mirovne novosti

broj 5 juni/srpanj 2011.

mirovne novosti

broj 6/7 juli/srpanj - avgust/kolovoz 2011.

SREBRENICA 8372

Nema odmora za umorne mirovne aktiviste/kinjeAutoriGoran

BubaloCRS BiH

SuzanaBožićCaritas Biskupske konferencije BiH

impressum

2 Mirovne novosti

uredništvo:Suzana BožićEdita ČoloŠejla DizdarevićGoran Bubalo

design/DTP obradaŠejla Dizdarević

editor engleskog jezika:Matthew Harms

kontaktinfo@mreza-mira.netwww.mreza-mira.nettel: +387 33 617 573

"Budimo zahvalni ljudima koji nas čine sretnima, oni su dražesni vrtlari koji čine da naše duše cvjetaju."Marcel Proust

Da li postoji odmor ili penzija za mirovne aktiv-iste/kinje? Bojim se da ne, ovo što radimo, što nosimo u sebi prati nas cijeli život. I u poznim godinama teško će nas napustiti žar borbe za bolje sutra.

A kada budemo pravili podsjećanje na same početke NVO sektora u BiH, kada budemo govorili o pokretačima, stvaraocima, motiva-torima NVO sektora u BiH, Lidija će biti jedna od prvih osoba koja će biti navedena. Ona je pokrenula ne samo Helsinški parlament građana (hCa) Banja Luka, koji je izrastao u jednu od vodećih organizacija u BiH ali i regionu, bila je i jeste pokretačica i inspiracija čitavog mirovnog-ljudskopravaškog pokreta.

Sjetimo se ratnih i ranih poratnih godina, mali broj ljudi bio je spreman prelaziti entitetske gran-ice, još manji raditi na teškim i nemogućim pitan-jima pomirenja, ali Lidija je uvijek gazila čvrstim koracima i nosila tešku baklju istine i mira, koja će novim generacijama biti teška, preteška.

Lidija je uvijek bila i jeste spremna prelaziti gran-ice i razgovarati. Djelovati!

Ali Lidija u penziji? Nemoguće.

Sjećam se kada su Kvekeri radili pozive za ljetne odmore (retreat) za umorne aktiviste/kinje u anđeoskom Grožnjanu (gradić u Istri). Iako bi početkom godine dogovorili Lidijin dolazak, svake godine bi otkazivala zbog obaveza na poslu, gdje joj je bilo teško ostaviti poslove i ljude sa kojima radi, uvijek je posao bivao prioritet.

Iako formalno u penziji, ne sumnjamo da će Lidija i dalje ostati jedna od najaktivnijih članica hCa, ali i liderica i inspiracija svima onima koji dolaze i koji se žele uključiti u maratonsku trku izgradnje boljeg života. Ona će nam i dalje biti sjajna domaćica u Banja Luci, ali ćemo je i mi ugostiti u našim gradovima.

Iz ovih razloga u okviru Mreže za izgradnju mira smo pokrenuli prepoznavanje rada istaknutih mirovnih aktivista/kinja, gdje ćemo ih nominirati za prestižne svjetske nagrade na područjima ljudskih prava i izgradnje mira i vjerovati da će njihove vrijednosti i talenti koji su priznati i prepoznati širom svijeta biti i nagrađeni. Sjajan primjer je International Bremen Peace Award koju je dobio Vahidin Omanović iz Centra za izgradnju mira u Sanskom Mostu.

Žarka Papića iz organizacije IBHI smo prije mjesec dana u saradnji sa NVO Vijećem nominirali za prestižnu John Humphrey Award, a u narednom periodu ćemo to isto uraditi i za druge vodeće aktivistkinje i aktiviste. Teško se zahvaliti za sve ono što rade za nas, ali moramo makar pokušati. Nema odustajanja, nema predaje.

Mirovne novosti 3

Osnovana Regionalna mirovna inicijatva – ReMI mreža u BiH

Piše

Lučiano Kaluža

U martu 2010. godine, dvanaest nevladinih organizacija iz Dervente, Doboja, Zenice i Šamca, usvojilo je misiju, viziju, osnovne ciljeve, kao i godišnji plan rada neformalne mreže Regionalna mirovna inicijativa – REMI. Tada je dogovoreno da će se krajem 2010. godine organizovati jednodnevni sastanak evaluacije i planiranja aktivnosti za narednu 2011. godinu.

Krajem 2010. godine formirana je radna grupa koja je imala nekoliko konkretnih zaduženja, od kojih je priprema za formalno osnivanje, te registraciju mreže imala prioritet u radu. Tokom 2011. godine, radna grupa se sastala osam puta, gdje je priprema Osnivačke skupštine bila fokus aktivnosti radne grupe. Pored priprema za osnivanje mreže, radna grupa je aktivno učestvovala i u ostalim aktivnostima i planovima, kao što su priprema za obilježavanje Međunarodnog dana mira, KUVI (Konstruktivno upravljanje veteranskog iskustva), Međureligijski dijalog itd. Po usvojenom kalendaru aktivnosti, sredina juna je bila planirana za održavanje Osnivačke skupštine ReMI mreže.

Shodno utvrđenim rokovima, 14. juna 2011. godine u Derventi je uspješno održana Osnivačka skupština Regionalne mirovne inicijative u BiH (ReMI mreža). Organizacije osnivači su se usaglasile da je cilj ReMI mreže opravdan, te da današnja situacija zahtijeva aktivnosti i akcije koje promovišu mir, nenasilje, toleranciju i međusobno uvažavanje. Nakon 15 mjeseci intenzivnog rada, ReMI mreža je stigla do svog posljednjeg koraka, samog osnivanja. Ovo jeste zadnji korak, ali je ujedno i prvi od od novih, vrijednih koraka, koje će članovi organizacije ReMI mreže zajedno i odlučno praviti na području Šamca, Doboja, Dervente ali i cijele Bоsne i Hercegovine.

Osnivači ReMI mreže su:

Ekološko društvo “Ekologika”, Derventa H.O. “Merhamet”, Doboj “Pax Christi”, Derventa Tolerancijom protiv različitosti “ToPeeR”, Doboj UGM “Šesto Čulo”, Doboj Udruženja građana za zdrav život i

ekologiju svijesti, Šamac UG “Primanatura”, Doboj UG “Sunce”, Derventa Udruženje žena, Derventa

Partner: OSCE Doboj.

ReMI poziva sve zainteresovane pojedince, grupe, organizacije, mreže da nam se pridruže u radu, te da zajednički djeluju u pravcu promocije mira, pomirenja, suživota i nenasilja, u cilju boljeg i kvalitetnijeg života za sve nas. Posebno se nadamo i očekujemo konstruktivnu i kreativnu saradnju sa širokom i uspješnom „Mrežom za izgradnju mira” iz Sarajeva.

4 Mirovne novosti

Generacija ‘89

Piše

Nedim Jahić

Posljednji balkanski ratovi još se nisu stigli ni završiti, a mi smo sjedili u školskim klupama i čekali neke nove učitelje. Već tad su se za nas u kuhinji prevare spremale nove zablude po receptu starih majstora izmišljene nam historije. Kultura tog nekog bunila kao da se samo nastavila graditi, spremna da se kroz nju načine sistematske greške u obrazovanju novih generacija o tome šta su njihovi živi i mrtvi preci, jedni drugima, imali hrabrosti uraditi.

Proći će desetljeće i po, a generaciju će mi dobro potresti jedna nova istina. Ona o našoj odgovornosti. Žarko Puhovski, hrabro kako on to najbolje zna, prije par dana u jednom intervjuu za banjalučku Buku, obznanio je ono što nam je već odavno trebalo biti dobro poznato, rečenicom da su za zločine moralno odgovorni svi oni koji zločin osudili nisu.

Reakcija je bila žestoka, mnoštvo raznolikih stavova o ovoj ideji poiskakalo je na sve strane, kao što to i obično biva kada se na Balkanu priča o bogovima ili ratovima.

Neki od ovih stavova su proizašli iz nerazumijevanja suštine, drugi iz nastojanja opravdavanja većine, ali je rasprava i vriska na zadanu temu dala par kvalitetnih zaključaka. Naime, u kontekstu zločina devedesetih, niko nema pravo na pasivno držanje. Uz dostupne informacije i mnoštvo utvrđenih činjenica, danas se barem niko ne bi smio usuditi na poricanje, ali je pored toga društvu potrebna i ona druga strana priče, mnogo veća i značajnija, a to je bezuslovna osuda.

