BROSURA

ADOLESCENCIJA

JU Centar za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva

Ministarstvo finansija Crne GoreKomisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću

Brošura je nastala kao dio projekta “Podsticanje prosocijal-nog ponašanja kod adolescenata” koju realizuje Centar za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva uz finansijsku podršku komisije za raspodjelu djela prihoda od igara na sreću. Ova brošura je namjenjena prvenstveno adolescentima i njihovim roditeljima, kao i svima koji rade sa navedenom kategorijom društva.

BROŠURA

Ovako nekako to izgleda...

U periodu adolescencije (negdje od 12. pa otprilike do 19. godine), prolazimo ponovo kroz sav onaj razvoj kroz koji smo prošli od rođenja. Samo na malo drugačiji način i dva puta bržim tempom. To izgleda otprilike ovako:

12+

1

Sa 12-13 godina: Ponekad se osjećamo i ponašamo potpuno nezavisno, samostalno, a onda već u sledećem momentu možemo poželjeti da se na nekog u potpunosti oslonimo, da nas neko ponjeguje, zbrine i nahrani (kao novorođenče). Zbog toga možemo u jednom trenutku da se ponašamo vrlo “odraslo” a već u drugom, na potpuno nezreo način. To može da zbuni i nas i okolinu. A u stvari je potpuno razvojno normalno i očekivano. U ovom periodu polako uticaj naše porodice i roditelja opada, a sve više na značaju dobija uticaj vršnjačke grupe.

Sa 14 godina: Poprilično znamo misliti na razuman način i koristiti dosta kompetencija, tehnika, vještina. Ali ponekad možemo “ubaci-ti” u repertoar i ogromnu buntovnost i neke nekontrolisane izlive burnih, intenzivnih osjećanja. Možemo se ponašati tvrdoglavo, “u inat”, biti “negativni”, imati osjećaj da smo ponekad pod potpunim uticajem osjećanja i raspoloženja. Kao da nas ona ”vozaju”, a mi se tad kako se kaže “ne pitamo s glavom”.

Sa 15, 16, i 17 godina: Usvajamo još više znanja i vještina, naša sposobnost apstraktnog razmišljanja sve više se razvija i stičemo više moći, učimo da rješavamo kompleksne probleme . A dodatno se intenzivno bavimo i našim identitetom. Okupirani smo time ko smo, i ko smo mi u odnosu sa drugima. Radimo na novoj ulozi našeg identiteta sa istim polom, sa suprotnim polom, kako sa vršnjacima, tako i sa odraslima. Sve više imamo posla sa seksual-nošću i time šta ona kod nas stvara, da li i kako da je ispoljimo. Šta je od toga dozvoljeno nama, a šta suprotnom polu. Šta je očekivano i prihvaćeno u 21. vijeku a šta će možda naići na osudu u našoj, opet, tradicionalnoj sredini. Testiramo našu moć da utičemo na druge ljude i eksperimentišemo sa ulogama, i pozitivnim i negativnim, ko smo i ko sve možemo biti. Često hoćemo da se svađamo i raspravljamo i da nađemo način da ne uradimo nešto što drugi od nas zahtjevaju. Sve smo više spremni da napravimo separaciju od roditelja/staratelja ili bar da pokrenemo promjenu tog odnosa.

Brošura je nastala kao dio projekta “Podsticanje prosocijal-nog ponašanja kod adolescenata” koju realizuje Centar za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva uz finansijsku podršku komisije za raspodjelu djela prihoda od igara na sreću. Ova brošura je namjenjena prvenstveno adolescentima i njihovim roditeljima, kao i svima koji rade sa navedenom kategorijom društva.

2

Sa 12-13 godina: Ponekad se osjećamo i ponašamo potpuno nezavisno, samostalno, a onda već u sledećem momentu možemo poželjeti da se na nekog u potpunosti oslonimo, da nas neko ponjeguje, zbrine i nahrani (kao novorođenče). Zbog toga možemo u jednom trenutku da se ponašamo vrlo “odraslo” a već u drugom, na potpuno nezreo način. To može da zbuni i nas i okolinu. A u stvari je potpuno razvojno normalno i očekivano. U ovom periodu polako uticaj naše porodice i roditelja opada, a sve više na značaju dobija uticaj vršnjačke grupe.

Sa 14 godina: Poprilično znamo misliti na razuman način i koristiti dosta kompetencija, tehnika, vještina. Ali ponekad možemo “ubaci-ti” u repertoar i ogromnu buntovnost i neke nekontrolisane izlive burnih, intenzivnih osjećanja. Možemo se ponašati tvrdoglavo, “u inat”, biti “negativni”, imati osjećaj da smo ponekad pod potpunim uticajem osjećanja i raspoloženja. Kao da nas ona ”vozaju”, a mi se tad kako se kaže “ne pitamo s glavom”.

Sa 15, 16, i 17 godina: Usvajamo još više znanja i vještina, naša sposobnost apstraktnog razmišljanja sve više se razvija i stičemo više moći, učimo da rješavamo kompleksne probleme . A dodatno se intenzivno bavimo i našim identitetom. Okupirani smo time ko smo, i ko smo mi u odnosu sa drugima. Radimo na novoj ulozi našeg identiteta sa istim polom, sa suprotnim polom, kako sa vršnjacima, tako i sa odraslima. Sve više imamo posla sa seksual-nošću i time šta ona kod nas stvara, da li i kako da je ispoljimo. Šta je od toga dozvoljeno nama, a šta suprotnom polu. Šta je očekivano i prihvaćeno u 21. vijeku a šta će možda naići na osudu u našoj, opet, tradicionalnoj sredini. Testiramo našu moć da utičemo na druge ljude i eksperimentišemo sa ulogama, i pozitivnim i negativnim, ko smo i ko sve možemo biti. Često hoćemo da se svađamo i raspravljamo i da nađemo način da ne uradimo nešto što drugi od nas zahtjevaju. Sve smo više spremni da napravimo separaciju od roditelja/staratelja ili bar da pokrenemo promjenu tog odnosa.

