monografija

5/17/2018 monografija - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/monografija 1/248



izdava~POZORI[TE LUTAKA

MOSTAR

za izdava~aRANKA MUTEVELI]

urednikRANKA MUTEVELI]

likovni urednikD@EVAD HOZO

tehni~ki urednikNARCIS POZDERAC

recenzentiNED@AD MAKSUMI]

SALKO [ARI]

lektor i korektorDIANA ONDELJ-MAKSUMI]

prevod rezimea na engleski ALEKSANDRA MILETI]-[ANTI]

fotografije ARHIV POZORI[TA LUTAKA

MOSTAR

tira`1000 primjeraka

[tampa







Lutkarsko pozorište je najč istiji teatar,ono je apsolutno pozorište.

Jože Pengov

Stiješnjen izmeđ u sivih brda i starih zidina, Mostar vjekovima boravi pored zelene rijeke. To je grad osobene arhitekture, prelijepih fasada starih zdanja, uskih ulica i sokaka,mirisa orijenta i Mediterana.

U tom i takvom ambijentu, u mahali Brankovac, prije 50 godina, pozorišni zanesenjak Đorđ e Bovan započ eo je svoje lutkarsko traganje. Okupio je oko sebe mlade ljude da biih nauč io animiranju lutaka. Bovan zatim okuplja scenografe, muzič are, kreatore lutaka,i pravi predstave za djecu. Lutkarske predstave, pune mašte i ljepote. Lijep, ali i težak

poč etak formiranja Pozorišta lutaka u Mostaru, ili kako se tada zvalo, Gradskog pozorištalutaka.Puni zamah u radu Pozorišta lutaka Mostar otpoč eo je sa dolaskom Ante Karač ić a namjesto direktora. On je ostvario saradnju sa lutkarima iz Čehoslovač ke, tada vodeć enacije u evropskom lutkarstvu, uveo nove tehnike, postepeno odustajuć i od klasič nihmarionetskih predstava, te je ova kuć a s novim elanom i savremenim pristupom ovoj

umjetnosti krenula dalje.Od prve premijerne predstave ”Snježana i sedam patuljaka”, izvedene 15. novembra1952., u repertoaru Pozorišta odigrane su 144 premijerne predstave i 7.058 repriza.Pozorište je gostovalo u 253 mjesta, uč estvovalo na znač ajnim festivalima kod nas i u

svijetu, dobilo mnoga priznanja i nagrade. Dvadeset predstava snimljeno je za televiziju. Naše predstave vidjelo je 1 734 967 gledalaca.Pedeset godina Pozorište vrši kulturnu, duhovnu i obrazovnu misiju i igra važnu ulogu u

stvaranju teatarske publike uopšte.

5



Lutkarstvo je velika umjetnost stvaranja, ako se istinito stvara, rekao je jedan uvaženievropski lutkar. Mostarski lutkari, u stvaranju svojih predstava, od samog poč etka nastojeda se drže tog nač ela.

Zato su mnoge predstave bile raskošne imaginacije, veliki spektakli, prava mala remek-djela. Nakon takvih predstava i uspjeha, ugledni pozorišni kritič ar gospodin Dalibor Foretić je osamdesetih godina napisao da se ansambl Pozorišta lutaka može svrstati u sam vrh kreativnih snaga jugoslovenskog lutkarstva.*

Za proteklo vrijeme dolazili su i odlazili mnogi upravnici, reditelji, scenografi, glumci…,

a Pozorište je nastavljalo da živi. Često, i u najtežim trenucima, predstavljalo je duhovnoi emotivno utoč ište, u kome su se mnogi osjeć ali kao kod svoje kuć e. Ono je otvaralo svoja vrata djeci i odraslima, a svoje srce poklanjalo onima koji to najviše zaslužuju.U povodu 40. godišnjice Pozorišta, dugogodišnji č lan ansambla gospodin Salko Šarić jenapisao da je mostarsko Pozorište lutaka uvijek u svojoj bogatoj povijesti bilo na ponos

gradu i davalo Mostaru obilježja grada i kulturnog centra.**

U ovo prelijepo zdanje Pozorišta lutaka, u ovaj hram kulture, došla sam u ljeto 2000. godine i preuzela odgovornost da slijedeć e č etiri godine budem na č elu ustanove sa veoma bogatom tradicijom. Nažalost, u to vrijeme velike nestašice novca i nedostatka razumijevanja za kulturuuopšte, bilo je vrlo teško. Svjesna tog stanja, odluč ila sam se za izradu projekata koji su

predoč eni stranim donatorima. Nasreć u, naišla sam na njihovo razumijevanje. Shvatili su, da sve naše teškoć e i probleme nadjač ava ljubav prema pozorištu, želja da napravimonove predstave, da djeci uč inimo djetinjstvo ljepšim, da Mostar bude ponovo

prepoznatljiv kao ”grad opsjednut pozorištem”.

Zahvaljujuć i entuzijazmu i volji cijelog kolektiva, posebno umjetnič kog ansambla, pozitivnoj energiji ljudi i finansijskoj pomoć i uglavnom stranih donatora, uspjeli smo, prema ocjenama kritike, napraviti nekoliko dobrih ostvarenja. Sa predstavama

6



”Ukradena prič a”, ”Mač ak u č izmama”, ”Dvije princeze”, poč ela je nova uzlazna putanja. Posljednjom predstavom ”Zaljubljeni oblak” na najbolji nač in odužili smo se velikom jubileju. ”Bila je to ona scenska kultura koju nismo u prilici tako č esto č uti sa

naših drugih scena. Sagledano u cjelini moglo bi se reć i da je ovom predstavom ansambl Pozorišta u Mostaru dostigao onu razinu do koje se bilo stiglo predstavom 'Asagao',izvedenom 1989. godine”*** zapisao je pozorišni kritič ar, gospodin Vojislav Vujanović .Taj entuzijazam i ljubav prema Pozorištu i danas je pokretač ka snaga malog kolektiva

velikog stvaralač kog duha, koji stalno nastoji da djeci uč ini život ljepšim, da sretnijeodrastaju.

Veliko nam je zadovoljstvo saznanje da su uz predstave našega Pozorišta odrasle generacije djece, sada već odraslih ljudi, koji su vaspitavani na najboljim ostvarenjimaovoga teatra. Nadamo se da su naše predstave uspjele probuditi ono što je najljepše uč ovjeku: ljubav, plemenitost, dobrotu, kreativnost. Vjerujemo da ć e tako biti i ubuduć e.

Pojava ove Monografije sastavni je dio Programa za obilježavanje pedesete godišnjice rada, koga je uglavnom finansirala Evropska unija. Ovo je prilika da im se javno zahvalimo. Knjiga osim pregleda pedesetogodišnjeg rada Pozorišta i cjelokupnog repertoara, sadrži i biografije, do kojih smo mogli doć i, sudionika koji su u proteklom periodu stvarali povijest Pozorišta lutaka i dali manji ili već i doprinos radeć i u njemu ili sarađ ujuć i sanjim. Na ovaj nač in zahvaljujemo svima, koji su za proteklo vrijeme radili u Pozorištulutaka, č ak i one najmanje, č esto zaboravljene poslove, i na taj nač in doprinijeli da se

sač uva njegova samobitnost i visok ugled.

* ”Vjesnik”, Zagreb, 29. 12. 1989.

** ”Mostarsko jutro” br. 6, Mostar, 24. 11. 1992.*** ”Oslobođ enje”, KUN, str. 7, Sarajevo, 4. i 5. 12. 2002.





OPSJEDNUTOST POZORIŠTEM

Životodajni humus mostarskog podnebljažudno je čekao povoljan trenutak da uvuče u

svoju utrobu plodonosnu klicu, oplodi jetom svojom životodajnošću i potjera šibljikekoje će Mostar, koji je bio ”naoko uspavanaturska varoš, primitivna, neprosvećena,daleko od napretka” (Jovan Radulović),preobratiti u oazu u nepreglednoj duhovnojpustoši balkanske provincije. Tu klicu su

zasadile putujuće pozorišne trupe koje supočele, posljednih decenija 19. stoljeća,navraćati u Mostar, zatim učitelji koji sudolazili iz Vojvodine i svoja teatarskaiskustva, stjecana u jednoj sredini koja jeimala gotovo stogodišnje teatarsko iskustvo,pretakali u Mostaru u razne vidove školskih

priredbi. Najzad, orijentalni teatar sjenki”Karađoz” dao je, također, svoj obol.Mostar, od tada, biva ”opsjednut”pozorištem! Njemu se neće posvećivati tekneka skupina ljudi, takozvanih ”obdarenih”,već će se ”svi odreda, bakali, mehandžije,zanatlije, učitelji, sitni činovnici, radnice

tvornice duhana, malobrojna inteligencija,pjesnici i pisci” okupiti ”na zajedničkomposlu: stvaranju pozorišne predstave” (prof.

Josip Lešić). Tom Mostaru, čija jevremenska amplituda obuhvatala dvijeposljednje decenije 19. i prve dvije decenije20. stoljeća, profesor Josip Lešić je podariosvoju, krajnje plemenito pisanu, studiju pod

9

u kritièarskoj optici:

VOJISLAVVUJANOVI]



naslovom ”Grad opsjednut pozorištem”(Svjetlost, Sarajevo, 1969.). Period izmeđudva svjetska rata i vrijeme druge polovine 20.

stoljeća ostavio je u amanet svojimsljedbenicima na obradu, ali se, nažalost, oninisu pojavili. Ono što se uobličuje u našepovršno znanje jeste činjenica da je i izmeđusvjetskih ratova trajao određeni teatarskientuzijazam, mada nije bilo ličnosti koja binagomilanu energiju transponirala u

profesionalno pozorište, kao što se to desilou Sarajevu 1920. godine i u Banjoj Luci desetgodina kasnije. Takva će se ličnost pojavititek nakon Drugog svjetskog rata, ličnostmoćnog htijenja, jasnih vizija i strasneupornosti – Safet Ćišić – od koga supotjecale sve incijative za uzdizanje Mostara

na onu duhovnu razinu za koju je ovaj gradoduvijek imao izrazitih potencija. Teatar muje, ipak, bio osnovna inspiracija: njegovominicijativom će se formirati i profesionalniteatar, njegovom inicijativom će bitioformljeno i Pozorište lutaka.

ĐOR ĐE BOVAN

Blagi tračak svjetlosti u naše poznavanjeteatarskih zbivanja u Mostaru izmeđusvjetskih ratova unio je Nuri-DžihanKezman svojom Monografijom oamaterskom pozorištu ” Abrašević ”, koje je u

Mostaru djelovalo od 1926. godine. Međumostarskim amaterima nalaze se: AnteVladić, Ana Šimun, Anika Komad-

-Vlahbegović, Šukrija Vranić, NikolaAbramović, Nikola Palandžić, dr. SafetMujić, Drago Džidić, Mara Miletić, FrancNovak, Vlado Meljnikov, Hasan Macić. Unjihovom društvu je i Đorđe Bovan,medicinski radnik po struci, ali i jedan od”opsjednutih”. Kao i ostali, rođeni je

Mostarac. Svijet je ugledao 3. novembra1895. godine. Mostarskim se amaterimapriključio već početkom 1919. godine. Počeoje, možda, i preskromno: u jednočinkama iliepizodnim ulogama, da bi, kasnije, počeoigrati u historijskim dramama i dobivati iglavne role. U početku se vezao za društvo

”Pobratimstvo”, a zatim se angažirao u radusvih mostarskih družina, u: ”Guslama”,” Hrvoju”, ” Ittihadu” ( Jedinstvo), ”Gajretu”,” Muslimanskoj biblioteci”, ”Sokolskomdruštvu”, ” Abrašević u”. Njegov specifikum jebio teatar za mlade. Ta njegova preokupacijaje motivirala Sokolsku župu u Mostaru da ga

uputi u Ljubljanu, na školu za lutkarstvo,1938. godine. Kada se, naredne godine,vratio u Mostar sa diplomom završene školelutkarstva, formirao je u Sokolskom društvuLutkarsku scenu koja je radila do početkaDrugog svjetskog rata. Bila je to jedinstvenapojava u Bosni i Hercegovini. Šta je radio ina koji je način organizirao lutkarske

10



predstave, kakva je bila recepcija tihpredstava u mostarskoj sredini, kada sudavane predstave i koliko su pobuđivale

interes najmlađ

ih – ostalo je nezapisano.Nakon okončanja Drugog svjetskog rata,Đorđe Bovan se uključuje u rad RKUD-a” Abrašević ”, kao glumac i reditelj. Njegovoće se ime naći i na plakatu za prvuposlijeratnu ” Abrašević evu” premijeru: ” Na

straži” Viktora Cara Emina, izvedenu 19.novembra 1946. godine. Kao reditelj, na sceniDruštva postaviće Nušićevu ”Ožaloš ć enu

porodicu”. Međutim, poseban značaj ima1948. godina kada se, u okviru ” Abrašević a”,formira pionirska dramska sekcija. Biće tonastavak rada, prekinutog 1941. godine.

Rukovodilac je ponovo Đorđe Bovan. Narepertoaru su predstave: ”Udarnici” BrankaĆopića, ”Pionir Grujo” Vladimira Nazora,” Dugonja, Trbonja i Vidonja” Mladena Širole,”Crvenkapica” Vladimira Nazora… Zapredstave se koriste marionete.

PRVA SEZONA: 1952/53.

Novi datum u povijesti Pozorišta lutaka uMostaru jeste kraj 1949. godine kada SafetĆišić predlaže da se u Mostaru formiraprofesionalno pozorište lutaka i gradskauprava to prihvaća. Za upravnika je izabranĐorđe Bovan.

Prva je premijera bila – ”Snježana i sedam patuljaka”, poznata bajka braće Grim. Prvi jereditelj bio – Đorđe Bovan.

Bio je to povijesni trenutak – trenutakinauguriranja nove institucije u povijestibosanskohercegovačke teatarske umjetnosti.O pretprazničkoj atmosferi ostao nam jedragocjeni novinski zapis u kojem je preciznoopisano niz elemenata. Zapis nosi naziv: ”Biće

to velika radost za mališane”. U tekstu seističe da je u ansamblu bilo 13 članova –sedam ženskih i šest muških i, osim jednog,svi su bili bez ikakvog iskustva. Ali, kakoautor zapisa svjedoči, iako rade tek mjesec ipô dana, glumci su naučili ”da baratajukoncima” i njihove lutke se ”već prilično

sigurno kreću po pozornici, klimaju glavom,miču rukama”.Autor teksta ističe još neke momente:Pozorište je smješteno u Jevrejskoj sinagogi,koju je Jevrejska opština ustupila graduMostaru, sa napomenom da ju može koristitisamo za vaspitanje mladeži. (Kasnije će

Skupština opštine Mostar, 23. jula 1965.godine, nakon kraćih pregovora, za cifru od5.500.000 dinara otkupiti zgradu od Jevrejskeopštine Mostar.) Zatim autor dodaje:

”Kraj samog ulaza je kancelarija i garderobaza mališane s jedne strane, a s druge jošjedna kancelarija i ulaz u radionu, a zatim

11



sala sa klupama koje mogu da prime preko300 posjetilaca. Klupe još nisu obojene,svjetlo još nije uvedeno, a patos kojeg

posebna komisija nije htjela primiti odGrađevinskog preduzeća 'Građep' zbog'fušerske' izrade, treba da se oblanja”.

Upravnik Bovan ističe predusretljivostNarodnog pozorišta koje je obećalo datizavjesu, reflektore i platno za pozadinu.

Posebno se svojom nesebičnošću istakaoelektričar Narodnog pozorišta JovoVlahbegović, koji je pristao da bez ikakvenadoknade provede električne instalacije napozornici. Najzad, ističe autor i scenografa,izrađivača kulisa i kostima – Veselu Raslić imajstora Hivzu Pandura: ona pravi skice, a

Hivzo sve to izrađuje od drveta koje, potom,Vesela dograđuje svojim kistom, ”dotjera išara živim bojama”.

Bajku ”Snježana i sedam patuljaka” za scenuje pripremio Adolf Pomezny koji ju je,prethodne sezone, kao reditelj, postavio na

lutkarskoj sceni u Sarajevu. U adaptaciji jebilo 25 uloga, a glumaca – 13!

Prva je Snježana bila – Dobrila Hamović,prva Kraljica – Fadila Đelmo, Starog Kraljaje tumačio Branko Hinković, Princa –Krešimir Soldić, patuljke – BrankoHinković, Salko Elezović, Zijada Šantić,

Mirzo Kajan, Drago Čalija, Dragan Pezelj iIvica Arapović, dok su sluškinje tumačile –Ljubica Repović i Gina Maršić, Lovca –

DragoČ

alija,Č

arobnjaka – Ivica Arapović, aživotinje su animirali – Dragan Pezelj, Mirzo

Kajan, Ljubica Repović, Gina Maršić, ZijadaŠantić, Krešimir Soldić i Ivanka Ivanković. Ito je bio cijeli ansambl.

Nakon premijerne izvedbe, u mostarskoj

”Slobodi” se pojavio nepotpisani tekst, nekavrsta pozorišne kritike. U tekstu se ističepromišljenost u izboru ”Snježane…”, za prvopremijerno predstavljanje, gdje ”naminijaturnoj pozornici lutke igraju kao bića,dok njihove pokrete glasovno tumače našipioniri i omladinci”. Predstava je dobra iako

”autor” ima primjedbi na izvjesnu nevještinuu vođenju lutki. Od glumaca posebnoizdvaja kreaciju Dobrile Hamović u uloziSnježane koja se glasovno toliko saživjela sasvojom lutkom, da je izgledalo kao da lutkagovori. Vrlo dobri su bili Kralj, Kraljica, Zeci Vjeverica. Ocjenu kritičara će, na kraju

sezone, potvrditi i Đorđe Bovan, žaleći što je”jedan od najboljih članova Pozorišta,Dobrila Hamović, napustila Pozorište”.U prvoj sezoni su izvedene četiri premijere:”Snježana i sedam patuljaka”, ” Ivica i

Marica”, ”Č arobni lijek” i ” Aladin i č arobnalampa”. U toku sezone su izvedene 92predstave (predstave su davane tri puta

12



sedmično). Krenulo se izuzetno poletno.Istovremeno se i stvaralo i učilo.

Ipak, put nije bio posut ružama. Toilustrativno pokazuje tekst Ivana Fogla,objavljen u ”Omladinskoj riječ i”, listu koji jeokupljao mlade bosanskohercegovačkeinktelektualce, među kojima je bio i VitomirLukić. Fogl je, bez zazora, upro prstom usva slaba mjesta, posebno na prosvjetne i

pedagoške radnike, kao i na porodicu i list”Slobodu”. ”Sloboda” bi, po mišljenju IvanaFogla, trebala obavljati misionarsku ulogu,utjecati na roditelje, da im sa više sistema,pisanom riječju, neposrednije približiprobleme vaspitanja djece, a na tom planu inastojanja kolektiva Pozorišta lutaka.

Roditelji bi, pak, trebali najneposrednijeutjecati na razvijanje potreba za pozorištemkod mladih, međutim, činjenice pokazuju dasu ”upravo one predstave koje sunamijenjene djeci koja dolaze sa roditeljimanajslabije posjećene”. NerazumijevanjePozorišta lutaka kod nastavnika ”ispoljava se

gotovo drastično”. Nastavnici ne samo daučenike ne upućuju u probleme pozorišta injegove umjetnosti, ne samo da ne tumačesadržaje, teme i ideje bajki koje djecagledaju, dakle ne koriste predstave kaoefikasno sredstvo vaspitanja, nego ne pružajuni najjednostavniju podršku u organizovanju

predstave... Nastavnici su mahom oni koji

pokazuju na predstavama dosadu predučenicima, napuštaju predstavu itd. Nadrugoj strani, Đorđe Bovan, jedini reditelj i

jedini organizator svih akcija, ”sa ljubavljuizgrađuje svoj kadar, ambiciozne planoverealizira samo sa 13 glumaca od kojih su tekpetero stalni članovi ansambla, a odtehničkog osoblja je zaposlen samo jedanstolar”. Međutim, sve se to nadoknađujevelikom ljubavlju za taj posao koja se, na

svoj način, prelama i kroz scenografijeVesele Raslić, slikane u stilu dječjih crteža

”sa neobično čistim i toplim bojama”.

Prihvatili smo ovaj uvid Ivana Fogla uokolnosti u kojima je djelovalo Gradskopozorište lutaka, kako je u početku

nazivano, jer su činjenice, koje je iznosio,potvrđivane i samim izjavama Đorđa Bovanakoji kaže da ”pojedini prosvjetni radnicikažu da među djecom ne vlada interesovanjeza Pozorište lutaka, a nisu ni učinili ništa daga popularišu”. Kao pozitivan primjer naveoje Treću osnovnu školu i Treću gimnaziju

čiji direktor i sam dolazi na predstave.U takvom spregu ljubavi i nerazumijevanjapočelo je Gradsko pozorište lutaka u Mostarusvoj povijesni hod i gradilo je svoju vertikaluvrijednosti, evo, do polustoljetne obljetnice.

13



ČAROLIJE HILJADU I JEDNENOĆI: 1953/54. – 1958/59.

Druga sezonaće po

četi u istomrepertoarskom ključu: dominirat će

predstave sa izrazitim bajkovnim sadržajemzasnovanim na masovnim čarolijama” Hiljadu i jedne noć i”. Na repertoaru će senaći: ” Ribar i duh”, čiji je motiv upravo iuzet iz ” Hiljadu i jedne noć i”, a autor

igrokaza je bio Željko Hell; igrokaziMladena Širole ” Rusalka” i ”U carstvu patuljaka”; a iz prethodne sezone će u novubiti prenesene ”Snježana i sedam patuljaka” i” Aladin i č arobna lampa”. U dokumentacijise neće naći nijedna kritička opservacija oizvedenim predstavama.

Slijedile su, potom, sezone 1954/55. i1955/56. U prvoj sezoni će biti izvedene:”Crvenkapica” u dramaturškoj obradiMladena Širole; ”Srebrozvjezdana” i”Zlatokosa”, čijim se autorom javlja ŽeljkoHell, te ” Deda Mraz” i ”Č arobne gusle”,

autora H. Rašića. U drugoj sezoni naći će se:” Mojca i životinje” Vide Taufer i VilijaNovog; ”Č arobnjak iz Oza”, u dramaturškojobradi Vojmila Rabadana i ” Kekec” JosipaVandota, ponovo u obradi Vojmila Rabadana.

Ali, pored izvedbi, ove će dvije sezone

donijeti kvalitet više: kritička misao biva sve

prisutnija, rezovi u samu strukturu predstaveočitiji, analitički prodorniji. Uz njih,nalazimo i tekst glumca Ante Vicana ” Iz

našeg pozorišta drvenih junaka”, kojim je daoreljefnu sliku odnosa između mladih injihovog teatra, amalgamacije one čarobnostikoju predstave nude i težnje mladih da traže”realnu” igru u nerealnom, njihovom svijetubajki i pričica, što će im omogućiti dapostanu ljudi ”širokih vidika i saznanja”. Sa

druge strane, iz prikaza B.P. i MugdimaKarabega razaznajemo izoštreni ugaosagledanja jednog pozorišnog čina. KritičarB.P. prikazuje izvedbu čarobne priče”Srebrozvjezdana” Željka Hella i zamjera jojšto je motiv vezan za potpunu fantastiku sarijetkim elementima opipljive zbilje, stvarnog

života, jer bi obavezne neobičnosti i čudakoji bi se odigravali u okviru stvarnosti, što jedjeca svakodnevno doživljavaju, pojačavalidječje utiske i činili dječje dojmove trajnijim ikorisnijim po njihovo formiranje. ”To jeistinska zrelina stava gdje dijete više ne bibilo samo pasivni posmatrač ili onaj koji

reagira na puku čarobnost scenske slike,predstava bi stupala u dijaloški odnos sasvojim posmatračem i razvijala kod njegakritički stav i snažnije razumijevanje svijetačime bi bilo uklonjeno kasnije otrežnjivanjeod iluzija djetinjstva”. U analizi samepredstave kritičar ustanovljuje ”da je reditelj

bio svjestan tih slabosti bajke i pokušao ih

14



kompenzirati uvođenjem elemenataeksterijera kojim se nadomještao nedostatakrealnijeg i prikladnijeg teksta”. Dakako, pojam

”realnijeg” ovdje treba shvatiti u dinamičkomsmislu, kao mobilizatora kritičkog odnosa

djetetovog prema prikazanoj predstavi. Osamoj izvedbi ima vrlo povoljno mišljenje:tehnika glumačkih izvedbi je bila na zavidnomnivou. Mjerilo za animaciju lutke se svodilo uparabolu ”kao živo”, dijalog je bio ”obojen

životom, iznijansiran do finih preliva uglasovima i kretanjima lutaka”. Posebnomvrijednošću kritičar ističe scenografiju AurelijeBranković koja je, koliko se može naslutiti izobrazloženja, slijedila strogu deskripcijuambijenta sa naglašavanjem elemenata koji supridonosili čarobnosti prizora (mlin sa

travom, jezerom i brdima iza njega, ukrašendvorac vila jezerkinja). Muzika KatarineAbianac bila je razigrana, sa nanosimanarodnog melosa koje je na klaviru uspješnointerpretirala Milada Karailić, dok su pjevnedionice koje su izvodili Azra Bajrić, NadaKarabeg i Risto Vujović imale u sebi nečeg

šlagerskog. Istakao je i kostime Tidže Čerić iizvođenje scenskih efekata (grmljavina sasijevanjem i sumaglica). Najviše glumačkevrijednosti su ostvarili Risto Vujović(Gavro) i Azra Bajrić (Srebrozvjezdana).

Mugdim Karabeg je dao ocjenu izvedbe

drame ” Mojca i životinje”, čiji su autori Vida

Taufer i Vili Novy. On ističe napor akterapredstave da iz ”minimuma” izvuku”maksimum”. Lutke se kreću spretno i

lagano. Lončar (Branko Hinkovi

ć) postigaoje izvanredan uspjeh u svirci na harmonici, a

Mojca (Azra Bajrić) ”je pokretom iintoniranjem glasa data nježno i uvjerljivo”.Ističe i uspjele izvedbe scenskih efekata ijednostavnu scenografiju Aurelije Branković.Muzika Bogumila Klobučara i kostimi Tidže

Čerić su takođe pridonijeli ukupnom utiskuizvedbe.

Autor prikaza predstave ” Kekec” se potpisaoinicijalima M.K. (vjerovatno MugdimKarabeg). Za njega je impresivno vođenjelutaka, scenografija, scenska oprema, a

kostimi su autentično dočarali atmosferuplanine i ljeta na selu, ali je zamjerio rediteljušto je zamračio scenu kada se pojavljujeKosobrinov ”duh”.

O izvedbi ”Č arobnjaka iz Oza” pisao jeAnte Vican. On je zamjerio na

kompozicionoj strukturi predstave s kojomje bila skopčana i njena dužina, što jeizazivalo slabljenje pažnje gledališta. AnteVican je smatrao da je bilo neophodnouvođenje konferansijea, glumca ”uživo” kojibi vodio predstavu i komentirao određenesituacije. Što se, pak, glumačkih rješenja tiče,

Ante Vican smatra da su bili, uglavnom,

15



ujednačeni, mada su se za nijansu odvajaliAzra Bajrić kao Doroti, Branko Hinkovićkao Strašilo i Zijada Šantić kao Bastinda.

U sezoni 1956/57. izvedene su četiripremijere: ”Šuma Striborova” Ivane Brlić--Mažuranić, u adaptaciji Vojmila Rabadana;” Dugonja, Trbonja i Vidonja” MladenaŠirole; ”So vrednija od zlata” BedrichaSvatona i ” Mač ak u č izmama” Charlesa

Perraulta, u obradi Nike Kureta.

Razvijenom kritičkom aparaturom i, istotako, razvijenim senzusom za registriranjeiznijansiranih preliva jedne lutkarskepredstave, Mile Ratković je načinio analizuizvedbe ”So vrednija od zlata” čiji je autor

slovački pisac Bedrich Svaton. U drami jeobrađen šekspirijanski motiv ” Kralja Lira”iako je pisac motiv uzeo iz slovačke narodnepredaje. Kralj provjerava ljubav svojih trijukćeri i, kada najmlađa kaže da ga voli kolikoi so, razgnjevljen, Kralj je protjeruje.Kritičara je scenografija Đure Termačića

”upravo zadivila”. Šest slika je, za njega, šestumjetničkih tvorevina u kojima vrhunacpredstavlja šuma nad kojom plovi ogromnimjesec ili Solna pećina u kojoj ljiljan rastvarasvoje latice da bi se iz njegove nutrinepojavila Majka Zemlja, darovateljicavrhunske vrijednosti. U takvom ambijentu

glumci formuliraju svoje kreacije: Ante

Karačić Kralja, Franciska Dulić-Spahić i M.Čerkić dvije starije sestre, koje su učinilevrlo plastičnim u svojoj gordosti i

goropadnosti. Azra Bajrić

je Jasni, trećojkćerki, ugradila svu širinu unutarnjeg

značenja za kojima je tragao i sam pisac –bogat unutarnji svijet, poštenje ibezgriješnost, iskrenu ljubav i humanost.Posebna ljupkost ovoga lika je postignuta”srebrnozvonkim tembrom interpretatora”.

