Nenad Zvonarek, prof.Fakultet strojarstva i brodogradnje

Predavač EHF-a

Metodika poučavanja varki u pojedinačnom (individualnom)i grupnom trenažnom radu

UVODTreneri i drugi stručnjaci traže nove puteve kojima će povesti svoje sportaše k

ostvarenju željenih sportskih dostignuća.Takav pristup treniranju stavljanaglasak na individualne potrebe sportaša, a posebno je izražen u timskimsportovima. Jedan od temeljnih principa sportskog treninga je principindividualizacije.Tako i u rukometu, treneri se moraju odnositi prema igračuindividualno, u skladu s njegovim sposobnostima, potencijalom, tehničko-taktičkim znanjem, uzrastom i spolom. Sve ove informacije uvažavaju su upostupku izrade planova i programa trenažnog djelovanja, kako u okviruosnovnog trenažnog rada tako i u dopunskom individualnom treningu.

Danas u individualnom treningu sportaša poznajemo: preventivni trening,rehabilitacijske programe, treninge za unaprjeđenje morfoloških obilježja,treninge za razvoj motoričkih sposobnosti, treninge za razvoj funkcionalnihsposobnosti, rad na psihičkoj pripremi te trening za unaprjeđenje tehničko-taktičkih sposobnosti. Što se više sportaši odluče za ovaj vid treninga, to je većavjerojatnost kvalitetnijeg i dužeg ostvarivanja visokih sportskih ostvarenja.

Cilj ovog rada je unaprijediti individualnim i grupnim treningom tehničko-tataktičke sposobnosti rukometaša analizom varki, jednog važnog elementaigre u napadu s loptom.

1. INDIVIDUALNI I GRUPNI TRENINGVećina rukometnih trenera i stručnjaka dijeli isto mišljenje da kvaliteta i

popularnost rukometa ovisi prije svega o kvaliteti igrača jer su oni nositeljikoncepta igre jedne momčadi i natjecateljskog rezultata. Vrhunski igrači, tj.njihova aktualna kvaliteta proistječu iz njihovih potencijala, kvalitete trenerskograda i kontinuiranog usavršavanja (individualnog i grupnog).

Teorija o razvoju aktualne kvalitete i karijere rukometaša naglašava važnostindividualnog dopunskog treninga u poticanju individualnog napretka,pretvaranju nadarenosti u vrhunsku kvalitetu i povećanju razine uspješnosti uigri. Za postizanje navedenih ciljeva nužan je višegodišnji sustavan i postupanpojedinačni i skupni rad u svim dijelovima sportske pripreme te optimalnousklađen odnos između pojedinačnih i timskih treninga, sustava natjecanja temetoda i sredstava oporavka.

Imajući u vidu ove činjenice, valja kontinuirano, svakodnevno objektivno isubjektivno procjenjivati potencijalnu i aktualnu kvalitetu igrača kako bi se narezultatima procjene mogao odrediti plan i program individualnog(pojedinačnog) i grupnog (skupnog) dopunskog treninga rukometaša.

Rukometaše treba motivirati da pojedinačnim i grupnim dopunskim treningom slabe karakteristike svoje igre pretvaraju u jake na početku treninga, ajake karakteristike svoje igre i “specijalke” usavršavaju na kraju treninga.

113

Individualni trening ima slijedeće ciljeve:1. povećati razinu tehničko-taktičkog znanja i vještina. Možemo reći i ovako,

individualnim treningom učimo rukometaša igrati rukomet s gledišta individualnetehnike i taktike.

2. zaustavljati i korigirati izvedene elemente u cilju usavršavanja i poboljšanjavlastite igre

3. omogućiti velik broj ponavljanja zadanih specifičnih vježbi koje su dijeloviigre u napadu.

4. riješavati igrača neznanja “abecede” rukometa ili nedoučenost osnove igre(individualna tehnika, igra 1:1, 2:2 i 3:3)

Pojedinačni i grupni trening provodi se u svim fazama godišnjeg ciklusatreninga, a osobito u prijelaznom periodu, kada su mogućnosti za korekciju iusavršavanje tehnike najveće.

