MOGUĆNOST AUTORSKE ZAŠTITE BIKRAM JOGE ...hdap-alai.hr/wp-content/uploads/2014/06/Franjic...U današnjem modernom društvu ﬁ zičko zdravlje postaje sve značajniji aspekt pojedinca

Lucija Franjić

MOGUĆNOST AUTORSKE ZAŠTITE BIKRAM JOGE

153

Lucija Franjić


Lucija Franjić∗


U današnjem modernom društvu fi zičko zdravlje postaje sve značajniji aspekt pojedinca. Kao jedna od mogućnosti rekreacije nudi se Bikram joga koja postaje iznimno popularna i globalno rasprostranjena. Pitanje Bikram joge postaje značajno za razvoj autorskog prava kada Bikram Choudbury počinje tvrditi da njegova kombinacija asana predstavlja autorsko djelo i kao takvo ga registrira u Američkom uredu za autorsko pravo. Ovaj članak bavi se pitanjem mogućnosti zaštite autorskog prava Bikram joge u američkom autorskopravnom sustavu, analizom slučaja Open Source Yoga Unity vs Bikram Choudbury, teorijskim postavljanjem problema Bikram joge u hrvatskom autorskopravnom sustavu te mogućim sustavom zaštite kroz Tradicionalna znanja i tradicionalan kulturni izričaj.

Ključne riječi: autorsko pravo, Bikram joga, copyright, koreografi ja, tradicionalna znanja, tradicionalan kulturan izričaj

Before you even start, make up your mind not to give up.

Bikram ChoudhuryBikram`s begining yoga dialogue

1. Uvod Nebrojeno puta medicinski su dokazane blagodati fi zičke aktivnosti te sukladno tome fi zičko zdravlje postaje sve značajniji aspekt života. Uz takav razvoj svije-sti sve više raste fi tnes industrija i pojedinci, koji stvaraju sve inovativnije i zani-mljivije načine rekreacije, postaju sve utjecajniji. Kao jedna od mogućnosti za rekreaciju nudi se joga, koja dolazi na zapad sredinom 20. stoljeća. Ta tradicional-no istočnjačka kultura u svom moderniziranom obliku postaje globalni fenomen i sastav ni dio zapadnog društva. Danas ju možemo prakticirati u nebrojeno mnogo joga centara i fi tnes studija ili se samostalno podučavati putem digitalnih medija. Zajedno s popularizacijom joge rasla je i fi nancijska dobit svih koji su uspjeli pre-

* Lucija Franjić, dipl. iur.

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 11-12

154

poznati takvu naglu ekspanziju. Tako utjecajni proizvođači sportske opreme nude svojim kupcima posebne linije proizvoda namijenjene vježbanju joge.

Joga se sastoji od asana ili tjelesnih položaja kroz koje prolazi osoba tijekom vježbanja. Kombinacija različitih asana tvori sekvence, koje mogu predstavljati raz-novrsne oblike joge. Razlikujemo Power jogu, Iyengar jogu, Vinyasa jogu i mno-ge druge. S obzirom na nebrojeno mnogo mogućnosti kombinacija asana, čemu je razlog broj od otprilike 1500 asana, čak i unutar različitih tipova joge, odabir određene kombinacije asana, unutar sekvence, na pojedinom satu ovisiti će o jogiju tj. instruktoru joge.

Jedan od istočnjačkih jogija je i Bikram Choudhury koji 1960-ih dolazi u Ameriku gdje počinje podučavati jogu. Svoj prvi studio otvara na Beverly Hillsu početkom 1970-ih. Joga koju Bikram podučava sastoji se od 26 asana, dvije vježbe disanja i izvodi se u posebnim prostorijama na 40.5 ˙C. Bikram izdaje i knjige te kompaktne i digitalne video diskove vezane za Bikram jogu koji su registrirani kao Bikramovo autorsko djelo1. Konačno 2002. Bikram registrira i samu sekvencu pod nazivom „Bikram yoga“. Zaštitio je i dijalog sa studentima tokom sata pod nazi-vom „Bikram’s Yoga college of India beginning yoga dialogue“. Takva registracija, svojstvena angloameričkom pravnom sustavu, zahtjeva ispunjenje isključivo for-malnih uvjeta te ne dovodi u pitanje mogućnost autorske zaštite autorskog djela koje se registrira. Proteklih godina Bikram je obavijestio nekolicinu joga instruktora da krše njegovo autorsko pravo ukoliko koriste njegovu sekvencu i sve sadržajno slične sekvence na svojim satovima. Na svojoj internet stranici je objavio da nitko ne može podučavati Bikram jogu ukoliko nije certifi cirani instruktor pri čemu diplo-mu instruktora može izdati samo Bikram Choudhury. Certifi ciranim instruktorom Bikram joge postaje se isključivo pohađanjem intenzivne obuke koja traje 9 tjedana u Bikramovoj školi joge pri čemu školarina iznosi $10 9002. Uspješnim prolaskom obuke joga instruktor stječe pravo podučavanja u periodu od 3 godine, nakon čega je obvezan pohađati ponovni tečaj recertifi kacije. U 2009. godini Bikram se odlučio na prelazak iz licencnog u franšizni sustav glede svih joga centara koji podučavaju Bikram jogu i koriste njegov žig. Prema Bikramu franšiza bi trebala održati njegovu jogu čistom, a način vježbanja pouzdan kao što je šalica Starbucks kave.

Rekreacijski centri diljem svijeta odlučuju hoće li pristati na Bikramove uvje-te franšize i stvoriti, kako to novinari duhovito nazivaju, „McYogu“ ili će prestati podučavati Bikram jogu.

Sve to potaknulo me na razmišljanje o tome može li joga općenito predsta-vljati predmet autorskog prava te sukladno tome, Bikram joga, koja sadrži elemente joge. Analizu tog pitanja u ovom članku započet ću kroz američki pravni sustav copyrighta gdje je to pitanje prvenstveno postavljeno s posebnim osvrtom na parni-cu Open Source Yoga Unity v. Bikram Choudhury. Poučena razmatranjem problema kroz američki pravni sustav teorijski postavljam taj problem u hrvatskom autorsko-

1 U.S. Copyright Offi ce, Pretraži katalog (Search Records), Pojam Bikram Choudhury, http://www.copyright.gov/records (kolovoz 2010.)

2 Ugovor o certifi kaciji http://www.bikramyoga.com/TeacherTraining/AdmissionGuidelines.php

Lucija Franjić


155

pravnom poretku u želji da saznam kakav odgovor na tu situaciju nudi hrvatski zakonodavac. Također smatram da je joga jedna od tradicionalnih vještina na koju bi se mogli primijeniti instituti Tradicionalna znanja i Tradicionalan kulturni izričaj (folklor) koji su u nastajanju. I na kraju ističem razlike između dva pravna sustava, anglosaksonskog i kontinentalnog s aspekta autorskog prava, što može biti ključno za eventualna različita rješenja istog, gore navedenog pitanja.

2. Predmet autorskog pravaKada se govori o predmetu autorske zaštite potrebno je precizno defi nirati koji je točan opseg toga pojma. Pitanje preciznoga defi niranja poseban je izazov danas kada se suočavamo s nastankom kompleksnih i do sada nepoznatih intelektualnih tvore-vina. Tvorevine takve naravi često ne mogu pripadati unutar samo jednog predmeta autorskog prava ili je čak upitno mogu li se uopće podvesti pod općenite zakonske pretpostavke kako bi stekle autorsku zaštitu. Za autorsko pravo postavlja se pitanje koje se djelo smatra autorskim. Zakonodavac postavlja granice autorske zaštite zakon-skim člancima, bez pobližeg defi niranja, kako bi se poticalo kreativno stvaralaštvo te tako prepušta točno defi niranje pojmova sudovima u konkretnim parnicama.

Kako bi odgovorila na pitanje može li Bikram joga biti autorsko djelo potrebno je predstaviti pravne sustave unutar kojih se takvo pitanje postavlja.

2.1. Copyright kao institut američkog prava

Kada se analizira autorsko pravo u Sjedinjenim Američkim Državama (dalje SAD), potrebno je istaknuti da se radi o federalnom pravu. Američkim Ustavom, Senatu je dana ovlast promovirati intelektualno vlasništvo (Copyright clause). Tako Ustav u Članku 1, odjeljak 8, klauzula 8 predviđa da „Kongres ima ovlast ... promovirati napredak (sa)znanja i primijenjenih znanosti osiguravanjem na ograničeno vrijeme autorima i izumiteljima isključivo pravo na njihove zapise i otkrića“3.

Materiju autorskog prava u Sjedinjenim Američkim državama uređuje Zakon o autorskom pravu (Copyright Act of 1976) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1978. godine. Značajni dijelovi zakona odnose se na subjekte autorskog prava, isključive ovlasti autora, kodifi kaciju doktrine „poštene uporabe“ (fair use), vrijeme trajanja autorskog prava, prijenos autorskog prava te registraciju i depozit.

U anglosaksonskom sustavu prava sudovi su, osim zakonima koji predstavljaju samo pravnu bazu, vezani i presedanima. Presedani predstavljaju već donesene pre-sude, čiji dio stare decisis4, obvezuje sudove ili druga sudska tijela kada odlučuju u budućim parnicama o sličnom pitanju ili činjenicama. Na taj način se kroz praksu sudova tumači i mijenja sam zakon.

3 Prijevod, Postel, Holger, Doktrina poštene upotrebe u američkom Zakonu o autorskom pravu i slični propisi njemačkog prava, Nov-um: Časopis za intelektualno vlasništvo, 1( 2008), 3; str. 359-358.

4 Izraz stare decisis dolazi od latinske sentence Stare decisis et non quieta movere. Što znači: Očuvaj ono što je odlučeno i ne mijenjaj ono što je utvrđeno.


Volumen 11-12

156

Pretpostavke za stjecanje autorske zaštite defi nirane su u članku 102(a) Zakona o autorskom pravu SAD-a (Copyright Act 1976). Iz njega se mogu utvrditi osnovni elementi koji se moraju ispuniti kako bi se djelu pružila zaštita koja proizlazi iz au-torskog prava. Djelo mora biti fi ksirano na materijalnoj podlozi, mora biti originalno i mora se raditi o osobnom djelu onoga koji sebe smatra autorom5. Dovoljno je da autor stvori djelo samostalno ne kopirajući prije poznata djela i da pritom izrazi minimalnu razinu kreativnosti.

Djelo može postojati na četiri razine ovisno o prezentaciji. Tako razlikujemo potencijalno djelo u umu stvaratelja, takozvanu ideju, zatim djelo koje je izrečeno u zamjetljivom obliku kao što su izgovorena riječ, pokret, zvuk, zatim može po-stojati kao fi ksirano djelo na podlozi koja nije trajna te fi ksirano na podlozi s koje se može ponovno reproducirati. Autorskopravnim sustavom ne štite se ideje, a da bi djelo steklo autorsku zaštitu u američkom autorskopravnom sustavu potrebno ga je fi ksirati na podlozi s koje se može ponovno reproducirati. Ispunjenjem tih pretpo-stavki svako djelo stječe zaštitu autorskim pravom u momentu ispunjenja pretposta-vki, a mogućnost registracije, koja ovisi isključivo o autorovoj volji, može donijeti određene benefi cije za autora.

U nastavku članka određuje se što može biti predmet autorskog djela. To su: • literarna djela,• glazbena djela, s riječima ili bez riječi, • dramska djela, s ili bez glazbe,• pantomimska i koreografska djela,• slikarska, grafi čka i kiparska djela,• fi lm i druga audiovizualna djela, • zvučni zapisi,• djela arhitekture.Izvještaj uz zakon (House Report) jasno je dao do znanja da su te kategorije

samo ilustrativne, a ne ograničavajuće6. Samim tim mogu nastati i djela koja nisu izričito navedena u zakonu te će ispunjenjem gore navedenih pretpostavki također steći autorsku zaštitu. Postavlja se pitanje je li bitno imenovati takva autorska djela i tako ih razgraničiti od drugih? U američkom autorskopravnom sustavu polazi se od samoga autorskog djela koje kao takvo zaslužuje zaštitu te bi iz toga razloga moglo biti bitno znati o kojem se točno autorskom djelu radi.

Zakon, osim apsolutno originalnih kreativnih djela, također štiti zbirke i izve-dena autorska djela7.

