Mehmed Begiæ: PJESME IZ SOBE

Split, 2006.

PJESME IZ SOBE

Naði i Jusufu,

koji su me uvijek bezuslovno u svemu podr�ali

trudeæi se da razumiju put koji sam odabrao

"...it is just your heart that's breaking withoutchoice..."

(calexico in all systems red)

TO SMO MI BRAÆO

Svaki svoj san smjestili smo pred barikade znajuæi da se tamo sanja najboljei kao hoæemo praveæi se da �elimoIstina je da s osmijehom èekamo nesreæu svakog od nasne zbog zlobeveæ zbog nesreæe sameneodoljive koja nam tako lijepo doðeSavršen IzgovorUspomenaNedoreèena La�Propali PlanLanci izmeðu nas su èvršæinakon pada nakon ostvarenog odsanjanog u�asaDa lako se smijati kada sve ide kako trebaAli ne mo�e tako NeæemoGorka voda tra�i svoje mjestoI svaki dim koji nije vazduh poklonjeniPriznajte mida priznam sebiRecite da znate o èemu govorim

7

Sve je prije nas uèinjeno Gradovi su spaljeni Ranjenici ostavljeni�ene odvedenePjesme otpjevaneTuga nije izmišljenaza nju se �ivot ne dajejer ona �ivot uzima

8

nazdravi usamljenom èovjeku

PJESMA 23

iz daljine svjetlai farovi automobilapokreæu zaleðeno vrijeme

sklapam nasmiješene oèii izgovaram iste stare molitve

11

PTICE U SEBI MORAŠ HRANITI

Ptice pišu pjesme jer su slobodne. One ne trpe nièija sranja. Ovakvog su me dovde dovele.Decembar je. Opet ne mogu zaspati. Kiša je prestala. Oèekujem snijeg.

12

POKUŠAVAM SHVATITI

Bez usamljenosti nema ni tugeponavljam dok sjedam u autoi prepuštam se vo�nji Pravci smjenjuju okukeMisli su mi sve bistrijePribli�ava sezasljepljujuæe svjetloUbrzavam prema njemu

13

NEMA VIŠE POEZIJEza drugare iz kluba

i pjesme su otišle ni njih nema višenestale sa razgovorima koji su imali smislakada smo bili najbolji u neznanjukada smo bistro sanjaliznali vjerovalimisleæi da naðeno rješava stvarinema više poezijei pjesme su nestalenema ih višeu našim šetnjama kraj rijekeotišle su kada je bilo vrijeme za odlaskebez osvrtanjabez �aljenjabez posljednje suzebez �elje da se ikada vrate

14

JUTRO JE DALEKO

Mislim na vozovesa umornim putnicimanjihovim razlozima njihovim prièamaMuzika noæas govori za sveZove te da otrgnešmoje misli od vozova koji ovoga trenutkau 03:53NegdjeOd nekoga Sa razlogom odlaze

15

JEDNOM

Zamišljam polja preko kojih æu trèati dugo do iznemoglosti beskrajnanièija polja koja mogu pretvoriti u vlastiti dom kada za to doðe trenutak

16

AKO MAGLA DOZVOLI

Ako magla dozvoli pronaæi æu put do sutraVoljeti nije dovoljno da bude kako �elimoKatarina to najbolje znai suze koje joj dugujemAko magla dozvoli vratiæu neuzvraæeno Ljubav nije dovoljna i ništa ne vrijedi bez onoga neotkrivenogZa sebe protiv ostalih Pogled ne zaboravljamon je podsjetnik gdje treba da idemšta treba da naðem Kad magla dozvoli

17

KAD JE KLAVIR NIJEM

Kad je klavir nijem televizija postaje epicentar filozofije. Ne mogu se smiriti, niti mogu disati, jer jutro je donijelo svjetlost,a ja se ne sjeæam nièeg pametnog - da zapoènem i dostojanstveno završim.

18

VIDIM TE KAKO NASMIJANA TRÈIŠKROZ POLJA

vidim tekako podi�eš èašui nazdravljaš usamljenom èovjeku.On èezne da bude najsretniji na svijetu.