Te njene vrijednosti predstave, svojimkreacijama su uvećale Starica i Majka Zemlja(Milesa Repović) i Lončar (BrankoHinković). Među vrsnim kreacijama kritičarističe i kreacije Riste Vujovića (Patuljak--Bradonja) i Nedjeljke Kujić (Dražesničavrljan Dopi).

”Šuma Striborova”, po mišljenju M.K.(Mugdim Karabeg) predstavlja evidentanuspjeh Pozorišta lutaka u Mostaru. Naprvom mjestu kritičar ističe uspjelurediteljsku postavku Đorđa Bovana. Potretmanu je bila realističke fakture, po

dinamičnom ritmu i tehničkoj izvedenosti,”ona spada u red najboljih ostvarenjaovog Pozorišta”. Od glumaca najsnažnijidojam je ostavila Franciska Dulić-Spahić,intrepretirajući Snahu-zmiju, ”čijase lutka odlično kreće”, dok lutka koju juvodio Risto Vujović ”kreće se prilično

ukočeno”.

16



U predstavi ” Mač ak u č izmama”, čiji jeadaptator Niko Kuret, nepotpisani kritičarposebno apostrofira redateljsku postavkuĐ

orđ

a Bovana, koji ideji borbe dobra i zla,koja predstavlja osnovu ovog igrokaza, nijeprilazio sa vanjske strane, već je tražiounutarnje određenje zla u svijetu, aliusaglašeno sa moćima dječje recepcije. Ipak,kritičar smatra da su uspjehu u predstavismetali ženski glasovi u muškim ulogama, da

je Kralj (Zvonko Merdžan) ”tekstualno datne baš najsrećnije”, da je lutka za lik Jure lošenačinjena , da je odjeća Mačka trebala bitibolje stilizirana, ”šarena ali ne karnevalska”,da su Čik i Čok trebali biti veseljaci, a da subili ”prilično mlitavi”. Na drugoj strani,kritičar ističe da je Ministar Majoran (Branko

Hinković) ”dat u pravom svjetlu kaonakinđurena i uobražena neznalica” i Džin(Mirzo Kajan) ”u kojem nije bilo nepotrebnemistifikacije”. Ova je sezona, 1956/57.,propraćena i jednim panoramnim zapisom,objavljenim u listu ”Porodica i dijete” podnaslovom ”Pozorište na Brankovcu i njegova

publika”. Autor teksta Slavko Butinaimpresioniran je onim što je vidio i čuo oGradskom pozorištu lutaka u Mostaru.Impresionirao ga je način na koji su djecapratila predstavu, izvedbena snaga glumaca,iako ih naziva amaterima, ali iznad svega,ljubav s kojom hrle mladi pozorišni ljubitelji

na predstavu. Navodi i primjer jedne starice

koja je pristala i da stoji samo da bi njenunuk mogao pratiti predstavu, i zato, uzaključku, kaže da je Pozorište lutaka u

Mostaru ušlo u ”redovan program životamladih Mostaraca”. To je slika koja je prijetri godine izgledala sasvim drugačije, kada sui zapisi, a i spiritus movens ovog teatra, ĐorđeBovan, bili deprimirani odnosom i roditelja iprosvjetnih radnika prema ovom teatru.

U sezoni 1957/58. izvedene su, premasačuvanim plakatima, samo dvije predstave:”Č ardak ni na nebu ni na zemlji” MladenaŠirole i ”Zlatokosa” Josefa Kainara. Usačuvanoj dokumentaciji nismo o njima našlinikakvih zabilješki.

Sljedeća sezona, 1958/59., protekla je”redovno”. Izvedene su četiri premijere: ” La Fontenove basne” u dramskoj obradi VojmilaRabadana; ” Mali Pal č ić ” Vojmila Rabadana;” Mali ptič ari” Mladena Širole i ” Ko se hvali

sam se kvari” Karela Mašeka. Kroničari sunajviše pažnje posvetili ” La Fontenovim

basnama”, ali bez vidnije kritičarskevrijednosne determinacije.

KRUŽNICA PRVOG DESETLJEĆA

Konačno se pristupilo dugo očekivanoj

adaptaciji pozorišne zgrade čiji su radni

17



prostori bili do kraja stiješnjeni – u istomprostoru je bila garderoba i pozorišnaradionica i slikarnica, a prostor iza pozornice

je bio zakrčen rekvizitima, lutkama,instrumentima, kulisama. Adaptacija je

trajala pune tri sezone. Uložena su velikamaterijalna sredstva. Po izjavi upravnikaĐorđa Bovana bilo je odobreno 23 milionadinara u vrijeme kada je valuta bila vrlostabilna. Time je bila okončana prva kružnica

od jednog desetljeća rada Gradskogpozorišta lutaka u Mostaru. Što je posebnokarakteriziralo to desetljeće? Na prvommjestu – repertoar! Dramska literatura zaovu vrstu teatra i danas je oskudna i o tom jeproblemu i sam Đorđe Bovan, upravnik ijedini reditelj u ovom Pozorištu, govorio.

Nalaženo je solomonsko rješenje uprispodobama narativnih strukturauzimanih, ili iz narodne usmene baštine, iliod nekih istaknutih pisaca bajki ili iz Hiljadui jedne noći. Takvo stanje nije omogućavaloustanovljenje standardnog repertoara.Moralo se ići od slučaja do slučaja, u

iščekivanju da se, nenadano, pojavi nekodjelo, vrijedno za inscenaciju.

U upotpunjavanju deficitarne literature zalutkarska pozorišta, bilo sopstvenimautorskim radom ili dramaturškom obradomproznih djela, posebno su se istakla dva

čovjeka: Vojmil Rabadan i Mladen Širola.

Od 25 premijernih izvedbi, 11 ih je bilobazirano na djelima i obradama ove dvojicestvaralaca. Drugi izvor tekstova je poticao

od prevoda sačeškog jezika, AdolfaPomeznog, utemeljitelja ”lutkarske scene”

Pozorišta mladih u Sarajevu. On je preveo”Snježanu i sedam patuljaka”, ”So vredniju od

zlata”, ”Zlatokosu” Josefa Kainara i ” Ko se hvali sam se kvari” Karela Mašeka.

Pored njih su se pojavila i dva domaća piscakoji su gradili svoje igrokaze na već literarnouobličenom materijalu ili su stvarali autorskadjela, a o kojima književna javnost malo zna.To su Željko Hell i H. Rašić (pseudonimVojmila Rabadana). Od Željka Hellasusrećemo sljedeća djela: ” Aladin i č arobna

lampa” (motiv iz 1001 noći), ” Ribar i duh”(ponovo motiv iz 1001 noći),”Srebrozvjezdana” (čarobna priča u tri čina spjevanjem) i ”Zlatokosa” (dramska bajka utri čina). Od H. Rašića su izvedena dva djela:” Deda Mraz” (bajka u četiri slike spjevanjem) i ”Č arobne gusle” (tri nove slike

o staroj priči). Od pojedinačnih djelaizvedena su sljedeća: ” Ivica i Marica” (bajkau četiri slike s pjevanjem) Marije Kulundžić;”Č arobni lijek” (bajka u pet slika) autorskogtandema slovenačkih pisaca Vida Taufer –Vili Novy i ” Mač ak u č izmama” Nike Kureta(rađena po bajci Charlesa Perraulta). U

zagradama smo stavljali bližu karakterizaciju

18



izvedenih djela da bismo, posredno,sugerirali strukturu i motivsku osnovunjihovu. Sve je to bilo bazirano, prije svega,

na principu slikovnica, niza slika koje jetrebalo scenski dograditi, vizualno obogatitii, kroz taj vizualni spektar, osmisliti samscenski čin. Zbog toga, iakonezainteresiranost viših razreda osnovnihškola i prosvjetnih radnika ne možemo nekritikovati, ipak, njihovu nezainteresiranost

mogli bismo opravdati samom tematskomusmjerenošću djela koja su stavljana narepertoar. Ali, ova primjedba ima i drugustranu medalje: ovako nizak literarno--dramaturški nivo je zahtijevao od akterapredstave znatno veće napore da scenskiprizor dobije na svojoj umjetničkoj

relevanciji. Iz kritičkih opservacija je mogućezaključiti da je jedini reditelj svih izvedbi uprvom desetljeću, Đorđe Bovan, ulagaonapor da svojim rediteljskim postavkamapronikne u složenije slojeve koji su se kriliispod bajkovite čarobnosti prvog sloja samihstorija, da je nastojao dosegnuti razinu

problema koji bi mogli zainteresirati mladoggledatelja i sve to približiti svijetu zbiljnog.Ali je, bez sumnje, u tome stizao negdje dopola puta, jer se od glumaca-lutkara nijetražilo da dosežu maštovitije i bogatijemetaforike, težilo se za tim da se postignešto veća uvjerljivost realnog iskustva, što su i

kritičari isticali kao vrijednost svedenu u

krilaticu ”kao živo”. No, to nije bilakarakteristika samo mostarskih lutkara togavremena, nego i onih mnogo većih. Samo,

bez prethodne spreme, mostarski lutkari suu svoje interpretacije unosili znatno višesopstvene voljnosti, nisu se koristili većklišeiziranim formama, oni su tragali zaonim što je drugima već bilo poznato i zatoje bio jedan motiv više u formulacijamanjihove igre. I zato vjerujemo da pohvale,

koje su stizale iz svijeta, nisu imale samokurtoazni smisao, već i određeni pijetetprema umjetničkim dosezima mostarskihglumaca-lutkara, koje su kritičarineopravdano nekada nazivali ”amaterima”.Možda to predstavlja i djelić istine u izjaviistaknutog reditelja Bore Hanasuke kada je

rekao da je Gradsko pozorište lutaka uMostaru ”najuređenija dječja institucijaovakve vrste u zemlji”, mada smo sigurni daovom izjavom dominira fascinacija uređenimambijentom u koji je bila smještena zgradasamog Pozorišta.

Scenografija se bazirala na oslikavanju kulisa,uobličavanju ambijenta, sa likovnimgradacijama čarobnosti prostora. Korištenesu žive boje u svojim komplementarnimodnosima i brojni scenski efekti koji supodizali vizualni nivo ukupne čarobnosti.Najzaposleniji scenograf u desetogodišnjoj

kružnici bila je Aurelija Branković,19



akademski slikar. Načinila je 12 scenografija,a kritičari su isticali njenu snagu uobličavanjaambijenta, sa naglašavanjem njegovečarobnosti, koja je korespondirala sabajkovitim sadržajima dramskog predloška.

Što se, pak, tiče kostima, uže specijalnostiove umjetnice (Akademiju visoke modezavršila je u Parizu), u prvih nekolikopredstava on se nije vezao za njeno ime.Međutim, kasnije će na plakatima pisati da je

kostim izradila TidžaČ

erić

po njenimnacrtima, kao što je to činila i kod drugihscenografa.

U prve dvije sezone scenografiju je radilaVesela Raslić. Po jednom zapisu, ona jepravila nacrte po kojima je majstor Hivzo

Pandur izrezivao elemente u drvetu, a potomih je Vesela Raslić dograđivala, dotjerivala išarala ”živim bojama”. Pored nje, nascenografiji su još radili Živorad Kukić iĐuro Termačić, po čijim je nacrtima TidžaČerić izrađivala kostime.

Glumački ansambl je formiran od”Abraševićevih” amatera i učenika srednjihškola, prvenstveno iz Učiteljske škole, kojisu uz pomoć Đorđa Bovana stjecalidragocjeno iskustvo. Na realizaciji prvepredstave, kako smo već rekli, bilo jeangažirano 13 glumaca, sedam žena i šest

muškaraca. Na realizaciji druge predstave

neće biti Dragana Pezelja, ali će se pojavitiprvi put Risto Vujović, Zvonko Merdžan,Džemal Hajdarević, Mithad Premilovac. I u

svakoj narednoj predstaviće se pojaviti nekonovo ime. Neki će igrati samo u jednoj

predstavi i izgubiti se, dok će se nekizadržati, možda, još predstavu-dvije. Ali,polako se ustaljivalo jedno jezgro čija sestalnost neće remetiti. To su BrankoHinković, Ljubica Repović (kasnije Karačić),

Mirzo Kajan, Zijada Šantić, Risto Vujovi

ć,Azra Bajrić, Petar Šurkalović, Franciska

Dulić-Spahić, Ante Karačić, Edo Ljubović.

Muzički saradnici su se mijenjali gotovo izpredstave u predstavu. Izbor muzike jeizvođen na klaviru u toku same predstave, a

jedanput je korištena i gitara (Nada Karabeg).Klavirsku pratnju su najčešće izvodile MiladaHuša-Karailić i Dušanka Kitanov, a jedanputse pojavio i Oskar Legradić.

Lutke je radio Franjo Kitak, a pri krajudesetljeća će se pojaviti Ivica Bilek. Na izradi

kostima je radila Tidža Čerić, rasvjetom surukovodili Remzija Kajan i Refik Babović. Opredstavama su pisali: Mugdim Karabeg,Ante Vican, Mile Ratković, AzizHadžihasanović, Slavko Butina, Ivan Fogl,Safet Burina i nekoliko autora koji su sepotpisivali inicijalima ispod novinarskih

bilježaka.20



Recimo i ovo: Đorđe Bovan je 1959. godineodlikovan Ordenom rada drugog reda.

OD INTUITIVNOG UMIJEĆA DOMAJSTORSTVA I ZAČARANOSTI:1962/63. – 1971/72.

Novo desetljeće je počelo odsustvomčovjeka bez čije voljnosti i beskrajnog

entuzijazma Mostar, bar zadugo, ne bi imaoPozorište lutaka, instituciju koja jeposvjedočavala duhovnu snagu izrastanjaovog grada u uvjetima koje je povijestdonijela u ove prostore polovinom 20.stoljeća – počelo je bez Đorđa Bovana. Načelo Pozorišta lutaka u Mostaru, kako je

preimenovano početkom sezone 1962 /63.,postavljen je glumac i prosvjetni radnik AnteKaračić. U profesionalni angažman stupio jenajprije kao glumac, a onda, nakondecenijske rediteljske dominacije ĐorđaBovana, bio prvi čovjek koji je režirao nekupredstavu na sceni Pozorišta lutaka u

Mostaru.Dolaskom na čelo Pozorišta lutaka, Ante iliAntonije Karačić iskoristio je svojuupućenost u ukupna svjetska lutkarskakretanja, i politiku repertoara bitnoizmijenio i time što je počeo uspostavljatikomunikaciju sa nekim značajnim evropskim

lutkarskim centrima, posebno češkim i

poljskim. To će, kako ćemo vidjeti,predstavljati novu epohu u razvojumostarskog lutkarstva.

Na repertoaru se našlo pet djela: ” Doživljajitetke Lije”, bez naznaka autora; ” Isun-Boši”,djelo Vojislava Vasje Stankovića; ”Zeko,Zriko i Janje” Branka Mihaljevića; ” Hvalisavimač ak” Anatolija Karanova i VladimiraLevšina; ” Loptica Skoč ica” dr. Jana Malika i” Lajka i mač ak Kometa” Jovana Aleksića.

Nažalost, pozorišnaće kritika znatno slabijepratiti produkciju teatra. O prve tri

predstave gotovo i da nema informacija, tekće se o izvedbi ” Hvalisavog mač ka” pojavitidvije-tri bilješke. Jedna od njih temeljnijeulazi u strukturu predstave. Autor S. B.(Safet Burina) ističe da je reditelj Ante

Karačić (biće mu to prva rediteljska postavkau ovom Pozorištu) u svoj rediteljski rad unio”dovoljno šarma i sugestivnosti, ideja oprijateljstvu, hvalisavosti i pohlepnosti”, alimu i zamjera prenaglašenu iscjepkanostradnje što je ”smetalo dramskojdinamičnosti i razvoju pojedinosti u

cjelokupnoj radnji”. I ponovo se pojavioproblem sa početka života ovog Pozorišta:nezainteresovanost publike.

Posljednja premijera u ovoj sezoni bila je” Lajka i mač ak Kometa” Jovana Aleksića, urediteljskoj postavci tandema Ante Karačić –

Risto Vujović. Tema je svemirski sukob21



Dobrih i Zlih, pitomog Mačka Komete isvađalice psa Prgavka. Na planeti ”Svađalici”svi su u zavadi. Putnici sa planete Zemljepreuzimaju na sebe ulogu pomiritelja. Usamu izvedbu su uključeni i gledatelji –mališani. Oni su porota, oni sude i presuđujui to je predstavu učinilo izuzetnoprijemčivom, kako svjedoče zapisi O. K.(Olge Kocakov), a gledatelji su nastaviliraspravu i nakon završene predstave.

U novoj sezoni, 1963/64. izvedene su četiripremijere: ”Č arobna kaljač a”, ruskog piscaGenadija Matvejeva; ”Zvjezdica Pospanka”Frana Miličinskog; ” Djevojč ica sa šibicama”(sa podnaslovom 'Novogodišnje varijacije natemu Andersena') i ” Junaci moje ulice” Olge

Poznatov.

O prvoj je predstavi pisao Safet Burina(potpisao se inicijalima), svojim rafiniranimpoetskim govorom i sa puno ljubavi premaglumcima. On je ispisao malu odu, ističućivrijednosti predstave, ma u kojem vidu se

one pojavljivale, od izrade lutaka MilivojaBokića, izrade kostima Elizabete Wittmannpo nacrtima Dobrivoja Samardžića, rada nadekoru Mehe Ćatovića, muzičkih partituraFrane Miličevića, rasvjete Refika Babovića,lektorskog rada Abdurahmana Nametka, dorediteljskog rada Olge Poznatov-Popović i

scenografije Dobrivoja Samardžića. Risto

Vujović je u dvostrukoj ulozi – jež Ufik ipsić Tigar – ”postigao visok domet uostvarivanju autorove zamisli”, dok suMirjana Radulović, Azra Ljubović iFranciska Spahić postigle ”istinski doživljajzbivanja u jednom periodu života četiriživotinje” (Zečići, Sova i Ježica). S drugestrane, Ljubica Karačić, Ahmed Sandžaktar iEdin Ljubović bili su ”sigurni tumačiraznovrsnih karakteristika svojih junaka

lutaka”. I uloga Lovca u interpretacijiDragana Pezelja bila je ostvarena ”s dostaumješnosti i slobodnog kazivanja”. Najzad,reditelj Olga Poznatov-Popović, oslanjajućise na kombinovanu tehniku montaže ivođenja lutaka, u saradnji sa scenografomDobrivojem Samardžićem, uspjela je

izgraditi ”prijatnu scensku atmosferu,približavajući se mašti malih gledalaca”. Uopćoj ocjeni, kritičar zaključuje da je bilo”finog usklađivanja riječi i pokreta na sceni iosjetljivosti za svaku nijansu sukoba imanifestovanja raspoloženja malih simbolaljudskih karaktera, a samo tu i tamo pomalo

grubljeg shvatanja određenih efekata”. Pišućitelegrafski, na skučenom prostoru, kritičar jeuspio, bar u naznakama, sabrati sve ono štoje bilo vrijedno u predstavi i što je trebalozapisati da bi se moglo prenijeti budućimgeneracijama kao svjedočenje o jednomvremenu gdje se stvaralo više intuicijom

nego usvojenim znanjem u punijoj mjeri, bez22



obzira što se više nije moglo govoriti opočetnim nesnalaženjima, budući da se većdobrano gazilo i drugom decenijompostojanja ovog teatra.

Safet Burina će posvetiti pažnju još jednojpredstavi ove sezone u kojoj se OlgaPoznatov-Popović pojavljuje čak udvostrukoj ulozi – i kao pisac lutkarskestorije ” Junaci moje ulice” i kao reditelj, i

koja je ”zanimljivim mizanscenom itehnikom filma uspjela načiniti jednupredstavu u kojoj su sve scene bile slikovite iimpresionirale su mlade gledaoce”.

Na kraju sezone Pozorište lutaka u Mostaruje upriličilo i svoju prvu turneju – gostovali

su u Sarajevu i Splitu. Na turneju su krenulisa dvije predstave – ”Č arobnom kaljač om” i” Junacima moje ulice”. Sa jednog od tihgostovanja, onog u Splitu, sačuvan je zapiskoji signira neke vrijednosti mostarskogansambla koje se već pojavljuju u svomeamblematskom obliku. Jedna od tih

vrijednosti je visoka govorna kulturaansambla što se očituje ”u preciznoj dikciji,intonaciji i govornom ritmu”. Zasluga za tose pripisuje lektoru Abdurahmanu Nametku.Kritičke primjedbe su se odnosile nanedovoljno slikovit dekor, na nedovoljnoživo osvjetljenje i nedovoljno provedenu

stilizaciju lutaka u ”Č arobnoj kaljač i” i

nedovoljnu preciznost kretanja u ” Junacimamoje ulice”.

Ova je sezona bila jedna od dinamičnijih:pored pet premijera, izvedeno je 140predstava, a posjetitelja je bilo oko – 20.000.Najizvođenija je predstava bila ”Č arobna

kaljač a” – izvođena je 40 puta.

I u sezoni 1964/65. izvedeno je pet

premijera: ”Prič a iz

č arobne kesice”, dr. JanaMalika; ”Sreć ko međ u bubama” Josefa Skupe

i Franka Veniga; ”Veliki šumski događ aj”Branka Mihaljevića; ” Drveni vojnik i njegovi

prijatelji” Zdenjeka Bezdjeka i ” La Fontenove basne” Vojmila Rabadana. Ovako koncipiranrepertoar krije u sebi nekoliko značajki: iza

djela stoje značajni stvaraoci dječje dramskeknjiževnosti – dr. Jan Malik, rukovodilacCentralnog lutkarskog pozorišta u svojojzemlji (ČSSR), Zdenjek Bezdjek, profesorLutkarske katedre Pozorišne akademije uPragu, te Josef Skupa i Frank Venig.Domaći pisac Branko Mihaljević se

predstavio svojim novim djelom na sceniPozorišta lutaka, a ” La Fontenove basne” seopetuju na sceni ovog Pozorišta u postavigdje se samo u četiri uloge pojavljuju glumciiz prethodne predstave i gdje su izvršenebitne izmjene u samoj strukturi dramskeobrade materijala iz La Fontena čiji je autor

bio Vojmil Rabadan.23



S druge strane, dovođenjem Olge Poznatov--Popović u Mostar prošle sezone, otvoren jeput novoj praksi koja će biti obilatokorištena u daljem radu ovog Pozorišta –dovođenja značajnih reditelja sa strane.

Jedan od njih je Duško Rodić, reditelj izBeograda, a drugi Zdenjek Bezdjek.

Zahvaljujući Anti Vicanu kao kritičaru,sezona će biti temeljitije propraćena nego i

jedna u dosadašnjoj praksi. Svojimnesumnjivim poznavanjem lutkarstva kaoumjetnosti, ali i sa izgradiranim osjećanjemza glumačka ostvarenja, on je propratio tripredstave. U izvedbi ”Sreć ka međ u bubama”istakao je sljedeće vrijednosti: rediteljevoinsistiranje na kolektivnoj igri ansambla i

stvaranju široke fresko slike, čime jepredstava ličila na ”oživjelu sliku, obješenuna imaginarnoj plohi”. Glumačkimkreacijama je posvetio zavidnu pažnju.Risto Vujović je propitivao mogućnostilutkarskog teatra u trenucima kada jedolazilo do sraza realističnog i stiliziranog,

”tražeći specifičan, lutkarski način u pokretui govoru”. Za kreaciju Azre Ljubović ističeda je to bio ”kolaž gracioznosti govora ipokreta”, dok je igra Ljubice Karačić bilaobojena čistom karakterizacijom saprimjesama groteske. Čistotomkarakterizacije su se odlikovale i kreacije

Mirjane Radulović, Dubravke Šunjić i

Ljubice Jurić. Primjedbe je upućivao EdinuLjuboviću (bio je beskrvan), AhmeduSandžaktaru (lik je bio ”skiciran u grubimpotezima nepopularnim za dječjupsihologiju”), dok je igra MuhamedaNametka ”odudarala od stila cijele predstave,više pojavom samog Duha nego igromglumca”. Za lutke Milivoja Bokića je istakaoda zavrjeđuju i širu studiju, dok je DobrivojeSamardžić, svojom scenografijom i

kostimima ”uspijevao da se oslobodinaturalističke imitacije života i fotografskitretiranog ambijenta, tražeći zdravuravnotežu između stilizacije i impresivne,razumljive i jasne forme reprodukcije”. Nakraju, za muzičku kulisu je rekao da se nijesmjela pojaviti u takvom vidu, a kada je u

pitanju kultura govora glumaca, smatra da bise na tome trebalo više raditi.

U postavci ”Velikog šumskog događ aja”Branka Mihaljevića, u režiji Riste Vujovića,došlo je, po mišljenju kritičara Ante Vicana,do nesporazuma između kostimografa,

kreatora lutaka i reditelja. Glumcima jeposvetio širi pasaž:

”Najviše simpatija je izazvao Vrapčić Ljubice Jurić koja se sve više nameće i u muzičkimpasažima. Akustički kvalitet Kanarinca AzreLjubović je bio na visini stvaralačke palete.

Jazavac Edina Ljubovića bio je jedinstven u24



govoru i u pokretu, pogotovo u scenama'škole'. Ne manje zasluga pripada i AhmeduSandžaktaru na vođenju Ježa, MirjaniRadulović za šarmantnu Grlicu, a posebnoFranciski Spahić, koja je Sovu dovela dogranica umijeća koje se mora pamtiti.Muhamed Nametak je imao vrlo složenzadatak u kreiranju Strašila i obavio ga jevrlo uspješno sa zapaženim smislom zamodificiranje”.

Veoma smišljen potez tadašnjeg direktoraAnte Karačića bio je dovođenje rediteljaZdenjeka Bezdjeka i Vaclava Havlika,scenografa Centralnog pozorišta lutaka uPragu, u Mostar. Oni su dali novu projekcijuimitatorsko-naturalističkoj lutkarskoj

izražajnosti sa nanosima groteske i stvoriliscensko djelo u čije se vrijednosti ugrađujelogika građenja predstave gdje dominira živiritam i precizno oblikovanje prostora, sajednostavnim formulacijama složenih pojava,koje tako bivaju dostupne malom gledatelju.A sami glumci su uspijevali realizirati i

najteže, i animatorske i govorne zadatke. Toje osnovna poruka koju je, u svom kritičkomzapisu, formulirao kritičar Ante Vican.

Izvedba ” La Fontenovih basni” propraćena jesamo jednom novinskom noticom u kojoj jeposebno naglašena dobra režija Ante

Karačića i scenografija Dobrivoja

Samardžića, koji su, uz kolektivnu igruglumaca, doprinijeli da je publika aplaudiralai na otvorenoj sceni.

U ovoj sezoni Pozorište je došlo do jošjedne pobjede: vlastitim sredstvima sunačinili pokretnu pozornicu koja im jeomogućila da daju predstave i izvan svogmatičnog prostora. U ovoj sezoni su izveli115 predstava koje je posjetilo gotovo 20.000

gledalaca. Najzad, ove sezone je Pozorištepozvano da nastupi i na Festivalu djeteta uŠibeniku.

Prva predstava u sezoni 1965/66. bila je”Opaki vlastelin” Alberta Paplera. Slijedila jebajka Jevgenija Švarca ”Zač arana brać a”,

zatim je izvedena storija Petra Bilušića satemom iz narodnooslobodilačkog rata ” Kuć ana rubu šume” i igrokaz Radovana Mikića”Uzbuna u šumi”.

”Opakog vlastelina” je postavio RistoVujović i u svoj rediteljski koncept je uveo i

posjetitelja kao aktera predstave, tako što sumladi gledatelji odgovarali na pitanja akterapredstave. Predstava nije imala ustaljeni nivo,jer role nisu bile u dovoljnoj mjeri savladane.Nasuprot tome, dekor, rađen pastelnimbojama, izgledao je kao ”osunčana bajka”,istakao je kritičar Mile Ratković u svojoj

kritici.25



Međutim, druga je predstava ”Zač arana brać a” dostigla vrhunac koji je ovom teatruomogućio da se uvrsti u šest najboljihlutkarskih pozorišta u tadašnjoj Jugoslaviji,da se pojavi na Šestom festivalu djeteta uŠibeniku. Na predstavi su radili češkiumjetnici: Oskar Daniel Batjek, reditelj;Vaclav Havlik, scenograf i kostimograf;František Platek, konstruktor lutaka i MilanUherek, kompozitor. Kako je zapisao

kritičar Safet Burina, ”svaka slika bila jeimpresivna, sadržajno zanimljiva a igra lutaka

u iskusnim rukama već istaknutih pojedinacaovog malog kolektiva pomogla je odličnomreditelju Batjeku da do kraja iscizelira svakidetalj i ostvari zanimljivu predstavu ucjelini”. I u ostalim elementima predstave

kritičar govori sa povišenom temperaturom:

”Muzička pratnja u toku cijele igre značila jepodizanje tona umjetničkog iskaza i čitavoveče učinila je još prijatnijim. Reditelju jesvakako pomogla i duhovita i s maštomizgrađena scena na kojoj je sve oživljavalo

životom šume i njenog svijeta, ljudi i njihoveuloge u svijetu prirode, zajednička borbakoja je moguća u svim planovima ljudskeaktivnosti, pa i onda kad izgleda da je onaneostvariva”.

