metodologija - empirijsko prikupljanje podataka

UNIVERZITET U TRAVNIKUPRAVNI FAKULTET KISELJAK

EMPIRIJSKO PRIKUPLJANJE PODATAKA

- Seminarski rad -

Predmet : MetodologijaMentori: Prof. Dr. Šefko Međedović Prof. Dr. Mensur Kustura

Student: Mandžuka Adi Indeks br: 606/09Smjer: Opći

Kiseljak, april 2010.godine

_____________ Empirijsko prikupljanje podataka ______________

SADRŽAJ:

Uvod................................................................................................................31.Tehnike prikupljanja podataka.....................................................................42. Analiza znanstvene dokumentacije.............................................................43.Promatranje – opažanje................................................................................5 3.1. Opažanje bez uključivanja ......................................................................................6 3.2. Opažanje sa uključivanjem .....................................................................................7 3.3. Vrste ponašanja koje su pogodne za opažanje ........................................................74.Anketiranje...................................................................................................8 4.1. Planiranje i provedba anketnog istraživanja ............................................................9 4.2. Anketni upitnik ......................................................................................................10 4.3. Tehnike prikupljanja podataka anketom................................................................115.Intervjuiranje..............................................................................................126.Prosuđivanje i procjenjivanje – ljestvice stavova i ljestvice procjene.......13Zaključak......................................................................................................17Literatura......................................................................................................18

2


Uvod

U ovom seminarskom radu pokušat ću objasniti i približiti čitaocu tehnike prikupljanja empirijskih podataka.Ovim uvodnim dijelom, uvest ću krucijalne pojmove kojim ću se koristiti u ovom radu. Prije svega to su pojmovi znanosti, istraživanja, podataka, i na kraju pojam empirizma i empirijskog, kao najznačajniji pojmovi za ovaj rad.Kao što je poznato, definicije znanosti su mnogobrojne. Mnogi teoretičari i filozofi su dali svoju definiciju znanosti. Jedna od tih mnogobrojnih definicija kaže: „Znanost je sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom historijskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda istraživanja.“ Kao što vidimo, iz definicije znanosti nameće nam se pojam istraživanja. Da se zaključiti da bez istraživanja nema znanosti. Pojam istraživanja odnosi se na onaj dio znanstvenog rada koji je neposredno usmjeren na otkrivanje, opisivanje, objašnjavanje i predviđanje fenomena, tj dolazak do novih znanstvenih spoznaja i podataka primjenom opće znanstvene metode i posebnih istraživačkih metoda. Kao produkt istraživanja, pored spoznaja, javljaju se i činjenice, odnosno podaci, koji potpomažu dokazivanje ili oporvgavanje postavljene hipoteze. Podatke možemo podijeliti na teorijske i empirijske. Iz klasifikacije podataka, upoznajemo se sa pojmovima empirizma i empirijskog. Empirizam predstavlja filozofiju iskustva, gnoseološki pravac koji cjelokupno saznanje izvodi iz iskustva; u metodološkom pogledu, empirizam predstavlja princip da se sve nauke trebaju zasnivati na iskustvu. Empirijski (grč) – iskustven, koji potiče iz iskustva. Nakon upoznavanja sa osnovnim pojmovima mog seminarskog rada, u nastavku ću se pozabaviti razradom teme „Tehnike prikupljanja empirijskih podataka“, te njihove uloge u znanstveno istraživačkom radu.

3


1. Tehnike prikupljanja empirijskih podataka

U znanosti postoje razni načini kojima se vrši osluškivanje i evidentiranje činjenica kao osjetilnih doživljaja stvarnosti i njihovo pretvaranje u znanstvene podatke. Ti načini osluškivanja, registrovanja, informacija, odnosno činjenica i njihovo pretvaranje u simbole odnosno znanstvene podatke nazivaju se posebnim metodama ispitivanja ili češće, tehnikama prikupljanja empirijskih podataka. Znanost je razvila bogat inventar tehnika za prikupljanje i evidenciju iskustvenih činjenica i instrumenata pomoću kojih se dolazi do znanstvenih podataka.

Te tehnike su: Analiza znanstvene dokumentacije; Opažanje – promatranje; Intervjuiranje; Anketa; Procjenjivanje – prosudjivanje; ljestvice stavova i ljestvice procjene; Testovi.

2. Analiza znanstvene dokumentacije

Prikupljena znanstvena dokumentacija sastoji se od utvrđivanja radnih teza, podteza, osnovnih dijelova i njihovih teza. Ovo obuhvata i izradu orijentacijskog plana, tzv. koncepta koji predstavlja okvirni program za prikupljanje materijala. Analizom i izučavanjem znanstvene dokumentacije određuju se načini i moguća rješenja problema, ali se istovremeno obrađuje i ostala tematika koju je potrebno obraditi da bi djelo bilo sveobuhvatno, temeljito, cjelovito i sadržajno.Pri obradi dokumentacije nekog znanstvenog djela elaboriraju se slijedeći elementi:

a) Predmet – problem istraživanja;b) Cilj istraživanja;c) Struktura i kompozicija projekta.