19

ljubav je teg

TE VEÈERI SAM PO�ELIO NEKE ÈUDNE STVARI

Jedne veèeri imao sam neke èudne �elje. Po�elio sam mašinu za pisanjepepeljaru sa la�nim otiscima cigarei osjeæanjazbunjenog junakaneke kratke simpatiène prièe.Po�elio sam velièanstvenu sobu punu dima i zvuk saksofona; pomislio sam na nju.Po�elio sam da je još uvijek nemam i da je �elimda o tome pišemda je takvu volim.Po�elio sam da je naðemi da je izgubim da je opet tra�im.Iste veèeri po�elio sam još neke èudne stvari i mašinu za pisanje.

23

PREPOZNAJ ME U OMILJENOJ SAMOPOSLUZI

Kada umorna naiðeš s poslabiæu tamo sakriven u boci vinaÈekaæu da me izabereši poneseš sa sobom

24

"LJUBAV JE JEDINI MOTOR OPSTANKA"

cipele me ne slu�e kao što sam mislio.moj svijet ne postoji.to su rekli oni u èije sam svijetove vjerovao.ne znam šta èiniti i koliko æu još �ivjeti.nisam ostvario ništa.zapoèeo sam pogrešno.pokušavam stiæi na autobuskoji vozi istom starom cestom.ja sam osamdeset pet godina star èovjekkoji se uz tebe osjeæa mlad.

25

�IVIM U TVOM OSMIJEHU

ismiješim se za oboje

26

NIKAD NISAM LETIO AVIONOM

ne poznajem dovoljno avionsku kulturu došao sam sa tobomsa zadovoljstvom nosio torbunedovoljno tešku da zaboravimzbog èega smo tustigli smo �utim taksijem sjedili na zadnjem sjedištu bez glasa se dr�ali za rukedok je vozaè prièao o istoènom i zapadnom mostaruimali smo više od sat vremena do polijetanjanismo puno govoriliveæ sam vidio nebeske visine i tebe uspavanu iako si još bila tui veæ sam èuo: ko zna kad - te rijeèi koje æu izgovoriti ako ih ti ne ka�ešnisam pio ono što sam naruèiorazmišljao sam o nemirušto me obuzimao za šankom bez prestanka si me gledala (èuo se poziv putnicima tvog leta) poèeo sam se pitati: o èemu razmišljaš dok nekog gledaš i je li pogled sam za sebe dovoljan a ako jeste eto još jedne discipline koju trebam savladati

27

izgovorio sam tvoje imeodgovorila si mojim(èuo se posljednji poziv putnicima tvog leta) odluèio sam da trebaš krenutii ti si krenulapredala pasoš koji putuje bez vizeosvrnula se vidio sam suzei nisam osjeæaoi tad se slu�benik javioa onda još jedan zagrljaji kupiš dokumente sa šaltera i odlazišgledam kako nestaješi zamišljam ostatakscena iz mnogobrojnih omiljenih filmova- ulaziš u avion švicarske kompanijekorak po korak uz pokretne stepenice èekam u nadi da æeš se predomislitine znajuæi o aerodromskoj kulturi više nego ranije odlazim sa aerodroma pješke ne prestajem gledati nebokoje iznova sjeku neke nove linije i u svakom avionu te vidim - spavaš uljuljana visinamaspavaš umorna od sna

28

TEG

Ljubav je teg od èetristo dvadeset kila.Visi na svakom drvetu,u svakoj je èaši vode,svakom buðenju dok otvaraš kapke,podi�eš pogled, pripremaš kafu.

29

TVOJI POZIVI

tvoji telefonski pozivi ravni su èudima razapetog èovjeka

30

NA PRAVDI BOGA

Bez nje sam propastKuæa se raspadai zidovi su mi jedini prijateljiSmrznute hrane u fri�ideru više nemaa kuhati za sebe je besmislenoNek' mudrost i alkoholbudu uz svakogako na pravdi boga ostaje sam

31

VJETAR I ZASTAVE

tvoj glas ostaje u meniiako su sati prošliod razgovorai telefonska slušalica je hladna ne znam šta da radim ovakav u kasno nedjeljno popodnekad je sunce još uvijek visokoi gu�vaju se zavjese jedine zastaveu koje vjetar vjeruje

32

NE SMIJEM IZGUBITI STRPLJENJE

Ne smijem izgubiti strpljenjeKad bi mogla uæi na ova vrata.Dr�im oèi sklopljene kao da æu tako zaustavitiblijeðenje slika.Osjeæam se poput rijeèi koje upravo ispisujem.Kada bih mogao biti pismo za tebe.Najbolje ikada napisano.Samo za tebe. Bio bih nag u potpunosti.Golo tijelo i gola poezija.Samo za tebe kako oduvijek �elim.Zamisli da si još uvijek tu kada otvorim oèi.Još uvijek tu da me dotakneš.Da te mogu osjetiti.Zamisli da smo još uvijek tu kada jutro stigne.