Predstava je pobuđivala stanovito

interesovanje i odraslih. Ostale dvije

predstave ” Kuć a na rubu šume” i ”Uzbuna u šumi” ostajale su u domenu prosječnosti.Inače u toku sezone je izvedeno 156predstava koje je pratilo oko 25.000gledatelja.

Izvedbom Vandotovog ” Kekeca”, udramaturškoj obradi Vojmila Rabadana,počela je sezona 1966/67. Nakon jedanaestgodina na repertoaru će se ponovo naći

”Šuma Striborova” Ivane Brlić-Mažurani

ć,također u dramaturškoj obradi Vojmila

Rabadana. Potom ” Dječ ak i vjetar” NađeTrandafilove, ”Bajka iz kofera” JanaVladislava i ” Izgubljena svirala” JovanaAleksića.

” Kekeca” je režirao Risto Vujović, koji jeuspijevao uspostaviti odnose izmeđuakustičkog i doživljenog. Igra glumaca je bilaujednačena, jedini je sam Kekec ”izgubio”,jer se Azra Ljubović razboljela, pa je morao”uskakati” sam reditelj. S druge strane,saradnici na predstavi – Milivoje Bokić, koji

je u kreaciji lutaka uspijevao iznijansiratikarakterološke osobine, Dobrivoje BoboSamardžić, koji je scenografskim rješenjimanačinio plastičnu sliku šume i slovenačkogsela, i Bogumil Klobučar – dali su svojevidentan obol ukupnom umjetničkomobzoru predstave. Za njima nisu zaostajali ni

rukovodilac svjetla Refik Babović, i majstori26



u izradi kostima i dekora: Elizabeta Wittmann, Meho Ćatović i Sabit Lalić.

Određene scenske vrijednosti su postignute ipostavkom ”Šume Striborove” u rediteljskojpostavci Ante Karačića, koji je, bezdidaktičkog dociranja, uspio plasirati ideju opobjedi dobra i kažnjavanju zla. Glumci sudali svoj stvaralački obol umjetničkomoblikovanju predstave, zajedno sa kreatorom

lutaka Milivojem Bokićem i scenografomBobom Samardžićem, a muzika Bogumila

Klobučara, kako ističe kritičar Safet Burina,bila je jedan od izvora ”uzbuđenja” mladihgledalaca. Kritičarskih zapisa o drugimpredstavama nismo našli.

U znaku kritičarske nemuštosti će proteći isezona 1967/68. Inače, u ovoj sezoniizvedena je predstava ”Utva Zlatokrila”, zakoju je izbor tekstova načinio pjesnikBožidar Timotijević, rediteljsku postavku jeobavio Ante Karačić, scenograf ikostimograf je bio Dobrivoje Samardžić,

muzički saradnik Bogumil Klobučar, a lektordr. Abdurahman Nametak. U realizacijipredstave učestvovao je cijeli ansambl.

Sljedeća predstava u istoj sezoni bila je ”Buco,neć u, neć u” Vojmila Rabadana, koji je bio ireditelj. Scenografiju i kostime je izradio

Dobrivoje Samardžić, vajarske radove Milivoje

Bokić, a muziku je pripremio Eduard Tudor.Lektor je bio dr. Abdurahman Nametak. Naplakatu nisu bila ispisana imena glumaca.Tehničko osoblje je činila standardna ekipa:kostime je izradila Tidža Čerić, majstordekora je bio Ismet Čolić, rasvjetu je vodioRefik Babović, tehnikom je rukovodio RagibHumačkić, dekor su izradili Meho Ćatović iSabit Lalić, a majstori pozornice su bili RadePudar i Idriz Šteta.

Treća premijerna izvedba je bila kombiniranaod dva igrokaza Vojmila Rabadana: ” Male

vile” i ”Zlatne ribice”. Vojmil Rabadan je irežirao igrokaze, a asistent reditelja je bioEdin Ljubović. Scenografiju i kostime jeuradio Dobrivoje Samardžić, vajarske radove

je izveo Milivoje Bokić, a muzički saradnikje bio Edvard Tudor. Lektor je i ovog putabio dr. Abdurahman Nametak.

I u ovoj sezoni je izvedena dramatizacija LaFontenovih basni, sa neznatnim izmjenama(Ivana Kordića i Ljubicu Jurić, koji su

napustili Pozorište, zamijenili su RistoVujović i Mirjana Pezelj).

Posljednja izvedba je bila ”Bijeli golub” satemom iz narodnooslobodilačke borbe, čijije autor bio Jovan Aleksić. Rediteljskepostavke prihvatio se Antonije Karačić, sa

ustaljenom ekipom saradnika.27



U sezoni 1968/69. izvedene su predstave:”Ostrvo ispunjenih želja” VojtechaCinybulka, sa rediteljskom postavkom RisteVujovića; ”Vuk i kozlić ” Jana Grabovskog(režija: Ante Karačić i Risto Vujović);”Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapić a”Ivane Brlić-Mažuranić, u dramaturškojobradi Vojmila Rabadana, koji je obavio irediteljsku postavku; prigodna novogodišnjapredstava ”U šumi Djeda Mraza”, za koju je

izbor tekstova načinio i režirao RistoVujović i ”Vragov most” Milene Markove, na

čijoj su postavci ponovo radili gosti iz ČSSR – Zdenjek J. Vyskočil, kao reditelj, VaclavHavlik kao scenograf i Jarmila Fenclova, kaokreator lutaka. Obnovljena je i predstava”Opaki vlastelin”.

Za postavku igrokaza ”Vuk i kozlić i” jeznačajno to da je ona realizirana pomoćutzv. ručnih lutki – javajki i ginjola. Opredstavi je pisao J. Sp. (Jovo Spajić) i, uzprimjedbe oko ekstenzivne ekspozicije inekih neusklađenih scenskih efekata, dao joj

laskavu ocjenu, apostrofirajući, posebno,igru Riste Vujovića i Franciske Spahić, pačijipar, koji su demonstrirali ”zavidan glumačkidomet i animatorsko majstorstvo”. Zakritičara je Risto Vujović, svojomsvestranošću, postao ”najkompletnija ličnostnaše lutkarske scene”. Franciska Spahić, sa

patkom Amalijom, bila je ”neodoljivo

amizantna (zabavna), svojoj brbljiviciAmaliji udahnula dušu, ostvarivši, možda,najbolju svoju ulogu”.

Za izvedbu, pak, ”Vragovog mosta”, češkespisateljice Milene Markove u režijiZdenjeka Vyskočila, isti kritičar je istakao daje reditelj uspio do kraja motivirati sveglumce i iz njih osloboditi sve njihovekreativne mogućnosti. Risto Vujović je i

ovog puta označio krajnji domet predstavestvorivši ”umjetničko remek-djelo”. Vrijedne

kreacije su ostvarili i Petar Šurkalović i AzraLjubović.

Za nekoliko narednih sezona nemamomaterijala koji bi nam omogućio da

sagledamo kritičarsku recepciju izvedenihpredstava. Stoga o njihovim vrijednostima

možemo suditi tek posredno, činjenicom dasu mostarski lutkari gotovo redovnopozivani na Jugoslovenski festival djeteta uŠibeniku: 1967. godine su bili sa predstavom”Bajka iz kofera”, a 1970. sa ”Vragovim

mostom”, s kojim će učestvovati i na Prvomsusretu pozorišta lutaka Bosne iHercegovine, održanom u Mostaru. Inaredne, 1971. godine će učestvovati u JDFu Šibeniku sa predstavom ”Prasić i se ne boje

vuka”, a na Drugom festivalu pozorištalutaka BiH, održanom 1972. godine u Banjoj

Luci, nastupili su sa ” Izgubljenim balonom”28



Davora Mladinova, u režiji Ante Karačića.Ove će godine dobiti i specijalno priznanjeSavjeta za odgoj i zaštitu djece BiH, zaizvanredan doprinos unapređivanjudruštvenog odgoja u Savezu pionira.

OSVAJANJE LUTKARSKOG NEBA –DRUGO DESETLJEĆE

Ako bismo prvu deceniju nazvali nekomvrstom preludija, uvođenja u tajnu lutkarskeumjetnosti, ali oslanjajući se isključivo navlastite snage, na znanja koja je angažiranimglumcima prenosio Đorđe Bovan, drugudeceniju bismo nazvali vremenom punestabilizacije i širokog otvaranja prema

utjecajima sredina sa razvijenom tradicijomovog teatra i sa daleko širim stvaralačkimhorizontima – prvo češke, a potom i poljskei sovjetske lutkarske škole, čime su otpočelisvojevrsnu sintezu sopstvenih iskustava ivrijednosti ostvarivanih u istaknutimevropskim lutkarskim centrima. Već nakon

prve sezone u ovoj deceniji, rediteljska eraĐorđa Bovana je okončana, poslije više odjedne decenije. Na domaćem obzorju sepojavljuju dva nova rediteljska imena,odnjegovana u ovom teatru. Bili su to AnteKaračić i Risto Vujović. Izrazite glumačkeličnosti, oni su u svojoj stvaralačkoj

laboratoriji, u svome duhu, dozrijevali,

gradili svoje rediteljske vizije. Ante Karačićje prvi umjetnik ovog teatra čije je ime biloispisano tamo gdje je minule decenijeispisivano ime Đorđa Bovana. Bila je topostavka ” Hvalisavog mač ka” AnatolijaKaranova i Vladimira Levšina. Poslije toga ćeĐorđe Bovan postaviti još ” Lopticu Skoč icu”dr. Jana Malika, i to će biti njegov oproštaj.Sljedeću predstavu, ” Lajka i mač ak Kometa”,

Jovana Aleksića, režiraće zajednički Ante

Karačić

i Risto Vujović. Time je bilaokončana prva sezona ovog decenija.

Sljedeća je sezona počela rediteljskompostavkom Riste Vujovića, njegovimvatrenim rediteljskim krštenjem.

Seriju gostovanja umjetnika sa strane

otvorila je Olga Poznatov-Popović, mladaumjetnica koja je počela studij glume u klasi

Viktora Starčića na beogradskoj Akademiji,ali je studij prekinula i počela raditi uBeogradskom lutkarskom pozorištu. Iz togpozorišta došla je u mostarsko Narodnopozorište, ali je u Pozorištu lutaka postavila

sopstvenu lutkarsku igru ” Junaci moje ulice”.Sljedeće sezone se u ovom teatru pojaviobeogradski reditelj za mlade Duško Rodićkoji je postavio ”Prič u iz č arobne kesice” dr.

Jana Malika, i ”Sreć ka međ u bubama” JozefaSkupe i Franka Veniga. A onda će, u drugomdijelu sezone 1964/65., u Mostar doći češki

umjetnik Zdenjek Bezdjek, pisac i reditelj, i s29



njim će doći i scenograf i kreator lutakaVaclav Havlik. Bezdjek je postavio na scenusvoj dramski igrokaz ” Drveni vojnik injegovi prijatelji”. Bila je to platforma s kojeje mostarski lutkarski ansambl krenuo uosvajanje lutkarskog neba i izvan sopstvenihprostora i prostora bosanskohercegovačkih.U ovoj deceniji će gostovati i ZdenjekVyskočil i postaviti tri predstave, pa OskarDaniel Batjek, s kojim će takođe doći

scenograf i kostimograf Vaclav Havlik ikonstruktor lutaka František Platek. Njimaće se, kasnije, priključiti i Jarmila Fenclova,majstor scene. Svako je ovo gostovanje bilovelika škola, svaka postavka svojevrstanudžbenik.

Druga značajna stavka ove decenije jestečinjenica da će u ovaj teatar doći plejada

mladih glumaca koji će kasnije biti isvojevrsna okosnica glumačkog kadra. Doćiće Mirjana Radulović, umjetnik izvornescenske vokacije čija se karijera ni jednogtrenutka nije kidala i još je uvijek aktivna u

Kazalištu lutaka, doći će Dita Krtić, kojaneće ostvariti evidentniju karijeru, AhmedSandžaktar, jedno od značajnijih imenamostarskog lutkarskog teatra. Postavkompredstave ” Hvalisavi vojnik”, na plakatu ćese naći tri nova imena: osamnaestogodišnjaDubravka Šunjić, godinu dana stariji

Muhamed Hamica Nametak i Ljubica Jurić.

U znaku njihovog dozrijevanja i ovladavanjamodernim formama lutkarske teatarskeumjetnosti, protječe ova decenija. DubravkaŠunjić će, za vrlo kratko vrijeme, postatijedno od najznačajnijih imenabosanskohercegovačkog lutkarstva u čiju ćese riznicu slijevati najznačajnija priznanjakoja su se mogla dobiti ubosanskohercegovačkom i jugoslovenskomteatru.

U ovoj će se deceniji uvesti još jednaneophodna stavka u kreiranju jednepredstave – biće uvedena služba lekture, a zalektora će biti izabran jedan od temeljitihznalaca jezika – književnik, znanstvenik,dramski pisac i pozorišni kritičar, dr.

Abdurahman Nametak.

RIZNICA NAGRADA – TREĆEDESETLJEĆE: 1972/73. – 1981/82.

Druga decenija bila je platforma s koje se u

trećoj deceniji krenulo u osvajanje ievropskog lutkarskog neba.

U sezoni 1972/73., u kojoj će biti izvedenepredstave: ”Peć a i vuk” Sergeja Prokofjeva;”Č arobni cvjetić i” Jaroslava Lukaša; ” Jednadruga Pepeljuga” Aleksandra Popovića;

”Tigrič ek” Hane Januševske i prigodni30



novogodišnji program – kritičari će pokazatiinteres samo za ”Tigrič eka”. O predstavi ćepisati Milivoje Mrkić. Predstavu je režirao

Jurislav Korenić koji je, uz pomoć izuzetnescenografije Bobe Samardžića i plastičnoizvedenih lutaka Milivoja Bokića, od dostajednostavne priče o tigriću koji se svega bojipa mu njegovi srodnici oduzimaju šaru,”načinio mali koncert o hrabrosti, sa punosmisla za jedinstvo muzičkog i scenskogjezika”. Ove će sezone Pozorište proslavitidvadesetu obljetnicu postojanja i, sapredstavom ” Jedna druga Pepeljuga”,učestvovati na Trećem susretu pozorištalutaka BiH, održanom u Brčkom, gdje ćeosvojiti prvu nagradu. Sa istom predstavomučestvovat će i na JDF u Šibeniku.

U sezoni 1973/74. biće izvedene predstave”Šegrt Hlapić ” i ”Veli Jože” VladimiraNazora, u dramatizaciji Hrvoja Švoba irediteljskoj postavci Davora Mladinova, a unarednoj sezoni: ”Prodavnica lutaka” RadePavelkića, u režiji Duška Rodića; ”Plava boja

snijega” Grigora Viteza, u režiji RisteVujovića i ”Baba Roga” LjubivojaRšumovića, sa ponovnom rediteljskompostavkom Duška Rodića. Ova posljednjapredstava će biti amblemska predstava zaovu sezonu, jer će njome mostarski lutkariosvojiti sedam nagrada na Petom susretu

pozorišta lutaka BiH, koji je održan u

Rudom: ”Zlatnu plaketu” susreta, nagradugrada domaćina, nagradu za tekst, nagraduza režiju, nagradu za kompletnu animacijulutke, koja je pripala Dubravki Šunjić--Vujović, nagradu za djelimičnu animaciju –Azri Ljubović, i nagradu za animaciju lutakaGroze i Strave – Milesi Karačić, MirjaniPezelj i Salki Šariću. Inače, na Četvrtomsusretu pozorišta lutaka, održanom uBihaću, izveden je ”Veli Jože”, a sa ”Baba

Rogom” su se, 1975. godine, pojavili na JDFu Šibeniku.

”Carev paž ” Josipa Palade i ” Hrabri olovni vojnik” Ivana Teofilova, uz prigodninovogodišnji program, za koji je izbortekstova načinio Jovo Spajić, činili su sadržaj

sezone 1975/76. O predstavi ” Hrabri olovni vojnik”, rađenoj po Andersenovoj bajci, čijuje scensku adaptaciju uradio bugarski pjesniki reditelj Ivan Teofilov, kritičar MilivojeMrkić je istakao da je razriješena urealističkom maniru i da su taj ključ pratilepredimenzionirane lutke Bobe Samardžića.

Ocjena istog kritičara o predstavi ”Carev paž ” bila je dosta suzdržana, ustežući se dastavi otvorene prigovore rediteljskompostupku lutkarskog maga Edija Majarona:nije se slagao što je reditelj glumca izveo napozornicu gdje se koristio maskom umjestolutke. Suzdržanost je iskazivao i prema

glumačkim rješenjima, istaknuvši samo31



vrijednija ostvarenja Salke Šarića iMuhameda Nametka. Sa ” Hrabrim olovnim

vojnikom” Pozorište lutaka je sudjelovalo naŠestom susretu pozorišta lutaka BiH,održanom u Sarajevu, a sa ”Carevim pažem”na Šestom međunarodnom festivalu uBielsko Biali (Poljska). U toku ove sezone uMostaru je nastupio ansambl iz bugarskoggrada Botevgrada.

Ideja da se na scenu lutkarskog pozorištapostavljaju značajna djela književnostinaroda tadašnje jugoslavenske zajednicepočela se ostvarivati u Pozorištu lutaka uMostaru postavljanjem ”Velog Jože”, ali jesvoju punu realizaciju doživjela postavkom” Martina Krpana” Frana Levstika, u

dramatizaciji i režiji Edija Majarona. Uspjehje bio potpun: na Sedmom susretu pozorištalutaka BiH, održanom u Bugojnu, predstavije dodijeljena nagrada stručnog žirija, zatimnagrada Udruženja dramskih umjetnikaBosne i Hercegovine, nagrada gradadomaćina, nagrada za muziku, za kreaciju

lutaka i scenografiju i, najzad, dvije nagradeDubravki Šunjić-Vujović, od žirija iUdruženja dramskih umjetnika BiH. Saovom predstavom je ansambl učestvovao i naMeđunarodnom festivalu pozorišta lutaka umađarskom gradu Bekescabu, gdje su sevinuli u sam vrijednosni vrh. Festival nije

imao takmičarski karakter, ali je organizator

odlučio da dodijeli četiri specijalne diplomekoje su dobili teatri iz Toronta, Praga,Pozorište lutaka ”Monika de Menga” izŠvicarske i – Pozorište lutaka iz Mostara,dok ih je direktor Festivala Tibor Litovskipozvao da i sljedeće godine učestvuju naFestivalu.

S ” Martinom Krpanom” su učestvovali i na JDF u Šibeniku. Tim povodom je kazališnikritičar iz Splita, Momčilo Popadić, načiniofresko-sliku vrijednosti ove predstave,ističući da je, u prevodu iz proznog udramski slog ovog Levstikova romana, EdiMajaron izbjegao čitavom prepletu zamki iizišao na istinsku čistinu. A potom:

”Likovna rješenja (scenografija, kreacijalutaka, kostima, te izvedba) Agate Freyer suizuzetno zanimljiva i funkcionalna. Mjesto jeradnje kozolec (drvena kostrukcija zasušenje sijena), a lutke su i rekviziti – žlice,lopari, pletene košare (drvo i šiblje, dakle) –domaće radinosti.

Muzička kulisa jesu narodni napjevi, pjesmeili ritmizirana govorenja uobičajenihrečenica, koja ostavljaju dojamjugoslovenske univerzalnosti (nepostojeća aliprihvatljiva konstrukcija u ovom slučaju)budući da asociraju i na Zagoru i na

Hercegovinu i na Sloveniju.32



Perfekcija audiovizualne svrsishodnosti isuradnje svih elemenata predstave, sa svimsredstvima teatra. Ne samo lutkarskog, ali uprvom redu lutkarskog.

Igra mostarskih glumaca je (sa velikomprimjedbom na kulturu govora) bilapodređena navedenoj rediteljskoj koncepciji,ne bez individualnih uzleta, ne bez strasti,ali, ponavljam: organizirana, usmjerena.Vješta, zanatski impresionantna! Svi su biliglumci. Nijansa realističkog (pomalostarinskog) načina interpetacije u ovojpredstavi je bila kvalitet, nikako obrnuto.

Detalj koji daje pečat cijeloj predstavi, kojidonosi opredjeljenje i stav reditelja, kao i

svih sudionika, jest: poslije dvoboja izmeđ

uBrdavsa i Krpana, kada Krpan odsijecadivovu glavu (lutkarsko rješenje), glumcikoji igraju jednog ili drugog, rukuju se, apredstava teče dalje. Detalj na kojem se gradicijela jedna poetika mišljenja i plemenitosti...

I tako:

Svi su navedeni razlozi nedovoljni da se svenajbolje kaže o ovoj predstavi. Predstavazahtijeva cijelu studiju. Zahtijeva poštovanje”.

Ovo smo morali učiniti: proširiti informaciju

do sopstvene egzaltacije kroz jedan krajnje

promišljen i domišljen kritičarski govor ojednom teatralnom činu, neponovljivom, bezsumnje. Ovom proširenom informacijomsmo, zapravo, željeli i istaći ono krajnje: ovoje kultna predstava mostarskog teatra i, kozna kad će biti prevaziđena.Poslije ove predstave slijedile su: ”Trka zbog

vuka” Panča Mančeva; ”Tobija” ZdenjekaFlorijana i ”Gregec Kobilica” Branke Jurce.Za ovu posljednju predstavu je rečeno dapredstavlja djelo vrijedno pažnje, ali bezznačajnijih dometa (posebnu poteškoću jepredstavljalo neposredno montiranje lutakana sceni što je usporavalo ritam predstave istvaralo neizvjesnost).

U sezoni 1977/78. zatječemo samo jednu

premijernu izvedbu – ” Lopticu Skoč icu” JanaMalika u režiji Riste Vujovića, dok su u

sezoni 1978/79. izvedene tri predstave: ”Bor visok do neba” Stevana Pešića; ”Bajka o knežević u Sveboru i Svarožici Sunč ici”,Tahira Mujičića, Borisa Senkera i NinaŠkrabea i prigodni novogodišnji program.

Pešićev ”Bor visok do neba” scenski jeupriličio Miroslav Ujević, a glazbu jeobezbijedio Vojislav Kostić. Pored nizaprimjedbi koje su se, prije svega, odnosile natekst, a onda i na režiju, predstava je imalasvoj nivo. Među istaknutije glumačke

kreacije spadale su kreacije Ljubice Karačić i33



Dubravke Šunjić, a uz njih i Riste Vujovića,Edina Ljubovića i Petra Šurkalovića.

Za predstavu ”Bajka o knežević u Sveboru iSvarožici Sunč ici”, kritičar Milivoje Mrkić jerekao da je ansambl mostarskog Pozorištalutaka ”ostvario predstavu nadahnuto”, da jeostvaren kolektivitet u gradnji predstave izkojega bi bilo teško izdvajati neku od rola.

Znatno plastičniju sliku o predstavi jeponudio Gradimir Gojer. Po njemu, Majaronse odlučio da primijeni metod kojim sekoristio realizirajući ” Martina Krpana”:plastovi sijena i urakljeno drvo ”u trenu činimalo paravansko pozorje, a različiteudaraljke, arhetipskog porijekla, milozvučno

i bajkovito-tajnovit suzvuk u saglasju safonijom glumačkih glasova” postaje znaksvojevrsnog interludija. U tom kontekstulutke Agate Freyer oličavaju svojevrstan fonpripovijednosti, ”kao da neki tajnoviti glaspripovijeda daleke snove o kneževićuSveboru, o Svarožici Sunčici, Prtku, Srakanu

i drugim likovima iz vremena drevne Lade”.

Iz analize Dževada Karahasana doznajemoda je storija trojice autora o kneževićuSveboru zasnovana na izrazito epskojdramaturgiji gdje se priča sastoji ”iz nizarelativno samostalnih fragmenata – epizoda,

koji ne proističu nužno jedan iz drugoga, a

međusobno su povezani likovima iputovanjem – tipično epskim sredstvimapovezivanja fragmenata”. Međutim,prevođenjem storije u scenski jezik, rediteljEdi Majaron je, sa mostarskim glumcima--lutkarima, načinio bitan obrt. Umjesto lika,za središte ukupne organizacije uzeta je”tačka gledišta”: cjelokupno zbivanje seprojicira iz vidne tačke Prtka, Sveborovasluge, a putovanje je saobraženo samomnastanku predstave, sve se odvija predgledateljem – preko motke, horizontalnopostavljene preko dviju vertikalnopostavljenih motki, prebačen je zastor odlike koji skriva glumca, a u prvom planu jelutka. Kada se razgradi ta situacija, dobiva senova i time se sugerira putovanje,

”Sveborovo kretanje iz mjesta u mjesto i oddogađaja do događaja”. Ali, ovim je činompostignut i drugi bitan elemenat predstave –njena ritmička konfiguracija.

U ovoj su sezoni mostarski lutkariučestvovali na tri domaća i jednom

inostranom festivalu. Na Devetom susretupozorišta lutaka u Bugojnu učestvovali su sa”Prič om o knežević u Sveboru i SvarožiciSunč ici” i dobili nagradu za najboljuglumačku igru ansambla, dok su na Prvombijenalu jugoslavenskog lutkarstva, također uBugojnu, i na JDF u Šibeniku nastupili sa

predstavom ”Bor visok do neba”. Na34



Internacionalnom festivalu lutkarskog teatra,održanom u gradu Charleeville Mezieres uFrancuskoj, nastupili su, pak, saproslavljenom predstavom ” Martin Krpan”.

U sezoni 1979/80. na repertoaru se našlo jošjedno djelo Stevana Pešića, njegova ” Lovač ka

prič a”. Uz nju će biti izveden i prigodninovogodišnji program i ponovo stavljenadramska storija ruskog pisca Matvejeva”Č arobna kaljač a”. Sezona je nazvana”sušnom”, bila je upriličena tek jednapremijerna izvedba i ukupno izvedeno 115predstava. Objektivni razlog je tražen učinjenici da se teško dolazilo do vrijednihreditelja.

Za narednu sezonu, 1980/81., predviđ

en jeobilat repertoar. Međutim, izvedene su samotri premijere: ”Čika Bajkine bajke” JiržijaStrede; ” Ko je izmislio dimnjač ara” MomčilaPopadića i ”Snježna kraljica”, dramatizacijaAndersenove bajke, čiji je autor bio pjesnikiz Dubrovnika, Luko Paljetak. Lokalna

pozorišna kritika je i ovog puta zakazala.Situacija je spašavana učešćem Pozorišta nalutkarskim smotrama – Susretubosanskohercegovačkih lutkarskih pozorišta,na tek inauguriranom Bijenalujugoslovenskog lutkarstva, na JDF uŠibeniku i na nekim internacionalnim

festivalima. Na Desetom susretu

bosanskohercegovačkih lutkarskih pozorištanastupili su sa dramom Stevana Pešića ”Bor

visok do neba”, izvedenom u prethodnojsezoni. Seriozna opažanja o izvedbi jezabilježila Nada Rakić. Tekst, pisanjednostavno, u formi bajke, za ovu kritičarkuje ”slojevit značenjima”, koja se kreću od”običnog kazivanja priče do filozofskerefleksije sadržane u izjednačavanju slikeživota na nebu i slike života na zemlji,odnosno, idealizovane slike života istvarnosti”. Tu značenjsku slojevitost jereditelj Miroslav Ujević dogradio svojimscenskim uprizoravanjima, pogotovoudvajanjem slika zbivanja na nebu i nazemlji: prostiranje veša istovremeno i ujednom i u drugom prostoru čime se, pri

tom, stvarao i paravan za glumce što je, sasvoje strane, stvaralo otvoreni ritmički sklad”pretapanja” glumca u lutku pri formulacijiidealizovane slike, ili obratno kada sepredočavala slika stvarnosti.

O istoj izvedbi je Vojislav Vujanović zapisao

da je reditelj Miroslav Ujević, uz pomoć vrloduhovitih lutaka Milivoja Bokića, i uzpomoć izvanredne igre glumaca, ”sagradiopredstavu koja se odgledala u jednom dahu,bez zastoja, bez ijednog suvišnog elementa”.U prelazu glumca u lutku i obratno,posebnu stvaralačku snagu su pokazali Risto

Vujović i Petar Šurkalović. Ipak, izuzetnost35



je predstavljala mlada glumica Ulfeta Skikićkoja je igrala bez maske i pokazala ”izuzetnuraskoš glumačke interpretacije”, nalazećisvakom detalju intonativno određenje. Gestajoj je bila ”duboko usklađena sa pronađenomintonacijom, njeni pokreti su bili puni šarma.I sve se to, na kraju, razrastalo u nepatvorenipoetski sklad”.

Luko Paljetak je bio i reditelj sopstvenedramatizacije Andersenove ”Snježne

kraljice”. Scenograf je bio Branko Stojaković,a izbor muzike je načinila Maja Nodari. Zakritičara Milivoja Mrkića, bila je to predstava”čudovišne mašte”, ”djelo savršenepreciznosti i prefinjene jednostavnosti”,”ansambl-predstava u kojoj se njeni tvorci

vide tek u zbiru”. Sa ovom su se predstavommostarski lutkari pojavili na Drugombijenalu jugoslovenskog lutkarstva i o tom jenastupu Dubravko Bibanović zabilježio da sene može govoriti ustaljenim shematizmom”jer se u predstavi Luke Paljetka imostarskih umjetnika sve stapa u jedinstven

doživljaj”. Ta nerazlučivost je zasnovana načinjenici da je u predstavi sve živo, ”jer upredstavi sve je lutka, i lik i scenografija itekst čak!” On žali što predstava, popropozicijama takmičarske selekcije, nijemogla učestvovati u konkurenciji za nagrade,jer je imala u sebi dovoljno elemenata da

”ponese epitet najbolje”.

