnim okolnostima i izuzetna;- Opredjeljenje za državljanstvo kao tačku vezivanja i način nastanka apatridije i bipatridije;- Efektivno državljanstvo;- Razrješenje problema apatridije i bipatridije u uporednom i crnogorskom pravu.

• PREBIVALIŠTE I BORAVIŠTE

- Razlike u pojmu domicila u uporednom pravu;- Konstitutivni elementi domicila: faktički (objektivni) koji se manifestuje u boravku na određenoj

teritoriji i voljni (subjektivni) koji se manifestuje kroz namjeru da se u tom mjestu trajno i ostane animus semper vivendi;

- Faktički element se sastoji iz tri komponenete: mjesto stanovanja, protek vremena i odnos prema sredini;

- Voljni element se ogleda kroz konkludentne radnje: kupovina stana, poslovnog prostora, ...- Prestanak domicila. - Boravište je domicil lišen voljnog elementa;- Faktički boravak na određenoj teritoriji bez namjere da se trajno ostane;- Ne postoji animus semper vivendi već animus residendi- Dilema da li se opredijeliti za državljanstvo ili za domicil kao osnovnu tačku vezivanja; emigracione i

imigracione zemlje;- Način rješavanja pitanja pravne sposobnosti komorijenata; opšte poslovne sposobnosti samostalno

ili u povodu transakcije u čijem se kontekstu pitanje postavlja; pitanje određivanja mjerodavnog prava za proglašenje nestalog lica umrlim;

-

11.Mjerodavno mpravo za pravna lica

- Određivanje pripadnosti pravnog lica: sistem inkorporacije i sistem stvarnog sjedišta,- Problem transnacionalnih kompanija koje ostvaruju aktivnosti u velikom broju država;- Rješenje za određivanje pripadnosti:

1.državljanstvo članova glavnog organa; 2.inkorporacija; 3.sjedište; 4.centar eksploatacije; 5. sistem kontrole;

- Određivanje pripadnosti (državljanstva) pravnog lica u našem pravu: sistem inkorporacije i sistem stvarnog sjedišta.

12.Stvarnopravni odnosi sa elementom inostranosti

- Zakonsko određivanje stvarnih prava- Osnovno pravilo – lex rei sitae i kod nepokretnih i kod pokretnih stvari- Više nekretnina – stvarne službenosti – lex rei sitae poslužnog dobra (koje trpi)- Pokretne stvari – mobilni sukob zakona- Dva rešenja - princip stečenih prava (stvaranje “pravnog stanja”) ili ad hoc rešavanje- Stvarnopravni odnosi sa elementom inostranosti- Stvari u tranzitu – prelazak stvari preko treće države- Lex loci destinationis - Prekid tranzita - lex fori (zaplena i sl.)- Ako stvar putuje zajedno sa vlasnikom – lex nationalis vlasnika stvari- Stvarnopravni odnosi sa elementom inostranosti- Sredstva prevoza – registri – brodovi i vazduhoplovi- Registri sredstava prevoza u izgradnji i registri matične luke- Zakon zastave – lex banderae- Železnica – sedište preduzeća koje se stara o železnici- Stvarna prava na hartijama od vrednosti i iz hartija od vrednosti – lex cartae sitae u vreme izdavanja

hartije. Konosman, skladišnica.

- 13. ODREĐIVANJE MJERODAVNOG PRAVA ZA UGOVORE

- Razlike u uporednom pravu u pogledu pregovora, prekida pregovora, ponude, trenutka kada se ugovor smatra zaključenim; prelaska rizika; forme ugovora;

- Sigurnost stranaka iziskuje da prava i obaveze ugovarača budu unaprijed poznate, što je moguće samo ako je poznato mjerodavnopravo koje će se primijeniti na ugovorni odnos;

- Unifikacija materijalnog prava;- Unifikacija kolizionog prava; - ZMPP kao izvor prava;

• a) AUTONOMIJA VOLJE

- Autonomija volje je tačka vezivanja koja ovlašćuje stranke da izaberu mjerodavno pravo koje će se primijeniti na njihov ugovorni odnos;

- Mogućnost korekcije izbora: javni poredak, zabrana fraus legis;- Može li se autonomija volje koristiti u cijelom domenu ugovornog prava? - Eksplicitno isključenje iz domena ugovora o međunarodnom prevozu robe drumom (Ženevska

konvencija); iz domena ugovora koji se odnose na nekretnine; dejstva ugovora prema trećim licima; - Odnos autonomije volje i imperativnih propisa: da li stranke mogu da odrede i mjerodavne

imperativne norme?- Kolizionopravno stanovište (subjektivna teorija): autonomija volje je tačka vezivanja kao i svaka

druga; izabrano pravo se primjenjuje u cjelini; lex voluntatis;- Materijalnopravno stanovište (teorija inkorporacije, objektivna teorija): stranke mogu mijenjati

samo dispozitivne norme inače mjerodavnog prava;- Najviše pristalica ima prvo stanovište, sa izuzetkom slučajeva u kojima se stranke opredjeljuju za

zbirke pravila (npr. UNCITRAL) kada je autonomija volje materijalnopravna; - Pitanje koneksiteta – ograničena ili neograničenja autonomija volje;- Ograničena : stranke su ograničene u izboru mjerodavnog prava – sistem enumeracije ili opšta

formulacija kojom se zahtijeva da izabrano pravo mora biti u vezi sa ugovornim odnosom;- Neograničena : stranke nemaju ograničenja u ovlašćenjima za izbor mjerodavnog prava; mogućnost

izbora neutralnog prava; pravo koje je u vezi sa poslom ne mora biti prikladnije od nekog drugog prava;

- Vremenski momenat u kojem se vrši izbor: opredjeljenje za mjerodavnopravo u momentu zaključenja ugovora ili naknadno?

- Pravni osnov autonomije volje je u pravu zemlje čiji će sud biti nadležan za budući spor – lex fori; ovo pravo određuje postojanje i domašaj autonomije volje;

- Izričita autonomija volje expressis verbis: stranke se izričito opredjeljuju za mjerodavno pravo;- Prećutna autonomija volje tacito consensu: pravo nije izičito određeno ali se iz okolnosti slučaja vidi

da su stranke imale u vidu jedno pravo;- Indicije prećutne autonomije volje;- Hipotetička autonomija volje: pravo koje je logično da su ga stranke htjele kao razumni privrednici –

najlogičnija veza sa ugovorom; - Voljna multiplikacija mjerodavnih prava – stranke mogu odlučiti da se na njihov ugovoni odnos

primijeni više nacionalnih prava, od kojih se svako primjenjuje na određeni krug pitanja; cjelishodan instrument ukoliko se razna prava biraju za samostalne cjeline ugovora;

- Sporazum o izboru mjerodavnog prava je ugovor – pravo koje je mjerodavno za ocjenu punovažnosti izbora mjerodavnog prava je samo pravo koje je izabrano kao mjerodavno – putativni lex causae.

- Prednost ovog rješenja je što se sva pitanja punovažnosti ugovora podvode pod jedno isto pravo!

• b)KOLIZIONE NORME U ODSUSTVU AUTONOMIJE VOLJE

- Ukoliko stranke propuste da odrede mjerodavno pravo, ono će biti određeno na bazi supsidijarnih tačaka vezivanja predviđenih kolizionim normama foruma;

- Neposredno vezujuće tačke vezivanja;- Okvirne tačke vezivanja;

a) Lex loci contractus

- Pravo mjesta zaključenja ugovora; najstarija tačka vezivanja; zaključenje ugovora na sajmovima;- Danas se smatra pomoćnom tačkom vezivanja;

b ) Lex loci solutionis

- Pravo mjesta ispunjenja ugovora;- Teškoće usljed neispunjenja ugovora ili u situaciji kada u jednom ugovoru postoje dva ispunjenja

koja se vezuju za najmanje dva mjesta;- Pomoćna tačka vezivanja.

c) Domicil (sjedište) nosioca karakteristične prestacije

- Koja se prestacija smatra karakterističnom? - Nenovčana obaveza se smatra karakterističnom (obaveza prodavca, prevoznika, građevinara)- Lex loci venditoris.

d) Princip najtješnje povezanosti

- Okvirna tačka vezivanja; zakonodavac daje uputstvo da se primijeni ono pravo koje ima najjaču vezu sa konkretnim ugovornim odnosom;

- Kvantitet i kvalitet veze je najbolje odrediti u odnosu na konretan predmet spora.

e) Via media – otvorena koliziona norma

- Kombinacija principa najtješnje povezanosti i neke neposredno vezujuće tačke vezivanja;- Odstupanje od rješenja koje predstavlja neposredno vezujuća tačka vezivanja ukoliko je u

konkretnom slučaju jasno da ova veza nije dovoljno reprezentativna.

• MJERODAVNO PRAVO U POGLEDU ZASTARJELOSTI

- Zastarjelost – gubitak ovlašćenja usljed proteka vremena;- Anglosaksonsko pravo – zastarjelost je institut procesnog prava – zastarijeva procesno ovlašćenje na

podizanje tužbe – primjena lex fori;- Evropske zemlje – zastarjelost je institut materijalnog prava – primjena onog prava koje se

primjenjuje na sadržinu pravnog posla povodom kojeg se postavlja pitanje njegove zastarjelosti.