33

U 3.24. POPODNE

Trljajuæi uspavane oèirazmislio samo propuštenom ponedjeljkuPošta je stiglapa sam otišao u kuhinju i pripremio kafusretan što mogu èitati pisma ovako bunovan - sa šoljom kafe u ruci i izgubljenim danom na ramenima

34

JOŠ OSTAJE DA SAHRANIM BIVŠEG SEBE

Nema pravilaNema savjetaNema rutine

Stvari se postave na svoje mjestoili se negdje postave

Sve ljubavi su bile dalekoSve ljubavi bespotrebnekomplikovanei nijedna nije mogla da me smirinijedna nije mogla ponuditi više od stiha

I baš kada sam odluèio da je dosta da nije vrijedno patnje

Baš kada sam se poèeo ubjeðivatida je ljubav kurac i da je ljubav pièkaSamo slatka zabluda koja mi omoguæavada budem kakav više ne bivam da pišemda pišemda pišemda pišemda pišem

35

Baš kad sam odluèioda je dosta da ne mogu višeOna je ušetala

Sada još ostajeda sahranim bivšeg sebe

36

MUZA

moja obeæanja kao baršun oblikovana njenim tijelom pozdravljaju novo jutro

37

MUZIKA KOJOM ÆU TE OPISATI

dok smišljam muziku kojom æu te opisati èekajuæi da se vratiš oko sedamzamišljam škripu vrata koja se otvarajui izdaju tvoj povratakiako nemam velikih novosti

niti smijem otkriti tajnu

38

KAD BI OVA PJESMA

Kad bi ova pjesma postala himnakoja bi se pticama toliko svidjelada je napamet nauèeda li bih se tada osjeæao boljeZnam jedino da treba zaboravitisjeæanja na palmei mediteranske zimedok slu�imo svojeu ovom gradu na sjeveru

39

VJENÈANJE

i tako smo odluèili stvoriti vlastito ostrvood trenutkado zauvijekgdje æemo unijeti najbolje i najbitnije ovog svijetada mo�emo slavitido jutrai iznova

40

SA BALKONA

pogled se pru�a na brdaOna su me odgojilada mi more nedostajea da se uvijekmeðu njimaosjeæam kao kod kuæeSavršenu sliku prirode sijeku kamioni autobusi automobiliNa stolu ispred mene olovkakutija upaljaèšolja bijele kafeVraæam seda te pronaðem u sobiNešto æemo veæ smisliti

41

BANDIT

Mraz se smjestio po prozorimaNavukao sam patike i izjurio vanMoram pronaæi banku Poslije otiæi u prodavnicuNemamo više mlijeka Nemamo više hljeba

42

ONA JE SVE O ÈEMU ODUVIJEK PIŠEM

Telefoni i gradovi su se pokorili.

Bez okova ona je moja.Bez okova me ima i u�ivam u ovom ropstvu.

Razgovorine prestaju èak i kada ona odlazi.

Rijeèi mi poma�u da ispunim rupu duboku nekoliko miliona minuta. Novac æu pronaæi kada mi ne bude trebao. Ona to razumije.

Mi se volimo èe�njama.

Ona je sve o èemu oduvijek pišem.

43

pokraj otvorenog prozora ili 11 pjesama o raspolo�enju

VRATIO SAM SE

iz susjednog stana èuje se radio.ulazim u sobu sa pogledom na drvo u dvorištu,sa muzikom i tišinom.svako na svoj naèin �eli dobrodošlicu.

ništa od toga nema veze sa mojimraspolo�enjem.niti imaju mjesec i zvijezde.