Brošura je nastala kao dio projekta “Podsticanje prosocijal-nog ponašanja kod adolescenata” koju realizuje Centar za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva uz finansijsku podršku komisije za raspodjelu djela prihoda od igara na sreću. Ova brošura je namjenjena prvenstveno adolescentima i njihovim roditeljima, kao i svima koji rade sa navedenom kategorijom društva.

2

Sa 18 - 19: Uglavnom se odraslo i odgovorno ponašamo (čak se i zakonski od sada vodimo kao punoljetna i odgovorna bića), ali imamo “izlete” u nazad, u neka od ponašanja koja su bila karakter-itična za neke (mnogo) ranije uzraste. Dosta ispitujemo i testiramo pravila. Moguće da kršimo pravila kao dio procesa separacije od roditelja/staratelja. Težimo da iz relacije sa roditeljima izađemo kao nezavisne i cjelovite osobe. I dalje nam je potrebna zaštita, i dalje definitivno imamo potrebe, ali smo sve više spremni da na njih odgovorimo kroz kontakt sa svjetom, kroz više izvora. Sve više usvajamo odgovornost za sopstvena osjećanja, mišljenja i ponašanja.

Kada sumiramo period adolescencije i gore navedeno, možemo da izdvojimo nekoliko glavnih tema:• Povećanje sposobnosti i kompetencija (misaonih, emocionalnih, ponašajnih, socijalnih...)• Identitet• Seksualnost• Separacija, iskorak ka nezavisnosti i transformacija odnosa sa roditeljskim figurama3

Ove teme se reflektuju kroz nekoliko pitanja na koja u periodu adolescencije tražimo odgovor: Na koji način mogu da postanem nezavisna individua sa svojim sopstvenim vrijednostima i mjerili-ma, a da i dalje budem ok, adekvatan/na i prihaćen/a? Da li je ok i bezbjedno za mene da napravim separaciju, budem odgovoran/a i uvažim svoju seksualnost?Zvuči li vam nešto od ovoga poznato?

4

Ove teme se reflektuju kroz nekoliko pitanja na koja u periodu adolescencije tražimo odgovor: Na koji način mogu da postanem nezavisna individua sa svojim sopstvenim vrijednostima i mjerili-ma, a da i dalje budem ok, adekvatan/na i prihaćen/a? Da li je ok i bezbjedno za mene da napravim separaciju, budem odgovoran/a i uvažim svoju seksualnost?Zvuči li vam nešto od ovoga poznato?

4

Sa 18 - 19: Uglavnom se odraslo i odgovorno ponašamo (čak se i zakonski od sada vodimo kao punoljetna i odgovorna bića), ali imamo “izlete” u nazad, u neka od ponašanja koja su bila karakter-itična za neke (mnogo) ranije uzraste. Dosta ispitujemo i testiramo pravila. Moguće da kršimo pravila kao dio procesa separacije od roditelja/staratelja. Težimo da iz relacije sa roditeljima izađemo kao nezavisne i cjelovite osobe. I dalje nam je potrebna zaštita, i dalje definitivno imamo potrebe, ali smo sve više spremni da na njih odgovorimo kroz kontakt sa svjetom, kroz više izvora. Sve više usvajamo odgovornost za sopstvena osjećanja, mišljenja i ponašanja.

Kao što je do sada svaka naša faza u razvoju imala određene zadatke, kako fizičke tako i psihološke (da naučimo da puzimo, hodamo, pričamo, prepoznamo koju potrebu imamo, istražujemo, mislimo, razlikujemo osjećanja...), tako ih imamo i sad. Ako odgov-orimo na njih na adekvatan način, zdravije ćemo proći kroz razvojni period koji je pred nama i manje ćemo posla imati kasnije. Šta to znači...? Pa kao i dosta stvari u životu koje imamo da obavimo, sačekaju nas prije ili kasnije. Tako je i sa razvojem. Sa razvojnim zadacima koje ne kompletiramo u datoj fazi, vjerovatno ćemo se suočiti u nekom drugom trenutku života.

Opet neke obaveze...

5

Zadaci koji se postavljaju pred nas da ih kompletiramo tokom adolescencije su:

• Da napravimo nekoliko iskoraka ka nezavisnosti• Da postignemo jasniju emocionalnu separaciju od porodice• Da postepeno rastemo i razvijamo se kao individua sa svojim vrijednostima i svojim identitetom• Da budemo kompetentni i odgovorni za sopstvene potrebe, osjećanja, mišljenje i ponašanja• Da obezbjedimo informacije o seksualnim temama i integrišemo seksualnost u naš identitet• Da naučimo da postavljamo granice, i sebi i drugima, i da naučimo kako da kažemo “Ne” nekim predlozima i pozivima, a da se i dalje osjećamo ok i adekvatno

Zamislite se…Kako se vi nosite sa svim ovim zadacima? Da li je neki posebno težak? Šta sve i ko sve može da vam pomogne da odgovorite na njih? Kako sabotirate sebe u kompletiranju ovih zadataka?

