ZA IZDAVAA: Hasan Pezerovi
ODBOR ZA IZDAVANJE KNJIGE:
1. Vojislav Andri 2. Fadil Banjanovi 3. Miloš Boi 4. Faruk aklovica
5. Hazim ati 6. Vlatko Doloek 7. Ibrahim Hadi 8. Hasan
Hadiavdi
9. Hajrudin Hajdarevi 10. Muhamed Jelki 11. Kemal Kadri 12. Izet
Mehinagi, predsjednik Odbora 13. Hasan Pezerovi 14. Cvijan
Radovanovi 15. Dragiša Trifkovi 16. Mujo Vili
RECENZENTI: Prof. dr. Ibrahim Karabegovi
Dr. Fahrudin Kalender Prof. Cvijan Radovanovi
LEKTOR: Amira Kalender
MEHMED HUDOVI
Z V O R N I K SLIKE I BILJEŠKE IZ PROŠLOSTI
(drugo dopunjeno i prošireno izdanje)
Sarajevo, 2000. godine
I S P R A V K E
1. Slika na 150. strani treba da je na 154. strani i obratno. Isto
tako,
i tekstovi ispod ovih slika su zamijenjeni.
2. Na strani 304. u spisku porodica sa Fetije i Kanara izostavljena
su
prezimena Imširovi, Jeniragi i Kamišali.
3. Na strani 320. u šestom popisu stanovništva umjesto 1981. godine
treba da stoji 1991. godina.
4. Na 343. strani zamijenjeni tekstovi ispod slika.
prije tih neoekivanih dogaaja, veina Zvomiana nije ni bila
upoznata sa njenim izlaenjem; vrlo mali broj je imao priliku daje
proita ili ima u rukama, dok su rijetki bili oni koji su knjigu sa
sobom ponijeli u izbjeglištvo. A oni koji bi je danas eljeli
nabaviti, nemaju gdje. Podstaknut tom injenicom, a još više eljom
pojedinaca iz Udruenja Zvomiana da doe do njenog ponovnog izdanja
kako bije imao svaki Zvomianin, da mu slui kao podsticaj i putokaz
gdje treba jednog dana da se vrati, odluio sam da pripremim ovo
drugo izdanje.
A kako je, inae, došlo do nastanka ove knjige? Još prije nekoliko
decenija, potaknut predavanjem Drage Sabljaka o spomenicima kulture
na podruju opštine Zvomik, poeo sam da traim i itam literaturu u
kojoj sam pretpostavljao da ima podataka o Zvomiku, pa i da ponešto
iz te literature zabiljeim. Istovremeno sam prikupljao i
odgovarajuu arhivsku gradju u Regionalnom istorijskom arhivu u
Tuzli i Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, kao i fotografije
starog Zvomika i dijelova grada predvidjenih za rušenje.
Biljeei odreene podatke o Zvomiku na osnovu pisane grae, uvidio sam
daje to tek jedan dio iz bogate prošlosti našeg grada,
odnosno
5
PREDGOVOR Ovo je drugo, dopunjeno i prošireno, izdanje knjige
o gradu
Zvomiku i njegovim stanovnicima danas raseljenim na sve strane
svijeta. Namijenjena je, prije svega, njima da ih podsjea na
zaviaj, djetinjstvo i mladost, kao i njihovim buduim pokoljenjima
da znaju gdje su im korijeni i kako je grad njihovih oeva, djedova
i pradjedova izgledao u prošlosti i kako je rastao i razvijao
se.
Knjiga obuhvata period od najstarijih vremena do 1992. godine. Prvo
izdanje je objavljeno 1991. godine, a u proljee naredne godine
buknuo je rat u Bosni i Hercegovini. Zvomik i njegove itelje
zadesila je najvea tragedija od postanka ovog jednog od
najstarijih bosanskih gradova. Njegovi stanovnici Bošnjaci su
izbjegli ili protjerani, mnogi ubijeni, a veina tragova njihove
materijalne kulture uništena. Grad su napustili i pojedini graani
srpske nacionalnosti iz reda onih koji se nisu slagali s
takvom politikom. Zbog toga stoje knjiga objavljena neposredno
prije tih neoekivanih dogaaja, veina Zvomiana nije ni bila
upoznata sa njenim izlaenjem; vrlo mali broj je imao priliku daje
proita ili ima u rukama, dok su rijetki bili oni koji su knjigu sa
sobom ponijeli u izbjeglištvo. A oni koji bi je danas eljeli
nabaviti, nemaju gdje. Podstaknut tom injenicom, a još više eljom
pojedinaca iz Udruenja Zvomiana da doe do njenog ponovnog izdanja
kako b ije imao svaki Zvomianin, da mu slui kao podsticaj i putokaz
gdje treba jednog dana da se vrati, odluio sam da pripremim ovo
drugo izdanje.
A kako je, inae, došlo do nastanka ove knjige? Još prije nekoliko
decenija, potaknut predavanjem Drage Sabljaka o spomenicima kulture
na podruju opštine Zvomik, poeo sam da traim i itam literaturu u
kojoj sam pretpostavljao da ima podataka o Zvomiku, pa i da ponešto
iz te literature zabiljeim. Istovremeno sam prikupljao i
odgovarajuu arhivsku gradju u Regionalnom istorijskom arhivu u
Tuzli i Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, kao i fotografije
starog Zvomika i dijelova grada predvidjenih za rušenje.
Biljeei odreene podatke o Zvomiku na osnovu pisane grae, uvidio sam
daje to tek jedan dio iz bogate prošlosti našeg grada,
odnosno
5
daje ostalo nezabiljeeno mnogo onoga što je inilo dušu Zvomika, ali
i da postoji opasnost da se to zaboravi ako se ne zabiljei. Zbog
toga sam, koliko mi je vrijeme dozvoljavalo, biljeio i kazivanja
starijih Zvomiana. Njihova sjeanja nisu bila interesantna samo zbog
dobijanja znaajnih podataka o onome što nije zapisano, ve i zato
što su to bila kazivanja o vjekovnom zajednikom ivotu i slozi meu
graanima Zvomika, njihovoj upuenosti jednih na druge, meusobnom
poštovanju, uvaavanju, toleranciji i ispomaganju, kada su se
poštovali rad, estitost i ljudska sposobnost bez obzira na
politiku, vjersku i nacionalnu pripadnost.
Nakon prikupljene grae iz navedenih izvora nastala je ideja o
knjizi, njenoj koncepciji i sadraju. Prvo sam iz mnoštva materijala
pristupio odabiranju fotografija i pisanju tekstova koji se
odnose na te fotografije ili imaju veze sa njima. Prije svega,
nastojao sam da uz fotografije zabiljeim ono što do tada nije
zapisano da se ne zaboravi (u prvom redu ono što se prvo
desilo, osnovalo ili formiralo), da ostane pisani trag o
tome, rukovodei se naelom da sve ono što nije zapisano kao da nije
ni bilo.
U knjizi se jasno uoavaju tri dijela. U prvom je dat kratak pregled
istorije Zvomika do 1992. godine. U drugom su fotografije sa
tekstovima o dogaajima, linostima i pojmovima predstavljenim na tim
fotografijama ili su u vezi sa njima, a trei dio ine prilozi
razliitog sadraja. Za sva tri dijela koristio sam se raznom
objavljenom i neobjavljenom literaturom, arhivskom graom,
kazivanjima pojedinaca, kao i svojim sjeanjima. Zbog toga knjiga ne
pretenduje da ima naunu ve dokumentarnu vrijednost. Isto tako, ona
nema namjeru da osvijetli dugu i bumu istoriju Zvomika, ve samo da
na osnovu preostalog i sauvanog fotosa i pomenutih izvora ukae na
dio te istorije od najstarijih vremena do 1992. godine.
Nadam se da e ona svojim sadrajem posluiti i kao podsticaj i
inspiracija i nekim buduim autorima i stvaraocima iz Zvomika u
izbom tema i ideja vezanih za Zvomik, posebno što su neka pitanja u
knjizi samo dotaknuta i naeta. Takoe se nadam da e ona doprijnijeti
ponovnom uspostavljanju onakvih odnosa kakvi su decenij ama i
stoljeima vladali meu našim sugraanima, koji kao trajne i
univerzalne ljudske vrijednosti nemaju alternative ljepšoj,
sigurnijoj i srenijoj budunosti generacija koje dolaze.
Na kraju elim iskazati zahvaln ost recezentim a i svim
pojedincima koji su svojim kazivanjima i ustupljenim
fotografijama dali svoj doprinos nastanku ove knjige, kao i onima
koji su materijalno ili na neki drugi nain pomogli njezino
štampanje.
Mehmed Hudovi
/ - ZVORNIK KROZ ISTORIJU
Prostor na kome se nalazi Zvomik bio je pokriven ljudskim
nastambama još od davnih vremena. 0 tome svjedoe i razni ostaci
materijalne kulture. Prirodni i klimatski uslovi pruali su brojne
pogodnosti za ivot ljudi’na ovom prostom: na jednoj strani
otvorena plodna nizija, na drugoj planine bogate šumom, rudom
i divljai, a na treoj bistra i snana rijeka bogata ribom i pogodna
za plovidbu.
Bogata i buma je istorija Zvomika. Zbog svog geostrateškog znaaja
uvijek je bio na vjetrometini.1 Za njega su se stalno otimali domai
i strani zavojevai. Zato je u svojoj dugogodišnjoj istoriji esto
mijenjao gospodare. Bio je u sastavu Rimske imperije, Franake
drave, Bizantije, Maarske, srednjevjekovne Bosne, Srpske
despotovine, te Osmanskog i Austro-Ugarskog carstva. Svi su oni iza
sebe ostavili materijalne i pisane tragove znaajne za praenje
istorijskog razvoja ovog jednog od najstarijih gradova u
Bosni i Hercegovini pa i u Evropi.
Stari vijek
Najstariji poznati stanovnici u zvornikom kraju, prema
istorijskim izvorima, bili su Skordisci, narod keltskog porijekla.
Poetkom prvog vijeka nove ere Balkansko poluostrvo ušlo je u sastav
Rimske imperije, kada je uspostavljena rimska vlast i na ovim
prostorima. Dokazano je da su Skordisci prihvatili novu vlast
i da su joj kasnije pomagali u gušenju ustanaka što su ih vodili
Iliri protiv Rimljana.
Na podruju Zvomika do sada nisu ustanovljeni tragovi rimskih
nastambi, dok su rimski tragovi u njegovoj okolini vrlo brojni. Na
teritoriji grada naen je samo rimski natpis iz III vijeka.2 Na
Diviu, na stijeni
1. Zvomik je grad na Drini, a ona je još od ranog srednjeg vijeka
granina rijeka izmedju Bizantije i Franake drave, Madjarske i
Srbije, kasnije Bosne i Srbije, potom Srbije i
Austro-Ugarske.
2. Dr. Irma remoŠnik: “Zvomiko podruje u starom i ranom srednjem
vijeku”, str. 1. (neobjavljen rukopis). Prilikom kopanja temelja za
stambenu zgradu u haremu zamlaške damije, prije tridesetak
godina, pronadjen je grob (ili više njih) iz rimskog perioda
i u njemu vr sa vinom i još neki predmeti (prilozi) koji se obino
stavljaju uz mrtve. Medjutim, ništa od pronadjenog nije
sauvano.
7
Ograda, gdje je danas hotel “Vidikovac”, pred Drugi svjetski rat
otkrivena je rimska utvrda koja se sastojala od tornja za
osmatranje i zgrade za smještaj strae.3 Ovdje je pronaen i rtvenik
(IOM COHORTALI) koji potvruje d aje tu boravilo odjeljenje
neke rimske kohorte (strae) koja je obezbjeivala put kroz
Zvomik.
Teritorija Zvornika leala je u rimsko doba na vrlo vanoj
saobraajnici koja je vezivala rudnike u Srebrenici (Domaviji) sa
vanim rimskim centrom Sirmiumom (Sremska Mitrovica) u kome je bila
kovanica novca, a izvjesno vrijeme i rezidencija careva. Ostaci ove
rimske ceste uz Drinu nadjeni su sjeverno od Bratunca, zatim kod
Voljevice i najzad sjeverno od Zvomika izmedju Branjeva i Šepka u
duini od tri kilometra.4
Jedno od do sada najbogatijih rimskih nalazišta je u selu
Dardagani, uz put Zvomik - Sapna. Godine 1960. u kamenolomu “Sige”
nadjeni su tragovi ranijeg rimskog kamenoloma. Ovdje su nadjeni
komadi keramike, tri rimska sarkofaga, etiri novia ijedan
kasnoantiki grob
J. Spomenik Mitr inog kulta iz Dardagana
3. Djuro Basler: “Nenapisana istorija Podrinja”, list “Sazvorja”,
2-3/73. god.
4. Dr. Irma remoŠnik: “Zvomiko podruje u starom i ranom srednjem
vijeku”, str. 1-2 (neobjavljen rukopis).