Zbirka se defi nira u članku 101 kao djelo koje je nastalo prikupljanjem i sa-stavljanjem građe koja već postoji ili odabirom, usklađivanjem i organiziranjem po-

5 Copyright Act 1976. 102(a)„Copyright protection subsist... in original works of authorship fi xed in any tangible medium of expression...“

6 H. R. Rep. No. 94-1476, str. 53-56 (1976).7 Ibid 103(a)

Lucija Franjić


157

dataka na takav način da rezultat u cjelini predstavlja originalno autorsko djelo8. Na taj način kombinacijom elemenata koji se ne mogu zaštiti autorskim pravom, elemenata kojima je istekla autorska zaštita i elemenata zaštićenih autorskim pra-vom uz dopuštenje autora, može nastati originalno autorsko djelo. Međutim, ako je prilikom korištenja tuđih autorskih djela autor postupio nezakonito, neće mu biti pružena zaštita koja proizlazi iz autorskog prava. Posebnost takvih djela ističe se i kroz opseg zaštite. Ukoliko su ta djela zaštićena autorskim pravom ta zaštita je „tanka“ tj. odnosi se samo na supstancijalno isto djelo. Na taj način budućem au-toru ostaje mogućnost da s istim podacima stvara neka buduća djela. Što je „tanje“ autorsko pravo to mora biti veća sličnost između toga autorskog djela i djela kojim se krši autorsko pravo kako bi se moglo smatrati da je došlo do povrede.

Copyright Act 1976. štiti izvedena autorska djela, koja najjednostavnije rečeno, predstavljaju ono djelo koje se bazira na jednom ili više već postojećih autorskih djela9. Ono što se ne može ni na koji način zaštiti autorskim pravom navodi se u članku 102(b). To su ideje, procedure, procesi, sustavi, metode rada/postupka, koncept ili otkriće, neovisno o formi u kojoj je opisano, objašnjeno, ilustrirano ili utjelovljeno to djelo10.

2.2. Autorskopravno uređenje u hrvatskom pravnom sustavu

U Republici Hrvatskoj Ustav kao hijerarhijski najviši pravni akt ne navodi izričito pojam autorsko pravo. Međutim, to ne znači da Ustav nema odredbu iz koje se izvodi i na kojoj se zasniva Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. Pravnim izvorom tog zakona smatra se članak 68. st. 4. Koji navodi:

„Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.“

Ovakav članak predstavlja zajamčeno pravo koje se mora priznati stvaratelji-ma. Osim jamstvene uloge, Ustav ostvaruje i svoju poticajnu funkciju. Takav stav izvodi se iz članka 68. st. 2. koji propisuje da država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti. Iz takve ustavne norme rađaju se zakonski pa i pod-zakonski akti.

Ustavne odredbe razrađuju se Zakonom o autorskim i srodnim pravima (dalje ZAPSP) koji je stupio na snagu 30. listopada 2003. godine te tako derogirao Zakon

8 Ibid čl.101 „compilation” is a work formed by the collection and assembling of preexisting materials or of data that are selected, coordinated, or arranged in such a way that the resulting work as a whole constitutes an original work of authorship.

9 Ibid čl.101 “derivative work” is a work based upon one or more preexisting works, such as a translation, musical arrangement, dramatization, fi ctionalization, motion picture version, sound recor-ding, art reproduction, abridgment, condensation, or any other form in which a work may be recast, transformed, or adapted. A work consisting of editorial revisions, annotations, elaborations, or other modifi cations, which, as a whole, represent an original work of authorship, is a “derivative work”.

10 Copyright Act 1976. 102(b) „In no case does copyright protection for an original work of authorship extend to any idea, procedure, process, system, method of operation, concept, principle, or discovery, regardless of the form in which it is described, explained, illustrated, or embodied in such work.“


Volumen 11-12

158

o autorskom pravu iz 197811. Njime se napušta dotada nejasan koncept pravne naravi autorskog prava i uvodi načelo monizma12, uvode se „druga prava autora“ koja su mješovite naravi, detaljnije se određuju odredbe o pravnom prometu, uvode se nova prava (pravo proizvođača videograma, pravo proizvođača baza podataka i pravo nakladnika) te se tako usklađuje s međunarodnim obvezama iz ratifi ciranih međunarodnih ugovora i s acquis communautaireom Europske unije. Zadnje izmje-ne izvršene su 2007. godine i objavljene u NN 79/07.

Zakon autorskim djelom smatra originalnu intelektualnu tvorevinu iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu13. Kako bi se zado-voljila pretpostavka originalnosti potrebna je određena novost, koju će za potrebe stjecanja autorskog prava predstavljati subjektivna originalnost. Djelo će se smatrati subjektivno originalnim ukoliko autor ne oponaša drugo njemu poznato djelo. Takva originalnost može biti apsolutna i relativna. Apsolutno originalnim djelom smatrat će se ukoliko je stvoreno potpuno neovisno o drugom već postojećem djelu, dok se relativno originalnim djelom može smatrati ono koje se sastoji od prerade već postojećih djela ili ono koje nastaje na temelju drugih autorskih djela bilo inovativ-nim izborom ili rasporedom građe unutar djela. Sintagma djelo iz književnog, znan-stvenog ili umjetničkog područja je samo okvirna odrednica, jer se tim terminima može pridodati značajno šire značenje. Kao pretpostavka za autorskopravnu zaštitu ne traži se fi ksacija na materijalnu podlogu ili bilo kakav specifi čan način izričaja, već je samo bitno da je djelo izraženo u zamjetljivom obliku. Zakon također egzem-plativno navodi neke vrste autorskih djela kojima se pruža autorska zaštita14.

Autorskim pravom štite se i prerade (izvedena autorska djela) pod kojima se smatraju prijevodi, prilagodbe, glazbene obrade i druge prerade autorskih djela uko-liko predstavljaju originalne intelektualne tvorevine individualnoga karaktera15. Takva autorska djela karakterizira relativna originalnost te ne smiju biti na štetu prava koja postoje u odnosu na izvorna djela kako bi stekli autorsku zaštitu. Takvo autorstvo neće utjecati na prava autora djela koja su prerađena, ukoliko to pravo još traje.

Zbirke predstavljaju kombinaciju samostalnih autorskih djela, podataka ili dru-ge građe, koje prema izboru ili rasporedu sastavnih elemenata čine originalne inte-

11 Zakon o autorskom pravu iz 1978. objavljen je u Sl. l. 19/78., a izmijenjen je i dopunjen 1986. i 1990. Preuzet je u hrvatsko zakonodavstvo na temelju Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz obla-sti prosvjete i kulture koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni i objavljen u NN 53/91. Izmijenjen je i dopunjen 1993. i 1999. kada je objavljen kao pročišćeni tekst u NN 9/99. Ponovno je izmijenjen dopunjen i ispravljen 1999. i 2000. te objavljen u NN 76/99, 127/99, 67/01., Modrušan-Ranogajec Ž., Nova sadržajna ograničenja autorskog prava, Zbornik hrvatskog društva za autorsko pravo Br. 6 (2005), str.111.

12 Monistička koncepcija smatra autorsko pravo jedinstvenim spletom moralnih i imovinskih pra-va, dok dualistički koncept smatra da se sastoji od dva povezana prava, autorskog imovinskog prava i autorskog moralnog prava koja zajedno čine autorsko pravo kao cjelinu te mogu imati različitu pravnu sudbinu.

13 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima čl.5 st.1.14 Ibid čl.5. st.2.15 Ibid Čl.6. st.1.

Lucija Franjić


159

lektualne tvorevine njihovih autora te baze podataka koje su uređene po određenom sustavu ili metodi čiji su elementi pojedinačno pristupačni elektroničkim ili drugim sredstvima16.

Autorska zaštita zbirki ne proteže se na njihov sadržaj i ni na koji način ne utječe na prava koja postoje na autorskim djelima i predmetima srodnih prava uvrštenih u tu zbirku, tako da se takvo autorsko pravo, kao i u američkom autorskom pravu, može smatrati „tankim“.

Zakonom je također određena razlika u zaštiti baza podataka autorskim pravom od zaštite baze podataka srodnim pravom. Na taj način se pruža sui generis zaštita onim bazama podataka čije je stjecanje, provjera ili predstavljanje njezina sadržaja zahtijevalo kvalitativno ili kvantitativno znatno ulaganje sredstava, utrošenoga vre-mena i uloženoga truda. Takve baze podataka ne moraju predstavljati originalan izbor ili raspored sadržaja. Time je u hrvatski autorskopravni poredak implementira-na Direktiva o zaštiti baza podataka Europske unije17.

Predmet autorskog prava ne može biti ono djelo koje to ne može biti po svojoj naravi i ono kojemu je to izričito zabranjeno zakonom. To su: ideje same po sebi, postupci, metode rada, matematički koncepti, otkrića, službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva te druga službena djela ukoliko su objavljena radi službenog informiranja javnosti, dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija. Autorska djela ne predstavljaju narodne književne i umjetničke tvorevine u izvornom obliku, ali za njihovo priopćavanje javnosti plaća se naknada kao za priopćavanje zaštićenih autorskih djela (domaine public payant). Ovim predmetnim ograničenjem autorske zaštite olakšava se daljnje znanstveno i umjetničko stvaranje i razvitak te se uvažava zahtjev za slobodom informiranja i korištenja službenih djela.

3. Joga kao eventualni predmet autorskog pravaJoga predstavlja tradicionalnu fi zičku i mentalnu disciplinu koja svoje podrijetlo vuče iz Indije od kuda se proširila po cijelome svijetu u svim svojim oblicima. Svojim korijenima joga je vezana uz praksu hinduizma, budizma i jainizma. Takva disciplina sama po sebi ne može zadovoljiti današnje pretpostavke za stjecanje au-torskog prava i kao takva može se smatrati da predstavlja opće dobro. Opće dobro se obično veže uz stvarnopravno uređenje unutar kojih predstavljaju ona dobra koja nisu sposobna biti predmetom ičijih stvarnih prava bilo zbog svojih naravnih osobi-na ili zbog toga što su joj zakonske norme uskratile sposobnost da bude predmetom stvarnih prava.

Jogu možemo shvatiti kao cjelinu koja ne može biti podvrgnuta privatnoj vla-sti i jednoga privatnopravnoga subjekta (u slučaju hrvatske autorskopravne zaštite samo fi zičke osobe), ali može svakome služiti za njegove potrebe, a i svima za opće

16 Ibid Čl.7 st. 317 Direktiva 96/9/EC o pravnoj zaštiti baza podataka od 11.3.1996., http://eur-lex.europa.eu/en/

index.htm


Volumen 11-12

160

potrebe. Time se joga može izjednačiti sa zrakom u zemljinoj atmosferi, rijekama, jezerima, moru i morskoj obali koje kao cjeline ne mogu potpadati pod privatno-pravnu vlast.

U Zakonu o autorskom pravu i drugim srodnim pravima izričito se navodi da narodne književne i umjetničke tvorevine, a jogu možemo okarakterizirati kao takvu, u izvornom obliku nisu predmetom autorskog prava. U prilog iznesenom stavu može se izložiti presuda Visokog trgovačkog suda u kojoj se navodi da pravo iskorištavanja narodne kulturne baštine nije ograničeno te ju svi mogu koristiti kao opće dobro i nitko na njoj nema isključivo pravo18.

U angloameričkom pravnom sustavu postoji poseban termin u materiji inte-lektualnoga vlasništva public domain uz koji se vežu oni objekti koji ne mogu steći zaštitu unutar intelektualnoga vlasništva ili je takva zaštita zbog ograničenoga roka trajanja istekla. Time se djela koja predstavljaju public domain ostavljaju na upotre-bu svima i na temelju njih se mogu stvarati neka nova autorska djela.

Tako na vrlo sličan način u oba pravna sustava joga može služiti na upotrebi svima bez mogućnosti stjecanja autorskog prava na jogi kao cjelini. Postavlja se pitanje mogućnosti stjecanja autorskog prava određene kombinacije joga položaja (asana). Može li originalnim izborom i odabirom asana iz joge, kao što je to učinio Bikram, nastati autorsko djelo?

4. Mogućnost zaštite Bikram joge putem „copyrighta“ u američkom autorskopravnom sustavu

Ako bi se Bikram joga smatrala autorskim djelom moglo bi se jedino raditi o zbirci te bi se zaštita pružila samo takvoj točno određenoj kombinaciji asana, a nipošto pojedinačnoj asani unutar Bikram joge. Kako bi određeno djelo steklo autorsku zaštitu prema Copyright Act-u 1976. ono mora biti fi ksirano na materijalnoj podlo-zi, mora se raditi o djelu onoga koji sebe smatra autorom i mora biti originalno19. Bikram joga je zadovoljila uvjet fi ksacije zapisom u knjizi „Bikram`s beginning yoga class“ gdje se po prvi puta navodi točni slijed svih 26 asana i dvije vježbe disanja. Osoba koja je odabrala i rasporedila asane unutar sekvence je Bikram Choudhury i ukoliko djelo zadovoljava kriterij originalnosti čini se da bi imalo pravo na autorsku zaštitu.