Prikupljena dokumentacija predstavlja temelj na kojemu će istraživač graditi svoje znanstveno – istraživačko djelo. Bez adekvatne dokumentacije i materijala, istraživač ne može dokazati radnu hipotezu, odnosno neće moći obraditi zadatu temu. Kada se radi o analiziranju znanstvene dokumentacije, istraživač se mora koristiti svim svojim sposobnostima: pamćenjem, mišljenjem, maštom, emocijama, čulima itd. U skladu s tome Živković kaže:"Umeti ne samo gledati, nego i videti, ne samo slušati nego i čuti, i to videti najsitnije pojediosti i čuti najfinije šumove, umeti ne samo razumeti pročitanu knjigu nego i zapamtiti njene najvažnije stavove, umeti zamišljati razne činjenice i u različitim situacijama, umeti se unositi u pojave i proživljavati, osećati dobro i zlo, lepo i ružno, prijatno i neprijatno, umeti analizirati i iz te analize izvoditi logičke zaključke – sve su to uslovi od kojih zavisi da li će o jednoj temi prikupiti što više činjenica i da li će one biti

4


značajne, interesantne, nove i pouzdane ili ćemo o toj temi umeti da kažemo samo malo, i to opštih stvari i činjenica."1

Tehnika analiziranja prikupljene dokumentacije sastoji se u tehnici ili vještini čitanja. Čitanje mora biti racionalno i znalačko, a to nije moguće postići bez odgovarajuće tehnike ili vještine čitanja koju treba temeljito savladati. Čitanje može biti:

a) Letimično čitanje - to je čitanje na preskok. Slično je čitanju s pregledanjem, ali razlikuje se od njega po tome što je čitanje mnogo više zastupljeno od jednostavnog pregledavanja. Primjenjuje se u znanstvenoistraživačkom radu, naročito u iznalaženju pojedinih dijelova nekog dijela koji istraživača interesuju.

b) Potpuno čitanje - to je čitanje od korica do korica. Rijetko se primjenjuje u znanstveno - istraživačkom radu.

c) Studijsko čitanje - to je čitanje odgovarajuća kombinacija letimičnog i potpunog čitanja. To je zapravo stvaralačko čitanje, a sastoji se u tome da istraživač čita s najvećom pozornošću samo one dijelove bibliografskih jedinica koji ga najviše interesuju. Pri takvom čitanju on mora pronaći i otkriti samo relevantne podatke, informacije, činjenice, spoznaje, dok nevažne zanemaruje.

3. Promatranje – opažanje

Opažanje je postupak kojim se ljudi služe u svakodnevnoj, neznanstvenoj spoznaji i kao takvo ima veliki značaj za opću spoznaju i snalaženje. Ono je prigodno, nesistemsko, podložno subjektivnom konstruiranju stvarnosti i selektivnom pamćenju. Slijedom toga takvo opažanje je često nevaljano, neobjektivno, nepouzdano i neprecizno i ne udovoljava načelima znanstvene spoznaje. Da bi opažanje kao postupak prikupljanja empirijskih činjenica o stvarnosti moglo udovoljiti znanstvenoj svrsi ono mora biti planirano, sistemsko i obavljeno u kontroliranim uvjetima uz pomno bilježenje rezultata. Počeci i razvoj mnogih znanstvenih disciplina (biologija, etologija, antropologija, psihologija, pedagogija) vezani su uz znanstvenu primjenu postupka opažanja. Postupak opažanja kao način prikupljanja empirijske evidencije o ponašanju ljudi ima velike prednosti pred drugim postupcima. On je prirodan, i izravan način prikupljanja činjenica o ponašanju i stoga neusporedivo više valjan i pouzdan od posrednih načina prikupljanja činjenica kao što su intervju i anketa. Osim toga opažanje je neizbježan način prikupljanja činjenica o ponašanju kada ispitanici ne žele surađivati u ispitivanju. Sistemsko opažanje je u stvari zajednički naziv za više specifičnih postupaka koji se koriste za prikupljanje empirijskih činjenica o ponašanju jednog ili više subjekata.Predmetom interesa istraživača rjeđe je opće ponašanje (sve manifestacije), a češće se vrši izbor samo nekih pojedinačnih manifestacija ponašanja o kojima se vode zapisi prije, tijekom ili nakon opažanja. Druga varijanta je da se neke manifestacije ponašanja koje se

1 Prof. Dr. Šefkija Čekić; Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela –skripta, Univerzitet u Sarajevu, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 1999. godine ;

5


rijetko pojavljuju mogu manjim intervencijama u okruženju isprovocirati ili, uz ograničenja, namjerno izazvati kako bi se opažala i registrirala. Posebno, u svrhu opažanja neke manifestacije ponašanja koje se ne mogu drugačije zateći ili ih nije iz bilo kojeg razloga moguće isprovocirati mogu se za potrebe opažanja dramatizirati i odglumiti. Jedna od bitnih pripremnih radnji planiranja opažanje je temeljita prethodna analiza manifestacija ponašanja to jest kodiranje. Tim postupkom se pojedinačne manifestacije ponašanja nastoje podvesti pod općenitije kategorije koje se podudaraju s definicijama pojmovnih konstrukata.