Osnova poenta kolektivne odgovornosti jeste da to nije slovo o kolektivnoj krivici, već o njenoj suprotnosti. Riječ je o odgovornosti pojedinca koji se odlučio identificirati sa skupinom, odnosno njegovom obavezom da nju samu ogradi od onih koji su krivi za sav taj mračni teret. Građanska odgovornost u tom smislu leži u osudi pripadnika skupine koji su činili zločine, kako ovi ne bi mogli nastaviti crpiti

legitimitet za zlo iz tišine pripadajuće mu gomile.

Kroz godine poludijaloga, stigli smo na mjesto gdje se više uglavnom ne negira zločin, već se pribjegava suptilnijim metodama, što rađa dva pristupa otpora i jednu tanku liniju stvarnosti. Prva skupina građanstva zločince podržava, pravdajući ih višim nacionalnim ciljevima ili njihova nedjela opravdava pravom odmazde. Bez izuzetka, njihov tim naspram zločina “svojih” stavlja zločin “tuđih”, ne poštujući tako ni jednu ni drugu žrtvu i suštinski svodeći mrtve na kolateralnu štetu plemenskog obračuna.

Druga skupina je mnogo gadnija, budući da se veoma teško boriti protiv licemjernog pristupa, koji uz to gradi opasan sklop kvaziargumenata tzv. visoke civilizacijske vrijednosti. Riječ je o pojedincima koji običavaju osuditi “sve zločine”, te tako kroz opći udar relativiziraju ključno pitanje suočavanja sa prošlošću. Naime, oni tako izbjegavaju jasan obračun savjesti sa dijelom tog “svezločina” koji je počinjen u njihovo ime kao pripadnika jednog od voljenih kolektiviteta.

Tek se mali broj građana, zanemarivo mali, koji se još osipa ako krenete ići u detalje, spremno i iskreno obračunava sa onima koji su krivi za posljednje mračno poglavlje historije. Tek rijetki junaci se bave zločinima iz svog okruženja i skupine, ne bi li probudili svijest sudužnika o tome ko je činio šta u naše ime drugima.

Na Balkanu danas nema buđenja, niti se neka velika katarza priprema. Osuđenici za ratne zločine se dočekuju kao heroji po aerodromima Sarajeva, Beograda i Zagreba, a kada jednom konačno crknu, uz sve počasti se sahranjuju uz one časne koji su svoje ratne dane pregurali bez zločina, dok se oni čije presude tek slijede slave se kao očevi nacija. Još je hrvatska javnost u nevjerici i žurno radi na opravdavanju svega što je njen vojni vrh učinio u Oluji,

Mirovne novosti 5

“Kroz godine poludijaloga, stigli smo na mjesto gdje se više uglavnom ne negira zločin, već se pribjegava suptilnijim metodama, što rađa dva pristupa otpora i jednu tanku liniju stvarnosti.”

Banja Luka će dočekati i novih protesta podrške Mladiću i Karadžiću, a Sarajevo će bez riječi ispratiti priznanja Handžića i Šege za zločine nad hrvatskim civilima 1993. godine u Bugojnu.

I dalje je važnije ko je ubijao više, nego ko je ubijao, dok se relativizacija i licemjerje nastavljaju. Još se niko ne odriče svojih idiota. Za hiljadama nestalih se još traga, žrtve po gradovima Podrinja svakog dana se susreću sa svojim dželatima, neki su već zaboravljeni pa slobodno kao bjegunci lutaju Balkanom (Radovan Stanković, pobjegao iz zatvora u Foči u maju 2007. godine), a društvo mnogo glasnije navija za optužene i osuđene, nego za hrabre preživjele što su opstali među nama.

Ratne generacije '92 i '93 naredne će akademske godine upisati fakultete. Neće proći dugo, a na univerzitete će zakoračiti ljudi rođeni poslije rata u Bosni. Bez obrisa sjećanja, žive slike onoga što doživjeli nisu, oni danas stoje na zemlji satkanoj od zločina.

Baš moja generacija, ova '89, i sve ove što dolaze, snose najveću odgovornost, kao ljudi barem dijelom oslobođeni suludih

ideologija devedesetih, mi koji moramo biti spremni obračunati se sa onima koji su u ime nebeskih nacija protjerivali, silovali i ubijali, prekidali mladosti i gospodarili životima drugih. Imaju li snage moji vršnjaci presuditi onima što su zlo činili i u njihovo ime, skinuti tako mrlje sa nacija, prešutiti sve drugo, bez paralele i spomena trećih, bez licemjernih “sveosuda”, suočiti se sa zlom koje i dalje proždire naše društvo? Odgovorni smo, za sve ove i sve nove što će doći.

Sarajevo, 23.06.2011.

Izvor: www.pescanik.net

6 Mirovne novosti

Kada je otpočeo rat 1992. godine, ja sam imao deset godina. Za mene je početak rata bio ’’si-jevanje’’ i ’’bljeskanje’’ tamo iza brda dok je kod nas u Hadžićima sve bilo prividno mirno, i svi su se još uvijek kiselo smiješili jedni drugima. Već vrlo brzo i sam shvatam da je rat tu, i to onaj pravi sa filmova, i to ne Bulajićevih, već nekih filmova u kojima ratnici nisu imali ideala. Početak rata je mene i moju porodicu u jedno sumorno aprilsko jutro odveo u Hrvatsku kod familije, i tamo se javio novi problem. Naime, mi se prezivamo Glavaš. Vukovar, grad u koji smo došli je imao krvnika Branimira Glavaša te se nismo osjećali nimalo lagodno jer je teško ljudima bilo objasniti da smo mi Srbi baš kao i oni.

I kada je prošle godine dolazila jedna gospođa iz Njemačke, i postavila pitanje: ’’Zašto se vi bavite mirovnim aktivizmom?’’, moj odgovor je glasio kao i puno puta do tada ’’Zato jer znam šta je biti pripadnik jedne nacije na teritoriji druge nacije, a čak ni ne biti član te nacije’’. I dan-danas je to odgovor koji dajem kada me to pitaju, jer je to zaista tako. Prije dotične gospođe u posjeti u organizaciji u kojoj radim već deset godina, bili su nam u posjeti austrijski vojnici u okviru EUFOR-a, i razgovarali smo sa njihovim poručnikom, i mi smo mu iznosili naše mišljenje i stavove, a on nas je samo pronicljivo gledao i klimao glavom i onda je pitao, ’’Vi u BiH zaista mislite da imate ekskluzivitet na mržnju? I da se samo kod vas mrzi?’’ i onda sam ja rekao da ja imam osjećaj da ljudi ovdje to nekako podsvjesno i shvataju kao takvim, i da nam je potrebna sitnica da se zamrzimo. I onda mi je ispričao priču o svom malom selu odakle je, i koje je napus-tio zbog osjećaja mržnje koja nema nikakvog razloga. Naime, prije nekoliko decenija seljanima su ponudili da kroz selo prođe auto put i presječe ga na dva dijela. Vjećali su seljani i shvatili da to može biti plus za njihovo selo, više turista i novca. I počela je gradnja kroz samo selo. Put je vrlo brzo završen i od tada nikada više muškarac sa jedne stane sela nije oženio djevojku iz dijela sela sa one strane autoputa. Svi su iste nacije, vjere, Austrijanci, ali to je duboko podjelilo selo i više nikada nije ništa ostalo isto. Ja sam mu samo pružio ruku i stisnuo šaku i rekao: ’’Vi-dite, vi ste se prestali ženiti, ali osjećaj kod naših ljudi koji vidim je da bi svi sa druge strane sela bili krivi za sve probleme koji oni imaju i da ih treba uništiti, jer tako je lakše’’. Otišao sam kući i bilo mi je krivo ali i shvatljivo kako nas drugi vide kao konfliktno područje i mi sami šaljemo takvu sliku.