Međutim ograničenje autorskopravnoj zaštiti u anglosaksonskom pravnom su-stavu ne pružaju samo zakonske norme već i doktrine koje se razvijaju kroz pre-cedentno pravo. Neke od tih doktrina bitne su za pitanje Bikram joge te ih je zbog toga potrebno izložiti.

18 VTS RH Pž-3243/96 od 23.rujna 1997., http://www.vtsrh.hr/, web odluke VTS-a19 Copyright Act 1976 članak 102(a), http://www.copyright.gov/title17/92chap1.html#102

Lucija Franjić


161

4.1. Zbirka i pitanje originalnosti

Zbirka kao relativno originalno autorsko djelo temelji se na opće poznatim infor-macijama ili stvaralaštvima drugih autora bilo da predstavljaju ili ne predstavljaju autorsko djelo te kao takvo ističe pitanje originalnosti. Kada će se smatrati da je prikupljanje i sastavljanje ili odabir, usklađivanje i organiziranje podataka dovoljno originalno kako bi takvo djelo moglo biti autorsko?

Prije presude u Feist slučaju sudovi su prilikom donošenja odluke o originalno-sti djela uzimali u obzir i trud autora prilikom izrade djela (sweat of a brow doctrine). Smatrali su da je autor zbog svoga truda i uloženoga vremena pri izradi djela također ispunio kriterij originalnosti. Takvo razmišljanje danas je odbačeno presudom Feist Publications Inc. v. Rural Tel. Service. Co. Inc. u kojoj sud u obrazloženju utvrđuje da trud prilikom odabira ili prikupljanja informacija, koje će uvrstiti u zbirku, sam po sebi ne mora značiti originalnost koja je neophodno potrebna kako bi autor transformirao odabir informacija u izričaj koji se štiti autorskim pravom. Tako se utvrđuje da uvrštavanjem informacija kao što su telefonski brojevi očitim redoslije-dom koji predstavlja abeceda ne može značiti da je prikupljanje, sastavljanje ili odabir, usklađivanje i raspored zadovoljio barem minimalnu razinu kreativnosti. Iako se činjenice i informacije ne mogu zaštititi autorskim pravom, ta se mogućnost pruža kombinaciji takvih podataka tako da je ograničavajući element za zaštitu takvih autorskih djela originalnost. Tako sud navodi „Zdrav razum nam nalaže da 100 opće poznatih informacija ne može magično promijeniti svoj status kada se okupi u cjelinu“20. Ono što mijenja taj status je, kako se navodi u Feist slučaju, originalnost. Originalnost je sine qoa non mogućnosti zaštite autorskim pravom. Tako originalnost, kao termin s područja autorskog prava, znači da je autorski rad samostalno djelo autora (kao suprotnost kopiranju tuđih djela) i da predstavlja ba-rem minimalnu razinu kreativnosti. Razina kreativnosti koja se traži je vrlo niska, tj. potrebno je pokazati barem iskru kreativnosti.

Autorska zaštita je ograničena isključivo na tako koncipirano autorsko djelo i ni u kojem slučaju se ne može proširiti na činjenice ili podatke korištene prilikom izrade zbirke.

Tako utvrđena doktrina originalnosti može se primijeniti i prilikom analize pi-tanja originalnosti Bikram joge. Pojedinačna informacija može se usporediti s asanom u jogi te bi sukladno slučaju Feist originalnost postojala ukoliko bi se prilikom kombi-nacije asana dokazala barem minimalna razina kreativnosti. Rasporeda asana unutar Bikram joge je isključivo odabir Bikrama te kao takav nije postojao ranije i zato sma-tram da ova pretpostavka ne predstavlja prepreku autorskoj zaštiti Bikram joge.

4.2. Doktrina neodvojivosti (Merger Doctrine)

Ono što se ne može ni na koji način zaštiti autorskim pravom navodi se u članku 102(b) te je tako izričito određeno da se ideje ne štite autorskim pravom. Autorsko

20 Feist Publications Inc. v. Rural tel. Service Co. Inc. 499 U.S. 340 (1991. godina)


Volumen 11-12

162

pravo štiti isključivo izričaj, a ne ideju samu po sebi. Time se ne ograničava druge potencijalne autore od korištenja ideja koje su predočene autorovim djelom. Sud je to, prije ozakonjenja u Copyright Act-u 1976, utvrdio u slučaju Baker v. Selden (1876. godine) gdje je autorsku zaštitu pružio knjizi koja opisuje novi i poseban način čuvanja knjiga, a ne ideji prezentiranoj u knjizi. Pritom ističe kako tvrdnja, da je neko djelo izum, otkriće ili korisna ideja, podliježe pod kontrolu patentnog ureda kako bi stekao takvo ekskluzivno pravo21. Tako nitko ne smije neovlašteno kopirati ili raspačavati knjigu koja opisuje određenu ideju zaštićenu autorskim pravom, no nije zabranjeno bez dozvole autora koristiti ideju opisanu u knjizi. U autorskoprav-noj praksi SAD-a taj institut se naziva Idea/Expression dichotomy.

Kao daljnji razvoj toga instituta nastala je doktrina sjedinjenja ili doktrina neo-dvojivosti (Merger Doctrine). Ta doktrina predstavlja stajalište da ukoliko je određenu ideju moguće izreći samo na ograničen broj načina, tada niti taj izričaj neće biti moguće zaštiti. Razlog tom stavu je činjenica da bi takvim pružanjem zaštite bio omogućen monopol autora nad tom idejom.

Iako pravni stručnjaci nisu jedinstveni po pitanju predstavlja li ta doktrina obranu od optužbe za kršenje autorskog prava ili predstavlja ograničenje zaštiti au-torskim pravom, sudovi su je prepoznali kao afi rmativnu obranu.

U prilog takvom sudskom stavu pomoglo je što za stjecanje autorskog prava nije potrebna publikacija ni registracija djela u Uredu za autorsko pravo (Copyright offi ce)22 iako registracija može predstavljati benefi ciju za samog autora.

Ova doktrina je za pitanje mogućnosti autorske zaštite značajna u ovisnosti o tome s kojega aspekta promatramo jogu.

Prvenstveno, neka nova individualna asana bi se neupitno susrela sa proble-mom dihtomije između ideje i izričaja jer bi bilo jako teško razlikovati samu ideju asane od njezinog izričaja. Primjerice, asana mala kobra (bhujanga asana) koja se izvodi nakon prolaska kroz sklek (chaturanga asana) tako da se donji dio tijela nalazi u okomitom kontaktu s podom pri čemu se gornji dio izvija prema stropu oslanjajući se na ruke, govori u prilog stavu da bi bilo vrlo teško razlikovati sam izričaj od ideje.

23

21 Baker v. Selden , 101 U.S. 99 (1879)22 http://www.copyright.gov/circs/circ1.pdf (kolovoz 2010)23 www.cafepress.com (kolovoz 2010.)

Lucija Franjić


163

Doktrina neodvojivosti također može predstavljati prepreku autorskoj zaštiti i zbirci asana, ukoliko se joga u cjelini predstavlja kao duhovna disciplina kojoj je spoj duha i tijela cilj koji se može dosegnuti i izraziti vježbanjem joge. Ako je istina da postoji samo jedan ili ograničen broj puteva koji vode do takvog jedinstva, što je stajalište nekih joga praktikanata, tada bi takav stav ograničio mogućnost autorske zaštite raznih sekvenci asana. Ako se joga promatra kao svaka druga fi zička aktiv-nost, kojoj je cilj poboljšati zdravlje ili vratiti se u fi zičku kondiciju, tada se to može postići i kroz nebrojeno puno drugih fi zičkih pokreta i time doktrina neodvojivosti ne mora biti prepreka autorskoj zaštiti.

4.3. Doktrina funkcionalnosti (Functionality Doctrine)

Sukladno čl. 102(b) autorska zaštita u načelu nije moguća na onim objektima koji-ma je svrha postići neki cilj, služe izvršenju nekog zadatka ili je njihova funkcija korisnost te su tako funkcionalni bilo u cijelosti ili djelomično. Tako se autorskim pravom ne štite igre, poslovne metode ili recepti. Ova doktrina, utvrđena presudom Mazer v. Stein (1954. godine), obično dolazi do primjene kod izričaja onih ideja koje imaju određenu funkcionalnu vrijednost ali i sam izričaj te ideje je značajan. Kao primjer možemo uzeti dizajn koji može predstavljati autorsko djelo no takva zaštita proteže se samo na dizajn ukoliko se on može identifi cirati odvojeno od onog predmeta na kojem je on primijenjen24. Poseban pravni izazov predstavlja povlačenje granice zaštite takvih djela između autorskog i patentnog prava, kako bi se izbjegle situacije gdje je isto djelo zaštićeno dvama različitim pravima s različitim koristima, svrhom zaštite i rokom trajanja.

Samo pitanje zaštite Bikram joge izaziva sumnju gledano sa aspekta funkcio-nalnosti. Nameće se pitanje koja je svrha zbirke kao što je ova? Odgovor možemo potražiti razmišljajući o cilju kojim se autor vodio prilikom sastavljanja sekvence? Je li njegov cilj bio estetski užitak same sekvence ili je njezin raspored podređen fi zičkom napretku, bilo tjelesnom ili zdravstvenom? Ako je sekvenca funkcionalni sistem koji, kako navodi Bikram, pomaže i liječi kardiovaskularne probleme, visoki tlak, lošu cirkulaciju, anoreksiju, bulimiju25, tada se ne može zaštiti autorskim pra-vom, već patentom. Svjedočenja mnogih studenata, koja Bikram ističe kao blago-dat njegove sekvence, govore tome u prilog. Praktikanti Bikram joge vježbajući su drastično poboljšali i izliječili zdravstvene tegobe. Iako Bikram diplomatski ostavlja mogućnost da su i drugi faktori mogli imati pozitivan utjecaj na ozdravljenje, kao što su jaka želju za ozdravljenjem, samopouzdanje koje šire joga instruktori pri-likom vježbanja, uloženi trud u svakodnevne odlaske na satove, ipak ostavlja na razmišljanje svim potencijalnim polaznicima što je to u Bikram jogi, samoj po sebi, da se uz nju vežu takvi rezultati. Ovakvo predstavljanje Bikram joge nesumnjivo pomaže u popularizaciji i promidžbi same sekvence no jednako tako ograničava mogućnost autorske zaštite istoj.

24 Mazer v. Stein, 347 U.S. 201, 219 (1954)25 http://www.bikramyoga.com/BikramYoga/testimonials.php (kolovoz 2010)


Volumen 11-12

164

Smatram da će za rješenje problema zaštite Bikram joge, a i potencijalnih drugih sekvenci s područja joge, od ključnoga značaja biti sama narav Bikram joge. Predstavlja li ona u svojoj naravi sportsku disciplinu, koreografi ju ili metodu poboljšanja zdravlja?

Sukladno odgovoru na to pitanje biti će jasnija mogućnost zaštite autorskim pravom te njezin opseg.

4.3.1. Može li se Bikram joga smatrati sportskom disciplinom?

Neupitno je kako je joga po načinu prakticiranja fi zička disciplina budući da su neke od njenih koristi, primjerice jačanje tonusa mišića, fl eksibilnost ili koordina-cija pokreta, rezultat isključivo fi zičkih aktivnosti.

S tim stavom se očito slažu i velike svjetske kompanije kao što su Apple, Nike, HBO i Forbes koje svojim zaposlenicima kao benefi ciju nude besplatne joga satove u fi tnes centrima26. Za njih, kao i za mnoge druge ljude diljem svijeta, joga predsta-vlja način održavanja zdravlja i fi zičke forme pojedinca.