O drugoj predstavi iz ove sezone, ” Ko jeizmislio dimnjač ara”, na svoj osebujan način,pisao je Gradimir Gojer. Iz cjelokupneinscenacije on je u prvi plan stavio dvamomenta: rad Milivoja Bokića na kreacijilutaka i kostima, i glumačka dostignuća dvamlađa glumca: Ulfete Skikić i Salke Šarića.Bokić je, kako vjeruje Gojer, osvajao prostorscene ”potpuno autorski”, sa autentičnomscenskom misaonošću i njegov rad jeste onajestetički stožernik u čijem se okviru razvija”ritam ove izvedbe”. O dvoje pomenutihglumaca Gojer kaže da su postizali vrijednostiscenskog iskaza sa humornim kadencama,naročito u međusobnoj saradnji. Sa ovom supredstavom nastupili na JDF u Šibeniku.

Sezona 1981/82. odvijala se u znakuodgađanja bogatijih programa ”za boljedane”, kako je to u najavi sezone istakaodirektor Pozorišta, Jovo Spajić. On jeapostrofirao skučeni prostor u kojem seodvijao rad Pozorišta, i materijalna primanjaglumaca koja su takva da ih je jedva ”moguće

podnijeti”. Izvedene su tri premijere: ” Mala princeza (ili kako magarac umalo nije postaocar)” Ksenije Stojanović; ”Veliki kikiriki”Naceta Simončiča i ” Kraljevska jeka” VlastePospišilove. Nasuprot tome, trijumfalninastupi na festivalima su se i dalje nastavljali.Po običaju, na festivalima se nastupalo sa

predstavama iz prethodnih sezona. Tako su,36

J d i l k BiH ć d j j j k ći



na Jedanaestom susretu pozorišta lutaka BiHu Bugojnu, nastupili sa dvjema predstavama:”Snježnom kraljicom” i upravo izvedenom” Kraljevskom jekom”. Sa ”Snježnom

kraljicom” nastupiće i na JDF u Šibeniku. Isvuda su dojmove o svojim umjetničkimpregnućima uzdizali do fascinacije. UBugojnu su dobili Zlatnu plaketu za izvedbu”Snježne kraljice”. U obrazloženju stoji da sepredstava izdvaja ”visokim dometima u svimelementima pozorišnog izraza”, da u sebinosi ”izrazito humanu poruku i snažnupoetsku ekspresiju”. Nagradu je dobio iLuko Paljetak za svoju rediteljsku postavku,a glumačku nagradu iz ove predstave jedobila Ulfeta Skikić. No ni ” Kraljevska jeka”nije prošla bez odjeka: Edi Majaron je dobio

nagradu za muzičku obradu predstave, aDubravka Šunjić-Vujović nagradu za

tumačenje Bjanke u istoj predstavi.

Svoj nastup sa ”Snježnom kraljicom” supodigli do fascinacije i na JDF u Šibeniku.Kritički zapis kritičara i pjesnika iz Splita

Jakše Fiamenga je gotovo i nemogućeinterpretirati zbog gustine impresija i

uočenog vrijednosnog supstrata kojima jeprožeta ta mreža impresija. On bi se moraoprenijeti gotovo u cjelini:

”'Snježna kraljica' je toliko čista i

jednostavna, likovno bogata i redateljski

promućurna da joj je teško naći para unašem suvremenom lutkarstvu…Stojakovićeva scenografija toliko je razigranai maštovita, toliko puna duha da nam se čini

kako je pod njegovim ravnanjem svemoguće. Plahte, koje se rasprostiru scenom,mijenjajući njen izgled, otvaraju nam uvijeknove i nove predjele onkraj snova. Njegovelutke oživotvoruju na sceni sve što se odnjih poželi. Dinamizam prostora u malommagičnom kvadratu lutkarske scene toliko jegovorljiv da autori predstave svjesnoodustaju od teksta, koristeći ga tek kad jenajneophodniji, a prepuštajući likovnosti dapreuzme riječi, da kaže i ono što je i tajna isan i vječno pitanje o tome što smo i tkosmo u svemirskoj nepoznanici”.

O predstavi ” Kraljevska jeka” našli smo dvazapisa: Ljubice Ostojić i Ibrahima Kajana.Ljubica Ostojić je apostrofirala visokoumijeće reditelja Edija Majarona u izborumuzike, elementa predstave ”kojimuspostavlja ritam, dinamiku i atmosferu”.

Idejno rješenje lutaka na štapu dala je AgataFreyer (realizirao Ivica Bilek). Uradila je to”studiozno” i ”precizno im odredila i formu,i boju u nekoliko varijanti”, i s tim svojimkvalitetima je usklađivala odnos ”saosnovnom koncepcijom predstave”. U igri jedolazio do izraza kolektivizam u kojem su,

za nijansu, odskakale Dubravka Šunjić-37

V j ić i Ulf Skikić S d j ć ijih j ičkih lič i k j



-Vujović i Ulfeta Skikić. S druge strane,Ibrahim Kajan u svojoj opservaciji ističe daje mostarski ansambl i ovom predstavomdostigao ”visoku razinu svojega kreativnog

dosega”, a glumci su posvjedočili većustaljeno mišljenje ”da pred sobom imamonajotvoreniji i najzanimljiviji kolektivrecentnog lutkarstva u Jugoslaviji”. On ističedoseg mlade glumice Maide Čurtović, koja jetek ulazila u svijet lutkarstva, zatim igruDubravke Šunjić-Vujović, Salke Šarića,Ulfete Skikić, Riste Vujovića, PetraŠurkalovića i Edina Ljubovića.

Ovom je predstavom obilježena itridesetogodišnjica postojanja mostarskogteatra i okončana treća kružnica jednog

desetljeća u kojem su obilato iskorištenaiskustva stečena u saradnji sa češkim

lutkarima iz prethodnog desetljeća, a potomdalje dograđivana, uspostavljanjem čvrstihstvaralačkih veza sa magom lutkarstva natadašnjem jugoslavenskom prostoru –Edijem Majaronom, koji je, često, dovodio

sa sobom i cijelu ekipu ostalih saradnika.Njegovo je prisustvo, nesumnjivo, utiskivalotrag u meku, duhovnu i stvaralačku melasumostarskih glumaca, kojima su inteligencija istvaralačke potencije omogućavali da sve toupiju u sebe i saobraze sa svojimstvaralačkim pregnućima. Uz Majarona će se

u Mostaru pojaviti i Luko Paljetak, jedna od

najmoćnijih pjesničkih ličnosti na krajudvadesetog stoljeća na ex-jugoslavenskomprostoru, pjesnik koji je stvorio veliko djeloza mlade generacije i koji je bio duboko

involviran u tajne lutkarske umjetnosti. I,ako bi se neka predstava mogla staviti uzbok kultne predstave ovog teatra – ” Martina

Krpana”, to je onda ”Snježna kraljica” LukePaljetka. Najzad, u ovom desetljeću će sepojaviti na bosanskohercegovačkomglumačkom obzorju dva nova imena vezanaza lutkarski teatar u Mostaru – Salko Šarić iUlfeta Skikić. Salko Šarić je umom ulazio usvijet lutkarskog teatra, nešto zatamnjelomgovornom rezonancom, ali glasom koji jepočinjao iz dubine njegova bića, noseći iznjegove utrobe njegova osobna životna

iskustva, ali, znatno više, iskušenja u koja jesam sebe uvodio i iz kojih je izvodio životneparabole i njima vajao svoje likove. Bio je ustanju svaki put da nečim novim uzbudi usvojoj kreaciji, ali sa takvom postojanošću dase, u općoj cjelini, ništa nije pomaklo. Sdruge strane, Ulfeta Skikić je sva bila u

jednom poetskom ushitu, sa nečimprirođeno mediteranskim, kao da se

vegetabilni duh Mediterana preobražavao unjen lik. Njena se riječ, kao svitac rojila okomisli koju je njen lik nosio u sebi i od temisli stvarala zvukovnu igru koja je imala isvoj zvuk i svoju svjetlinu sopranskih

partitura.38

U ZNAKU ZLATOROGA I Lj bi Mil K čić bilj žil jih



U ZNAKU ZLATOROGA ISAMURAJA: 1982/83. – 1990/91.

Sezona 1982/83. počela je izvedbom

igrokaza Stevana Pešića ”Plava ptica” sarediteljem Miroslavom Ujevićem, čiji sustvaralački tragovi već imali svoju parabolu uduhovnom pejzažu ovog teatra. Ovu susezonu u Pozorištu uzeli kao zvaničnugodinu svoga jubileja. No, ne mijenja nastvari, važan je dijagonalni put kojim se ovoPozorište ustrajno uspinjalo, ili dostizaloonu razinu na kojoj se našlo sa izvedbom” Martina Krpana”. Na repertoaru ove sezonesu se našli: ”Plava ptica” Stevana Pešića, većviđena na ovoj sceni; dvije jednočinke zajednu večernju predstavu – ”Prič a o kuć ici u

šumici” Samuila Jakovljeviča Maršaka i”Patkica Blatkica” tandema N. Gernetova iT. Gurevičova. Vandotov ” Kekec” će se, potreći put, ispeti na mostarsku scenu. Iza njihće se pojaviti još jedna istinska premijera –”Pal č ica”, u kojoj će se ponovo udružiti dvijevelike stvaralačke fantazije: Andersenova i

Luke Paljetka (uz saradnju supruge AneMarije Paljetak). Sa ”Plavom pticom” ćenastupiti na Trećem bijenalu jugoslavenskoglutkarstva, ali kritičarskog zapisa o tomenismo našli. Zato se ”Pal č ica” svrstala u redfascinacija gdje je mostarski teatar većosvjedočavao svoje stvaralačke domete.

Ovog puta je bio i motiv više: njome je

Ljubica Milesa Karačić obilježila svojihtrideset godina druženja sa lutkama. Pri tom,sa ”Pal č icom” su nastupili i na Dvanaestomsusretu pozorišta lutaka BiH u Bugojnu. O

izvedbi ”Pal č ice” ostavio nam je zapispjesnik Ibrahim Kajan:

”Paljetak je pošao od sretne pretpostavke:scenu djetinjstva rasteretiti blokovanarativne simboličnosti, a rastvoreni simbolprezentirati uklonom na vizualnomhorizontu senzacije. 'Pal č ica' prenesena sastranice knjige u drugi medij, ponaša sepoput najljepšeg 'prijevoda': dinamičke kulisekružnica, glazbeni motivi aktiviranivremenitom dimenzijom, te sasvim rijetkeglumčeve replike bezusporednomdisciplinom mašte opisuju osjetljivostnositelja događaja, protočnu liniju unutarnje'povijesnosti' Andersenova svijeta, cijeliživot, napokon, ozvučenim tananimglasovima sna”.

Za ”Pal č icu” će, na kraju, Ibrahim Kajan

ustvrditi da ne spada u vrh inscenacija LukePaljetka, ali da je ”u samom vrhusveukupnog recentnog događanja nalutkarskoj sceni našeg prostora”.

Sezona 1983/84. ispisana je crnim slovima:kao premijere će se proglašavati već odavno

zaboravljene predstave od kojih su sačuvane39

lutke i očuvana scenografija Za drugo šta same predstave kritičar je stekao uvjerenje



lutke i očuvana scenografija. Za drugo šta –nema novaca. Istina, pojavljivaće se nafestivalima: na Dvanaestom susretubosanskohercegovačkih lutkarskih pozorišta

nastupili su sa ”Pal č icom” i ” Lovač kom prič om”, na JDF u Šibeniku su izveli ”Prič u o knežević u Sveboru i Svarožici Sunč ici”, a naŠestom festivalu asocijacije UNIMA u graduMistelbachu u Austriji predstavili su se” Martinom Krpanom”.

U sljedećoj sezoni izvedene su tri premijere:” Laž i paž ” Dragana Lukića, u režijiMiroslava Ujevića; ”Udarna s Carine” RefikaHamzića, također u režiji Miroslava Ujevićai ” Ako je vjerovati mojoj baki” DesankeMaksimović, u režiji Edija Majarona. Saovom posljednjom predstavom će nastupiti ina Četvrtom bijenalu jugoslavenskoglutkarstva u Bugojnu. Prva od ove tripredstave je ostala bez ikakve kritičkerecepcije, o dvjema drugim pisali su – NadaRakić i Ljubica Ostojić. O predstavi”Udarna s Carine”, Nada Rakić je govorila

reskim tonom, revoltirana prizemnošćuizvedbe. Jer, ne samo da u predstavi nije bilo

ničega što bi zavrjeđivalo pažnju, već je iprostor oko predstave bio – prazan! Nijebilo konferencije za štampu, niko odkritičara nije bio pozvan na premijeru, kao,uostalom, ni za prethodnu (” Laž i paž ”), nije

bilo afiše, nije bilo fotografija. A što se tiče

same predstave, kritičar je stekao uvjerenjeda se, umjesto dramske storije, radilo onekom filmskom scenariju koji je salutkarskom umjetnošću nespojiv. Što se tiče

predstave ” Ako je vjerovati mojoj baki”, isti jekritičar morao predstavu jasno razlučiti nadva dijela: prvi, tekstualni, koji je ostaoneartikuliran, bez idejne i dramaturškepromišljenosti, i drugi, onaj vizualno--akustički, koji je imao odredbe vrijednogumjetničkog djela sa jasno uobličenimjezikom predstave u svim njenim segmentima,ili, kako to Nada Rakić kaže: ”On (rediteljEdi Majaron) briljantno ostvaruje 'muzičkiprostor' scenskih slika u čemu mu pomaže iizuzetno nadaren glumački ansambl”.

O predstavi je pisala i Ljubica Ostojić, kojanije obraćala pažnju na dramaturšku obradumaterije, a o izvedbenoj strani je imalapodudarne stavove sa Nadom Rakić, samo unešto ekstenzivnijem vidu, sa širomelaboracijom pojedinih elemenata – korištenjemuzike u predstavi i rad stalnog saradnika

Edija Majarona u likovnoj obradi predstave,Agate Freyer. Za kvalifikaciju ovih segmenatakritičar koristi sredstva iz visokogvrijednosnog registra, sa lirskom ponesenošću.Dva su, pak, glumca najviše pridonijela visokojrazini predstave: Ulfeta Skikić i Salko Šarić.Ulfeta je igrala ”krupnom i sporom

stiliziranom gestom, fino izrađenom i40

preciznom” dok je kod Salke Šarića Ovom predstavom se mostarski lutkarski



preciznom , dok je kod Salke Šarića”mizanscen bio razuđeniji, u kojem je mogaoiskazati svoje pantomimske mogućnosti kojemu i predstavljaju 'užu specijalnost'”.

U sezoni 1985/86. bile su samo dvijepremijerne izvedbe. Prva bi se mogla nazvatiprojektom Edija Majarona, jer je on i pisacteksta i reditelj, a saradnici su mu većustaljeni: Agata Freyer kao scenograf ikostimograf, lutke je izradio Ivica Bilek, a zamuzičku podlogu je korištena muzikaSergeja Prokofjeva.

Za osnovu drugoj premijernoj izvedbiposlužilo je vrijedno dramsko djelobosanskohercegovačke literature za djecu,”Zlatorog ” Zdravka Ostojića. Njegovescenske realizacije se prihvatio Edi Majaron itime je Zdravko Ostojić izbjegao sudbinudrugih bosanskohercegovačkih dramskihpisaca čija djela na sceni nikada nisudoživljavala svoje pravo teatarskoovaploćenje (drastičan je slučaj Miodraga

Žalicečije su drame doživjele pravu svojuscensku prezentaciju tek kad su ih počeli

realizirati poljski reditelji). Uz to je imaovrsnog stvaraoca u likovnoj obradi predstave– Milivoja Bokića, koji je, ovaj put, bio iscenograf i kostimograf i tvorac lutaka.Asistent režije je bio Risto Vujović, a

majstor svjetla Nusret Šelo.

Ovom predstavom se mostarski lutkarskiteatar vinuo do onog stepena fascinacijekojim je zadivljavao i domaću i stranulutkarsku scenu. I ne samo to: u svjetlosni

krug scene ušla su dva nova mlada glumca saizrazitom sklonošću za lutkarski teatar –Damir Pudar i Vanja Hrvić. Najzad, uprostoru pozorišne kritike počinje seafirmirati novo ime – Zlata Brbor, koja će usvome prikazu ”Zlatoroga” manifestiratiodređene analitičke moći.

Sa ”Zlatorogom” će se pojaviti na Trinaestomsusretu bosanskohercegovačkih lutkara uBugojnu (zajedno sa predstavom izprethodne sezone ” Ako je vjerovati mojoj

baki”) i – pobijediti! Pored Plakete iDiplome susreta, pojedinačne glumačkenagrade su osvojili: Salko Šarić i SilvanaVučić, dok je Dubravka Šunjić-Vujovićdobila nagradu žirija Udruženja dramskihumjetnika. Pored toga, Edi Majaron je dobionagradu za režiju, a Milivoje Bokić zakreaciju lutaka. Sa ”Zlatorogom” će gostovati

i na JDF u Šibeniku i, uz predstavu ” Ako je vjerovati mojoj baki”, na Šesnaestominternacionalnom festivalu u Bialsko Biali uPoljskoj. A kada se sljedeće godine sa”Zlatorogom” pojave i na Petom bijenalujugoslavenskog lutkarstva u Bugojnu, uspjehće biti cjelovit – i na jugoslavenskom planu

”Zlatorog ” će biti proglašen najboljom41

predstavom. Kritičar revije ”Odjek” Ljubica saglasju sa svim ostalim dijelovima koji čine



predstavom. Kritičar revije Odjek LjubicaOstojić će, gotovo telegrafski, signirati svevrijednosti koje je ova predstava nosila u sebi:

”... ova predstava istinski harmonizira i navisoki nivo dovodi sve elemente predstave.Cirkulira profinjenim muzičkim ritmovima.Bavi se lutkarskim bićem na veoma zanimljivi artistički izuzetno uspješan način. Razdvajaglumca i lutku, dovodi u bitne relacije, spajau jedinstvene i funkcionalne cjeline.Vizualno, veoma atraktivna i ekspresivna.Takođe i u funkciji poetskog segmentapredstave. Lutke, scenografija i kostimMilivoja Bokića fino i djelotvorno vodesvoju vizualnu predstavu u potpunomsuglasju sa ostalim elementima i rediteljskomkoncepcijom posebice. Ansambl je jedan odnajboljih i najspecifičnijih u kontekstujugoslavenskog lutkarskog glumišta.Zahvaljujući umnogome trajnoj suradnji saEdijem Majaronom. Izvrsne kreacije SalkeŠarića, Silvane Vučić i Damira Pudara. Vrsnaansambl-igra.”

I druga kritičarka, Nada Rakić, ističe da se”Zlatorog ” bavi ”mitskim prostorom imitskom sviješću u kojoj opasnost dolazi odnepoznatog”, i zaključuje:

”Likovna i muzička komponenta predstave

(autor također Edi Majaron) u organskom je

saglasju sa svim ostalim dijelovima koji činebiće predstave. Mostarski ansambl, tvrdimo,jedan je od najboljih glumačkih ansambala uzemlji, sposoban podjednako za složeno

horsko pjevanje, glumu i zadatke animacije,uspješno je realizovao složenost zadataka navisokom i zavidnom nivou”.

I u sezoni 1986/87. upriličene su tripremijerne izvedbe: ”Prič a o repi” StevanaPešića; ”Prič a o Lijevoj guski” SrboljubaLuleta Stankovića i ”Pijetao se sastavlja”Daneta Zajca. Kritičar mostarske ”Slobode”Omer Tipura je isticao da se u predstavamainsistiralo na igrivosti kao osnovnojkomponenti, da se pokušavalo dokinutidistancu između scene i gledatelja ili je svestina najmanju moguću mjeru tako da se i samproces uobličavanja odvijao pred djecom.

U sezoni 1987/88. izvedene su tri premijere:”Guliver međ u lutkama” Jozefa Pera i LeaSpačila, koju je režirao Risto Vujović;”Postolar i vrag ” Augusta Šenoe, sa

adaptacijom i režijom Borislava Mrkšića i”Prič a o Č vrljugi, patuljcima i siroč etu

Marici” Marije Konopnjicke. O predstavi”Guliver međ u lutkama” nismo našlikritičkih opservacija, a o ”Postolaru i vragu”pisala je Nada Rakić, ističući da”nepostojanje unutrašnjeg reda, te stilska

nekoherentnost ne dopušta estetski i42

analitički pristup ovoj predstavi”. Svoje kvalitete je najavio predstavom ” Kralj



p p j pO predstavi ”Prič a o Č vrljugi, patuljcima i

siroč etu Marici” analitički prodorno je pisaopjesnik Nedžad Maksumić. Po njemu, jedna

od bitnih značajki u realizaciji ove predstavebilo je angažovanje poljskog reditelja

Wojciecha Wieczorkiewicza u čijem se raduogledao novi vid odnosa prema tekstu i”priklanjanje novim scenskim vizuelnim ianimatorskim rješenjima, kao i korištenje'živog' i nasnimljenog pjevanja i govorenja”.Uz ovo, kako je isticao Nedžad Maksumić, u

Wieczorkiewiczevoj režiji se posebnoočitovalo oživljavanje ”drugog planaprojiciranjem siluete na platno zavjese, štone samo da daje novu dimenzionalnost sceni,nego se mora prihvatiti i kao modificiranopozorište sjenki, s kojim se na našimprostorima isuviše rijetko susrećemo”. Odglumačkih rješenja Maksumić je apostrofiraoigru Salke Šarića kao Čvrljuge i Silvane Vučićkao siročeta Marice. Uz njih je istakao i igruEde Ljubovića, Riste Vujovića i DarkaOstojića.

Dolazila je nova sezona i uprava ovogPozorišta je ponovo pokazala da ima veomarazvijen osjećaj za vrijednosti koje su sepojavljivale u umjetnosti lutkarstva najugoslovenskim prostorima. Pojavio se tadajedan mladi čovjek, školovan samo zalutkarsku umjetnost – Todor Ristić.

Školovao se na Praškoj lutkarskoj akademiji.

j j j p j jelen” koju je, u prethodnoj sezoni, realiziraosa ansamblom Dječjeg pozorišta iz BanjaLuke i osvojio prvu nagradu na Četrnaestom

susretu pozorišta lutaka u BiH.

U sezoni 1988/89. obreo se u Mostaru ipostavio dvije predstave. Prva je ”Ginjol uParizu” autora Lea Mojščinskog i Jana

Wilkowskog. Sa sobom je doveo iscenografa, kostimografa i majstora lutaka,Marketu Černu. O predstavama se, svojimkritičkim opservacijama, prvi oglasio SafetPlakalo u sarajevskim ”Večernjimnovinama”. O predstavi ”Ginjol u Parizu”on ističe da ”maštovitom reditelju Ristićupriča o zgodama i nezgodama provincijalcaiz Liona i zamamnom Parizu služi kaopovod da pokaže kako u vještimanimatorskim rukama, iza scenografskidobro promišljenog zaklona, Ginjol možeizvesti tristo čuda i ugursuzluka, a ujednokroz živu igru i song upotpuniti atmosferupredstave”.

Drugu svoju predstavu je zasnovao na tekstujapanskog pisca Čikamacu Tokuse ” Asagao”.Za realizaciju predstave poslužio sejapanskom tehnikom bunraku teatra. I o njojSafet Plakalo kaže da su njenoj realizacijipristupili sa ritualnom pobožnošću,

ispunjeni, očevidno, snažnim emotivnim43

nabojem čiju će tenziju održati uprkos najbolja i najkvalitetnija u zemlji”. Slobodan



j j j pčinjenici da im je za izvršenje složenihanimatorskih zadataka potrebna dvostrukakoncentracija. Od glumačkih kreacija ističe

”majstorstvo Ulfete Skikić, suptilnostDubravke Vujović i rezolutnost PetraŠurkalovića”. Sa ” Asagaom” će nastupiti nasvim festivalima na kojima su se i ranijepojavljivali i time omogućili široku kritičkurecepciju predstave, uz osvajanje prvihnagrada i na Petnaestom susretubosanskohercegovačkih lutkara i na Šestombijenalu jugoslovenskog lutkarstva. Sa” Asagaom” i ”Zlatorogom” su se pojavili i naPrvom svjetskom festivalu lutkarskih teataraza odrasle u bugarskom gradu Pleven. MarioVrankić, nakon odgledane predstave na JDFu Šibeniku, zapisao je u mostarskoj”Slobodi” da predstava ”razbija uvriježenorazmišljanje, gotovo dogmu, da je lutkarskaumjetnost namijenjena isključivo djeci”, aonda zaključuje:

”Izuzetno složena tehnika u kojoj po dva

glumca rukuju jednom lutkom postavila jekompleksne zahtjeve pred ansambl. Visokidomet u animaciji, tečnost predstave koja svovrijeme ima miran tok, ali i diskretnoprisustvo dramskog naboja, ubjedljivo supotvrdili profesionalnost i umjetničkuosobenost ansambla”. Po ovom kritičaru,

mostarski ansambl ”zasigurno spada među tri

j j j j jStojanović u sarajevskom ”Oslobođenju” jerekao da je ”ova melodramska ljubavna pričasvojom čednom lirikom i likovnošću pružila

publici lijepo pozorišno zadovoljstvo, u čemusu muzika i prijatni glasovi Ulfete Skikić iDubravke Vujović bili važan elemenat”.Marija Grgičević, kritičar zagrebačkog”Vjesnika” je ustvrdila da je bilo”zadovoljstvo” pratiti ovu predstavu,izvedenu u ”europskim mogućnostima” i dase igra ”dojmila svojom tehničkomdorađenošću, stilskom čistoćom i emotivnomprodornošću”. Iz kritičkih opservacija LjubiceOstojić, objavljenih u reviji ”Odjek”,izdvajamo analizu voditelja lutke naslovneuloge – Ulfete Skikić i Silvane Vučić:”Najbolja kreacija jest Asagao Ulfete Skikić iSilvane Vučić. Silvana Vučić preciznoanimira donji dio lutke i njezin hod. AliUlfeta Skikić brilijantno radi svoj dio posla.Govori i, uglavnom, animira glavu i rukelutke. Izuzetnom strašću i nježnošću, ušavšiu lutku vlastitim tijelom, ona živi tu lutku

fino uobličenom emotivnoš

ću koju varira inijansira tako da izbjegne svaki šablon i

ponavljanje”. Ali, iznad svih, ističe se govorMomčila Popadića o ovom teatru. Taj govorne možemo zaobići:

”Mostarce sam očekivao sa nadom i, valja

priznati, s ljubavlju.44

To je godinama, dapače i desetljećima vitalan nešto nosi”. Projekat je zasnovan na vječnoj



i vješt, dobro vođen i radostan ansambl kojise stalno i podmlađuje ... a oduvijek je bioveoma otvoren kako prema novim

kretanjima tako i prema svim ioleznačajnijim ili tek obećavajućim suradnicima,bilo da je riječ o redateljima, scenografima,kreatorima lutaka, piscima, autorima scenskeglazbe i svim ostalim koji su nužni u ovomuzbudljivom, plemenitom i nimalo laganom'poslu'” (podvukao V.V.)

Kritičar Popadić je opisao i atmosferu ukojoj je izvedena predstava:”Usprkos gotovo nepodnošljivoj vrućininikome u zgradi šibenskog Kazališta nije tajzalogaj stao u grlu. Ni s ove ni s one stranerampe. Jer, predstava je toliko lijepa i dobrada rampe nije ni bilo”.Najzad :”Ljubavna samurajska priča vrlo jejednostavna, ali toliko likovno, vizualno iuopće u cjelini bogata metaforama teizvedena visoko profesionalno i nježno da sečinilo kako je proletjela u trenu.”

Tvrdnju splitskog kazališnog kritičaraMomčila Popadića o otvorenosti mostarskogteatra za sve što je vrijedno, potvrdila je isljedeća sezona, 1989/90., kada je Upravaprihvatila autorski projekat baletskog

umjetnika Antuna Marinića ”Vjetar uvijek

priči o nastajanju, trajanju i nestajanju.Znakom i pokretom, sa arsenalom figura isimbola koji prate životnu nit čovjekove

opstojnosti, Antun Marinić je realizirao ovupriču sa tri glumca: Salkom Šarićem,Silvanom Vučić i Jadrankom Popović. Opredstavi je Željko Bojović zapisao:

”Marinić u ovoj predstavi nastoji da igrompredoči, a zatim dječjoj svijesti sintetizuje

dvije apstrakcije – prostor i trajanje. Zamjeru tih kategorija uzeo je čovjeka kaokonkretnost koja im daje značenje svojimodnosom prema njima. Ova kategorija je,očigledno, već zbog same tematike, poteklaiz šireg nadahnuća, a zatim redukovana donivoa dječjeg poimanja i prihvatanja ovakvihsadržaja. To joj ne umanjuje značaj većpokazuje s kakvom ozbiljnošću ipoštovanjem Marinić tretira duhovnostdjeteta – gledaoca”.