• MJERODAVNO PRAVO U POGLEDU FORME UGOVORA

- usmena/ pismena forma;- Osnovna tačka vezivanja locus regit actum – pravo mjesta gdje je ugovor zaključen;- Problem kod ugovora koji se zaključuju inter absentes;- Alternativna rješenja in favorem contractus;- Izuzeci od pravila locus regit actum – ugovori koji se odnose na nekretnine – mjerodavno pravo se

određuje u odnosu na tačku vezivanja lex rei sitae;- Locus regit actum – pravilo fakultativne prirode, na formu se može primijeniti i pravo koje

mjerodavno za sadržinu ugovora – lex causae; - Autonomija volje u pogledu forme ugovora – da li stranke mogu izabrati mjerodavno pravo za

formu?- Posredno – izborom mjerodavnog prava za ugovor u cjelini posredno se bira i pravo mjerodavno za

formu;- Neposredno – stranke posebno odeđuju pravo koje biti mjerodavno za formu ugovora;

- ovakav način ne važi za izuzetke od locus regit actum; - Izabrano pravo u potpunosti zamjenjuje locus regit actum.

• PITANJE “CIJEPANJA” UGOVORA

- Cijepanje ugovora – primjena više prava na isti ugovor;- Posljedica propisivanja različitih tačaka vezivanja za formu i sadržinu ugovora ili posljedica izbora

više prava od strane stranaka;- Vertikalno cijepanje – primjena različitih prava na pojedine faze ugovora;- Horizontalno cijepanje – na prava i obaveze jednog ugovarača primjenjuje se jedno, a na drugog

ugovarača drugo pravo.- Problemsko cijepanje – različita prava se primjenjuju na pojedina ugovorna pitanja.

• ODREĐIVANJE MJERODAVNOG PRAVA ZA POJEDINE UGOVORE

- Ugovor o kupoprodaji : mjerodavno je pravo koje su stranke izabrale; usljed nedostatka izbora mjerodavno je lex loci venditoris u slučaju da nema indikacija da je neko drugo pravo najtješnje povezano sa slučajem;

- Domicil odnosno sjedište prodavca u vrijeme prijema ponude; u slučaju postojanja više ponuda odlučujuća je ona koja je konačno dovela do zaključenja ugovora;

- Kupoprodaja nekretnina – lex rei sitae;- Forma – locus regit actum, lex causae, stranke mogu izabrati pravo po kojem će se cijeniti forma; za

nekretnine lex rei sitae umjesto locus regit actum. - Ugovor o pomorskom prevozu : usljed nedostatka autonomije volje za glavna prava i obaveze

mjerodavno je lex loci contractus; za sporedna prava i obaveze lex loci solutionis; za ugovor o prevozu na osnovu opštih uslova brodara – lex nationalis brodara; za ugovor o tegljenju – lex fori;

- Forma – locus regit actum, odnosno lex cause.- Ugovor o vazdušnom prevozu : ograničenje autonomije volje u prilog lex fori;- usljed nedostatka autonomije volje za glavna prava i obaveze mjerodavno je pravo domicila

(sjedišta) prevozioca; za sporedna prava i obaveze lex loci solutionis; - Forma – locus regit actum, odnosno lex cause. - Ugovor o željezničkom transportu : u nedostatku autonomije volje mjerodavno je pravo zemlje gdje

se u vrijeme prijema ponude nalazilo sjedište prevozioca, ako posebne okolnosti ne upućuju na neko drugo pravo;

- Forma - locus regit actum, odnosno lex cause.- Ugovor o drumskom prevozu : Konvencija o drumskom prevozu robe isključuje mogućnost

određivanja mjerodavnog prava putem autonomije volje;- U slučaju da nema uslova za primjenu konvencije mjerodavno je pravo države u kojoj je prevozilac

imao prebivalište (sjedište) u vrijeme prijema ponude;- Forma - locus regit actum, odnosno lex cause.- Ugovor o transferu tehnologije : da li pružiti zaštitu nosiocu karakteristične prestacije (davaocu

tehnologije) ili odstupiti od ovog pravila?- U odsustvu autonomije volje mjerodavno pravo se određuje u odnosu na domicil primaoca

tehnologije u vrijeme zaključenja ugovora.- Ugovor o cesiji : ustupanje potraživanja; perfektnost cesije (anglosaksonski, germanski i romanski

sistem); - Razlikovanje odnosa: cedent – cesionar – mjerodavno pravo se određuje u odnosu na osnov

ustupanja; cesionar - cesus – mjerodavno pravo se određuje u odnosu na ustupljeno potraživanje (ugovor iz koga potraživanje proističe).

• C)RIMSKA KONVENCIJA O MJERODAVNOM PRAVU ZA UGOVORNE OBAVEZE

- U državama članicama EU Konvencija se primjenjuje na ugovorne obaveze sa elementom inostranosti (činjenično stanje vezano za najmanje dvije države)

- Osnovna tačka vezivanja je autonomija volje (izričita ili prećutna); stranke mogu izabrati i više mjerodavnih prava za različite djelove ugovora; izbor je moguće učiniti i naknadno odnosno moguće je promijeniti već izabrano pravo;

- U odsustvu autonomije volje mjerodavno pravo se određuje primjenom principa najbliže veze – sjedište odnosno redovno boravište nosioca karakteristične prestacije;

- Ograničenja autonomije volje u slučaju potrošačkih ugovora (izbor prava ne može lišiti potrošača zaštite koju pružaju imperativni propisi zemlje uobičajenog boravišta, u nedostatku izbora mjerodavno je pravo zemlje uobičajenog boravišta potrošača) i ugovora o radu (pravo zemlje u kojoj zaposleni obavlja svoj rad; pravo zemlje u kojoj se nalazi poslovno mjesto preko koga je poslodavac zaključio ugovor);

- Forma ugovora – lex loci contractus ili lex causae ukoliko se ugovarači nalaze u istoj državi; ukoliko se nalaze u različitim državama lex causae ili pravo država u kojima se ugovarači nalaze; za potrošačke ugovore – pravo uobičajenog boravišta potrošača; za ugovore koji se tiču nekretnina – lex rei sitae;

• BEČKA KONVENCIJA O MEĐUNARODNOJ PRODAJI ROBE

- “Prodaja robe” – negativna enumeracija: konvencija se ne odnosi na potrošačke ugovore, prodaju vrijednosnih papira, novca, brodova, vazduhoplova i električne energije;

- Međunarodni karakter prodaje – konvencija se odnosi na ugovore zaključene između strana koje imaju sjedišta na teritorijama različitih država ugovornica, odnosno kad pravila MPP upućuju na primjenu prava države ugovornice.

- Opting-out.

• 14.OSTALI OBLIGACIONI PRAVNI ODNOSI

• MJERODAVNO PRAVO ZA VANUGOVORNU ODGOVORNOST

- Određivanje mjerodavnog prava za kvazikontrakte- Određivanje mjerodavnog prava za građanskopravne delikte.

KVAZIKONTRAKTI

- Kondikcijski zahtjevi – Sticanje bez osnova – mjerodavnopravo se određuje:

1. u odnosu na putativni osnov (osnov koji nije punovažan, osnov koji je očekivan, osnov koji je prestao ili osnov koji je u zabludi pretpostavljen), ili

2. u odnosu na mjesto gdje se ostvarilo obogaćenje – pravo zemlje gdje je došlo do obogaćenja.

- U našem zakonu mjerodavno pravo se određuje na osnovu pravnog odnosa koji je osnova neosnovanog bogaćenja.

- Verzioni zahtjevi – upotreba stvari bez poslovodstva – slučajevi u kojima se iskorištena stvar pretvara u nešto drugo ili prestaje da postoji ili se smanjuje njena vrijednost (upotreba tuđeg građevinskog materijala, građenje na tuđem zemljištu, neosnovano korištenje tuđeg stana) – mjerodavno je lex rei sitae u momentu upotrebe.

- Poslovodstvo bez naloga – moguća rješenja u traženju mjerodavnog prava su u odnosu na gospodara posla (lice u čiju se korist posao vrši) ili u odnosu na poslovođu bez naloga.

- U našem pravu mjerodavno pravo se određuje u odnosu na pravo zemlje u kojoj je radnja poslovođe izvršena – lex loci actus.

- Za sve ostale vanugovorne obaveze mjerodavno je pravo zemlje u kojoj su se dogodile činjenice koje su prouzrokovale obavezu.