Također jedan od mojih motiva za djelovanje na polju izgradnje mira jeste osnivanje Odiseja, kada smo organizovali brojne koncerte i različite aktivnosti za mlade. Vrlo brzo sam stekao uti-sak da mladi gledaju na sve to ovako ’’Super nam je, neka traje dok traje, biće rata svakako’’. Onda sam se zapitao zašto mi to sve organizujemo kada ničemu ne vredi jer će mast u propast na kraju. I uvidio sam da mladi mir u našoj zemlji shvataju kao vještačku pauzu između dva rata i da će rata biti svakako. To je nešto što ja nisam mogao lično da prihvatim.

I u organizaciji na jednom sastanku Upravnog odbora, smo svi sjeli i sve gore sam iznjeo svim članovima i rekao da će vjerovatno biti teško, da će nam se sigurno ponoviti 1. april 2006, kada su nam pretučeni članovi od strane policije zbog djeljenja letaka na temu ’’Žrtva’’, ali da ja sma-tram da smo dovoljno mladi da budemo idealisti. I da je mir smjer u kojem treba da ide orga-nizacija. Niko nije bio protiv i od te godine smo strogo profilisana organizacija na izgradnji mira.

I osnovna mantra nam je ’’BiH nema ekskluzivno pravo na mržnju’’ i ’’Ja neću da budem top-ovsko meso kao moji roditelji’’. I trudimo se da što više stranaca dovedemo u Bratunac, da se vesele sa nama i uvide da mi možemo prepoznati zajedničke interese, i raditi na tome da nam bude ne dobro, već da nam svaki dan bude sve bolje.

I još nešto, nedavno u kafani kod moga oca ušao je čovjek popio piće svi su ga kiselo gledali malo popričali pozdravio se i otišao. I samo je moj otac prošaptao bijesno za njim ’’Dezerter!’’ a onda sam mu ja rekao: ’’Stari, ako bude opet rata ja ću isto dezertirati?’’, a on je rekao i da trebam, a ja sam ga samo pitao pa šta ti je onda ovaj čovjek kriv. Zato jer nikoga nije mrzio.

Ekskluzivitet BiH na mržnju?

Piše

Čedomir Glavaš

Mirovne novosti 7

“Testiraj se na dijalog!“ u školama“Testiraj se na dijalog!“ naziv je pro-jekta kojeg je Transkulturna psiho-socijalna obrazovna (TPO) Fondacija pokrenula u martu 2011. godine uz saglasnost Ministarstva obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo i finansi-jsku podršku Općine Centar. Ovaj projekat namijenjen je prevashodno učenicima/ama i pedagozima/gi-cama srednjih i osnovnih škola na području Općine Centar sa ciljem da prodube svoja znanja i vještine o prevenciji nasilja putem dijaloga. U okviru projekta “Testiraj se na dijalog!“ priređeno je 5 eduka-tivnih radionica i 10 test kružoka za preko 227 učesnika/ca (10 peda-goga/ica i 217 učenika i učenica) iz 3 srednje i 8 osnovnih škola na području Općine Centar. Sa učenicima/ama i pedagozima/gi-cama radile su trenerice TPO Fon-dacije mr.sci. Naida Pekmezović,

mr.sci. Sedžida Hadžić i mr.sci. Adisa Crnovršanin. Učesnicima/ama je podijeljen trening materijal “Dijalogom protiv nasilja“ kojeg su priredile autorice dr. Zilka Spahić-Šiljak i mr.sci. Sabiha Husić. U ovoj publikaciji obuhvaćene su sljedeće teme: rodno zasnovano nasilje, nasilje u porodici, mobbing, nasilje iz katoličke, pravoslavne i islamske perspektive, izgradnja mira i multi-religijski dijalog. Uz praktične vježbe za prevenciju i eliminaciju nasilja te vođenje uspješnog dijaloga, pub-likacija “Dijalogom protiv nasilja“ pruža pregled međunarodnih konvencija (CEDAW) i rezolucija (UN rezolucija 1325) koje reguliraju pitanje diskriminacije nad ženama. Uzimajući u obzir porast nasilja među mladima i posljedice koje bosanskohercegovačko društvo trpi, iznimno je važno uključivati ove

Projekat “Testiraj se na dijalog“ u općini Centar predstavlja nastavak kampanje koju je TPO Fondacija realizirala u decembru 2010. godine uz podršku Američke ambasade u BiH i Švicarske agencije za razvoj i saradnju (SDC). Promocija kampanje održana je u Američkom kutku u 10 gradova u Bosni i Hercegovini. Kampanja ‘’Testirajmo se svi na dijalog!’’ je pokrenuta sa ciljem osvještavanja spremnosti prihvaćanja drugoga i drugačijeg i spremnosti da u takvim susretima istinski djelujemo za opću dobrobit društva.

8 Mirovne novosti

teme u nastavni proces i pomoći mladim ljudima da razumiju i lakše prevladavaju frustracije i probleme s kojim se suočavaju u svakodnevnom životu.Iako živimo u sekularnom građanskom društvu, religije imaju značajnu ulogu u definiranju iden-titeta i rodnih odnosa, pa je stoga važno uključiti religijsku perspe-ktivu u svim oblastima građanskog društva koristeći pozitivne poten-cijale i argumente koje baštine monoteističke religije. Pritom, treba voditi računa da projekat “Testiraj se na dijalog!“ zagovara inkluzivan dijalog tj. multireligijski dijalog koji uključuje i religiozne i nereligiozne osobe naspram međureligijskog dijaloga koji se tiče dijaloga samo unutar vjernika i vjernica odnosno religioznih osoba. “Test na dijalog“ je zapravo upitnik kojeg je priredila TPO Fondacija u saradnji sa mr.sci. Alenom Kristićem. Upitnik se ba-zira na 12 dijaloških kompetencija neophodnih za uspješno vođenje dijaloga u cilju prevazilaženja pre-drasuda, stereotipa, konfliktnih situacija u svakodnevnom životu, te razumijevanja rodne ravnopravnosti, međureligijskog i multireligi-jskog dijaloga. Na osnovu upitnika učesnici/e projekta “Testiraj se na dijalog!“ propituju svoje stavove i dijaloške kompetencije i kritički pristupaju mogućim rješenjima, te predlažu inicijative za opću dobrobit društva. U okviru radionica “Testiraj se na dijalog“ učenici i učenice su osmislili poruke dijaloga i nenasilja na kreativan način i pretočili ih u informativni letak i zidne novine u školi. Najbolje ideje prigodno su nagrađene.

Pedagozi/gice su ovu edukaciju ocijenili važnom i potrebnom za učenike, a pitanja iz testa na dijalog relevantnim i značajnim za odgoj i edukaciju učenika/ca u cilju podiza-nja svijesti o prihvaćanju različitosti i djelovanja za opću dobrobit društva. Učenici/e su posebno naglasili vrijednost nekih dijaloških kompe-tencija u našem društvu danas kao što su povjerenje, poštenje, aktivno slušanje, aktivizam i solidarnost.

„Ovom vrstom edukacije želimo, kroz dijalog religijskog i sekularnog, vjerničkog i građanskog, teističkog i ateističkog, pokazati da je moguće raditi na promjeni svijesti i stavova o rodno-utemeljenom nasilju koje pogađa sve slojeve društva i slabi zdrave temelje porodice i cjelokupnog društva”, kaže se između ostalog u publikaciji “Dijalogom protiv nasilja“.

Danijela Klepić, pedagogica KŠC Srednja medicinska škola smatra: "Čini se da snaga riječi, iako je ogromna, da-nas sama po sebi nije dovoljna. Djelo govori tisuću riječi, pa tako i vaše radionice. Učenici kao i profesori su sa zadovoljstvom sudjelovali u svakom momentu. Možda je ovo mali korak za čovječanstvo, ali je sigurno veliki korak za pojedinca koji živi u državi tranzicije. U državi koja će kroz ovakav dijalog i kulturu ophođenja brže stići do EU, a pojedinac će sa ponosom bitisati u ispunjenju svoga postojanja kao čovjeka dostojnim dobrote."

