MITOLOGIZACIJA CVIJETE ZUZORI

SEMINARSKI RAD

Sadraj

1. UVOD32. PJESNIKINJA STAROG DUBROVNIKA43. CVIJETA PJESNIKINJA: MIT ILI ISTINA?54. MITOLOGIZACIJA CVIJETE ZUZORI64.1 Dinko Zlatari64.2 Nikola Vitov Gueti64.3 Torquato Tasso84.4 Simoneti, Monaldi, Boccabianca94.6 Dijalog bez Tassa114.7 Pavao Pavlii124.8 August enoa, Milan enoa, Matko Sren i drugi135. POKUAJI DEMITOLOGIZACIJE CVIJETE ZUZORI147. LITERATURA16

1. UVOD

Vratimo li se nekoliko stoljea unatrag, zatekli bi se u krajnje patrijarhalnom drutvu u kojem je ena bila gotovo iskljuena iz ekonomskih, pravnih i politikih pitanja. ene su bile ograniene na ivot unutar kue te svojom obiteljskom ulogom, ponajprije reprodukcijskom. Slavica Stojan u svojoj knjizi Vjerenice i nevjerenice definira monotip Dubrovkinje u 18. stoljeu:Zadatak je ene da se dopada, da bude mukarcu korisna, da ga tjei, njeguje i lijei mu bolesti, da raa i odgaja njegovo potomstvo i da tugu za umrlom djecom utapa u novim trudnoama i porodima. Ona je simbol onog ivota koji je obuhvaao religiju, ljubav, dobrotu i moralnost.[footnoteRef:1] Sama neprisutnost ena u povijesnim knjigama i njihova krajnje pasivnna prikazivana uloga ve je svima poznata tema. No koliko se god patrijarhalno drutvo borilo protiv izlaska ene iz svojega podreenoga, i s dananjeg stajalita, degradirana poloaja, kroz hrvatsku povijest biljeimo sluajeve u kojima ene istupaju. Pomalo je teko povjerovati da su sljedei stihovi napisani prije vie od etiristo godina: [1: Slavica Stojan: Vjerenice i nevjernice: ene u svakodnevici Dubrovnika (1600. 1815.), Prometej, Dubrovnik, 2003., str. 9.]

Hoemo li vjerovati autoritetu Aristotela i Platona a i zdravom razumu, vidjet emo da su ene sposobnije od mukaraca da steknu svako znanje, jer sve nae spoznaje dolaze od osjetila, a budui da su one umjerenijeg temperamenta () one imaju i umjerenija osjetila. Iz toga slijedi da je njihov intelekt takoer savreniji od naega, to dokazuje da su ene superiornije mukarcima u mogunostima da izuavaju lijepu knjigu i u sposobnosti da se predadu kontemplativnim krepostima.[footnoteRef:2] [2: Vitov Gueti, N.: Dialogo della Belezza / Dijalog o ljepoti; Dialogo dAmore / Dijalog o ljubavi. Preuzeto s; http://www.matica.hr/knjige/535/ (1.5.2014.)]

Ovo je tek jedan od pokazatelja promjena koje su s renesansom, i posebice neoplatonistikim petrarkizmom, dole u Dubrovnik i dubrovako-dalmatinsko podruje kao posljedica strujanja sa zapada. Ove je rijei napisao Dubrovanin Nikola Gueti dajui konano i ljepem spolu malo zasluga, a gotovo smo sigurni kako je ovakvom miljenju potpomogla i jedna od najveih hrvatskih muza koja je za Guetievo vrijeme boravila u Dubrovniku i koja je s vremenom postala i prvi hrvatski enski mit. Rije je o Cvijeti Zuzori.U ovom emo radu predstaviti mitologizaciju ove dubrovake pjesnikinje. U prvom dijelu emo predstaviti njezinu biografiju i to u odnosu provjerenih podataka i onih koji su vjerojatno izili iz legende o njoj. Potom emo proi kroz proces njezine mitologizacije pritom se referirajui na autore i pjesnike i njezino prisustvo u hrvatskoj knjievnosti, no i kulturi (i to ne samo hrvatskoj!) u posljednjih pola stoljea. Konano emo predstaviti pokuaje demitologizacije jednog od najljepih hrvatskih mitologema i koliko je on bio uspio.2. PJESNIKINJA STAROG DUBROVNIKA