6

Zadaci koji se postavljaju pred nas da ih kompletiramo tokom adolescencije su:

• Da napravimo nekoliko iskoraka ka nezavisnosti• Da postignemo jasniju emocionalnu separaciju od porodice• Da postepeno rastemo i razvijamo se kao individua sa svojim vrijednostima i svojim identitetom• Da budemo kompetentni i odgovorni za sopstvene potrebe, osjećanja, mišljenje i ponašanja• Da obezbjedimo informacije o seksualnim temama i integrišemo seksualnost u naš identitet• Da naučimo da postavljamo granice, i sebi i drugima, i da naučimo kako da kažemo “Ne” nekim predlozima i pozivima, a da se i dalje osjećamo ok i adekvatno

Zamislite se…Kako se vi nosite sa svim ovim zadacima? Da li je neki posebno težak? Šta sve i ko sve može da vam pomogne da odgovorite na njih? Kako sabotirate sebe u kompletiranju ovih zadataka?

6

Emocionalni aspekt je jedan od suštinskih aspekata razvoja tokom adolescencije. Neki istraživači su došli do podataka da u većini slučajeva tokom adolescencije iskusimo više “neprijatnih emocija” (npr. anksioznost, depresivno raspoloženje, ljutnja...) nego tokom čitavog perioda detinjstva.Kada imamo emocionalnu epizodu ili imamo doživljaj da nas je neko osjećanje potpuno preplavilo, valjalo bi znati šta sa tim uraditi. Posebno kako bismo smanjili vjerovatnoću da tada odreagujemo impulsivno tj. bez razmišljanja ili kako se kaže – u afektu, pa tek kad se emocija smiri da imamo “naknadnu pamet” i pokušavamo da se izvinimo i ispravimo štetu koja nije morala biti nanešena. Ili, šta da uradimo kako emocionalna epizoda ne bi trajala predugo i bila suviše intenzivna i jaka.U ovome nam može poslužiti nešto što se zove emocionalna regulacija. Emocionalna regulacija je proces koji se sastoji od prepoznavanja, praćenja, procjenjivanja i modifikovanja emocio-nalne reakcije. Ona se obično dijeli na funkcionalne tj. zdrave i nefunkcionalne tj. nezdrave strategije. Na primjer, nezdrava strategija je odbijanje određene emocije koja se javila ili blokiranje emocije (u našim kulturama muškarci često blokiraju tugu i strah, a žene ljutnju). Nezdrava strategija bi bila i konzumiranje alkohola ili narkotika ili kockanje u cilju smanjivanja neke napetosti i nekog osjećanja koje nam je neprijatno.

Eh, te emocije i šta sa njima...

7

Pričaćemo više o zdravim strategijama naravno, i šta nam je sve dostupno. Daćemo dosta informacija i nekih konkretnih i brzih savjeta koji nam mogu biti od pomoći.• Važno je znati da tokom adolescencije, pa čak i u prvoj polovini dvadesetih godina, zbog razvoja našeg mozga, još uvijek nemamo punu sposobnost da u svim slučajevima sami uradimo emocionalnu regulaciju. Šta to znači? To znači da će nam često biti potrebno da neko stariji priskoči u pomoć – da čuje, prodiskutuje sa nama koje su se sve emocije javile, možda neke koje mi nismo ni uvidjeli da su tu, zbog čega su baš te emocije tu, šta se može uraditi, kako ispoljiti emociju na zdrav način itd... To nekad može biti roditelj, a često se možemo obratiti i nekom od rodbine sa kim smo bliski i otvoreni, stariji brat/sestra, stariji prijatelj, trener, psiholog itd...• Osjećanja koja su “neprijatna” (strah, ljutnja, tuga, ljubomora...) se doživljavaju kao da nisu u redu i ljudi se ponekad trude da ih ne osjećaju – pa onda često uzimaju ljekove, alkohol, narkotike, hranu... Činjenica je da ne možemo izbjeći ni jedno osjećanje. I ne treba. Osjećanja nose određenu informaciju (da nam nešto ne prija, da nam nešto smeta, da je tu granica, da nam se nešto svidja, da treba da se zaštitimo...). Možemo jedino da prekinemo kontakt sa nekim osjećanjem, odnosno da ga ne osvjes-timo što ne znači da to osjećanje ne postoji. Naprotiv.

8

Pričaćemo više o zdravim strategijama naravno, i šta nam je sve dostupno. Daćemo dosta informacija i nekih konkretnih i brzih savjeta koji nam mogu biti od pomoći.• Važno je znati da tokom adolescencije, pa čak i u prvoj polovini dvadesetih godina, zbog razvoja našeg mozga, još uvijek nemamo punu sposobnost da u svim slučajevima sami uradimo emocionalnu regulaciju. Šta to znači? To znači da će nam često biti potrebno da neko stariji priskoči u pomoć – da čuje, prodiskutuje sa nama koje su se sve emocije javile, možda neke koje mi nismo ni uvidjeli da su tu, zbog čega su baš te emocije tu, šta se može uraditi, kako ispoljiti emociju na zdrav način itd... To nekad može biti roditelj, a često se možemo obratiti i nekom od rodbine sa kim smo bliski i otvoreni, stariji brat/sestra, stariji prijatelj, trener, psiholog itd...• Osjećanja koja su “neprijatna” (strah, ljutnja, tuga, ljubomora...) se doživljavaju kao da nisu u redu i ljudi se ponekad trude da ih ne osjećaju – pa onda često uzimaju ljekove, alkohol, narkotike, hranu... Činjenica je da ne možemo izbjeći ni jedno osjećanje. I ne treba. Osjećanja nose određenu informaciju (da nam nešto ne prija, da nam nešto smeta, da je tu granica, da nam se nešto svidja, da treba da se zaštitimo...). Možemo jedino da prekinemo kontakt sa nekim osjećanjem, odnosno da ga ne osvjes-timo što ne znači da to osjećanje ne postoji. Naprotiv.