Podjela postupaka opažanja na različite vrste ili tehnike moguća je po više kriterija:

S obzirom na stepen u kojem istraživač utječe na uvjete ili se uključuje u situaciju razlikuju se:

Opažanja bez uključivanja; Opažanja s uključivanjem.

Prema obuhvatu promatranog ponašanja i načinu bilježenja podataka razlikuju se:

Opažanja cjelokupnog ponašanja (holistička); Opažanja izdvojenih jedinica ponašanja (parcijalna).

Prema stupnju strukturiranosti polazišnog teorijskog modela kojim se objašnjava ponašanje:

Strukturirano opažanje (jedinice promatranja, manifestacije i njihovo trajanje određeni u predviđenim uvjetima – kvantitativni pristup); Nestrukturirano opažanje (bez ikakvih unaprijed zadanih okvira, potpuno prirodno – kvalitativni pristup).

3.1. Opažanje bez uključivanja

Odvija se u prirodnim uslovima. Istraživač, kao pasivni promatrač, bilježi što se dešava i ni u kakvoj mjeri ne utječe na praćeno ponašanje i okolnosti u kojima se odvija. Cilj takvog ispitivanja je jest detaljan i potpun opis ponašanja svojstvenog opažanoj situaciji i izučavanje povezanosti između manifestacija ponašanja i situacijskih odrednica. Rezultat takvog opažanja zove se etogram (etologija), koji se kasnije analizira i utvrđuje porijeklo određenih obrazaca ponašanja. Pri tome se etolozi najčešće vode redukcionističkim pristupom kojem je svojstveno tumačenje ponašanja viših organizama urođenim obrascima nižih vrsta.

6


3.2. Opažanje s uključivanjem

Primjenjuje se kada opažanje nije moguće izvoditi u prirodnim uslovima ili kada prirodniuslovi nisu pogodni za izučavanje nekog specifičnog istraživačkog zadatka. Ako istraživač u prirodne okolnosti unosi stanovite nove elemente kako bi bolje mogao sagledati odnos ponašanja i situacijskih odrednica on najčešće nastoji:

Omogućiti opažanje ponašanja u različitim uslovima uz kontrolu i variranje situacijskih odrednica; Izazvati neko ponašanje koje se samo po sebi rijetko pojavljuje ili se pojavljuje u okolnostima u kojima ga je teško opažati.

Varijante postupka opažanja s uključivanjem jesu:

a) sudjelujuće opažanje,b) strukturirano opažanje ic) eksperiment u prirodnim uvjetima.

Sudioničko opažanje izvodi se tako da je istraživač-opažač na neki način uključen u promatranu situaciju. Najčešće on sam, neprikriveno ili prikriveno sudjeluje u ponašanju koje opaža.Strukturirano opažanje može se izvoditi i u prirodnim i laboratorijskim uvjetima s tim da istraživači potiču ili prilagođavaju okolnosti ili izazivaju događaj koji je nužan da bi se promatralo određeno ponašanje. Često se koristi u kliničkoj praksi, psiho-terapiji, pri izboru kandidata za određene poslove, treningu itd. (primjeri: izbor kandidata za vođe- otpornost na frustraciju, hladnokrvnost, prisebnost).Eksperiment u prirodnim uvjetima je varijanta postupka opažanja u kojoj istraživač u prirodnom okruženju manipulira s jednom ili više nezavisnih varijabli kako bi uspoređivao njihov utjecaj na ponašanje.

3.3. Vrste ponašanja koje su pogodne za opažanje

Iako se može pomisliti da su sve manifestacije ponašanja pogodne za opažanje, ipak izbor i odluka što je moguće, a što ne promatrati nije jednostavna. Određena vrsta ponašanja kao varijabla mora udovoljavati određenim metrijskim kriterijima. Među njima najvažnije je pitanje njene konstruktne valjanosti, odnosno vezanost za određeni teorijski konstrukt koji predstavlja. Npr. Prati li se agresivnost u djece valja točno razlikovati manifestacije ponašanja koji spadaju u tu kategoriju od onih koji to nisu. (primjeri: guranje, udaranje itd. , ali je li agresivnost trčanje za nekim, blago potezanje itd.) Uspostavljanje konstruktne valjanosti temelji se na načelima konvergencije (povezanosti jedne skupine pokazatelja istog konstrukta s drugim pokazateljima istog konstrukta) i načelom diskriminativnosti (skupina pokazatelja jednog konstrukta mora biti različita od skupine pokazatelja drugog konstrukta. Pouzdanost izabranih pokazatelja mora biti osigurana izborom većeg broja indikatora kako bi bili sigurni u pojavljivanje ili nepostojanje promatranog ponašanja.