Druga premijera u ovoj sezoni je bila

”Zapadna Nigdilija” (Westwoods). Za ovu jepredstavu pokojni Dalibor Foretić, kritičar”Vjesnika”, rekao da je ”lijepo lutkarskoostvarenje, rafinirano i čisto”, u čemu sezrcalila krhka ljepota, ”i nježnost naročitolutaka središnjih likova, Kralja Ivana i Seline,kojim su život izražajno i duhovito udahnuli

Damir Pudar i Silvana Vučić”.45

Sezona 1990/91. započela je jednimŠ

otkrivaju Knezu koji onda spoznaje da je to



zanimljivim projektom, ”Španskomtragedijom” koju je napisao Thomas Kyd,engleski pisac iz šesnaestog stoljeća, i koja je

postavljena pod nazivom ”Strijela vremena”.Bio je to projekat dvoje mladih ljudi: Saše

Jovanovića, reditelja, i AikateriniAntonakaki, koja je uradila scenski pokret,scenografiju, kostime i kreirala lutke.Predstava se, kako ističe kritičarka LjubicaOstojić, doima kao pokretna izložba

apstraktne skulpture, i njeno se čitanje opire”olakom kolokviranju sebe”. Na drugojstrani, Zlata Brbor, kritičar mostarske”Slobode”, ističe da predstava zrači”ekskluzivnim individualitetom” i da je”primjer potpune slobode izražavanja unutarodređene poetike”, kao i da je realizirana ujasnim stilskim gradacijama uz evidentnudisciplinu, radinost i uigranost ekipe.

Ovaj mladi rediteljsko-scenografski tandem,sa francuske akademije Charleville, gdje seškoluju kadrovi za lutkarsku umjetnost,

realiziraće na mostarskoj lutkarskoj sceni jošjedan svoj projekat, Puškinovu ” Rusalku”.

Predstava je zasnovana na rječniku simbola,sa paravanom kao osnovnim rekvizitom koji,ustvari, postaje i sam ”glumac”. On seraslojava u tri dimenzije i time se stepenujeproces otkrivanja tajni. A krajnja tajna je –

obični život oli

čen u vre

ćama žita koje se

bila tajna koja ga je progonila. Ovu jepredstavu bio odabrao Dalibor Foretić, kaoselektor, za Sedmi bijenale jugoslavenskog

lutkarstva, ali onda je... došao rat. Njime jeuskraćeno i obilježavanje četrdeset godinapostojanja Pozorišta lutaka u Mostaru. Zajednu sezonu je bilo skraćeno i četvrtodesetljeće, koje , možda, u cjelini nije biloonako blistavo kao treće, ali u kojem sedesilo nekoliko predstava koje se moraju

uvrstiti u najstrožiju antologiju ovog teatra.Pomenimo one najizrazitije: ”Zlatoroga” i” Asagao”. U ovom je desetljeću Pozorištelutaka preživljavalo i najcrnje svoje dane, jersu njegovi članovi morali, zbog nestašicematerijalnih sredstava, jednu sezonu ostatibez ijedne premijerne izvedbe.

Ova je period proticao i u raznovrsnojsaradnji sa velikim brojem istaknutih znalacalutkarske umjetnosti. Posebno je značajnasaradnja sa rediteljima, MiroslavomUjevićem i Duškom Rodićem. No,

najplodnije je bilo gostovanje EdijaMajarona, čija je saradnja doživjela i malijubilej – 15 godina njegova prisustva umostarskom Pozorištu lutaka. Dragocjena jebila i saradnja sa pjesnikom LukomPaljetkom koji je i u ovom desetljećuobradio na sceni ovog Pozorišta jednu

Andersenovu bajku – ”Pal č icu”. Za ”Pal

č icu”

46

je vezan još jedan izuzetan događaj:j ij l i k j j

lutaka iz Mostara koji su organizirali duguj d i ”P i dj



najstarija glumica ovog teatra, koja jeprisutna na njegovoj sceni od prve predstave,”Snježane i sedam patuljaka”, izvedene 15.

novembra 1952. godine – Ljubica MilesaKaračić obilježila je trideset godina svogaumjetničkog rada. Najzad, pri kraju ovogdesetljeća pojavila su se dva nova glumačkaimena sa izrazitim stvaralačkim potencijama– Damir Pudar i Vanja Hrvić. Nažalost,njihovi talenti se nisu stigli razviti do onih

razina gdje su dospjeli njihovi prethodnici –Ulfeta Skikić i Silvana Vučić. I svi oni koji suim prethodili i pronosili ime svoga grada isvoga teatra domaćim i stranim scenama nakojima su gostovali.

MUZE NE ŠUTE: 1992. – 2000.

...A onda je došao rat!

Sve se survavalo u bezdan, mada je nadatinjala. Svjedoče o tome dva teksta objavljena

pri kraju 1992. godine. Autor jednog tekstaje glumac Salko Šarić, podsjećajući njime dase 15. novembra 1992. godine treba obilježiti”uistinu veliki jubilej” – 40 godina postojanjaPozorišta lutaka u Mostaru. Drugi je tekstnapisao glumac Petar Šurkalović, sanaslovom ” Kad rat bjesni muze ipak ne šute”.

On zapisuje poduhvat glumaca Kazališta

turneju pod nazivom ”Putovima djece –izbjeglica”, na kojoj su izvodili ranijeizvođenu predstavu Pozorišta lutaka ”Tko

umije, njemu dvije”. Kretali su se jadranskomobalom i izveli 45 predstava.Nastupile su prazne ratne godine, praznidosijei. Ipak, jedna se činjenica ne smijeprevidjeti jer ima istinsku povijesnu težinu:prvog jula 1995. godine Scena mladihAmaterskog pozorišta ”Abrašević” postavlja

”Patkicu Blatkicu” tandema N. Gernetove iT. Gurevičove. Rediteljske postavke seprihvatio Nuri-Džihan Kezman. U predstavisu učestvovali učenici Šeste osnovne škole izMostara: Sanel Čolić, Nada Hodžić, AdiVelagić, Maja Vejzović, Goran Tiro, EdoKurt, Inga Kotlo, Selma Čolić, Adis Peco,Goran Zagorčić i Adnan Kapić. Probe suodržavane u podrumu izgorjele zgrade GP”Hercegovina” u vrijeme dok su svoj dancemacabre igrale granate. Predstavi suprisustvovali predstavnici Evropske unije i,tronuti zbivanjem, donose odluku da se

obnovi devastirana i opljačkana salaPozorišta lutaka.

Tada Nuri-Džihan Kezman postaje i prviposlijeratni direktor Pozorišta lutaka. Na tojfunkciji ostaće do 1. maja 1996. kada će gazamijeniti Muhamed Hamica Nametak,istaknuti prijeratni glumac ovoga Pozorišta.

Godine 1996. zatječemo i nove informacije

47

koje, istina, nisu bile vezane za Pozorište,ć i ij Šk l l k

Grupa mladih članova Škole lutkarstval j I liji i il i



već za organizaciju Škole lutkarstva sanadom da to pređe u širi pokret. Nosiociprojekta su Pozorište lutaka iz Mostara i

SARTR, a poimenično to su bili: MarkoKovačević, Muhamed Nametak, DubravkaZrnčić-Kulenović, Ljubica Ostojić i SafetPlakalo. Rad je zamišljen u vidu pozorišneradionice, gdje bi se predavači angažirali izinostranstva (Češka, Poljska, Bugarska ) itražile bi se male etide za javno izvođenje.

Program rada ove Škole podržala je i svjetskaasocijacija lutkara UNIMA i Internacionalniinstitut lutkarstva, kako je u svomeobraćanju javnosti objavila glavni akterprojekta Dubravka Zrnčić-Kulenović.

Početkom 1997. godine aktiviran je rad naotvaranju Škole lutkarstva, najavljene prošlegodine. Otvorenje je bilo predviđeno za 8.februar i vezano za gostovanje teatra”Minor” iz Praga koji je izveo predstavu” Mišo Kuglica” na bosanskom jeziku, a zatimje održano predavanje iz uvoda u lutkarstvo,što su i prvi časovi Škole lutkarstva. Za dva ipo mjeseca je ova Škola izvela tri programa:sa teatrom ”Minor” iz Praga, sa DavoromDiklićem koji živi u Americi i sa poljskimumjetnicima Wieslawom Hejnom iLeszekom Czarnotom, profesorima Školelutkarstva. U međuvremenu stara sala

Pozorišta lutaka je osposobljena za rad.

gostovala je u Italiji i nastupila na smotripod imenom ”Poetič ne figure”, gdje sunastupili i teatri iz Španije, Slovačke i Italije.

Uslijedila je premijera scensko-poetskogkolaža ” Igraonica”. Izbor poezije irediteljsku postavku obavio je HamicaNametak, dekor i lutke je načinio MirsadBijedić, a predstavu je vodio Amer Ćatić.Igrali su: Nermina Denjo, Maja Perotić,

Sandra Perotić i Denisa Čamo.

U julu mjesecu ansambl Pozorišta lutakaizveo je ” Javni č as Škole”, sastavljen od nizavježbi, rađen sa polaznicima Škole lutkarstvakoji je vodio Muhamed Hamica Nametak.Poruka predstave je bila: slijediti svojuindividualnost i svoj duhovni prostor, stajatiu njemu, poznavati ga i dostojno gaprezentovati.

Godine 1997. se navršilo 45 godina odosnutka Pozorišta lutaka i taj je jubilejobilježen izvedbom Andersenove bajke”Olovni vojnik” u adaptaciji i režijiMuhameda Hamice Nametka, direktoraPozorišta. Ova je predstava, prije mostarskepremijere, u oktobru ove godine, izvedenačetiri puta na gostovanju u Španiji, ugradovima Barcelona i Mataro. Akteri

predstave su bili: Nermina Denjo, Dragan48

Jonić, Mili Krpo, Maja Perotić, SandraP tić i S i R d š P ij j bil 6

Budući da je Maksumić bio i reditelj il S lk Š ić j i t k d j j



Perotić i Sergio Radoš. Premijera je bila 6.11. 1997. godine. Uz jubilej je izvedena iprigodna predstava ”U svijetu dječ jih prava”,

koju je režirao Muhamed Hamica Nametak.Muziku je izabrao sam reditelj u saradnji saSergiom Radošem, a akteri predstave su bili:Nermina Denjo, Sandra Perotić, Dragan

Jonić i Sergio Radoš. Tehničko vođstvo jebilo povjereno Ameru Ćatiću i AdnanuBajramoviću. Premijerna izvedba bila je

upriličena u Jablanici 28. 9. 1997. godine.

Krajem godine je, takođe u sklopuobilježavanja 45 godina Pozorišta lutaka,izvedena još jedna premijera pod nazivom”Snjeguljac”, koju je napisao, režirao i ukojoj je naslovnu ulogu imao NedžadMaksumić. Pored njega, na predstavi suradili i Diana Ondelj-Maksumić u trostrukojglumačkoj ulozi, ali i saradnik na scenariju iizradi kostima, zatim Nermina Denjo iSergio Radoš.O ”Snjeguljcu” je pisao Salko Šarić. Istakaoje da je Maksumić napisao originalnoliterarno djelo, bazirano na poetskojmaštovitosti, primjerenoj dječjimreceptorskim mogućnostima, djelo u kojemsu se otkrivali novi odnosi ”između ljudi,životinja i stvari” sa onom pjesničkomubjedljivošću kojom je i nestvarno zvučalo

punom svojom stvarnosnom energijom.

glumac, Salko Šarić je istakao da je ovajsvestrani umjetnik ”stvorio kompaktnopozorišno ostvarenje u kojem se harmonično

nadopunjuju čvrsta ideja reditelja i dobranopostignuta homogenost i radost igranjaansambla”.Od ostalih glumačkih kreacija Salko Šarić jeistakao igru Diane Ondelj-Maksumić. Njojje ovo, nakon glumačkog rada u Italiji, biodebut pred mostarskom publikom, a u njemu

je pokazala svoju zavidnu stvaralačku snagu.U ovoj predstavi su svoje glumačkodokazivanje nastavili Nermina Denjo iSergio Radoš.

Još jedan značajan događaj treba zabilježiti uovoj godini: Salko Šarić, glumac-lutkar, ali iosobena ličnost u cjelokupnombosanskohercegovačkom glumištu, sakupioje sve plakate predstava Pozorišta lutaka uMostaru, popratio ih određenomznanstvenom aparaturom i svojimuvodnikom, uvezao u knjigu i tako načiniodjelo koje je dragocjeno za dalja istraživanjapovijesnih i umjetničkih dimenzija ovogteatra i kojim smo se i mi obilato koristili, načemu mu se mora zahvaliti.

I u 1998. godini rad obnovljenog Pozorištalutaka nije zamirao. Najprije je gostovalo na

”Sarajevskoj zimi 98” gdje se srelo sa nekim49

teatarskim grupama iz Bugarske i Japana, ufebruaru su gostovali u Italiji gdje su se

glumci iz Škole lutkarstva, Mostarskog teatramladih te još nekoliko mladih okupljenih



februaru su gostovali u Italiji gdje su sepredstavili sa svoje dvije predstave:”Olovnim vojnikom” i ” Legendom o rijeci

Neretvi” čija je premijerna izvedba, potom,upriličena 21. februara u Mostaru. Reditelj jeponovo bio Muhamed Nametak kojem jeasistirao Nedžad Maksumić, i u izborumuzike, gdje je kao saradnik, potpisan i MiroPandur. Mirsad Bijedić je bio autorscenografije i kreator lutaka, a tehničko

vođstvo je obavljao Amer Ćatić. Glumci subili: Diana Ondelj-Maksumić, NedžadMaksumić, Irena Salahović, Sandra Perotić,Nermina Denjo, Sergio Radoš, Mili Krpo iDragan Jonić.

Antun Marinić je 18. 4. 1998. realizirao svojautorski projekat ”Zaplešimo”, etidu krozhistoriju plesa, uz dramaturšku obraduLjubice Ostojić. Plesali su: Diana Ondelj--Maksumić, Nermina Denjo, Irena Salahović,Nedžad Maksumić, Sergio Radoš, SandraPerotić, Mili Krpo, Lejla Salčin, Nedim Ćišić,Amela Bajramović, Dragan Jonić, ArminaĆehić, Maša Serdarević, Saša Nožić i SelenaDizdarević. Ulogu voditelja je imao HamicaNametak. Samo dva-tri mjeseca kasnije, umaju, ansambl Pozorišta lutaka je ponovogostovao u Italiji sa projektom ” Ne ide pa neide”, rađenom po Beckettovom djelu

”Č

ekajuć i Godoa”. U njemu u

čestvuju mladi

mladih, te još nekoliko mladih okupljenihoko ovog projekta. Voditelj projekta je bioitalijanski reditelj Stefano Gabrini, uz još

nekoliko talijanskih teatarskih stručnjaka, aza prevođenje, rad sa glumcima iorganizaciju proba na sceni Pozorišta lutakabio je zadužen Nedžad Maksumić.

Početkom 1999. godine na pozivorganizacije ”Planina pomoć i” i Komiteta za

pomoć narodima bivše Jugoslavije iz ReggioEmilie, ansambl Pozorišta lutaka je gostovaou Italiji. Na gostovanju su proveli petnaestdana i izveli dvije predstave, na talijanskomjeziku, što je ovaj ansambl praktikovao iranije. Predstavili su se sa ” Malim princom” i” Legendom o rijeci Neretvi”. Reditelj objepredstave bio je Muhamed Nametak.

Krajem 1999. godine, 26. decembra, izvedenaje igra ” Meco Medić ” Jana Wilkowskog.Adaptaciju i režiju je obavio MuhamedNametak. Scenu i lutke uradio je MirsadBijedić, a tehničko vođstvo povjereno jeAmeru Ćatiću. Igrali su: Diana Ondelj--Maksumić, Nermina Denjo, NedžadMaksumić i Sergio Radoš.

Druga premijerna izvedba u toj sezoni je bila”Patkica Blatkica”, izvedena u ovom teatru

još u sezoni 1982/83. Paravan su načinili

50

studenti Pedagoške akademije iz Mostara.Predstava je realizirana u različitim

1956. do 1990. godine. Među gostima senalazio i Wojciech Wieczorkiewicz koji je



Predstava je realizirana u različitimlutkarskim tehnikama – od javajki i ginjolado igre rukama i predmetima. Igra je

zasnovana na principu klaunijade. Klaune sutumačili Nedžad Maksumić i Sergio Radoš i,kako je zabilježila Ljubica Ostojić,”decentno su razradili i razigrali ove partovesa osobitim scenskim šarmom i lakoćomigre”. U predstavi su učestvovali i DianaOndelj-Maksumić i Nermina Denjo.

POZORIŠTE LUTAKAU TREĆEM MILENIJUMU

Ovaj period počinje dolaskom RankeMutevelić na čelo Pozorišta lutaka. I kao štoje svojevremeno Antonije Karačić počeouspostavljati veze sa istaknutim lutkarskimcentrima u Evropi, tako je i Ranka Mutevelićuspostavila veze sa lutkarima jednog odglavnih evropskih centara danas – lutkarimaiz Bugarske.

U prvoj godini trećeg milenijuma bilo jenekoliko manifestacija koje su posredno ili

neposredno vezane za Pozorište lutaka uMostaru. Jedna od njih je gostovanjepoljskih lutkarskih umjetnika čiji jerealizator bio Poljski lutkarski centarUNIMA. Priređena je izložba poljskih

pozorišnih lutaka nastalih u periodu od

nalazio i Wojciech Wieczorkiewicz, koji jena sceni mostarskih lutkara 1987. godinepostavio dramatizaciju romana Marije

Konopnjicke ”Prič a o Č vrljugi, patuljcima i siroč etu Marici”. Također je u sali Pozorištalutaka, 6. marta 2001. godine u organizacijiPozorišta lutaka i Jevrejske opštine Mostarpriređeno Več e klezmer muzike, muzike

Jevreja iz srednjoistočnog dijela Evrope, uizvođenju Klezmerske grupe Sejnenskog

teatra iz Poljske.

U 2000. godini izveden je igrokaz”Ukradena prič a” Milivoja Mrkića, urediteljskoj postavci Voje Soldatovića izNovog Sada. Scenografiju, kostime i kreacijulutaka izveo je Imre Kočiš, dok je lutkeizradio Đula Hajnal, a rekvizite MirsadBijedić. Predstavu je vodio Amer Ćatić. Usvojim kritičkim opservacijama je VojislavVujanović posebno apostrofirao igruglumačkog kvarteta ovog teatra. Briljirala jeDiana Ondelj-Maksumić koja je ”igrala svimsredstvima: tijelom koje se povijalo premaritmičkim zadatostima, uvijek sa nekimakordom koji je zvučao iznenađujuće,glasovne su joj mogućnosti vanredne, sajasnom dikcijom, ali sa puno umiljatosti itopline, igrala je očima kojima je moduliralaformu u suglasnosti sa kadencama kojima je

završavala neku svoju frazu”. Njenu igru su51

slijedili i ostali akteri: Nedžad Maksumić,Nermina Denjo i Sergio Radoš.

kritičar, ”prožeta izrazitim spontanitetom, aopet, svaki njen pokret, geste, mimika, igra



Nermina Denjo i Sergio Radoš.

Za ”Ukradenom prič om” slijedila je, u 2001.

godini, predstava ” Mač ak u č izmama”Charlesa Perraulta. U 2002. godini je izvedenapredstava ” Dvije princeze”, rađena premaengleskoj bajci. Obje predstave su realiziraleekipe umjetnika lutkarske scene iz Bugarske.

Perraultovu priču ” Mač ak u č izmama” na

scenu je postavila rediteljka ElzbietaEysymont. Ivan Conev je bio scenograf,kostimograf i kreator lutaka, koje je izradilaIvanka Getova, dok je Milen Vassilevnapravio muziku. Kritičar Vojislav Vujanovićje posebno akcentirao neke momente za kojeje smatrao da se kroz njih najbolje proziruukupne vrijednosti predstave. Jedan od tihmomenata je likovnost predstave u kojojdominiraju pastelni tonovi, osim bojeMačkovih čizama datih intenzivnomcrvenom bojom. Glumci se pojavljuju utrostrukoj ulozi: kao interpretatori, kaoanimatori rekvizita i kao voditelji lutaka.Prelaz iz jednog u drugi vid ”dati su uotvorenoj formi, bez zaziranja da se predoči isam proces na modulacijama određenih scenajer su i te akcije ugrađene u samu igru”.

U predstavi je briljirala Diana Ondelj-

-Maksumić. Njena je igra, kako zapaža

opet, svaki njen pokret, geste, mimika, igraočima, odišu svojom cjelovitošću, izražajnompuninom, misaonom dograđenošću,

ritmičnošću”. Svoju animaciju Mačka podiglaje do virtuoznosti. U poređenju sa igromlegende ovog Pozorišta, DubravkomVujović, čija je igra zasnivana na analitičnostii naglašenom intelektualnom tonu, igruDiane Ondelj-Maksumić odlikuje”spontanitet poetske mekote”. Igra Nedžada

Maksumića je igra ” izrazite voljnosti”prevedene u igru tijelom, ”u scenskeposkočice kojima nalazi odraze i u svometenoru čiju svjetlinu usaglašava upravo sasvojim poskočicama”. Nermina Denjo iSergio Radoš u ovoj su predstavi još uvijekbili na tragalačkom putu ka svomestvaralačkom individualitetu.

Odlazak na Osmi međunarodni dječijifestival u Subotici bio je, zapravo, nastavakonog pohoda od prije rata, koji je, u nekimmahovima, sezao do trijumfalizma. I, da tajpohod nije bio samo formalan, dokaz jenagrada koju je Diana Ondelj-Maksumićosvojila. Žirijem je predsjedavao slavni lutkarHenrik Jurkovski .

Godina 2002. je počela jednom premijernomizvedbom, još jednim lutkarskim biljurem u

ovom teatru koji se, sve evidentnije,52

oslobađa preživljenih ratnih trauma. Ponovose zatičemo u prekrasnom ambijentu, dolaze

prepletom dinamičkih linija, koje iz nekogsvog imaginarnog središta, smještenog



p j ,oni koji vole teatar ne dijeleći ga na ”ovaj” i”onaj”, odjekuje uvijek začudna orkestracija

dječjih glasova. Takvim načinom se moženajaviti veliki jubilej, jubilej koji je, prije njih,proslavilo još Pozorište mladih u Sarajevu –50 godina postojanja, 50 godina intenzivnogstvaranja. Ovdje je amplituda ovoglutkarskog stvaranja dosegla do samog zenitaevropskog lutkarskog stvaranja. Mostar je

bio jedna od najznačajnijih uporišnih tačakaevropskog teatra, duhovne magistrale starogkontinenta zakrivljivale su svoj luk da biizgradili jedno svoje čvorište amalgamirajućise sa duhom Mediterana, sa svjetlošću koja serasprskavala na kamenoj bjelini. Na okupu suse ponovo našli bugarski lutkarski umjetnici.Na repertoaru je bila priča o dvije princeze,izvedena iz engleske bajke. Oživljavao ih jeSlavčo Malenov, istinski lutkarski mag,profesor na Lutkarskom fakultetu Pozorišneakademije u Bugarskoj, blagog lika i krajnjeneposrednosti, čovjek u čijoj biste blizinivječno željeli biti. Scenograf i kreator lutakaje Vassil Rokomanov, kostime je načinilaSilva Bačvarova, a muziku je obezbijedioMalen Malenov.

Scenografija je dovedena do začudnog: nasredini scene postavljen je drveni konstrukt

apstraktnog skulpturalnog određ

enja sa

g g g , j gnegdje u samom podnožju, kreću u prostor,dajući mu materijalno određenje, ali bez

zaustavljanja unutarnjih kretanja udefiniranju nečega što se podaje samodoživljavanju magičnog, pa, možda, i nečegaspiritualnog. Konstrukt ili kompozicija iliskulptura oslobađa iz sebe kinetičku energijukoja se rasprostire na sve strane, a modelirase ili iz kružnog kretanja konstrukta ili u

vidu klackalice ili vidom preformulacijaodnosa elemenata i linija. S njime se možesve: beskrajna traka putovanja, bez kojega inema bajke, enterijeri carskog dvora,formulacija horizontala odnosa izmeđusestara – princeza, odnosa zgusnuteplemenitosti i ljubavi, oblikovanje kaskade,donje i gornje ravni, kao principa zlosti(odnos između Carice-majke i pastorkeAne), oblikovanje dubine u kojoj jedan princboluje a drugi za njim tuguje, dok izpodnožja odjekuje mukli glas gatare,pakosne vještice, koja svojim eliksirimazagađuje čovjekovo obitavalište. Lutke sekreću uspostavljenim silnicama kojesimboliziraju moć plemenitosti, ulaze umeđuprostor gdje se modeluje sama priča. Aglumci, njih četvoro, opčinjeni nabojemplemenitog, što ga nosi u sebi sama priča,sve to preobražavaju u zamamnost igre. Njihčetvoro ”op

činjenih” su: Diana Ondelj-

53

-Maksumić. Nedžad Maksumić, NerminaDenjo i Sergio Radoš.

kojim se može porediti samo još jedanvelikan – Adolf Pomezny. Ali naša virovita



j g

Sa ovom su predstavom nastupili u Zenici na

manifestaciji ”Zeničko proljeće” , a zatim supozvani na Prvi internacionalni festivalpozorišta za djecu ”Banja Luka 2002”.Lokalna štampa je izvedbi posvetila dovoljnopažnje. U kratkoj novinskoj informaciji, čijije autor Luka Kecman, istaknuto je da suglumci uspjeli dočarati ”tu toplu priču bez

suvišnih pokreta, tačno i precizno, sa jasnoiznijansiranim likovima”. U dužem tekstu,također, objavljenom u ”Glasu srpskom”, sapotpisom S. Martinović, princip dobrote,okosnica bajke i izvedbe, zamijenjena jeprincipom ljepote, što se u princip dobrotemože uvesti tek kao svojevrstan aspekt.

Međutim, autor je naglasio da su članovimostarskog teatra ”izvrsni lutkari” i da unjihovoj predstavi ”dominiraju koloritni izanimljivi likovi, koje su glumci-lutkarimogli fino da oblikuju specifičnimmarionetama kreatora Vassila Rokomanova”.

Pedeset godina navršilo se 15. novembra2002., na dan kada je 1952. godine, izvedenaprva premijera, ”Snježana i sedam patuljaka”,u režiji legende, a ne ”izvjesnog”, ĐorđaBovana, samoniklog stvaraoca čija se maticarazgranala u beskrajnu krošnju kao simbol

lutkarstva u cijeloj Bosni i Hercegovini, i s

ypovijest i naš poslovični zaborav učinili su dase i jedan i drugi šalju u ”izvjesnost”, u

zaborav. Proslavljanjem jubileja spoznaćemoi veličinu ovog teatra, čija nam veličinaizmiče zbog prevelike blizine, a lik ĐorđaBovana smjestićemo u središte svjetlosnogkruga naših spoznaja.

PREDSTAVA PRIMJERENA JUBILEJU:Nazim Hikmet: ”Zaljubljeni oblak”

Slušaj ovaj Naj, šta prič a, kazuje,na rastanke se on žali, tuguje.

Dželaludin Rumi: Mesnevija

U obilnom programu, predviđenom zaobilježavanje pedesetogodišnjice svogapostojanja, Pozorište lutaka u Mostaru jepredvidjelo i jednu premijernu izvedbu,izvedenu 29. novembra 2002. godine. Narepertoaru se našao igrokaz ”Zaljubljenioblak”, načinjen po motivima pripovijetketurskog pisca Nazima Hikmeta, poznatog počuvenoj poemi ”Pisma Taranta-Babu”, i podrami ”Da li je postojao Ivan Ivanovič”,izvedenoj, svojevremeno, u nekolikobosanskohercegovačkih pozorišta (prevodioci

su bili Vlajko Ubavić

i Meša Selimović).

54

Ovaj pisac koji je, zbog svoga slobodoumlja,proveo niz godina po robijama, ispeo se,

maštovita silina rediteljeva, lirski zanosscenografa, i suptilno majstorstvo realizatora



ovoga puta, i na scenu jednog lutkarskogteatra. Zahvalnost za ovo dugujemo

poljskom lutkarskom reditelju Wojciechu Wieczorkiwiczu koji je već gostovao umostarskom Pozorištu lutaka – režirao jedramu Marije Konopnjicke ”Prič a o Č vrljugi,

patuljcima i siroč etu Marici” 1987. godine.

Priča ima svoj sloj čarobnog, sa orijentalnim

nadahnućem, ali i sa bajkovitimoživljavanjem predmeta koji se nalaze nausluzi onoga ko njeguje poštenje,čovjekoljublje i – ljubav. Toj čarobnosti jereditelj posvetio osnovnu pažnju, tražioformule kako da ga učini vizualno štoupečatljivijim, sa raskošjem boja i

konfiguracijom scenskog prostora sastratumima koji polaze od bajkovito uređenebašte sa tulipanima, preko kalote u pozadinikojom se razrješava daljina, do svemirskepolukružnice u kojoj se jate zvijezde sasvojim sjajem i koji se pretače u san. Timrediteljevim zahtjevima je, na najsuptilnijinačin, udovoljila Vanja Popović svojimscenografskim rješenjima, sa svojimorijentalno obojenim kostimima i sakreacijom lutaka za čiju je realizaciju pozvanjedan od najvećih kreatora lutaka u povijestibosanskohercegovačog lutkarstva – Ivica

Bilek. U opću cjelinu su se uklapali

lutaka.