15.GRAĐANSKOPRAVNI DELIKTI

- Osnovno koliziono rješenje je lex loci delicti commissi – pravo države u kojoj je delikt učinjen;- Ima pristalica i dopunskog principa lex fori u odnosu na pitanje protivpravnosti radnje – radnja je

protivpravna ukoliko je takvom smatraju i zakon mjesta izvršenja delikta i zakon suda;- Teškoće u primjeni lex loci delicti commissi u slučaju kad se mjesto štetne radnje i mjesto posljedice

ne nalaze u istoj državi; teškoća u primjeni je i situacija kada se delikt desi na otvorenom moru ili u vazdušnom prostoru iznad njega;

- Slučajevi Kilberg protiv NEA; Bebkok protiv Džeksona i Čaplin protiv Bojs, odstupanje od principa lex loci delicti commissi u korist principa najbliže povezanosti;

- U evropskim zemljama odstupanja u slučaju da su štetnik i oštećeni u prolazu u zemlji gdje se delikt dogodio i imaju državljanstvo odnosno redovno boravište neke druge države-primjenjuje se zajednički lex nationalis odnosno pravo zajedničkog redovnog boravišta.

• Kolizione norme našeg prava

- Osnovno koliziono rješenje lex loci delicti commissi; - Lokalizacija delikta u slučaju da se ne poklapaju mjesto štetne radnje i nastupanja posljedice: mjesto

izvršenja radnje u slučaju da je radnja komisivna je mjesto gdje se nalazio štetnik u momentu njenog preuzimanja, a ukoliko je radnja omisivna (propuštanje) mjesto gdje je trebao da djela; mjesto nastupanja posljedice je mjesto u kojem je došlo do povrede zaštićenog dobra ili mjesto nastanka štete; u slučaju izgubljene dobiti mjerodavno je prebivalište tužioca;

- Teorija žrtve – primjenjuje se ono pravo koje je povoljnije za oštećenog (žrtvu);- Problem protivpravnosti radnje – radnja je protivpravna ukoliko se takvom smatra bilo po pravu

mjesta radnje bilo po pravu mjesta nastupanja posljedice;- Odstupanje od lex loci delicti commissi u slučaju da se delikt dogodio na otvorenom moru ili

vazdušnom prostoru iznad njega – mjerodavno je pravo države kojem brod odnosno vazduhoplov pripada;

- Štete zbog sudara brodova: sudar u obalnom moru odnosno teritorijalnim vodama - lex loci delicti commissi, sa izuzetkom sudara brodova koji imaju istu državnu pripadnost odnosno pripadaju različitim državama koje imaju ista prava – primjenjuje se pravo države kojoj pripadaju, odnosno zajednička rješenja iz oba prava.

- Sudar na otvorenom moru – mjerodavno je pravo mjesta suda;- Ukoliko su sva zainteresovana lica domaći državljani odnosno domaća pravna lica primjenjuje se

domaće pravo.

HAŠKA KONVENCIJA O MJERODAVNOM PRAVU ZA DRUMSKE SAOBRAĆAJNE NEZGODE

- Konvencija se primjenjuje na građansku vanugovornu odgovornost koja proističe iz saobraćajne nezgode;

- Saobraćajna nezgoda je nezgoda koja se dogodi na javnim drumovima ili drugim površinama otvorenim za javnost u kojoj učestvuju motorna i nemotorna vozila;

- Osnovno rješenje lex loci delicti commissi, a konvencija uvodi i pojam mjesta registracije vozila;- U slučaju odsustva registracije ili registracije u više država mjesto registracije se zamjenjuje pravom

zemlje redovnog smještaja (stacioniranja) vozila;- Lex loci delicti commissi – konvencija precizira da je mjesto delikta mjesto štetne radnje, a ne mjesto

posljedice.- Konvencija se primjenjuje bez obzira na reciprocitet;- Konvencija se ne primjenjuje na: odgovornost proizvođača, prodavca i servisera vozila; odgovornost

vlasnika puta ili lica čiji je zadatak održavanje puteva; odgovornost za postupke drugih lica, izuzev odgovornosti vlasnika ili nalogodavca; regresne zahtjeve između lica odgovornih za štetu; regresne zahtjeve i na subrogaciju u pogledu osiguravajućih društava; zahtjeve ili regresne zahtjeve koje postavljaju ustanove socijalnog osiguranja ili javni fondovi koji daju garantije u pogledu automobilskih šteta, kao ni na zahtjeve protiv ovih ustanova.

- Na delikte se primjenjuje lex loci delicti commissi ukoliko se okolnosti slučaja ne mogu podvesti pod jedan od izuzetaka, u kojima se primjenjuje mjesto registracije;

- Mjesto registracije vozila se primjenjuje ukoliko su ispunjeni sljedeći uslovi:

1. u slučaju da su vozila koja su učestvovala u saobraćajnoj nezgodi registrovana u istoj državi, a ukoliko su u nezgodi učestvovala i lica van vozila, ona moraju imati redovno boravište u zemlji gdje je vozilo registrovano;

2. Podnosilac zahtjeva može biti alternativno:

- vozač, držalac, sopstvenik ili drugo lice koje polaže pravo na vozilo;

- žrtva koja je bila putnik (mora imati redovno boravište van države gdje se dogodila nezgoda)

- žrtva koja se nalazila van vozila.

- U slučaju da u nezgodi ima više žrtava mjerodavno pravo se određuje posebno u odnosu na svaku od njih;

- Rješenja u pogledu štete na stvarima :

- za štetu na stvarima koje su se nalazile u vozilu a koje pripadaju putniku, primjenjuje se pravo koje je mjerodavno za odgovornost prema putniku;

- za štetu na stvarima u vozilu koje ne pripadaju putniku, primjenjuje se pravo koje je mjerodavno za odgovornost prema vlasniku vozila, tj. koje je mjerodavno u slučaju da zahtjev postavlja vlasnik vozila;

- za štetu na stvarima van vozila, mjerodavno je pravo mjesta nezgode, izuzev ukoliko se radi o ličnim stvarima žrtve van vozila za koje je mjerodavno pravo koje se primjenjuje na odgovornost prema žrtvi.

16. Naslednopravni odnosi sa elementom inostranosti

- Princip jedinstvene zaostavštine, po jednom pravu celokupna imovina ostavioca- Zaostavština bez naslednika – naslednik država, lex rei sitae za nepokretnosti, lex nationalis

ostavioca za pokretnestvari- Merodavno pravo za nsaleđivanje (i za zakonsko i za testamentalno) – lex nationalis ostavioca u

vreme smrti- Testamentalna sposobnost – lex nationalis zaveštaoca u vreme sastavljanja testamenta- Naslednopravni odnosi sa elementom inostranosti

- Merodavno pravo za sadržinu testamenta – lex nationalis zaveštaoca u vreme smrti- Forma testamenta – punovažnost oblika testamenta – Haška konvencija o sukobu zakona u pogledu

oblika testamentalnih odredaba 1961.- Pravila se odnose i na opozivanje testamenta- Zakon o MPP je preuzeo pravila iz Haške konvencije- Naslednopravni odnosi sa elementom inostranosti- Pravila za određivanje merodavnog prava za formu testamenta: 1) mesto sastavljanja testamenta 2)

državljanstvo zaveštaoca u vreme sastavljanja testamenta ili u vreme smrti 3) prebivalište zaveštaoca u vreme sastavljanja testamenta ili u vreme smrti 4) boravište zaveštaoca u vreme sastavljanja testamenta ili u vreme smrti 5) lex rei sitae za nepokretnosti 6) lex fori

- Nije prihvaćen renvoi

• MEĐUNARODNO PORODIČNO PRAVO

- Postoje velike razlike u porodičnopravnim normama pojedinih zemalja, pa problematika određivanja mjerodavnog prava dobija svoj puni smisao;

- U ZMPP-u značajan broj normi posvećen je međunarodnom porodičnom pravu;- Međunarodne konvencije koje je ratifikovala bivša Jugoslavija: Njujorška konvencija o ostvarivanju

alimentacionih zahtjeva u inostranstvu; Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece; Evropska konvencija o priznanju i izvršenju odluka o staranju o djeci i ponovnom uspostavljanju odnosa staranja.

• 17.ODREĐIVANJE MJERODAVNOG PRAVA ZA BRAČNE ODNOSE

A) Materijalni uslovi za zaključenje braka

- Svaka država propisuje uslove, kako materijalne tako i formalne, za zaključenje braka- Postoje razlike u uporednom pravu u pogledu uslova za zaključenje braka, bračnim smetnjama,

uzrastu za zaključenje braka, da li brak mora biti zajednica života jedne žene i jednog muškarca... Sve ovo doprinosi značaju kolizione problematike na terenu određivanja mjerodavnog prava za bračne odnose;

- Uporedno međunarodno privatno pravo poznaje dva osnovna pristupa prilikom postavljanja kolizionih normi za materijalne uslove zaključenja braka: lex fori (omogućavanje izigravanja zakona) i personalno pravo budućih supružnika (dilema: državljanstvo ili domicil)

- U Crnoj Gori mjerodavno pravo za materijalne uslove za zaključenje braka određuje se kumulativnom primjenom lex nationalis budućih bračnih partnera i dijela lex fori;

- Kumulativna primjena prava državljanstava otvara dodatnu dilemu: obična ili distributivna kumulacija?