Mirovne novosti 9

U projektu “Testiraj se na di-jalog!“ učestvovale su Srednja škola primijenjenih umjetnosti, KŠC Srednja medicinska škola, Srednja građevinsko-geodetska škola, OŠ “Vladislav Skarić”, OŠ “Nafija Sarajlić”, OŠ “Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak”, OŠ

“Isak Samokovlija”, OŠ “Musa Ćazim Ćatić”, OŠ “Silvije Strahimir Kranjčević”, OŠ “Alija Nametak” i KŠC “Sv. Josip – Stup”.Projekat “Testiraj se na dijalog!“ je okončan u junu 2011. godine. Za dodatne informacije o projektu „Testiraj se na dijalog!“ posjetite website TPO Fondacije i Facebook grupu “Testiraj se na dijalog!“

Berka Bibić, pedagogica OŠ “Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak” prepoznala je važnost ove edukacije za učenike osnovnih škola: “Iskreno, mislila sam da učenici osnovne škole neće moći da prate ovaj projekat u potpunosti. Drago mi je da sam se prevarila u tom pogledu i jako me raduje da se on provodi i sa učenicima osnovne škole. Ono što mi se posebno sviđa jeste to da se o ne govori samo o nasilju, jer kad se o nečemu previše priča, u izvjes-nom smislu, to postane reklama za tu pojavu, već se istovremeno govori o dijalogu kao prevenciji nasilja. Jedna uputa za ubuduće: mislim da djeca, kao i odrasli shvataju da je dijalog neo-phodan, ali često ne poznaju dijaloške vještine, pa je poželjno više praktičnih vježbi za razvijanje tih vještina.”

Maida Bavčić, pedagogica Srednje škole primijenjenih umjetnosti je naglasila sljedeće: “Nasilje kao ozbiljan društveni problem prisutan je u svim sferama života i upravo iz tog razloga, odgojni preventivni rad u školama potencira teme međusobnog uvažavanja, razumi-jevanja, nenasilnog rješavanja kon-flikata. Projekat “Testiraj se na dijalog” realiziran u našoj Školi u organizaciji TPO Fondacije, dao je značajan dopri-nos u tretiranju navedene problematike i to iz ugla rodno utemeljenog nasilja i multireligijskog dijaloga. Mišljenja sam da je ovaj projekat dobro došao u školskoj praksi.”

10 Mirovne novosti

KOŠNICA – jačanje liderki u omladinskim organizacijama

Med - gusta i kristalirana, slatka i aromatična materija koju stvaraju pčele prerađujući nektar iz miliona cvjetova, sakupljaju ga u svojim košnicama. Naša KOŠNICA – jačanje mladih liderki u omladinskim organizacijama koju implementiraju Institut za razvoj mladih KULT i Udruženje BH Expert, okuplja 180 pčelica iz 12 lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. One usvojena znanja i vještine, kroz osnovni i napredni dio projekta, koriste za dobivanje najslađeg meda – ravno-pravnosti spolova na svim nivoima vlasti u ulozi omladinskih liderica.Osnovni dio obuke od 8 modula o različitim temama probudio je aktivistički duh i potakao djevojke na društveni angažman i preuzimanje vodstva u donošenju odluka. Djevojke su kroz radionice o temama ljudskih i ženskih prava, rodnog osvještavanja i samoosnaživanja ohrabrene da preuzmu odgovornost i zalažu se za prava žena i ravnopravnost spolova u svojim lokalnim za-jednicama. Potaknute radionicama građanskog društva i omladinskog aktivizma, politike prema mladima i timskim radom, djevojke su realizirale zanimljive male akcije. Imale su priliku provesti 3 inicijative zasnovane na problemima koje su same uočile. Projekt je uticao na njihove stavove i mišljenja suočavajući ih sa realnom slikom društva i značajem njihovog aktivnog učešća u društvenim zbivanjima. Projektne aktivnosti obuhvatile su i regionalni modul, te regionalnu malu akciju. Kako bi bolje upoznavanje i međusobna saradnja djevojaka, iz 12 omladinskih

organizacija, koja ide u smjeru formiranja mreže za ravnopravnost spo-lova na državnom nivou, omogućen je zajednički rad 180 djevojaka iz cijele BiH. Utemeljivanju državne mreže za ravno-pravnost spolova dopri-nosi i svakodnevno komu-niciranje, informiranje i razmjena iskustava djevo-jaka putom projektne web stranice www.kosnica.ba. Najuspješnije polaznice su i certificirane vršnjačke edukatorice, čime je ojačan trenerski kapa-citet u lokalnim omla-dinskim udruženjima, s ciljem buđenja društvene angažiranosti što većeg broja mladih ljudi.Projektno studijsko put-ovanje i napredni trening su dijelovi projekta koji će djevojkama dati mogućnost nadogradnje postojećih kompetencija i kreiranja ličnosti spremnih na izazove i preuzimanje liderskih pozicija.

Mirovne novosti 11

Mladi grade budućnost u Brčko distriktuProjekat „Mladi grade budućnost u Brčko distriktu BiH“ ima za cilj poboljšanje ekonomskog položaja mladih, povećanje zaposlenosti i veće uključivanje mladih ljudi u projekte unapređenja svoje lokalne zajednice u distriktu Brčko.

Ovaj projekat će angažovati 300 mladih nezaposlenih osoba svih nacionalnosti koje su trenutno bez zaposlenja i/ili radnog iskustva. Projekat je prije svega namijenjen mladim osobama uzrasta od 16 do 28 godina, sa jednakim učešćem žena i muškaraca. Kroz intenzivan obrazovni i praktični program mladi će steći znanja potrebna za poboljšanje svoje pozicije u društvenom i ekonomskom životu svoje zajednice. Program će obuhvatiti slijedeće:

Implementacija projekata na unapređenju lokalne zajednice (npr. obnova infrastrukture za ugrožene kategorije stanovništva, izgradnja dječijih igrališta, ekološki projekti, i sl.);

Intenzivne treninge o sticanju praktičnih vještina potrebnih na tržištu rada;

Treninzi o započinjanju vlastitog biznisa i razvoju preduzetničke inicijative među mladima;

Povezivanje mladih nezaposlenih ljudi sa privrednim subjektima.

Mladi ljudi sa područja Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (njih 82), koji su se prijavili za učešće u ovom projektu,

u sklopu prve grupe će imati priliku da u periodu od 18.7. do 21.07.2011. u prostorijama Omladinskog Centra, pohađaju „Orijentacijski trening“ gdje je cilj da se učesnici upoznaju sa strukturom programa, da se upoznaju međusobno, te da se izvrši selekcija kandidata za prvu grupu.

Projekat je koncipiran tako da će 300 mladih ljudi biti podijeljeno u pet grupa po 60 učesnika, i prva grupa sa obukom i radnim zadacima počinje nakon završetka „Orijentacionog treninga“, tačnije 25. jula 2011. godine. Učesnici u ovom projektu će tokom obuke primati stipendiju u iznosu od 300,00 dolara za četiri mjeseca obuke i rada na terenu.

Projekat „Mladi grade budućnost u Brčko distriktu BiH“ se implementira na području Brčko distrikta u periodu od aprila 2011. do aprila 2013. godine. Nosilac projekta je američka organizacija Youth Build International, a lokalni partneri su PRONI Centar za omladinski razvoj i Centar za održivi razvoj. Projekat je podržan od naroda Sjedinjenih Američkih Država - putem USAID-a.

Moto projekta „Mladi grade budućnost u Brčko distriktu BiH“ je :

„Budi dio zajednice, izgrađujući svoju budućnost sticanjem novih

znanja i vještina“

Piše

Bojana SekulićKoordinator za obrazovanje projekta „Mladi grade budućnost u Brčko distriktu BiH“

12 Mirovne novosti

Međunarodna konferencija “Volontiranje za demokratiju”Volontiranje je temeljni instrument rasta demokracije. Evropa vjeruje u jačanje i namjerava, uz Evropsku godinu volonterstva, dalje promicati volontersko učešće evropskih građana.

Trenutno je 100 miliona Evropljana volonterski aktivno, a glavni cilj ove godine je razviti taj dio aktivnih građana. U svrhu podizanja ciljeva aktivnosti sve evropske zemlje su uključene i aktivne u podršci volontiranju.

Ovo je proisteklo tokom međunarodne konferencije “Volunteering for Democracy” (Volonti-ranje za demokratiju), organizirane kao dio Evropske godine volontiranja 2011, zajednički or-ganizirane od strane ALDA i Bydgoszcz City Hall, a koja je održana u Bydgoszcz, Poljska (8. jula/srpnja).