7


Kao opći kriteriji za izbor određenog ponašanja za zavisnu varijablu u istraživanju primjenom postupka opažanja mogu poslužiti slijedeći elementi:

Konstruktna valjanost; Čestina javljanja i praktična pogodnost za opažanje; Jednostavnost za opažanje; Mogućnost razlikovanja od drugih vrsta; Metrijska prikladnost; Osjetljivost na promjene nezavisnih varijabli (situacijskih odrednica ponašanja kao mogućih uzroka) .

Vrste ponašanja koje su pogodne za opažanje su:

Neverbalno ponašanje; Prostorno ponašanje; Lingvističko ponašanje; Ekstralingvističko ponašanje.

4. Anketiranje

Pojam anketa odnosi se na postupak istovremenog i pismenog prikupljanja podataka od većeg broja ljudi (ispitanika) o nečemu što oni znaju, osjećaju ili misle. Postupak anketiranja (anketnog ispitivanja) može se provoditi:

a) kao pribavljanja informacija o karakteristikama neke populacije u svrhu donošenje praktičnih odluka iz domene socijalne politike,b) kao pribavljanja informacija o karakteristikama neke populacija u svrhu njenog znanstvenog opisa, klasifikacije ili objašnjenja masovnih pojava.

Anketna istraživanja na zlu su glasu iz razloga što se često nestručno provode i zlorabe. Ukoliko se uvažavaju metodološka načela putem ankete je u društvenim znanostima moguće doći do vrijednih spoznaja o :

a) demografskim obilježjima populacije,b) obilježjima društvenog i fizičkog okruženja neke ljudske zajednice,c) mišljenju i stavovima neke populacije,d) ponašanju ljudi.

8


4.1. Planiranje i provedba anketnog istraživanja

Anketom kao temeljnim postupkom prikupljanja empirijskih činjenica mogu se ostvariti vrijedni znanstveni rezultati ako se odabere prihvatljiv cilj i brižljivo planiraju i provedu sve nužne faze anketnog istraživanja.

Slika broj 1.: Faze anketnog istraživanja2

4.2. Anketni upitnik

2 INTERNET

9


U anketnim istraživanjima veliki broj poteškoća proizlazi iz nedovoljno stručnog i savjesnog pristupa konstruiranju anketnog upitnika – instrumenta kojim se pismenim putem (bilo u izravnom kontaktu ili na distanci) od ispitanika prikupljaju činjenice, mišljenja ili stavovi. Temeljna pitanja kvalitete anketnog upitnika vezana su za ostvarivanje dviju psihometrijskih odlika: valjanosti i pouzdanosti. Problem valjanosti u anketi najizravnije je vezan za pitanje je li anketnim pitanjem "mjerimo" ono što želimo ili smo dobili odgovor iskrivljen neiskrenošću, strahom, željom udovoljavanja ispitivaču itd. S druge strane, pouzdanost rezultata ankete se svodi na to odgovaraju li ispitanici na istovjetna pitanja dosljedno. Izvori nevaljanosti i nepouzdanosti ankete brojni su i isprepliću se. Odgovori-rezultati koji nisu pouzdani ne mogu biti ni valjani, a odgovori koji su pouzdani ne moraju biti valjani. Zapravo se pojednostavljeno može reći da većina problema s valjanosti i pouzdanosti ankete proizlazi iz načina postavljanja i sadržaja anketnih pitanja. Utvrđeno je, naime, da razlike u odgovorima ispitanika često više proizlaze iz , različitog doživljavanja i razumijevanja pitanja, nego iz razlika u stavovima i mišljenjima. Društveni istraživači su stoga izvršili brojne analize kako bi došli do što više praktičnih spoznaja koje valja slijediti da se izvori pogrešaka svedu na najmanju mjeru.

Izvori i načini izbjegavaja grešaka u anketnom upitniku su :

1. Više pitanja u jednom (složena pitanja);2. Višeznačna ili nejasna pitanja;3. Neuravnotežena pitanja;4. Izbor riječi i formulacija;5. Naglasak i navođenje u pitanjima;6. Forma (otvorena, zatvorena, kombinirana) pitanja;7. Uključivanje odgovora «ne znam»;8. Ne posjedovanje stava;9. Redoslijed pitanja;10. Osjetljiva pitanja i društvena poželjnost;11. Akviesencija (potvrđivanje).