Zdenka Markovi nam u svojoj knjizi Pjesnikinje staroga Dubrovnika donosi detaljnu Cvijetinu biografiju u svojoj povijesnoj autentificiranoj tonosti. Pritom se referira i ispravlja sve netone podatke o Cvijetu koji su kolali javnou u sumraku prolih stoljea[footnoteRef:3]. Tako nam je sada poznato kako je njezina obitelj dola na podruje Dubrovnika oko 1400. godine gdje su tri brata za tvorbu novog prezimena uzeli zajedniki nadimak uorina ili Susorina i pretvorili ga u Zuzzeri, odnosno Zuzori. Bila je to obitelj trgovaca koji su daljnjim grananjem po obiteljskom stablu doli i do titule plemia. Cvijetin otac, Frano Zuzori oenio je ki Petra Radaljevia, Maru, i s njom imao jedanaestero djece: est keri i pet sinova. Cvijeta, jedna od est keri, roena je 1552. godine i svoje je obrazovanje dobila u Ankoni. Tamo je i upoznala svojega buduega mua, Bartolomea Pescionija za koga se udala sa svojih sedamnaest godina. Iste te godine, 1570., mladi je brani par doputovao u Dubrovnik, gdje je Pescioni bio firentinski konzul, no i trgovac tkaninama i bankar. U Dubrovniku je Cvijeta skupljala intelektualce i pjesnike u svojem knjievnom salonu i bila sredite kulturnog ivota, a kroz godine je i ostvarila blisko prijateljstvo s parom Gueti, posebice s Marom, djevojakoga prezimena Gunduli. Pescionijev je posao uskoro propao te su zbog bankrota i, nagaa se, razloga drugaije prirode u vezi s Cvijetinom reputacijom, oni bili primorani napustiti Dubrovnik. Tako su se 1583. godine vratili u Ankonu ivjeti u drutvu svoje obitelji. Cvijeta je postala mlada udovica 18. lipnja 1593. godine te je sama doivjela trenutke starosti i umrla s 96 godina. Njezino je tijelo bilo pokopano u istoj grobnici s ocem Franom u jednoj od najstarijih ankonskih crkvi, u crkvi Sv. Franje ad Alta. Upravo za ovu crkvu krui legenda da su sve grobnice u njoj kasnije zasule, a nadgrobne su ploe s natpisima bile upotrijebljene za poploavanje prostorija i stepenica. Naalost, nijedan Cvijetin stih nije sauvan, no zato su sauvana dva njezina portreta. Kako i Markovi pie[footnoteRef:4], sve to smo sad naveli jesu stvari potvrene raznim dokumentima, to su provjereni fakti. A sve ostalo, i ono to tek slijedi, je zanimljiva fabula o Cvijeti Zuzori. [3: Markovi, Zdenka. Pjesnikinje starog Dubrovnika. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1970., str. 53.] [4: Markovi, Zdenka. Pjesnikinje starog Dubrovnika. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1970., str. 63.]

3. CVIJETA PJESNIKINJA: MIT ILI ISTINA?

Da je Cvijeta uistinu pisala stihove govore nam brojni biografi i historiografi: Saro Crijevi, Francesco Maria Appendini i Ivan Kukuljevi Sakcinski. Prvi od njih, jedan od uglednijih dubrovakih biografa Serafim Crijevi Cerva pie:Dosta je za pisanje stihova imala priroeni dar, lakou, okretnost i otroumnost tako da se inilo da je odgojena u njedrima Muza. Govori se da su njezini epigrami vrst poezije u kojoj je najvie uivala bili sastavljeni tako elegantnim stilom i da su svravali tako duhovitim mislima da bi takvo neto jedva mogao poeljeti i za mukarca, i to najvjetijeg pjesnika. [footnoteRef:5] Cvijeta nije bila jedina ena dubrovakog renesansnog pjesnitva, tu su bile i sestre Julija i Nada Buni, Nikoleta Rasti i dr., no stvaralatvo i pojava nijedne od njih nije imalo ovakvoga odjeka. Cvijeta bijae vjeta u pisanju na latinskom i talijanskom jeziku, no takoer i na hrvatskom. Nije to bila ni jedina Dubrovkinja koja je napustila zidine i otila u Italiju. I Dri i Zlatari bili su svojevremeno rektori talijanskih sveuilita, i sve ove nae pisce spajaju upravo humanistika naela univerzalne knjievnosti i ekumenizam Sredozemlja, ijem su ostvarenju i sami pridonosili svojim djelima.[footnoteRef:6] [5: Falievac, Dunja. Stari pisci hrvatski i njihove poetike. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2007., str. 304.] [6: Tortora, Matilde. Cvijeta Dijalog bez Torquata. Prevela i obradila Suzana Glava. Cosenza: La mongolfiera, 2002., str. 10.]

Kukuljevi Sakcinski u svojoj artici iz historie ilirske knjievnosti XVI. veka pod naslovom Flora Zuzori pie o uspjelosti njezinih stihova na talijanskom, dok je domae stvaralatvo usporedio s talijanskom srednjovjekovnom pjesnikinjom Lukrecijom Fornabuoni.[footnoteRef:7] Poznat nam je preporodni poziv enama za sudjelovanje u knjievnom preporodu te je, u skladu s tom tendencijom Kukuljevi Sakcinski napisao sljedee o Cvijetinoj knjievnoj aktivnosti: [7: Duji, Lidija. enskom stranom hrvatske knjievnosti. Zagreb: Biblioteka u prvom licu, 2011., str. 82.]

Kao ena nije mogla ona korisnie sluiti narodu svomu, nego umom i duhom, reju i pismom; kao ena nije mogla bolje proslaviti narod svoj nego to je, obljubivi materinski svoj jezik, u dalekoj mu tudjini ostala vjerna.[footnoteRef:8] [8: Sakcinski 1846/20:70 u Duji, 82. str.]