- Obična kumulacija – neophodno ispuniti uslove po oba mjerodavna prava;- Distributivna kumulacija – svaki od budućih bračnih partnera mora ispuniti uslove koje propisuje

njegovo personalno pravo;- Razlikovanje bračnih smetnji: jednostrane, dvostrane i lažno dvostrane; - U crnogorskom pravu nedvosmisleno je izražen princip po kome se mjerodavno pravo određuje

primjenom distrubitivne kumulacije nacionalnih prava nupturijenata uz primjenu dijela lex fori;

- Mjerodavnost dijela lex fori se tumači kao javni poredak u užem domenu, a može biti permisivan (dozvoljava se zaključenje braka iako nijesu ispunjeni uslovi u nacionalnim pravima) i prohibitivan (ne dozvoljava se zaključenje braka uprkos ispunjenosti uslova po nacionalnim pravima)

- U crnogorskom pravu, brak se neće moći zaključiti iako su ispunjeni uslovi po pravu državljanstava budućih bračnih partnera, ukoliko postoje smetnje: postojanje ranijeg braka; srodstvo i nesposobnost za rasuđivanje.

b) Forma braka

- Obezbjeđivanje pravne sigurnosti putem odgovarajuće forme: crkvena ili građanska; zaključenje braka preko punomoćnika;

- Razlikovanje dvije značajne situacije: zaključivanje brakova na domaćoj teritoriji (element inostranosti u subjektu) i priznanje brakova zaključenih u inostranstvu (element inostranosti u pravima i obavezama);

- Mjerodavno pravo za formu braka koji se zaključuje na teritoriji domaće države je lex loci celebrationis odnosno pravo mjesta svečanosti;

- ZMPP član 33: “Za formu braka mjerodavno je pravo mjesta gdje se brak zaključuje”.- Mjerodavno pravo za priznanje brakova koji su zaključeni u inostranstvu: “brak punovažan u mjestu

zaključenja punovažan je svuda” – lex loci celebrationis; alternativno lex personalis;- fraus legis i javni poredak.

• c) diplomatsko-konzularni brakovi

- Diplomatsko-konzularni brakovi se sklapaju na eksteritorijalnom dijelu domaće države, pa se smatraju pitanjem forme braka;

- Sklapanje brakova nije redovna aktivnost diplomatskih odnosno konzularnih predstavništava pa je neophodno posebno ovlašćenje;

- Uslovi za zaključenje braka pred crnogorskim diplomatskim predstavništvom u inostranstvu: ovlašćenje za zaključenje braka od strane države imenovanja; neprotivljenje države prijema oko aktivnosti zaključivanja brakova koje mora biti eksplicitno (npr. bilateralni ugovor); budući bračni partneri moraju biti crnogorskog državljanstva.

- U uporednom pravu se dozvoljava i zaključivanje brakova u kojima su budući bračni partneri različitih državljanstava ali nijedan ne smije imati državljanstvo države prijema.

• d) Nevažnost braka

- Brak nije punovažan ukoliko u vrijeme zaključenja nijesu ispunjeni svi uslovi, kako u pogledu materijalnih tako i u pogledu formalnih uslova za zaključenje braka;

- Mjerodavno pravo za nevažnost braka cijeni se kroz pravo koje je bilo mjerodavno u pitanju materijalnih (lex nationalis, lex domicilii i lex fori) i formalnih uslova (lex loci celebrationis);

- Svaki uzrok nevažnosti se cijeni kroz pravo po kojem je taj uzrok cijenjen ili je trebao biti cijenjen prilikom zaključenja braka;

- Po ovako određenom pravu (lex cause) cijene se i druga pitanja: ko je ovlašćen da traži poništaj; djeluje li nevažnost ipso iure; može li brak konvalidirati; je li brak nepostojeći, ništav ili rušljiv;

- U anglosaksonskim zemljama se na nevažnost braka gleda kao na pitanje procedure i shodno tome primjenjuje lex fori.

- ZMPP, član 34: “Za nevažnost braka (nepostojanje i ništavost) mjerodavno je bilo koje pravo po kome je brak zaključen u smislu člana 32 ovog zakona”.

- Svaki razlog se cijeni po pravu prema kojem je cijenjen prilikom zaključenja;- Pitanje tumačenja norme člana 34;

- Da li se mjerodavno pravo za nevažnost braka određuje u odnosu na kolizione norme države gdje je brak zaključen ili u odnosu na crnogorske kolizione norme?

- Domašaj odredbe: određivanje mjerodavnog prava za nevažnost brakova zaključenih na domaćoj teritoriji;

- Pitanje vremenskog sukoba zakona: promjena mjerodavnog prava od trenutka zaključenja braka do trenutka procjene njegove punovažnosti - mjerodavno je ono pravo koje je bilo mjerodavno u trenutku zaključenja braka, moguće odstupanje in favor matrimonii.

• 18. Materijalni uslovi za razvod braka

- Tri osnovna koliziona rješenja za razvod braka su: lex fori, lex nationalis i lex domicili;- U anglosaksonskim zemljama prihvaćena tačka vezivanja lex fori, kao najlakše opredjeljenje za sud;

opasnost od fraus legis;- Lex domicilii je drugo osnovno rješenje, nedostatak u slučaju različitog prebivališta bračnih partnera;- Lex nationalis, uživa prednost zbog stalnosti državljanstva kao tačke vezivanja; teškoće ukoliko

bračni partneri imaju različita državljanstva;- Konstituisanje supsidijarnih rješenja u slučaju različitih državljanstava: posljednje zajedničko

državljanstvo, državljanstvo muža, pravo državljanstva onog bračnog partnera koje je povoljnije za razvod, lex fori, princip najbliže veze.

Rješenje našeg ZMPP-a:

- član 35 stav 1: “Za razvod braka mjerodavno je pravo države čiji su državljani oba bračna druga u vrijeme podnošenja tužbe.

- Stav 2: “Ako su bračni drugovi državljani različitih država u vrijeme podnošenja tužbe, za razvod braka mjerodavna su kumulativno oba prava države čiji su oni državljani”.

- Stav 3: “Ako se brak ne bi mogao razvesti po pravu određenom u stavu 2 ovog člana, za razvod braka mjerodavno je pravo Crne Gore ako je jedan od bračnih drugova imao u vrijeme podnošenja tužbe prebivalište u CG”.

- Stav 4: Ako je jedan od bračnih drugova crnogorski državljanin koji nema prebivalište u CG, a brak se ne bi mogao razvesti prema pravu iz stava 2, za razvod braka mjerodavno je pravo CG.

- Rješenje u skladu sa principom da se na statusne i porodične odnose primjenjuje pravo državljanstva; supsidijarna rješenja u cilju razrješivosti braka; spriječen coflit mobile.

• f) Dejstva braka

- Brak kao trajna zajednica života žene i muškarca unosi promjene u pravnom položaju u pogledu ličnih i imovinskih odnosa;

- Imovinska dejstva braka obuhvataju: režim imovine bračnih partnera i ovlašćenja u upravljanju imovinom;

- Lična dejstva braka: mogu biti negativno definisana (prava i obaveze koja imaju osnov u braku a ne spadaju u bračno imovinske odnose, razvod, odnos roditelja i djece i opšta pitanja statusa) ili pak nabrojana (porodično ime, određivanje mjesta stanovanja, pravo odvojenog života, bračna vjernost, zakonska hipoteka, isključenje međusobne odgovornosti za protivpravne radnje);

- Pitanja su različito klasifikovana u uporednom pravu u okviru pojedinih supstancijalnih prava (statusna, obligaciona, nasljedna) što daje povoda sukobu zakona;

- U domenu imovinskih dejstava postoje različiti koncepti: zakonski i ugovorni režim imovinskih odnosa u braku;

- Dileme: da li primjenjivati istu kolizionu normu i za lična i za imovinska dejstva braka; da li odgovara isto rješenje i za vrijeme trajanja i nakon prestanka braka; conflit mobile;

- U anglosakskonskom pravu nema dileme oko kolizionih normi u odnosu na lična i imovinska dejstva jer common law sistem ne poznaje dejstva braka u ovakvom smislu – pitanja se regulišu pojedinačno u okviru supstancijalnog prava kome pripadaju;

- Problematika određivanja mjerodavnog prava na osnovu tačke vezivanja lex nationalis ili lex domicilii (ukoliko su supružnici različitog državljanstva ili domicila) rješava se kompleksnim tačkama vezivanja supsidijarno postavljenim;

- Mobilni sukob zakona u odnosu na lična dejstva braka se rješava se na način što će biti mjerodavno ono pravo na koje ukažu činjenice u trenutku kad se sporno pitanje postavlja; stečena prava se ne mijenjaju; novo mjerodavno pravo-nove situacije;

- Imovinska dejstva-trend jedinstvena koliziona norma i za zakonski i za ugovorni režim. - Rješenje za dejstva braka u crnogorskom pravu: tačka vezivanja zajednički lex nationalis; u slučaju

različitih državljanstava ona se ne mogu primijeniti kumulativno, zbog mogućih međusobno isključivih rješenja (jedno pravo prihvata koncept zajedničke tekovine a drugo koncept odvojenih dobara);

- Supsidijarna rješenja: zajednički domicil, posljednji zajednički domicil, lex fori;- Rješenje za conflit mobile: za ugovorna imovinska dejstva braka mjerodavno je pravo koje je bilo

mjerodavno u vrijeme zaključenja bračno-imovinskog ugovora; za lična i zakonska imovinska dejstva mjerodavno je pravo na koje ukazuje lex personalis u momentu kada se pitanje postavlja.