Bojeni sklad je osnovni nosilac vizualnog.Boje su žive, vrhuneći u bojama tulipana, aliće se razvoditi i oblicima kostima i uoblikovanju amosfere, pomalo sanjalačke, aliu kojoj se nije gubio ni onaj fon realnogkojim se uspostavljala neposrednakomunikacija sa gledalištem. Svi su elementi

postavljeni u vertikali koja se blago povlači upozadinu i to je pridonosilo upravoupečatljivom doživljavanju cjeline čija jekonzistencija gotovo nenarušiva i kao da jeisklesana iz jednog komada, mada sve odišekrajnjom lepršavošću.

Fabula je zasnovana na sukobuproduhovljene ljepote i nasilja. Glavni jeprotagonista lijepa Ajša (u njenom imenu seskriva simbolika života) koja se brine osvojoj bašti punoj tulipana. Drugi pol činioholi Kara Sejfi, vlasnik cijele zemlje osimAjšine bašte i htio bi da zagospodari i timkomadićem zemlje i Ajšinom odnjegovanomljepotom tulipana. U tome mu pomažeKopriva. Ali, na drugoj strani, Ajši pomaže iZec, i Golub, i Oblak, i Vihor. Idejapredstave je da je ljepota neuništiva i da unjenu odbranu stupaju svi prirodni elementi.

Ali, predstava ima i svoj dio igre na55

proscenijumu. U tom dijelu se pojavljujeDerviš, pripadnik mevlevijskog reda sa

istinskim majstorstvom, očuvavajući lutki uscenskom prostoru njenu prirodnost i



svojim plesom vrtnje oko sopstvene ose. Onje, zapravo, narator u predstavi, on svojom

pričom povezuje dijelove predstave i –pronosi ideju o velikom duhovniku,Dželaludinu Rumiju, iako se nigdje otvorenone pominje njegovo ime. On svira nainstrumentu koji se zove Naj (u predstavi sekoristi oblik Nej) u čiju pohvalu DželaludinRumi i započinje svoj čuveni spjev

”Mesneviju”. I tako, u jednoj lijepoj skaski onepobjedivosti ljepote, u jednoj predstavinamijenjenoj najmlađem uzrastu, provlače seniti hommagea jednom od najvećih svjetskihumova koje je iznjedrila islamska civilizacija.

Derviša je tumačio Sergio Radoš, ”uživo”. I,

ako smo ranije mogli prigovarati ovomglumcu na dikcijskoj nesigurnosti, sada je tanesigurnost bila potpuno uklonjena, njegovglas je odzvanjao kristalnom čistinom, savrlo uvjerljivim izvlačenjem onih akcenatskihudara u kojima se dramski napon oličavao usvoj svojoj uvjerljivosti. Bila je to ona

scenska kultura koju nismo u prilici takočesto čuti sa naših scena. Drugi faktor uglumačkoj realizaciji ove predstave bio je,isto tako, vrlo kultiviran odnos glumcaprema lutki. Iako su zahtijevnosti bileizuzetne, između ostalog, svaki je glumacmorao nositi po tri lutke, činili su to sa

istančan odnos njen prema prostoru igre,prema rediteljskim zahtijevnostima. Sa svim

tim su bile usaglašene i glasovne vrijednostiDiane Ondelj-Maksumić, Nermine Denjo iNedžada Maksumića, a njima se na ispomoćinašao i veteran ovog teatra Edin Ljubović.Sagledano u cjelini, moglo bi se reći da jeovom predstavom ansambl Pozorišta lutakau Mostaru dostigao onu razinu do koje se

bilo stiglo predstavom ” Asagao”, izvedenom1989. godine. I time se ovaj mali ansambl, nanajbolji način, odužio svome velikomjubileju.

ZADNJI AKORD

Stasao i razvijao se tamo gdje je mi'marHajredin, učenik nenadmašnog mi'maraSinana , graditelja ”ćuprije na Drini”,nadsvodio nemirnu Neretvu mjesečevimsrpom svoga čudesnog mosta i, po čuvarimatoga mosta, dobio ime, Mostar je, vrlo brzo,

postao sredina sa duboko oduhovljenimoznakama. Njegovi su neimari bili Derviš--paša Bajezidagić, potom Fevzi Mostarac, sasvojim spjevom ”Bulbulistan”, zatimžitomislićki monasi, da bi se, u drugojpolovini XIX vijeka, formirao mostarskiknjiževni krug sa Jovanom Dučićem,

56

Aleksom Šantićem, Svetozarom Ćorovićem,Ivanom Miličevićem i drugim, čijim sedj l d l i id d h

može sresti neposredno nakon završetkaPrvog svjetskog rata, ali će značajno zaM bi i ij i k j d blj



djelom dovršavala piramida duhovnog rastaovoga grada, pomaknutog daleko od

ustaljenih duhovnih magistrala togavremena. Istovremeno, u Mostar su počelidolaziti učitelji iz Vojvodine i sa sobomdonosili teatarska iskustva, stjecana urodnim prostorima, i prevodili ih u praksu uradu sa učeničkim družinama. Ovi, pak,odrastajući formirali su diletantske družine,

razgorijevali ljubav prema teatru, i Mostar je,ubrzo, postao ”grad opsjednut pozorištem”u kojem su ”svi odreda, bakali, mehandžije,zanatlije, učitelji, sitni činovnici, radnicitvornice duhana, malobrojna inteligencija,pjesnici i pisci bili na zajedničkom poslu:stvaranju pozorišne predstave”.

Taj čudesni dinamizam pozorišnog razvoja jeprof. Josip Lešić pratio do izbijanja Prvogsvjetskog rata, ostavljajući potonjima unaslijeđe da nastave njegov rad, ali dostojnognasljednika nije bilo. Ipak, bar posredno,nešto se moglo doznati o teatarskom životu

u Mostaru između dva svjetska rata –značajnu pomoć je pružio Nuri-DžihanKezman u svojoj Monografiji o amaterskompozorištu ”Abrašević”, formiranom 1926.godine. U tom će periodu svoju teatarskuaktivnost započeti jedan medicinskipomoćnik, Đorđe Bovan. Njegovo se ime

Mostar biti vrijeme pri kraju ovog razdobljakada će ovaj entuzijasta biti poslan u

Ljubljanu na kurs lutkarstva. Nakonpovratka u Mostar, on će osnovati nekuvrstu lutkarskog teatra u Mostaru čiji će radtrajati do izbijanja Drugog svjetskog rata.Svoj rad će nastaviti nakon Drugog svjetskograta u pionirskoj sekciji u društvu”Abrašević”. A kada, na inicijativu Safeta

Čišića, čudesnog duhovnog pregaoca uovom gradu, nakon Drugog svjetskog rata,bude formirano Gradsko pozorište lutaka uMostaru, Đorđe Bovan će biti postavljen zanjegovog upravnika, a, ujedno, biće i njegovjedini reditelj, mobilizator u okupljanjumladih Mostaraca oko teatra i njihov učitelj.

Prva zvanična predstava izvedena jepolovinom novembra 1952. godine. Bila je to”Snježana i sedam patuljaka”. Na njenomizvođenju bilo je angažirano 13 aktera – šestmuškaraca i sedam žena. Sve su to bili mladiljudi, najviše učenici Učiteljske škole ili

svršeni učitelji. Uloga Snježane bila jepovjerena Dobrili Hamović, koja se,nažalost, neće dugo zadržati u teatru iako je,po svemu sudeći, bila izvorni talenat. Osimnje, na realizaciji predstave bili su angažiranii sljedeći glumci: Fadila Đelmo, BrankoHinković, Drago Čalija, Ivica Arapović,

57

Krešimir Soldić, Ljubica Repović (kasnijeKaračić), Gina Maršić, Salko Elezović, ZijadaŠ ić Mi K j D P lj I k

Jovana Aleksića ” Lajka i mač ak Kometa”,izvedena u istoj sezoni, 15. juna 1963.

di



Šantić, Mirzo Kajan, Dragan Pezelj, IvankaIvanković. Igrokaz je za izvedbu priredio

Adolf Pomezny, koji je, dvije godine prije, uSarajevu formirao Pozorište za mlade, ascenografiju je uradila Vesela Raslić.Tako je počelo.

U prvoj sezoni, pored ”Snježane i sedam patuljaka”, izvedene su i predstave: ” Ivica i

Marica” (autor Marija Kulundžić), ”Č arobnilijek” (tandema: Radmila Begović i MarijaMarijanović) i ” Aladin i č arobna lampa”(Željko Hell). Prvih deset sezona je svepredstave režirao isključivo Đorđe Bovan.Posljednja njegova rediteljska postavka bićeigrokaz češkog lutkarskog maga Jana Malika

” Loptica Skoč ica”, premijerno izveden 28. 4.1963. godine. Njegovi nasljednici narediteljskom poslu biće dva glumca ovogPozorišta, koje je doživjelo, umeđuvremenu, svoje preimenovanje uPozorište lutaka Mostar, Antonije Karačić iRisto Vujović. Prvi će se, kao reditelj,

predstaviti Antonije Karačić. On će postaviti” Hvalisavog mač ka”, ruskog tandemaAnatolija Karanova i Vladimira Levšina, čijaje premijerna izvedba bila 4. marta 1963.godine. Sljedeću predstavu, nakon Bovanove” Loptice Skoč ice”, ova dva glumca ćepostaviti u tandemu. Bila je to scenska igra

godine.

Pozorište je počelo raditi u Jevrejskojsinagogi koju je Jevrejska opština ustupilagradu upravo pod uvjetom da budenamijenjena aktivnostima mladih. (Kasnijeće Skupština opštine Mostar 23. jula 1965.godine, nakon kraćih pregovora, za cifru od5.500.000 dinara otkupiti zgradu od

Jevrejske opštine Mostar.) Generalnaadaptacija prostora, usmjerena nazadovoljavanju narastalih potreba teatra,obavljena je od 1959. do 1962. godine, pa ćetri sezone Pozorište obustaviti svojudjelatnost. U toku ovih deset godinaansambl se polako stabilizirao, česta

fluktuacija glumaca iz prvih sezona jezaustavljena, a jezgro su činili: LjubicaRepović-Karačić, Antonije Karačić, RistoVujović, Azra Bajrić-Ljubović, BrankoHinković, Franciska Dulić-Spahić, ZvonkoMerdžo i Mirzo Kajan. Među scenografimaće se pojaviti, nakon Vesele Raslić; Aurelija

Branković, akademski slikar; Živorad Kukić iĐuro Termačić. Majstor lutaka će biti FranjoKitak, a kostime je izrađivala Tidža Čerić.Muzičku obradu predstava, već u ranoj fazi,obavljaće Bogumil Klobučar, sama, pak,muzika će biti direktno izvođena, najčešćena klaviru, a izvođači će biti: Milada Huša-

58

-Karailić, Dušanka Kitanov, Ljerka Vukelja,Biljana Milutinović i Tajana Slišković.

sredinama. Među njima će biti: DuškoRodić, Miroslav Ujević, Davor Mladinov,J risla Korenić Borisla Mrkšić i dr gi S



U narednim sezonama početno jezgro

glumačkog ansambla će biti obogaćivanonovim stvaralačkim snagama koje će serazvijati u glasovite umjetnike-lutkare: PetarŠurkalović, Edin Ljubović, MirjanaRadulović, Dubravka Šunjić, MuhamedNametak, Ahmed Sadžaktar, Salko Šarić,Ulfeta Skikić, Silvana Vučić, Jadranka

Popović, a pred izbijanje posljednjeg rata ćese pojaviti čitava plejada mladih, izrazitotalentiranih glumaca kao što su: DamirPudar, Darko Ostojić, Vanja Hrvić, RobertPehar, a svoje prve teatarske stvaralačkekorake započeće, upravo u ovom teatru,danas istaknuti glumac zagrebačkog

glumišta, Dragan Despot. Ovoj će se skupiniglumaca pridružiti i Dobrivoje BoboSamardžić, akademski slikar, kao scenograf iMilivoje Bokić kao izvođač vajarskih radovai majstor lutaka. Prvi lektor će biti dr.Abdurahman Nametak čiji će rad nastavitiBorivoje Borozan, Velimir Laznibat i

Miroslav Palameta.

Polovina druge decenije postojanja ovogteatra biće presudna u daljem njegovomrazvoju: tada će se u praksu uvesti dovođenjereditelja sa strane, profesionalno obučenih isa stečenim iskustvom u razvijenim

Jurislav Korenić, Borislav Mrkšić i drugi. Snjihovim dolaskom će se bitno inovirati i

sam repertoar djela koja se postavljaju nasceni: izvodiće se djela Stevana Pešića,Dragana Lukića, Rade Pavelkića, BorisaSenkera, Tahira Mujičića, Nina Škrabea.

Ipak, tri događaja će učiniti da se ovaj teatarvine u sami vrh evropskog lutkarskog

umijeća. Na prvom mjestu su umjetnici –lutkari iz Čehoslovačke, Poljske i Bugarske,među kojima su bili reditelji: Oskar DanielBatjek, Zdenjek Bezdjek, Wojciech

Wieczorkiewicz i Zdenjek Vyskočil, zatimscenografi i kostimografi: Vaclav Havlik,

Jarmila Fenclova, Jan Zabarski, Leokadija

Serafimović. Drugi presudan događaj je biodolazak istinskog lutkarskog maga izSlovenije – Edija Majarona, koji je, obično,sa sobom dovodio i svoje scenografe ikostimografe, sam je obavljao i muzičkuobradu predstava. Njegove režije su u sebisadržavale i izuzetnu obrazovnu funkciju, ali

i izuzetan estetički domet. U njegovojdramaturškoj obradi, rediteljskoj postavci imuzičkoj opremi, sa likovnim rješenjimaAgate Freyer biće izvedena kultna predstavaovog teatra – ” Martin Krpan”, FranaLevstika kojoj će se, po svojim stvaralačkimdometima, približiti još ” Asagao”, japanskog

59

pisca Čikamacu Tokuse u rediteljskojpostavci Todora Ristića i ”Zlatorog ” ZdravkaOstojića upravo u rediteljskoj postavci Edija

rasula ovog teatra. Jedan dio ansambla ćepreći u zapadni dio ovoga grada gdje ćekrajem 1992 biti formirano Lutkarsko



Ostojića upravo u rediteljskoj postavci EdijaMajarona. Treći momenat je – dolazak

pjesnika i lutkarskog umjetnika LukePaljetka sa svojim dvjema obradamaAndersenovih bajki: ”Snježne kraljice” i”Pal č ice”. Bila su to lirsko-teatarska čuda,scenske magije koje su zadivljavale gledalištema gdje bile izvođene. Sa ove trikomponente i sa svim onim što im je

prethodilo, načinjen je moćni mozaikpostignutih vrijednosti Pozorišta lutaka kojeje steklo moćnu afirmaciju ne samo u Bosni iHercegovini ili bivšoj zajedničkoj državi veći na raznim evropskim scenama. Ovaj teatarje Mostar učinio jednim od centaraevropskog lutkarstva. Nagrade i priznanja su

stizala sa svih strana: u Poljskoj, Mađarskoj,Francuskoj, Austriji, Bugarskoj, Njemačkoj.

Ovim cjelovitim vrijednostima treba dodatijoš neke elemente: dolazak već pomenutogTodora Ristića koji je u ovom Pozorištupostavio dramu japanskog stvaraoca

Čikamacu Tokuse ” Asagao” koja jepredstavljala jedan od vrhunskih dometaovog teatra, zatim dolazak scenografaBranka Stojakovića iz Zadra i Saše

Jovanovića iz Ljubljane čija će postavkaPuškinove ” Rusalke” biti i posljednjapredstava pred izbijanje rata i sveopćeg

krajem 1992. biti formirano Lutkarskokazalište, koje još uvijek traje i, iako, po

svome nastanku, predstavlja pobočnu granu,pokušava sebi prisvojiti pravo legitimnognasljednika Pozorišta lutaka u Mostaru, kojenikada nije pripadalo ni ovom, ni onomdijelu grada već sveopćoj kulturi Mostara čijase duhovna vertikala počela uzdizati odpolovine XVI stoljeća da bi svoju destrukciju

doživjela u ovo naše zlehudo vrijeme,simbolizirano i rušenjem mjesečevog srpaHajredinova mosta, jednog odnajveličanstvenijih djela arhitekture na našimprostorima, izvedenog u periodu osmanskeuprave na našim prostorima.

Pozorište lutaka u Mostaru će se vrlo ranopojaviti na prestižnom Festivalu djeteta uŠibeniku, zatim će učestvovati na svimfestivalima lutkarskih pozorišta Bosne iHercegovine i na Bijenalu jugoslovenskoglutkarstva, koje se održava u Bugojnu. Sa ovadva posljednja festivala se ansambl ovog

teatra najčešće vraćao sa pregrštom nagrada,bilo za predstavu u cjelini, bilo zapojedinačne umjetničke kreacije. Već naPrvom festivalu bosanskohercegovačkihlutkara je Azra Bajrić-Ljubović dobilanagradu za glumačku kreaciju u predstavi”Vragov most”, izvedenoj u sezoni 1968/69.

60

Ona će biti nagrađena i na Drugom i naPetom festivalu bosanskohercegovačkihlutkara Na Drugom festivalu će i cijeli

dobiti nagradu za ”najbolju glumačku igruansambla”. Iste godine će biti organiziran iPrvi bijenale jugoslovenskog lutkarstva u



lutkara. Na Drugom festivalu će i cijeliansambl ponijeti nagradu za kolektivnu

animaciju, a na Trećem festivalubosanskohercegovačkog lutkarstva,održanom u Brčkom 1973. godine, gdje sunastupili sa predstavom ” Jedna drugaPepeljuga” Aleksandra Popovića, osvojićenagradu za najbolju predstavu. U istojpredstavi je Dubravka Šunjić-Vujović

dobila nagradu za kreaciju Pepeljuge. Ovojće glumici pripasti i niz drugih nagrada:nagrada za ulogu Carice u ” Martinu

Krpanu”, nagrada za ulogu Malog Mraka u” Kraljevskoj jeci”, dvije nagrade za dvijeuloge u ”Zlatorogu” Zdravka Ostojića, a dvaputa je dobila i nagradu Udruženja dramskih

umjetnika Bosne i Hercegovine.

Na Petom festivalu bosanskohercegovačkihlutkara, organiziranom u Rudom, ansambl jenastupio sa predstavom ”Baba Roga”Ljubivoja Ršumovića i dobio nagradu zanajbolju predstavu. Istu će nagradu dobiti i

na Sedmom festivalu za izvedbu ” Martina Krpana”. Istom će predstavom osvojitinagradu UNIME na festivalu UNIME uMađarskoj. Na Devetom festivalubosanskohercegovačkog lutkarstva 1979.godine nastupiće sa predstavom ”Prič a o

knežević u Sveboru i Svarožici Sunč ici” i

Prvi bijenale jugoslovenskog lutkarstva uBugojnu na kojem će se pojaviti sa

predstavom ”Bor visok do neba” i dobitinagradu žirija RTV Sarajevo za najboljupredstavu na Bijenalu. Na narednomDesetom festivalu lutkarstva BiH, nastupićesa predstavom ”Bor visok do neba” koja ćebiti proglašena najboljom predstavom. I nanarednom festivalu, gdje će nastupiti sa dvije

predstave ”Snježnom kraljicom” i” Kraljevskom jekom”, ”Snježna kraljica” ćebiti proglašena najboljom predstavom. NaČetvrtom festivalu Yu lutkarstva, predstavaovog ansambla ” Ako je vjerovati mojoj baki”biće proglašena najboljom od strane žirijagrada domaćina, a na Trinaestom festivalu

bosanskohercegovačkog lutkarstva njihovapredstava ”Zlatorog ” biće proglašenanajboljom. Ista predstava će biti proglašenanajboljom i na Petom bijenalu Yu lutkarstva,a na Šestom bijenalu istu će nagradu dobiti ipredstava ” Asagao”.

Među pojedinačnim osvajačima nagradanalaze se i sljedeći glumci: Risto Vujović, naPrvom susretu pozorišta lutaka BiH (1971.)dobio je glumačku nagradu za tumačenjeLađara u predstavi ”Vragov most”, na Šestomsusretu (1976.) nagradu za ulogu Olovnogvojnika u predstavi ” Hrabri olovni vojnik”, a

61

na Devetom susretu nagradu za animacijulika Prtko u predstavi ”Prič a o knežević uSveboru i Svarožici Sunčici”. Franciska

Srakana u ”Prič i o knežević u Sveboru iSvarožici Sunč ici”, na Petnaestom susretunagradu za animatorsko ostvarenje u



Sveboru i Svarožici Sunč ici . FranciskaDulić-Spahić, na Drugom festivalu

bosanskohercegovačkog lutkarstva dobila jenagradu u sceni delfina u predstavi” Izgubljeni balon”, zatim za kreaciju Maćeheu predstavi ” Jedna druga Pepeljuga”,izvedenoj na Trećem festivalu, a za animacijuKrave u predstavi ”Bor visok do neba”podijelila je kolektivnu nagradu sa Azrom

Ljubović i Mirjanom Pezelj na Desetomsusretu pozorišta lutaka BiH. LjubicaKaračić je takođe dobila nekoliko nagrada:za ulogu Strave u ”Baba Rogi”, za animacijuu ” Izgubljenom balonu”, zatim je dobilanagradu Udruženja dramskih umjetnika upredstavi ”Bor visok do neba”, potom

Nagradu grada Mostara ”14. februar” iNagradu dječjeg žirija ”Maskota susretaPinokio”. Muhamed Nametak je dobionagradu za ulogu Doktora u predstavi”Carev paž ” na Osmom festivalubosanskohercegovačkog lutkarstva 1978.godine. Za istu ulogu je dobio i nagradu

Udruženja dramskih umjetnika BiH. Zaangažman u lutkarstvu za vrijeme rata, dokje boravio u Italiji, dobio je prestižnopriznanje, nagradu Zlatna Pulčinela koja sedodjeljuje u talijanskom gradu Bariju. PetarŠurkalović dobio je nagradu na Devetomsusretu pozorišta lutaka BiH za animaciju

nagradu za animatorsko ostvarenje upredstavi ” Asagao”, a na Drugom susretu

posebnu nagradu za scene ”delfina i sirena”podijelio je sa Franciskom Spahić, EdomLjubovićem, Dubravkom Šunjić-Vujović,Ljubicom Karačić i Mirjanom Pezelj. DamirPudar dobio je nagradu za animaciju likaPostolara u predstavi ”Postolar i vrag ” naČetrnaestom susretu pozorišta lutaka BiH.

Ulfeta Skikić je na Jedanaestom festivalubosanskohercegovačkog lutkarstva dobilanagradu za ulogu Gerde u ”Snježnoj kraljici”,a na Šestom bijenalu Yu lutkarstva i na XVfestivalu BH lutkarstva dobila je nagradu zaanimaciju lika Asagao. Salko Šarić je dobionagradu za animaciju Groze i Strave u

predstavi ”Baba Roga”, izvedenoj na Petomsusretu bosanskohercegovačih lutkara, a naTrinaestom festivalu je dobio nagradu zaTragača Drugog u predstavi ”Zlatorog ”. Isteje godine (1986.) dobio i nagradu Udruženjadramskih umjetnika BiH za Tragača Drugogu ”Zlatorogu” i Zlog vilenjaka u predstavi

” Ako je vjerovati mojoj baki”. Silvana Vučić--Jugo je na Trinaestom susretu BH lutkaradobila nagradu za kreaciju lika Lijepe Vide u”Zlatorogu”, a na Šestom bijenalu Yulutkarstva za animaciju lutke Asagao uistoimenoj predstavi (sa Ulfetom Skikić).Njima se, u poslijeratnom periodu pridružila

62

i Diana Ondelj-Maksumić dobivši nagraduza kreaciju Mačka u predstavi ” Mač ak uč izmama” prilikom nastupa na Osmom



p pmeđunarodnom festivalu pozorišta za djecu

”Subotica 2001.”O ovom Pozorištu je pisano dosta, madanikada dovoljno. U prvim sezonama su se,svojim kritičarskim zapažanjima, posebnoisticali: Safet Burina, Aziz Hadžihasanović,Mugdim Karabeg, Mile Ratković i Ante

Vican. Kasnije će o predstavama ovog teatrapisati: Ibrahim Kajan, Dalibor Foretić,Momčilo Popadić, Jakša Fiamengo, MarijaGrgičević, Ljubica Ostojić, Nada Rakić,Dževad Karahasan, Gradimir Gojer, VojislavVujanović, Omer Tipura, Dario Terzić, ZlataBrbor...

U trećem milenijumu, Pozorište lutakaMostar, iako bez stalne finansijske potporeod bilo koga u zemlji, zahvaljujući raznimvrstama pomoći, uglavnom stranih donatora,i entuzijazmu cijelog kolektiva na čelu sadirektoricom Rankom Mutevelić, kreće se

sigurnom uzlaznom putanjom i bliži onomhorizontu kojeg su osvojili njihoviprethodnici.

63

SUMMARY

M hi h d d l d

teachers, public servants, tobacco factoryemployees, intelligentsia still small in numbers,

poets and writers – were part of a common



64

Mostar, a town, which grew and developeditself around the site where a builder “mi’mar”

Hajrudin, a student of a unsurpassable“mi’mar” Sinan, who built the bridge over the

Drina river, arched the restless Neretva river with the crescent of his miraculous bridge, and which was named after the guardians of the same bridge – was becoming very fast a deeply

spiritualized environment. Mostar wasdesigned and built by Dervis PashaBajezidagic; then Fevzi Mostarac with his

poem “Bulbulistan”; followed by the monks from Zitomislici. Then, in the second half of the 19th century, the Mostar literary circle wascreated gathering the names such as Jovan

Duč ić , Aleksa Šantić , Svetozar Ćorović , Ivan Milič ević and the others, whose workcompleted the pyramid of spiritual growth of this town far away from the common spiritual

paths of those times. At the same time, theteachers from Vojvodina came to Mostar. They

brought along their theatre experience acquired

from home and started to pass it over to thetroops made of their students. The latter, while

growing, established the amateur art groups and cherished affection for theatre.Consequently, soon after, Mostar grew into“the town obsessed by theatre”, where “justeverybody – grocers, innkeepers, craftsmen,

p p f plan: to create a theatre performance”.

Professor Josip Lešić followed up thatmiraculous dynamism of the theatredevelopment until the outbreak of the WorldWar I, charging those who remained withcontinuing his efforts, but a deserving successorcould not be found. However, at least

indirectly, something could be learnt about thetheatre life in Mostar between the two world wars – a significant assistance was offered by Nuri-Džihan Kezman in his Monograph on Amateur Theatre “Abrašević ”, established in1926. A medical assistant, Đorđ e Bovan,commenced his theatre activity in that period.

His name could be found directly after the endof the World War I, but a significant time for

Mostar was the end of this period when thisenthusiast was assigned for the puppetry coursein Ljubljana. After his return to Mostar, heestablished a kind of puppet theatre in Mostar,

which was operational until the outbreak of

the World War II. After the WWII, hecontinued his work in the junior section of the“Abrašević ” art group. And, when upon theinitiative of Safet Ćišić , a miraculous zealous

worker in this town, after the WWII, the CityPuppet Theater in Mostar had beenestablished, Đorđ e Bovan was appointed as its

manager, and at the same time, he was its soledirector, initiator in gathering of young Mostar

people around the theatre and their teacher.

Lamp” (Željko Hell). Over the initial ten seasons, all performances were directed solely by Đorđ e Bovan. The last performance he



65

The first official performance was set aroundthe middle of November 1952. That was“Snow White and the Seven Dwarfs”.Thirteen actors were involved in its

realization – six men and seven women. All those were young people, mostly the students of the Teacher-Training School or teachers.

Dobrila Hamović was entrusted with the roleof Snow White, but in spite of her natural gifts, she did not stay long in the theatre. The other actors, involved in the realization of the performance were: Fadila Đelmo, Branko Hinković , Drago Č alija, Ivica Arapović , Krešimir Soldić , Ljubica Repović (later

Karač ić ), Gina Maršić , Salko Elezović , ZijadaŠantić , Mirzo Kajan, Dragan Pezelj, Ivanka

Ivanković . The play was prepared by Adolf Pomezny, who, two years ago, established inSarajevo the Youth Theatre and scenography

was done by Vesela Raslić .

That is how it started. In the first season, in addition to “Snow White and the Seven Dwarfs” , also the following performances were set: “Hansel andGretel” (author Marija Kulundžić ), “MagicMedicine” (tandem: Radmila Begović and

Marija Marijanović ) and “Aladdin and Magic

directed was the play of the Czech puppetry

maestro Jan Malik “A Bouncing Ball” , withthe premiere on 28.4.1963. He was succeeded as a director by two actors of this Theatre, renamed in the meantime into Pozorištelutaka Mostar, Antonije Karač ić and RistoVujović . Antonije Karač ić was the first whointroduced himself as a director. He set “A

Braggart Cat” by a Russian duo Anatolij Karanov and Vladimir Levšin, with the premiere on 4.3.1963. Bovan’s performance“A Bouncing Ball” was followed by the

performance set by the joint efforts of these two actors. It was a play by Jovan Aleksić “Laykaand the Comet Cat” set in the same season,

on 15.6.1963.