4. MITOLOGIZACIJA CVIJETE ZUZORI

Do procesa mitologizacije Zuzorieve dolo je tijekom godina njezine pojave u mnogim djelima, prvo njome nadahnutim, a kasnije s njom kao protagonisticom. Prikazat emo ona u kojima se najbolje vidi proces idealizacije i mitologizacije Cvijete Zuzori i to emo napraviti predstavljanjem autora i djela koji su doneseni u vezu s Cvijetom.

4.1 Dinko Zlatari

Zapoet emo s Dinkom Zlatariem, njezinim daljnjim roakom, za kojeg je Cvijeta predstavljala pjesniki ideal, naziva je gospoje svijeh gospoj. [footnoteRef:9]S pisanjem posveenim Cvijeti zapoeo je ve s 15 godina, a on je mitoloke prethodnike Romea i Julije, u Ljubavi Pirama i Tizbe preveo, a prijevod ove Ovidijeve poeme posvetio je mnogo uzvienoj i svakom svijetlom krjeposti nareenoj vladici Flori Zuzori Pescioni. On Cvijetu i zaziva na poetku kao muzu da ga nadahne. Osim to joj je i sam pisao pjesme, takoer je i tiskao pjesme talijanskoga pjesnika Cesarea Simonettija. Torbarina o Zlatarievoj ljubavi prema Cvijeti pie sljedee: dok su ostali pjesnici pjevali o fiktivnim ljubavnicama, njegova ljubav za Cvijetu Zuzori, kako se ini, bila je stvarna.[footnoteRef:10] [9: ori, Tomislav. Hrvatska ena u povijesti. Zagreb: K. Kreimir, 1997., str. 54.] [10: Torbarina (1997). u Markovi, Zdenka. Pjesnikinje starog Dubrovnika. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1970., str. 63.]

Te ume uvojaka zlatom roenih;te lui dvije, gdje me danje i noneAmor stanuje i sadri uzde moneMnotva milih Dua svijetom noene[footnoteRef:11] [11: Zlatari, D: Vilo moja u Tortora, Matilde. Cvijeta Dijalog bez Torquata. Prevela i obradila Suzana Glava. Cosenza: La mongolfiera, 2002.]

4.2 Nikola Vitov Gueti

Jedan od prvih pisaca nadahnut dodirom muze Cvijete bio je i Nikola Vitov Gueti koji je napisao dva platonovski inspirirana filozofska traktata: Dialogo della Bellezza detto Antos i Dialogo d'Amore detto Antos u izvorniku, odnosno Dijalog o Ljepoti nazvan Antos/Cvijet[footnoteRef:12] i Dijalog o Ljubavi nazvan Antos/Cvijet. Oba su Dijaloga objavljeni u Veneciji 1581. i njihove su protagonstice upravo Cvijeta i Gondolina njezina najslaa, Mara. Njihovo se prijateljstvo u tim djelima uzdie iznad svih zemaljskih vrijednosti, no veliaju se i ove obje ene zbog svojih intelektualnih sposobnosti jer je upravo njih odabrao ovaj dubrovaki filozof za razmatranje filozofskih pitanja o ljepoti i ljubavi. Zanimljivost koju susreemo u Dijalozima jest sama posveta, koja je usmjerena Cvijetinoj sestri. Naime, gotovo je nedvojbeno da je Nike iskoritena kao paravan i da su djela zapravo posveena drugoj Zuzorievoj, a Gueti je to uinio kako bi se unaprijed ogradio od moguih napada na njegove osjeaje prema Cvijeti. Naime u posveti stoji: [12: Tortora, Matilde. Cvijeta Dijalog bez Torquata. Prevela i obradila Suzana Glava. Cosenza: La mongolfiera, 2002., Prijevod Suzane Glava: Cvijet]

Neka bar uzmognem ovim Dijalozima oitovati da je nadasve ljubim i potujem iste i odane due, a osim toga me njezino tijesno prijateljstvo, koje je vee s mojom ljuvljenom suprugom vie nego i s ijednom drugom enom, iz mnogih razloga potie da ovim svojim neuglaenim stilom tako gorljivo slavim njezinu ljepotu i u ljubavi je uzvisujem.[footnoteRef:13] [13: Dialogo della bellezza, Posveta f* [2] u Markovi, Zdenka. Pjesnikinje starog Dubrovnika. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1970., str. 72.]