Sport u svojoj srži predstavlja fi zičku aktivnost u kojoj je cilj zabiti gol, tj. biti najbolji, najbrži ili najjači. Promatrano kao takva vještina čini se da sport ne bi imao mogućnost autorske zaštite zbog svoje primarno funkcionalne svrhe. Suprotno tome ako sport shvatimo kao zabavu, što on također predstavlja, širi se mogućnost autorske zaštite mnogim sportskim disciplinama. Tako danas sport ima neupitnu ulogu u svakom društvu. Ostvarenje sportskog cilja pojedinca ili tima može se sma-trati usputno dok je zabava primarna svrha sporta. U prilog takvom stavu može se istaknuti presuda Bleistein v. Donaldson Lithographing Co. koja navodi da ukoliko određena djela neupitno izazivaju interes javnosti i samim time imaju komercijalnu vrijednost, bilo bi drsko reći da oni nemaju estetsku ili edukacijsku vrijednost27. Ukoliko sport promatramo na taj način otvara se mogućnost argumentiranja u korist autorske zaštite sporta.

Ako se sport stavi u odnos s autorskom zaštitom s aspekta koje sportske disci-pline bi mogle imati takvu zaštitu, a koje ne, sport se može podijeliti u četiri katego-rije. Možemo razlikovati sportske utakmice, zapisane sportske taktike, natjecateljske sportske sekvence i nenatjecateljske sportske sekvence.

Stav je sudske prakse da timske izvedbe u natjecateljskom okruženju, kao i individualni sportski performansi, ne mogu biti predmet autorskog prava. Jedan od razloga u prilog takvom stavu je taj što se utakmica sama po sebi gotovo nikad ne sastoji od istih rutiniziranih pokreta, prvenstveno zato što se utakmica na terenu uvijek odigrava u odnosu na protivničku momčad i nepredvidivost je upravo ono što sportske utakmice čini zanimljivim. Također, sama autorska zaštita sportske utakmi-ce bila bi suprotna smislu sporta. U prilog toj tvrdnji može se istaknuti sudski stav u presudi National Basketball Ass´n v. Motorola Inc. gdje se navodi: „tvrdnja da je netko jedini sportaš ili sportski tim koji je izveo neko sportsko djelo ne znači baš

26 http://www.yogajournal.com/lifestyle/294 (kolovoz 2010)27 Bleistein v. Donaldson Lithographing Co., 188 U.S. 239 (1903)

Lucija Franjić


165

puno ako nitko drugi nije ovlašten pokušati“28. Eventualna mogućnost zaštite spor-tskim priredbama mogla bi se pružiti kroz srodna prava kao što je pravo izvođača priredbe koja se prema Copyright Act-u 1976. nudi isključivo izvođačima muzičkih koncerata u živo, ali vrlo teško bi se mogla pružiti mogućnost zaštite kombinacije pokreta.

Zapisane sportske taktike mogu se defi nirati kao provedba specifi čnog plana ili akcije od strane jednoga tima u određenim okolnostima koji uključuju igračke formacije i strategije dodavanja. Takve sportske taktike pobijaju eventualni argument da nisu zapisane i da ne uključuju rutinizirane pokrete. Kao takve, bez daljnjega ulaženja u problem, čini se kako bi se one mogle zaštiti autorskim pravom. Ono što bi u ovom slučaju moglo predstavljati nepremostivu zapreku je doktrina neodvoji-vosti ili sjedinjenja (Merger doctrine). Takva taktika predstavlja ideju određenoga tima, koja može biti izražena isključivo na ograničeni broj načina, što dovodi do nemogućnosti zaštite autorskim pravom.

Kada se postavlja pitanje natjecateljskih sportskih sekvenci kao što su sinkro-nizirano plivanje, umjetničko klizanje ili gimnastika, jasno je da su one puno bliže mogućnosti zaštite autorskim pravom. Kod takvih sportskih disciplina natjecateljski tim izvodi sekvencu samostalno, neovisno o drugom timu, te se takva sekvenca također može zapisati i izvoditi nebrojeno mnogo puta na isti način. U tom slučaju paralela između takve sportske sekvence i koreografi je, kao predmeta autorskog prava, je očita. Kako se ipak radi o natjecateljskoj disciplini, postoji mogućnost, ipak više teoretska nego realna, izmjene sekvence zbog nepredvidljivosti sportskog natjecanja. Može se postaviti i pitanje originalnosti takve sekvence ukoliko je poz-nato da se prilikom sastavljanja sekvence moraju koristiti točno određeni pokreti koji donose točno određeni broj bodova kako bi tim ostvario što bolji plasman. U ovom slučaju postoji veća vjerojatnost autorske zaštite, a ona bi svakako ovisila o konkretnim okolnostima.

Ono što je najbliže mogućnosti autorske zaštite su svakako nenatjecateljske sportske sekvence unutar joge i aerobika. Kao vrlo jak argument za mogućnost zaštite takvih sekvenci navodi se činjenica da se sekvenca izvodi uvijek na isti način bez natjecateljskog elementa i kao takva ona bi se eventualno podudarala s poj-mom koreografi je kao predmetom autorskog prava. Bikram joga se pokušava pro-fi lirati i kao natjecateljska disciplina te čak u nekoj dalekoj budućnosti kao jedna od olimpijskih sportova29. Takav razvoj Bikram joge smanjio bi mogućnost autorske zaštite. No općenito gledano, ukoliko bi se utvrdilo da su takve nenatjecateljske sekvence prilikom sastavljanja ispunile uvjet originalnosti uz druge uvjete, mogla bi se proširiti autorska zaštita i na razne kombinacije joga položaja i aerobik elemena-ta ukoliko se uspije prevladati negativnu pretpostavku funkcionalnosti.

28 National Basketball Ass`n and NBA Prop. Inc. v. Motorola, Inc., 105 F. 3d 841, 846 (2d Cir. 1997)

29 http://www.bikramyoga.com/Documents/Rajashree.pdf (kolovoz 2010.)


Volumen 11-12

166

4.3.2. Može li se Bikram joga smatrati metodom poboljšanja zdravlja?

Ono što me navodi na postavljanje ovoga pitanja je način na koji Bikram predstavlja svoju vrstu joge. Izuzev svjedočenja njegovih polaznika, koja sam već prethodno navela, o njihovom ozbiljnom zdravstvenom napretku, i on sam ističe blagodati koje se mogu postići isključivo vježbanjem njegove vrste joge. Tako smatra da po-sebna temperatura od 40.5˙C štiti mišiće u cilju dubljeg istezanja, potiče detoksika-ciju tijela (širenje pora i izlučivanje toksina), prorjeđuje krv kako bi takva pročistila krvožilni sustav, pojačava otkucaje srca u cilju bolje kardiovaskularne vježbe te poboljšava snagu mišića dovodeći mišićno tkivo u optimalno stanje za reorganiza-ciju masnih tvari (lipida) u mišićnu masu30. Sve to govori u prilog stavu da sekvenca predstavlja metodu ili sistem poboljšanja zdravlja, a takva karakterizacija Bikram joge joj onemogućuje priznavanje autorske zaštite. Zaštita koja se pruža u takvim slučajevima je eventualno patentna zaštita. Mogućnost zaštite patentom zahtije-va ispunjavanje težih uvjeta nego autorska zaštita, zbog čega je upitno pružanje takve zaštite Bikram sekvenci. Smatram da je to defi nitivno najjači argument protiv mogućnosti zaštite Bikram joge autorskim pravom.

4.3.3. Može li se Bikram joga smatrati koreografi jom?

Iako Bikram ne navodi izričito da njegova joga predstavlja koreografi ju, takvo stajalište može se iščitati iz izjava njegovih odvjetnika.

Tako Susan Hollander iz odvjetničkoga ureda Manatt, Phelps & Phillips, koja je zastupala Bikrama u parnici protiv OSYU, navodi: „Bikram joga je kao balet. Pas de deux i plie postoje već stoljećima, ali Labuđe jezero je jedinstveno“31.

Kako bi istražili potencijalne sličnosti, potrebno je prvenstveno utvrditi što se smatra koreografi jom u američkom autorskopravnom sustavu.

Kao predmet autorskog prava koreografi ja se samostalno, prvi puta spominje u Zakonu o autorskom pravu (Copyright Act 1976) kao predmet autorskog prava u čl. 102(a) t. 6., dok je u prijašnjem zakonu iz 1909. godine (Copyright Act 1909) koreografsko djelo bilo zaštićeno samo ako je imalo priču, prenosilo ili karakterizi-ralo neke emocije te na bilo koji način predstavljalo dramski koncept ili ideju. Tako je koreografi ja bila zaštićena samo kao jedna vrsta dramske kompozicije. Zakono-davac je, prepoznavši nagli razvoj i ekonomski značaj plesa, izričitim uvođenjem koreografi je kao samostalne forme autorsku zaštitu pružio i mnogim apstraktnim koreografskim dostignućima Zakonom o autorskom pravu iz 1976. Takvim eksten-zivnim pristupom pojmu koreografi je ne ograničava se autorski umjetnički izričaj. Upravo iz tog razloga, kako navodi izvještaj uz zakon (House Report), u zakonu nije navedena defi nicija koreografi je32.

30 http://www.bikramyoga.com/BikramYoga/FAQ.php#7 (kolovoz 2010.)31 Yoga copyright raises question of ownership, USA Today: lipanj 2006. http://www.usatoday.

com/tech/news/2006-06-28-yoga-usat_x.htm(kolovoz 2010)32 H. R. Rep. No. 94-1476, 53-54 (1976)

Lucija Franjić


167

Kao okvirna defi nicija koreografi je može se smatrati ona Ureda za autorsku zaštitu (Copyright offi ce). Pod pojmom koreografi ja smatra kompozicija i raspored plesnih i fi zičkih pokreta sa ili bez muzičke pratnje, dok se pod pojmom plesa misli na statički i kinetički uzastopan fi zički pokret u određenom ritmičnom i prostornom odnosu. Također se navodi da se autorska zaštita ne pruža društvenim plesnim kora-cima niti jednostavnim koracima kao primjerice osnovnom koraku valcera ili indivi-dualnom baletnom pokretu. Ukoliko se oni spoje u originalnu koreografi ju tek tada postoji mogućnost zaštite autorskim pravom. Na taj način u potpunosti se prilikom zaštite koreografi je slijedi princip zaštite zbirke.

Čini se da Bikram joga, gledana kroz prethodno navedenu defi niciju koreogra-fi je, može zadovoljiti pretpostavke za zaštitu. Pošto se u defi niciji ističe da koreo-grafi ju mogu predstavljati i fi zički pokreti, a ne samo plesni, koji ukoliko ispunja-vaju pretpostavku da su raspoređeni u određenom ritmičnom i prostornom odnosu primjenom dovoljne količine originalnosti mogli bi kroz analogiju s koreografi jom predstavljati autorsko djelo. Ured za autorsko pravo ne zahtijeva da sekvenca bude javno izvedena kako bi se zaštitila, no čak i da je to jedna od pretpostavki koje se moraju ispuniti, ona ne bi predstavljala prepreku, jer javnom izvedbom mogu se smatrati i joga satovi u fi tnes centrima kojima mogu pristupiti svi zainteresirani polaznici.

5. Analiza slučaja Open Source Yoga Unity v. Bikram Choudhury (No. C 03-3182 PJH)

Bikram joga počinje predstavljati zanimljivo pitanje s aspekta autorskog prava kada Bikram, pod prijetnjama tužbom, počinje upozoravati sve joga instruktore i vlasnike studija, koji su podučavali istu ili modifi ciranu sekvencu kao što je Bikram joga, kako krše njegovo autorsko pravo. Zahtjeva od instruktora stjecanje certifi kata u Bikramovoj školi joge ako žele nastaviti podučavati Bikram jogu.

Joga zajednica se po prvi puta suočila sa situacijom u kojoj pojedinac tvrdi da ima autorsko pravo na određenom tipu joge. Kao odgovor na novonastali slučaj, joga instruktori i vlasnici centara osnovali su neprofi tnu organizaciju Open Source Yoga Unity (dalje OSYU) s ciljem da pruže otpor pokušajima autorske zaštite bilo kojeg oblika joge. Poštujući način podučavanja bilo kojeg joga instruktora uz du-boko uvjerenje da nitko nema pravo kontrole nad podučavanjem drugih instruktora ili vježbanjem polaznika, OSYU smatra da joga predstavlja public domain33. S tom idejom 2003. godine OSYU pokreće parnicu u San Franciscu (Nothern District of California) protiv Bikram Choudhurya zahtijevajući deklaratornu presudu da Bikram nema valjano autorsko pravo.

OSYU, iako priznaje da je Bikram kreativno odabrao i sastavio individualne, nezaštićene i funkcionalne asane u Bikram joga sekvencu, smatra da se Bikram joga ne može zaštiti autorskim pravom jer se vježbanje joge ne može smatrati kreativ-

33 http://www.yogaunity.org/ (kolovoz 2010.)