47

OSTAJEM U SOBI

Ima to svoje prednosti -kada nigdje ne moraš iæinikoga neæeš srestiniti æeš ikome zakasniti Mo�eš nakratko zaboraviti vrijemebez njegovog odbijanja o visoke plafone mjestakoje ti je utoèište sadaMo�eš se prepustitisvemu što u tebi jestefotografijama, cigareti,stvarima koje ne riješavaju ništa Ima to svoje prednosti kada si raspolo�en poput tišine i ne postoje rijeèi da ih izgovoriš

48

MALO TOGA ME VRAÆA PISANJU

zakljuèio sam maloprije u kuhinjiperuæi suðe sasvim profesionalno

vani je snijeg vani je mnogo snijega gledam ga kroz prozor ove sobezamišljam se u nekom parku

stvarnosti me vraæa jazzgovori da ovo zapišem

49

MAGIJA ÈUVA PRONAÐENE

Trebam sebe pronaæi dok razmišljamTrebam nauèiti kako se popravlja èesmakoristi bušilicapostavljaju policea zatim se trebamvratiti do prozorai sjediti još malo

50

POPODNE

Tom Waits pjevauz blues & jazzKlavir i njegov istrošeni glasnatjerali su mena još jednohladnokrvno brijanje Dan se sporo pomjeraa tome odgovara slika koja se nudi kroz prozor

51

KADA ÈUJEM KORAKE

kada èujem korake na stubištu naslonim uho na vratai osluškujem glasovedolaze po menesaznali su šta planiramreèeno im je šta èinimposlat je tajni signal da me pronaðuda uðu u stan i sve prevrnui kazne me za savršeni zloèin

52

KIŠA JE PRESTALAI TO MI NIŠTA NE GOVORI

Ovo su dani samospoznajeA od toga ne vrijedi bje�atiSamo trebauroniti duboko u sebetamo naæi sopstvenog klonauhvatiti ga za vrat i onemoguæiti mu disanje

53

NJEGOV �IVOT U UMJETNOSTI

Ovdje je opet onaj ludi vjetarKao da provodim zimu na napuštenom ostrvuBaš tako nekako Sa svih strana huèi�ivim u ovoj kuæi na liticii èekam kad æe kroz prozor u goste valovi upasti Imam cigaruPušimÈitam Radim

54

MRAK MOG TIJELA

Muzika je utihnula.Ne znam kako sam raspolo�en.Ne znam šta mi trebaniti zašto se pitamšta li sve èuvaju tame naših tijela?

55

02. SEPTEMBAR 2OO5.

noæ je toplaèujem zrikavcestojim kraj otvorenog prozoragledam prazninu u tamiljeto opet poèinje

56

PJESMA 34

Dobrodošla u sobu mog �ivotaTu su krevet i tri ladiceneupotrebljiv stopolica s knjigamaSvakoga dana kroz prozore i vratasti�u papiriSvakoga jutrarješavam se sjeæanja prethodne noæisvojoj muzici oduzimam licei stavljam lanceAli doðavolaja znam kako trebaTi si najljepša djevojkaa ova muzika nije slijepaObeæaj da æeš nas ravnopravno voljeti

57

sedam

GUERRERO

vrijeme se vratilo u nijansama �uteu zraku pijesak i prašina vjetar nosi �bunje daleko prizemne kuæe od gline tamo ne nalazim �ive sada sam spreman za ideje i kastanjete koje æe mi pokloniti imam dovoljno vodeovaj konj je moj najbolji drugzna kako me provesti kroz stra�eznam gdje æu pronaæi komandantamogu mu pomoæi puška duge cijevi je sa mnomopjevana vjetrom sloboda tako gordo zvuèispreman sam objesiti sopstvenu glavustati pred streljaèki vod bez poveza na oèimaimam spremljene posljednje rijeèi

61

BRZA

Od danas sam sljedbenik brze smrtikoja æe me u snu zaskoèitiili onako dok sam nesvjestan sopstvenog pogledau po' misli prekinutiTakvu smrt pri�eljkujemBez najavaBez doktoraBez pripremeza mene ili nekog drugogkoga bi se ta smrt ticalaSvakako nema promjenaSvakako sve ima svoj puti ne vrijedi umirati polakoBrzu smrt �elim svima koje volim