8
iz IV vijeka. Najvrijedniji nalaz sa ovog mjesta je spomenik
Mitrinog kulta.5
Rimski tragovi pokazuju da je kraj oko Zvomika bio gusto naseljen i
da je rimskim utvrdama bio dobro zaštien. Kako ovaj kraj nije
dovoljno arheološki obradjen i istraen, nije još mogue odrediti
rimski administrativni centar kojem je pripadao Zvomik sa okolinom,
niti daje na ovom prostom postojalo naselje.6
Iako je zvomiki kraj nekoliko stoljea bio pod rimskom upravom,
smatra se da romanizacija ovog kraja nije uspjela uhvatiti dubljeg
korijena.
U doba velike seobe naroda u V i VI vijeku na ovim prostorima
izmjenjuju se vlasti Zapadnog i Istonog rimskog carstva. Po svoj
prilici, slovenska plemena su došla u ove krajeve u drugoj polovini
VI i prvoj polovini VII vijeka. Mada u Zvomiku i njegovoj
okolini nije do sada pronaeno ranoslovensko naselje, postoje
indicije da je ono, ipak, tu postojalo.7
Srednji vijek
Po doseljenju Slovena u ove krajeve ovdje se izmjenjuju slovenski,
franaki, bizantijski i maarski gospodari. Godine 1153. njih
zauzimaju Maari u borbi protiv Bizantije i dre ih sa prekidima sve
do osmanlijskog doba. U meuvremenu spominju se vladari ovih
krajeva: Radoslav Mihajlovi, neki Henrik, srpski kralj Dragutin,
Šubašii, Stevan Kotromani, kralj Tvrtko I, despot ura Brankovi. Od
1389. godine zna se za porodicu Zlatonosovia, koja se esto pominje
u vezi sa Zvomikom, te se moe sa dosta sigurnosti pretpostaviti da
su oni u to vrijeme bili njegovi gospodari. Od Zlatonosovia pominju
se vojvoda Vukmir i knez Vukašin. Za njihova ivota ovi krajevi esto
mijenjaju gospodare - Maarsku, Bosnu, Srbiju.
Godine 1432-1433. dolazi do sukoba izmeu kralja Tvrtka II i despota
uraa.8 ur potpomognut Zlatonosoviima izvojevao je pobjedu i
zauzeo oblast Zlatonosovia od kada se naziva gospodarom
5. Isto, str. 3. Spomenik je radjen od sige, dimenzija 50x70 cm.
Nalazi se u Muzeju istone Bosne u Tuzli. Znatno je
ošteen.
6. Isto, str. 5.
7. Isto, str. 11.
8. Dr. Desanka Kovaevi-Koji: „Srednjovjekovni Zvom ik (Zvonik)”
str. 2. (neobjavljen rukopis).
9
Usore i Zvomika. Iz vremena dranja Zvomika od strane despota ura
ouvalo se nekoliko legendi o „Prokletoj Jerini”, njegovoj eni,
bizantijskoj princezi, koja nije bila omiljena u narodu, te
je u predanju ostala kao zavodnica, ubica i zulumar. Njoj se, ak,
pripisuje i podizanje starog zvomikog grada. Pria se da je Jerina,
gradei zvomiki grad, naredila da se kamen za gradnju dovlai ak iz
majdana kod sela Vilevii u brdu Rudniku (12 kilometara zrane linije
od Zvomika) i da se kamen dodavao iz ruke u ruku od majdana do
grada. U sastavu Despotovine Zvomik je ostao do 1459. godine, kada
ponovo ulazi u sastav Bosanske drave. Osmanlije su ga,
najvjerovatnije, zauzele 1460. godine, istovremeno sa Srebrenicom i
Usorom9 , znai tri godine prije konanog pada Bosne
(1463.).
Zvomik se prvi put pominje u jednom dubrovakom dokumentu 21.maj a
1410. godine i to pod imenom Zvonik,10 a 1519. godine pod sadašnjim
nazivom Zvomik.11 Zvomiki stari grad (tvrava) nastao je znatno
ranije, vjerovatno u vrijeme kada se na Drini ustalila granica
izmeu Srbije i Bosne, tj. u drugoj polovini XIII ili na poetku XIV
vijeka. Podignut je na pogodnom mjestu gdje Drina polako ulazi u
plodnu ravnicu i gdje su od davnina prolazili i ukrštali se vani
putevi, od kojih je posebno vaan onaj što je vodio od
Dubrovnika i Vrhbosne (preko Romanije i Drinjae) i dolinom Drine do
njenog uša, pa dalje za Sirmium (Sremsku Mitrovicu).
O davanju imena Zvonik (Zvomik) postoje nekoliko verzija. Po
prvoj verziji grad je mogao dobiti ime po nekom usamljenom
zvoniku kakve porušene crkve, koja je stajala na mjestu današnjeg
gradskog podruja Gornjeg grada ili njegovoj blizini. Zvonik
je morao biti vien sa mnogo strana i iz vee daljine, te je tako
sluio okolnom stanovništvu kao objekat za orijentaciju. Po njemu je
mjesto gdje se nalazio dobilo ime Zvonik, pa i grad koji je tu
podignut. Kako su u to vrijeme sjeveroistonu Bosnu drali Maari,
pretpostavlja se da je crkva sa zvonikom podignuta krajem XII ili
poetkom XIII vijeka dok još katolika crkva nije dobila u narodnoj
bosanskoj crkvi nepomirljivog neprijatelja. Pod pritiskom njenih
pristalica (patarena) u prvoj polovini XIII vijeka pretpostavlja se
da je crkva porušena, a njen zvonik ostao da prkosi buri i
vjetru i slui okolnom stanovništvu kao putokaz. Svakako
9. Isto, str. 2.
11. Marko Vego: “Naselja bosanske srednjovjekovne drave”,
“Svjetlost” Sarajevo, 1957. str. 142.
1 0
je trebalo da proe nekoliko decenija pa da se mjesto na kome
je ostao prozove Zvonikom,a to bi nam posluilo i kao podatak
da pretpostavimo daje stari grad Zvomik podignut krajem XIII ili
poetkom XIV vijeka.12
Po drugoj verziji koju zastupa dr. Desanka Kovaevi Koji13 grad je
dobio ime po zvoniku franjevakog samostana koji je podignut
poetkom XV vijeka u Zvomiku na Fetiji. Po treoj verziji
Zvonik (Zvomik) je dobio ime po tome što teren na kome je podignut,
kada se gleda sa druge obale Drine, ima oblik zvona.14 Po jednoj od
verzija Zvomik se prvobitno zvao Izvornik, dobivši to ime po izvoru
pitke vode oko koje je nastala ljudska nastamba. Vremenom je u
izgovoru otpao prvi glas u rijei ( i ), te ostalo samo
Zvomik.
Tanih podataka o vremenu podizanja starog zvomikog grada (tvrave) i
njegovim graditeljima, kao što je reeno, nema. Pretpostavlja se da
je podignut krajem XIII ili poetkom XIV vijeka i da su ga podigli
bosanski feudalci ili Maari. Osmanlije su ga znatno proširile
i utvrdile. Poslije okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine
Austro-Ugarska ga je obnovila i utvrdila kao pogranino mjesto
prema Srbiji i njegove zidove prilagodila tadašnjem nainu
ratovanja. Imao je vanost borbenog objekta sve do 1918. godine. U
periodu izmeu dva rata, do 1934. godine, u Donjem gradu bila je
artiljerija bivše jugoslovenske vojske, kada je konano napušten i
prepušten zubu vremena. U Dmgom svjetskom ratu ponovo je
dobio odreenu ulogu kao utvrenje okupatora i njegovih
saradnika.
Stari zvomiki grad (tvrava) inio je jednu cjelinu iako su se u
njemu razlikovala tri dijela: Gornji, Srednji i Donji grad. Gornji
grad se nalazi na platou brda što ima oblik zvona, odnosno iznad
njegovih hridina, Donji pored Drine i puta koji vodi pored nje, a
prostor izmeu Donjeg i Gornjeg grada poevši od Starog dvorca
(Velika kula) pa dolje do litica Donjeg grada je Srednji grad.15 Na
ulazu u Donji grad i sa sjeverne strane i june nalazile su se
velike kule sa kapijama i straarskim mjestima.
12. Djoko Mazali: “Zvomik (Zvonik) stari grad na Drini”, Glasnik
Zemaljskog muzeja X, Sarajevo, 1955. str. 75-76.
13. Desanka Kovaevi Koji: “Gradska naselja Srednjovjekovne bosanske
drave”, “V.Masleša”, Sarajevo, 1978. str. 136.
14. Djoko Mazali: “Zvomik (Zvonik) stari grad na Drini”, Glasnik
Zemaljskog muzeja X, Sarajevo, 1955. str. 76,77.
15. Isto, str. 264.
‘Q • t>m »rum* T >» r | » M .....................
I "" , ., B( dramiCMr
1 * " * *
f f l l M J t P K H K :
.; "V—— i" \ —.— i—i—i— i i ,v
3. Donji i Srednji gra d (tvrdjava)
16. U vrijeme izgradnje hidroelektrane “Zvomik” u ovoj kuli bila je
kafana sa baštom ispred. Drao ju je Mali Nuhanovi sa Bajra.
Izmedju starog puta što se vidi na slici i kule probijen je
osamdesetih godina tunel za novi put.
12
Poetkom XV vijeka sjeverno od Zvomike tvrave (van zidina Starog
grada) formiralo se i podgrae Podzvonik (današnji Zvomik), koji je
najvei uspon u srednjem vijeku (u predosmanskom periodu) imao u
prvoj polovini 15. vijeka17. Podgrae Zvomika bila je tada poznata
varoš, sa preko 2000 stanovnika i ubrajalo se u gradove srednje
veliine u Evropi, koji su prema savremenoj kategorizaciji brojali
izmeu 2000 i 10000 stanovnika18. U Zvomiku i Visokom su se u prvoj
polovini 15.vijeka razvile najjae dubrovake naseobine (kolonije) na
podruju srednjovjekovne Bosne, koje su povoljno uticale na njihovo
privredno aktiviranje. Ova dva grada bila su tada i najvei centri
trgovine u Bosni. Prvenstveno je Srebrenica i blizina njenog
rudnika povoljno uticala na okupljanje Dubrovana u Zvomiku, prije
svega njihovih trgovaca i zanatlija, kojih je najviše u Zvomiku
bilo 1428. godine (238). Usponu Zvomika doprinio je i njegov
povoljan poloaj na raskrsnici vanijih puteva za Srbiju,
Maarsku i Bosnu, te je on, uistinu, postao polazna taka za trgovinu
i vano trgovinsko središte današnjeg Podrinja19.
S obzirom na to daje glavno zanimanje Dubrovana bila trgovina, oni
su se koristili brojnim pogodnostima Zvomika i u njemu postepeno
formirali uporište za svoju trgovinu na široj osnovi. U trgovini
dubrovakih trgovaca srebro i olovo zauzimali su posebno mjesto.
Pored Dubrovana i domai ljudi su uestvovali u trgovini i zanatstvu.
Iz drugih mjesta donosili su tkanine, pribor za jelo, pojaseve,
dugmad, oruje, opremu za konje, dijelove odjee itd. U to vrijeme u
gradu je bilo dosta imunijih kua. U njima se 1426. godine pominju
ilimi, zavjese i ogledala ukrašena velikim maramama izradjenim na
bosanski nain.
Kao razvijeno gradsko naselje Zvomik je bio privlaan ne samo za
trgovce ve i za dubrovake zanatlije. Najviše je bilo podstrigaa
sukna i krojaa, bila su i dva mesara, pet zlatara i po jedan
kouhar, obuar i brodar20. Oni su, nesumnjivo, doprinijeli razvoju
zanatstva u gradu, u koje se ukljuuju i starosjedioci.
17. Dr. Desanka Kovaev i Koji: „Gradska naselja Srednjevjekovne
bosanske drave”, V. Masleša, Sarajevo, 1978. str. 227-228.
Gradovi sa manje od 2000 stanovnika (500-2000) inili su
90-95% svih evropskih gradova srednjeg vijeka.
18. Isto, str. 227-228.
19. Dr. Desanka Kovaev i Koji: “Gradska naselja Srednjevjekovne
bosanske drave”, V. Masleša, Sarajevo, 1978. str.
59,60.
20. Dr. Desanka Kovaevi Koji: “Srednjovjekovni Zvomik (Zvonik)”,
str. 10. (neobjavljen rukopis).
13
U prvoj polovini 15.vijeka podignuti su samostan i franjevaka crkva
u Zvomiku (na Fetiji), koji se prvi put pominju u dubrovakim
izvorima 1423. godine, i to je do sada najranija pouzdana vijest o
njihovom postojanju21. Prestali su sa radom 1539. godine, kada su
franjevci zvono crkve i poznatu Gospinu sliku iz samostana
prenijeli u Gornju Tuzlu.