Dakle, individualni i grupni trening u rukometu nije metoda koja omogućavakontinuirano ispravljanje individualne tehnike i taktike, već i metoda kojaznačajno povećava razinu individualne teorijske, psihološke i fizičkepripremljenosti rukometaša. Bez njega nije moguće optimalno pretvoritipotencijalnu kvalitetu igrača u aktualnu niti osigurati dugotrajnu uspješnu igračkukarijeru.

Primjer individualnog i grupnog dopunskog treninga iz jednog elementatehnike igre u napadu s loptom (fintiranje) bit će opisan u daljnjem tijeku ovogarada.

3. KARAKTERISTIKE VARKE S LOPTOMFinte su tehnički element individualne igre u napadu kojim se igrač koristi kako

bi stekao vremensku ili prostornu prednost u odnosu na obrambenog igrača kojiga čuva. Kvalitetnom izvedbom ovog elementa napadaču je omogućenanesmetana realizacija šutiranja na vrata ili mu osigurava nastavak tehničko-taktičkog djelovanja u povoljnijim uvjetima u odnosu na protivnika Finte seprimjenjuju u cilju: oslobađanja od protivničkog braniča radi realizacije, prelaskaprotivničkog braniča i stvaranja trenutnog viška igrača za daljnju akciju iliangažiranja dvaju protivničkih braniča i proigravanja suigrača kojem se takooslobađa prostor za daljnje djelovanje.

Varke se primjenjuju u fazi obrane i u fazi napada, bez lopte i s loptom. U fazinapada najčešće se koriste varke s loptom koje dijelimo prema sadržaju lažnefaze na : varke lažnog kretanja, šutiranja i dodavanja. U varke lažnog kretanjaubrajamo jednostruke, dvostruke ili varke okretom. Slijedi opis najučestalijevarke u rukometu, jednostruke varke.

Početak spomenute izvedbe varke, ali i ostalih elemenata tehnike u napadu sloptom, započinje energičnim početkom zaleta bez lopte koji daje tijelu početnubrzinu kretanja. Iz pravovremeno izvedenog zaleta hvata se u zraku dodana loptaod suigrača i prizemljuje se na tlo stopalima u paralelni ili dijagonalni stav (tzv.nulti korak). Zatim se započinje izvođenje dviju faza i to:

- lažne (prividne) – u kojoj se protivnički branič želi dovesti u zabludu što setiče napadačevog smjera kretanja. Ta faza je u pravilu naglašeno uvjerljiva, jasnoizražena i vremenski duža. Zadaća joj je da navede obrambenog igrača naizbacivanje težišta tijela iz ravnotežnog položaja ili na kretanje braniča u

114

željenom pravcu. Uvjerljivost lažne faze varke očituje se vjerodostojnimkretanjem cijelog tijela u lažnom smjeru. Ova cjelina sažeta je u izvedbi prvogkoraka varke. Potom slijedi izvedba druge faze.

- stvarne (izvršne) – koja mora za protivnika biti iznenadna i munjevita. Izvodise maksimalnom brzinom u suprotnom smjeru kako protivnički branič, koji jereagirao na lažnu fazu, ne bi bio u mogućnosti zaustaviti napadača. Ova fazasažeta je u izvedbi drugog koraka varke. Uspješno izvedenom varkom napadačulazi u realizaciju akcije i otvara mu se put prema naprijed ili prema vratima, kojiostvaruje trećim korakom.

Opisana je jednostruka varka, ali princip je isti kod izvedbi svih vrsta varki. Onase izvodi i odabire ovisno o reakciji braniča. Ako branič na reagira na lažnu fazuvarke, napadač će produžiti lažni pokret i time ga pretvoriti u izvršnu fazu.Međutim, ako branič primjereno reagira na lažni, ali i na stvarni dio varke pa nijemoguć prolaz na predviđenu stranu, napadač će jednostruku fintu pretvoriti udvostruku, tako što će još jednom iznenada mijenjati smjer akcije i cilj varkeprovoditi na strani prvog lažnog pokreta.