Načini podizanja valjanosti i pouzdanosti anketnih upitnika su:

- Stručna ekspertiza;- Pokusna aplikacija upitnika (pilot ispitivanje);- Promatranje i kodiranje ponašanja koja upućuju na probleme tijekom glavnog ispitivanja;- Usporedba odgovora vjerodostojnim podatkom iz nekog drugog izvora;- Postavljanje većeg broja pitanja iz iste domene i usporedba odgovora.

Snaga i kristalizacija stavova je pojam kojim se označava razlika u jasnoći i čvrstini uvjerenje, odnosno važnost koja se pridaje nekom stavu. U anketi se može podići

10


valjanost i pouzdanost rezultata ako se za pojedini stav nakon odluke o sadržaju dodatnim pitanjem izmjeri intenzitet uvjerenja. Npr. «Koliko čvrsto vjerujete u to?»

4.3. Tehnike prikupljanja podataka anketom Kada govorimo o tehnikama prikupljanja podataka anketom tada se radio o sljedećim načinima:

1. Poštanskom distribucijom;2. Izravnim kontaktom (lice u lice);3. Telefonskim anketiranjem, internetom;

Svaka od tehnika ima svoje prednosti i slabosti i u konkretnom slučaju primjenjuje se onakoja odgovara problemu i zahtjevima istraživanja.

Poštanska anketa :

prednosti: ekonomična, brza i razmjerno jeftina- ako ne zahtijeva više požurnica i ponavljanja; ispitanici popunjavaju na miru u vrijeme kad im odgovara; veće povjerenje uanonimnost; izbjegava se pristranost izazvana anketarom.nedostaci: pitanja moraju biti potpuno razumljiva i dorađena jer nema mogućnosti pojašnjenja; ne može se kontrolirati redosljed odgovaranja što može uvjetovati pristranost; ostaju nepopunjena pitanja; nema kontrole tko odgovara; odziv ispitanika je mali (50% je zadovoljavajuće); problem selektivnog odziva ispitanika.

Izravno anketiranje :

prednosti: omogućava bolje razumijevanje pitanja; veći odziv; veću popunjenost; omogućuje složena pitanja.nedostaci: velik trošak; dugotrajnost; nepovjerenje ispitanika u anonimnost; pristranost koju izaziva anketar.

Telefonsko anketiranje :

prednosti: veća brzina i manji troškovi; pogodno za prostorno raspršenu populaciju;nedostaci: moguća pristranost zbog neposjedovanja telefona na selu; smanjenje uzorka zbog odbijanja sudjelovanja;

5. Intervjuiranje

11


Naučni razgovor ili intervju (eng. Interview) je svako prikupljanje podataka putem razgovora, s ciljem da se dobijena obavještenja upotrijebe u naučne svrhe. Upitnik po kome se vodi razgovor naziva se osnova razgovora.

Izrada interwijua vrši se u nekoliko faza:1. utvrđivanje osnovnih ciljeva ankete – proizilaze iz općih ciljeva istraživanja i uloge koju je u njemu dobila anketa,2. njihove teorijske i operacionalne izrade – da se postavljeni ciljevi teorijski razrade i zatim što adekvatnije prevedu na operacionalni jezik.3. prilagođavanje operacionalnog plana prikupljanja podataka životnom iskustvu ispitanika u sadržinskom i jezičkom pogledu – upitnik se ne stvara prostim izmišljanjem pitanja koja će u anketi biti postavljena, uspjeh zavisi od toga da li je način kako se prikupljaju podaci ispitanicima razumljiv i pristupačan i da li se tražena obavještenja nalaze u njihovom životnom iskustvu.4. odluka o formalnom obliku razgovora (pismenog upitnika) i konačnoj strukturi njegove osnove (odredaba osnovnog skupa, izbor tipa i veličine uzorka, društvene i kulturne karakteristike pojedinih dijelova osnovnog skupa i sl.), kao i o finansijskim i kadrovskim mogućnostima. Niz faktora u savremenom društvu djeluje u pravcu ujednačavanja jezika: obavezno školovanje, sve veća pismenost, sve šira rasprostranjenost štampe, radija, televizije, veća teritorijalna pokretljivost stanovništva itd. Treba koristiti jezičko jezgro, koje sačinjava nekoliko hiljada najčešće upotrebljavanih riječi.

Imamo nekoliko načina ispitivanja i to:

- Blago ispitivanje naglašavanje neophodnosti da ispitivač uspostavi što prisniji odnos sa ispitanikom i stekne njegovo potpuno povjerenje. Ovako se mogu uspješno prikupljati podaci samo o sadržajima koji imaju dublje značenje u životu ispitanika (o kojima ima iskristalizirano mišljenje).

Ispitivanje se vrši prema sljedećim proceduralnim pravilima:

anketar mora slušati ispitanika strpljivo i prijateljski, ali i na inteligentan i kritičan način, anketar mora biti vrlo aktivan u toku razgovora, ali ne smije naređivati, niti davati bilo kakve savjete ili moralne opomene.