Samostan sa crkvom nalazio se na uzvišici neposredno iznad
današnjeg centra grada, za oko 15 metara visinske razlike.
Osmanlije su u XVI vijeku franjevaku crkvu u Zvomiku pretvorili u
Fethija damiju, ne dirajui inae graevinu, osim što su zapadni ulaz
zazidali, a otvorili drugi sa sjeverne strane. Ona je s vremenom
sve više propadala iako je bilo pokušaja od strane Austrije poslije
1878. godine da se ponovo pretvori u hrišansku bogomolju. Po
završetku II svjetskog rata crkva je srušena, a materijal
upotrijebljen u druge svrhe, prvenstveno za izgradnju hambara
(ardaka) za ito na lokaciji bivšeg vojnog logora (Lagera) u
Zvomiku22. U nekim istorijskim izvorima ova crkva se pominje pod
imenom Crkva sv. Marije.
Zvomik se slino ostalim srednjovjekovnim gradovima sastojao iz
grada (sjedišta vlastele) i podgraa. U centru podgrada bio je trg
gdje se odvijao sav poslovni i javni ivot. Trg je bio okruen kuama
trgovaca i zanatlija, a u njima su se nalazile i njihove radnje.
Naselje je imalo i svratište za putnike, carinarnicu i gostionu,23
kao i groblje. Na lokaciji sadašnje školske zgrade u Zamlazu,
prilikom njene gradnje (1978.), pronadjene su grobne
konstrukcije iz 14. i 15. vijeka ozidane kamenom i pokrivene
polumermemim ploama sa reljefom maa, makaza i rozeta. Ploe su
sauvane i nalaze se u blizini škole.
Uporedo sa privrednim razvojem, Zvomik dobij a sve odlike naprednog
gradskog naselja koje se ogleda u ureenju gradske uprave, spoljnjem
izgledu grada i u svim drugim oblicima svakodnevnog ivota. Zato
nije sluajno što su docnije Turci Osmanlije od njega napravili svoj
administrativni centar, odnosno sandak24.
21. Isto, str. 16. Vidi vise o samostanu i crkvi u tekstu o mahali
Fetija.
22. oko Mazali: “Zvomik (Zvonik) stari grad na Drini”, Glasnik
Zemaljskog muzeja Cl, Sarajevo, 1956,str. 272.
23. Dr. Desanka Kovaevi Koji: “Gradska naselja Srednjevjekovne
bosanske drave”, V. Masleša, Sarajevo, 1978. str. 348.
24. Dr. Desanka Kovaevi: „Srenjevjekovni Zvomik (Zvonik)”, str. 18.
(neobjavljen rukopis)
14
U predosmanskom periodu u Bosni i Hercegovini ivjelo je iskljuivo
slovensko stanovništvo, koje je pripadalo trima vjerskim skupinama
(crkvama): katolikoj, pravoslavnoj i Crkvi bosanskoj25. Poznato je
da su zvomiko i srebreniko podruje predstavljali oblasti u kojima
su pristalice “Crkve bosanske” imali jaka uporišta . Meutim,
zahvaljujui djelovanju franjevakih misionara i njihovih samostana u
Zvomiku, Srebrenici i Teoaku gotovo svi su još prije dolaska
Osmanlija prevedeni u katoliku vjeru.
Period osmanske vladavine (1460-1878.)
Osvajanjem Despotovine (1459.) isti osmanski komandanti nastavili
su operacije i s lijeve strane Drine, u Bosni. Tako su zvomiko i
srebreniko podruje, kao i Usora, potpali pod osmansku vlast,
najvjerovatnije, poetkom 1460. godine26, tri godine prije konanog
pada Bosne (1463.) i bie u sastavu Osmanske carevine više od etiri
vijeka (1460-1878). U osvojenim krajevima Osmanlije su formirale
vee administrativno-politike i vojne jedinice koje su se zvale
sandaci. Na teritoriji srednjevijekovne Bosne, nakon njenog
osvajanja, formirana su tri sandaka: Bosanski (1463.), Hercegovaki
(1470.) i Zvomiki 1480. godine. Formiranje Zvomikog sandaka
diktirali su, prije svega, vojno- strategijski razlozi, tj. potrebe
za daljnjim osvajanjima, vršu odbranu kao i bolju organizaciju
steenih posjeda u Podrinju, koje su Maari ugroavali.27
Od osnivanja Zvomikog sandaka pa sve do 1851. godine u Zvomiku e
biti njegovo sjedište, kada prelazi u Tuzlu, ali e se i dalje zvati
Zvomiki sandak. Iste godine u Tuzlu je premješteno i sjedište
Zvomike eparhije od kada se ona zove Zvomiko-tuzlanska
eparhija.28
Zvomikom sandaku pripadala je cijela sjeveroistona Bosna (prostor
izmeu Drine, Save i Bosne), a jednom svojom polovinom
protezao se i na zapadnu Srbiju (Mava, donje i srednje
Podrinje). Na
25. Pristalice “Crkve bosanske”u istorijskim izvorima pominju se
pod raznim imenima (bogumili, patareni, kristijani, dobri
Bošnjaci). U domaoj narodnoj sredini obino se nazivaju
bogumilima.
26. Dr. Adem Handi: „Zvomik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku”,
Godišnjak Društva istoriara BiH, godina XVIII, Sarajevo,
1970. str. 142.
27. Isto, str. 143
28. Inae, Zvomik je, pored Sarajeva i Mostara, bio tree sjedište
bosanskoher- cegovakih eparhija i za due vrijeme
predstavljao glavnu vezu izmeu Srbije i ovog dijela
Bosne.
15
elu Sandaka bio je sandak-beg. On je bio vojni zapovjednik i
najviši administrativni rukovodilac u sandaku. Bio je potinjen (od
1580.) bosanskom beglerbegu i u sluaju rata stavljao se pod
njegovu komandu sa svom svojom vojskom. U vršenju svojih dunosti
sandak-beg se oslanjao na malobrojan vojno-administrativni aparat i
podreene zapovjednike, u prvom redu na alajbega - zapovjednika svih
spahija u sandaku.29 Konak zvomikih sandak-begova bio je prvo u
utvrenom zvomikom gradu, a kasnije pod tvravom, u kasabi, (u
Hridu).
Zvomiki sandak je bio administrativno podijeljen na kadiluke kao
šire i nahije kao ue administrativne jedinice. U 16. vijeku imao je
8 kadiluka (Srebreniki, Brvniki, Zvorniki, Šabaki,
Krupanjski,
Zv OR Nf CK OG SA N D AK A u XVI vijeku
4. Pregledna karta Zvomikog sandaka u 16. vijeku
29. Dr. Adem Handi: „Zvomik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku”,
Godišnjak Društva istoriara BiH, godina XVIII, Sai’ajevo,
1970. str. 148-149.
16
Tuzlanski, Graaniki i Bijeljinski) i 31 nahiju od kojih se 21
nalazila na bosanskoj, a 10 na srbijanskoj strani.30
Godine 1830. dijelovi Zvomikog sandaka koji su se nalazili na
desnoj strani Drine prikljueni su Kneevini Srbiji, kao nagrada za
vjernost sultanu, osim Malog Zvornika i Sakara. Ova dva ista
muslimanska naselja ostae u sastavu Sandaka i Zvomike nahije sve do
1878. godine, kada Austro-Ugarska preuzima vlast u Bosni od
Osmanlija, a Drina postaje prirodna granica na cijelom svom
srednjem i donjem toku izmeu Srbije i Bosne, odnosno Austro-Ugarske
i Srbije.
Radi uvanja granica od neprijatelja i puteva od hajduka i
razbojnika, Osmanlije su osnivale u pojedinim mjestima du bosansko-
hercegovakih granica, koje su dijelile Osmansko od Austrijskog
carstva, (a od 18. vijeka i u unutrašnjosti), kapetanije. One su
bile manje, tano ograniene teritorije, vojniki organizovane u
kojima je svaki od kapetana do prostog vojnika bio plaen za svoju
slubu. Kapetanije su postojale od polovine 16. vijeka do 1835.
godine. U cijelom Bosanskom ejaletu (pašaluku) bilo ih je 1829.
godine 39, od kojih tri u Zvomikom sandaku: Zvomiku, Tuzli i
Gradacu. Kapetani zvomiki, koliko se zna, bili su sve vrijeme iz
begovske porodice Fidahia.31
Po dolasku u Zvomik, Osmanlije su udarile temelje utvrenju
pored Drine (Donjem gradu) obalskim bedemima i baterijama da
zatvore svaki prilaz tim pravcem (od vode). To je priblino današnja
njegova osnova.32
Istovremeno proširenje i uvršen Gornji grad u kome je sultan Mehmed
II (Fatih) Osvaja po osvajanju Zvomika podigao damiju prije 1481.
godine, a poslije 1460. koja je nazvana njegovim imenom. Tu su
odmah podignute stambene zgrade za posadu i predstavnike vlasti,
jer je oko sultanove damije nastala i prva stambena etvrt,
najstarija mahala u Zvomiku, koju pominju osmanski popisi, nazvana
po imenu navedene damije.33 U prvoj polovini 16. vijeka u ovoj
mahali je bila atmja za
30. Dr. Adem Handi: “Tuzla i njena okolina u XVI vijeku”,
Svjetlost, Sarajevo, 1975. str. 51-52.
31. Hamdija Kreševljakovi: „Kapetanije u BiH”, Svjetlost, Sarajevo,
1980. str. 11, 12, 16. i 199.
32. Dr. Mazali: ,”Zvomik (Zvonik) stari grad na Drini”, Glasnik
Zemaljskog muzeja X, Sarajevo, 1955. str. 85.
33. Dr. Adem Handi: „Zvomik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku”,
Godišnjak Društva istoriara BiH, godina XVIII, Sarajevo,
1970. str. 155.
17
vodu, banja (javno kupatilo), 11 duana ijedna tekija uz koju je
postojala kuhinja za goste, putnike i tekijske derviše.34
Ona se s vremenom proširila i na prostranu zaravan uz kapiju
tvrave.
Takodje je u Donjem gradu uz Carsku kapiju (sjevernu) uz
popravak tvrdjave 1491. godine podignuta jedna damija.35
Kasnije je po nareenju Sulejmana Velianstvenog u Zvomiku
(najvjerovatnije na Fetiji) podignuta damija zvana Sulejmanija. Za
razliku od damija u tvravi, podignuta je u podgrau i kao takva
predstavljae poetak izgradnje muslimanskog naselja van zidina
tvrave, koje se nastavljalo na srednjevjekovnu varoš.36
Iz bezbjedonosnih razloga sve do Mohake bitke i pada Ugarske
(1526.) sjedište organa nove vlasti i muslimanske kulturne ustanove
nalazile su se u tvravi. Poslije ovog znaajnog istorijskog dogaaja
nastaje vrlo ubrzan proces stvaranja gradskog naselja (kasabe) van
zidina Zvomike tvrave, a naroito u periodu izmeu 1528. i 1533.
godine. U ovom vremenu u Zvomiku se razlikuju tri dijela grada:
kal’a (tvrava i naselje u njoj), nefis (samo mjesto, što je ovdje
identino sa muslimanskim dijelom podgraa, kasabom) i varoš (zateeni
dio podgradja sa starim trgom i Crkvom sv. Marije).37
Kada su Osmanlije došle u Zvomik, kao što je reeno, zatekle su
razvijeno naselje sa dosta prometnim trgom, koje se nije direktno
naslanjalo na tvravu, nego se nalazilo znatno nie, tamo gdje su se
sastajala dva stara puta: onaj što je išao od pravca Vrhbosne preko
današnjih Šekovia i Paprae, pa kroz sadašnje selo Kula Grad i
spuštao se prema Drini (negdje kod današnje Robne kue) i onaj što
je vodio lijevom obalom Drine prema Savi.38 Na ovom širem prostoru
kao i na prostoru današnje Fetije nalazilo se podgrae Zvomika
(Podzvonik), odnosno hrišanska varoš, iji su stanovnici tada bili
uglavnom svi katolici.
34. Isto, str. 159.
35. Dr. A. Handi: Tuzla i njena okolina u XVI v. “Svjetlost”,
Sarajevo, 1975. str. 144.
36. Dr. M. Imamovi: Historija Bošnjaka” , BZK “Preporod”, Sarajevo
1997. Str. 187.
37. Dr. A. Handi: ”Tuzla i njena okolina u 16. stoljeu”,
“Svjetlost”, Sarajevo, 1975. str. 146.
38. Dr. Adem Handi: “Zvomik u XV i u XVI vijeku”, Godišnjak Društva
istoriara BiH ( XVIII), Sarajevo, 1970. Str. 166.