Mnogi su zbog ovih razloga napali Cvijetu i njezinu moralnu neukaljanost, te neki nagaaju da je upravo ovo bio jedan od razloga zato su Pescionijevi bili primorani napustiti Dubrovnik[footnoteRef:14]. U obranu Cvijetine asti ustaje Mara i u jednom od izdanju mueva djela o Aristotelu pie predgovor. Marin predgovor danas slovi kao prvi feministiki napis koji je kao takav uzbudio dubrovaku javnost[footnoteRef:15], i u kojem stoji: [14: Vukovi Runji, Milana. Proklete Hrvatice, Od Cvijete Zuzori do Ene Begovi. Zagreb: 24 sata, 2012., str. 25.] [15: Vidan 1983: 181 u Duji, Lidija. enskom stranom hrvatske knjievnosti. Zagreb: Biblioteka u prvom licu, 2011., str. 90.]

protiv bijesnih udaraca zavidnika to ive u naem Gradu i protiv onih koji su, po svojstvenoj im i priroenoj zloi, uvijek pripravni da grizu i razdiru tue stvari, od kojih ste ujeda bili Vi pogoeni vie nego ikoja druga ena u mojoj domovini Molim Boga jer se nadam da emo se na ovome svijetu jo vidjeti, da nas on bar zdrui tamo gdje se gaze lane misli bezbonika, podlaca i zlobnika, te uiva istina sa svjetlijim dusima, a ne s ljudima izopaenima, zlim i nesmiljenima.. gdje se vie ne osjeaju ujedi otrovnih zmija, niti se uju grozni glasovi stranih zvijeri[footnoteRef:16] [16: Vukovi Runji, Milana. Proklete Hrvatice, Od Cvijete Zuzori do Ene Begovi. Zagreb: 24 sata, 2012., str. 26.]

Gueti Cvijetu krasi svim ovozemaljskim vrlinama i posebno istie njezino potenje kao najvii ukras ene kojim je ona savreno ureena. I ti darovi, ljepota i potenje, udrueni su njoj kao dvije umilne i estite sestre. Njihova su druenja najee bila smjetena u perivoje i ljetnikovce[footnoteRef:17] te ih je tako Gueti u svojim Dijalozima smjestio u jedno takvo arkadijsko idilino mjesto kraj vrba uz rub bistrog potoka. Gueti Cvijetu opisuje ovako: [17: jedan od popularnijih mjesta njihovih sastanaka bio je Arboretum u Trstenome]

najprije kosa satkana poput najsjanijeg zlata; elo koje je po svojoj ljepoti nalik na nebo kad je najvedrije; obrve kao dva ljubavna luka; oi, svijetle i jasne, kojima mogu zavidjeti naljepe zvijezde neba; lice tako krasno i tako divne boje da uvelike nadmauje svaku svjeu ruu u njezinom najivljem cvatu, a osim toga, takva oblika da ga ljepim ne bi mogao isklesati nijedan vjet umjetnik; nos koji je razmjeran s licem, upravo odgovara savrenstvu vae aneoske ljepote.[footnoteRef:18] [18: Vukovi Runji, Milana. Proklete Hrvatice, Od Cvijete Zuzori do Ene Begovi. Zagreb: 24 sata, 2012., str. 22.]

Cvijeta je Guetiu predmet divljenja i ideal enskoga bia u ukupnosti svih darova, vila i nimfa u koju bi se sve ene trebale ugledati.

4.3 Torquato Tasso

Kao vrhunac Cvijetine popularnosti u europskoj knjievnosti svakako je bio trenutak kad joj je Tasso posvetio dva soneta i pet madrigala. To je, naime, bilo po narudbi Gulija Mostija koji je Cvijetu ugledao na nekoj ankonskoj zabavi u pratnji njezine sestre. Jesu li se Tasso i Cvijeta ikad upoznali nije poznato, i upravo e to biti jedan od argumenata koji e se koristiti u njezinoj demitologizaciji i o emu e biti rijei kasnije. No iz Tassovih se stihova ona..koje blago skriva i taji, u stihovima je poput biranih dragulja izloila svoje slatke rijei[footnoteRef:19] da naslutiti kako je ona zaista uivala daleku reputaciju pjesnikinje. [19: Vukovi Runji, Milana. Proklete Hrvatice, Od Cvijete Zuzori do Ene Begovi. Zagreb: 24 sata, 2012., str. 25.]

Torquato Tasso: Rime d'amore(Na zamolbu gospodina Julia Mostia hvali Ankonu gdje je vidio dubrovaku plemkinju zvanu Fiordispina (Cviet na drau)To je bioPles ljubezan i hitar, lak i mioKo to ga igra boica ljubavi.Pa ni zvijezde jutarnje i rosneNa vedru nebu nisu sinut znaleKo bistre oi to me lede i paleI usne, i rue rujne i ponosne. [footnoteRef:20] [20: Tortora, Matilde. Cvijeta Dijalog bez Torquata. Prevela i obradila Suzana Glava. Cosenza: La mongolfiera, 2002., str. 53.]

Ko to je oro od ptica najjaiTako je svih cvjetovaKralj Cviet na drai[footnoteRef:21] [21: ibid.]

4.4 Simoneti, Monaldi, Boccabianca

Prije nego se pribliimo Cvijetinoj prisutnosti u recentnijim dobima hrvatske knjievnosti, spomenut emo i predstaviti fragmente pjesama posveenima Cvijeti od raznih autora koji su doslovno upustili u lirski dijalog meusobno komunicirajui svojim lirskim stvaralatvom, a zajednika ima je bila urpavo Fiora. To su autori: ve spomenuti Cesare Simoneti, Michele Monaldi i Boccabianca. Prepjevala ih je na hrvatski Suzana Glava, a prepjevi su doneseni kao dodatak drami Dijalog bez Tassa o kojoj e biti kasnije rijei.