- Neutralno anketiranje - međusobni odnos između anketara i ispitanika sastoji se u formalnoj učtivosti. Držanje anketara je treba biti, strogo formalizovano i rutinsko. Ovaj metod omogućuje upotrebu anketara sa malim stručnim kvalifikacijama, što olakšava istraživanja većeg obima.

12


- Oštro ili stogo ispitivanje – vrlo slično saslušanju u istražno-sudskom postupku, razlika je što se razgovor vodi uz saglasnost ispitanika, kao i što se na osnovu dobijenih obavještenja ne preduzimaju nikakve društvene sankcije. Može se primijeniti za prikupljanje nekih činjeničnih podataka, ali nije pogodno za ispitivanje dubljih pobuda i širih psihičkih posljedica ponašanja.3

Da bi neko lice bilo anketar mora posjedovati sljedeće osobine:

a) dobro poznavanje jezika ispitivane sredine, poznavanje njenog životnog stila i uobičajenog načina ličnog ophođenja,b) tačnost i preciznost u radu,c) izdržljivost u fizičkom i psihičkom pogledu (staloženost, mirnoća itd.).d) da dovoljno razumije sadržaj ankete i da raspolaže bar elementarnim stručnim znanjima iz oblasti u koju spadaju njeni osnovni problemi.

6. Prosuđivanje i procjenjivanje – Ljestvice stavova i ljestvice procjene

A) Likertova ili sumirana ljestvica za ispitivanje stavova danas je najkorištenija skala u društvenim znanostima. Ona se odlikuje jednostavnošću konstrukcije i primjene u istraživanju, a pritom zadržava zadovoljavajući stupanj pouzdanosti i valjanosti.

Konstruiranje Likertove ljestvice:

1. Prikupljanje određenog broja sudova o predmetu istraživanja (iz raznih izvora – mediji, razgovor, brainstorming, vlastita intuicija. Za konstrukciju Likertove ljestvice potreban je relativno manji početni broj sudova nego kod Thurstoneove ljestvice. Neki autori smatraju da treba težiti što većem broju tvrdnji da se poveća mogućnost pravilnog odabira, no treba paziti na ograničenja koja sa sobom nosi istraživanje na uzorku naspram stručnih sudaca-procjenjivača (npr. pad pozornosti ispitanika pri odgovaranju na veći broj pitanja i sl.).

2. Prva grupa ispitanika (barem 100, a poželjno je i više) izražava pozitivan, odnosno negativan stav prema svakoj od navedenih tvrdnji (najčešće preko 5 stupnjeva; na primjer: «uopće se ne slažem», «ne slažem se», «neodlučan», «slažem se», «izrazito se slažem». Međutim upotrebljava se i skala sa 7, 9 ili više stupnjeva. Uvjet je da stupnjevi pokrivaju kontinuum od najnegativnijeg do najpozitivnijeg stava. Katkada se, međutim, izostavlja neutralna kategorija i time onemogućava «bijeg» ispitanika u «prosjek» (dakle ostaje 4, 6 ili više stupnjeva).

3. Stupnjevi se pretvaraju u proizvoljni brojčani iznos, gdje najmanji broj (1) predstavlja najnegativniji stav, a najveći broj (4, 5, 7..ovisno o broju mogućih odgovora)

3 Prof.dr. Fuad Saltaga,;Metodologija društvenih i pravnih nauka, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu; Sarajevo 2005. godine ;

13


najpozitivniji stav. Međutim treba paziti da numerički izražen stupanj slaganja logički predstavlja odgovor na pitanje (npr. u upitniku sa 5 ponuđenih odgovora na svako pitanje, kategoriju «uopće se ne slažem» (najnegativniji stav) zamijeniti ćemo brojkom 1, a «potpuno se slažem» (najpozitivniji stav) brojkom 5, međutim ukoliko je neka tvrdnja konstruirana tako da stupanj «uopće se ne slažem» izražava najpozitivniji stav, a «potpuno se slažem» najnegativniji, moramo ih tako i tretirati (tj. obrnuto zamijenjivati odgovore numeričkim iznosima – tzv. obrnute stavke).