18
Osnovna briga Turaka Osmanlija bila je obezbjeenje tvrave. U tom
cilju oni angauju zateeno varoško stanovništvo za uvare Zvomike
tvrave (martolose) koji su primali plate i bili osloboeni od
poreza. Oni usmjeravaju u Zvomik i kolonizaciju stoara iz
Hercegovine, Crne Gore i Srbije (pravoslavno stanovništvo) i od
njih regrutuju nove martolose-dnevniare, uvare zvornike tvrave. 39
I katoliko i pravoslavno stanovništvo bilo je nastanjeno, a i
dalje se nastanjivalo, u ranije opisanom dijelu Zvomika, zvanom
Varoš. Na staru hrišansku (katoliku) varoš na Fetiji, oko Crkve
svete Marije, nadovezivala se sa zapadne strane pravoslavna varoš.
U njoj su bili nastanjeni martolosi, a ne u tvravi. Po popisu iz
1512. godine hrišanska varoš (podgrae) imala je 270 kua od ega 200
hrišanskih (jednih i drugih) i 70 muslimanskih.40
Poslije Mohake bitke i propasti Ugarske (1526.) primjetno je stalno
pomijeranje katolikog stanovništva prema sjeveru u podruja s
jaom katolikom bazom, tako da je u zvomikom podgrau poeo
naglo da opada broj starog stanovništva. Smanjenjem i nestankom
katolikog stanovništva Zvomik su napustili i franjevci, pa su i
Crkva svete Marije i samostan prestali sa radom (najvjerovatnije
1539. godine). Uporedo s tim u zvomikoj okolini se nastanjivalo
pravoslavno stanovništvo vlaškog porijekla.41 Zvomiki
sandak-beg je i poslije 1541. pozivao vlaške knezove da nasele ovo
podruje “svojom rajom”, uz znatne poreske povlastice. Iz
popisa od 1476. godine vidi se da su još tada “izvjesni vlasi bili
nastanjeni oko Zvomika” za koje se kae da su došli sa strane (dr.
A.Handi “Tuzla u 16. vijeku”, Sarajevo, 1975. str. 97.)
Otklanjanjem ugarskih provala uz Drinu poslije 1526. godine
stvoreni su povoljni uslovi za razvitak Zvomika kao gradskog
naselja sa orijentalnom fizionomijom, a pogotovo što je on bio
dobro utvren i što je u njemu bilo sjedište Zvomikog sandaka.
Jednim dijelom islamizacijom, a još više pomijeranjem varoškog
stanovništva prema sjeveru, poveavao se i broj muslimanskog
stanovništva u zvomikom podgrau (varoši). Od ranijih 200
hrišanskih kua ostalo ih je do 1533. godine samo 29. Islam je
primalo, gotovo ravnomjerno, i starosjedilako kao i kolonizirano
stoarsko stanovništvo. Najraniji sluajevi islamizacije
39. Isto, str. 167.
40. Isto, str. 170.
41. Isto, str. 172.
dogaali su se meu sitnim hrišanskim spahijama i tvravskim
posadama. Još ranije je reeno da je zvomiko podruje
predstavljalo nekad jae uporište pristalica „Crkve bosanske” .
Meutim, popisni defteri iz 15. i 16. vijeka ne sadre sline podatke,
što bi znailo da ih na podruju Zvomika tada nije bilo, ili ih
je bilo vrlo malo.42 Ako ih je i bilo, oni su, kao u ostalim
krajevima Bosne, primili islam.
Najraniji podaci o nastanjenom muslim anskom civilnom
stanovništvu u Zvomiku datiraju iz 1512. godine, kada je
evidentirano 70 muslimanskih domainstava u njegovom podgrau
(varoši). Ve smo ranije kazali da je još na poetku osmanske vlasti,
u drugoj polovini 15. vijeka, formirano prvo muslimansko naselje u
Gornjem gradu oko damije Mehmeda Fatiha. Ono se u prvoj polovini
16. vijeka poelo da seli od Gornjeg grada dolje, starom trgu,
hrišanskoj varoši. Ono se, svakako, poelo formirati i du puta pored
Drine, polazei od Donjeg grada prema sjeveru, prema današnjem
centru grada gdje su se sastajala dva ranije pomenuta puta43. Tako
se sredinom 16. vijeka formiralo novo vee gradsko naselje sa
preteno muslimanskim stanovništvom koje je dobilo, uglavnom, onu
urbanu širinu kakvu je imao Zvomik za vrijeme osmanske i
austrougarske vladavine, izmeu dva svjetska rata i neposredno
poslije Drugog svjetskog rata. Tada su, pored ve ranije formiranih
dijelova grada (na Fetiji, Srpskoj varoši i Starom trgu - centru),
nastale zvomike mahale: Hadi-Durgutova (Hrid), Zamlaz, Bair,
Namazah, Rijeka, Kanare, Tabaci i Skela, tako da e Zvomik u
16. vijeku imati 11 mahala.
Tek u 18. vijeku formirana je Beksuja, a Kuljanski put i Vidakova
njiva najvjerovatnije u 19. vijeku. U prvoj polovini 16.vijeka
mahale su se nazivale po zanatima (esnafima) koji su u njima bili
zastupljeni (krojai, obuari, sarai, tabaci itd.), a sredinom
pomenutog vijeka po imenima njihovih ivih mahalskih starješina
(Mahala Karaoza, sina Ilijasa, Mahala Kara Sadije itd.). Od druge
polovine 16.vijeka mahale dobivaju imena po damijama i njihovim
osnivaima. (Mahala Hadidurgutove damije, Mahala Sulejmanija
itd.).44 Nazivi mahala ija
42. Dr. A. Handi: Tuzla i njena okolina u 15. vijeku, “Svjetlost”,
Sarajevo, 1975, str. 83.
43. Dr. A. Handi: Zvomik u II polovini 15 i 16. vijeku, “Godišnjak
Društva istoriara BiH (XVIII) sarajevo, 1970. str. 180.
44. Dr. A. Handi: “Tuzla i njena okolina u 16. vijeku”, Sarajevo,
1975. str. 146-149.
20
su se imena u obiljeavanju dijelova grada zadrala do sredine
20.vijeka, a u narodu sve do danas (Hrid, Zamlaz, Bair...) nastali
su najvjerovatnije u 17. i 18. vijeku.
U 16.vijeku u Zvomiku je otvoren veliki broj zanatskih radionica,
kulturno vjerskih i drugih objekata, kao što su damije, mesdidi,
tekije, musafirhane (gostionice), mektebi, javna kupatila (banje) i
javne esme45.
U osmanskom periodu Zvomik je znaajan zanatski i trgovaki centar.
Jako je razvijen saobraaj laama niz Drinu i skelom preko Drine.
Godine 1533. ima nešto više od 580 domainstava,46 bez onih koja su
pripadala organima vlasti i vojnom staleu. U gradu je ove
godine zabiljeeno preko 25 razliitih zanata, i to: tabaci (štavljai
koe), obuari, sarai, izmadije, urije, papudije, nanuldije, krojai,
kapari, klinari, kalajdije, svjeari, duneri, pekari, halvadije,
bazardije, mesari, potkivai, kovai, samardije, klesari,
berberi, kujundije, kazandije i drugi.47 Zvomik je u ovo vrijeme
predstavljao najvee gradsko naselje u istoimenom sandaku.
Interesantno je napomenuti da je i u predosmanskom i
osmanskom periodu u Zvomiku i okolini bilo jako razvijeno
vinogradarstvo i da je groe predstavljalo osnovno voe u gradu.
Znatan broj zanatlija i trgovaca bavio se i zemljoradnjom. 0 broju
stanovnika Zvomika u ovom periodu nema tanih podataka. U 18. vijeku
bilo ih je izmeu tri i tri i po hiljade. Grad je tada imao 8
damija i pravoslavnu crkvu. Pred kraj osmanske vladavine
Zvomik je bio meu 10 najveih gradova u BiH i spadao u grupu gradova
koji su imali od 5 do 10.000 stanovnika.48 U Zvomiku je 1851.
godine boravio Englez Skin (Sken). Prema njemu grad je tada imao
“izmedju pet i šest hiljada stanovnika, od ega su jedna desetina
hrišani”.U njemu je krajem 17.vijeka ivio i tu umro poznati
bošnjaki pjesnik Hasan Kaimija.
O stanovništvu Zvornika i nekim njegovim privrednim
karakteristikama uveni turski putopisac Evlija elebija, boravei u
Zvomiku 1664. godine, zapisao je: „Stanovnici su Bošnjaci, govore
bosanski, nose ohane dolame, tijesne krajiške akšire s kopama
i gizdaju se. Ima mnogo bašta i vinograda. Iz ovog kraja glasovite
su šljive, jabuke, trešnje, hrastove daske, smre, vina, ovija vuna
i govea
45. Isto, str. 146.
46. Dr. A. Handi: “Zvomik u l p . 15. i u 16. v.”. GDI BiH (XVIII),
str. 177.
47. Isto, str. 178.
48. M. Ljiljak: “ PTT BiH “, knj II, PTT Preduzee saobraaja,
Sarajevo 1981. str. 64.
21
koa. Skela mnogo radi. Stanovnici su dobri trgovci...”49 Znaajne
podatke dao je elebija i o ivotu u Zvomikoj tvravi. On kae
daje prostor u Donjem i u Gornjem gradu bio krcat manjim i
veim zgradama za stanovanje, magazinima, kancelarijama, vojnikim
barakama, kuhinjama. Izmeu ovih objekata u Donjem gradu krivudao je
put zakren oporima djece i pasa, tako da su se njime jedva kola
mogla provlaiti. Tvrava je bila naikana mnoštvom topova raznih
kalibara koji su “zjali” na sve strane. Prema Evliji elebiji u
Zvomiku je bilo tada 18 damija, 8 tekija, javno kupatilo, 3 hana, 7
mekteba, 3 medrese, 8 mesdida i 18 mahala sa 2.800 kua.
U osmanskom periodu Zvomika tvrava bila je jedna od najveih i
najutvrenijih srednjovjekovnih gradova u Bosni. Godine 1830. u
Gornjem gradu je bilo u upotrebi 13 topova, u Donjem 26, a u
spremištu još 46 kompletnih topova sa zapregom, znai ukupno 85
topova, što je za ono vrijeme predstavljalo jaku silu u
artiljeriji50
Saobraaj se nalazio u vrlo jadnom stanju. Stari rimski putevi su
zapušteni, a drugo vremena novi nisu izgraivani. Prevoz robe i
putnika obavljao se tovamim i jahaim konjima, a u kasnijem periodu
u ravnijim dijelovima konjskom i volovskom zapregom (tek od druge
polovine 19.vijeka). Saobraaj se nije redovno odravao i zbog
vremenskih nepogoda, buna, bolesti, napada hajduka, nedovoljnog
broja mostova i si. Godine 1864. u Bosanskom pašaluku otvorene su
prve pošte ( u l i gradova), meu kojima i posta u Zvomiku. Ona od
1866. ima i telegrafsku stanicu.51
Stanovništvo u gradu bavilo se zanatstvom, trgovinom i
poljoprivredom, a na selu se iskljuivo ivjelo od zemljoradnje
od koje je svaka porodica obezbjeivala za sebe sve
prehrambene artikle. Na selu se u kunoj radinosti izraivao alat,
odjea i druge potrepštine, najprije za sopstvene potrebe, a kasnije
i za trište.
Na podruje Kamenice, kao i na još neka podruja sjeveroistone
Bosne, doselilo se koncem 18. vijeka nešto Karavlaha (rumunski
Cigani, pravoslavci). Bavili su se izradom i prodajom drvenog
posudja. Njihovi potomci i danas ive na ovom podruju.
49. Evlija elebija: Putopis II (odlomci ojugosl.zemljama),
Svjetlost, Sarajevo, 1957. str. 259.
50. Djoko Mazali: „Zvomik (Zvonik) stari grad na Drini“, Glasnik
Zemaljskog muzeja XI, Sarajevo, 1956. str. 269.
51. M.Ljiljak: “PTT BiH”, knjiga I, Sarajevo, 1975. str. 40. i
137.
2 2
Dok je Zvomik bio u osmanskoj vlasti izdrao je etiri velike opsade
- najprije maarsku 1464. godine, a zatim tri austrijske (1688.,
1716.i 1737).
Najvea opsada bila je 1464. godine. Nakon stoje maarski kralj
Matija Korvin odbio Turke od Jajca 1464. godine, opsjeo je Zvomik.
Opsada je trajala od 8. oktobra do 9. novembra 1464. godine.