The Theatre commenced its work in the Jewish synagogue, which was entrusted by the Jewish community to the city for the purposeof youth activities. (Later, on 23.7.1965, after

brief negotiations, the Mostar Municipal

Assembly for the amount of Dinars 5.500.000 bought the building from the Mostar JewishCommunity.) In order to satisfy the ever-

growing requirements of the Theatre, the building space went through the general adaptation over the period from 1959 to 1962, so over three seasons the Theatre paused its

activities. Over these ten years, the Theatretroop acquired the permanent membership,

stopping the frequent fluctuations of the actors

Robert Pehar, as well as Dragan Despot, theeminent actor of a Zagreb acting scene of today, who made his grand entry to the stage



66

from the initial seasons, and the nucleus was

represented by: Ljubica Repović -Karač ić , Antonije Karač ić , Risto Vujović , Azra Bajrić - Ljubović , Branko Hinković , Franciska Dulić -Spahić , Zvonko Merdžo and Mirzo Kajan.

After Vesela Raslić , the other appeared as scenographers, such as: Aurelija Branković , an academic painter, Živorad Kukić and Đuro

Termač ić . The puppet-master was Franjo Kitak and costumes were made by TidžaČerić . Already at the early stage, the music

arrangement was done by Bogumil Klobuč ar and the music was played directly on the stage,most frequently on the piano and the

performers were: Milada Huša-Karailić ,

Dušanka Kitanov, Ljerka Vukelja, Biljana Milutinović and Tajana Slišković .

During the seasons to follow, the initial nucleus of the acting troop was strengthened bynew creative forces growing into famous artists

– puppeteers: Petar Šurkalović , Edin Ljubović ,

Mirjana Radulović , Dubravka Šunjić , Muhamed Nametak, Ahmed Sadžaktar, SalkoŠarić , Ulfeta Skikić , Silvana Vuč ić , JadrankaPopović and in the eve of the outbreak of thelatest war a whole pleiad of the young,extremely gifted actors appeared, such as:

Damir Pudar, Darko Ostojić , Vanja Hrvić ,

at this Theatre. This group of actors was joined

by Dobrivoje Bobo Samardžić , an academic painter, as a scenographer and Milivoje Bokić , as a sculptor and puppet-master. The firsteditor was Dr Abdurahman Nametak, whose

work was continued by Borivoje Borozan,Velimir Laznibat and Miroslav Palameta.

The middle of the second decade of existence of this Theatre was crucial in its furtherdevelopment: at that point the practice wasestablished to have guest directors,

professionally trained and with the experience acquired in developed environments. Some of them were: Duško Rodić , Miroslav Ujević ,

Davor Mladinov, Jurislav Korenić , Borislav Mrkšić and the others. Their arrival significantly innovated the repertoire: the workof Stevan Pešić , Dragan Lukić , Rade Pavelkić ,Boris Senker, Tahir Mujič ić , Nino Škrabe was

set.

However, three events contributed to thelaunching of this Theatre to the very top of the

European puppetry craft. In the first place,those were the artists – puppeteers fromCzechoslovakia, Poland and Bulgaria, such asthe directors: Oskar Daniel Batjek, ZdenjekBezdjek, Wojciech Wieczorkiewicz and

Zdenjek Vyskocil, then scenographers andcostume designers: Vaclav Havlik, Jarmila

Fenclova, Jan Zabarski, Leokadijaf Th d l

at various stages of Europe. This Theatre made Mostar one of the centers of the European puppetry. The prizes and awards were coming f h l d



67

Serafinović . The second crucial event was

arrival from Slovenia of a true puppetry wizard – Edi Majaron, who usually came accompanied by his own scenographers andcostume designers, and did by himself themusic arrangement for the plays. His directing incorporated an exquisite educational

function, but also the esthetic value. It was

him who, assisted by Agata Freyer as adesigner, directed and made music anddramaturge arrangements for the cult

performance of this Theatre – “Martin Krpan” by Fran Levstik. Only “Asagao” by the Japanese writer Cikamacu Tokusa directed byTodor Ristić and “Goldenhorn” by Zdravko

Ostojić directed again by Edi Majaron, couldin their creative achievements compete withthis performance. The third momentum – the

arrival of the poet and puppetry artist LukaPaljetak with his two productions of Andersen’s

fairytales: “Snow Queen” and “Thumbalina”.Those were lyrical and theatre miracles, scene

magic always leaving a strong impression on the audience everywhere. With these threecomponents and everything that preceded them,the powerful mosaic of achieved values of theTheatre was made and it acquired a strong

affirmation not only in Bosnia and Herzegovina, or a former state union, but also

from everywhere: Poland, Hungary, France,

Austria, Bulgaria, Germany.

These compact values should be added by somemore elements: the arrival of the alreadymentioned Todor Ristić who set in thisTheatre the drama of the Japanese writerCikamacu Tokusa “Asagao” , which

represented one of the top achievements of thisTheatre; then arrival of the scenographerBranko Stojaković from Zadar and Saša

Jovanović from Ljubljana, whose productionof Puskin’s “Rusalka” was also the last

performance prior to the outbreak of the war and total disintegration of this Theatre. One

part of the troop moved to the Western part of the City and at the end of 1992 established

Lutkarsko kazalište, which is still operational and although by the way of its establishment, itis only a branch, it is making an attempt to

repossess the right of the legitimate successor of Pozorište lutaka Mostar, which has never been

a possession of this or another part of Mostar, but of a totality of the culture of Mostar, whose spiritual line started to ascendant already inthe middle of the 16th century and experiencedits destruction in our tragic time, symbolized

by the destruction of the crescent of Hajrudin’s bridge, one of the most magnificent pieces of

architecture in our areas, built during theTurkish Administration in our areas.

P iš l k M d l

Zdravko Ostojić , and she was also twice awarded with the prize of the Association of the Drama Artists of BiH.



68

Pozorište lutaka Mostar appeared very early at

the prestigious Festival of Child in Šibenik and then took part at all festivals of puppettheatres of Bosnia and Herzegovina and at theBiennial of the Yugoslav Puppetry held inBugojno. Usually from the latter two, thetheatre troop came back with the plentiful of

prizes and awards, either for the performance

as a whole, or for individual acting creations. Already, at the first Festival of the BiH Puppeteers, Azra Bajrić -Ljubović won a prize

for the acting creation in the performance“Devil’s Bridge” , set in the season 1968/69.She was also rewarded at the Second and Fifth

Festival of the BiH Puppeteers. At the Second

Festival also the entire troop was rewarded forthe collective animation, and at the Third

Festival of the BiH Puppeteers held in Brč koin 1973, where they were represented with the

performance “A Different Cinderella” by Aleksandar Popović , they received the prize forthe best performance. For the same

performance Dubravka Šunjić -Vujović received the prize for the creation of Cinderella. The same actress received manyother prizes: the prize for the role of the

Empress in “Martin Krpan” , the prize for the role of the Little Darkness in “Royal Echo” ,two prizes for two roles in “Goldenhorn” by

At the Fifth Festival of the BiH Puppeteers, held in Rudo, the troop introduced itself withthe performance “Boogieman” by Ljubivoje

Ršumović and received the prize for the best performance. It received the same prize also atthe Seventh Festival for the performance“Martin Krpan”. The same performance won

the UNIMA prize at the UNIMA Festival in Hungary. At the Ninth Festival of the BiH Puppeteers in 1979, it introduced itself withthe performance “The Story about the PrinceSvebor and Sunčica” and won the prize for“the best acting play of the troop”. That year,the First Biennial of the Yugoslav Puppetry

was held in Bugojno, where it introduced itself with the performance “Pine Tree High as theSky” and won the prize of the jury of the RTV Sarajevo for the best performance at theBiennial. At the next, the Tenth Festival of theBiH Puppeteers, it introduced itself with the

performance “Pine Tree High as the Sky” ,

which was announced as the best performance. Also at the next Festival, where it was represented by two performances – “Snow Queen” and “Royal Echo” , “Snow Queen”

was announced as the best performance. At the Fourth Festival of Yugoslav Puppetry, the performance of this troop “If it should be

trusted to My Grandmother” was announced as the best by the jury of the host city, and atthe Thirteenth Festival of the BiH Puppetry,th i p f a “Goldenhorn” a

won several prizes: for the role of the Terror in“Boogieman” , for the animation in “LostBalloon” ; then she won the award of theA iati f th D a a A ti t i th



their performance Goldenhorn was

announced as the best. The same performance was also announced as the best at the FifthBiennial of the Yugoslav Puppetry, and the

same prize was won at the Sixth Biennial bythe performance “Asagao”.

The individual prizes were won by the

following actors: Risto Vujović

at the First Meeting of the BiH Puppet Theatres (1971) won the acting prize for his interpretation of the Shipman in the performance “Devil’sBridge” , at the Sixth Gathering (1976), the

prize for the role of the Toy Soldier in the performance “Brave Toy Soldier” , and at the

Ninth Gathering, the prize for the animationof the character Prtko in the performance “TheStory about the Prince Svebor and Sunčica”.

Franciska Dulić -Spahić at the Second Festival of the BiH Puppetry won the prize inthe dolphin scene in the performance “LostBalloon” , then for the creation of the

Stepmother in the performance “A DifferentCinderella” at the Third Festival, and for the animation of the Cow in the performance“Pine Tree High as the Sky” , she shared thecollective prize with Azra Ljubović and

Mirjana Pezelj at the Tenth Gathering of theBiH Puppet Theatres. Ljubica Karač ić also

Association of the Drama Artists in the

performance “Pine Tree High as the Sky” ,then the prize of the City of Mostar 14th February and the prize of the children’s jury“Mascot of the Gathering Pinocchio”.

Muhamed Hamica Nametak won the prize for the role of a Doctor in the performance“King’s Page” at the Eight Festival of the BiH

Puppetry in 1978. For the same role he wonthe prize of the Association of the BiH Drama Artists. For the engagement in the puppetryduring the war, while in Italy, he won a

prestigious award Golden Pulcinella in Italiancity of Bari. Petar Šurkalović won the prize atthe Tenth Gathering of the BiH Puppet

Theatres for the animation of Srakan in “TheStory about the Prince Svebor and Sunčica” , at the Fifteenth Gathering – the prize for the animation creation in the performance“Asagao” , and at the Second Gathering he

shared a special prize for the scenes “dolphinsand sirens” with Franciska Spahić , Edo

Ljubović , Dubravka Šunjić -Vujović , Ljubica Karač ić and Mirjana Pezelj. Damir Pudar won the prize for the role of Shoemaker in the performance “Shoemaker and Devil” at the Fourteenth Gathering of the BiH PuppetTheatres. At the Eleventh Festival of the BiH Puppetry, Ulfeta Skikić won the prize for the

69

role of Gerd in “Snow Queen” , and at theSixth Biennial of the Yugoslav Puppetry and

Fifteenth Festival of the BiH Puppetry, shewon the prize for the animation of the

many others wrote about the performances of this Theatre: Ibrahim Kajan, Dalibor Foretić ,

Momč ilo Popadić , Jakša Fiamengo, MarijaGrgičević Ljubica Ostojić Nada Rakić



70

won the prize for the animation of the

character Asagao. Salko Šarić

won the prize for the animation of the Horror and Terror inthe performance “Boogieman” at the FifthGathering of the BiH Puppetry, and at theThirteenth Festival, he won the prize for theTracer the Second in the performance“Goldenhorn” and Evil Elf in the

performance “If it should be trusted to MyGrandmother”. Silvana Vuč ić -Jugo won the prize at the Thirteenth Gathering of the BiH Puppeteers for the creation of the character of Beautiful Vida in “Goldenhorn” and at theSixth Biennial of the Yugoslav Puppetry forthe animation of the puppet Asagao in the

performance of the same name (with UlfetaSkikić ). The above were accompanied in the post-war period by Diana Ondelj-Maksumić after she had won the prize for the creation of the Puss Cat in the performance “Puss inBoots” at the Eighth International Festival of the Children’s Theatres “Subotica 2001”.

A lot has been written about this Theatre,though never enough. During the first seasons,the critic observations of the following authors

were of special value: Safet Burina, Aziz Hadžihasanović , Mugdim Karabeg, Mile Ratković and Ante Vican. At the later stage,

Grgič ević , Ljubica Ostojić , Nada Rakić ,

Dževad Karahasan, Gradimir Gojer, VojislavVujanović , Omer Tipura, Dario Terzić , ZlataBrbor…

In the Third Millennium, Pozorište lutaka Mostar, although without a continuous financial support by anybody in the country,

owing to the various kinds of aid, mostlycoming from the international donors andenthusiasm of its entire collegium headed bythe manager Ranka Mutevelić is moving upthe assured ascendental path and approaching the same horizon conquered by its

predecessors.



































Sezona 1952/53.1. SNJEŽANA I SEDAM PATULJAKA

2. IVICA I MARICA3. ČAROBNI LIJEK

4. ALADIN I ČAROBNA LAMPA

Sezona 1962/63.26. DOŽIVLJAJI TETKE LIJE27. ISUN-BOŠI28. ZEKO, ZRIKO I JANJE29. HVALISAVI MAČAK30. LOPTICA SKOČICA

Č

1 9 5 2 / 6 8



88

Sezona 1953/54.5. RIBAR I DUH

6. RUSALKA7. U CARSTVU PATULJAKA

Sezona 1954/55.8. CRVENKAPICA

9. SREBROZVJEZDANA (Djevojčica sa srebrnom

zvijezdom na čelu)10.DEDA MRAZ11. ZLATOKOSA

12. ČAROBNE GUSLE

Sezona 1955/56.13. MOJCA I ŽIVOTINJE

14. ČAROBNJAK IZ OZA

15. KEKECSezona 1956/57.

16. ŠUMA STRIBOROVA17. DUGONJA, TRBONJA I VIDONJA

18. SO VREDNIJA OD ZLATA19. MAČAK U ČIZMAMA

Sezona 1957/58.

20. ČARDAK NI NA NEBU NI NA ZEMLJI21. ZLATOKOSA

Sezona 1958/59.22. LA FONTENOVE BASNE

23. MALI PALČIĆ24. MALI PTIČARI (Zlatno jaje male kosovice)

25. KO SE HVALI SAM SE KVARI

31. LAJKA I MAČAK KOMETA

Sezona 1963/64.32. ČAROBNA KALJAČA33. ZVJEZDICA POSPANKA34. DJEVOJČICA SA ŠIBICAMA35. JUNACI MOJE ULICE

Sezona 1964/65.36. PRIČA IZ ČAROBNE KESICE37. SREĆKO MEĐU BUBAMA38. VELIKI ŠUMSKI DOGAĐAJ39. DRVENI VOJNIK I NJEGOVI PRIJATELJI40. LA FONTENOVE BASNE

Sezona 1965/66.

41. OPAKI VLASTELIN42. KUĆA NA RUBU ŠUME43. UZBUNA U ŠUMI

Sezona 1966/67.44. KEKEC45. ŠUMA STRIBOROVA46. DJEČAK I VJETAR47. BAJKA IZ KOFERA

48. IZGUBLJENA SVIRALA

Sezona 1967/68.49. UTVA ZLATOKRILA50. BUCO, NEĆU, NEĆU51. MALA VILA – ZLATNA RIBICA52. LA FONTENOVE BASNE53. BIJELI GOLUB

r e p e r t o a r

Sezona 1968/69.54. OSTRVO ISPUNJENIH ŽELJA

55. VUK I KOZLIĆI56. ČUDNOVATE ZGODE I NEZGODE

ŠEGRTA HLAPIĆA57. U ŠUMI DJEDA MRAZA

58 VRAGOV MOST

Sezona 1974/75.79. PRODAVNICA LUTAKA80. PLAVA BOJA SNIJEGA81. U ŠUMI DJEDA MRAZA82. BABA ROGA

S 1975/76

1 9 6 8 / 8 1



58. VRAGOV MOST59. OPAKI VLASTELIN

Sezona 1969/70.60. ZAČARANA BRAĆA

61. RADOZNALO SLONČE62. PRIČA O KUĆICI U ŠUMI – PATKICA

BLATKICA

63. GULIVER MEĐU LUTKAMA

Sezona 1970/71.64. NA PUTOVANJU – MEDVJEDIĆ PRĆASTI

NOSIĆ65. PRASIĆI SE NE BOJE VUKA

66. SREĆKOVE VRAGOLIJE67. BEZREPI VUK REPONJA

Sezona 1971/72.68. IZGUBLJENI BALON

69. DRUŽINA JUNAKA70. VRTULJAK DJEDA MRAZA

71. DRŽ’TE LOPOVA

Sezona 1972/73.72. PEĆA I VUK – ČAROBNI CVJETIĆI

73. VRTEŠKA DJEDA MRAZA74. JEDNA DRUGA PEPELJUGA

75. TIGRIČEK

Sezona 1973/74.76. NOVOGODIŠNJI VOZ

77. ŠEGRT HLAPIĆ78. VELI JOŽE

Sezona 1975/76.83. CAREV PAŽ84. BAJKA I DJED MRAZ85. HRABRI OLOVNI VOJNIK

Sezona 1976/77.86. MARTIN KRPAN87. TRKA ZBOG VUKA88. TOBIJA89. GREGEC KOBILICA

Sezona 1977/78.90. LOPTICA SKOČICA91. KO UMIJE NJEMU DVIJE

Sezona 1978/79.

92. BOR VISOK DO NEBA93. NOVOGODIŠNJA KLACKALICA94. BAJKA O KNEŽEVIĆU SVEBORU ISVAROŽICI SUNČICI

Sezona 1979/80.95. LOVAČKA PRIČA96. ZIMSKA BAJKA

97. ČAROBNA KALJAČA

Sezona 1980/81.98. PARTIZANSKA RAZBIBRIGA99. ČIKA BAJKINE BAJKE100. KO JE IZMISLIO DIMNJAČARA101. SNJEŽNA KRALJICA

r e p e r t o a r

89

Sezona 1981/82.102. MALA PRINCEZA (ili KAKO MAGARAC

UMALO NIJE POSTAO CAR)103. VELIKI KIKIRIKI

104. KRALJEVSKA JEKA

S 1982/83

124. ZAPADNA NIGDILIJA (Westwoods)

Sezona 1990/91.125. STRIJELA VREMENA126. LULU – TOTAL RECALL127. RUSALKA 8

1 / 2 0 0 3



90

Sezona 1982/83.105. PLAVA PTICA106. PRIČA O KUĆICI U ŠUMICI – PATKICA

BLATKICA107. KEKEC

108. PALČICA

Sezona 1984/85.109. LAŽ I PAŽ

110. UDARNA S CARINE111. AKO JE VJEROVATI MOJOJ BAKI

Sezona 1985/86.112. KO UMIJE NJEMU DVIJE

113. ZLATOROG

Sezona 1986/87.

114. PRIČ

A O REPI115. PRIČA O LIJEVOJ GUSKI116. PIJETAO SE SASTAVLJA

Sezona 1987/88.117. PRIČA O Č VRLJUGI, PATULJCIMA I

SIROČETU MARICI118. GULIVER MEĐU LUTKAMA

119. POSTOLAR I VRAG

Sezona 1988/89.120. BAJKOM U SUSRET DJEDA MRAZU

121. GINJOL U PARIZU122. ASAGAO

Sezona 1989/90.123. VJETAR UVIJEK NEŠTO NOSI

Nastavak rada Pozorišta lutaka u Mostaru:

Sezona 1996/97.128. IGRAONICA

Sezona 1997/98.129. U SVIJETU DJEČ JIH PRAVA

130. OLOVNI VOJNIK131. SNJEGULJAC132. LEGENDA O RIJECI NERETVI133. ZAPLEŠIMO

Sezona 1998/1999.134. MALI PRINC (IL PICCOLO PRINCIPE)

Sezona 1999/2000.135. MECO MEDIĆ136. PATKICA BLATKICA

Sezona 2000/2001.137. UKRADENA PRIČA138. NOVOGODIŠNJA PRIČA139. MAČAK U ČIZMAMA

Sezona 2001/2002.140. NOVOGODIŠNJA PRIČA141. DVIJE PRINCEZE

Sezona 2002/2003.142. ZALJUBLJENI OBLAK143. NOVOGODIŠNJI VOZ144. BESKUĆNI LJUBIMAC

r e p e r t o a r 1 9

Sezona 1952/53.

1. SNJEŽANA I SEDAM PATULJAKABajka u sedam slika s pjevanjemZa pozorište lutaka priredio: Adolf PomeznyReditelj: Đorđe BovanScenograf: Vesela Raslića

1 9 5 2 / 5 3 \or|e Bovan, prvi upravnik i reditelj

Pozori{ta lutaka Mostar



Scenograf: Vesela RaslićPremijera: 15. 11. 1952.Izvođači: Dobrila Hamović (Snježana), Fadila Đelmo(Kraljica), Branko Hinković (Stari kralj), DragoČalija (Lovac), Ivica Arapović (Čarobnjak), KrešimirSoldić (Lutajući princ), Ljubica Repović (Prvasluškinja), Gina Maršić (Druga sluškinja), BrankoHinković (Bradonja, starješina patuljaka), Salko

Elezović (Mažimed, kuhar), Zijada Šantić (Krponja,krojač), Mirzo Kajan (Streljko, lovac), Drago Čalija(Gaziblato, kočijaš), Dragan Pezelj (Trapko, ljekar),Ivica Arapović (Svirko, kapelnik), Dragan Pezelj(Zec), Mirzo Kajan (Jež), Ljubica Repović (Srna),Gina Maršić (Vjeverica), Zijada Šantić (Lisica),Dragan Pezelj (Pauk), Gina Maršić (Sova), KrešimirSoldić (Ćuk), Mirzo Kajan (Žaba), Ivanka Ivanković

(Kukavica), Kukci grobari, Šuma, Sunce, Vjetar,Čarobno ogledalo.

2. IVICA I MARICABajka u 4 slike s pjevanjemNapisala: Marija KulundžićReditelj: Đorđe BovanScenograf: Vesela Raslić

Muzika: HumperdinckLutke: Franjo KitakPjesme i muziku izabrala: Katarina AbianacPremijera: 15. 1. 1953.Izvođači: Branko Hinković, Mirzo Kajan (Otac),Fadila Đelmo (Maćeha), Risto Vujović (Ivica),Dobrila Hamović, Gina Maršić (Marica), DragoČalija (Mačak), Zijada Šantić (Vještica), Ivanka

r e p e r t o a r

Kolektiv Pozori{ta lutaka, 1952.

Ivanković (Zla Ptica), Ljubica Repović (Vjeverica),Salko Elezović (Medvjed), Lisica, Zec, Ptice, Patuljci.

3. ČAROBNI LIJEKBajka u pet slikaNapisali: Radmila Begović i Marija MarijanovićReditelj: Đorđe Bovan

Sezona 1953/54.

5. RIBAR I DUHDramska bajka u slobodnoj obradi iz “ Hiljadu ijedne noći”Dramatizovao: Željko Hell

Reditelj: Đorđe Bovan o a r 1 9 5 3



92

Reditelj: Đorđe BovanScenograf: Vesela RaslićLutke: Franjo KitakPremijera: 8. 3. 1953.Izvođači: Fadila Đelmo (Majka), Dobrila Hamović,Ljubica Repović (Zdravka), Branko Hinković (Tošo),Mirzo Kajan (Gašo), Risto Vujović (Mišo), FadilaĐelmo (Majka Zemlja), Zijada Šantić (Baba Pelka),

Drago Čalija (Sunce), Branko Hinković (Mjesec),Krešimir Soldić (Razvigorac), Drago Čalija (CarMarko), Zijada Šantić (Glad), Ivanka Ivanković(Žeđ), Salko Elezović (Zima), Zijada Šantić (Krtica),Ljubica Repović (Ljubičica), Gina Maršić (Visibaba),Ivanka Ivanković (Pšenica), Milesa Vitković (Sjenica),Ljiljana Vidović (Čarobni Cvijet), Krešimir Soldić(Pacov), Ivanka Ivanković (Zmija), Gina Maršić

(Pauk), Zvijezde.

4. ALADIN I ČAROBNA LAMPABajka u 4 čina prema priči iz “Hiljadu i jedne noći”Napisao: Željko HellReditelj: Đorđe BovanScenograf i kostimograf: Vesela RaslićLutke: Franjo Kitak

Premijera: 7. 5. 1953.Izvođači: Risto Vujović (Aladin), Fadila Đelmo(Majka Aladina), Mithad Premilovac (Čarobnjak izAfrike), Mustafa Bijedić (Podzemni duh), ZvonkoMerdžo (Duh lampe), Zijada Šantić (Tamba,princeza), Mirzo Kajan (Sultan), Džemal Hajdarević(Veliki vezir), Nerkez Mačkić (Arhivar), LjubicaRepović (Dvorkinja), Straža i Sultanova pratnja.

Reditelj: Đorđe BovanScenograf i kostimograf: Vesela RaslićMuzika: Katarina AbianacNa gitari prati: Nada KarabegLutke: Franjo KitakPremijera: 15. 9. 1953.Izvođači: Mirzo Kajan (Ribar), Risto Vujović(Ribarev sin), Zvonko Merdžo (Duh), Džemal

Hajdarević (Žablji Kralj), Zijada Šantić (Abdula),Ljubica Repović, Ivanka Ivanković (Riba djevojka),Mithad Premilovac (Nahim), Zvonko Merdžo(Starac), Zijada Šantić (Prva riba), Fadila Đelmo(Druga riba), Emina Hujdur (Treća riba).

6. RUSALKAČarobna priča u 5 slika s pjevanjem

Napisao: Mladen ŠirolaReditelj: Đorđe BovanScenograf: Vesela RaslićMuzika: Božidar ŠirolaNa klaviru: Milada Huša-KarailićLutke: Franjo KitakPremijera: 18. 10. 1953.Izvođači: Mirzo Kajan (Otac cestar), Fadila Đelmo(Majka), Risto Vujović (Ivica), Azra Bajrić (Zlatica),Ljubica Repović (Rusalka), Džemal Hajdarević(Dobri duh), Zijada Šantić (Vještica), Nada Karabeg(Zlatna Ptica), Mustafa Bijedić (Gavran).

7. U CARSTVU PATULJAKAČarobna priča u 4 činaNapisao: Mladen ŠirolaReditelj: Đorđe Bovan

r e p e r t

Scenograf: Aurelija BrankovićMuzika: Boris KrnicLutke: Franjo KitakKostime izradila: Tidža ČerićKlavirska pratnja: Oskar LegradićPremijera: 19. 12. 1953.

Izvođači: Mustafa Bijedić i Zvonko Merdžo (Kralja

1 9 5 3 / 5 4



Izvođači: Mustafa Bijedić i Zvonko Merdžo (KraljDobroslav), Zijada Šantić (Kraljica Mirjana), AzraBajrić (Kraljevna Bosiljka), Ljubica Repović, FadilaĐelmo (Farea, dvorska dama), Mirzo Kajan, DžemalHajdarević (Dvorski Maršal), Mithad Premilovac,Branko Hinković (Mudrac), Risto Vujović (Prvipatuljak), Nerkez Mačkić (Drugi patuljak), NadaKarabeg (Mali patuljak, Patuljci), Mirzo Kajan (Dobri

duh).

Sezona 1954/55.

8. CRVENKAPICANapisao: Mladen ŠirolaReditelj: Đorđe BovanScenograf: Aurelija Branković, akad. slikarMuzika: Božidar ŠirolaKostime izradila: Tidža ČerićKlavirska pratnja: Milada Huša-KarailićLutke: Franjo Kitak, vajarPremijera: 16. 9. 1954.Izvođači: Glumačka podjela nije poznata (na plakatunije štampana).

9. SREBROZVJEZDANA (Djevojčica sa srebrnom

zvijezdom na čelu)Čarobna priča u 3 čina s pjevanjemNapisao: Željko HellReditelj: Đorđe BovanScenograf: Aurelija Branković,Muzika: Katarina AbianacKlavirska pratnja: Milada Huša-KarailićKostime izradila: Tidža Čerić

r e p e r t o a r

Detalj dvorane Pozori{ta lutaka samarionetskom scenom

Glumci na marionetskom mostuprilikom izvo|enja predstave

Kolektiv Pozori{ta lutaka sa upravnikom i rediteljem \or|em Bovanom, 1962.

Djeca Osnovne {kole Blagaj, poslije predstave, u dvori{tu Pozori{ta lutaka Mostar

Premijera: 25. 11. 1954.Izvođači: Glumačka podjela nije poznata (na plakatunije štampana).

10. DEDA MRAZBajka u 4 slike s pjevanjem

Napisao: H. Rašić (pseudonim Vojmila Rabadana)

Scenograf: Aurelija Branković, akad. slikarKostime izradila: Tidža ČerićMuzika: Bogumil KlobučarKlavirska pratnja: Milada Huša-KarailićLutke: Franjo Kitak, vajarPremijera: 17. 5. 1955.

Izvođači: Azra Bajrić (Vila Dohrana), Zijada Šantićar

1 9 5 4 / 5 5



94

Napisao: H. Rašić (pseudonim Vojmila Rabadana)Reditelj: Đorđe BovanScenografija: Aurelija Branković, akad. slikarMuzika: Katarina AbianacKostime izradila: Tidža ČerićKlavirska pratnja: Milada Huša-KarailićLutke: Franjo Kitak, vajarPremijera: 16. 12. 1954.