4. Zatim slijedi analiza stavaka kojom se ispituje unutarnja konzistencija (suvislost) stavaka i njihova moć diskriminacije:a) Ispituje se korelacija vrijednosti svake pojedine stavke sa zbrojem vrijednosti svih stavaka na slijedeći način: - Bodovi odgovora na sve stavke se zbrajaju i dijele sa brojem stavaka. Tako dobiveni prosječni rezultat dovodi se u vezu sa svakim pojedinim rezultatom stavke pomoću koeficijenta tetrahorične korelacije. Ova radnja vrši se za svakog ispitanika posebno.- Drugi cilj je pronaći stavke koji imaju visoku «moć diskriminacije» (to označava one stavke koje jasno odvajaju ispitanike koji zauzimaju visoko mjesto na kontinuumu ljestvice od onih na niskom): kao i kod korelacije, zbrajaju se vrijednosti svih odgovora pojedine osobe, te se zbrojevi postavljaju u niz od najniže do najviše vrijednosti. Zatim se uspoređuju rezultati koji se nalaze ispod prve kvartilne vrijednosti sa rezultatima većim od treće kvartilne vrijednosti (tj. «najniža» skupina ispitanika sa «najvišom»). Od ponderirane sredine «visoke» skupine oduzima se ponderirana sredina «niske» skupine, a dobiveni iznos se naziva moć diskriminacije (Discriminating power-DP).- U finalnu skalu ulaze stavke koje imaju najveću unutarnju konzistentnost i DP, ali konačni izbor stavaka naposljetku ipak ovisi o samom istraživaču. Navedene vrijednosti moraju biti što veće, međutim ne postoji fiksno pravilo ili egzaktan iznos konzistentnosti i DP-a koji bi uvjetovali izbor tvrdnji za Likertovu skalu.

Istraživanje pomoću kompletirane Likertove skale vrši se na isti način kao i kod grupe koja je «konstruirala» skalu. Ispitanici izražavaju svoj stav prema svakoj od navedenih tvrdnji preko nekoliko ponuđenih odgovora od najpozitivnijeg do najnegativnijeg, a konačan rezultat svakog ispitanika je zbroj vrijednosti svih njegovih odgovora. Likertova ljestvica za ispitivanje stavova nastala je kao pokušaj pojednostavljivanja Thurstoneove ljestvice. Pokazalo se da ona daje vrlo slične rezultate u istraživanjima, a pritom ju je znatno lakše i jednostavnije konstruirati. Također, Likertova ljestvica ispituje intenzitet svakog pojedinog stava, bilo u njegovoj pozitivnoj ili negativnoj dimenziji, što omogućava razne interkorelacije među stavkama. Zahvaljujući ovim prednostima, Likertova ljestvica je i do danas ostala najčešće korištena ljestvica za ispitivanje stavova. Najveći nedostatak ove ljestvice je u tome što ispitanici koji u biti imaju vrlo različite pojedinačne stavove mogu završiti na sličnom mjestu na sumiranoj skali (npr. ispitanik A daje ekstremno pozitivne i ekstremno negativne odgovore, dok ispitanik B uglavnom daje neutralne odgovore, međutim na sumiranoj skali završavaju na istom mjestu), to može nepažljivom istraživaču sakriti neke bitne stvari za pravilnu interpretaciju podataka.

B) Boghardusova ljestvica socijalne distance

14


Ljestvica mjerenja socijalne distance za koju je zaslužan R. E. Boghards, jedna je od prvih ljestvica za mjerenje stavova. Socijalna distanca je pojam koji se odnosi na jedan kontinuum koji je opisao Boghardus. Park kao "stupnjeve i stepenice razumijevanja i intimnosti što obilježavaju predsocijalne i socijalne odnose uopće." Intimne i tople odnose a također i one ravnodušne i neprijateljske i hladne označava socijalna distanca. Boghardusova ljestvica socijalne distance jest skala za mjerenje odnosa između raznih etničkih grupa. Skala se sastoji od 7 kategorija (stupnjeva) u koje ispitanik bilježi svoj stav prema raznim etničkim grupama. Stupnjevi su poredani duž logičkog kontinuuma, koji ide od maksimalnog prihvaćanja do maksimalnog odbijanja neke etničke grupe. 4

Primjena ove tehnike s obzirom na nosioce ili predmete stavova može se upotrebljavati za utvrđivanje socijalne distance prema:

a) društvenim grupama,b) vrijednostima,c) pojedincima.