4. SPECIFIČNOSTI IZVEDBE VARKE OVISNO O OSOBINAMA BRANIČAU individualnom i grupnom dopunskom treningu na kojem uvježbavamo varke

igrom 1:1 važno je igrača upoznati sa svim teoretskim mogućnostima koje možeočekivati tijekom utakmice. Prije svega igrača treba upoznati sa svim tehničkimdetaljima izvedbe varke te njihovim vremenskim slijedom ovisno o reakcijibraniča. Stoga, na slici 1. je opis tehničkih detalja koje igrač mora poznavati.Svaka faza: zalet, lažna, stvarna i daljnja realizacija ima svoje biomehaničkezakonitosti koje napadač mora uvažavati kako bi izvedba varke imalakoordiniranu tečnost u vremenu i prostoru.

115

Slika 1. Faze i tehnički detalji finte

Isto tako, napadač mora prepoznati kvalitetu i profil obilježja braniča kojegnapada varkom. U početku utakmice napadač dolaskom u fazu napada uočavakoju obranu protivnička ekipa igra, koji je branič zadužen za njegovosprječavanje, koja su mu tehnočko-taktička znanja, koliko je psihološki spremanza utakmicu, kolika mu je agresivnost obrambenog kretanja, kolika mu je bočnaili dubinska pokretljivost, kakva mu je komunikacija sa suigračima, koliko jevremena proveo u igri, koje su mu morfološke karakteristike (longitudinalnost,voluminoznost mišičnog tkiva, količina masnog tkiva itd.), kakve ima motoričkesposobnosti (snaga, brzina koordinacija itd.) ili kakve ima funkcionalnesposobnosti. Ova obilježja i njegov mogući individualni profil prikazana su naslici 2.

116

Slika 2. Napadačeva analiza braničevih obilježja

Na osnovi ovakve analize, koju načini sam igrač ili u suradnji s trenerom, utaktičkoj pripremi prije utakmice ili taktičkoj intervenciji tijekom utakmice,napadač može odabrati najkvalitetniji način napadanja protiv braniča kojegnapada. Napad se može izvesti individualnom igrom 1:1 ili grupnom u suradnji sjednim ili više suigrača.

Primjer s kojim možemo teoriju približiti praksi je sljedeći.Branič protiv kojega napadač treba na utakmici igrati ima sljedeće

karakteristike:- visok je, nema veliku voluminoznost mišićnog tkiva, snaga ramenog pojasa

slaba, brzina kretanja nogu prosječna, a dinamička fleksibilnost kukova slaba.U obrambenim aktivnostima odlično se koristi blok igrom, bočna pokretljivostdobra, ali dubinska pokretljivost mu je slabija strana. U obrambenim zadacimaviše se koristi rukama nego nogama. Veću aktivnost pokazuju u napadačkimaktivnostima nego obrambenima. Osjeća veliki psihološki pritisak od stranetrenera koji ga brzo i često mijenja drugim suigračem.

Napadač protiv takvog braniča bira i izvodi varku sljedećih karakteristika: - varka treba biti izvedena neočekivano u situaciji kada se uoči braničeva

trenutna nespremnost te nedovoljna angažiranost i motiviranost u obavljanjuobrambene aktivnosti. Lažna faza može se izvesti na dva načina, ali uvjerljivo:prvi- tako da lažna faza bude usmjerena van širine tijela braniča s naglašenimspuštanjem tijela na iskoračnu nogu ili drugi – da je lažna faza vremenski kratkasa zaletom usmjerenim u tijelo braniča. Zadaća prvog načina izvođenja varke jeda navede braniča na bočno kretanje, a drugi način ima zadatak da naglašenomstvarnom fazom (širinom) izbjegne moguće braničevo hvatanje rukama tijelanapadača. Varka mora biti izvedena kontroliranom brzinom tako da braničreagira na ponuđene lažne kretnje jer se one izvode upravo zbog njega, ali i zatoda napadač može izvesti i dvostruku varku ukoliko branič ne reagira na prvu fazunego na drugu. Udaljenost izvođenja varke ovisi o dohvatu ruku braniča te onjegovom mogućem kretanju prema naprijed. Ukoliko se dogodi ova druga

117

pretpostavka, napadač mora prostorno i vremenski skratiti lažnu fazu varke kakone bi na njemu bio učinjen prekršaj. Ulazak u zadnji korak prije realizacije morabiti agresivan i brz da mogući kontakt s braničem ne utječe na ravnotežni položajnapadača.