Volumen 11-12

168

nim izričajem, već isključivo kombinacijom funkcionalnih fi zičkih pokreta. Tako OSYU zastupa stajalište kako fi zički pokreti i kombinacije fi zičkih vježbi ne mogu predstavljati predmet autorskog prava te da se Bikram joga ne može smatrati koreo-grafi jom.

Bikram Choudhury u odgovoru na tužbu navodi da Bikram joga predstavlja autorsko djelo jednostavno zato što se radi o originalnoj zbirci asana koje su kreati-vno odabrane i sastavljene u cjelinu.

Iako suprotstavljene strane u sporu imaju dijametralno suprotne stavove, slažu se u nekim argumentima. Obje strane smatraju da je joga drevna fi zička vježba i da individualne asane, koje se nalaze unutar Bikram joga sekvence, predstavljaju public domain.

Ovaj slučaj zanimljiv je zbog toga što nameće nekolicinu pitanja vezanih za objekte autorskog prava. Kao što navodi sud: „na prvi dojam može se činiti nevje-rojatno i nemoguće da sekvenca joga položaja može biti bilo čije intelektualno vlasništvo“34. Suprotno takvom stavu, isti taj sud, potvrdio je mogućnost zaštite au-torskim pravom. Postavlja se pitanje koji su argumenti za takvu odluku?

Prilikom postavljanja problema sud smatra da se radi o dva suprotna principa autorskog prava. S jedne strane autorsko pravo ne štiti činjenične i funkcionalne po-datke ili informacije koje predstavljaju materiju unutar public domain, dok s druge strane autorska zaštita širi se na zbirke takvih informacija ili podataka koje su sasta-vljene na dovoljno kreativan način. Kako pomiriti ta dva principa u ovom slučaju? Tako bazu za rješenje problema sud pronalazi u slučaju Feist koji je utvrdio da će se autorska zaštita pružiti onoj zbirci koja je prilikom nastanka autorskog djela izrazila barem minimalnu razinu kreativnosti.

Kao inicijalno pitanje OSYU je istaknuo svoje stajalište kako Bikram joga nije ispunila formalne uvjete za registraciju. Vjerojatno iz razloga kako tuženik ne bi mo-gao pred sudom isticati benefi cije koje proizlaze iz registracije, kao što je primjerice prima facie dokaz postojanja autorskog prava. Bikram je registraciju svoje sekven-ce u Uredu za autorsko pravo napravio kao dodatak registraciji knjige „Bikram`s beginning yoga class“ pri čemu nije okarakterizirao o kojem predmetu autorskog prava se radi35. OSYU smatra da dodatna registracija knjizi ne ispunjava formalne pretpostavke kako bi se Bikram joga mogla registrirati, već je potrebno samostalno registrirati novo autorsko djelo. Sud je ipak utvrdio kako će takva registracija biti valjana jer dodatak prethodnoj registraciji može proširiti autorsko pravo i na neko drugo autorsko djelo. Ako se ta materija nalazi unutar prethodno registriranog au-torskog djela te ako je moguće pružiti autorsku zaštitu Bikram jogi, takva registracija biti će valjana.

Razmatrajući problem sud je samo zagrebao po površini problema. Iako utvrđuje da se isključivo funkcionalnim djelima ne nudi autorska zaštita već samo estetski odvojivom dijelu ne dovodi tu doktrinu u vezu s Bikram jogom, a OSYU

34 Open Source Yoga Unity v. Bikram Choudhury No. C 03-3182,1.travanj.2005. 35 http://www.copyright.gov/(search records), Bikram’s Beginning yoga class, By Bikram Cho-

udhury, TX0005624003/2002-10-24 kao dodatak TX0000179160/1979.

Lucija Franjić


169

ju ne ističe kao ključni argument protiv autorske zaštite Bikram joge. Iako Bikram smatra da je odabrao raspored sekvence na način koji je i estetski ugodan i koji poboljšava zdravlje polaznika joga satova takva tvrdnja nije argumentirana.

Kao argument u korist stava da se fi zičke vježbe u cjelini ne mogu štiti tužitelj ističe parnicu National Basketball Ass’n and NBA Prop., Inc. v. Motorola, Inc. uz tvrdnju da NBA nema autorsko pravo nad košarkom. Tuženik u odgovoru na takav argument s pravom ističe da je razlog zašto sportske aktivnosti općenito nemaju pravo na autorsku zaštitu taj što nisu rutinizirane niti zapisane već predstavljaju nepredvidive fi zičke pokrete koji su rezultat natjecateljske prirode sporta. Iz razloga što Bikram joga predstavlja rutinizirane i zapisane fi zičke pokrete (asane) sud smatra da se gore navedena parnica ne može primijeniti na pitanje Bikram joge. Iz takvog stajališta suda proizlazi da se mogućnost autorske zaštite širi ukoliko su fi zički po-kreti rutinizirani i zapisani. Tako se pitanje sporta i fi zičkih vježbi samo načelno postavilo u ovoj parnici bez dubljeg ulaženja u srž problema, koji je, kao što sam već prethodno objasnila, puno kompleksniji.

Sud utvrđuje da OSYU nije pridonio dovoljno argumenata u prilog svojim tvr-dnjama kako zbirka asana ne može biti zaštićena na isti način kao što se štite druge zbirke te iako priznaje i čak se slaže kako primjena prava na zbirke asana može pre-dstavljati „zlostavljanje“ smisla joge, nije uspio utvrditi točan subjekt kojega bi takva primjena prava oštetila. Pošto se u ovom stadiju postupka (summery judgment) ne može raspravljati o originalnosti autorskog djela sud odbija prijedlog za presudu i upućuje stranke u parnicu jer se to pitanje utvrđuje suđenjem u parnici ispitivanjem činjenica. Ako se ustvrdi dovoljna razina originalnosti, što smatram da ne bi trebalo predstavljati problem, pružit će se autorska zaštita Bikram jogi.

Iako je suđenje završilo nagodbom između stranaka koja se drži u tajnosti36, neupitno je da se Bikram joga danas smatra autorskim djelom. Kao prilog toj tvrdnji mogu istaknuti ugovor o certifi kaciji gdje Bikram navodi u točki 6.2. da je jedno od njegovih autorskih prava Bikram joga asana sekvenca koja se ne smije izvoditi bez njegovog odobrenja koje se stječe jedino prolaskom obuke na njegovoj školi joge.

U ovoj parnici OSYU istaknuo je i pitanje kršenja autorskog prava te pitanje zaštite žiga, međutim, nisam to smatrala bitnim za daljnju analizu.

6. Teorijsko postavljanje problema Bikram joge u hrvatskom autorskopravnom poretku

Premda se ranije opisani slučaj nije do sada pojavio u kontinentalnom pravnom krugu, smatram da njegovo pojavljivanje nije upitno, imajući u vidu proces globa-lizacije koji zadire u sva područja društva. Čini se zanimljivo, barem teoretski, od-govoriti na to pitanje u hrvatskom pravnom sustavu sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima.

36 Bikram has threatened OSYU with litigation for providing the Settlement Agreement to OSYU members. OSYU is currently suspending providing the settlement to agreement to members while discu-ssing the matter with Bikram’s attorney, http://www.yogaunity.org/learn/index.asp (kolovoz 2010)


Volumen 11-12

170

Kada postavljamo problem autorske zaštite Bikram joge u hrvatskom autorsko-pravnom poretku prvo se susrećemo sa pitanjem o kakvom se autorskom djelu radi. Bikram jogu mogli bi okarakterizirati kao zbirku određenih tjelesnih položaja koje prema odabiru asana i njihovom rasporedu unutar sekvence predstavljaju relativno originalnu intelektualnu tvorbu autora. Zaštita koju uživa takva zbirka neće se pro-tezati na njezin sadržaj te tako individualne asane ostaju na upotrebi svima koji ih žele upotrijebiti u nekim budućim joga sekvencama.

Sama narav Bikram joge može i u hrvatskom autorskom pravu biti presudna i kod odluke o autorskoj zaštiti. Pošto ZAPSP također ne omogućuje zaštitu me-toda niti postupaka, isticanje zdravstvenih blagodati i shvaćanje joge kao metode poboljšanja zdravlja dovodi do nemogućnosti zaštite autorskim pravom te upućuje na ispunjavanje pretpostavki za patentnu zaštitu. Jedna od tih pretpostavki je da je djelo objektivno inovativno što bi se moralo utvrditi u upravnom postupku pri čemu bi značajan utjecaj na odluku imalo mišljenje vještaka.

Kada se razmišlja o jogi kao sportskoj disciplini susreće se jedno novo pitanje. Hrvatska autorskopravna zaštita pruža se originalnim autorskim djelima s područja umjetnosti, književnosti i znanosti. Iako se ti termini tumače vrlo ekstenzivno upit-no je na koji način bi se moglo proširiti njihovo značenje tako da obuhvaća i sport. Mislim da bi to bilo gotovo nemoguće za sportske priredbe i sportske taktike, no natjecateljske i nenatjecateljske sportske sekvence eventualno bi mogle predstavljati autorsko djelo zbog svoje analogije sa koreografi jom. Sasvim sigurno, ako se Bikram joga može okarakterizirati kao koreografi ja, steći će zaštitu autorskim pravom kao jedno od taksativno navedenih djela.

Iz stava da se umjetnost, književnost i znanost tumači ekstenzivno, može se argumentom a maiore ad minus zaključiti kako pojam koreografi ja također treba tumačiti široko. Ipak, gdje je granica takvom ekstenzivnom tumačenju i što se sma-tra koreografi jom kao autorskim djelom?

6.1. Koreografi ja kao autorsko djelo

Iako je neupitna činjenica da koreografi ja ulazi u opseg predmeta autorskog prava, neja-sno je koja se to točno djela mogu smatrati koreografi jom. O koreografi ji kao predmetu autorskog prava postoji vrlo malo zapisa i sporova. U nekim zakonima koreografska djela čak niti nisu izdvojena kao posebna vrsta autorskog djela nego su obuhvaćena pojmom dramska djela (britanski zakon) ili su navedena uz dramska djela (španjolski zakon). U većini zakonodavstava koreografi ja se ističe kao zasebna vrsta autorskih djela, primjerice u Copyright Act-u 1976, Bernskoj konvenciji te Hrvatskom ZAPSP-u. Takav stav čini mi se opravdan s obzirom da koreografsko djelo ne mora predstavljati dramsku radnju već može uključivati apstraktne, formalne i nenarativne sadržaje, a gledatelju prepušta da u tome vidi ili nađe neki svoj potpuno novi smisao.

Sam pojam koreografi ja dolazi od grčke riječi choros što znači kolo, ples i grafo što znači pišem37. Takvo etimološko značenje riječi navodi nas na zaključak

37 Klaić B., Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb 1986.

Lucija Franjić


171

da koreografi ja predstavlja zapis plesnih pokreta. U suvremenoj upotrebi, međutim, izraz koreografi ja podrazumijeva raspored i odabir plesnih pokreta koji se zapi-suju38. Postavlja se pitanje, s obzirom na specifi čan način izražavanja pokretom, je li potrebno fi ksirati koreografi ju, bilo pismeno ili pomoću nekog medija, kako bi ona predstavljala autorsko djelo. Fiksacije je bila potrebna prema Zakonu o au-torskom pravu iz 1978. i Bernskoj konvenciji sve do Stockholmskog akta. Danas se Bernskom konvencijom, kao i ZAPSP-om, ne postavlja navedeni uvjet i određuje se općenito da je pridržano zakonodavstvima zemalja potpisnica da propišu hoće li sva autorska djela ili jedna ili više vrsta takvih djela biti zaštićena samo ako su fi k-sirana na materijalnu podlogu (čl. 2 st. 2). ZAPSP navodi u čl. 5 da će se autorskim djelom smatrati ono koje ispunjava zakonske pretpostavke bez obzira na način i oblik izražavanja te ne zahtijeva fi ksaciju na materijalnu podlogu kako bi djelo bilo zaštićeno autorskim pravom.