62

PREKO NOÆI

Odjednom se pojavilavjerovatno preko noæidok sam se kroz park vraæao kuæiNa svakom velikom plakatu ovog grada njeno savršeno lice netaknute princezene ostavlja mi neki izborOvakav kakav sam mogu jedino ukrasti konjaodjahat' u Mongoliju negdje daleko od Ulan Batorasagraditi kolibui krenuti ispoèetka

63

PISMO

Sjedi za radnim stolom i piše mi pismo.Noæ je i svjetiljka obasjava to remek djelo ispovijesti. Muzika se kroz sobu prelijeva u talasima i spušta na papir. Dok adresira zna. Odla�e sve do jutra. Rijeèi spavaju svoj najèvršæi san. Ujutro æe biti spaljene.

64

DOK ŠETAM

Najbolji sam u razmišljanju dok hodam kroz prijepodnevni park Ispod sunca koje se hrabro uzdi�e djeca se igraju u travi Trava se presijavadok zabrinute mameuzvikuju njihova èudna imena -�igove kojima su ih oznaèile I tako dok hodam kroz parkmisli su mi br�e od ièegašto bih mogao napravitiJoš uvijek nisam nauèio puno toga u rijeèi pretoèiti -ja kome su rijeèi jedino oru�je

65

PONOÆ U BEÈU

Pjesnik je umoran od razmišljanja i rijeèi Noæas odustaje od rada na obali Dunava - nikome više za sitniš neæe pisati stihovePronaæi æe piæe u obli�njoj kafanii tako zaboraviti svoj rat protiv besmislaZaboraviæe ratove van lude glave Previše je krvi za stare gluposti - to æe ponavljati dok podi�e èašusa drvenog šankaTo æe mrmljati sebi u braduu nadi da æe ga èuti oni Dobri kao i oni Lošimada se davno riješio iluzije da æe razlike meðu njimabilo šta promijenitiBolje od ovoga ne postoji On se nada krevetu prekrasne �ene koja æe stajati preko putanjoj æe se svidjeti njegova tuga- dešavalo se to i ranijesamo što nijedna nije poput oveOdvešæe ga do svoje sobei pokazati mu trikove kojima se nadaSavršena linija njenog tijelaotkriæe stihove koji nedostajuda dovrši pjesmuNjena kosa i mirisi

66

poništavaju svu bijedu svijetaSpas je u tim anðeoskim rukamaponavlja bez prestankadok podi�e èašu sa drvenog šankaSamo da ga odvede do svog krevetasamo da povjeruje njegovom pogledudopustiæe joj da mu ošiša kosuprihvatiæe sudbonosno brijanjedaæe da ga obuèe u crno odijelo i pošalje u lov na pare Svejedno je ako ga noæas odvedePokazaæe joj zaboravljene plesove Otkriæe joj najmraènije tajnepa ispratiti iz svog �ivota i produ�iti do palate demokratije da glasa protiv sebe

67

DA JE �ELIM

gledao sam iz mrtvog uglanije bitan dan niti mjestoneæu vam odati boju kosevješto sam prikrio namjeruudobno smješten u stolicuokru�en arhitekturom drugog vremenanisam ni pokušao da ka�em neštonjena kosa savršenapadala je na licesklanjala ju je s vremena na vrijemedugim prstima pijanistei oèi èiju boju vam neæu reæibez sumnje sluèajno tek su maloprovirivale u mom pravcua ja sam ispio piæe do krajaprije nego sam ustaoto je bio jedini znak kojim sam odaoda je �elim upoznati onako kako dosad nikom nije dozvolila

68

chet baker

UMJESTO DA ÈINIM OVO

Bilo bi dobro koraèati po dragoj ulici sadanekoj koja vodi do omiljenog mjestaparka ili kafeasa piæem èiji sam okus zapamtioBilo bi dobro maštati o uzvišenim ciljevimapronaæi izgubljene razgovoreputovatimijenjati vozove na ljubaznim stanicama poput Montpelliera stanicama koje pronalazimnegdje na pola puta

71

U VELIKOM GRADU

Nije zabavno posmatratisjaj i blještavilo u�urbanog svijetaUdaljavam se nošen masomprema novom šoping centruPrimjeæujem kako njih dvojesijedi šezdesetogodišnjacina rubu trotoarau blizini bankomataod prnja i kartonaspremaju novogodišnju postelju