Ovo je jedna od mogućih analiza braniča koje čine trener i igrači u taktičkojpripremi prije utakmice ili u taktičkoj intervenciji za vrijeme utakmice tijekomraznih natjecanja.

Mogući su i mnogi drugi profili igrača, ali je važno poznavati i na vrijemeprepoznavati sve potrebne tehničko-taktičke informacije o igri u napadu i obranikako bi se igrač mogao kvalitetno pripremiti. U slijedećoj slici 3. nabrojeni suprostorno – vremenski parametri koje kreira branič svojim djelovanjem u obrani(s jedne strane) i ponuda možebitnih reakcija (s druge strane) koja se nudenapadaču za odabir u cilju iznalaženja najučinkovitijih situacijskih rješenja.

Svakako je važno na kraju nabrojiti i pogreške koje se javljaju tijekompoučavanja igrača varci. One se javljaju u nekoliko faza treniranja. Pogreškeprvog reda javljaju se u fazi učenja. One su strukturalne prirode tj. uočljive suveć u vježbanju bez braniča a očituju se pogrešnom strukturom kretanja koraka(«kriva» ulazna noga), nefunkcinalno baratanje loptom, itd.

Pogreške drugog reda su pogreške koje se očituju u fazi automatizacije(prenaučenosti), a najčeće su vidljive kao mali suvišni pokreti koji odaju nesklad

118

između pojedinih dijelova tijela i lopte napadača ili tijela napadača u odnosu nabraniča. Suvišni pokreti zamašne noge, nekontrolirana udaljenost u odnosu nabraniča, pogrešna pozicija ravnine ramena napadača prema braniču, neskladsila prilikom ulaska u drugi korak, itd.

I konačno pogreške trećeg reda, tj. one fine nijanse koje ne daju varci tehničko-taktičku zrelost i perfektnost. One su vrlo značajne u konačnosti , jer igrači kojiih prepoznaju i svjesno kontroliraju su vrhunski igrači. To su detalji koji se izvodeu različitim prostorno-vremenskim odnosima, a ovise o reakcijama protivničkogigrača. Jednostavno rečeno, igrači koji eliminiraju pogreške trećeg reda su igračikoji svjesno izvode svoje pokrete u skladu s kretnjama protivnika. Na obrambenukretnju braniča vremenski pravovremeno i skladno slijedi napadačev pokret kojineutralizira braniča i koordinirano se nadovezuje pravoodabranom akcijom ucilju realizacije željenog.

Najtipičnije pogreške tijekom učenja i automatizacije varki su:- prijevremeno kretanje u zalet- dolazak preblizu braniču- prijem lopte u prvom koraku- napadanje braniča a ne prostora- «tvrdi ulaz» nogom u lažnu fazu- nedovoljno spuštanje težišta tijela- ulaz u lažnu fazu varke pretklonom- fintiranje glavom, trupom, pogledom, loptom, rukom,..Neimanje ravnotežne

pozicije- preširoko postavljena stopala prilikom ulaza u drugi korak- nesistematizirane sile u zajednički smjer odraznog skočnog zgloba, zamašne

noge, pucačkog lakta- pasivnost zamašne ruke prema braniču- neravnotežni ulaz tijela i pucačke ruke u fazu realizacije- otvaranje pucačke ruke s loptom ispred i preblizu braniču- pasivan ulaz u treći korak prema golu- nepravovremenost u pucanju ne gol ili dodavanju

5. ZAKLJUČAKIndividualni i grupni dopunski trening provodi se u svim fazama godišnjeg

ciklusa treninga, a osobito u prijelaznom periodu, kada su mogućnosti zakorekciju i usavršavanje individualne tehnike i taktike najveće. Upravo tomtehnologijom rada stvaraju se i oblikuju najkvalitetniji rukometaši. Za vrhunskapostignuća potreban je dugotrajan individualan proces učenja i usavršavanjasvih elemenata rukometne igre i razumijevanja filizofije igre. Takav treningznačajno povećava razinu individualne teorijske, psihološke i kondicijskepripremljenosti rukometaša. Isto tako,vrlo važno je na kraju naglasiti da ovakavsustav sportske pripreme osigurava optimalno pretvaranje potencijalne kvaliteteigrača u aktualnu, koja omogućuje dugotrajnu uspješnu rukometnu igračkukarijeru.