Maarska vojska brojala je 26000-30000 vojnika, a vodio ju je Mirko
Zapolja. im je bosanski sandak-beg Mehmed-beg Minet-oglu saznao da
kralj gradi most preko Save kod Rae, opremio je u zvomiki grad 500
po izbom junaka. Korvin je doveo pod Zvomik brojne topove i druge
sprave za opsadu. Poeo je tui grad iz topova, a onda je zapovijedio
juriš. Zvomika posada je u najteem momentu bitke saznala da joj se
sprema pomo, što ju je silno obradovalo. Ova vijest kod Maara
je stvorila paniku i kralj je digao opsadu i skoro u divljem
bijegu povukao se prema Savi.52
Austrija je u ofanzivi u septembru 1688.zauzela Beograd i Zvomik u
decembru 1688. pod komandom Ludviga Badenskog. etiri hiljade
Zvomiana tada bjei, sklanja se u Sarajevo. Topal Husein-paša je
nakon višednevne opsade uspio u ljeto 1689. godine povratiti
Zvomik, a potom je u drugoj polovini iste godine uspješno
ratovao protiv Austrije u Mavi i Sremu. Eugen Savojski, jedan od
najpoznatijih austrijskih vojskovoa, pokušao je 1716. da
zauzme Zvomik i time otvori dalji put prema unutrašnjosti Bosne,
ali su ga Bošnjaci pod zapovjedništvom Numan- paše uprilia
uspjeli odbraniti.53
Ranije smo spomenuli da je u gradu od polovine 16. stoljea do 1835.
godine bila kapetanija i da su zvomiki kapetani za sve ovo vrijeme
bili iz bogate begovske porodice Fidahia. Krajem dvadesetih i
poetkom tridesetih godina 19. vijeka kapetani bijahu amidii
(strievii) Mahmud beg Fidahi i Ali beg Fidahi. Obojica
pristaše na sultanove reforme iz 1826. godine o ukidanju
janjiarskog reda i uvodjenju nizama (regularne vojske). Za zasluge
su nagradjeni - postaše paše, visoki vojni i civilni
dostojanstvenici. U nadmetanju za prevlast izbi estok sukob izmedju
njih u proljee 1830. godine, koje isforsira novi namjesnik (valija)
Bosne
52. Hamdija Kreševljakovi: „Gradovi na Drini”, Naše starine I,
Sarajevo, 1953. str. 13.
Namik paša “da bi stvarao svadju medju našim ljudima kako bi
mogao da lakše upravlja”. O ovom dogadjaju ispjevana je i narodna
pjesma “U Zvomiku, u Donjemu gradu”, sauvana u jednom sefardskom
rukopisu na španskom jeziku. U sporu je posredovao (intervenisao)
gradaaki kapetan Husein Gradaševi i sukob je okonan u korist Mahmud
paše Fidahia, ali je Husein stao i u zaštitu Ali paše Fidahia, od
kada njih dvojica postaju nerazdvojni prijatelji.
4a. Ali paša Fidahi i Husein kapetan Graaševi (Izmirenje).
Crte D. Trifkovia (idejna pretpostavka).
U Pokretu za autonomiju i nezavisnost Bosne 1831/32. godine, što
gaje predvodio Husein kapetan Gradaševi (Zmaj od Bosne), vrlo
znaaju ulogu imala su dvojica paša Fidahia, posebno Ali paša
Fidahi. Bio je vojskovodja bosanske vojske u bici na Kosovu polju u
kojoj je porazio sultanovu vojsku. Vodio je kao Huseinov
komandant i druge velike bitke protiv sultanove vojske. U najteim
situacijama bili su zajedno. I u odluujuoj bici za Bosnu i Sarajevo
na podruju Podromanije Ali paša i Husein bili su zajedno do
posljednjeg trenutka i nadmetali se u junaštvu. Poslije sloma
Pokreta u proljee 1832. godine zajedno su prešli u Austriju, gdje
im je stigla vijest da su od strane sul tana osudjeni na smrt.
Ubrzo su pomilovani i na zahtjev Porte decembra 1832. godine
otpremljeni zajedno Dunavom iz Beograda u Carigrad (u
24
progonstvo).53aNakon Huseinone smrti Ali paša Fidahi je bio u
Carigradu do 1835. godine. Dozvoljen mu je povratak u Bosnu, ali ne
u Zvomik ve u Bjeljinu, odakle je 1840. prognan na Kipar, gdje je
umro 1845. godine.
Pred kraj osmanskog perioda u Bosni je bilo samo 3% pismenog
stanovništva, a zvorniko podruje u tom pogledu bilo je još
drastinije.Ono osnovnih škola što je bilo imale su iskljuivo
vjersko obiljeje. Kvalifikovanih uitelja nije bilo. Otvaranje škola
bilo je prepušteno privatnoj inicijativi. Pravoslavci su u
Zvomiku do sredine 19.vijeka imali neku vrstu “narodne uionice”,
koju su pohaala “trgovaka, zanatlijska i gdje koje seosko dijete”.
Znatno brojniji su bili mektebi (za muslimansku djecu) koji su
obino otvarani uz damije. Godine 1871 postojala je u Zvomiku
rudija, a vjerovatno i medresa. Prema podacima ruskog konzulata iz
1874. godine na zvomikom podruju ove godine radilo je 28
mekteba (1.354 uenika) i 4 hrišanske škole (147 uenika)54.
U Zvomikom sandaku nije bilo zdravstvenih ustanova ni Ijekara.
Pokustvo je bilo vrlo oskudno. Poneka stolica ili krevet mogla se
nai samo u kuama bogatijih trgovaca. Oni su se bavili, uglavnom,
izvozom sirovina i uvozom kolonijalne robe.
Od sredine 19. vijeka Zvomik je stagnirao dijelei sudbinu Osmanskog
carstva, zadravajui i dalje karakteristike trgovako- zanatskog
centra. Broj mahala (ulica) nastalih u osmanskom periodu nije se
mijenjao sve do poslije Drugog svjetskog rata, a njihova imena
(Hrid, Zamlaz, Fetija, Srpska varoš itd.) zadrala su se u narodu
sve do danas.
U doba osmanske vladavine Zvomik su esto harali kuga, veliki
poari i poplave. Poznati poari bili su 1820. kada je
izgorjelo 48 duana (efenaka), i 1856. godine u kojem je izgorjela
Nemazah mahala i Alada han (šareni han)55. U ovim poarima
vjerovatno su nestali mnogi znaajni graevinski objekti iz ovog
perioda.
53a. Dr. Ahmed S.Alii: “Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do
1832. godine”, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo,
1996. str. 13, 26, 121, 135, 171, 182, 234, 309, 398, 399,
402.
54. Dr. Ibrahim Tepi: „BiH u ruskim izvorima 1856-1878", Veselin
Maslesa. Sarajevo, 1988. str. 521.
55. Ibni Hasan: ..Islamski spom. u Zvomiku”, “Islamska misao”, br.
61/84. str. 42.
25
Prema uredbi o ureenju Bosanskog pašaluka 1865.godine, Pašaluk je
imao sedam sandaka, i to: Sarajevski, Zvomiki, Banjaluki, Bihaki,
Travniki, Hercegovaki i Novopazarski. U sastavu Zvomikog sandaka
bilo je tada devet kadiluka: Donja Tuzla, Zvomik, Gradaac, Brko,
Bijeljina, Srebrenica, Vlasenica (Bira), Maglaj i Graanica56
Vrijeme austrougarske vladavine (1878.-1918.)
Na Berlinskom kongresu 1878.godine velike evropske sile, uz
saglasnost sultana, odluile su da Turska preda Bosnu i Hercegovinu
Austro-Ugarskoj, daje ona privremeno okupira i u njoj sredi prilike
i zavede red. Stigla je i sultanova poruka da se austrougarska
vojska mimo primi. Meutim, na više mjesta u Bosni i
Hercegovini pruen je otpor ulasku austrougarske vojske, koji je
trajao od kraja jula do kraja oktobra 1878. estok otpor
organizovanje i pruen u Tuzli u ljeto 1878.godine, U njemu su
uestvovali i zvomiki ustanici sa 450 ljudi svrstanih u jedan
odred koje su predvodili Risto Popovi, bimbaša (major), i ordo
Nikoli, juzbaša (kapetan), oba rezervni oficiri osmanske
vojske. Ustanike snage koje su branile poloaje oko Tuzle brojale su
oko 4.000 boraca, a glavnokomandujui je bio plevljanski
muftija Vehbija Šemsikadi. On je za komandanta Tuzle postavio
Zvomianina Ali-agu Tahirovia57.
Iako moderno naoruana i brojno jaa (preko 5.000 vojnika), Dvadeseta
austrougarska pješadijska divizija generala Caparija nije uspjela
da u prvim naletima zauzme Tuzlu, ve je bila odbijena. Zvomiani su
vrsto drali i odbranili poloaje u Simin Hanu, gdje im je bilo
odredište. Tek u septembru (22.IX 1878.) austrougarska vojska
je ušla u Tuzlu, a potom krenula na Zvomik, koji je bez
velikog otpora zauzet 27.septembra. Tako je 1878.osmansku vlast u
Zvomiku zamijenila austrougarska. Godine 1908. Austro-Uugarska je
anektirala BiH i prikljuila je svojoj carevini, u kojoj je
BiH imala status pokrajine, podijeljene na šest okruga.
Zvomik sa još devet srezova pripadao je okrugu Tuzla.
U doba austrougarske vladavine (1878.-1918.) Zvomik je, takoe,
razvijenije mjesto. On je kotarsko (sresko) središte sa
razvijenim
56. M.Ljiljak:”PTT u B iH ” knjigaI,PTT, Sarajevo. 1975.str.27, 28,
31.
57. Dragiša Trifkovi:"Tuzlanski vremeplov I,”Pres kliping,”
Beograd,!98l.str.59.
26
zanatstvom i trgovinom. Tadašnjem Zvomikom srezu, pored sadašnjeg
podruja opštine Zvornik, pripadalo je i podruje današnje
opštine Kalesija, kao i dijelovi sadašnjih opština Ugljevik (Teoak,
Tavna), Lopare (Tobut, Priboj) i Bijeljina (Glaviice), ije je
stanovništvo bilo, uglavnom, srpske nacionalnosti, osim u
Teoaku.
U cilju obezbjeenja koliko-toliko pismenih radnika i predradnika,
kao i školovanja djece svojih inovnika, Austrija je u Bosni i
Hercegovini otvarala svjetovne osnovne škole po uzom na evropske.
Tako je u Zvomiku 1886. godine došlo do otvaranja narodne (dravne)
osnovne šk ole.58 Izgraeni su makadamski putevi za Lopare,
Sarajevo, Srebrenicu, Tuzlu i Bijeljinu, koji su dugo godina i
poslije Drugog svjetskog rata bili u upotrebi, a neki i do danas.
Posebno se prodor Austrije u BiH osjetio u Zvomiku u oblasti
arhitekture i graevinarstva. Nasuprot starim upravnim zgradama
orijentalnog stila iz osmanskog perioda uskih prozoria i malo
svjetla, podiu se nove velike graevine koje su svojom
monumentalnošu, pored osnovne namjene, trebale da predstave i novi
reim i istaknu njegovu snagu. Sadašnja zgrada Skupštine opštine,
Oficirski dom (Kasina), vojna bolnica na Fetiji, andarmerijska
stanica, bivša zgrada osnovne škole u Beksuji, pošta (sada
poslovne prostorije „Agroproma” u centru grada), medresa, samo su
neki od veih objekata podignutih u Zvomiku za vrijeme
Austrije.
Odmah po okupaciji poela su doseljavanja dovoenjem
povjerljivih i strunih inovnika, zatim trgovaca, zanatlija i
preduzimaa iz dmgih dijelova Austro-Ugarske monarhije, tako da se u
Zvomiku nastanjuje i katoliko stanovništvo, kojeg po popisu iz
1879. nije bilo ni u gradu ni u Srezu.59Formirana je i njemaka
kolonija u Branjevu doseljavanjem njemakih familija iz nekoliko
vojvoanskih mjesta. U prvih tridesetak godina austrougarske
vladavine broj stanovnika u Srezu se gotovo udvostruio. Sa 27.468
(1879.) poveao se na 47.756 (1910.).
Iz popisa stanovništva 1910. godine vidi se daje grad te godine
imao 732 kue i 3688 stanovnika, od ega 754 pravoslavaca, 2092
muslimana, 185 katolika, 9 evangelista, 148 Jevreja i 498 vojnih
lica.60
5 8. Mitar Papi: “Školstvo u BiH za vrijeme austrougarske”, Veselin
Masleša, Sarajevo, 1972. str. 46.
59. Rezultati popisa iteljstva u BiH od 10.Oktobra 1910. godine.
(Engebnisse der volkszahlung Bosniein und der Hercegovina vom
lO.oktober 1910), Sarajevo, 1912. str. 136.
60. Isto, str. 136
Prema pomenutom popisu prigradsko naselj e Kula Grad imala je 71
kuu i 314 stanovnika, Divi 133 kue i 479 stanovnika i Karakaj 54
kue i 205 stanovnika61.
U samom gradu na dan popisa bile su 192 porodice (sa 1004 lana
domainstva) koje su se bavile zemljoradnjom i ivjele od
zemljoradnje, dok su se ostale porodice sa 2186 lanova bavile
drugim zanimanjima i ivjele od njih (zanatstvo, trgovina i dr.).
Interesantno je daje medu zemljoradnicima u gradu bilo tada 76
porodica koje su imale svoje kmetove, a bilo je i pet kmetovskih
porodica62.