72

U ŠPANIJI, PONOVO

u glavi �ivi barcelona sa kraja tridesetih prošlog vijekakada sam bio tamopora�en kao nagradu dobiopješèane pla�ei ovo ludilo što kida spokoj i grebe

73

CHET BAKER ME PRONALAZI

chet baker me pronalaziiako sam se sakrio iza toplinei ruke me milujuu sobi gdje zavjese èuvaju stra�u chet baker me lako pronalazinjegova truba slavi usnule noæišetnje širokim avenijamamale hotele i njihove balkonegovori mi da zapamtimsve što se noæas dešavada se sjetimpalmi mora njenih mirisa svaki put kada pomislim da je nareðeno povlaèenje

Barcelona, Septembar 2002.

74

NA TRENUTKE

Vjerujem da postoji mjesto svijetlo i toplo Mjesec i Sunce na našoj stranii Hrana i VinoA vrijeme prolazitoliko sporoda nikad ne ostarimo

75

PONT NEUF REVISITED after Szopa

gledaš me dok nestaje posljednji danrazmazujemo konture izmeðu neba grada i rijekeizmeðu nas i svega što ostajeizmeðu Toulousea i Barcelonegrlimo se grleæi i taj mostpoljupcima razmazujemo zadnje kontureostajuæi u nijansama plave i sive

76

OSTALI SU KREVET I TRUBAafter Èarna

Èita u novinama sasvim sluèajnoo Chet Bakeru i hotelskoj sobi u KopenhagenuNa ivici kreveta truba, iza njega ispru�ena Donnai prièa kako su neki izLevi'sa vidjeli tu sliku htjeli ga za modelaali tad je bilo kasno Slika stara 30 godina, a on je veæ izgubio zubei mladost koju su trebali

77

ONIMA ŠTO DOLAZE

Februarsko rano jutrosa tišinom u stanupodloga je bijelim pejza�ima što se pru�aju u nedogledHladan vjetar ulazi kroz pukotinePadam na koljenaTreba mi snagada je poklanjamèistog uma i otvorenog srcaza neroðeni �ivotda sve ovo naslijedi

78

POKRAJ OTVORENOG PROZORA

Le�im na udobnom krevetu pokraj otvorenog prozoraProljeæe je - ugodan povjetarac ulazi u sobu dok èitam Motelske zapisepa Carverovu poeziju koja svojom �estinom zahtijeva zaustavljanje.Iz susjedne sobe dopire muzika -Bill Evans i njegova ekipa.

79

SA BALKONA GLEDAM LJUDE

a samo primjeæujem ambulantna kolakako odlaze nekuda Mnogo ambulantnih kola �uriSirenama prave sebi prolaz Pokušavaju stiæi do saobraæajnih udesa srèanih udarai onih koji su usnuli na klupama

80

KAO OPROŠTAJ

To je kao sve sto sam �elioKao oproštaj i bilo šta drugoAli nije zbogomMi znamo daje prošlost otišlaRukujemo se s njom kao sa starim poznanikomna kraju decembra tek nekoliko sekundi prije pospane nove godine

81

COSTA BRAVA

Iza sklopljenih kapakapogled se pru�akilometribezbri�nostii pejza�ipuni zlatnog pijeska

Miu svojim ranim pedesetim

Sa malog portabl tranzistoradopire muzika

82

PREMA JUGU

Nakon krivina i zavojasti�emo do zacrtanog ciljapetnaestak kuæamali zvonik koji se tri puta dnevno oglašavai zvoni po pet minutau sedamu podneu sedam uveèeBalkon je uzaku vidokrugu more u kuhinji su mraviali fri�ider je pun i hrane ima za sveDjelimo se poput plime i oseke spajamoi pokušavamo zaboraviti buduænost koju sam stavio na èekanje

83

SAMO SAN SE MO�E

probudila si se sanjala si aerodrom i maglunije izgledalo lijepoiz zatamnjene praznine u tebisamo san se mo�e zgrabiti

84

NA LJETO Cuba Blues

kad ga više nema misliæu na ljetoi lake daneneæe biti gorkojer imam sve ništa ne nedostajeiza usnulih oèijuvalovi se milujui svi se vole u mraku mog umao�ive plavetnilatvoje tijelo moje palmemre�a za spavanjeo da, nema gorèinei zime nisu strašnekad mislim na ljetosve je svijetloplavoi sve je bijeloi sve ostavljam dok se opet pitam smijem li vas posjetitiVi jedini pre�ivjeli komandante moje iluzije

85

bar mi osmijeh daj

UMRO JE JOE

…after all this won't you give me a smile …

Èinjenica jeda na svim stanicamacijeli dan svira The Clash.