Taj CVIJET koji krepouPali Svijet, Nebo istim Plamom razgara,A srca uznosi i razara;Taj CVIJET koji ljupkouPobjeuje Narcise, Acantuse,Rue, Ljiljane, Amarantuse;Koji pogledom umilnim,Svako srce uini sretnim. [footnoteRef:22] [22: Simoneti Cesare, Muza: Per l'illustre signora Fiuore Pescioni, prepjev Suzana Glava u Tortora, Matilde. Cvijeta Dijalog bez Torquata. Prevela i obradila Suzana Glava. Cosenza: La mongolfiera, 2002.]

- Cesare Simoneti

RIME DEL SIGNORE MICHELE MONALDIALLA MOLTO ILUSTRE SIGNORA, LA SIGNORA FIORE ZUZZERI PESCIONI, IN VENETIA, PRESSO ALTOBELLO SALICATO [footnoteRef:23] [23: Tortora, Matilde. Cvijeta Dijalog bez Torquata. Cosenza: La mongolfiera, 2002. Prepjev Suzane Glava, str. 49.]

Ovaj tako krasni i omiljen CVIJET,Zemlje, valova i nebesa prijatelj,Iz korijena due svoje ploditeljSlatkoom bia u srce mi je snijet.

BOCCABIANCA uzvraa MonaldijuKrasan cvijet, rosni i mili trave darS obronka zelena, to obrazu, i imenuVjenoga proljea ures je, i uvar.S drai sunca u kose joj pramenu,Te s pogledom to i blag je i otarMonaldi, tako je u mome spomenu.

Monaldi uzvraaKako da joj udahnem (sebenezdrava)Ljepotu iznimnu i drai plemenaKad tisue je drugih zgaslo imenaU ponorima slijepa zaborava?

4.5 Luko Paljetak

Jedan od najpredanijih zaljubljenika u lik i mit Cvijete Zuzori svakako jest Luko Paljetak. Nakon bombardiranja Dubrovnika i nad opustoenim perivojem u Trstenom, posvetio joj je stihove svojeg lamenta nad pepelitem u Trstenom u kojem je i Gueti napisao svoje Dijaloge:

Kad bi znala, moja Cvijeta, to je sad u tvom gaju- rijei one vrhu tvoje lipote su muze Niku kazivale, tvoju sliku zauvijek svitu da bi dao, a sad vidi tamo to je, moja Cvijeta, crna slika crne zloe, s koje mrijem:

o kako ja, moja vilo, stoga mrijem, a ne vijemkomu i za lipost smeta: sada tuna dua tvojaluta stazam perivoja pustog, plau u kam nijem,i njemu je srce puklo i prepuklo, vilo moja.[footnoteRef:24] [24: Tortora, Matilde. Cvijeta Dijalog bez Torquata. Prevela i obradila Suzana Glava. Cosenza: La mongolfiera, 2002., str. 54.]

Osim lirike, Paljetak je napisao i nagraivan apokrifni[footnoteRef:25] fiktivni dnevnik Cvijete Zuzori Skroviti vrt. To i nisu sva zuzorievska djela koja je Paljetak napisao. On se, naime, jasno deklarirao kao veliki oboavatelj Cvijete Zuzori, ili mitologema o njoj, i ona je snano oznaila njegovo stvaralatvo. Izdvojit emo neke citate iz njegovih publicistikih djela s kojima emo jasnije pojmiti proces mitologizacije koju Paljetak snano provodi i dalje u hrvatskoj knjievnosti: [25: Paljetak je donio apokrifni roman, a Ludwig Bauer apokrifnu pjesmu o Cvijeti Zuzori.]

Cvijeta Zuzori najuvjerljiviji je dokaz koliko trajan i snaan utisak u vremenu i prostoru moe ostaviti neka protekla strast, koja se zapravo trajno odbija od jednog pjesnikog zrcala do drugog, sve dok se umnoena u beskraj ne izgubi na mjestu odakle je i potekla.[footnoteRef:26] [26: Paljetak, L. Dravni udar ljepotom, Vijenac 195 (Preuzeto s: http://www.matica.hr/vijenac/195/Dravni%20udar%20ljepotom/) (29. travnja 2014.)]

Cvijeta sa sobom donosi metaforu vrta. Meutim, to nije hortus conclusus biblijske Pjesme nad pjesmama, jer da je tako ne bi se uznemirile kamene oplate Grada. Cvijeta je perivoj. Gradu suprotstavlja dakle umu, odnosno gaj, perivoj. Zidarskim kamenom i obraenim drvom pomno sagraenu Gradu, u kojem vlada mir i srea, suprotstavlja ona prirodni kamen i prirodno, slobodno rastue drvo. Realni krajolik, kao utopijski model nadmee se sa stvarnim likom Grada, viena sada kroz raznolikost lia, stabala, cvjetova i bilja, gnijezda i raznosmjernih puteljaka.[footnoteRef:27] [27: Paljetak, L. Dravni udar ljepotom, Vijenac 195 (Preuzeto s: http://www.matica.hr/vijenac/195/Dravni%20udar%20ljepotom/) (29. travnja 2014.)]