8

Emocionalni aspekt je jedan od suštinskih aspekata razvoja tokom adolescencije. Neki istraživači su došli do podataka da u većini slučajeva tokom adolescencije iskusimo više “neprijatnih emocija” (npr. anksioznost, depresivno raspoloženje, ljutnja...) nego tokom čitavog perioda detinjstva.Kada imamo emocionalnu epizodu ili imamo doživljaj da nas je neko osjećanje potpuno preplavilo, valjalo bi znati šta sa tim uraditi. Posebno kako bismo smanjili vjerovatnoću da tada odreagujemo impulsivno tj. bez razmišljanja ili kako se kaže – u afektu, pa tek kad se emocija smiri da imamo “naknadnu pamet” i pokušavamo da se izvinimo i ispravimo štetu koja nije morala biti nanešena. Ili, šta da uradimo kako emocionalna epizoda ne bi trajala predugo i bila suviše intenzivna i jaka.U ovome nam može poslužiti nešto što se zove emocionalna regulacija. Emocionalna regulacija je proces koji se sastoji od prepoznavanja, praćenja, procjenjivanja i modifikovanja emocio-nalne reakcije. Ona se obično dijeli na funkcionalne tj. zdrave i nefunkcionalne tj. nezdrave strategije. Na primjer, nezdrava strategija je odbijanje određene emocije koja se javila ili blokiranje emocije (u našim kulturama muškarci često blokiraju tugu i strah, a žene ljutnju). Nezdrava strategija bi bila i konzumiranje alkohola ili narkotika ili kockanje u cilju smanjivanja neke napetosti i nekog osjećanja koje nam je neprijatno.

• Osjećanja su na neki način energija. Ona nas pokreću. A energija ne nestaje, samo može da pređe iz jednog oblika u drugi (jedino zapamćeno sa časova fizike). Zbog toga često osjećanje koje ne osvjestimo pređe u drugi oblik – kroz tijelo (glavobolja, treskanje nogom, kuckanje prstima, tikovi, grickanje noktiju...). Znači, što smo manje osvjestili osjećanje, više imamo nekon-trolisanih pokreta. Takođe, što više potiskujemo i izbjegavamo određeno osjećanje, više ćemo imati neadekvatnih reakcija na sadašnja zbivanja. Trošićemo energiju na potiskivanje i blokiranje pa možemo osjećati umor, napetost, zaboravnost. Često možemo i “zamjeniti” emociju – umjesto jedne koja je autentična i pravi naš odgovor na određenu situaciju, osjećamo neku drugu koja nam je više poznata ili više ok, ali nije “prava”.• Važno je znati da se emocije mjenjaju i smjenjuju.• Možemo da imamo više od jedne emocije povodom nečega ili nekoga.• Možemo da imamo drugačiju emociju od nekog drugog po pitanju iste stvari/okidača.• Važno I takođe treba znati da su SVA osjećanja ok! Ono što nije ok su pojedinačni načini ispoljavanja osjećanja.• Kao ljudska bića, karakterišu nas tri komponente koje su prisutne uvijek: osjećanje, mišljenje, ponašanje. Ponekad se desi da neku od ovih komponenti ne osvjestimo u potpunosti. Veza između ove tri komponente je uvijek prisutna, samo je potrebno da je budemo svjesni i vježbamo kako da je koristimo.• Mnogi su naučili da se ne može misliti (ili misliti funkcionalno) dok doživljavamo jaka osjećanja. To nije u potpunosti tačno. Možemo misliti i osjećati u isto vreme. Potreb-no je vježbati.• Možemo misliti o svojim osjećanjima i osjećati o svojim mislima!

9

Pričaćemo više o zdravim strategijama naravno, i šta nam je sve dostupno. Daćemo dosta informacija i nekih konkretnih i brzih savjeta koji nam mogu biti od pomoći.• Važno je znati da tokom adolescencije, pa čak i u prvoj polovini dvadesetih godina, zbog razvoja našeg mozga, još uvijek nemamo punu sposobnost da u svim slučajevima sami uradimo emocionalnu regulaciju. Šta to znači? To znači da će nam često biti potrebno da neko stariji priskoči u pomoć – da čuje, prodiskutuje sa nama koje su se sve emocije javile, možda neke koje mi nismo ni uvidjeli da su tu, zbog čega su baš te emocije tu, šta se može uraditi, kako ispoljiti emociju na zdrav način itd... To nekad može biti roditelj, a često se možemo obratiti i nekom od rodbine sa kim smo bliski i otvoreni, stariji brat/sestra, stariji prijatelj, trener, psiholog itd...• Osjećanja koja su “neprijatna” (strah, ljutnja, tuga, ljubomora...) se doživljavaju kao da nisu u redu i ljudi se ponekad trude da ih ne osjećaju – pa onda često uzimaju ljekove, alkohol, narkotike, hranu... Činjenica je da ne možemo izbjeći ni jedno osjećanje. I ne treba. Osjećanja nose određenu informaciju (da nam nešto ne prija, da nam nešto smeta, da je tu granica, da nam se nešto svidja, da treba da se zaštitimo...). Možemo jedino da prekinemo kontakt sa nekim osjećanjem, odnosno da ga ne osvjes-timo što ne znači da to osjećanje ne postoji. Naprotiv.