Na podruju sreza Zvomik, ija je površina bila 858 km2, bilo
je tada 9.169 kua i 48.407 stanovnika, i to 26.169 pravoslavaca,
20.906 muslimana, 294 katolika, 218 evangelista, 175 Jevreja i 651
vojno lice.63 Od ukupnog broja civilnog stanovništva (47.756) od
poljoprivrede je ivjelo 44.468 stanovnika, a 3.288 od ostalih
zanimanja. Zemljoradnikih porodica bilo je te godine u Srezu
7.739, a ostalih 1.117.
Od ukupnog broja stanovnika u Srezu 1910. godine samo je 3.387
znalo itati i pisati (2.904 muškarca i 483 ene), 371 samo itati
(358 muškaraca i 13 ena),64 dok su svi ostali bili potpuno
nepismeni.
Uope, uinjen je znatan napredak u svim oblastima, posebno u
privrednom razvitku u odnosu na zateeno stanje. U cilju
iskorištavanja prirodnih bogatstava, odmah je otpoela
izgradnja dobrih puteva. Tako su ve do kraja 1879. otvoreni putevi
Zvomik -Tuzla i Zvomik - Bijeljina, a 1885. godine Zvomik -
Sarajevo. Godine 1889. Zvomik dobiva i prvi telefon (za vojne
potrebe), a 1909. i za civilne potrebe, kada je uspostavljena
telefonska linija Bijeljina-Zvomik. Pred poetak Prvog svjetskog
rata (1914.) matina pošta u Zvomiku ima i pomone pošte u Capardama,
Kozluku, Paprai i Drinjai. Pošta u Zvomiku imala je tada 14
zaposlenih radnika od toga pet slubenika i devet pomonog osoblja, a
pošta u Drinjai jednog slubenika i jednog pomonog radnika.
Na liniji Zvornik-Srebrenica uveden je prevoz putn ika
1886.godine u obinim kolima, a nekoliko godina kasnije obina
kola
61. Isto, str. 74-76.
62. Isto, str. 136.
63. Isto, str. 14-37.
64. Rezultati popisa iteljstva u BiH 1879. godine, str. 4,100 i
101.
28
su zamijenjena natkrivenim sa dva mjesta za putnike.65 U Zvomiku je
1908. osnovana Kotarska poljoprivredna zadruga, iji je cilj bio
unapreivanje poljoprivrede u Srezu.66
149.
15. septembra 1908 .,. br. 16 1,24 2/1.,
kojom sa obmanjuju pravila kotarske poljoprivredne aarifge u
Zvoroika.
<Odobtto» o*pt»o?n c. I kr. mjed nisio f* m lo ltta ni rt
Knuioil« n po-
•lori ra* Borao lH*rs»gOTine oil 15. *opt«mbr» 10B8., b r. 11.1
G3/U. II.)
Ime i sjedite.
§1- Za kotar Zvomik osniva se kotarska poljopri
vredna zadruga pod ittionom „K ota rsk a p o l jo p r i v r e d n a
z a d r u g a u Z v o m i k u* s a sje dištem u Zvorniku.
Pravni odnošaj.
nije povrona onim ustanovama trgovakog za
kona za Bosnu i H erce gov inu , koje se odnose mi teovno i
privred ne zadruge ; ona stupa u pravni ivot za javni i
gragjanski saobraaj onda, kuda
zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu odobri
ova pravila i kada se ista oglase u „Glasnika
zakona inar ed ab a za Bosnu i H ercegovinu".
Za obveze zadru ge jami samo zadr uga kao pravna osoba.
Svrha zadruge.
terijalnih prilika privredmkft gojenjem zajedni
štva, megjusobnini pouavanjem i potpomaga
njem, podravanjem i podizanjem s t u l e š k e svijesti,
zastupanjem stalek ih’ i p odizanjem privrednih
interesa zadrugara, ali oca iskljuuje svako Spe
kulativno djelovanje zadruge kao takovo.
Osobito je zadatak zadruge;
njihov zahtjev, bilo iz vlastitog nagona;
2. da pomae rad zemaljske uprave u po
gledu podizanja zemaljske kulturo, a napose ra
tarstvu, voarstva, vinograd arstva i pošumlja-
vanja, naroito u krševitim krajevima, kao i
konjogojstva i stoarstva; 3. da sudjolujo pri p odizanju uzornih
se
ljakih kua, staja i gjubrišta, pri uvagjanju
štednjaka i pei, da posreduje i pomae pri
Sirenju novih poljoprivrednih alata i strojeva,
pri nabavi dobrog itnog sjemena, pri uvagjanju
sijanja pinih i novih, kultur nih biljaka, pri po
pravljanju livada i pašnjaka, te pri uvagjanju
prikladnih uredaba za paše i dr. 8l.;>
4. da dobavlja stoku za rasplod iz sredstava
zadru«o, koja su za to oregjena, i da razdje-
4b. Naredba o osnivanju Katarske poljoprivredne zadruge u
Zvorniku
Organ Socijaldemokratske stranke BiH „Glas slobode” zabiljeio
je da je 1909. godine bilo u Zvomiku 17 organizovanih
radnika, od toga tri drvodeljska, tri kovinarska i 10 koarskih, kao
i da je ove godine na zbor radnika u Zvomik dolazio Mitar Trifunovi
Uo, radniki tribun iz Tuzle. Poetkom 20. vijeka formirano je u
Zvomiku Udruenje Srba zanatlija i Zanatsko društvo (bez
vjersko-nacionalnog obiljeja), iji zadatak je bio da unapredjuju
zanatstvo.663Ona su nastavila rad i poslije Prvog svjetskog
rata.
65. Milan Ljiljak: “Pošta, telegraf i telefon u BiH,”
“Preduzee PTT saobraaja, Sarajevo 1981. str. 154, 182 i
228.
66. Glasnik zakona i naredbi za BiH, god. 1908. str. 448. Zemaljska
Štamparija Sarajevo, 1909.
66a. Dr. Fahrudin Kalender: “Radnike biblioteke i itaonice u BiH do
1941. godine”, Društvo bibliotekara BiH, Sarajevo, 1998. str.
87 i 88.
29
Još od osmanske vladavine pa sve do poetka Prvog svjetskog rata na
Drini u gradu (na Skeli) bila je carinarnica. U Zvomiku je Austrija
imala jak vojni garnizon koji je 1910. godine imao 651 vojnika i
oficira67. Vojni logor u gradu nalazio se na prostoru izmeu
sadašnjeg stambenog bloka Namazah i nove zgrade Osnovne škole
„MitarTrifunovi Uo” (u Zamlazu). Cijelo vrijeme pod austrougraskom
vladavinom u Zvomiku su bile dvije vojne komande sa 19 kasarni i
poslije Trebinja imao je najviše kasarni u Bosni i
Hercegovini.
Za vrijeme austrougarske vladavine od kultumo-prosvjetnih i
sportskih ustanova i organizacija bile su u Zvomiku dvije osnovne
škole (srpska i dravna ili narodna), Sokolsko društvo „Srpski
soko”, Srpska narodna itaonica, medresa i rudija (viši stupanj
muslimanskih vjerskih škola), kao i nekoliko mekteba za osnovnu
vjersku pouku muslimanske djece. Od vjerskih objekata bile su dvije
crkve (pravoslavna i katolika), 7 damija i sinagoga. Po kazivanju
starog zvomikog krojaa Šaira Bazardanovia na poetku mahale Bair,
idui od Kanara, postojala je jedna kua (zvali su je
„Kiraethana”) u kojoj je bila muslimanska itaonica.68
Poetkom 20. vijeka u Zvomiku je postojala i pozorišna amaterska
grupa, koja je prireivala krae dramske prikaze, uglavnom jednoinke
i dramatizovane narodne pjesme.69 Za vrijeme austrougarske u
Zvomiku su osnovana kulturno-prosvjetna društva „Prosvjeta”,
„Gajret” i „Napredak”.70
Misiju koja joj je namijenjena u Bosni i Hercegovini na Berlinskom
kongresu 1878. godine Austro-Ugarska je u potpunosti izvršila.
Sreene su prilike i zaveden red u svim oblastima društvenog i
ekonomskog ivota. Poeo je privredni i svaki drugi razvoj, tako
daje
67. Rezultati popisa iteljstva u BiH 1910. godine, str. 136.
68. U ovoj itaonici uvee su se priredjivala sijela na kojima su
esto bili gosti sazlije, guslari i gajdaši iz drugih mjesta.
U nju je dolazila i štampa medju kojom i literalni listovi
“Bosanska vila” i “Behar”, koji su i u Zvomiku imali svoje itaoce
iz reda napredne inteligencije.
69. Zabiljeeno je da je ova pozorišna grupa 1909. godine priredila
dvije šaljive igre Svetozara orovia (“Poremeeni plan” i
“Izdaje stan pod kiriju”) i 1911. godine dvije dramatizovane
narodne pjesme (“Ropstvo Jankovi Stojana”, Jovana Protia i
“Aneliju” Hamida Šahinovia). J. Leši: “Vrijeme melodrme”; Šaraj
evo, 1989. str. 251,252,268 i 270.
70. Dr. Ibrahim Karabegovi: “Zvomik i okoline izmedju dva svjetska
rata 1918- 1941)”, prilog za monografiju Zvomika, str. 18.
(neobjavljen rukopis).
30
Zvomik, kao i ostali dijelovi BiH, krenuo putem progresa i
napretka, koji je naalost prekinut izbijanjem Prvog svjeskog rata
1914. godine. Interesantno je da je u sjeanjima starijih Diviana
doba austrougarske vladavine upameno kao “Zlatno doba Divia”, a da
se medju Kozluanima i danas moe uti izreka “Švabo babo”.
Razdoblje izmeu dva svjetska rata (1918-1941)
Po završetku Prvog svjetskog rata u decembru 1918. godine stvorena
je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (KSHS) kao nova drava, u iji
sastav je ušla i pokrajina Bosna i Hercegovina. U prvo vrijeme je
zadrana onakva teritorijalna podjela BiH kakva je bila krajem
austrougarske vladavine. Bila je podijeljena na šest okruga (od
1922.oblasti), i to: Banja Luka sa 11 srezova, Biha sa 6, Mostar
11, Sarajevo 8, Travnik 10 i Tuzla sa 11 srezova. Zvomiki srez je
ostao u Tuzlanskom okrugu, odnosno oblasti. Od 1929.godine KSHS
naziva se Kraljevina Jugoslavija. Ukinute su pokrajinske uprave i
oblasti u okviru njih, a Jugoslavija je podijeljena na devet
banovina. Zvomik je pripadao Drinskoj banovini, ije je sjedište
bilo u Sarajevu.
Za vrijeme KSHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije (1918-1941.),
Zvornik je sjedšte sreza koji se prostirao u granicama gotovo
neizmijenjenim iz vremena austrougarske vladavine. Imao je deset
opština71. Prema prvom popisu stanovništva u novoj dravi (1921.)
grad Zvomik imao je 3.139 itelja, od toga pravoslavnih 799,
muslimana 2.025, katolika 190 i Jevreja 125. Prigradsko naselje
Karakaj imalo je ove godine 236 stanovnika (128 pravoslavnih, 98
muslimana i 10 katolika); Divi 399 i Kula Grad 294. U oba ova
naselja svi stanovnici bili su muslimani. itav Srez imao je
tada 47.233 stanovnika (pravoslavnih 26.249, muslimana 20 312,
katolika i evangelista 537 i Jevreja 134).
Agrarnom reformom sprovedenom odmah po završetku Prvog svjetskog
rata zvornikim veleposjednicima (uglavnom agama i begovim a)
oduzeti su ogromni zemljišni posjedi i dodijeljeni
bezemljašima, bivšim kmetovima, sto je dovelo do znaajne
promjene u stmkturi vlasnikih posjeda. Ovim je bio pogoen ogroman
broj dotadašnjih vlasnika zemlje. Naknade za oduzetu zemlju su
bile
71. Dr. I. Karabegovi: “Zvomik i okolina izmedju dva svjetska rata
1918-1941”, str. 12 (neobjavljen rukopis).
31
neodgovarajue i samo su djelimino isplaene do poetka Dmgog
svjetskog rata.