Događaj koji je za glavni cilj imao promociju volonterskih usluga i sudjelovanja građana, je pred-stavljao početak poljskog predsjedavanja Evropskom unijom. Učestvovali su predstavnici orga-nizacija civilnog društva i lokalnih vlasti iz cijele Evrope.

Predsjednik ALDA-a, Per Vinther, je istaknuo je da gdje god ljudi pomažu i podržavaju one ko-jima je pomoć potrebna, društvo dobija na svojoj koheziji i demokratiji. To je razlog zašto ALDA i njegovi članovi rade na promicanju aktivnog građanstva i građanskog učešća kako u državama članicama i susjednim zemljama.

Predstavnici nekoliko evropskih nevladinih organizacija i institucija ilustrirali su kroz svoja iskust-va rad organizacija i zemalja na području volonterstva. Konferencija je bila dio trogodišnjeg projekta VIT (Very Important Twinning) - “Europe for Citizens” programa. Projekt će imati 20 međunarodnih događaja.

Više informacija dostupno na stranici: http://www.alda-europe.eu/newSite/headlines_dett.php?id=10

Mirovne novosti 13

Suživot donosi mirJedna od najvećih želja ljudi koji su preživjeli rat i strahote koje uz njega dođu, sigurno jest da se on, taj prokleti rat, više nikada ne ponovi. Tu želju je prepoznala međunarodna organizacija CRS u suradnji sa organizacijom Caritas Bk BiH, te u sklopu projekta Izaberimo mir zajedno, odnosno u dijelu projekta koji nosi naziv Moja priča, počela je realizirati ovu osnovnu želju naroda u Bosni i Hercegovini.Vareš je imao tu čast biti jedno od prvih mjesta gdje se ovaj dio projekta realizirao. Naime, Kuća susreta na Bijelom Borju 30. i 31. svibnja ugostila je predstavnike CRS-a, Caritasa, kao i članove iz različitih udruženja stradalnika rata diljem cijele države. Vareška Udruga obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja u domovins-kom ratu kao i vareško Udruženje logoraša 23. oktobar 93. su također bili među prisutnim udruženjima.Kao što sam naziv kaže, Moja priča, jest projekat koji cilja da kroz ispričane priče naša tri glavna naroda koja su, svaka na svoj način, preživjeli nezamislivu bol i patnju u domovinskom ratu, podijele svoja ratna iskustva sa drugima, posebno mlađom generacijom, kako bi u ljudima potaknuli suosjećanje koja će se pretvoriti u aktivno djelovanje mira i zajedništva kako se strahote od 1992. pa nadalje nikada ne bi ponovile. Kao što će biti slučaj u drugim mjestima Bosne i Hercegovine, tako je bilo dana 31. svibnja na Bijelom Borju gdje se održao okrugli stol-forum ˝Moja priča˝. Naime, pet osoba koji su se razlikovali u svemu osim u jednom: preživjeli horor u ratu, iznijeli su svoje priče pred publikom oko dvadesetak osoba koja je skoro bez daha slušala njihove riječi, ne vjerujući da ne tako davno, nekim bićima u našoj državi ljudski život i dostojanstvo nije značilo ama baš ništa. Ali priče, kako god stra-

hovite, nisu imale cilj dijeliti mržnju nego suprotno. Imale su cilj dijeliti ljubav, ljubav koju ti ljudi i pored svoje boli nose prema čovjeku. Također, govornici su bili primjer kako bi se u našoj državi trebalo živjeti; to jest zajedno. Među govornicima bio je i naš Varešanin, gospodin Zlatko Prkić, čija je sigurno i zasluga što je Vareš izabran kao prvo mjes-to za realiziranje spomenutog projekta. Gospodin Prkić uz svoj rad u nevladinom sektoru ima dugogodišnju suradnju sa CRS-om i Caritasom te je uspjeh ove suradnje i njegovo ulaganje pridonijelo da Vareš u ovome projektu ima povlašteni položaj.Predstavnici spomenutih udruženja su također odali počast bošnjačkim i hrvats-kim stradalnicima svojom posjetom mezarja stradalim na Stupnom Dolu i spo-meniku stradalim i nestalim u Borovici.Projekat ima cilj ući u najvažniju ustanovu našega društva, u naše škole. Ovim putem djeca će imati priliku čuti svojim ušima tri istine rata u Bosni i Hercegovini odnosno priče od glavna tri naroda u BiH. Do sada možda su naša djeca sa programima ˝Dvije škole ispod jednim krovom˝ imali priliku čuti samo jednu priču, jednu stranu. Ali jasno je da se rat, u kojemu su milijuni života upropašteni, ne bi ponovio, jedna istina ili jedna priča nije dovoljna. Potrebna je istina koja ne dijeli mržnju nego ljubav da sutra naša djeca ne bi doživjela isto ili ne daj Bože gore.

Piše

Ana Šurkić

MOJA PRIČA

14 Mirovne novosti

Prezentirana stranica “Srebrenica, mapiranje genocida”Inicijativa mladih za ljudska prava BiH u julu 2010. predstavila je jedinstven projekt "Srebrenica - mapiranje genocida", koji u dokumentovanoj animaciji hronološki prikazuje stradanje Srebreničana od 6. do 19. jula 1995. godine.

Projekat je dostigao svoju završnu fazu - interaktivnu web-stranicu, čija prezentacija je održana u junu u Sarajevu.

''Plasirali smo edukaciono sredstvo u svijet. Neke zemlje kao što su Norveška i Švedska su zainteresirane da uvrste naš materijal u svoje edukacione sisteme'', kazala je ovom prilikom direktorica inicijative mladih za ljudska prava Alma Mašić i dodala da je prezentacija dobro prihvaćena i u zemljama regije.

Projekat je rađen godinu dana uz prethodno istraživanje dostupnih dokumenata, svjedočanstava, studija, knjiga, filmova i fotografija.

Autorica projekta Suada Kapić upozorila je da je mlade ljude potrebno čim prije educirati o Srebrenici jer svaki korisnik interneta može historiju prikazati na drugačiji način.

Dokument se sastoji od 17 animiranih mapa. U studijima u kojima se izučavao genocid, ispostavilo se da se svaki genocid odvija u istim fazama koje su opisane projektom. Svaka mapa ima svoje ključne tačke u kojima se nalaze dokazi.

Proces kreiranja stranice trajao je više od pola godine. Materijal u integralnoj verziji traje 220 minuta i dostupan je na internet stranici

Projekat su podržali Civil Rights Defenders, National Endowment for Democracy i Ambasada SAD-a u Sarajevu, saopćeno je iz YIHR BiH.

www.srebrenica.mappinggenocide.com

Mirovne novosti 15

12 načina kako negirati genocidIsrael Charny ocrtava taktiku poricanja u knjizi “Templates for Gross Denial of a Known Genocide: A Manual,” u The Encyclopedia of Genocide, dio 1, strana 168. Svi oni su korišteni od strane sudanske vlade.

1. Uvijek negirajte i minimizirajte statistike. Sudanski ministar inostranih poslova Mustaf Osman Ismail je rekao 9. septembra 2004. godine, da je manje od 5,000 ljudi ubijeno u Darfuru od februara 2003. godine [2005: sudanska vlada nije podigla svoje procjene smrti od tada.]. nasuprot tome, 50,000 [2005: 160,000] ubistava se smatra niskom procjenom od strane UN World Food Program i Crvenog krsta. Sudanska amabasada u Washington-u je rekla da su intervjui rađeni sa izbjeglicama iz Darfura smještenim u Čadu, ne u Sudanu, tako da nisu bili tačni. No, izjave izbjeglica su među najpouzdanijim pokazateljima zločina jer svjedoci svjedoče slobodno, bez straha. Intervjui su se provodili u Čadu, jer je sudanska ambasada odbila dati vize istražnom timu. SAD je predložio rezoluciju Vijeću sigurnosti koji će poslati istražitelje u Darfuru da prikupi dokaze o zločinima koje su počinili, ali koje Sudan odbacuje.