• Takođe, dok doživljavamo osjećanje, ako uključimo mišljenje i pojačamo svjesnost, možemo da biramo ponašanje! Na taj način smanjujemo vjerovatnoću da ponašanje bude samo impulsivno, agresivno, socijalno nedozvoljeno, opasno po nas ili druge. Na ovaj način takođe povećavamo vjerovatnoću da se ne adaptiramo nekom zahtjevu ili ponudi koji nisu zdravi ili da, suprotno, odemo u krajnje buntovno i suprotno ponašanje.• Važno je identifikovati koje autentično (“pravo”) osjećanje/osjećanja imamo u datom trenutku. Neka od osjećanja su univerzalna i postoje kod svih ljudi u svim djelovima svijeta, a neka su naučena u određenim kulturama. Postoji saglasnost da se u univerzalna osjećanja ubrajaju sledeća – sreća, tuga, strah i ljutnja (a vjerovatno i iznenađenje i gađenje). Onda možete zamis-liti koliko naše tijelo i naša psiha ulažu napora da potisnu neko od ovih univerzalnih i prirodnih osjećanja samo zato što smatramo da nisu adekvatna ili primjerena za određeni pol! Pored ovih, u našoj kulturi postoje još mnoga druga osjećanja. I sva ona su ok!

?

10

Pričaćemo više o zdravim strategijama naravno, i šta nam je sve dostupno. Daćemo dosta informacija i nekih konkretnih i brzih savjeta koji nam mogu biti od pomoći.• Važno je znati da tokom adolescencije, pa čak i u prvoj polovini dvadesetih godina, zbog razvoja našeg mozga, još uvijek nemamo punu sposobnost da u svim slučajevima sami uradimo emocionalnu regulaciju. Šta to znači? To znači da će nam često biti potrebno da neko stariji priskoči u pomoć – da čuje, prodiskutuje sa nama koje su se sve emocije javile, možda neke koje mi nismo ni uvidjeli da su tu, zbog čega su baš te emocije tu, šta se može uraditi, kako ispoljiti emociju na zdrav način itd... To nekad može biti roditelj, a često se možemo obratiti i nekom od rodbine sa kim smo bliski i otvoreni, stariji brat/sestra, stariji prijatelj, trener, psiholog itd...• Osjećanja koja su “neprijatna” (strah, ljutnja, tuga, ljubomora...) se doživljavaju kao da nisu u redu i ljudi se ponekad trude da ih ne osjećaju – pa onda često uzimaju ljekove, alkohol, narkotike, hranu... Činjenica je da ne možemo izbjeći ni jedno osjećanje. I ne treba. Osjećanja nose određenu informaciju (da nam nešto ne prija, da nam nešto smeta, da je tu granica, da nam se nešto svidja, da treba da se zaštitimo...). Možemo jedino da prekinemo kontakt sa nekim osjećanjem, odnosno da ga ne osvjes-timo što ne znači da to osjećanje ne postoji. Naprotiv.

• Takođe, dok doživljavamo osjećanje, ako uključimo mišljenje i pojačamo svjesnost, možemo da biramo ponašanje! Na taj način smanjujemo vjerovatnoću da ponašanje bude samo impulsivno, agresivno, socijalno nedozvoljeno, opasno po nas ili druge. Na ovaj način takođe povećavamo vjerovatnoću da se ne adaptiramo nekom zahtjevu ili ponudi koji nisu zdravi ili da, suprotno, odemo u krajnje buntovno i suprotno ponašanje.• Važno je identifikovati koje autentično (“pravo”) osjećanje/osjećanja imamo u datom trenutku. Neka od osjećanja su univerzalna i postoje kod svih ljudi u svim djelovima svijeta, a neka su naučena u određenim kulturama. Postoji saglasnost da se u univerzalna osjećanja ubrajaju sledeća – sreća, tuga, strah i ljutnja (a vjerovatno i iznenađenje i gađenje). Onda možete zamis-liti koliko naše tijelo i naša psiha ulažu napora da potisnu neko od ovih univerzalnih i prirodnih osjećanja samo zato što smatramo da nisu adekvatna ili primjerena za određeni pol! Pored ovih, u našoj kulturi postoje još mnoga druga osjećanja. I sva ona su ok!

?

10

• Prvi način kako da uključimo mišljenje kada imamo neko emocionalno stanje i da povećamo našu svjesnost je – imenovanje (verbalizacija) te emocije. Kako budete ovo radili, automatski uključujete mišljenje koje procjenjuje signale iz tijela i zaključuje koja je emocija u pitanju. Dodatno, ako još ime te emocije naglas izgovorimo ili napišemo (npr. Ljuta sam, Tužan sam...), nivo mišljenja se dodatno pojačava. To povratno čini da, pošto smo osvjestili emociju pomoću mišljenja, naše tijelo ima manje razloga da nekontrolisano reaguje. Lančano, povećavamo vjerovatnoću da kontrolisano reagujemo tj. da biramo kako ćemo se ponašati i izraziti emociju ili potrebu.• Nije loše imati na umu savjet da nije baš funkcionalno da donosimo dugoročne odluke na kratkoročnim osjećanjima. Osjećanja dođu i prođu ili makar prođe intenzitet osjećanja. Nije loše dati nekad sebi pauzu kako bismo više uključili komponentu mišljenja i tada donijeli odluke.

Kids' School Paper notes

Da li vam ove informacije

mogu koristiti?

Koji su još izvori iz kojih

možete dobiti znanje ili

primjere za emocionalnu

regulaciju?