Veina stanovnika u Srezu bavila se zemljoradnjom, stoarstvom i
voarstvom. Radnika je bilo vrlo malo. Oni su radili, uglavnom, kao
najamna radna snaga na razliitim radovima u Zvomiku, bavili se
splavarenjem ili povremeno sjeom šume i radom u kamenolomima. U
samom gradu po klasnom sastavu pored zanatlija i trgovaca bilo je i
nešto slubenika i zemljoradnika koji su posjedovali vee površine
zemlje i izdavali je pod najam ili je obraivali uz najamnu radnu
snagu. Obrada zemljišta bila je veoma zaostala, sa pretenom
upotrebom ralice.72
Kako je i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije glavno zanimanje
stanovnika u Srezu bilo zemljoradnja, veina zanata u gradu bila je
vezana za poljoprivredu, pa su dominirali zanati kao Što su kovaki,
kolarski, potkivaki, obuarski, opanarski, pekarski, urijski,
abadijski, terzijski, kazandijski, kujundijski, mesarski,
poslastiarski. Godine 1940. bilo je u Zvomikom srezu 180 zanatskih
radnji u kojima je radilo 336 zanatlija.73
Zvomik je u ovom periodu i veoma znaajno trgovako mjesto. Veina
zanatskih i trgovakih radnji (duana) bile su na starinski nain
ureene, ali je bilo i nekoliko radnji koje su bile ureene po
evropski. Saobraaj i prenos robe obavljao se, uglavnom, konjskom
zapregom, nešto kasnije i motornim vozilima, a sa bliom okolinom
poznatim bosanskim konjiima (samaricama). Laama „zvomikušama„
izvozila se niz Drinu drvena graa, koa, suhe šljive Jabuke, orasi,
a samaricama u pasivne susjedne srezove kukuruz. Poznati su bili
zvomiki vašari, prvi na Aliun ili Ilin-dan (2. avgusta) i
drugi na Petkovicu (27. oktobra).74
Zvomik je, kao i u ranijim periodima, raskrsnica puteva za
Bijeljinu, Tuzlu, Srebrenicu, Sarajevo, a preko mosta na Drini
(podignut 1929.) za Šabac, Valjevo, Beograd i Uice. Iz Zvomika je
polazilo 7 autobuskih linija. U ovom razdoblju grad je imao pet
konaišta (hanova) ijedan hotel („Beograd”). Nije imao nijedan
industrijski objekat, ak ni mlin ili strugaru. Do 1934. godine u
njemu je bio i garnizon bivše
72. Isto, str. 24,
73. Statistiki godišnjak BiH 1945-1953. Zavod za statistiku i
evidenciju, Sarajevo, 1954. str. 300.
74. Prof. Deroko: “Drina, geografsko-turistika monografija,”
Društvo Fruška gora, N.Sad, 1939. str. 265.
32
jugoslovenske vojske, koji se nalazio u napuštenim objektima
austrijske vojske u Lagerima i Zvomikoj tvravi.
Prema popisu iz 1931. godine u srezu Zvomik bilo je 9 seoskih i
jedna gradska opština sa ukupno 47.326 stanovnika, od toga
pravoslavnih 22.025, muslimana 24.688, rimokatolika 253,
evangelista 227, ostalih hrišana 21 i druge konfesije 112. Grad
Zvomik imao je tada 3.487 stanovnika, od toga 886 pravoslavnih,
2304 muslimana, 177 rimokatolika, 7 evangelista, 4 ostalih hrišana
i 109 drugih konfesija. Prema istom popisu nepismenih stanovnika u
dobi od 11 do 60 godina bilo je u Srezu 79,20%.75
Pred poetak II svjetskog rata u gradu je bio gotovo isti broj
stanovnika kao 1931. godine (oko 3500). Zvomik je tada imao
elektrino osvjetljenje, poštu, telefon, telegraf, fmansijsku
upravu, bolnicu, sreski kao i šerijatski sud, medresu, šest damija,
sinagogu i pravoslavnu crkvu. Na podruju sreza Zvomik radilo
je tada 11 narodnih osnovnih škola, Graanska škola trgovakog smjera
(radi od 1920. godine), Muška zanatska (šegrtska) škola i enska
struna zanatska škola.76
Od javnih graevinskih objekata izmeu dva svjetska rata
podignuti su u gradu samo eljezni most na Drini (1929.) i
bolnica na Fetiji (1939/40.).
Osnovne škole, pored škole u gradu, radile su još u Kozluku, Tršiu,
Skoiu, Branjevu, Šepku, Drinjai, Liješnju, Kalesiji, Teoaku i
Rastošnici. Školske 1937/38. u sve škole bilo je upisano 1738
uenika od I do IV razreda, rasporeenih u 27 odjeljenja, koja su
vodila 22 uitelja .77 Evidentirano je d a je Zvornik 1936. godine
imao dvije biblioteke - biblioteku Sokolskog društva „Soko”
sa 508 knjiga i biblioteku Muslimanske narodne itaonice
„Sloga” sa 170 knjiga, dok je na podruju Sreza radilo tada
još 6 knjinica u selima.78
75. Dr. Ibro Karabegovi: “Zvornik i okolina izmedju dva svjetska
rata (1918-1941)”, str. 12. (neobjavljen rukopis).
76. Isto, str. 15.
77 Isto djelo, str. 15.
78. Pored biblioteka u gradu, u Srezu su radile biblioteke
(knjinice) još u Skoiu sa 98 knjiga, Branjevu 40, Teoaku,
Kozluku, Drinjai i Kalesiji, a knjinicu je imala i Osnovna
škola u gradu i Graanska škola. Sve su imale mali knjini fond. Dr.
Ljubinka Bašovi: „Biblioteke i bibliotekarstvo u BiH
1918-1945", „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1986, str. 79, 216;
i Izvještaj Sreskog naelstva u Zvomiku br. 476/36 poslat
Kraljevskoj banskoj upravi II Sarajevo 6. maja 1936. godine.
33
5. lanovi diletantske (dramske) sekcije Narodne itaonice „Sloga” u
komediji “Oba gluha” Huseina Doze, snimak iz 1933.
godine.
Slijeva na desno, sjede (djeca): Ohran Baijaktarevi i Semka Kasum;
drugi red, sjede: Avdo Mujezinovi, Mustafa Bazardanovi,
Rasim Šehagi (igrao ensku ulogu), Hasan Šakani i Alija
Kamenica; trei red, stoje: Hasan Hadiahmetbegovi, Hasan Kamišali,
Mehmed Uzuni, Selim Hadiahmetbegovi, Safeta Barjaktarevi,
Ahmet Zaimovi, Mustafa Mustafi i Safet Hadinurbegovi; etvrti
red: Rasim Šehavdi, Ahmet Šehi, ulaga Tiri, Hakija Mešanovi i
Besim Korkut; ene sa strane u seoskoj nošnji: Zumreta
Ljubovi i Semka Efendi.
Prema izvještaju Sreskog naelstva Zvornik upuenom Kraljevskoj
banskoj upravi u Sarajevu (II), 8. februara 1935. godine pod
brojem 71/35, vidi se da je u srezu Zvomik tada postojalo 12
raznih društvenih organizacija.79
Zna se da su u gradu u ovo vrijeme postojala i dva fudbalska kluba
- „Zmaj od Noaja” i „Sloga”. Iako su ovi klubovi formirani više na
konfesionalnoj osnovi, i u jednom i u drugom klubu igrali su
omladinci iz obje konfesije (pravoslavne i muslimanske), kao i iz
drugih konfesija.
79. Prema ovom izvještaju u Zvomiku su tada djelovale slijedee
organizacije: Sokolsko udruenje “Soko” (320 lanova), Kolo
srpskih sestara (70), pododobr “Prosvjete” (30) pododbor
“Gajreta” (60), Povjereništvo “Narodne uzdanice” (43), Sreski
odbor Crvenog krsta (84), Narodna itaonica “Sloga” (70),
Udruenje dobrovoljaca (186), Udruenje rezervnih oficira (16),
Udruenje ratnih invalida (75), Vatrogasna eta (18) i Lovako
udruenje (100).
34
L
Od zdravstvenih ustanova u srezu Zvomik u godinama nakon stvaranja
Kraljevine SHS postojala je samo jedna ambulanta, jedna apoteka,
jedan sreski Ijekar i apotekar.80Zbog nerazvijenosti zdravstvene
zaštite kao i zdravstvene neprosvijeenosti stanovništva, Zvomiki
srez su esto harale razne epidemije do 1941. godine. Naroito je bio
raširen sifilis, pa je u Zvomiku bila osnovana specijalna ambulanta
za lijeenje i suzbijanje ove bolesti.81
Politiki ivot na podruju Sreza izmeu dva svjetska rata bio je vrlo
intenzivan. Uglavnom su djelovale one politike graanske stranke
koje su imale uticaja u najveem dijelu zemlje. Do 1929. godine bile
su to Radikalna i Demokratska stranka, Jugoslovenska muslimanska
organizacija i Savez zemljoradnika. Najviše glasova na svim
izborima u Srezu imali su kandidati Radikalne stranke i JMO. U
periodu od 1936. do 1941. godine najvei uticaj imala je
Jugoslovenska radikalna zajednica (JRZ) koju su sainjavali
pripadnici Narodne radikalne stranke, Slovenake ljudske stranke i
JMO.82
U periodu izmeu dva svjetska rata gradonaelnici opštine Zvomik bili
su: ordo Vidakovi, Hakija Krdali, Demal ef. Hulusi i Stanko Nikoli.
Ovaj posljednji funkciju gradonaelnika obavljao je od 1933. do
1941. godine.
Inae, ivotni standard veine u gradu za vrijeme Kraljevine
Jugoslavije bio je vrlo nizak, jer je malo ljudi imalo neko
zaposlenje. Dobro su ivjeli samo veleposjednici i veletrgovci,
osrednje srednji sloj (zanatlije, trgovci i inovnici), dok je
ostali svijet, a takvih je bilo preko 50 %, ivio vrlo teško, meu
kojima je bilo mnogo sirotinje. Uvozna i industrijska roba bila je
vrlo skupa za razliku od domaih proizvoda koji su bili znatno
jeftiniji. Tako je, na primjer, kilogram sitnog šeera koštao 12
dinara, ulja 12, kafe 40, rie 10-12,a mesa samo 6 dinara. Kukuruzno
brašno bilo je pola dinara, pšenino jedan, bijelo dva, jabukov
pekmez dva itd. Vrlo rijetki su bili oni koji bi mogli
odjednom kupiti, na primjer, kilogram ili pola kilograma
šeera, ulja, kafe ili rie, ve se kupovalo po 10,15,20 ili 25
dekagrama, i to naješe na veresiju. Zato
80. Dr. Ibrahim Karabegovi: “Zvomik i okolina izmedju dva svjetska
rata (1918- 1941),” str. 19. (neobjavljen rukopis).
81. Isto, str. 20,21.
82. Isto, str. 32.
su mušterije, s obzirom na nisku kupovnu mo veine stanovništva,
bile cijenjene i uvaavane od vlasnika duana.
Iako nije utvreno daje Zvomik u vrijeme Kraljevine Jugoslavije imao
organizaciju Komunistike partije, njene socijalistike ideje širene
su i prihvatane i na podruju Zvomikog sreza, a naroito poslije
dolaska Josipa Broza Tita na elo KPJ. 0 tome svjedoi i nekoliko
dokumenata u vezi sa hapšenjem i suenjem u Okrunom sudu u Tuzli
grupi komunista ili simpatizera KPJ iz Zvomika (Ferdi Gazinu, Omeru
Šehiu i Hasanu Šakaniu) ujesen 1939. godine.82a Prvo otvoreno pismo
napredne bosanskohercegovake omladine iz decembra 1937.godine
potpisali su i studenti Beogradskog univerziteta iz Zvomika Safet
Bazardanovi i Ksenija Milinuši, a potpisnik Treeg otvorenog pisma
od 1. decembra 1939. godine bio je Zijah Hrustanbegovi, student
prava.83 U ovim pismima traila se autonomija BiH kao
ravnopravne politike jedinice u Kraljevini Jugoslaviji, koju je
trebalo konstituisati i formirati kao federativnu dravu. U njima se
istovremeno apelovalo na organizovanju otpora širenju fašizma pred
Drugi svjetski rat.
Kao lanovi KPJ iz ovog perioda sa podmja sreza Zvomik pominju
se Hasan auševi,84Mustafa Hadihamzi, Petar Obradovi i Mehmed Sahani
iz Zvomika, Dragomir Popovi iz Drinjae i Šemsudin Šiši iz Kozluka.
Poznato je da su tada u Zvomiku i okolini kao nosioci
revolucionarnih stremljenja djelovali i Mili Popovi iz Pirota
(uitelj u Branjevu i Zvomiku) i Stojan Koraksi iz okoline aka
(uitelj u Liješnju i Zvomiku).85
Kao što je poznato, Kraljevina Jugoslavija pristupa Trojnom paktu
(ine ga fašistike zemlje Njemaka, Italija i Japan) 25. marta 1941.
godine. Svoje nezadovoljstvo pristupu Trojnom paktu izrazili su 27.
marta mnogi graani širom zemlje pa i Zvomika demonstrirajui gradom
i uzvikujui parole “Bolje rat, nego pakt!”, “Bolje grob nego rob!”
Ovog
82a. Dr. Fahrudin Kalender: “Radnike biblioteke i itaonice u BiH do
1941. godine”, Društvo bibliotekara BiH, Sarajevo, 1998. str.
361.
83. “Gradja o djelatnosti KPJ uBiH 1921-1941”, Listovi, proglasi,
leci, “V. Masleša”, Sarajevo, 1971. str. 453,471.