2. Napadnite motivaciju istražitelja. Odbacite optužbe SAD kao proizvod politike izborne godine u Americi, ili antiislamskog imperijaliste koji pokazuje svoju mržnju prema Arapima u Iraku u zatvoru Abu Ghraibu. Ovaj ad-hominem napad i argument “moralne diskvalifikacije” često koriste sudanski ambasadori kako u Komisiji UN-a o ljudskim pravima, tako i u Vijeću sigurnosti UN-a. Za cilj imaju apelirati na kolege u islamskim zemljama kao što su Alžir i Pakistan.

3. Tvrdite da su smrti bile nehotične, kao rezultat gladi, migracija, ili bolesti, ne zbog namjernih ubistava. To je uobičajena izjava kako bi se opravdali dužnosnici prebacujući sve na pitanja opskrbe, licemjerno ignorirajući sistematske opstrukcije sudanske vlade neizdavanjem viza za humanitarne radnike i dostavu hrane i lijekova.

4. Naglašavajte čudnovatost žrtava. Bilo da ih klasificirate kao nevjernike, primitivne članove plemena, ili druge rase i kaste, oni su za razlikuju od nas. Tako vrlo uticajni sudanski “Arab Gathering” smatra crne Afrikance da su “abd” (muški robovi) i “kahdim” (ženski robovi), i zagovora njihovo isključenje iz sudanskog javnog života. Za Amerikance i Europljane ova de-humanizacija je izražena kao “Oni su Afrikanci. Oni rade takve stvari jedni drugima.”

5. Racionalizirajte smrti kao rezultat plemenskih sukoba, govoreći da žrtve dolaze kao neizbježna posljedica njihove istorije i odnosa. Tako je sudanska ambasadorica u UN-u tokom intervjua BBC-u 11. septembra 2004. godine tvrdila da su ubistva samo rezultat prastarih plemenskih sukoba između stočara (Arapa) i poljoprivrednika (Afrikanaca). U stvari, nije bilo takvih genocidnih akcija u Darfuru dok sudanske vlade nisu naoružale Janjaweed početkom 2003. godine, koristeći sudanske vazdušne snage u podršci.

6. Krivite snage “van kontrole” za ubistva, distancirajući odgovornost od sudanske vlade. Uspjeh ove taktike je demonstriran rezolucijom 1556 UN Vijeća sigurnosti, koje krivi Janjaweed miliciju za ubistva i u stvari zahtjeva da sudanska vlada razoruža Janjaweed i privede pravdi njene lidere. U stvari, sudanska vlada je prvo naoružala Janjaweed i nastavlja ih štititi. Nijedan glavni lider Janjaweed-a nije bio uhapšen. Kriminalci koji su bili u zatvorima godinama su jednostavno preimenovani u “Janjaweed”, i osuđeni su za zločine koje nisu počinili, i kažnjeni su amputacijom pod zakonom Sharia.

7. Izbjegavajte antagoniziranje genocidista, koji bi mogli napustiti “mirovne procese.” Ovaj real-politički argument se koristi kako bi se zaplašili diplomati koji se boje “naštetiti mirovnom procesu” u Naivasha za jug, ili u Abuja za Darfur. 2005. godine argument je postao: “Ne uznemirujte krhki novi poredak u Kartumu jer potpisivanjem sporazuma završen

Preveo

Goran BubaloIzvor:Genocide Watch

16 Mirovne novosti

je građanski rat na jugu. Hajde da se koncentriramo na to da ‘pobunjenici’ u Darfuru postignu sličan sporazum sa Kartumom u Abuja, pod Afričkom unijom.

8. Opravdajte poricanje favoriziranjem trenutnih ekonomskih interesa. Ovo je ključni razlog zašto se Rusija suprostavlja embargu na oružje sudanskoj vladi. Upravo je prodala 12 aviona tipa MIG-29 Kartumu, i nastavlja biti ključni snabdjevač drugih oružja. Sem što je drugi ključni snabdjevač oružja, Kina je ključni ulagač u naftna polja u Južnom Sudanu, kao i uvoznik nafte sa ovih područja. Kina je prijetila vetom na UN sankcije.

9. Tvrdite da žrtve dobijaju dobar tretman, hrabro poričući optužbe za genocid. Sudanska vlada tvrdi da interno raseljene osobe primaju odličan tretman u izbjegličkim kampovima, a biti će još bolje kada se presele na “zaštićena područja” uz potpunu kontrolu sudanske vlade. Sudanske vlasti pokazuju posjetiteljima isti “model” izbjegličkih logora kao što su nacisti Međunarodnom komitetu Crvenog krsta pokazivali Theresienstadt. Kada je Kofi Annan pokušao posjetiti drugo mjesto, sudanska vlada ga je brzo evakuirala, ostavljajući ga da se pita, “Gdje su ljudi?” [2005: Kada je Annan intervjuirao preživjele žrtve silovanja u Darfuru, slijedeći dan je sudanska vlada odgovorila hapšenjem prevodioca. Vlada je također uhapsila direktora organizacije Doktori bez granica, isti dana kada je objavljen dobro dokumentirani izvještaj koji pokazuje široko rašireno silovanje sudanskih vojnika i i Janjaweed-a u i oko izbjegličkih kampova].Specijalni predstavnik Generalnog sekretara, Jan Pronk, je skoro poslao prijedlog sudanskoj vladi kako bi napravili “sigurna područja” za crne Afrikance Darfura, koji će biti “čuvani” od strane sudanske armije. Nikada ne zaboravite da se UN također složio sa planom “sigurnih područja” u Bosni i Hercegovini. Srebenica je bila “sigurno područje” gdje je 8000 osoba ubijeno 1995. godine dok su ih čuvali holandski vojnici. Pronk je bio holandski ministar razvoja 1995. godine i dao je ostavku tek nakon vladine studije o katastrofi sedam godina nakon ovoga događaja. Sada je Pronk preporučio isto “rješenje sigurnih zona” za Darfur. Šta je pogrešno na ovoj slici?

10. Tvrdite da se ono što se dešava ne uklapa u definiciju genocida. Negiranje “definicionalista” je najčešće među advokatima i političarima koji žele izbjeći intervenciju izvan pružanja humanitarne pomoći. To rezultira “paralizom analize”. Ovo je nešto što je prevaziđeno istragom i izvještajem koji je uradio State Department, iako su u to vrijeme Evropska unija, Generalni sekretar UN-a, pa čak i Amnesty International još izbjegavali nazivati zločine u Darfuru njihovim pravi imenom. To je žalosno. Postoje tri razloga ovoga odbijanja:

a. Među novinarima, širom javnosti, diplomatima i pravnicima koji nisu pročitali Konvenciju o genocidu postoji često pogrešno shvatanje da će nalaz genocida zahtjevati pravne mjere kako bi ga suzbili. Pod ovom zabludom, bivajući obaviješteni da SAD neće poduzeti nikakve radnje u Ruandi 1994. godine, advokati State Department-a su naredili izbjegavanje ove riječi. Oni su počinili pravne zloupotrebe. Nažalost, Konvencija o genocidu ne nosi zakonske prisile da se djeluje. Pravno ona zahtjeva samo da države-stranke donesu nacionalne zakone protiv genocida, a potom da sudski gone ili izruče one koji su počinili zločine. Članak VIII Konvencije kaže da se “mogu pozvati nadležna tijela Ujedinjenih naroda da poduzmu takvu akciju prema Povelji Ujedinjenih naroda koja smatra odgovarajućim za spriječavanje i suzbijanje djela genocida.” Ali oni nisu zakonski dužni to učiniti. Članak I Konvencije o genocidu moralno obavezuje spriječavanje genocida, ali ne diktira vojne intervencije ili bilo koje druge posebne mjere.

b. Druga zabluda je koncept genocida “sve ili ništa”. Sve-ili-ništa škola smatra ubistva genocidom samo ako njihova namjera da se uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina “u cjelini.” Njihov model je holokaust. Oni ignoriraju “u dijelu” u definiciji Konvencije o genocidu, koju često nisu ni pročitali.

c. Od 1990-ih, nova prepreka nazivanju genocida njegovim pravim imenom je razlika između genocida i “etničkog čišćenje”, termin izvorno izumljen kao eufemizam za genocid na Balkanu. Genocid i “etničko čišćenje” su ponekad prikazani kao međusobno