Specifi čnost je koreografskoga autorskog djela što postoji samo dok ga netko izvodi te je tako individualnost takvih djela teže identifi cirati iz samih pokreta tije-la ili mimike. Ako autor želi fi ksirati takvo autorsko djelo mora to učiniti pomoću nekog sredstva kojim se može utvrditi točan sadržaj takvoga djela. U prošlosti se taj problem rješavao plesnom notacijom dok je danas pitanje fi ksacije uspješno prevladano razvojem suvremene tehnologije te tako koreografi svoja djela snimaju digitalnom video kamerom pomoću čega se mogu ponovno reproducirati. Takvim razvojem koreografska djela su postala lakše dostupna, posebice zbog razvoja mul-timedije i interneta, što rezultira učestalim kršenjima koreografskih autorskih prava na internacionalnoj razini.

S obzirom da se koreografska djela najčešće prikazuju uz glazbu postojalo je stajalište da zajedno predstavljaju jedinstveno autorsko djelo. Takav stav je odbačen sudskom presudom VSH iz 1972. godine kojom je zauzeto stajalište da su scenarij i glazba baleta s jedne strane i koreografi ja s druge strane djeljivi i time odvojena zaštićena djela39. Takvo stajalište sudske prakse pokazalo se točnim jer se danas ko-reografi ja ne mora nužno izvoditi uz glazbu niti ju uvijek prati scenarij. Na odvoje-nost tih autorskih djela ukazuje i zakonodavac različitom formulacijom glazbenog i koreografskoga djela.

Sama defi nicija koreografi je i što točno ona obuhvaća, nejasna je. Tako Henne-berg navodi da je koreografi ja autorsko djelo izraženo pokretom ljudskoga tijela, ge-stom i mimikom40. Tako defi niran, pojam koreografi je mogao bi značiti kombinaciju fi zičkih pokreta kao u slučaju sinkroniziranog plivanja, modne revije, umjetničkog klizanja, aerobika, gimnastike. Činjenica je da se termin koreografi ja na taj način u

38 Termin kinetografi ja danas predstavlja zapis plesnih pokreta. Dok je izvorno značenje pojma chorégraphie, koji su francuski plesači i koreografi Beauchamp i Feuillet koristili za svoje sisteme ple-snih zapisa krajem XVII i početkom XVIII st., predstavljao plesni zapis. Tek kasnije naziv koreografi ja počinje se koristiti u današnjem smislu. Labanova kinetografi ja samo je jedan od sistema plesnog zapisa, vjerojatno i najpoznatiji. Postoji još Stjepanova notacija, koju su Rusi krajem XIX st. koristili za zapis klasičnih baleta i Benesh notacija koja je danas najčešće u upotrebi. A. Jeličić, objašnjenje pojma Plesna notacija.

39 Henneberg Ivan, Autorsko pravo, Informator , Zagreb, 2001. str. 97. 40 Ibid str.96


Volumen 11-12

172

praksi upotrebljava vrlo često, čime pojam postaje nejasan. Sukladno tome, smatram da treba razlikovati koreografi ju kao kreaciju u umjetničkome smislu, bilo baleta ili plesa (analogno glazbenoj kompoziciji, poeziji i drugima) od šireg pojma koreogra-fi je (analogno širem pojmu kompozicije) kao planiranja i povezivanja nekih pokreta i prostornih odnosa u određenu cjelinu. Jeličić navodi, da se na taj način govori o „koreografi ranju“ aerobik sekvence, modne revije pa se čak govori i o koreografi ji kamere u nekim umjetničkim fi lmovima, dakle sve što ima neke veze s pokretom može se danas povezati s koreografi jom41. Ipak zakonski se štiti koreografi ja samo s područja umjetnosti.

Kako bi se ustanovilo može li se Bikram joga smatrati koreografi jom potrebno je preciznije defi nirati taj termin.

Tako Milko Šparemblek, eminentni koreograf, navodi: „Pokret spada u kate-goriju geste i obratno. Nema razlike. U danom trenutku koreografska fraza postaje rečenica koja se razvija. Ne mora biti podvrgnuta dramaturgiji, ili pak može. Ko-reografi ja je tekst koji je vrlo precizan, u njemu jedna rečenica imperativno dovodi do neke vrste odgovora. Tako je u jeziku, tako je u glazbi. Isti su odnosi, ista pra-vila, koja se onda prekršuju”42. Ovom defi nicijom koreografi je posebno se ističe značenje koreografskog teksta koje se može iščitati iz pokreta jednako kao što iz glazbenih nota možemo čuti veselje ili tugu. Takvo značenje ne mora biti zasno-vano na dramaturškim principima ali stvaranje i spajanje koreografskih sekvenci ima svoju logiku koja se razvija unutar djela i kojom koreograf prenosi svoju ideju. Pokreti se spajaju tako da postaju riječi, a one potom rečenice koje zatim dovode do neke vrste odgovora.

Enciklopedija Britannica navodi da je koreografi ja umjetnost stvaranja plesa, sastavljanja i organiziranja pokreta u određenom redoslijedu i uzorku te razlikuje koreografska autorska djela, koja su rezultat individualnog stvaralaštva autora, uspo-redivih sa piscima, kompozitorima i slikarima od kompozicija društvenih, narod-nih, zabavnih i drugih vrsta plesova koji su produkt evolucije gdje su grupe ljudi i anonimni pojedinci pridonijeli razvoju tradicionalnih formi43. Ovakvim shvaćanjem koreografi je ističe se njezino razvijanje, ne kao slučajan produkt evolucije koji na-staje posredstvom zajednice, već kao rezultat individualnoga stvaralaštva autora, koje može biti inspirirano društvenim i narodnim plesovima. Time predstavlja niz plesnih pokreta čiji rezultat putem određenog redoslijeda i uzorka prenosi smisao i značenje ideje te može biti izjednačen s apstraktnim slikarstvom, muzičkom kom-pozicijom ili romanom.

Možda najširu defi niciju nudi Vanslova u članku koreografski tekst, gdje navo-di kako je koreografi ja sveukupnost svih plesnih pokreta i poza koje, uz određenu logiku i konzistentnost, čine neki ples, plesno-plastičnu epizodu ili cijelu baletnu

41 Usmeni intervju, Jeličić Andreja, magistrica plesnih studija, donedavno direktorica preddiplom-skih studija na Laban Centre u Londonu gdje je predavala povijest plesa, estetiku i klasični balet, momen-talno honorarni docent na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, (lipanj 2010.)

42 Šparemblek M., Minuta koreografi je na dan – defi nicija sjajnog dana, Vjesnik, 20. ožujka. 2007.

43 Enciklopedija Britannica, unesi pojam choreography, http://www.britannica.com/

Lucija Franjić


173

predstavu. Koreografski tekst stvara se iz elemenata plesnog jezika koji po svojoj logici i međusobnoj povezanosti čine integriranu cjelinu44.

Iako se sa sigurnošću može tvrditi da postoji velik broj defi nicija koreogra-fi je, bile one široke ili uske te se mogu odnositi na koreografi ju u baletu ili plesu općenito, ono što ih povezuje je faktor umjetničke proizvodnje. Tako Andreja Jeličić ističe da je jedna od osnovnih značajki umjetnosti da komunicira, dijeli s ostalim članovima zajednice ideje, misli, osjećaje. Dakle za umjetnost je, bez obzira na najrazličitije vrste defi nicija, ključno da je rezultat autorove potrebe da nešto prene-se (od emocionalnog ushita i estetskog uživanja do političke ili intelektualne ideje), uz bitnu ulogu mašte i kreativnosti, koje čine umjetničko djelo često simboličnim i višeznačnim. Bitna je interpretacija gledatelja koja je otvorena i samim time obogaćujuća za publiku.

6.2. Može li Bikram joga predstavljati koreografi ju?

U hrvatskom autorskopravnom sustavu autorska djela se ne registriraju te tako Zavod za intelektualno vlasništvo nije defi nirao što se smatra koreografskim djelom. Pre-sumpcijom autorstva uređenom u čl. 12 st. 1 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima autorom se smatra osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajeni način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog djela dok se ne dokaže suprotno.

Bikram bi mogao sebe označiti autorom koreografskog djela Bikram joga uko-liko se pojam koreografi ja tumači široko, kao zbirka elemenata koji su zasnovani na ili imaju veze sa pokretom ljudskoga tijela.

No ono što ja smatram ograničavajućim elementom za pružanje zaštite Bikram jogi je činjenica da se štite autorska koreografska djela s područja umjetnosti. Premda je jako nezahvalno pokušavati postaviti granicu ekstenzivnom tumačenju pojma umjetnosti smatram da je to ključno u rješenju ovog pitanja.

Bikram joga i koreografi ja svoj sadržaj zasnivaju na fi zičkom pokretu i samim time postavlja se pitanje gdje je granica između sportske sekvence i umjetničke ko-reografi je. Ono što ih nesumnjivo razlikuje je namjera i smisao koji vodi autora pri-likom povezivanja pokreta u sekvence. U Bikram jogi asane su raspoređene na način da doprinose fi zičkom boljitku pojedinca, usprkos Bikramovoj tvrdnji da su također i estetski odabrane. Takvom stavu u prilog govori i činjenica da Bikram na svojoj internet stranici predstavlja Bikram jogu kao sekvencu koja doprinosi održavanju zdravlja pojedinca i osiguranju maksimalne funkcionalnosti njegovog tijela45. S dru-ge strane, način vezanja pokreta koreografa je potpuno drugačiji tj. pokreti služe u prenošenju unutrašnje ideje. Pri takvom razumijevanju koreografi je moguće je i da modifi kacija joge (upotrebom njezinih osnovnih elemenata, asana) u nekim

44 Vanslova V. V., Koreografski tekst, Sovjetska enciklopedija, Moskva (1981), str. 564., prijevod Jeličić A.

45 http://www.bikramyoga.com/BikramYoga/about_bikram_yoga.php (kolovoz 2010)


Volumen 11-12

174

slučajevima može predstavljati koreografi ju ukoliko je pokret vezan isključivo kako bi autor prenio neku svoju ideju46.

U takvom kontekstu pojedinac može vježbanjem Bikram joge steći vještinu kako bi mogao svojim pokretom prenositi umjetničku ideju koreografa.

U komentaru o baletnom natjecanju, Jeličić ističe razliku između sporta i umjetnosti: „Za razliku od sportskog klizanja, u kojem je npr. axel zadani element i čisto izvedeni trostruki axel u natjecanju donosi više bodova od dvostrukog, u baletu, smatramo li ga još uvijek umjetnošću, takva jednostavna računica ne stoji: običan jednostruki tour attitude en dedans izveden s čistom linijom, s dinamički točnim ili čak izazovno pomaknutim smještanjem u muzičku frazu te s artistički promišljenom, koreografi ji primjerenom ekspresijom, daleko više vrijedi, naime da-leko više govori, od fi zički isforsiranog no besadržajnog četverostrukog okreta. … S jedne strane, samo jaka tehnika do koje je dug i naporan put … osigurava lakoću i uvjerljivost umjetničke interpretacije. … Kada ona postaje sama sebi svrha, … put u ekshibicionizam je otvoren, put umjetnosti zatvoren47.“ Tako jaka tehnika predsta-vlja vještinu određenog plesača koja se u umjetničkom koreografi ranju koristi kako bi koreograf imao veću mogućnost izraza svoje ideje.

Smatram da usprkos ekstenzivnom tumačenju umjetnosti postoji granica, iako nejasno izražena, između estetski ugodno i funkcionalno odabranih i raspoređenih asana i odabira i rasporeda pokreta koji izražavaju nečiju emociju ili ideju. Joga se ne izvodi radi nečijeg estetskoga užitka, nego radi koristi koje donosi pojedincu koji vježba. S obzirom na tradiciju joge kao prvotno duhovno-fi zičke discipline, to je logično, jer svrha i smisao joge su u vježbanju sudionika, a ne gledanju. Sudje-lovanje pak nije (bez obzira na neke tendencije u suvremenoj umjetnosti i koreo-grafi ji) primarni, odredbeni faktor umjetnosti, (ali jest rituala, funkcionalnih vježbi, društvenoga, amaterskoga i rekreativnoga plesa te folklornih plesova), pa je već i po tom kriteriju kategorizacija joge kao umjetnosti problematična48.

Bikram joga predstavlja sustav vježbanja, koji kao takav možda može ispunja-vati neke pretpostavke za stjecanje autorske zaštite, no zasigurno se ne može sma-trati umjetničkom koreografi jom kao autorskim djelom. Eventualna mogućnost za zaštitu takvim djelima, kao što je Bikram joga, mogla bi se nazrijeti kroz činjenicu da su autorska djela u zakonu samo egzemplativno navedena te tako kao neko novo autorsko djelo steći autorsku zaštitu. No sve to pod uvjetom da takve sekvence uspiju dokazati da ulaze u područje umjetnosti.