84. Dr. Smail eki: “Genocid na Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu”,
Sarajevo, 1996. str. 388. Hasan auševi je sin Salke i Zumre
r. Tihi. Sudjelovao je kao dobrovoljac u Španskom gradjanskom
ratu (1936-1939).
85. Dr. Ibrahim Karabegovi: “Zvomik i okolina izmeu dva svjetska
rata”, prilog za monografiju Zvomika, str. 44 (neobjavljen
rukopis).
36
dana je na Zelenoj pijaci odrao okupljenom narodu vatren govor
uitelj Mili Popovi, nazvavši tadašnju vladu izdajnikom, a Hitlera
krvopijom.86
Period Drugog svjetskog rata i NOB-e (1941-1945)
U aprilu 1941. godine Njemaka je napala i za 12 dana okupirala
Jugoslaviju kada je i Zvomik bombardovan od strane njemake
avijacije. Povlaei se pred Nijemcima iz Beograda, kralj i vlada su
prošli kroz Zvornik, zadravajui se u njemu jedan dan, nakon ega je
bivša jugoslovenska vojska srušila eljezni most na Drini u
gradu.
U toku II svjetskog rata, odnosno Narodnooslobodilake borbe
(1941.-1945.), Zvomik je (kao i cijela BiH) bio u sastavu Pavelieve
ustaške tvorevine tzv. Nezavisne Drave Hrvatske u kojoj su
Muslimani Bošnjaci smatrani Hrvatima islamske vjere.87 Odmah
po formiranju kvislinške vlasti Zvomik postaje kotarsko
(sresko) mjesto i sjedište ustaškog logora, administrativno
ukljuen u Veliku upu Usora i Soli, ije je sjedište bilo u
Tuzli. S obzirom na to da je istoni dio Zvomikog sreza odmah
nakon okupacije postao granica izmeu ustaške NDH i Nedieve
Srbije, relativno je brzo zaposjednut od strane njemakih i
ustaških jedinica, koje su bile locirane od Drinjae (preko Zvomika)
do Pilie. One su pomogle da se u Zvorniku ubrzo uspostave
organi kvislinške i okupatorske vlasti. Uspostavljene su,
odnosno obnovljene, andarmerijske stanice u Zvomiku,
Kozluku, Palatoru, Tavni, Drinjai i Sapni.
Oslonac ustaškog pokreta prilikom uspostavljanja okupatorske i
ustaške vlasti, najprije u Zvomiku, a zatim i u nekim mjestima u
Srezu, bio je jedan broj profašistiki orijentisanih
elemenata, uglavnom ljudi doseljenih u Zvomik sa strane prije
poetka II svjetskog rata, kao što su trgovac Ivan Mali, apotekar
Zvonimir Kiler, profesor Nešad Topi, advokat Vladimir Pavlovi, uro
Plejiš i još neki.
Odmah po uspostavljanju okupatorske i kvislinške vlasti u Zvomiku
je otpoeo ustaški teror nad Jevrejima i jednim brojem Srba
86. Isto, str. 44.
87. Dr. Enver Redi: “BiH u U svjetskom ratu”, Sarajevo, 1998.
Pojedini muslimani su još od 1941. godine traili da se BiH
izdvoji iz sastava NDH i dobije autonomiju pod njemakim
protektoratom. Pokretai ove ideje mislili su da bi se u njoj
Bošnjaci Muslimani zaštitili od nasilne ustaške
asimilacije.
37
kako bi NDH postala etniki ista i homogena. U maju 1942.godine
zvomiki Jevreji su odvedeni u koncentracioni logor na Banjici, gdje
su svi likvidirani. I nekoliko Srba iz grada i okoline u prvim
mjesecima okupacije je zatvoreno ili odvedeno u logore u kojima su
veina ubijeni. Plašei se da ne doive njihovu sudbinu, jedan broj
zvomikih Srba se na poetku rata sklonio u Srbiju, dok je ogromna
veina ostala da ivi u gradu uz komšije Bošnjake, sa kojima su,
dijelei istu sudbinu, doekali kraj Drugog svjetskog rata.88
Rezervisano dranje veine stanovnika Zvornika prema okupatorskom i
ustaškom reimu, kao i injenica da ustaški pokret od samog poetka
nije imao podršku širokih narodnih masa Zvomika i okoline,89 imalo
je za posljedicu da je veoma mali broj Zvomiana pristupio
ustaškom pokretu koji se nakon dva-tri mjeseca sveo samo na
nekoliko, tako da se ustaška vlast u Zvomiku nikada nije uvrstila,
naroito poslije dizanja narodnog ustanka jula 1941. godine, od kada
je ona odravana samo uz pomo i podršku njemakih oruanih
snaga.
Isto tako, veoma mali broj Zvomiana je pristupio etnikom
pokretu, pa se moe rei daje Zvomik (izuzimajui pomenute
sluajeve) u toku Drugog svjetskog rata bio pošteen zloina i
meunacionalnih sukoba, ve naprotiv i Srbi i Bošnjaci su se meusobno
odnosili komšijski i prijateljski, štitei se i pomaui jedni
drugima. Slina situacija je bila i na podruju cijele sadašnje
opštine Zvomik. Zloini masovnijih razmijera poinjeni su samo 1941.
godine - nad Srbima u Drinjai od strane ustaša koji su došli iz
Hrvatske,90 i nad Bošnjacima u Sopotniku od etnika sa podruja
Bratunca.
Nepostojanje organizacije KPJ u Zvomiku prije rata i na
poetku NOB-e, prisustvo jakih okupacionih i kvislinških snaga
i njihova propa
88. Starješinstvo Islamske vjerske zajednice BiH je 1941.godine
protestvovalo kod ustaških vlasti u tzv .NDH u Zagrebu i
samog Ante Pavelia da ne ine teror nad Srbima u Bosni. Nešto
slino u oktobru 1941.uinili su i najugledniji Bošnjaci u
Sarajevu i u gotovo svim veim gradovima u BiH. U Rezoluciji koja je
tim povodom izdata u Sarajevu javno se osuuju nasilja ustaša
nad Srbima , kao i Bošnjaka u njihovim redovima, poinioca
zlodjela, a zalau se za slogu i ivot u prijateljstvu,
ljubavi, dobrosusjedstvu. Poslije ovih protesta, progona i zatvamja
Srba u Zvomiku nije bilo. A ako ih je i bilo, uglavnom su se
odnosili na saradnike partizanskog pokreta, meu kojima i na
pripadnike bošnjakog i drugih naroda.
89. Više o tome vid.dr. Zdravko Antoni: “Ustanak u istonoj i
centralnoj Bosni 1941” “Univerzal”, Tuzla, 1981. i Jeremija
Ješa Peri: „Opština Zvomik u NOB i socijalistikoj
revoluciji”, Zvomik, 1982. str. 7. (neobjavljen rukopis).
90. Iako Hrvati, svi su nosili fesove (predstavljujui se
muslimanima) da bi izazvali revolt domaih Srba protiv
Muslimana.
38
ganda, kao i udaljenost Zvomika od ustanikih centara, uticali su na
to daje relativno manji broj Zvomiana pristupio
narodnooslobodilakom pokretu i otišao u partizane ili se
ukljuio u organizovan ilegalni rad u prvoj i drugoj ratnoj
godini. Veina Zvomiana koja je pristupila narodnooslobodilakom i
antifašistikom pokretu 1941. godine napustila je Zvomik
ranije ili je boravila u mjestima bliim ustanikim centrima.
Sa stanovišta okupatorske vlasti Zvomik je bio vaan i znaajan
strateški centar. Gotovo za sve vrijeme rata u njemu su bile
stacionirane jake neprijateljske snage (njemake, ustaške,
domobranske, legionarske), naroito do 1943. godine. Ve od maja
1941. godine u Zvomiku je bio lociran Trei bataljon 738. puka 718.
njemake pješadijske divizije i bila formirana njemaka komanda
mjesta na elu sa kapetanom Streckerom. U januaru 1942. godine u
Zvomiku su boravila krae vrijeme dva puka 342. njemake divizije,
koja je uestvovala u tzv. II neprijateljskoj ofanzivi na istonu
Bosnu. U vrijeme borbi za konano osloboenje Jugoslavije (kraj 1944.
i poetak 1945. godine) Zvomik je ponovo jaka otporna taka
okupatora.
6. Filip Kljaji Fia.
Iako je Zvomik u toku veeg dijela rata bio jako neprijateljsko
uporište i njegovi prilazi (Stari grad, Mlaevac, Zmajevac i
Vratolomac) bili obezbijedeni rovovima, bodljikavom icom i
drugim utvrdama sa jakim posadama, jedinice
Narodnooslobodilake vojske oslobaale su ga sedam puta.91 Bataljoni
Prve proleterske i Prve i Druge vojvoanske brigade oslobodile
su ga prvi put 5. jula 1943. godine i ovaj datum se obiljeava kao
dan osloboenja grada. U borbama za prvo osloboenje Zvomika poginuo
je 71 partizanski borac, a meu njima i narodni heroj Filip Kljaji
Fio, komesar Prve proleterske divizije.92 Inae, napad na Zvomik
poeo je 4.jula u 22 sata, a osloboenje sutradan oko podne uz veoma
estoke borbe na svim prilazima i u samom gradu, koji je branilo oko
3.000 ustaša, domobrana i legionara.93 Napadom je zapovijedao Koa
Popovi, komlMant Prve proleterske divizije.94 Partizani su se
zadrali u Zvomiku do 8. jula, kada su napustili grad, a u njega iz
pravca Tuzle ušle njemake jedinice.95
U toku 1943. godine partizanske jedinice su još dva puta oslobaale
Zvomik - krajem septembra Biranski partizanski odred i
poetkom novembra dijelovi 19. biranske i etvrte vojvoanske
bri gade. Od sredine 1943. godine u Zvomiku i okolini djelovao je
organizovan ilegalni pokret, od kada slijedi znatniji odlazak
mladia iz graa i okoline u partrizanske jedinice.
91. Datum i osloboenja Zvomika preuzeti su iz raa Jeremije Ješe
Peria „Opština Z vo m iku NO B i socijalistikoj revoluciji”
(III verzija), Zvom ik, febmara 1982.str.
88,103,111,133,134,142,150,153, (neobjavljen rukopis).
92. Filip Kljaji Fia ro enje 1913.u okolini Petrinje ( Hrvatska).
Obuarski radnik i lan KPJ od 1936. U NOB stupio jula 1941.
Prvi komesar Prve proleterske bri
gade. Poginuo kao komesar Prve proleterske divizije u tek
osloboenom Zvom iku 5.jula 1943.godine. Za narodnog heroja
proglašen 1944.godine,
93. Prethodno su partizanske jedinice , poslije bitke na Sutjesci
(15.maj-15.juni 1943.),
u drugoj polovini juna oslobodile Vlasenicu, Milie, Drinjau,
Srebrenicu i Bratunac. Po padu ovih mjesta svi njihovi
branioci su se povukli u Zvomik i ukljuili u njegovu
odbranu. Zato ovoliko veliki broj neprijateljskih vojnika (oko
3.00 0) u gradu.
94. O napadu na Zvom ik i pogibiji Filipa Kljajia vidi više u
knjizi Koe Popovia: "Beleške uz ratovanje”, Bigz, 1988. str
156-158.
95. Dok su partizanske jedinice boravile u Zvomiku tokom njegovog
prvog i drugog
oslobaanja (juli i septembar 1943.), grad je bombardovan od strane
njemake i ND H avijacije.
40
7, P je šak i m ost nu D rin i u Zvo rn iku. P o d ig li su g
a na buradim a u decem bru 194 4.
g o d in e in enje rci 14. korp usa NOVJ. Slu io j e za p re
la z p arti zan sk ih jed in ic a u
poslj ednji m opera cij am a N O V J96
Od novembra 1943. godine do septembra 1944. Zvornik e neprekidno
biti u neprijateljskim rukama. U septembru 1944. godine borci
Narodnooslobodilake vojske dva puta su ga oslobaali: 12. septembra
borci 20. romanijske NOU brigade (Zvomik je tada branilo 400
ustaša, zelenokarovaca i Bjelorusa) i 21. septembra kada su
dijelovi 19. biranske NOU brigade iznenadno upali u grad iz pravca
Tuzle sa dva kamiona i zarobili 50 neprijateljskih vojnika. Poslije
ove operacije na povratku iz grada, kod Caparda, smrtno je ranjen
od strane etnike zasjede narodni heroj Svetozar Vukovi arko,
zamjenik komandanta Devetnaeste biranske brigade.
U decembru 1944. i poetkom 1945. godine na podruju Zvomika voene su
velike borbe sa njemakim i kvislinŠkim snagama za konano osloboenje
Jugoslavije u kojima je samo u drugoj polovini decembra i
januaru poginulo preko 1000, ranjeno oko 2.500 i nestalo
preko 500 boraca iz raznih dijelova Jugoslavije. U sklopu
ovih operacija borci 18.
96.