• 19.IMOVINSKI ODNOSI U VANBRAČNOJ ZAJEDNICI

- De facto brakovi – zajednica života bez formalne ceremonije zaključenja braka;- Pojava na koju se može gledati ignorantski ili pak država prihvata regulisanje ovakvih odnosa bilo

kroz posebne norme koje će odražavati specifičnost vanbračnih zajednica, bilo kroz norme kojima se uređuju dejstva braka;

- Teorija analogije : kolizione norme se postavljaju na istim principima kao i za brak – konstituisanje vanbračne zajednice (kumulativno pravo državljanstava), lična i imovinska dejstva (supsidijarno postavljene tačke vezivanja od lex nationalis do lex fori)

- Konstruktivna teorija : zalaganje za maksimalnu slobodu u odnosu na bilo kakva zakonska ograničenja i samim tim primjenu lokalnog, a ne personalnog prava – pravo države u kojoj partneri žive.

- Imovinski odnosi u vanbračnoj zajednici u crnogorskom pravu: mjerodavno pravo se određuje u odnosu na zajednički lex nationalis, supsidijarno u odnosu na zajednički lex domicilii;

- Nema drugih supsidijarnih tačaka vezivanja zbog činjenice da vanbračne zajednice praktično nema bez zajedničkog domicila;

- Propust ovakvog definisanja je situacija u kojoj se postavi neki imovinski zahtjev nakon prestanka vanbračne zajednice (kada i faktički više nema zajedničkog domicila) npr. zahtjev za izdržavanje;

- Problem bi bio riješen formulisanjem još jedne supsidijarne tačke vezivanja – posljednji zajednički domicil lica koja su živjela u vanbračnoj zajednici.

• MJERODAVNO PRAVO U POGLEDU STATUSA DJECE

- Afirmisanje koncepta najboljeg interesa djeteta i proklamovanje principa izjednačenosti bračne i vanbračne djece;

- Koliziona problematika obuhvata određivanje mjerodavnog prava u pogledu bračnog porijekla djeteta; mjerodavno pravo za vanbračno porijeklo (utvrđivanje i/ili osporavanje očinstva/materinstva, priznanje očinstva i/ili materinstva) i mjerodavno pravo za pozakonjenje.

20. Mjerodavno pravoza porodične odnose

a)Mjerodavno pravo u pogledu bračnog porijekla

- Pitanje ustanovljavanja i pitanje osporavanja bračnog porijekla- Ako je brak punovažan, bračnost djeteta je lično dejstvo braka i važi pretpostavka da je muž majke

otac djeteta; - Nijansirana rješenja u pogledu bračnosti (dijete rođeno u braku; dijete rođeno određeno vrijeme

nakon prestanka braka; dijete začeto u braku);- Rješenja u uporednom pravu: mjerodavno pravo u pogledu bračnosti djeteta određuje se kroz pravo

mjerodavno za lična dejstva braka; lex nationalis djeteta; lex nationalis roditelja...- U anglosaksonskim zemljama osporavanje bračnosti se tretira kao pitanje procedure i primjenjuje se

lex fori;- Rješenje u crnogorskom pravu: ZMPP ne sadrži posebnu kolizionu normu za ustanovljavanje bračnog

porijekla djeteta ali najbolja alternativa je pravo mjerodavno za lična dejstva braka (zajedničko državljanstvo bračnih partnera, zajedničko prebivalište, posljednje zajedničko prebivalište i lex fori); pravo mjerodavno za osporavanje bračnog porijekla je pravo države čiji je državljanin u vrijeme rođenja djeteta bilo lice čije se očinstvo/materinstvo osporava.

• b) Mjerodavno pravo za vanbračno porijeklo

- Vanbračno materinstvo; vanbračno očinstvo;- ZMPP član 41: “ Za priznanje, utvrđivanje ili osporavanje očinstva, odnosno materinstva,

mjerodavno je pravo države čiji je državljanin u vrijeme rođenja djeteta bilo lice čije se očinstvo, odnosno materinstvo priznaje, utvrđuje ili osporava”.

- Ovo rješenje nije u skladu sa principom najbolje zaštite djeteta!

c) Mjerodavno pravo za pozakonjenje

- Pozakonjenje je način sticanja bračnog statusa djeteta naknadnim stupanjem vanbračnih roditelja u bračnu zajednicu ili odlukom nadležnog organa;

- Obzirom da je priklamovana jednakost bračne i vanbračne djece postavlja se pitanje značaja pozakonjenja;

- Koliziona rješenja treba da osiguraju status bračnosti;- Tačke vezivanja u crnogorskom pravu: zajednički lex nationalis; lex nationalis jednog od roditelja po

kojem je pozakonjenje punovažno; pravo CG ukoliko i roditelji i dijete imaju domicil u CG.

• MJERODAVNO PRAVO ZA ODNOSE IZMEĐU RODITELJA I DJECE

- Odnosi između roditelja i djece predstavljaju skup prava i dužnosti koje roditelji imaju prema djeci;- Roditeljsko pravo u odnosu na ličnost djeteta (određivanje imena, čuvanje, podizanje, obrazovanje,

izdržavanje, zastupanje djeteta) i u odnosu na imovinu djeteta (upravljanje, korištenje i raspolaganje imovinom djeteta);

- Koliziona rješenja u uporednom pravu variraju od lex personalis roditelja do lex personalis djeteta; najbolja solucija su alternativne tačke vezivanja na način da se osigura najbolji interes djeteta;

- U našem pravu usvaja se koncepcija da su subjekti odnosa kako roditelji tako i dijete, pa se koliziona rješenja kreću od zajedničkog državljanstva; zajedničkog prebivališta; crnogorsko pravo ukoliko dijete ili jedan od roditelja imaju crnogorsko državljanstvo; pravo državljanstva djeteta.

- Isto rješenje se primjenjuje i na povjeravanje djece na čuvanje i vaspitanje usljed nedostataka posebne norme; Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece.

• MJERODAVNO PRAVO U POGLEDU OBAVEZE IZDRŽAVANJA

- Pod izdržavanjem podrazumijevamo odnos u kome jedno lice (dužnik izdržavanja) vrši odgovarajuće davanje drugom licu (povjeriocu izdržavanja) u cilju podmirivanja potreba za život;

- Osnov izdržavanja: brak, vanbračna zajednica, roditeljstvo, usvojenje, srodstvo;- Mogućnost ustanovljavanja posebnih kolizionih normi za izdržavanje ili podvođenje ovog pitanja pod

šire pravne kategorije, kao što su dejstva braka, odnosi roditelja i djece;- Izdržavanje između roditelja i djece : kako ustanoviti mjerodavno pravo? Da li favorizovati interes

djeteta u svakom slučaju, čak i kad je dijete dužnik izdržavanja?- Crnogorsko rješenje usvaja supsidijarne tačke vezivanja: zajednički lex nationalis; zajednički domicil;

crnogorsko pravo pod uslovom da dijete ili jedan od roditelja imaju državljanstvo CG; lex nationalis djeteta;

- Izdržavanje među ostalim srodnicima : u ovu pravnu kategoriju ubrajamo krvne srodnike (izuzev roditelja i djece) i srodnike po tazbini;

- U teoriji su podijeljena mišljenja: mjerodavno pravo treba odrediti u odnosu na povjerioca, odnosno na dužnika izdržavanja;

- U crnogorskom pravu, mjerodavno pravo se određuje u odnosu na lex nationalis dužnika izdržavanja;

- Izdržavanje između usvojilaca i usvojenika : u ovom domenu mjerodavno pravo se određuje analogno određivanju mjerodavnog prava za izdržavanje između roditelja i djece: zajednički lex nationalis usvojilaca i usvojenika; zajednički lex domicilii; pravo Crne Gore ukoliko si bilo usvojilac bilo usvojenik državljani Crne Gore; lex nationalis usvojenika.

• MJERODAVNO PRAVO ZA USVOJENJE SA ELEMENTOM INOSTRANOSTI

- Postoje razlike u uporednom pravu u odnosu na: pravnu prirodu usvojenja, uslove koji se trebaju ispuniti za zasnivanje usvojenja, pitanje saglasnosti prirodnih roditelja, prestanak usvojenja, dejstva usvojenja, odnos usvojenika sa usvojiocem, odnos usvojenika i prirodne porodice.

a) Mjerodavno pravo za zasnivanje i prestanak usvojenja

- Dvije tendencije u uporednom pravu: određivanje mjerodavnog prava korištenjem tačke vezivanja lex fori (anglosaksonske zemlje i Švajcarska) i drugo rješenje u formi lex personalisa (pravo državljanstva usvojioca, pravo državljanstva usvojenika u pogledu saglasnosti za usvajanje, kumulativna primjena prava državljanstava);

- Mjerodavno pravo za zasnivanje i prestanak usvojenja u crnogorskom pravu definisano je na sljedeći način: zajednički lex nationalis usvojioca i usvojenika u vrijeme zasnivanja odnosno prestanka usvojenja; ako su usvojilac i usvojenik različitih državljanstava mjerodavna su kumulativno prava obiju država; ako bračni partneri zajednički usvajaju, mjerodavno je pravo državljanstav usvojenika i prava državljanstava oba bračna partnera;

- U svim slučajevima kumulacija je obična;- Mjerodavno pravo u pogledu prestanka usvojenja (poništaj, raskid) se određuje na isti način kao i

kod zasnivanja; kod raskida se pravi razlika u odnosu na vremenski trenutak, pa se kao relevantno uzima državljanstvo u momentu zahtijevanja raskida;

- Za formu usvojenja mjerodavan je lex fori.