Na osnovu pretpostavke istaživača ili eksperata prethodno se odabiru se sudovi i oni predstavljaju stupnjeve na ljestvici. Kod Boghardsove ljestvice nemamo podjednake intervale između posebnih stavaka, a također nema ni nulte točke. Definicija kontinuuuma kaže da predmet koji proučavamo nalazi se u jednom određenom kontinuumu. Stavke koje se smještaju u smislu jednog kontinuuma, a nisu logički povezane s ostalima treba eliminirati kako ne bi došlo do zbrke između različitih kontinuuma. Kada stvaramo jednu ljestvicu, moramo potpuno poznavati predmet koji istražujemo. Svi sudovi i mišljenja o nekom predmetu se moraju pažljivo proučiti prije stvaranje neke ljestvice. Također se uvijek moraju iznijeti razlozi koji su nas naveli da odaberemo stavke za stvaranje pojedine ljestvice. Ljestvica mora počivati na jednom kontinuumu koji mora biti reprezentativan, a to provjeravamo empirijskim putem..Pouzdanost kod ovog tipa ljestvice ne možemo mjeriti pouzdanost pomoću metode «razdvojenih polovina» ili «ekvivalentnih formi» (multipnih formi), već nam preostaje jedino da primjenimo test-retest metodu. U pogledu valjanosti ovdje možemo primijeniti ispitivanje logičke suvislosti između pojedinih stavaka i zamišljenog kontinuuma. Socijalna distanca od jednog predmeta može biti u priličnoj mjeri nezavisna od aktualnih osjećajnih odnosa prema istom predmetu. Socijalna distanca je složena pojava u uskoj vezi s osobnim shvaćanjima pojedinaca, kao i s normama njihove grupe, sa shvaćanjima općeg ugleda neke etničke grupe ili slično. Pozitivna crta ove ljestvice jest da pojedinac donosi sudove o etničkim ili rasnim grupama u konkretnim životnim situacijama, u kojima se osjeća osobno angažiran. Također trebamo imati dvije grupe sa različitim stavovima prema jednom određenom pojmu. Ako su njihovi odgovori suprotni, tada je ljestvica valjana.Kada govorimo o reverzibilnosti kriterija kod Boghardsove ljestvice socijalne distance moguće je kombinirati ocjenu individualnog stava ocjenjivača i stav grupe kako je pojedinac zamišlja i dobiveni se rezultati,zahvaljujući elastičnosti ovakvog tipa ljestvice mogu uspoređivati. Iako ova ljestvica nije neelastična,podaci koje nam daje su sirovi.

4 INTERNET

15


Glavni problemi jesu:

Pretpostavka o jednakim intervalima između točaka ljestvice;Pretpostavka da je svaka točka nužno iznad druge koja joj prethodi;Činjenica da možemo testirati pouzdanost samo pomoću nespretne tehnike testa – retesta;Boghardusova ljestvica socijalne distance ubraja se u apriorističke skale za mjerenje stavova, jer su sve njezine kategorije, kao i sam pojam socijalne udaljenosti stvorene na osnovi logičkog rezoniranja, a bez adekvatnih empirijskih provjeravanja, kasnije su na istom principu stvarane i druge skale za ispitivanje stavova.

Iz gore navedenih razloga ova metoda skaliranja se ograničava na pokusne studije koja moraju biti brzo izvršena, a ne traže veliki stupanj tačnosti. Ali, i dan danas se govori o ovoj metodi jer ova tehnika ipak može biti zadovoljavajuća pod valjanim uvjetima, a i zbog toga što predstavlja jednu od prvih metoda. Puno razumijevanje Boghardusove ljestvice može pomoći sociolozima da preciznije razviju tehnike skaliranja

16


Zaključak

Znanstvena teorija može se promatrati kao hijerarhijska struktura. U njenoj osnovi nalaze se empirijski podaci koji predstavljaju opažene i evidentirane činjenice iz objektivne stvarnosti. Sve ostale razine predstavljaju uvijek višu razinu apstrakcije i općenitosti spoznaje. Osim veće općenitosti, svaka viša razina u strukturi teorije sadrži više hipotetičnosti, nagađanja, pretpostavki, a manje dokazanih tvrdnji. Empirijska razina ne trpi i ne sadrži pretpostavke, dok hipoteze znače upravo pretpostavke o mogućem stanju stvari kao i objašnjenja. Znanstveni konstrukti su temeljni strukturalni elementi svake teorije i predstavljaju prvi odmak od pojedinačnih empirijskih podataka. Oni pokušavaju na razini apstrakcije definirati pojmove kojima se označavaju fenomeni koji nisu izravno dostupni iskustvenom promatranju, mjerenju itd. O njima se zaključuje na osnovi promatranja više različitih pokazatelja. (npr. školsko postignuće, motivacija, odgojna klima itd.). Treba ih razlikovati od pojmova koji imaju pojedinačne konkretne empirijske korelate (učenik, škola, kuća). Konstrukti posreduju između opaženih fenomena i teorijom pretpostavljenih odnosa i zakonitosti. Znanstveni zakoni su, iskustveno utvrđene, opće tvrdnje o nužnim ili vjerojatnim odnosima među fenomenima pod određenim uvjetima. Znanstveno objašnjenje je šira i općenitija spoznajna struktura od zakona. U pravilu ono daje odgovore o stanju fenomena, odnosno više pojava podvodi pod isto pravilo. Tada govorimo o uopćavajućem objašnjenju. Ako je riječ o korelacijskim odnosima i uzročnoposljedičnim odnosima govorimo o strukturalnom objašnjenju. Objašnjenja omogućuju predviđanja i kontrolu fenomena na širem determinističkom području.

LITERATURA:

17


1. Prof. Dr. Šefkija Čekić; Osnovi metodologije i tehnologije izrade znanstvenog i stručnog djela –skripta, Univerzitet u Sarajevu, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 1999. godine ;

2. Prof.dr. Fuad Saltaga,;Metodologija društvenih i pravnih nauka, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu; Sarajevo 2005. godine ;

3. INTERNET RESURSI

18

Documents

metodologija - empirijsko prikupljanje podataka