4.6 Cvijeta - Dijalog bez Tassa

No, nisu samo mukarci pisali o Cvijeti. Godine 2002. izlazi drama talijanske autorice Matilde Tortore pod nazivom Dijalog bez Tassa. Ova knjiga nije Sve o Cvijeti, niti to eli biti. Ali je jo jedan dragocjeni komadi razlomljena zrcala, za nas tim dragocjeniji to nas ogledalo gleda s druge strane Jadranskoga mora, otkuda je i Flora, iz Ancone, gledala Dubrovnik.[footnoteRef:28] [28: Grgi, I. Potencijal Cvijetine legende (Preuzeto s: http://www.matica.hr/vijenac/210/Potencijal%20Cvijetine%20legende/)(29. travnja 2014.)]

U drami vidimo kako bi, po Tortori, izgledalo ponovno okupljanje naih prijateljica Cvijete i Mare u ve poodmakloj dobi za vrijeme jednoga kinoga dana u Ankoni. U ovoj se drami prijateljice prisjeaju ranih razdoblja iz Cvijetinog ivota (djetinjstva i naputanja Dubrovnika), razdoblja kad je upoznala svojega mua te do posebno naglaenog odnosa Cvijete i Tassa. Oito je kako je ova drama prvenstveno inspirirana upravo sonetima koje joj je Tasso posvetio (to prepoznajemo u neobino izraenoj Cvijetinoj ritminosti, kako u stihovima, tako i plesu, no i u ponovno upotrjebljenim simbolima iz antike mitologije.Mitologizacija Cvijete u njezinu idealnome izdanju vjerno se nastavlja u ovoj drami:eno lutalice, pjesnikinjo, ti znade mirise jake, mualjive, zemalja ispucalih, ti si stihotvorka. Ti si dovratak i vrata, pero i tinta. Nemoj aliti, ti jesi i ostat e zauvijek Antos, Ljepota, predraga Cvijeta. [footnoteRef:29] [29: Tortora, Matilde. Cvijeta Dijalog bez Torquata. Prevela i obradila Suzana Glava. Cosenza: La mongolfiera, 2002., str. 50.]

4.7 Pavao Pavlii

Pavao Pavlii u svojim otvorenim pismima enama iz hrvatske knjievnosti ne zaobilazi Cvijetu Zuzori te unosi svoju nadopunu mitologizaciji Cvijete. Naime, on joj ne pristupa toliko kao muzi i eni aneoske ljepote, ve pjesnikinji dviju drava i dvaju prezimena (Zuzzori i Zuzori). I upravo zbog toga, njemu ona predstavlja cijelu hrvatsku knjievnost s poloajem izmeu dviju domovina, dva jezika i dvije knjievnosti poloaj, k tome, tako lijepo obavijen romantinim misterijem u velikoj mjeri simbolian i pun znaenja. Vaa je sudbina takav nekakav akrostih hrvatske knjievnosti, pa niti ona moe bez vas niti vi bez nje. [footnoteRef:30] [30: Pavlii, Pavao. Rukoljub. Zagreb: Mozaik knjiga, 2001., str. 99.]

Takoer, s njom on otvara i drugu podvojenost prisutnu u knjievnosti koju predstavlja kroz primjere Gundulia i Dria i dva smjera kojima autori mogu krenuti: onom u kojem je lokalno skriveno u opem (putom Gundulia) ili onom u kojem je ope skriveno u lokalnom (Dri). Osim odnosa tradicije i inovacije, dovodi se i pitanje odnos pjesnika prema domovini, pitanja o kojima je Cvijeta zasigurno bila okupirana nakon to je bila primorana napustiti svoju domovinu. Ovo je prvenstveno Pavliiev tekst o hrvatskoj knjievnosti, no osim Cvijete kao nadahnua i donekle boanske figure koja mu treba odgovoriti na njegove dvojbe, ona na trenutak postaje simbol knjievnosti cijele jedne drave i to simbol koji zna veliku istinu i put pjesnika.