Poznajete li neku osobu iz

vaše okoline koja dobro

zna da upravlja svojim

emocijama?

Šta možete naučiti od tog

modela?

11

• Takođe, dok doživljavamo osjećanje, ako uključimo mišljenje i pojačamo svjesnost, možemo da biramo ponašanje! Na taj način smanjujemo vjerovatnoću da ponašanje bude samo impulsivno, agresivno, socijalno nedozvoljeno, opasno po nas ili druge. Na ovaj način takođe povećavamo vjerovatnoću da se ne adaptiramo nekom zahtjevu ili ponudi koji nisu zdravi ili da, suprotno, odemo u krajnje buntovno i suprotno ponašanje.• Važno je identifikovati koje autentično (“pravo”) osjećanje/osjećanja imamo u datom trenutku. Neka od osjećanja su univerzalna i postoje kod svih ljudi u svim djelovima svijeta, a neka su naučena u određenim kulturama. Postoji saglasnost da se u univerzalna osjećanja ubrajaju sledeća – sreća, tuga, strah i ljutnja (a vjerovatno i iznenađenje i gađenje). Onda možete zamis-liti koliko naše tijelo i naša psiha ulažu napora da potisnu neko od ovih univerzalnih i prirodnih osjećanja samo zato što smatramo da nisu adekvatna ili primjerena za određeni pol! Pored ovih, u našoj kulturi postoje još mnoga druga osjećanja. I sva ona su ok!

Mnogi roditelji/staratelji kažu da je ovo najizazovniji period i za njih. Neki kažu “U moje vrijeme pubertet izgleda nije postojao, ovo je sad pomodarstvo i hir”. Neki se opet sjete svojih promjena tokom perioda adolescencije i “vrate film” kako je to izgledalo, kako je okolina reagovala, a šta im je ustvari bilo potrebno tad da dobiju i čuju od njihovih roditeljskih figura.

A sad malo za roditelje...

12

• Takođe, dok doživljavamo osjećanje, ako uključimo mišljenje i pojačamo svjesnost, možemo da biramo ponašanje! Na taj način smanjujemo vjerovatnoću da ponašanje bude samo impulsivno, agresivno, socijalno nedozvoljeno, opasno po nas ili druge. Na ovaj način takođe povećavamo vjerovatnoću da se ne adaptiramo nekom zahtjevu ili ponudi koji nisu zdravi ili da, suprotno, odemo u krajnje buntovno i suprotno ponašanje.• Važno je identifikovati koje autentično (“pravo”) osjećanje/osjećanja imamo u datom trenutku. Neka od osjećanja su univerzalna i postoje kod svih ljudi u svim djelovima svijeta, a neka su naučena u određenim kulturama. Postoji saglasnost da se u univerzalna osjećanja ubrajaju sledeća – sreća, tuga, strah i ljutnja (a vjerovatno i iznenađenje i gađenje). Onda možete zamis-liti koliko naše tijelo i naša psiha ulažu napora da potisnu neko od ovih univerzalnih i prirodnih osjećanja samo zato što smatramo da nisu adekvatna ili primjerena za određeni pol! Pored ovih, u našoj kulturi postoje još mnoga druga osjećanja. I sva ona su ok!

Mnogi roditelji/staratelji kažu da je ovo najizazovniji period i za njih. Neki kažu “U moje vrijeme pubertet izgleda nije postojao, ovo je sad pomodarstvo i hir”. Neki se opet sjete svojih promjena tokom perioda adolescencije i “vrate film” kako je to izgledalo, kako je okolina reagovala, a šta im je ustvari bilo potrebno tad da dobiju i čuju od njihovih roditeljskih figura.

A sad malo za roditelje...

12

105

03

04

01

02

Kao što smo već pomenuli, oko početka perioda adolescencije, uticaj porodice počinje da slabi, primat preuzimaju vršnjačka grupa i vršnjačke norme. Ovo može biti frustrirajuće i može se javiti osjećaj gubitka kontrole. Važno je znati da je ovo normalno, očekivano, i da je to u stvari jedan od znakova razvoja vašeg djeteta. Kako komunicirati? Obzirom na prirodu ovog razvojnog doba i njene specifičnosti (vidi odjeljak gdje se pominju glavne teme perioda) potrebno je da iz vašeg zrelog, odraslog ja uvažite i stimulišete odraslo ja vašeg adolescenta. Na taj način uvažavate i afirmišete promjene i nove sposobnosti u njihovim kompetencija-ma rezonovanja, razmišljanja, ponašanja. Na taj način takođe dajete psihološku dozvolu mladoj osobi da misli, da bude odgovran/na, da bude godina kojih jeste i individua odvojena od vas.

facebook

instagram

twitter

youtube

13

Naravno, i dalje će biti potrebno da u repertoaru imate i vaše roditeljsko ja. Onaj njegujuć dio tog roditeljskog ja kada adoslecent pokaže da mu je potrebno razumjevanje, njega, zaštita, smirenje.

Naravno, vodite računa da ne pretjerate u njegujućem dijelu, tj. da ne namećete pomoć i pažnju koja nije potrebna i za koje vaše dijete ima samo kapaciteta (u psihologiji za ovo kažemo – napravite razliku između spašavanja i pomaganja). Potreban vam je i kritički dio vašeg roditeljskog ja, ali onaj pozitivni dio koji će upućivati na jasne i definisane granice i norme, obezbjeđivati strukturu koja je itekako adolescentima potrebna. Onaj pretjerani dio kritičkog, kontrolišućeg roditeljskog ja može biti klizav teren. Da, kratkoroč-no može obezbjediti da se vaš adolescent na taj način adaptira vašim uputima ali on/a to neće uraditi autentično ili promisliti zašto je to ok. To može dovesti do toga da razvije obrazac pretjerane adaptacije i na nečiji tuđi veći i intenzivniji pritisak (nekog koga doživljava kao autoritet, bilo iz vršnjačke grupe, bilo od odraslih).