• b) Mjerodavno pravo za dejstva usvojenja

- Kakav će se odnos uspostaviti između usvojioca i usvojenika nakon zasnivanja usvojenja zavisiće od dejstava usvojenja;

- Kakav je odnos između usvojenika i usvojioca i njegovih srodnika; potomaka; roditelja; da li je odnos izjednačen odnosu koji je zasnovan na krvnoj vezi; posljedice usvojenja u nasljednom i bračnom pravu?

- Usvojenjem se zasniva trajni odnos i dejstva usvojenja su nepromjenjljiva za svo vrijeme trajanja usvojenja;

- Rješenja u uporednom pravu: lex fori i lex personalis;- U našem pravu supsdijarne tačke vezivanja su: zajednički lex nationalis u vrijeme zasnivanja

usvojenja; zajednički lex domicilii; pravo Crne Gore ukoliko bilo koje od ovih subjekata ima crnogorsko državljanstvo; lex nationalis usvojenika.

21.MEĐUNARODNA NADLEŽNOST

- Nadležnost je krug poslova jednog suda, odnosno dužnost postupanja u određenoj stvari; stvarna, mjesna i međunarodna nadležnost;

- Sukob nadležnosti: pozitivan – dva ili više sudova smatraju da su nadležni za isti predmet; negativan – nijedan od sudova ne smatra da je nadležan u određenom sporu;

- Međunarodna nadležnost – nadležnost pravosuđa određene države u sporu sa elementom inostranosti; svaka država propisuje svoju međunarodnu nadležnost rukovodeći se sopstvenim interesima;

- Značaj međunarodne nadležnosti: od nje zavisi ishod spora; primjena materijalnog i procesnog prava određene zemlje; pogodnosti ili nepogodnosti zbog činjenice da se spor vodi na određenoj teritoriji;

- Sud o međunarodnoj nadležnosti za razliku od mjesne vodi računa tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti;

- Razlike i sličnosti između međunarodne i mjesne nadležnosti : teritorijalno razgraničenje kompetencija u oba slučaja (unutar jedne države između stvarno nadležnih sudova, odnosno između pravosuđa različitih država); postojanje sličnih mjerila za određivanje nadležnosti (prebivalište tuženika); do kog trenutka se pazi na nadležnost?

• Kriterijumi zasnivanja međunarodne nadležnosti

- Norme o međunarodnoj nadležnosti–jednostrane norme;- Države su suverene u određivanju granica međunarodne nadležnosti sopstvenih organa;- “Sila osnov nadležnosti” – boravak tuženog na teritoriji određene države dovoljan razlog za

zasnivanje nadležnosti; prebivalište odnosno redovno boravište tuženog;- Norma o međunarodnoj nadležnosti treba da zadovolji kriterijume pravičnosti i predvidljivosti: veza

jakog intenziteta treba da posluži kao kriterijum za zasnivanje nadležnosti; - Forum domicilii; forum rei sitae; forum delicti commissii...

• Klasifikacija pravila o međunarodnoj nadležnosti

- 1.Direktna i indirektna; 2.isključiva i konkurentna; 3.opšta i posebna; 4.zakonski i sporazumno određena međunarodna nadležnost;

- Direktna i indirektna međunarodna nadležnost: razlikovanje u odnosu na procesni momenat u kome se nadležnost ocjenjuje;

- Direktna: da li pravosuđe jedne zemlje ima pravo i dužnost da postupa u jednoj stvari; - Indirektna: postavlja se u kasnijem momentu; da li je pravosuđe koje je donijelo odluku imalo pravo

i dužnost da postupa u određenoj stvari; - Isključiva i konkurentna međunarodna nadležnost: isključiva mađunarodna nadležnost isključuje

nadležnost sudova drugih država; ne može se ugovoriti nadležnost inostranog pravosuđa; odbija se prigovor međunarodne litispendencije;

- Isključiva nadležnost se propisuje izuzetno, ukoliko postoje snažni kontakti sa domaćim pravosuđem;- Konkurentna nadležnost – postoji osnov za zasnivanje nadležnosti domaćeg pravosuđa ali time ne

isključujemo nadležnost drugog pravosuđa; moguća prorogacija nadležnosti; usvaja se prigovor međunarodne litispendencije; forum shopping;

- Isključiva nadležnost crnogorskog pravosuđa: sporovi iz domena porodičnog prava i sporovi koji se tiču nekretnina;

- Opšta i posebna međunarodna nadležnost: opšta međunarodna nadležnost je nadležnost jednog pravosuđa za sve vrste sporova i postupaka; najčešći osnov za zasnivanje opšte nadležnosti je prebivalište odnosno sjedište tuženog;

- Posebna međunarodna nadležnost se konstituiše za raspravljanje neke posebne kategorije odnosa, van opšteg foruma (imovina kao osnov nadležnosti ali samo za pitanja koja se tiču imovine, delikt kao osnov nadležnosti za pitanje naknade štete)

- Opšta međunarodna nadležnost – veza između tuženog i pravosuđa preko prebivališta odnosno sjedišta; atrakcija nadležnosti za materijalne suparničare; vanparnični postupak – prebivalište odnosno sjedište lica prema kome je podnijet zahtjev; boravište kao osnova međunarodne nadležnosti;

- Retorziona nadležnost – sistem ogledala;- Posebna nadležnost crnogorskog pravosuđa – zasnivanje nadležnosti van opšteg foruma ukoliko su

ispunjeni neki dodatni uslovi (državljanstvo,prebivalište, boravište): bračni sporovi; sporovi za razvod braka; vanugovorna odgovornost za štetu.

- Zakonski i sporazumno određena međunarodna nadležnost: zakonska međunarodna nadležnost se formira zakonskim mjerilima i normama; sporazumno određena nadležnost – prorogacija nadležnosti, stranke sporazumom utvrđuju nadležnost odgovarajućeg pravosuđa;

-

22.Uslovi punovažnosti sporazuma o nadležnosti domaćeg/ stranog suda; prorogacija/ derogacija;

- Izričita i prećutna prorogacija; - Prorogacioni ugovor; prorogaciona klauzula; nije dozvoljena generalna prorogaciona klauzula;

obavezna pismena forma;- Prorogacioni sporazum je samostalan pravni posao;- Lex fori prorogati - pravo mjerodavno za ocjenu punovažnosti sporazuma o međunarodnoj

nadležnosti;- Forum non conveniens – neprikladan forum;

- Mogućnost opredjeljenja za forum koji će biti nadležan otvara mogućnost forum shoppinga;- Da li se postupak može prekinuti zbog činjenice da je pravosuđe neke druge zemlje prikladnije za

raspravljanje spora?- Slučaj Union Carbide.

• 23.MEĐUNARODNA LITISPENDENCIJA

- Usljed postojanja elektivne nadležnosti postoji i mogućnost da se postupak efektivno povede u više država – kako se reješava pozitivan sukob nadležnosti?

- Pozitivan sukob nadležnosti unutar jednog pravosuđa; odbacivanje tužbe pred sudom pred kojim je parnica kasnije počela teći ukoliko postoji identitet stranaka i tužbenih zahtjeva;

- Res iudicata;- Kakve procesne efekte ima ranije pokrenuta parnica u inostranstvu?- Tužba se ne odbacuje već se postupak prekida do okončanja spora pred stranim sudom; nastavak

postupka zavisan je od činjenice da li će se takva odluka priznati u Crnoj Gori ili ne;- Prekid postupka po predlogu stranke, uz ispunjenje odgovarajućih uslova:

1. da je postupak pred stranim sudom ranije pokrenut;

2. da ne postoji isključiva nadležnost crnogorskog pravosuđa;

3. reciprocitet između CG i zemlje u kojoj se postupak vodi.