4.8 August enoa, Milan enoa, Matko Sren i drugi

Uz sve spomenute autore, valja posvetiti prostora i Augusta enou koji osim to je preveo Tassove sonete i madrigale, jasno je iskazao namjeru o pisanju romana o njoj. Roman na kraju nije bio realiziran, ali je ideju nastavio njegov sin Milan enoa premjestivi je iz jednog knjievnog roda u drugi svojom dramom Kako vam drago s likom Cvijete Zuzori u renesansnom Dubrovniku. Takoer, jedan je od naih suvremenika, Matko Sren, uvjerljivo dijeli pedijestal s Lukom Paljetkom kao najvjerniji Cvijetini oboavatelji, toliko da to pomalo poinje nalikovati na postmodernistiku opsesiju renesansnom ljepoticom. On je autor radiodrame Cvijeta Zuzori, trei spol (izvedena na III. programu Hrvatskog radija 2. kolovoza 2002) i drame Cvijeta Zuzori, poput neke tlapnje (inscenirane na pozornici zagrebakoga Teatra &TD 25. oujka 2005). Sren nudi inaicu rekonstrukcije za vrijeme opsade Grada izgubljene drame o Cvijeti.Jedna je pjesma o Cvijeti Zuzori zavrila i uglazbljeno te je time Cvijeta ula i u popularnu kulturu. Radi se, naime, o izvoaima Buci i Sranu koji su 1974. napisali i snimili videospot za pjesmu Cvijeta Zuzori, simbolu grada Dubrovnika.Neizostavno je i spomenuti njezinu prisutnost u susjednoj nam dravi, Srbiji. Naime, na Malom Kalemegdanu u Beogradu 1928. godine sagraen je Umjetniki paviljon Cvijeta Zuzori. Ovaj je paviljon bitan ne samo zbog svoje arhitekturalne vrijednosti, ve i zbog praenja kulturnih i umjetnikih pravaca. Od njegova dovretka do Drugoga svjetskoga rata, ovaj je paviljon bio jedini izlobeni prostor u Beogradu i u njemu su se odravale sve meunarodne izlobe. Ime paviljona povealo je popularnost nae, a oito i njihove muze te nije rijetkost susresti na srpskim emisijama o kulturi priloge o Cvijeti Zuzori, mitologiziranoj eni koja je tvorcima paviljona predstavljala umjetniko nadahnue i interes za kulturalni napredak.5. POKUAJI DEMITOLOGIZACIJE CVIJETE ZUZORI

Dan. A. ivaljevi poetkom 20. stoljea bio je prvi koji je javno istupio sa sumnjom u postojanje Cvijetina pjesnikog zvanja. Lidija Duji nastavlja s pregledom skeptika[footnoteRef:31] koji se nisu priklonili brojnim nadahnutim autorima vjerujui u vjeto napisane stihove od ove enske ruke. Slavko Jei je u svojoj Hrvatskoj knjievnosti odbio mogunost ne samo Cvijete kao pjesnikinje (ograniavajui njezino postojanje tek na nadahnue drugima) nego i njezino domainstvo brojnim knjievnim salonima i bilo kakvu kulturnu istaknutu aktivnost. U itanci autora Kombola i Prosperova Novaka, Cvijetino ime pronalazimo kraj imena Dominka Zlataria, odnosno injenicu da je njoj bio posveen prijevod Ljubavi Pirama i Tizbe. Autori Franievi, velec i Bogii u Povijesti hrvatske knjievnosti za nju izjavljuju kako je kao pjesnikinja vie, ini se, legenda nego stvarnost.[footnoteRef:32] No zato ju je Dubravko Jeli odabrao za naslovnicu svoje Povijesti hrvatske knjievnosti, i spomenuo je vie puta u njoj. [31: Duji, Lidija. enskom stranom hrvatske knjievnosti. Zagreb: Biblioteka u prvom licu, 2011., str. 83.] [32: Franievi, velec, Bogii (1974.:136) u Markovi, Zdenka. Pjesnikinje starog Dubrovnika. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1970.]

U pokuaju Cvijetine demitologizacije, ulogu je odigrao i Torbarina koji 1997. godine o Cvijeti pie sljedee:Nestalo je legende o njezinu knjievnom salonu u Firenci, nestalo je romantine prie o Zlatarievoj ljubavi prema njoj, a mjesto tradicionalne Cvijete, koja umire razmjerno mlada() i kojoj Zlatari pjeva posmrtne elegije, povijest nam pokazuje oronulu staricu, koja umire u devedeset estoj godini ivota.[footnoteRef:33] [33: Torbarina (1997.) u Markovi, Zdenka. Pjesnikinje starog Dubrovnika. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1970.]

Osim to s njenog imena skida koprenu mita Cvijete kao pjesnikinje, on dovodi u pitanje i mit nje kao nadahnua, uhvativi se prije svega za injenicu da veliki Tasso nju nije vidio, ve da je pisao o njoj onako kako jest, iskljuivo zbog njenoga imena koje je otpoetka temeljni mitotvorni element ove poezije. Kako Duji komentira, u Tassovom sluaju je nomen postalo omen, njezino ime Cvijeta postalo je simbol cijela njezina bia.[footnoteRef:34] [34: Duji, Lidija. enskom stranom hrvatske knjievnosti. Zagreb: Biblioteka u prvom licu, 2011., str. 87.]