Premda Bikram joga možda može biti vrlo kvalitetna te korisna za pojedin-ca kao sistem vježbanja i održavanja zdravlja, pružanjem autorske zaštite takvim sekvencama tjelesnih pokreta došlo bi do trivijalizacije plesne umjetnosti, a zaštita bi se nudila onim autorima kojima prvotno nije bila namijenjena.

46 http://www.youtube.com/watch?v=RcqvlJIjh9g,Philip Askew i Lydia Walker, Variations on Surya Namaskara, Glazba Jonah Rank, plesna koreografi ja bazirana na asanama putem kojih autor kreativnim rasporedom položaja i kretnji prezentira svoju ideju.

47 http://www.plesnascena.kulisa.eu, A. Jeličić, Što donose baletna natjecanja (kolovoz 2010.)48 A. Jeličić, usmeni intervju (lipanj 2010.)

Lucija Franjić


175

7. Tradicionalna znanja i tradicionalan kulturan izričaj (folklor)

Ono što razlikuje nacije i regije je njihova kulturna baština te društveni i povijesni identitet. Te karakteristike raznih naroda rezultat su razvoja ovisnog o geografskom položaju, povijesnim prilikama i neprilikama, društvenom okruženju te stupnju svijesti pojedinaca na tim područjima. Danas, kada svijet predstavlja „globalno selo“, kulture i tradicije pojedinih naroda postaju lako dostupne svima. Tradicije, metode, priče i plesovi koji su se prenosili pretežno usmenom predajom genera-cijama potomaka unutar određenih zajednica, postaju izvor ili sama autorska dje-la pojedinaca. Tradicionalni ritmovi mogu se čuti u glazbi mnogih popularnih izvođača, ljekoviti pripravci koji su se razvijali stoljećima, postaju lijekovi velikih farmaceutskih kompanija te i donose veliku ekonomsku korist onima koji su stekli zaštitu unutar sistema intelektualnog vlasništva. S druge strane intelektualne tvore-vine naroda predstavljaju javno dobro slobodno na upotrebu svima. Zbog takvoga stanja stvari, na inicijativu ekonomski nerazvijenih zemalja, koje se najviše osjećaju zakinute ovakvim sustavom zaštite, razvija se novi institut u okviru intelektualno-ga vlasništva pod nazivom tradicionalna znanja i tradicionalan kulturan izričaj ili folklor. Cilj je zaštititi, na neki način, zajednice koje ne poznaju ili nisu poznavale moderan sustav intelektualne zaštite od „krađe“ pojedinaca koji tako stvaraju autor-ska djela, ali i zaštiti kulturnu raznolikost od nestajanja posredstvom globalizacije. Tradicionalne vještine predstavljaju znanja u području javne domene i služe na upotrebu cjelokupnom društvu pomoću novih sredstava dokumentacije, a izvan tra-dicionalnoga kruga autohtonih zajednica. Želja takvih autohtonih zajednica je da njihova znanja i vještine i dalje predstavljaju civilizacijsko dobro, no da se ne mogu zaštiti kao intelektualno pravo pojedinaca i tako predstavljati njihovu ekonomsku korist. Trenutačna situacija predstavlja paradoks, budući da se tradicionalna znanja i vještine nalaze unutar javne domene, te kao takva ne mogu biti zaštićene pra-vom intelektualnog vlasništva, dok bilo kakva modifi kacija, koja može predstavljati i oskvrnuće, postaje podobna za zaštitu unutar postojećega sustava.

Taj institut prvenstveno se počeo razvijati u okviru Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (World Intelectual Property Organization, WIPO). Ona pre-dstavlja specijaliziranu ustanovu pri Ujedinjenim narodima koja je osnovana 1976. godine kako bi potaknula kreativnu aktivnost promoviranja i zaštite intelektual-nog vlasništva na svjetskoj razini. Unutar takve ustanove 2000. godine osniva se Međuvladin odbor za intelektualno vlasništvo i genetske resurse, tradicijska znanja i folklor koji na međudržavnoj razini pregovorima usuglašava stajališta vezana uz tradicionalna znanja i folklorni izričaj u želji potpisivanja konvencije koja će osi-gurati efektivnu zaštitu. Sukladno stavu odbora, tradicionalna znanja obuhvaćaju pitanja poljoprivrede i prehrane, okoliša, posebno očuvanje biološke raznolikosti, zdravlje, uključujući tradicionalnu medicinu, ljudska prava u odnosu na autohtona stanovništva i aspekte trgovine i ekonomskoga razvoja, dok tradicionalni kulturni izričaj sadrži muziku, umjetnička ostvarenja, dizajn, imena, znakove i simbole, per-formanse, arhitektonske forme, ručni rad i priče autohtonih naroda. Na konvencijskoj razini pitanje tradicionalnih znanja se susreće u Konvenciji o biološkoj raznolikosti


Volumen 11-12

176

iz 1992. godine, gdje se po prvi puta postavlja pitanje zaštite bioloških vrsta, ekosi-stema i okoliša te njihova upotreba. Daljnja konvencija koja je otvorila nova pitanja, ne samo o tradicionalnim znanjima, već i o tradicionalnom kulturnom izričaju ili folkloru je Sporazum Svjetske trgovinske organizacije o trgovinskim aspektima Inte-lektualnog vlasništva (TRIPs) koja se mogla protumačiti tako da proturječi konvenciji o biološkoj raznolikosti te je time postao potreban konsenzus na svjetskoj razini o tim pitanjima. Postoje različita stajališta o tome na koji način bi se trebalo riješiti trenutačno stanje. Neke države su spremne istražiti kako bi se taj problem mogao riješiti na međudržavnoj razini unutar intelektualnog vlasništva kakvo postoji danas. Naprotiv, u drugim državama prevladava mišljenje da je najadekvatnije rješenje da svaka država sama odabere način zaštite svojeg tradicionalnoga znanja i folklora te također da se zaštita može potražiti i unutar ljudskih prava kao zaštita religije, iden-titeta i kulturne baštine. Sama činjenica da je ono što predstavlja povredu tradicio-nalnih znanja i folklora, njihova modifi kacija i implementacija u sustave izvan svoga autohtonoga područja, zahtjeva, po mom mišljenju, konsenzus na svjetskoj razini. Trenutačan sustav intelektualnog vlasništva nije adekvatan za pružanje zaštite tradi-cionalnim vještinama i folkloru i to iz više razloga.

Pošto se prava intelektualnog vlasništva stječu kao subjektivna prava pojedin-ca postavlja se pitanje na koji način bi ta prava mogla steći zajednica autohto-nog stanovništva. Jedno od predloženih rješenja jest da se takva prava priznaju au-tohtonim zajednicama na isti način kao što su priznata prava vlasništva državama u međunarodnom javnom pravu49.

Jedan od glavnih kriterija za stjecanje autorske zaštite je da se radi o subjek-tivno originalnom djelu. Takve uvjete je skoro nemoguće ispuniti s obzirom da se radi o starim, generacijama prenošenim vještinama i znanjima te ukoliko se želi očuvati i zaštiti te vrijednosti ne bi ih trebalo modifi cirati kako bi stekli pravo na zaštitu. Također prepreku predstavlja i vremenski rok unutar kojega postoje prava na zaštitu. Takva odredba o vremenskom trajanju prava intelektualnog vlasništva nije pogodna za zaštitu tradicionalnih vještina i folklora jer je cilj da oni kao dio kulture ostanu utkani u identitet autohtonih naroda. Svi ti razlozi govore u prilog potrebi nastanka sui generis intelektualnoga vlasništva kako bi se zaštitilo takve objekte. Na međunarodnoj razini to pitanje još nije riješeno te ne postoji konsenzus o tome treba li konvencijska zaštita predstavljati obvezujući ili neobvezujući sustav zaštite. Tako je, 2009. godine, na Generalnoj skupštini dogovoreno da će se nastaviti pregovarački napori još dvije godine, u želji postizanja zajedničkoga stava koji bi se pretočio u međunarodnu konvenciju.

7.1. Joga kao tradicionalan kulturni izričaj

Joga kao duhovna i mentalna disciplina originalno potječe iz Indije, od kuda se proširila po cijelom svijetu, u raznim oblicima. Joga kakvu danas poznajemo razvija-la se stoljećima i prenosila generacijama kroz učenja raznih jogija. Tako su razni

49 Ahren M., Legal Aspects related to Traditional Knowledge,WIPO

Lucija Franjić


177

učitelji stvarali razne stilove joge i modifi cirali su je na načine za koje smatraju da su najkorisniji za njihove polaznike. Joga je na taj način predstavljala opće dobro, koje služi na upotrebu svima.

Prelaskom joge na zapad dolazi do toga da mnogi pojedinci počinju smatrati jogu svojim vlasništvom te razne kombinacije asana i tehnika počinju štiti susta-vom intelektualnoga vlasništva, pri čemu je najpoznatiji primjer Bikram joga. Tako joga postaje unosan posao za pojedince, dok onima koji su je stvarali stoljećima i nesebično dijelili preostaje samo smatrati takav način upotrebe joge protivan njezi-nom smislu i učenju.

Ono što bi u budućnosti moglo predstavljati način zaštite joge su tradicionalna znanja i tradicionalan kulturni izričaj. Iako o tom pitanju još nije postignut kon-senzus na svjetskoj razini, Indijska vlada je pokrenula inicijativu za dokumentaciju oko 1500 joga asana ili poza kako bi ih pohranila u Digitalnu bazu tradicionalnih znanja, od kuda bi mogle biti na raspolaganju za uvid svim uredima Intelektualnog vlasništva u svijetu. Takvu dokumentaciju radi petnaest najpoznatijih jogijskih škola u Indiji uključujući Iyengar institut.

Prema trenutnom nacrtu odredaba o tradicionalnom kulturnom izričaju WIPO-a najširi opseg zaštite se nudi za one izričaje od određene kulturne ili duhovne vrije-dnosti za zajednicu, pod uvjetom da su prijavljene i registrirane. Takva zaštita, koja bi dijelom odgovarala klasičnim isključivim pravima u intelektualnom vlasništvu, omogućena je pomoću potrebne „slobodne, prethodne, i obaviještene dozvole“ (PIC). Ako bi zajednice odluče da su određeni folklorni izričaji toliko važni za tu zajednicu da zaslužuju najviši stupanj zaštite te ispunjavaju formalnosti, mogli bi uživati ne samo ekonomska prava koja su usporediva s klasičnim isključivim pravi-ma autora, već i prava usporediva s autorovim moralnim pravima50.

Stjecanjem takve zaštite joga će i dalje moći predstavljati opće dobro, na upo-trebi svima, bez mogućnosti stjecanja individualnih prava kroz sustave dosadašnjeg intelektualnog vlasništva.

8. Razlika anglosaksonskog instituta copyright i autorskog prava kontinentalne Europe

Razlog mogućih različitih pravnih rješenja problema Bikram joge može se pronaći u razlici između dva pravna sustava. Kompleksnost toga pitanja prelazi okvire ovoga rada tako da ću se u ovom izlaganju zadržati isključivo na osnovnim razlikama.

Copyright kao institut razvio se u Britanskom zakonu (Statute of Anne) iz 1710. godine od kuda se proširio na sve britanske dominione, pa tako i na Sjedinjene Američke Države. U svim tim zemljama osnovni principi copyrighta i dalje ostaju pravna baza, iako se neke pravne pretpostavke razlikuju. Copyright sustav prven-stveno jamči prava imovinske prirode tako da autora stavlja u monopolni položaj

50 Lewinski von S., Međunarodna zaštita folklora, Zbornik hrvatskog društva za autorsko pravo, br. 9 (2008) str. 137 – 150.


Volumen 11-12

178

glede iskorištavanja njegova djela. Ono polazi od koristi samog objekta, kako za društvo, tako i za pojedinca, a pravnu narav autorskog prava izjednačava s pravom vlasništva.

Autorski pravni sustav vuče porijeklo iz Francuskih zakona iz 1791. i 1793. godine koji smatraju da pravo autora proizlazi iz njegove osobnosti te da zbog toga postoje dva aspekta takvog prava: imovinski i moralni. Bilo da stoji na stajalištu mo-nizma (Njemačka) ili dualizma (Francuska), takav koncept autorskog prava polazi od veze između autora i njegovog djela zbog toga što je ono plod njegovog uma. Taj utjecaj širi se na sve zemlje kontinentalnog pravnoga kruga.