Dodatno, može se desiti i suprotno – da se dijete ne adaptira vašem uputu nego, naprotiv, da ode u krajnju buntovnost i potpunu suprot-nost. Adolescent će se vjerovatno ponekad ponašati buntovno kao odraz testiranja granica, istraživanja novina i identiteta, ali na ovaj način možete da smanjite vjerovatnoću da se buntovnost javi onda kada to nije iz razvojnih potreba.

Slobodno možete koristiti i vaše djetinje ja u komunikaciji sa adolescentom. To znači da možete pozvati na bliskost tako što ćete podijeliti vaš doživaljaj, osjećanja povodom svega što se dešava (npr. da imate dozu straha zbog izazova i promjena, da se radujete njegovo/njenom razvoju ali da ste ipak malo tužni zbog promjene u odnosu, da ste zainteresovani novim sadržajima koji vama nisu bili dostupni kad ste bili u istom periodu...).

14

Naravno, i dalje će biti potrebno da u repertoaru imate i vaše roditeljsko ja. Onaj njegujuć dio tog roditeljskog ja kada adoslecent pokaže da mu je potrebno razumjevanje, njega, zaštita, smirenje.

Naravno, vodite računa da ne pretjerate u njegujućem dijelu, tj. da ne namećete pomoć i pažnju koja nije potrebna i za koje vaše dijete ima samo kapaciteta (u psihologiji za ovo kažemo – napravite razliku između spašavanja i pomaganja). Potreban vam je i kritički dio vašeg roditeljskog ja, ali onaj pozitivni dio koji će upućivati na jasne i definisane granice i norme, obezbjeđivati strukturu koja je itekako adolescentima potrebna. Onaj pretjerani dio kritičkog, kontrolišućeg roditeljskog ja može biti klizav teren. Da, kratkoroč-no može obezbjediti da se vaš adolescent na taj način adaptira vašim uputima ali on/a to neće uraditi autentično ili promisliti zašto je to ok. To može dovesti do toga da razvije obrazac pretjerane adaptacije i na nečiji tuđi veći i intenzivniji pritisak (nekog koga doživljava kao autoritet, bilo iz vršnjačke grupe, bilo od odraslih).

Dodatno, može se desiti i suprotno – da se dijete ne adaptira vašem uputu nego, naprotiv, da ode u krajnju buntovnost i potpunu suprot-nost. Adolescent će se vjerovatno ponekad ponašati buntovno kao odraz testiranja granica, istraživanja novina i identiteta, ali na ovaj način možete da smanjite vjerovatnoću da se buntovnost javi onda kada to nije iz razvojnih potreba.

Slobodno možete koristiti i vaše djetinje ja u komunikaciji sa adolescentom. To znači da možete pozvati na bliskost tako što ćete podijeliti vaš doživaljaj, osjećanja povodom svega što se dešava (npr. da imate dozu straha zbog izazova i promjena, da se radujete njegovo/njenom razvoju ali da ste ipak malo tužni zbog promjene u odnosu, da ste zainteresovani novim sadržajima koji vama nisu bili dostupni kad ste bili u istom periodu...).

14

Škakljive teme tj. psihoseksualni razvoj

15

Poseban izazov za roditelje može biti psihoseksualno sazrijevanje i razvoj adolescenta. Neki roditelji mogu da osjete nelagodu, neprijatnost, možda čak i stid. i u skladu sa tim i da se ponašaju – ignorišu, zabranjuju, pretjerano kontrolišu, daju psihološku zabranu.

Nemoj da odrasteš (Ne budi seksualan/na)... Važno je djetetovo psihoseksualno sazrijevanje prihvatiti kao normalan razvojni zadatak i dati mu/joj psihološku dozvolu na to! U suprotnom, mlado biće na nekom nivou ima doživljaj da nije adekvatno, nije ok, ako dođe u kontakt sa svojom seksualnošću.

Na emotivnom nivou ovo vuče osjećanje stida, nelagode, straha. Na fizičkom nivou može doći do odlaganja ili gubitka menstrual-nog ciklusa, pretjeranog mršavljenja ili anoreksije kako bi se spriječilo da se tijelo razvija i dobija sekundarne polne karakteris-tike. Na ponašajnom nivou adolescent može da nosi veliku, šljampavu garderobu kako bi se prekrile konture tijela, ili sa druge strane da vrlo vodi računa da izgled bude uredan, rigidan, zategnut, “pod konac”.

Adolescent će kroz sve ove svjesne i nesvjesne akcije pokušavati da stopira ili uspori svoj psihoseksualni razvoj kao vid zaštite i ako osjeti da neko od roditeljskih figura ili odraslih osoba pokazuje ugrožavajuće, prijeteće, nezdrave i bizarne znake zainteresovanosti za njega/nju.

16

Poseban izazov za roditelje može biti psihoseksualno sazrijevanje i razvoj adolescenta. Neki roditelji mogu da osjete nelagodu, neprijatnost, možda čak i stid. i u skladu sa tim i da se ponašaju – ignorišu, zabranjuju, pretjerano kontrolišu, daju psihološku zabranu.