Mirovne novosti 17

isključivi zločini, ali oni to nisu. Prof Schabas, na primjer, kaže da je namjera “etničkog čišćenja” protjerivanje grupe, a namjera “genocida” je kopmpletno uništenje, u cijelosti ili djelomično. On to ilustrira s pojednostavljenom razlikom: u “etničkom čišćenju” granice ostaju otvorene i skupina je protjerana, u “genocidu”, granice su zatvorene, a grupa je ubijena. Zabluda ove razlike očituje se u Darfuru, gdje je namjera sudanske vlade i njihove milicije Janjaweed je bila protjerati Fur, Massaleit i Zaghawa crne afričke poljoprivrednike sa zemljišta svojih predaka (etničko čišćenje) koristeći teror uzrokovan sustavnim djelima genocida, uključujući masovna ubojstva, masovna silovanja, masovna izgladnjivanja, i koncentracione logore koje vode Janjaweed i sudanska vojska, gdje su ubistva i silovanja standardne kategorije. Oboje, kako etničko čišćenje tako i genocid su se desili u Darfuru.

d. Tvrdite da je “namjera” počinitelja samo “etničko čišćenje” ne “genocid”, koja zahtjeva posebne namjere da se uništi, u cijelosti ili djelomično, nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine. Izvještaj UN-ove ekspertske komisije iz 2005. godine je doveo do ovoga. On miješa motiv s namjerom. (Ironično, izvještaj UN-ove komisije, čak ima i paragraf koji kaže da se motiv i namjera ne trebaju miješati, uvjeravanje koje je odmah negirano.) Čak i ako je motiv počinitelja otjerati grupu ljudi sa sa određene teritorije (“etničko čišćenje”), ubijanje pripadnika skupine i drugi akti navedeni u Konvenciji o genocidu i dalje mogu imati specifične namjere da se uništi grupa, u cijelosti ili djelomično. To je genocid.

11. Krivite žrtve. Tvrdi se da se sudanska vlada jednostavno bori protiv pobunjeničkog pokreta koji se sastoji od bandita koji su počinili ratne zločine. Opisujući situaciju kao da je građanski rat prije nego genocid, sudanska vlada apeluje na zajedničko nerazumjevanje koje je međusobno isključivo, kada je u stvari, kao što su pokazali Robert Melson, Barbara Harff, Helen Fein, i drugi, građanski rat vrlo često prediktor i korelira genocidu. Genocid se posebno događa za vrijeme građanskih ratova, jer rat legalizira ubijanje, kada se čak i žene i djeca protivničkih skupina mogu vidjeti kao neprijatelji države.

12. Kažite da su mir i pomirenje važniji nego kriviti ljude za genocid, posebno ako se genocid desio u prošlosti. Ovo je opravdanje amnestije za masovne ubice kao dio mirovnog sporazuma, i suprotnost post-konfliktnim sudovima. Ali mir i pomirenje nisu alternative pravdi. Trajni mir zahtjeva pravdu. Bez procesuiranja onih koji su počinili genocid, stvara se očekivanje nekažnjavanja. Kao što su pokazali Fein i Harff, jedan od najboljih prediktora budućeg genocida je prethodni genocid koji je ostao nekažnjen. Bez suđenja, negiranje postaje trajno.

Puni tekst dostupan na: www.genocidewatch.org/aboutgenocide/12waystodenygenocide.html

18 Mirovne novosti

KonferencijeEdukacijaPozivi

BH Telecom i Javno poduzeće Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne su objavili pozive za projekte iz slijedećih područja:- potrebe u području sporta,- potrebe u području kulture,- potrebe u području socijalne pomoći i- u humanitarne svrhe.Više informacija i aplikacione fome možete naći na http://mreza-mira.net/node/312 i http://mreza-mira.net/node/313.

UN WOMEN poziva organizacije civilnog društva da dostave prijedloge projekata koji razvijaju kapacitete mladih (znanje i vještine) i povećava njihov angažman na ostvarivanju utjecaja na politike, aktivnosti i budžete za promoviranje rodne jednakosti u Bosni i Hercegovini.

Više informacija na: http://mreza-mira.net/node/327

Centar za promociju civilnog društva uz finansijsku podršku švedske agencije za međunarodni razvoj (SIDA) nastavlja Program malih grantova i u 2011. godini. Pozivamo sve zainteresirane lokalne organizacije civilnog društva i neformalne grupe građana da dostave koncept papire za projekte akcija u zajednici koje rješavaju svakodnevne probleme njihovih članova, korisnika, građana i lokalne zajednice u cjelini.

Više informacija na: http://mreza-mira.net/node/320

Globalna baza ženskih mirovnih organizacija

UN Women i United Nations Department of Political Affairs su skoro pokrenuli zajedničku strategiju rada na rada na pitanjima gendera i medijacije. Cilj strategije je postizanje veće efikasnosti u okviru UN napora rada na medijaciji kroz povećano učešće žena na svim nivo-ima rješenja konflikta i gradnje mira, kao i jačanja kapaciteta za rad na pitanjima gendera i mirovnih procesa.

Više informacija na: http://mreza-mira.net/node/314

Novi izvještaj UN Women: Progress of the World’s Women: In Pursuit of Justice

U mnogim zemljama zakoni još uvijek ne vrednuju žene jednako kao i muškarce. U sva-kom regionu postoje zakoni koji diskriminiraju žene u vezi sa vlasništvom, porodicom, zapošljavanjem, i državljanstvom. Prečesto institucije koje rade na pitanjima zadovoljavanja pravde, uključujući policiju i sudove, negiraju pristup žena pravdi.

Kataliziranje pravnih reformi koje su gender-sensitive, investiranje u one-stop shops i repara-cije ženama su neki od mogućih odgovora kako se stvari mogu promjeniti.

Žene parlamentarke, pravnice, sutkinje i aktivstkinje donose promjene. One obezbjeđuju učešće žena u parlamentima, na prvim linijama pravde, i pomažu ženama u pristupu njihovim pravima.

Kako bi pogledali čitav izvještaj pogledajte: http://progress.unwomen.org

Mirovne novosti 19

ALBUM, Časopis za književnost i kulturu, broj 20, godina 6, Sarajevo, proljeće 2004, pp. 46-73.

Upute za uporabu ovog vodiča:Kod svake riječi koja se rabi za tumačenje određene stavke stavljeno je: v., što znači da je ta riječ definiens, koji je obrađen na odgovarajućem mjestu kao definiendum. Ovaj vodič možete čitati kao i bilo koji rječnik, ili kao Pavićev Hazarski rječnik, ili ga uopće ne čitati. Za bilo koju opciju da se opredijelite, nećete osjetiti nikakvu znakovitu promjenu u životu, niti ćete shvatiti Ublehu.

Participacija - Učešće što je moguće većeg broja naivnih ljudi u ublehi (v.). Isti nemaju pojma šta ih je zadesilo, a kaže im se da je to njihova ideja, da su to njihove potrebe, tj. da je to prava demokracija (v.). RVR (v.).

Participacijska metoda - Simbolizira demokraciju (v.). Sastoji se u tomu da se facilitator (v.) smješka i zadaje igrice, a onda se učesnici (v.) igraju, pričaju i svađaju. Facilitator to sve zapisuje na flip chart (v.), a onda ponovno pita učesnike šta misle o tome. Participacijska metoda uvijek može poslužiti da se izbjegne zaključak ili zahtjev da facilitator nešto protumači na osnovi sopstvenih kompetencija.

Participant (u radionici) - Antropološki fenomen, posebna ljudska (sub)kultura. Hodočasnik. U stopu prati Ublehu (v.). Zna sve veće, a vrlo često i manje zračne luke i hotele u Europi, ali i diljem svijeta. Stanuje u međuprostoru između hotela i zračnih luka. Ima ih relativno mali broj, te su šanse da se međusobno poznaju 90%. Znaju sve o čemu je ovdje riječ, ali se prave kao da ne znaju i da svaki put nešto novo nauče. V. seminarska mafija, cf. seminar.

Party - V. prijem

PC - U narodu poznato kao PI-SI. Ljudi bez sluha za humanitarna pitanja, pod ovom kraticom (v.) uglavnom razumijevaju Personal Computer, što nije netačno, no uzvišenije značenje ove kratice jest Political Correctness. Bitna stvar za PC jest uljudan govor (v.).