• Ustaljivanje nadležnosti

- Momenat procjenjivanja nadležnosti u stvarima bez elementa inostranosti (dostavljanje tužbe sudu) i momenat procjenjivanja međunarodne nadležnosti (dostavljanje tužbe tuženome);

- Naknadna promjena činjenica ne vodi gubitku nadležnosti – nadležnost se ustalila, okamenila;

24.Stranačka i parnična sposobnost stranaca

- Stranačka sposobnost – svojstvo subjekta da može biti stranka u postupku odnosno nosilac procesnih prava i dužnosti;

- Parnična sposobnost – sposobnost stranke da preduzima punovažne procesne radnje u parnici, kao i da prema njoj budu preduzete punovažne parnične radnje;

- Stranačka i parnična sposobnost stranca fizičkog lica procjenjuju se prema njegovom lex nationalisu, a za strana pravna lica putem teorije inkorporacije i teorije stvarnog sjedišta;

- Položaj stranca pred crnogorskim sudom u načelu je izjednačen sa položajem domaćih državljana;- Cautio iudicatum solvi – obaveza stranca tužioca da položi kauciju za obezbjeđenje parničnih

troškova; cilj sprečavanje zloupotreba; - Uslovi za plaganje aktorske kaucije: tužilac mora biti stranac ili lice bez državljanstva koje nema

prebivalište u CG i tuženi mora istaći zahtjev za polaganje obezbjeđenja;- Izuzeci od obaveze polaganja aktorske kaucije – određene vrste sporova i zemlje u kojima se prema

našim državljanima ne traži polaganje kaucije (reciprocitet);- Besplatna sudska pomoć – siromaško pravo – oslobađanje od predujmljivanja troškova ukoliko bi

troškovi ugrozili nužno izdržavanje stranke ili njene porodice;- Uslov korištenja je da stranac ima prebivalište u CG.

- Pravni položaj stranaca- Direktno regulisanje, a ne kolizionim normama- Primena domaćih normi- Apatridi se smatraju kao stranci- Prava po dostupnosti: - opšta (dostupna svima), relativno rezervisana (uslovljena), apsolutna

(zabranjena strancima)- Porodičnopravni odnosi – opšte pravo. Uslovljeno kod usvojenja, kada stranac želi da usvoji dete

domaćeg državljanstva. Isto i kod starateljstva.- Nasleđivanje – nepokretnosti, uslov reciprocitet- Stvarnopravni odnosi – nepokretnosti, uslov reciprocitet- Obligacionopravni odnosi – ako se odnose na nepokretnosti, onda uslov- Radni odnosi – relativno rezervisano pravo, odobrenje za zasnivanje radnog odnosa i stalnog

nastanjenja- Strana ulaganja – 4 oblika: ulaganje, kupovina dela ili celog preduzeća, osnivanje sopstvenog i

koncesija. Reciprocitet. Strani ulagač – strano državljanstvo ili domaći državljanin koji ima prebivalište u inostranstvu najmanje 1 godinu. Prava stranih ulagača: a) upravljanje b) kontrola c) dobit d) reinvestiranje e) povlačenje udela

- Koncesije – na koncesionara se prenosi pravo korišćenja prirodnih bogatstava ili dobra u opštoj upotrebi.

- BOT – build, operate, transfer. Odobrenje daje Vlada. - Osnivanje stranih predstavništava – relativno rezervisano pravo, nema svojstvo pravnog lica,

registar predstavništva stranih lica.- Privatizacija – nema pristup pojedinim delatnostima. Prodaja kapitala. -

• 25.Međunarodna pravna pomoć

• Međunarodno građansko procesno pravo – međunarodna pravna pomoć• Saradnja sudova.• Dostavljanje – nepravilno dostavljanje može dovesti do odbijanja priznanja strane odluke.• Tri načina dostavljanja: a) ako se radi o stranim državljanima – diplomatski način b) ako se radi o

domaćim državljanima – konzularni način c) domicil notifikacije – punomoćnik za prijem pismena • Haške konvencije i Evropska konvencija o obaveštenjima o stranom pravu, centralni organi, agencije

za prijem i slanje pismena koje komuniciraju• Međunarodno građansko procesno pravo – međunarodna pravna pomoć• Zamolnica na jeziku zamoljene države. ZPP predviđa sa prevodom (sa originalom).• Ostali vidovi međunarodne pravne pomoći: izvođenje dokaza, saslušanje stranaka. Procesne radnje

po lex fori. Izuzetno po stranom pravu, pazi se na javni poredak domaće zemlje. • Troškove snosi zamoljena strana.• Principi međunarodne pravne pomoći: suverenost, ravnopravnost, efikasnost.

26.Priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka – sistemi priznanja

Priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka

- Priznati stranu sudsku odluku znači izjednačiti je sa dejstvima sa domaćom odlukom;- Suverenost bi bila ugrožena ukoliko bi se strane odluke automatski priznavale;- Neophodno je ispuniti odgovarajuće uslove za priznanje stranih odluka;- Sistem ograničene kontrole : strana odluka se ispituje u pogledu ispunjenosti taksativno

navedenih pretpostavki; strane odluka se ne može preinačavati, mijenjati ili vratiti na ponovno odlučivanje već samo priznati ili nepriznati;

- Sistem neograničene kontrole : strana odluka se preispituje kao i u sistemu ograničene kontrole i procjenjuje se još i utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo;

- Sistem revizije iz osnova : preispitivanje kao i u sistemu neograničene kontrole s tim što se odluka može i preinačiti;

- Sistem prima facie evidens – vodi se nov postupak u zemlji priznanja gdje je odluka stranog suda “dokaz na prvi pogled” (prima facie evidens); postupak se pokreće tužbom;

- Sistem nepriznavanja : strane odliuke se ne priznaju ukoliko to nije propisano međunarodnom konvencijom;

Pojam strane sudske odluke

- Odluka koja je podobna za priznanje je odluka stranog suda ili drugog organa koja je u zemlji porijekla izjednačena sa sudskom odlukom;

- Mora biti meritorna; podobna da stekne svojstvo pravosnažnosti i iz domena privatnopravnih odnosa;

- Sudsko poravnanje je izjednačeno sa sudskom odlukom ukoliko je i zemlji porijekla izjednačeno sa ovom;

- Dilema: da li se mogu priznavati strane međupresude i strane privremene mjere, da li imaju dejstvo materijalne pravosnažnosti?

- Međupresuda se odnosi samo na osnov a ne i na iznos tužbenog zahtjeva. Kada u jednom sporu tuženi osporava zahtjev kako u pogledu osnova, tako i pogledu iznosa, i ako je po sprovedenoj raspravi za odlučivanje sazreo osnov, tada sud može presudom odlučiti o osnovu tužbenog zahtjeva putem međupresude;

- Stav većine je da su međupresude snabdjevene materijalnom pravosnažnošću;- Privremene mjere su one odluke koje se donose radi osiguranja prava stranaka prije pokretanja

sudskog postupka ili za vrijeme dok sudski postupak teče. Da li ih priznavati zbog karaktera privremenosti;

- Položaj stranih odluka u Crnoj Gori - Tehnika bilateralizacije – primjena istih principa na simetrične situacije u domaćoj zemlji i

inostranstvu;- Odstupanje od bilateralizacije u slučaju međunarodne nadležnosti i statusnih odluka kako bi se

proširio krug odluka koje možemo priznati;- Po kom se pravu prosuđuju dejstva strane odluke na domaćoj teritoriji:- Sistem upodobljavanja – priznata strana odluka se izjednačava sa domaćom (naš sistem);- Sistem pozajmljivanja dejstava – priznata strana odluka ima ista dejstva koja ima u državi

porijekla odluke;- Sistem kumulacije – priznata strana odluka ima ona dejstva koja su prihvaćena po oba prava –

obična kumulacija;

27.Uslovi –predpostavke za priznanje stranih odluka

- Uslovi za priznanje su propisani u formi smetnji;

- Teret dokazivanja je na protivniku predlagača, sa izuzetkom onih koje se dokazuju po službenoj dužnosti;

- Međunarodna nadležnost suda koji je donio odluku : neće se priznati strana odluka ukoliko sud nije bio međunarodno nadležan; indirektna nadležnost;

- Kakve treba da su norme foruma kojima se procjenjuje nadležnost stranog suda: strani sud ne može biti nadležan ukoliko u sporu može da sudi i domaći sud; izjednačavanje pravila o direktnoj i indirektnoj nadležnosti; priznaće se nadležnost izuzev u slučaju postojanja isključive nadležnosti;

- Pravosnažnost odnosno izvršnost : strana odluka mora biti pravosnažna; nije svrsishodno priznavati strane odluke protiv koje se još uvijek može uložiti redovni pravni lijek; dokazuje se potvrdom;

- Poštovanje prava odbrane : neće se priznati strana odluka ukoliko stranci nije bilo omogućeno da aktivno učestvuje u postupku i iznese svoja stanovišta; cijeni se kroz ispravno izvršeno dostavljanje i ostavljanje dovoljnog roka za pripremu odbrane;

- Odsustvo domaće pravosnažne odluke o istom : zbog pravila ne bis in idem ne može se priznati strana odluka ukoliko postoji domaća ili već priznata strana odluka o istom; ex officio;

- Odsustvo ranije započetog postupka pred domaćim organom u istoj stvari : međunarodna litispendencija; postupak priznanja se prekida do okončanja postupka pred domaćim sudom u istoj stvari;

- Reciprocitet : da bi se priznala strana odluka mora postojati reciprocitet sa zemljom donošenja odluke; po sadržini materijalni, a po načinu nastanka faktički; nije potrebno da uslovi priznanja isti ali bitno je da nijesu posebno teži;