Treba da nestaneš da bi te bilo.

Ustajem i gasim radio.

89

Sadr�aj:

TO SMO MI BRAÆO 7

nazdravi usamljenom èovjekuPJESMA 23 11PTICE U SEBI MORAŠ HRANITI 12POKUŠAVAM SHVATITI 13NEMA VIŠE POEZIJE 14JUTRO JE DALEKO 15JEDNOM 16AKO MAGLA DOZVOLI 17KAD JE KLAVIR NIJEM 18VIDIM TE KAKO NASMIJANA TRÈIŠKROZ POLJA 19

ljubav je tegTE VEÈERI SAM PO�ELIO NEKE ÈUDNE STVARI 23PREPOZNAJ ME U OMILJENOJ SAMOPOSLUZI 24“LJUBAV JE JEDINIMOTOR OPSTANKA" 25�IVIM U TVOM OSMIJEHU 26NIKAD NISAM LETIO AVIONOM 27TEG 29TVOJI POZIVI 30NA PRAVDI BOGA 31VJETAR I ZASTAVE 32

91

NE SMIJEM IZGUBITI STRPLJENJE 33U 3.24. POPODNE 34JOŠ OSTAJE DA SAHRANIM BIVŠEG SEBE 35MUZA 37MUZIKA KOJOM ÆU TE OPISATI 38KAD BI OVA PJESMA 39VJENÈANJE 40SA BALKONA 41BANDIT 42ONA JE SVE O ÈEMU ODUVIJEK PIŠEM 43

pokraj otvorenog prozora ili 11 pjesama o raspolo�enjuVRATIO SAM SE 47OSTAJEM U SOBI 48MALO TOGA ME VRAÆA PISANJU 49MAGIJA ÈUVA PRONAÐENE 50POPODNE 51KADA ÈUJEM KORAKE 52KIŠA JE PRESTALA I TO MI NIŠTA NE GOVORI 53NJEGOV �IVOT U UMJETNOSTI 54MRAK MOG TIJELA 5502. SEPTEMBAR 2OO5. 56PJESMA 34 57

92

sedamGUERRERO 61BRZA 62PREKO NOÆI 63PISMO 64DOK ŠETAM 65PONOÆ U BEÈU 66DA JE �ELIM 68

chet bakerUMJESTO DA ÈINIM OVO 71U VELIKOM GRADU 72U ŠPANIJI, PONOVO 73CHET BAKER ME PRONALAZI 74NA TRENUTKE 75PONT NEUF REVISITED 76OSTALI SU KREVET I TRUBA 77ONIMA ŠTO DOLAZE 78POKRAJ OTVORENOG PROZORA 79SA BALKONA GLEDAM LJUDE 80KAO OPROŠTAJ 81COSTA BRAVA 82PREMA JUGU 83SAMO SAN SE MO�E 84NA LJETO 85

bar mi osmijeh dajUMRO JE JOE 89

93

Nakladnik: Frakcija d.o.o.

Za nakladnika: Petar Reiæ

Urednik: Marko Tomaš

© Frakcija d.o.o. & Mehmed Begiæ, 2006.

Oblikovanje: Petar Reiæ

Tisak: Tiskara MALENICA, Šibenik

Godina izdanja: 2006.

Biblioteka OMILJENA SLOVA

Knjiga 1

CIP - Katalogizacija u publikacijiSVEUÈILIŠNA KNJI�NICA U SPLITU

UDK 821.163.42-1

BEGIÆ, MehmedPjesme iz sobe / Mehmed Begiæ. - Split

: Frakcija, 2006. - (Biblioteka Omiljenaslova ; 1)

ISBN 953-7374-00-9

120428022

Hvala Michi i Martinu na potpori!