Nemoj da odrasteš (Ne budi seksualan/na)... Važno je djetetovo psihoseksualno sazrijevanje prihvatiti kao normalan razvojni zadatak i dati mu/joj psihološku dozvolu na to! U suprotnom, mlado biće na nekom nivou ima doživljaj da nije adekvatno, nije ok, ako dođe u kontakt sa svojom seksualnošću.

Na emotivnom nivou ovo vuče osjećanje stida, nelagode, straha. Na fizičkom nivou može doći do odlaganja ili gubitka menstrual-nog ciklusa, pretjeranog mršavljenja ili anoreksije kako bi se spriječilo da se tijelo razvija i dobija sekundarne polne karakteris-tike. Na ponašajnom nivou adolescent može da nosi veliku, šljampavu garderobu kako bi se prekrile konture tijela, ili sa druge strane da vrlo vodi računa da izgled bude uredan, rigidan, zategnut, “pod konac”.

Adolescent će kroz sve ove svjesne i nesvjesne akcije pokušavati da stopira ili uspori svoj psihoseksualni razvoj kao vid zaštite i ako osjeti da neko od roditeljskih figura ili odraslih osoba pokazuje ugrožavajuće, prijeteće, nezdrave i bizarne znake zainteresovanosti za njega/nju.

16

Mnogi roditelji misle da je zdrav tinejdžer srećan tinejdžer. To i nije baš istina. U stvari su vrlo očekivane i ljutnja i buntovnost. One su jedan od pokazatelja prolaska kroz razvojnu fazu. Kada se roditelji susretnu sa ljutnjom adolescenta, obično je korisno da istraže kako oni sami reaguju na tu ljutnju:

• Kakve norme i vrijednosti imate generalno oko samog osjećanja ljutnje i izražavanja ljutnje? -nelagodno, opasno, nevaspitano, zabranjeno...• Kakve norme i vrijednosti imate oko teme izražavanje ljutnje djeteta prema roditeljima? – nevaspitano, nedopustivo, nezahvalno, sramno, osuđujuće, opasno...• Koji je odgovor vašeg odraslog ja, zrelog ja, na ispolja-vanje ljutnje od strane adolescenta?• Da li vaše odraslo ja misli da je zdravo ili psihološki dobro da dijete izrazi ljutnju? • Da li postoje “vrste” ljutnje koje su zdrave i one koje su nezdrave?• Koje se vaše osjećanje i autentična reakcija javlja kao odgovor na ljutnju adolescenta na vas (ili na nekog drugog)? • Šta vi osjećate dok dijete osjeća i izražava ljutnju prema vama i drugima?

Na posljednje pitanje (o vašem osjećanju i vašoj autentičnoj reakciji) nekad nije lako odgovoriti jer odgovor može biti sakriven od svjesnog nivoa. Na primjer, majka može na neki način uživati u ispoljavanju ljutnje tinejdžera na njenog muža jer je ona sama ljuta na muža ali zbog nečega neće ili ne može to da ispolji. U takvim okolnostima ona neverbalno i nenamjerno podstiče dijete na ljutnju a da uopšte nije svjesna toga. Ili, ako je otac na nekom nivou ponosan na sinovljevo ponašanje koje nije zdravo ili socijal-no prihvatljivo (npr. agresivno suprotstavljanje, manipulacija..) ali ga on tumači kao znake inteligencije, snage, “pravog sina”.

17

ADOLESCENCIJA,

LJUTNJA

I STA SA TIM?

18

ADOLESCENCIJA,

LJUTNJA

I STA SA TIM?

18

Šta im je potrebno?Kada sagledamo gore navedeno i razvojne zadatke koje adolescent ima pred sobom, možemo sumirati afirmacije i psihološke dozvole koje je potrebno da mu/joj pružite:• Ok je da imaš mjesto među odraslima!• Ok je da uspiješ!• Ok je da budeš samostalan/na a da paralelno imaš i potrebe u odnosu na druge!• Ok je da budeš seksualan/na!• Ok je da budeš odgovoran/na za svoje potrebe, osjećan-ja, mišljenja, ponašanja!• Ok je da budeš na svome! A dobrodošao/šla si i da ponovo dođeš kući! • Volim što rasteš, moja ljubav ide s tobom!

I na kraju...povratak na početak!Pošto je naš razvoj cikličan, u različitim periodima života iznova prolazimo iste psihološke razvojne faze (samo na malo drugačiji način). To znači da ćemo još nekoliko puta u životu proći razvojnu fazu koja karakteriše period adolescencije i imati slične psihološke zadatke i potrebe. Olakšanje je što se bar nećemo ponovo suočavati sa onolikim fizičkim promjenama poput bubuljica, nesrazmjernog rasta djelova tijela, hormonalnih disbalansa itd... Ti periodi, kada je ova faza psihološkog razvoja ponovo značajna su: - poslije razvoja i usvajanja nekih novih moralnih vrijedosti i nekih novih vještina, - kada se pripremamo da napravimo separaciju od nekog posla, veze, mjesta stanovanja- kada završavamo neki proces- kada smo roditelji adolescenta.

19 20

Boršuru priredile:Tijana Ignjatov, psihološkinja i psih.savjetnica mr Aleksandra Dragojević, soc.radnica

20

Boršuru priredile:Tijana Ignjatov, psihološkinja i psih.savjetnica mr Aleksandra Dragojević, soc.radnica

Adresa: Gurdića bb, 85 330 KotorTel/fax: +382 032/322-622; +382/322-624e-mail: kotor.czsr@czsr.meFB: Centar za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budvu