119

PRIKAZ TRENINGA

Uvodni dio:

A) Vježbe tehnike + motorike

vođenje lopte + akustični znak + optrčati loptubočno kretanjesuručno udariti loptu o poddubinsko kretanjeslalom vođenje

B) Tehnika kretanja bez lopte - s ciljem poboljšanja mekanog vertikalnogkretanja tijela

bočni korakbočni trokorakpromjena smjera na 3 i 5 koraka

C) Trčanje kroz ljestveskip naprijedskip unazad bočni preskocisunožni preskocijednonožni skipkretanje varka poskocima

120

GLAVNI DIO: A

Vježbe u paru

1) Izviđenje varki bez lopte i s loptom u tijelo braniča i u slobodan prostor

2) raznoška preko suigrača + okret oko svoje uzdužne osi + hvatanje lopte i1:1 igra s braničem

Vježbe u troje

3) Varke u nizu s jednom loptom

4) Varke u nizu s dvije lopte

121

Vježbe u četvero

5) Vanjski igrači izvode varku na središnjem igraču

6) Izvođenje varki na dodanu loptu s lijeve ili s desne strane

Vježbe u petero

7) Izvođenje varki u nizu u lijevu ili desnu stranu

122

8) Izvođenje varki na braniče koji se kreču po dubini i širini

Vježbe u šestero

9) Izvođenje varke prema braniču koji:- stoji i čeka napadača- kreće se unaprijed prema napadaču

123

GLAVNI DIO: B

10) Igrači s pozicije SV dodaju loptu LV ili DVkoji varkom prolaze braniče i pucaju na vrata

11) Prebrojavanje nakon varke LV u lijevo ili desno.LV na mjesto napadača koji je uputio udarac

124

12)

Prebrojavanje nakon varke SV ulijevo ili desnol= SV - LV - SV - varka - LV udarac iliDV udaracSV na mjestu napadača koji jeuputio udarac na vrata

13)

Prebrojavanje nakon varke LV udesnol= LV - LK - LV - SV - udarac ili DVudarac

14)

Oblik napada na obranu 6:0prebrojavanjem započeto varkomLV

125

126

15)

Oblik napada na obranu 5:1.Narušavanje gustoće obrane ipriprema prostora za igru 1:1vanjskog napadača.

ZAVRŠNI DIO:

Udarci na vrata nakon izvedene varke s igračke pozicije.

LITERATURA

1. Jukić, I. (2002):Individualni dopunski trening.U: Dopunski sadržaji sportskepripreme, Zagreb: KF, ZŠS, HOO; ZV, 16-22.

2. Milanović, D.(1997): Teorija treninga. U: Priručnik za sportske trenere,Zagreb.

3. Milanović, D. (2002): Dopunski sadržaji sportske pripreme.U: Dopunskisadržaji sportske pripreme, Zagreb: KF, ZŠS, HOO, ZV, 3-16.

4. Srhoj, V. i Rogulj, N. (1998): Rukomet (skripta), Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu, Split.

5. Trninić, S. i sur.(2002): Individualni dopunski trening mladih košarkaša.U:Dopunski sadržaji sportske pripreme, Zagreb: KF, ZŠS, HOO, ZV,46-54.

6. Zvonarek, N. (1997): Elementi individualne tehnike u napadu s loptom.HRS,Zagreb.

7. Zvonarek, N. i Tomac, Ž. (1999): Minirukomet, HRS,Zagreb.8.Zvonarek, N. (2003). Improving personal techniques and tactics of feiting in

handball by individual supplementary training and analysis of guards profiles.Handball - EHF Periodical for Coaches, Referees and Lecturers,2/2003. EHF.Austria, str. 59.-63.