6. ZAKLJUAK

Od svih mitologema u hrvatskoj knjievnosti, Cvijeta je svakako jedan od najljepih. No njezino ime, osim zanimljivih referenci kroz europsku knjievnost i legendarne prie, nosi i dozu kontroverze. Povjesniari knjievnosti kao da su pokuali turo skinuti ove magine trenutke iz nae povijesti knjievnosti oslanjajui se samo na podatke, a pritom zaboravivi kako su trenuci s najveom ljepotom knjievnosti upravo trenuci ispreplitanje fikcije i fakcije. Na pitanje je li Cvijeta Zuzori zaista bila pjesnikinja svatko ima slobodu samostalno odgovoriti, no gotovo moemo biti sigurni da mit o njoj kao pjesnikinji nije izronio bez ikakva pokria. Iva Grgi pie sljedee:Nepostojanje ijednog teksta Cvijete Zuzori paradoksalno je pogodovalo njezinoj knjievnoj slavi, omoguujui da se ona oblikuje kao u razlomljenom zrcalu, upisivanjem interpretacija koje su poele za njezina ivota, pa se, uz prekid, u hrvatskoj knjievnosti nastavile nizom pjesnikih, proznih i dramskih djela u kojima je Cvijeta katkada samo ime, katkada lirski poticaj, a katkada stoerni lik.[footnoteRef:35] [35: Grgi, I. Potencijal Cvijetine legende (Preuzeto s: http://www.matica.hr/vijenac/210/Potencijal%20Cvijetine%20legende/)(29. travnja 2014.)]

Nastavljanje ovog procesa mitologizacije nastavlja i u obliku pridavanja titule Cvijete modernim i suvremenim autoricama kao to su primjerice Irina Kunina Aleksander Iroka ili Katarina Patai, koje ju ne dobivaju samo zbog svojeg stvaralatva ve i politike angairanosti i kontroverze koje ih prate, no time nam snano potvruju poloaj Cvijete kao mitologema u hrvatskoj knjievnosti. Svatko ima pravo na odabir eli li Cvijetu u svojem poimanju ostaviti samo u podruju mita ili eli li ju premjestiti u podruje stvarnosti, no svakako je bilo divno vratiti u vrijeme neoplatonistike koncepcije ljepote i nevinog udvaranja kroz pjesniko umijee no i sudjelovati u Cvijetinu dugakom putovanju kroz hrvatsku knjievnost i povijest.

7. LITERATURA

- ori, Tomislav. Hrvatska ena u povijesti. Zagreb: K. Kreimir, 1997.- Detoni Dujmi, Dunja. Ljepa polovica knjievnosti. Zagreb: Matica hrvatska, 1998.- Duji, Lidija. enskom stranom hrvatske knjievnosti. Zagreb: Biblioteka u prvom licu, 2011.- Falievac, Dunja. Stari pisci hrvatski i njihove poetike. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2007. - Franievi, Marin. Povijest hrvatske renesansne knjievnosti. Zagreb: kolska knjiga, 1983.- Markovi, Zdenka. Pjesnikinje starog Dubrovnika. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1970.- Paljetak, Luko. Skroviti vrt. Zagreb: Profil, 2004.- Pavlii, Pavao. Rukoljub. Zagreb: Mozaik knjiga, 2001.- Stojan, Slavica: Vjerenice i nevjernice: ene u svakodnevici Dubrovnika (1600. 1815.). Dubrovnik: Prometej, 2003.- Vukovi Runji, Milana. Proklete Hrvatice, Od Cvijete Zuzori do Ene Begovi. Zagreb: 24 sata, 2012.- Tortora, Matilde. Cvijeta Dijalog bez Torquata. Prevela i obradila Suzana Glava. Cosenza: La mongolfiera, 2002.

Izvori s interneta:- Grgievi, M. Tra iz knjievnosti, Vijenac 294 (Preuzeto s: http://www.matica.hr/vijenac/294/TRA%20IZ%20KNJIEVNOSTI/) (29. travnja 2014.)- Grgi, I. Potencijal Cvijetine legende (Preuzeto s: http://www.matica.hr/vijenac/210/Potencijal%20Cvijetine%20legende/)(29. travnja 2014.)- Tretinjak, I. Nova slika hrvatske enske knjievnosti, Vijenac 471 (Preuzeto s: http://www.matica.hr/vijenac/471/Nova%20slika%20hrvatske%20enske%20knjievnosti/) (29.4.2014.)- Donat, B. Glasno preuena bt, Vijenac 243 (Preuzeto s: http://www.matica.hr/vijenac/243/Glasno%20preuena%20bt/) (29. travnja 2014.)- Paljetak, L. Dravni udar ljepotom, Vijenac 195 (Preuzeto s: http://www.matica.hr/vijenac/195/Dravni%20udar%20ljepotom/) (29. travnja 2014.)- Tomasovi, M. Jo jedan cvijet u Cvijetinoj kosi, Vijenac 409 ( Preuzeto s: http://www.matica.hr/vijenac/409/Jo%20jedan%20cvijet%20u%20Cvijetinoj%20kosi%20/) (29. travnja 2014.)- Grgi, I. : Potencijal Cvijetine legende, Vijenac 210 ( Preuzeto s: http://www.matica.hr/vijenac/210/Potencijal%20Cvijetine%20legende/) (29. travnja 2014.)- Vitov Gueti, N.Dialogo della Belezza / Dijalog o ljepoti; Dialogo dAmore / Dijalog o ljubavi. (Preuzeto s: http://www.matica.hr/knjige/535/) (1.5.2014.)- Sren, M. Quasi una fantasia. (Preuzeto s: http://www.matica.hr/kolo/310/Cvijeta%20Zuzori/) (1.5.2014.)

15