Takve polazne teorije rezultirale su razlikom u području moralnih prava na način da ih copyright sustav ne smatra značajnim, dok u sustavu autorskog prava mo-ralna prava su tradicionalno bitna i zajamčena. „U angloameričkom sustavu autor-skog prava zakoni o autorskom pravu, do Britanskog zakona iz 1988., ne sadržavaju odredbe o autorskim moralnim pravima, nego se osobni interesi autora štite pre-ma pravilima obveznog prava, kaznenog prava, prava o suzbijanju nedopuštenog tržišnog natjecanja ili prava o zaštiti privatnog života“51.

U kontinentalnom sustavu prava zakonski su priznata ona moralna prava koja obuhvaćaju pod različitim nazivima i u različitim formulacijama:

• pravo objave djela,• pravo na povlačenje djela iz prometa,• pravo na priznanje autorstva (paternitetsko pravo),• pravo na poštivanje cjelovitosti djela,• pravo na čast i ugled autora.Danas je ta razlika djelomično prevladana Bernskom konvencijom za zaštitu

književnih i umjetničkih djela revidiranom u Rimu 1928. gdje se u čl. 6 bis st.1. navodi da će neovisno o autorskim imovinskim pravima, čak i nakon prijenosa tih prava, autor imati pravo na priznavanje autorstva kao i pravo na poštivanje cjelovito-sti djela. U vrijeme pristupanja Bernskoj konvenciji postojala je bojazan da tadašnja zakonska regulativa neće biti u skladu sa samom konvencijom. Takvo mišljenje je odbačeno Implementacijskim aktom Bernske konvencije iz 1988. u čl.2(3) gdje se navodi da amandmani implementirani ovim zakonom zajedno sa dotadašnjim zakonodavstvom zadovoljavaju obveze SAD-a u poštivanju konvencije.

Veliki korak u prepoznavanju moralnih prava predstavlja Visual Artists Rights Act iz 1990. U njemu se člankom 106.A likovnim umjetnicima (defi niranim u čl. 101) jamči: pravo paterniteta, pravo sprječavanja upotrebe njihovog imena kao au-tora bilo kojeg djela koje nije njihovo, pravo zabrane upotrebe njihovog imena kao autora djela, ukoliko je ono izobličeno, osakaćeno ili modifi cirano na bilo koji način koji šteti autorovoj časti ili ugledu te pravo sprječavanja namjerne modifi ka-cije njihovog djela52. Na taj način se isključivo određenoj kategoriji djela jamči moralno pravo.

51 Henneberg Ivan, Autorsko pravo, Informator , Zagreb, 2001. str. 15552 Copyright Act 1976, čl. 106A,(kolovoz 2010).

Lucija Franjić


179

Ta razlika se značajno refl ektirala i na način prenošenja autorskog prava. U kontinentalnim pravnim sustavima autorskopravnim ugovorima autor osniva pravo iskorištavanja djela ili neka od tih prava u određenom trajanju za drugu osobu. Moralna prava, kao osobna prava autora, nisu prenosiva među živima nego su even-tualno djelomice prenosiva u slučaju smrti.

Različito navedenom, u anglosaksonskom sustavu prava postoje dva tipa ugo-vora na temelju kojih se daje pravo korištenja autorskog djela. Jednim dolazi do prijenosa autorskog prava kao takvog u cjelini, ustupom budućem nositelju autor-skog prava (assignment contract),dok drugim nositelj autorskog prava daje drugoj osobi samo odobrenje za korištenje autorskog djela (licensing agreement).

Razlika se vidi i kroz ovlaštenja subjekta autorskog prava. U sustavu copyrighta ovlaštenja autora su skup točno određenih ovlasti, autoru je dopušteno isključivo ono što je zakonom propisano, dok u kontinentalnom sustavu autor ima sva moguća ovlaštenja osim onih koja su zakonom zabranjena.

Unatoč tome promjene su neminovne i u ovom području. Tako Gliha navo-di: „S druge strane ni kontinentalnoeuropska prava nisu imuna na utjecaj naročito američkog prava te pojedina ovlaštenja dobivaju točno određene sadržaje, što bi u krajnjoj liniji jednog dana moglo dovesti do unutarnjih ograničenja“53.

Razlika se također odnosi i na opseg mogućih predmeta autorskog prava. U copyright sustavu kao uvjet za ispunjavanje pretpostavki da bi objekt stekao zaštitu autorskim pravom, traži se da je ideja fi ksirana na materijalnoj podlozi s koje se može vizualno zamijetiti ili reproducirati, bilo samostalno ili uz pomoć uređaja.

Suprotno tome u sustavu autorskog prava zahtjeva se da je ideja samo izražena u zamjetljivom obliku.

Iako se na prvi pogled ta značajka ne čini pretjerano bitnom, ona na kraju rezultira time da se u kontinentalnom pravu pruža autorska zaštita predmetima koji takvu zaštitu ne bi stekli u anglosaksonskom sustavu. Tako je u Francuskoj artistički koncipiranom svjetlosnom prikazu, nazvanom Son et Lumieŕe, pružena autorska zaštita te bilo kakvo neovlašteno fotografi ranje ili snimanje svjetlosnog prikaza pre-dstavlja povredu autorskog prava. U angloameričkom sustavu takva instalacija ne bi bila zaštićena dok god nije fi ksirana na materijalnoj podlozi. Tek nakon takve fi ksa-cije (bilo snimkom, fotografi jom, zapisom) neovlaštena fotografi ja bi predstavljala kršenje autorskog prava.

Zbog različitoga pravnoga podrijetla instituta copyright i autorskog prava, teo-retske debate o prednostima jednoga i nedostatcima drugoga sustava i vice versa će se zasigurno i dalje nastaviti. Kako kršenje autorskog prava postaje sve više global-no, tako će i sam sustav autorskog prava u odgovoru na takve napade morati napu-stiti nacionalna podrijetla i postati internacionalno.

Veliki značaj na tom putu nesumnjivo predstavljaju međunarodne konvencije, pa makar i na minimalnoj razini u cilju što većeg broja država potpisnica.

53 Gliha Igor, Hrvatski autorskopravni poredak – neke novosti, Pravo u gospodarstvu, 37(1998), str. 1232.


Volumen 11-12

180

9. ZaključakPrethodno navedene razlike u pravnim sustavima autorskog prava kontinentalne Eu-rope i anglosaksonskog sustava copyrighta uzrok su mogućim različitim pravnim rješenjima pitanja Bikram joge. Ono što povezuje dva pravna sustava je činjenica da Bikram joga u oba predstavlja zbirku koja se štiti autorskim pravom.

U američkom pravnom sustavu trenutačan stav suda o mogućnosti autorske zaštite Bikram joge implicira ne samo stajalište da ako prilikom kombiniranja sekven-ce postoji dovoljna razina kreativnosti Bikram joga steći će autorsku zaštitu, već i stav da i druge kombinacije fi zičkih sekvenci uz ispunjenje istih uvjeta mogu steći autorsku zaštitu. Tako bi se u budućnosti mogli susresti s bezbroj parnica vezanih uz kršenje autorskog prava sekvenci s područja aerobika, sinkroniziranog plivanja, umjetničkog klizanja, pilatisa. Usprkos tome da takve aktivnosti nesumnjivo pred-stavljaju razonodu u slobodno vrijeme, smatram da su one u svojoj biti primarno funkcionalne, a ne ekspresivne i samim time ne bi se trebale štiti autorskim pravom. Bikram joga kao predmet autorskog prava daje Bikramu mogućnost zabrane modi-fi kacije sekvence čime zapravo guši eventualan razvoj same Bikramove sekvence. Nema razloga vjerovati da Bikram joga ne može biti kvalitetnija, a tako i sve druge funkcionalne fi zičke sekvence. Takvim širenjem opsega autorskog prava ograničila bi se mogućnost razvoja fi zičkih sekvenci. Danas, s jedne strane postoji potreba za liberalizacijom autorskih prava kroz copyleft sustave kako bi bili primjereniji današnjem društvu, dok s druge strane širenjem autorskog prava i na fi zičke sekven-ce ograničila bi se mogućnost korištenja i razvoja takvih sekvenci. Na sudskoj praksi je odgovornost da postavi standarde pri odgovoru na ova diskutabilna pitanja.

Teoretsko postavljanje problema u hrvatskom pravnom sustavu dovelo me do pitanja defi nicije koreografi je kao autorskog djela jer Bikram joga i koreografi ja svoj sadržaj zasnivaju na fi zičkom pokretu, a najveća mogućnost zaštite postoji kroz analogiju sa koreografi jom. Kako se zakonski štiti samo umjetnička koreografi ja smatram da čak i ekstenzivno tumačenje tih termina ne može proširiti mogućnost zaštite na odabir i raspored fi zičkih vježbi spojenih radi fi zičke dobrobiti pojedinca. Takvom zaštitom došlo bi do trivijalizacije plesne umjetnosti, a zaštita bi se nudila onim autorima kojima prvotno nije bila namijenjena.

Povezivanjem „krađe“ joge s Tradicionalnim znanjem i Tradicionalnim kultur-nim izričajem (folklorom) postavlja se pitanje uspostavljanja zaštite joge tim insti-tutima u međunarodnoj zajednici. Smatram da bi, zbog internacionalnog aspekta tog pitanja, najadekvatnije rješenje bila zaštita sui generis unutar intelektualnog vlasništva kako bi joga, kao do sada, predstavljala opće dobro na upotrebi svima. Iako pravno uređenje tih pitanja još nije urodilo plodom na međunarodnoj razi-ni, popisivanje joga položaja u svrhu upoznavanja Digitaliziranih baza ureda Inte-lektualnog vlasništva s tom tradicionalnom vještinom je zasigurno dobar temelj za buduću zaštitu unutar Instituta u razvoju.

Lucija Franjić


181

SUMMARY

POSSIBILITY FOR COPYRIGHT PROTECTION OF BIKRAM YOGA

Lucija Franjić

This paper considers the issue of copyrightability of Bikram yoga sequence in the Ameri-can and Croatian copyright systems. Bikram yoga consists of 26 postures (asanas), conducted precisely in the same order every time and two breathing exercises which are all performed in a room heated to 105 Fahrenheit or 40.5 degrees Celsius. Yoga has its roots in ancient India and is over fi ve thousand years old which is the reason for its presence in the public domain. By selecting and rearranging asanas in the public domain, Bikram made a compilation which he registered at the American Copyright offi ce under name Bikram yoga. In order to fi nd out whether Bikram yoga can fall under the scope of copyrighted works in USA, it is necessary to understand its nature. Does Bikram yoga represent sport, a system of health benefi ts or cho-reographic work? The main concern with classifying yoga as a sport activity is the idea that sports activities are inherently functional and that they should be barred from copyrightability under the functionality doctrine. That barrier could be skipped if we consider sport as enter-tainment. The area of sports in the context of copyright could be divided into four general groups, each one representing a different set of issues with regard to copyright protection: sports events, scripted sports plays, routine-oriented competitive sports, and routine-oriented non-competitive sports. Bikram yoga, as stated on its website, brings tremendous physical, mental, and other benefi ts to its practitioners and that is the reason why it can be regarded as a system which could not be protected under Copyright Act 1976. Viewing Bikram yoga as choreographic work gives it the biggest chances for copyright protection.

Bikram gained status as a controversial fi gure when he began to send cease and desist letters to individuals teaching his yoga system, claiming that they were violating his copyright and trademark rights by teaching Bikram yoga. In response to Bikram`s litigious treats Open Source Yoga Unity sought declaratory relief in Nothern District of California against Bikram and challenged the validity of Bikram’s copyrights. The case was settled, but in the court’s opi-nion a sequence of yoga positions could be eligible for copyright protection if it is originated in a suffi ciently creative way, opens the question whether this result could extend to other athletic activities, such as exercise routines.

In the Croatian copyright system Bikram yoga deals with a situation where all copyri-ghted works are derived from the fi eld of art, science and literature. If we consider Bikram yoga choreography, which is highly copyrightable, Bikram should argue that it is an esthetical-ly arranged combination of asanas that represents choreography. In my opinion it is slightest possible because a combination of inherently functional asanas with the primary purpose to improve practitioners health cannot be considered artistic choreography.

Future protection of Yoga from gaining profi t by creating legal proprietary systems of asana sequences could be found through developing institutes Traditional knowledge and Traditional cultural expression under World Intellectual Propriety Organization. The Gover-nment of India has issued documentation of asana postures and stores them in the Digital Traditional Knowledge Library to be made available worldwide and developed, as it used to be, through the community.