PI-SI - V. PC.

Plan aktivnosti - Kako trošiti pare na jedno a da izgleda kao da se troše na nešto drugo. Crta se u raznim bojama, tabelama i kompliciranim relacijama.

Pokazatelj - V. indikator

Polajt - Biti polajt. Polajt spiking. Engl. polite, polite speaking. Ublehaš (v.) je maksimalno polajt. Nikad ne govori nikome ono što misli, jer 1. niti je potrebno da iznosi svoje mišljenje kako bi uradio posao; 2. niti ima svoje mišljenje o poslu = ublehi (v.), jer je to u krajnjoj instanci nemoguće (cf. Ubleha). Niti osobe niti stvari, pojave itd. ne zovu se onako kako se inače u običnom svijetu zovu, nego uljepšano ili neutralno. Analogija se historijskofilozofijski nalazi u sporu o univerzalijama, gdje bi polajt stajalište spadalo na stranu realista naspram nominalista. Primjerice,

UBLEHA zA IdIOTEApsolutno nepotrebni vodič kroz izgradnju civilnog društva i vođenje projekata za lokalce i internacionalce u BH i šire

polajt se kaže: 1. ZANIMLJIVO ako je nešto vrlo šokantno, skandalozno, nešto što ublehaš uopće ne odobrava, čak čega se plaši (adekvat u kolokvijalu: FUJ, STRAŠNO); 2. UZBUDLJIVO: to je ublehaš saslušao/la ili odgledao/la i nije ga/ju se uopće dojmilo. (adekvat u kolokvijalu: BEZ VEZE, ŠUPLJE itd.) 3. COOL: nešto što je promaklo pažnji zbog nezainteresiranosti ili odsuća koncentracije, potpune ignorancije (adekvat u kolokvijalu: PARDON, NISAM PRIMIJETIO/LA, NISAM OBRATIO/LA PAŽNJU itd.); 4. Izraz za nešto što se ublehašu/ici doista sviđa i što doista, zdušno odobrava - naprosto ne postoji, jer u svijetu Ublehe sve je samo Ubleha (v.), nešto što nadilazi svaku individualnost i čini besmislenim svaki pokušaj da se zauzme osoban stav.

Politička ispravnost - V. PC.

Polite speaking - V. Polajt.

Pomirenje - V. rekonsilijacija

Potrebe - Odnose se na korisnike (v.) a izražavaju se pomoću aktualne retorike donatora. Predstavnik korisnika (v.) može doći u situaciju da mora korisnike upoznavati s njihovim potrebama, no to su rijetki slučajevi. Predstavnik korisnika najčešće ne dolazi u dodir s korisnicima. Potrebe imaju vrlo važno mjesto u opisu projekta (v.) Cf. aplikacija.

PI-AR - v. Public relations

Predstavnik korisnika - Član projektnog tima istreniran u umijeću zastupanja korisnika pred donatorima kao i drugim, osobito konkurentnim NGO. Vrlo važan član projektnog tima, no ne i proporcionalno plaćen. Ova pozicija u projektnom timu predstavlja jednu vrstu pripravničkog staža.

Preporuka - Uz CV (v.) najtraženiji dokaz nivoa ublehaštva na kojem se dotična osoba nalazi. Daju je visoko rangirani ublehaši (v.) kojima se vjeruje u ublehaškim krugovima. Postoje tri vrste preporuka: 1. Tipična. Nekada davno sročeni tekst u kojemu se mijenjaju samo imena i datumi. Dominira u optjecaju; 2. Autohtona. Sami napišete sebi preporuku, koju vaš pretpostavljeni potpiše (prethodno eventualno popravi/pokvari pravopisni aspekt); 3. Autorska. Vrlo rijetka. Vaš pretpostavljeni u trenucima dokolice pusti si mašti na volju i opiše idealnog ublehaša kako ga on/a zamišlja. (Samo se po sebi razumije da ste za ovu vrstu preporuke dodatno odradili.)

Pretpostavke - Čista transcendencija, ono što i tele zna, pa tako i donator, ali predstavljeno kao metafizičko znanje, na koje se uvijek možeš pozvati kad nešto ne ispadne kako je planirano, i da te niko zbog toga ne tuži, a još manje traži pare natrag.

Prevoditeljica - Osoba ženskog spola koju internacionalac (v.) (najčešće muškog spola) angažira kao ključnog lokalca (v.) i najbližeg suradnika u projektu (v.). Neke prevoditeljice, pored ostalog, znaju i engleski jezik, a solidne su i na našem.

Prijedlog projekta - V. aplikacija

Prijem - Engl. reception. U narodu poznat kao parti (v.) ili guzovača (v.) u užem smislu. Obžderavanje i oblokavanje na teret projektnog budžeta (v.). Sposobniji lokalci (v.) nastoje opiti internacionalce (v.) i utrapiti im ono što imaju (sebe, stan, auto, partnera/partnericu za seks i sl.). Na prijemu se lokalci u načelu opiju poslije internacionalaca. Analogan odnos postoji između internacionalaca više i niže razine. Prijem je situacija u kojoj se svi vole i poštuju još više nego na radnom mjestu.

Program menadžer - Engl. program manager. Objedinjuje sub-ublehe u sistem i

Autori:

Ranko Milanović-Blank

Nebojša Šavija-Valha

20 Mirovne novosti

Mirovne novosti 21

zarađuje plaću projekt koordinatora pomnoženu brojem popušenih (v. pušiti) sub-ubleha.

Project Specialist - V. Specijalist za projekte.

Projekt - Ubleha koju je donator popušio (v. pušenje) ili treba popušiti. A da bi je popušio, ona u sebi mora manje-više sadržavati sve elemente o kojima je ovdje riječ.

Projekt koordinator - Engl. project coordinator. Najniža vrsta ublehaša (v.), još ne kuži mnogo šta. Posao i općenito životna situacija u kojoj se ova osoba nalazi može se okarakterizirati kao poluguzovača (V. guzovača).

Projekt menadžer - Engl. project manager. Nije puno odmakao od projekt koordinatora (v.), ali je imao više sreće ili duži CV (v.). Moguće da kuži malo više od projekt koordinatora, ali po definiciji nužno zarađuje puno više.

Projektni prijedlog - V. aplikacija

Public relations - U jeziku ublehe poznato kao PI-AR. Aktivnost oblikovanja ublehe (v.) za predstavljanje široj javnosti koja je niti razumije niti ne razumije. Izvrsna stavka u projektnom budžetu (v.) na koju se može mnogo potrošiti a ništa ne proizvesti. Na kraju godine, kad se pojavi višak u budžetu, naprosto se potroši na PR. Uključuje i bogate prijeme (v.) te human relations building (v.). PI-AR može biti i osoba kojoj je dodijeljena ova aktivnost.

Pušenje - Kad se odnosi na travu, duhan i sl., uglavnom je zabranjeno u ofisima (v.), što je jedno od najmarkatnijih demokratizacijskih postignuća u BH. Od drugih vrsta pušenja mogu se izdvojiti: 1. Monika pušenje. Najotrcanija verzija. Zasniva se na deklariranoj ljubavi između ženske osobe i njenog pretpostavljenog uz obavezan specifičan fizički kontakt. Nije pravilo da se ishodi kontakta čuvaju u ormaru ili frižideru. - Zastupljena i u prošlosti, u klasičnim organizacijama i ustanovama. Ublehaški krugovi je naprosto preuzimaju i bez kakvih originalnih modifikacija. 1.a. Monika upgrade. Kao i pod 1. s tim što se prakticira homoseksualna varijanta. 2. Pušiti-popušiti. Prihvatiti nešto, npr. donator prihvati financirati jednu aplikaciju (v.) (cf. budžet). Nema nužnu vezu s pušenjem pod 1. ili 1.a. mada je ta veza uglavnom dobrodošla i ima isti korijen. 3. Pušiti-ispušiti. Ne dobiti novac za aplikaciju (v.), ili ne dobiti posao za koji se osoba prijavila. 4. Pušiti. Npr. “Oni na seminaru, a mi pušimo”, naime: ostati u ofisu (v.) dok se drugi dobro zajebavaju.

Nastavak u slijedećem broju!

info@mreza-mira.net

www.mreza-mira.net

www.facebook.com/mzim.bih