- Reciprocitet se pretpostavlja dok se suprotno ne dokaže;- Djeljivost reciprociteta;- Izuzeci od uslova reciprociteta; - Poštovanje javnog poretka : preispitivanje merituma u izvjesnom smislu; provjera strane odluke

u odnosu na domaći javni poredak; - Procesni aspekt javnog poretka: načelo saslušanja stranaka; nezavisnosti i nepristrasnosti suda;

pravo na žalbu; upotreba sopstvenog jezika...- Javni poredak u momentu donošenja odluke o priznanju; sud vodi računa o ovoj smetnji po

službenoj dužnosti. - Pravila o priznanju statusnih odluka - Kontrola stranih odluka koje se tiču statusa crnogorskih državljana je strožija;- Strana odluka mora biti u saglasnosti sa crnogorskim materijalnim pravom u slučaju u kojem bi

prema kolizionim normama ZMPP bilo mjerodavno crnogorsko materijalno pravo;- Odluka će biti priznata i ako je prilikom njenog donošenja primijenjeno neko drugo pravo a ne

crnogorsko, ali ako rješenja tog prava bitno ne odstupaju od našeg;- Uslovi za priznanje stranih odluka koje se tiču državljanina države porijekla odluke su olakšani; - Ne insistiramo na nadležnosti, javnom poretku i reciprocitetu već se samo kontroliše

pravosnažnost, pravo odbrane i odsustvo domaće odluke ili ranije započetog postupka u Crnoj Gori u istoj stvari;

- Statusne odluke državljana trećih država (koji nijesu ni državljani države odluke ni državljani države priznanja) se mogu priznati ukoliko su kumulativno ispunjeni uslovi koji su postavljeni u pravu države čiji su oni državljani i uslovi koje postavlja država priznanja.

28.Postupak priznanja stranih sudskih odluka

- Priznanje strane odluke kao glavno pitanje;- Prejudicijelno priznanje strane odluke;

- Priznanje strane odluke kao glavno pitanje : vanparnični postupak zbog elastičnosti propisa iako zakonom nije izričito normirano;

- Postupak se pokreće zahtjevom za priznanje koji se podnosi osnovnom sudu, odnosno privrednom sudu ukoliko se radi o stranim odlukama koje su donijeli privredni sudovi;

- Uz zahtjev prilaže se i odluka u originalu ili njen ovjeren prepis, kao i dokaz pravosnažnosti; - Ograničena kontrola strane sudske odluke bez zalaženja u meritum, sa izuzetkom javnog

poretka;- Postupak se okončava donošenjem rješenja o priznanju na koje se može uložiti žalba višem (za

strane sudske odluke) odnosno apelacionom sudu (za odluke stranih privrednih sudova) u roku od 15 dana od dana njegovog dostavljanja stranci;

- Rješenje o priznanju djeluje erga omnes i obavezuje sve druge organe;- Nakon priznanja strane (kondemnatorne) odluke vrši se postupak izvršenja na bazi ZIP-a, jer

priznata strana odluka ima isto dejstvo kao i domaća; - Priznanje kao prethodno pitanje : svaki sud može o priznanju strane odluke rješavati kao o

prethodnom pitanju, sa dejstvom samo za taj postupak; priznanju se prejudicijelno može raspravljati u parničnom, vanparničnom, ali najčešće će

to biti u izvršnom postupku;- Moraju se provjeravati pretpostavke sadržane u ZMPP-u; - Povjerilac iz strane kondemnatorne odluke se najčešće obraća sudu sa predlogom za izvršenje na

bazi strane odluke kao izvršne isprave i dokazom o njenoj izvršnosti;- Stvarno nadležan je sud koji je nadležan za sprovođenje izvršnog postupka; - Sud prejudicijelno odlučuje o priznanju strane odluke, kontroliše ispunjenost pretpostavki, a

odluka o priznanju ne ulazi u dispozitiv rješenja o izvršenju;- Rješenje o izvršenju se može napadati žalbom u kojoj izvršni dužnik može navoditi i smetnje za

priznanje strane odluke;- Ukoliko stranka želi rješenje o priznanju koje će djelovati erga omnes može, iako je o priznanju

prejudicijelno odlučeno, podnijeti zahtjev za priznanje strane odluke kao o glavnom pitanju.

29.Međunarodna trgovačka arbitraža

- Institucije za rešavanje sporova koje su ime poverile stranke. Postoje paralelno sa sudovima. - Interesi stranaka, a ne interes države- Elastičnost, brzina, neutralnost, jednostepenost, ali i mogućnost zloupotreba- Vrste: ad hoc i institucionalne- Ad hoc za 1 slučaj ( 3 ili neparan broj arbitara)- Institucionalne – stalna organizaciona struktura, tehnički uslovi, pravila postupka- Institucionalne: otvorene i zatvorene.

Otvorene – svi privredni subjekti. Zatvorene – članice organizacije koja je osnovala arbitražu. - Poznatije arbitraže: Međunarodna trgovinska komora u Parizu, Londonski međunarodni arbitražni

sud, Međunarodna arbitraža pri Ciriškoj trgovinskoj komori, Američka arbitražna asocijacija u Njujorku.

- Spoljnotrgvinska arbitraža pri Privrednoj komori u Beogradu- Izvori normi:

1) autonomija volje stranaka, 2) institucinalna pravila nedržavnog porekla – Model zakon UNCITRAL 1976., 3) državne procesne norme, 4)međunarodni izvori normi: Ženevski sporazum o arbitražnim klauzulama 1923., Ženevska konvencija o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka 1927., Njujorška konvencija o priznanju i

izvršenju stranih arbitražnih odluka 1958., Evropska konvencija o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži 1961.

- Arbitražni sporazum: kompromis (spor je već nastao) i kompromisorna klauzula (sastavni deo osnovog ugovora).

- Uslovi za punovažnost arbitražnog sporazuma: 1) da je bar jedna o stranaka lice stranog državljanstva 2) arbitrabilnost spora 3) nepostojanje isključive nadležnosti domaćeg suda 4) neparan broj arbitara, ali nije uslov 5) pismena forma 6) domašaj arbitražnog ugovora, koji sproovi mogu da se obuhvate arb.sporazumom

- Pravila postupka: pravilnici arbitraža, dopune ako postoje pravne praznine: određivanje od strane stranaka, određivanje od strane arbitara, primena procesnih pravila države u kojoj se vodi postupak

Konstituisanje arbitraže: svaka stranka određuje po jednog arbitara (ili više), a oni se dogovaraju o predsedniku arbitraže. Ako ne odrede, pravilnici imaju rešenja.

- Kod ad hoc arbitraža, o takvim situacijama odlučuje generalni sekretar Stalnog arbitražnog suda u Hagu.

- Spoljnotrgovinska arbitraža pri Privrednoj komori u Beogradu : ako pravilnik ne sadrži rešenje za postupak, onda stranke ili ZPP. Rokovi nisu strogi. Arbitri sa liste. Mogu i strani van liste, ali predsednik arbitraže samo domaći.

-- Primena materijalnog prava:

1) kolizione norme države u kojoj arbitraža odlučuje 2) nenacionalne kolizione norme, određuju ih arbitri – lex arbitrii 3) opšti principi pravičnosti – ex aequo et bono 4) autonomno pravo međunarodne trgovine – lex mercatoria 5) više metoda

-- Pravna sredstva protiv arbitražnih odluka: - tužba za poništaj; - kontrola strane arbitražne odluke u

postupku priznanja i izvršenja-- Poreklo arbitražne odluke: po ZMPP strane arb. odluke su donesene van teritorije domaće zemlje i

ako su donesene na teritoriji domaće zemlje po stranom postupku. Inače, različiti kriterijumi u drugim zemljama: sedište arbitraže, zakon kome su stranke podvrgle spor, itd.

-

30.Priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka

– pretpostavke:

- 1) nadležnost arbitraže – arbitražni sporazum 2)odluka pravosnažna i izvršna 3) poštovanje prava odbrane 4) poštovanje javnog poretka 5) sastav arbitraže u skladu sa arbitražnim sporazumom

6) prekoračenje ovlašćenja od strane arbitara 7) izreka protivrečna ili nerazumljiva 8) materijalna reciprocitet

-- Postupak priznanja i izvršenja : mesno nadležan sud, rešenje, žalba višem sudu, treba podneti

zahtev, original odluke ili prepis, izvorni arbitražni sporazum -- Njujorška konvencija o priznanju stranih arbitražnih odluka 1958 .: nudi mogućnost da stranka traži

priznanje ili na osnovu bilaterlanog ugovora ili na osnovu te Konvencije; ograničava razloge zbog kojih se može odbiti priznanje; kad se stranka protivi priznanju, teret dokaza na njoj.

- Poništaj domaće arbitražne odluke – tužba, subjektivni (30 dana) i objektivni rok (1 god.). Razlozi: a) ako nije zaključen arbitražni sporazum ili je nepunovažan b) povreda odredaba arbitražnog sporazuma u pogledu sastava arbitraže ili postupka c) nedostatak obrazloženja d) ako je arbitraža prekoračila ovlašćenja

Poništaj domaće arbitražne odluke. Razlozi: e) izreka nerazumljiva ili protivrečna f) ako se stranka osuđujena činidbu koja nije dopuštena g) ako postojeneki razlozi za ponavljanje postupka po ZPP.