Izvođači: Glumačka podjela nije poznata (na plakatunije štampana).

11. ZLATOKOSADramska bajka u 3 činaNapisao: Željko HellReditelj: Đorđe BovanScenograf: Aurelija Branković

Kostime izradila: TidžaČ

erić

Muzika: Bogumil KlobučarKlavirska pratnja: Milada Huša-KarailićLutke: Franjo KitakPremijera: 24. 2. 1955.Izvođači: Zvonko Merdžo, Branko Hinković (Matija,drvosječa), Azra Bajrić, Nada Karabeg (Zlatokosa),Risto Vujović (Miodrag), Zijada Šantić, NedjeljkaKujić (Zvjezdica, Vila), Ljubica Repović (Pčelica),

Fadila Đelmo (Vjeverica), Branko Hinković, MustafaBijedić (Haun, Zmaj), Želimir Žuvela, OsmanKosanović (Zuzalo, sluga Zmajev).

12. ČAROBNE GUSLETri nove slike o staroj pričiNapisao: H. RašićReditelj: Đorđe Bovan

Izvođači: Azra Bajrić (Vila Dohrana), Zijada Šantić(Baba Jaga), Mustafa Bijedić, Zvonko Merdžo(Gostioničar), Risto Vujović (Žarko), BrankoHinković (Marko), Nerkez Mačkić, Petar Šurkalović(Darko), Želimir Žuvela, Ante Kandija (Sudac),Ljubica Repović (Žena), Fadila Đelmo (Žena ucrnini), Nada Karabeg (Sunčanica), Nedjeljka Kujić(Muhara), Osman Kosanović (Stražar).

Sezona 1955/56.

13. MOJCA I ŽIVOTINJEBajka u 5 slikaNapisali: Vida Taufer i Vili NovyPrevod: Meri DorotkeReditelj: Đorđe BovanScenograf: Aurelija Branković

Kostimi: TidžaČ

erić

Muzika: Bogumil KlobučarKlavirska pratnja: Milada Huša-KarailićLutke: Franjo KitakPremijera: 11. 10. 1955.Izvođači: Azra Bajrić, Slavka Sever (Mojca), BrankoHinković (Lončar), Zijada Šantić (Lisica), RistoVujović, Nerkez Mačkić (Zečić), Zvonko Merdžo(Medvjed), Mustafa Bijedić, Mirzo Kajan (Vuk).

14. ČAROBNJAK IZ OZABajka u 3 čina po motivima knjige L. Frank BaumaDramatizovao: Vojmil RabadanReditelj: Đorđe BovanScenograf: Aurelija BrankovićKostime izradila (po nacrtima A.Branković): TidžaČerić

r e p e r t o a r

Muzika: Sonja GliboKlavirska pratnja: Milada Huša-KarailićRasvjeta: Remzija KajanLutke (po nacrtu A. Branković): Franjo KitakPremijera: 22. 12. 1955.Izvođači: Azra Bajrić, Slavka Sever (Doroti), Branko

Hinković (Strašilo), Mustafa Bijedić (Limenid j ) k ki i j (Pl lji iar

1 9 5 5 / 5 6



( ), j (drvosječa), Nerkez Mačkić, Mirzo Kajan (Plašljivilav), Zijada Šantić (Bastinda, vještica), ZvonkoMerdžo (Čarobnjak iz Oza), Ljubica Repović,Nedjeljka Kujić (Vila Zelenka), Zmaj, Nosorog, Zmaj.

15. KEKEC4 slike po pripovijesti “Kekec nad samotnim

ponorom” Josipa VandotaDramatizovao: Vojmil RabadanReditelj: Đorđe BovanScenograf: Aurelija BrankovićKostim (po nacrtu A. Branković): Tidža ČerićMuzika: Marijan KozinaKlavirska pratnja: Milada KarailićRasvjeta: Remzija KajanLutke (po nacrtu A. Branković): Franjo KitakPremijera: 6. 5. 1956.Izvođači: Risto Vujović (Kekec), Franciska Dulić--Spahić, Nedjeljka Kujić (Tinka, njegova sestra),Zijada Šantić, Ljubica Repović (Njihova majka), AzraBajrić, Franciska Dulić-Spahić (Mena, siroče),Mustafa Bijedić (Bedanec), Branko Hinković(Kosobrin), Nerkez Mačkić, Mirzo Kajan (PastirMišnjek).

Sezona 1956/57.

16. ŠUMA STRIBOROVABajka u 3 slikeDramatizovao: Vojmil Rabadan (po priči I. B.Mažuranić)Reditelj: Đorđe Bovan

r e p e r t o a r

Zgrada Pozori{ta lutaka oko 1960.

Oskar Daniel Batjek, reditelj predstave ”Za~arana bra}a”, 1965.

Poklon nakon predstave ”Za~arana bra}a” izvedene na Festivalu djeteta u[ibeniku, 1966.

Scenograf: Živorad KukićIzrada kostima: Tidža Čerić (po nacrtu Ž. Kukića)Muzika: Bogumil KlobučarKlavirska pratnja: Milada KarailićRasvjeta: Remzija KajanLutke: Franjo Kitak

Premijera: 10. 10. 1956.I đ či B k Hi k ić Z k M dž A

Muzika: Bogumil KlobučarRasvjeta: Remzija KajanLutke: Franjo KitakPremijera: 10. 3. 1957.Izvođači: Ante Karačić (Kralj), Antonija Prusina(Zlata, njegova kći), Franka Škobić, M. Čerkić

(Bisera, njegova kći), Azra Bajrić, Franciska Dulić-S hić (J j kći) B k Hi k ića r

1 9 5 6 / 5 7



96

jIzvođači: Branko Hinković, Zvonko Merdžo, AnteKaračić (Stribor), Zijada Šantić, Ljubica Repović(Majka), Risto Vujović (Sin), Azra Bajrić (Djevojčica,siroče), Franciska Dulić-Spahić (Snaha, Zmija)Nedjeljka Kujić (Malik Tintilinić), Franka Škobić(Prvi Dušić), Mirzo Kajan (Drugi Dušić), AsimGaković (Treći Dušić).

17. DUGONJA, TRBONJA I VIDONJAKomedija u 3 činaNapisao: Mladen ŠirolaReditelj: Đorđe BovanScenograf: Đuro TermačićKostime izradila : Tidža Čerić (po nacrtu Đ.Termačića)Rasvjeta: Remzija KajanLutke: Franjo KitakPremijera: 13. 12. 1956.Izvođači: Risto Vujović (Ivo, seoski momak), ZvonkoMerdžo (Dugonja), Ante Karačić, Mirzo Kajan(Trbonja), Branko Hinković, Asim Gaković(Vidonja), Ljubica Repović, Franka Škobić (Babetina,kasnije djevojka), Azra Bajrić, Olga PoznatovPopović (Vila), Franciska Dulić-Spahić (Vještica).

18. SO VREDNIJA OD ZLATAIgra u 6 slika prema slovačkoj narodnoj pričiNapisao: Bedrich SvatonPrevod sa češkog: Adolf PomeznyReditelj: Đorđe BovanScenograf: Đuro TermačićKostime izradila: Tidža Čerić (po nacrtu Đ. Termačića)

( j g ) j-Spahić (Jasna, njegova kći), Branko Hinković(Kukavički komornik), Risto Vujović (Bradonjapatuljak), Nedjeljka Kujić (Dopi patuljak), BrankoHinković (Lončar), Natalija Medan (Starica), LjubicaRepović (Majka Zemlja, Vladarica podzemlja),Zvonko Merdžo (Kuhar), Ljubica Repović (SrebrnaZmija sa krunom na glavi).

19. MAČAK U ČIZMAMAIgra u 5 slika po francuskoj bajci Charlesa PerraultaNapisao: Niko KuretReditelj: Đorđe BovanScenograf: Živorad KukićKostime izradila : Tidža Čerić (po nacrtu Ž. Kukića)Muzika: Bogumil KlobučarKlavirska pratnja: Milada KarailićRasvjeta: Remzija KajanLutke: Ajša PengovPremijera: 2. 6. 1957.Izvođači: Risto Vujović (Marko Mačak), AnteKaračić (Anžuh), Mirzo Kajan (Blaže), FranciskaDulić-Spahić (Jure), Ante Karačić (Kmet), MirzoKajan (Džin), Zvonko Merdžo (Kralj Ruzmarin),Azra Bajrić (Princeza Buba Mara), Branko Hinković

(Ministar Majoran), Kujić Nedjeljka (Čik), FrankaŠkobić, Tonka Prusina (Čok), Kočijaš, Konji, Lav,Magarac, Miš.

Sezona 1957/58.

20. ČARDAK NI NA NEBU NI NA ZEMLJIČarobna priča u 4 čina

r e p e r t o a

Napisao: Mladen ŠirolaReditelj: Đorđe BovanScenograf: Đuro TermačićKostime izradila: Tidža Čerić (po nacrtu Đ.Termačića)Muzika: Bogumil Klobučar

Klavirska pratnja: Dušanka KitanovRasvjeta Remzija Kajana r

1 9 5 7 / 5 8

Vaclav Havlik, kreator lutaka i scenografijeza predstavu ”Bajka iz kofera”, 1967.



Rasvjeta: Remzija KajanLutke: Franjo KitakPremijera: 17. 11. 1957.Izvođači: Ante Karačić (Kralj), Azra Bajrić (Smilja,njegova kći), Branko Hinković (Predrag, najstarijisin), Petar Šurkalović (Mutimir, srednji sin), RistoVujović (Zoran, najmlađi sin), Mirzo Kajan

(Dvoranin), Ante Karačić (Stari cestar), LjubicaRepović, Natalija Medan (Njegova žena), NedjeljkaKujić (Prva kraljevna), Franciska Dulić-Spahić(Druga kraljevna), Zvonko Merdžo (Zmaj).

21. ZLATOKOSALutkarska igra u 4 slike po motivu češke narodnepripovijetkeNapisao: Josef KainarPreveo: Adolf PomeznyReditelj: Đorđe BovanScenograf: Đuro TermačićKostime izradila : Tidža ČerićMuzika: Bogumil KlobučarKlavirska pratnja: Dušanka KitanovRasvjeta: Refik BabovićLutke: Franjo Kitak

Premijera: 17. 4. 1958.Izvođači: Ante Karačić (Prvi kralj), Risto Vujović(Đurica), Natalija Mičević (Baka), Mirzo Kajan, JovoTadić (Pastir), Branko Hinković (Prvi ribar),Mehmed Sunagić (Drugi ribar), Azra Bajrić (Prvaptica), Franciska Spahić (Prva muha), Edin Ljubović(Prvi mladi gavran), Vera Sesar (Ribar, Breza),Branko Hinković (Drugi kralj), Azra Bajrić

r e p e r t o

Zavr{na scena predstave ”Utva Zlatokrila”, 1967.

Ansambl predstave ”Mala vila” i ”Zlatna ribica” sa redateljem VojmilomRabadanom, 1967.

(Zlatokosa, njegova kći), Franciska Spahić(Crvenokosa, njegova kći), Nedjeljka Kujić(Crnokosa, njegova kći), Jovo Tadić, Petar Šurkalović(Bijeli psić), Nedjeljka Kujić (Mrav Nestaško, Drugaptica), Franka Škobić (Druga muha), Jovo Tadić(Drugi mladi gavran), Franciska Spahić (Jagorčevina),

Franka Škobić (Smreka).

(Gradski Miš), Branko Hinković (Drvosječa), AzraBajrić (Vila Plamenica), Magarac, Leptiri, Mačka,Miševi.

23. MALI PALČIĆBajka u 5 slika

Napisao: Vojmil RabadanReditelj: Đorđe Bovano

ar

1 9 5 8 / 5 9



98

Sezona 1958/59.

22. LA FONTENOVE BASNEIgra u 3 činaNapisao: Vojmil RabadanReditelj: Đorđe Bovan

Scenograf:Đ

uro Termačić

Kostime izradila: Tidža Čerić (po nacrtu Đ.Termačića)Muzika: Bogumil KlobučarKlavirska pratnja: Dušanka KitanovRasvjeta: Refik BabovićRekviziti: Ivica BilekLutke: Franjo Kitak, Ajša PengovPremijera: 30. 9. 1958.Izvođači: Ante Karačić (Pjesnik La Fonten), AzraBajrić (Trska), Franciska Spahić (Prva Koza), MirzoKajan (Vuk), Branko Hinković (Mlinar), MehmedSunagić (Čobanin), Azra Bajrić (Cvrčak), LjubicaKaračić (Prvi Mravić), Franciska Spahić (TrećiMravić), Jovo Tadić (Mišić), Zoran Jurica (Jarac),Franciska Spahić (Roda), Petar Šurkalović (Zec).Nedjeljka Kujić (Miš), Mirzo Kajan (Poljski Miš),

Ljubica Karačić (Njegova žena), Branko Hinković(Hrast), Natalija Mičević (Bura), Ljubica Karačić (Druga Koza), Nedjeljka Kujić (Janje), PetarŠurkalović (Njegov sin), Natalija Mičević (Baba),Mehmed Sunagić (Mrav), Nedjeljka Kujić (DrugiMravić), Mirzo Kajan (Lav), Ljubica Karačić (Lisica),Edo Ljubović (Gavran), Azra Bajrić (Mljekarica),Natalija Mičević (Kornjača), Mehmed Sunagić

Reditelj: Đorđe BovanScenograf: Aurelija BrankovićKostime izradila: Tidža Čerić (po nacrtu A.Branković) Muzika: Bogumil KlobučarKlavirska pratnja: Dušanka KitanovSlikari Izvođači: Dobrivoje Samardžić i MustafaVoljevica

Rasvjeta: Refik BabovićLutke: Franjo KitakPremijera: 19. 12. 1958.Izvođači: Ante Karačić (Div Samoživ), Azra Bajrić,

Franciska Spahić (Vila Godinica), Branko Hinković(Branko), Petar Šurkalović (Danko), Jovo Tadić(Janko), Mirzo Kajan (Nanko), Edin Ljubović(Ranko), Mehmed Sunagić (Stanko), Nedjeljka Kujić(Mali Palčić), Ljubica Karačić, Marija Bačić, NafaMujić (Vještica).

24. MALI PTIČARI (Zlatno jaje male kosovice)Igra u 4 čina s pjevanjemNapisao: Mladen ŠirolaReditelj: Đorđe BovanScenograf: Aurelija Branković, akad. slikarKostime izradila: Tidža Čerić (po nacrtu A.

Branković)Muziku komponovao: Bogumil KlobučarKlavirska pratnja: Dušanka KitanovRasvjeta: Refik Babović Lutke: Franjo Kitak i Ivica BilekPremijera: 3. 3. 1959.Izvođači: Ante Karačić (Luka, siromašni drvosječa),Nedjeljka Kujić (Janko, njegov sin), Azra Bajrić

r e p e r t o

(Slavica, njegova kći), Natalija Mičević, Mira Tokić(Tetka Mara, Lukina sestra), Edin Ljubović (LugarMato), Mirzo Kajan (Kum Grga), Mehmed Sunagić(Jurica, njegov sin), Branko Hinković (OkrutniGazdić), Petar Šurkalović (Mirko, njegov sin), JovoTadić (Pero, Jankov drug), Ljubica Karačić (Crna

žena), Franciska Dulić-Spahić (Kosovica).

Premijera: 3. 10. 1962.Izvođači: Ljubica Karačić, Dita Krtić (Tetka Lija),Franciska Dulić-Spahić (Tetka Roda), BrankoHinković (Stari Zekonja), Azra Ljubović, MirjanaRadulović (Zekula), Mehmed Sunagić (Zeko), AnteKaračić (Stric Bonzo), Dragan Pezelj (Ujak Kokot).

27. ISUN-BOŠIo a r

1 9 5 9 / 6 2



99

25. KO SE HVALI SAM SE KVARILutkarska igra u 3 činaNapisao: Karel MašekPreveo s češkog: Adolf PomeznyReditelj: Đorđe BovanScenograf: Aurelija Branković, akad. slikar

Kostime izradila: TidžaČ

erić

(po nacrtu A.Branković)Slikarski radovi: Dobrivoje SamardžićRasvjeta: Refik BabovićLutke: Franjo Kitak, Ivica BilekPremijera: 14. 5. 1959.Izvođači: Ante Karačić (Seljak Filip), Mehmed

Sunagić (Prodavač na trgu), Jovo Tadić (Seljak Mato),Edin Ljubović (Gostioničar), Branko Hinković(Ivan), Petar Šurkalović (Luka, Putnici), Mirzo Kajan(Marko), Magarac, Koza.

Sezona 1962/63.

26. DOŽIVLJAJI TETKE LIJEBasna iz životinjskog carstva u 3 činaReditelj: Đorđe Bovan

Scenograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Tidža ČerićMuzika: Bogumil KlobučarKlavirska pratnja: Ljerka Vukelja, Biljana Milutinović,Tajana SliškovićGlave lutaka: Željko MarkovinaRasvjeta: Refik BabovićŠaptač: Vesna Ledić

27. ISUN BOŠINapisao: Vojislav Vasja StankovićReditelj: Đorđe BovanScenograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Tidža Čerić (po nacrtu D.Samardžića)Muzika: Bogumil Klobučar

Klavirska pratnja: Biljana Milutinović, TajanaSliškovićVajari: Milivoje Bokić, Nikola NjirićRasvjeta: Refik BabovićInspicijent: Dita KrtićŠaptač: Vesna LedićPremijera: 17. 11. 1962.Izvođači: Mehmed Sunagić (Isun-Boši), AzraLjubović, Mirjana Radulović (Kagaja Hime, njegovasestra), Risto Vujović (Nebojša, njegov prijatelj),Branko Hinković (Tao, pas), Franciska Spahić(Sandžoe, majmun), Mirjana Radulović, AzraLjubović (Ćusukou, fazan), Nuri-Džihan Kezman(Crna Neman, debeli zlatnik), Radivoje Budalić(Plava Neman, dragi kamen), Ahmed Sandžaktar(Zelena Neman, srebrenjak), Dita Krtić (Stršljen,vojskovođa), Ante Karačić, Dragan Pezelj

(Komentator), Davor Krtić (Nebojša, dječak).

28. ZEKO, ZRIKO I JANJEDječji igrokaz s pjevanjem u 4 činaNapisao: Branko MihaljevićReditelj: Đorđe BovanScenograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Tidža Čerić

r e p e r t o

Muzika: Branko MihaljevićMuzička adaptacija: Bogumil KlobučarKlavirska pratnja: Biljana Milutinović, TajanaSliškovićRasvjeta: Refik BabovićŠaptač: Vesna Ledić

Lutke: Milivoje BokićPremijera: 24 2 1963

30. LOPTICA SKOČICANapisao: dr. Jan MalikReditelj: Đorđe BovanScenograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Tidža Čerić (po nacrtu D.Samardžića)

Muzika: Frano MiličevićInspicijent: Edin Ljuboviće r t

o a r 1 9 6 3



100

Premijera: 24. 2. 1963.Izvođači: Dragan Pezelj (Lugar Marko), MehmedSunagić (Zeko), Risto Vujović (Zriko), AzraLjubović, Mirjana Radulović (Janje), Dita Krtić,Franciska Spahić (Lisica), Prva mala lija, Druga malalija, Prvi pas, Drugi pas.

29. HVALISAVI MAČAKKomad za lutke u 2 činaNapisali: Anatolij Karanov i Vladimir LevšinPrevela: Olgica Popović-PoznatovReditelj: Ante Karačić Scenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićMuzika: Frano MiličevićInspicijent: Elizabeta Wittmann

Šaptač: Vesna HanzićLektor: dr. Abdurahman NametakIzrada lutaka: Milivoje BokićRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Meho ĆatovićPremijera: 4. 3. 1963.Izvođači: Risto Vujović (Mačak), Edin Ljubović(Pas), Dragan Pezelj (Dabar), Azra Ljubović (Prvi

zečić), Dubravka Šunjić (Drugi zečić), MirjanaRadulović (Treći zečić), Ljubica Jurić (Vjeverica),Franciska Spahić (Prva svraka), Mirjana Radulović(Druga svraka), Ahmed Sandžaktar (Vuk), LjubicaKaračić (Lisica), Muhamed Nametak (Medvjed), AzraLjubović (Dva mišića), Ljubica Jurić (Magarac),Dragan Pezelj (Jarac), Dubravka Šunjić (Majmun).

p j jŠaptač: Vesna LedićRasvjeta: Refik BabovićLutke: Milivoje BokićPerike: Hasan MuštovićPremijera: 28. 4. 1963.Izvođači: Branko Hinković (Djed), Dita Krtić (Baka),

Mirjana Radulović, Azra Ljubović (Loptica Skočica),Mehmed Sunagić (Saobraćajac), Risto Vujović(Vojnik Artiljerac), Dragan Pezelj (Pustinjak),Mehmed Sunagić (Strašilo Plašilo), Risto Vujović(Šarov Garov), Mirjana Radulović, Azra Ljubović(Ptić Carić), Risto Vujović (Zmaj Belaj), DraganPezelj (Najstariji zmajić), Mehmed Sunagić (Srednjizmajić), Radivoje Budalić (Najmlađi zmajić),Franciska Spahić (Pripovjedačica).

31. LAJKA I MAČAK KOMETAKomad za scenu lutaka u 3 činaNapisao: Jovan AleksićReditelji: Ante Karačić i Risto VujovićScenograf: Dobrivoje SamardžićIzrada lutaka: Elizabeta Wittmann (po nacrtu D.Samardžića)

Inspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik BabovićVajar: Milivoje BokićPremijera: 15. 6. 1963.Izvođači: Mehmed Sunagić (Vlado, dječak), LjubicaKaračić (Olga, djevojčica), Mirjana Radulović (Lajka,njihov pas), Risto Vujović (Mačak Kometa), AnteKaračić (Prgavilo, pas), Nuri-Džihan Kezman,

r e p e

Ahmed Sandžaktar (Zlopogleđa, majstor), FranciskaSpahić (Pirivatra, njegova žena), Dragan Pezelj, Nuri--Džihan Kezman (Prvi patroldžija), Edin Ljubović(Drugi patroldžija), Dita Krtić (Robot, ReporterBrzopričalić).

Sezona 1963/64.

Č Č

Inspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik BabovićLektor: dr. Abdurahman NametakLutke: Milivoje BabovićIzrada dekora: Meho ĆatovićPremijera: 19. 11. 1963.

Izvođači: Mirjana Radulović (Pripovjedačica), AzraLjubović (Zvjezdica Pospanka), Ahmet Sandžaktar e r t

o a r 1 9 6 3



101

32. ČAROBNA KALJAČAŠumska bajka u 9 slikaNapisao: Genadij MatvejevPrevela: Olga PoznatovReditelj: Olga PoznatovScenograf: Dobrivoje Samardžić

Izrada kostima: Elizabeta Wittmann (po nacrtu D.Samardžića)Inspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik BabovićMuzika: Frano MiličevićLektor: dr. Abdurahman NametakVajar: Milivoje BokićPremijera: 20. 9. 1963.Izvođači: Azra Ljubović (Zečić Hop), Mirjana

Radulović (Zečić Cup), Risto Vujović (Jež Ufik),Franciska Spahić (Ježica Fina), Ljubica Karačić (LijaMudrolija), Franciska Spahić (Sova Udova), EdinLjubović (Ris Pis), Ahmed Sandžaktar (MedvjedBrundo), Ljubica Karačić (Mišić Progrizić), DraganPezelj (Lovac), Risto Vujović (Pas Tigar), Salko Šarić(od 1980. alternacija Franciski Spahić).

33. ZVJEZDICA POSPANKAIgra za marionete u 4 slike s intermecomNapisao: Fran MilčinskiPrevod sa slovenačkog: Dinka OzretićReditelj: Risto VujovićScenograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta WittmannMuzika: Frano Miličević

jubov ć ( vje d ca ospa a), et Sa d a ta(Kum Mjesec), Dragan Pezelj (Komet Repatica),Ljubica Karačić (Prva zvijezda), Franciska Spahić(Druga zvijezda), Dubravka Šunjić (Treća zvijezda),Edin Ljubović (Razbojnik Ceferin), Risto Vujović(Sladoledar), Ante Karačić (Čuvar dalekozora),Ahmed Sandžaktar (Prvi bubnjar), Dragan Pezelj

(Drugi bubnjar, Crnac), Ljubica Karačić (Papiga),Franciska Spahić (Majmun), Risto Vujović (Čovjekod gume), Ante Karačić (Pero Svjetlić), Prolaznici.

34. DJEVOJČICA SA ŠIBICAMANovogodišnje varijacije na temu H. Ch. AndersenaBez piscaReditelj: Ante Karačić

Scenograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik Babović Inspicijent: Elizabeta WittmannLektor: dr. Abdurahman NametakVajar: Milivoje BokićIzrada dekora: Meho ĆatovićPremijera: 27. 12. 1963.

Izvođači: Azra Ljubović (Djevojčica sa šibicama),Dragan Pezelj, Muhamed Nametak (Gospodin ufraku), Franciska Spahić (Gospođa u večernjojhaljini), Risto Vujović, Edin Ljubović (Džepar), IvicaKaračić (Stara Godina), Mirjana Radulović (NovaGodina), Dubravka Šunjić (Vratarica doma,Djevojčica iz doma).

r e p

35. JUNACI MOJE ULICEKomad za lutke u 3 činaNapisala: Olgica PoznatovReditelj: Olgica PoznatovScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta Wittmann

Rasvjeta: Refik BabovićŠaptač: Vesna Hanzić

Spahić (Baba Roga), Ljubica Karačić, MirjanaRadulović (Žena), Ahmed Sandžaktar (Čika Srećko).

37. SREĆKO MEĐU BUBAMABajka za pozorište lutakaNapisali: Josef Skupa i Frank Venig

Preveo: Nikola KršićReditelj: Duško Rodić

p e r t

o a r 1 9 6 4



102

Muzika: Vojislav SimićLektor: dr. Abdurahman NametakIzrada lutaka: Meho ĆatovićDekorateri: Idriz Šteta i Slavko VidačakPremijera: 15. 4. 1964.Izvođači: Ljubica Jurić, Dragan Pezelj (Dragan), Azra

Ljubović

(Peca), Dubravka Šunjić

(Dušica), FranciskaSpahić (Zorica), Ahmed Sandžaktar (Traktorista,Pilot), Mirjana Radulović (Beca), Risto Vujović(Ljutibrk), Muhamed Nametak (Duško), LjubicaKaračić (Prodavačica), Edin Ljubović (Monter),Muhamed Nametak (Padobranac).

Sezona 1964/65.

36. PRIČA IZ ČAROBNE KESICENapisao: dr. Jan MalikReditelj: Duško RodićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta WittmannInspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik BabovićŠaptač: Vesna Hanzić

Vajar: Milivoje BokićIzrada lutaka: Meho ĆatovićDekorateri: Idriz Šteta i Sabit LalićLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 9. 10. 1964.Izvođači: Ljubica Jurić, Edin Ljubović, MuhamedNametak (Zoran), Azra Ljubović, Dubravka Šunjić(Zorica), Risto Vujović (Deda Goga), Franciska

Scenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik BabovićVajar: Milivoje BokićIzrada lutaka: Meho ĆatovićDekorateri: Idriz Šteta i Sabit Lalić

Šaptač: Vesna Hanzi

ć

Lektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 16. 10. 1964.Izvođači: Ahmed Sandžaktar (Djed), Risto Vujović(Srećko), Edin Ljubović (Doktor Faust), MuhamedNametak (Duh), Franciska Spahić (Bumbar), AzraLjubović (Bumbara), Mirjana Radulović (Skakavac),Ljubica Karačić, Muhamed Nametak, AhmedSandžaktar (Svici), Ljubica Karačić (Pauk), DubravkaŠunjić (Mušica), Muhamed Nametak (Komarac),Ljubica Jurić (Pčela, Hrušt), Edin Ljubović (Leptir).

38. VELIKI ŠUMSKI DOGAĐAJMuzičko-scensko djelo za djecu u 3 činaNapisao: Branko MihaljevićRežija: Risto VujovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje Samardžić

Izrada kostima: Elizabeta WittmannInspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik BabovićŠaptač: Vesna HanzićVajar: Milivoje BokićIzrada dekora: Meho ĆatovićDekorateri: Idriz Šteta i Rade PudarLektor: dr. Abdurahman Nametak

r e p

Premijera: 22. 12. 1964.Izvođači: Ljubica Karačić, Ahmed Sandžaktar (Jež),Edin Ljubović (Jazavac), Dubravka Šunjić (Sjenica),Ljubica Jurić (Vrapčić), Muhamed Nametak(Strašilo), Azra Ljubović (Kanarinac), MirjanaRadulović (Grlica), Franciska Spahić (Sova), Vesna

Hanzić, Ivan Kordić (Djetlić).

Vajar: Milivoje BokićMajstor pozornice: Ismet ČolićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Idriz Šteta i Rade PudarLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 23. 4. 1965.

Izvođači: Edin Ljubović (Hrast), Franciska Spahić(Bura), Ivan Kordić (Jarac), Ljubica Jurić (Gavran),b k Š

o a r

1 9 6 4 / 6 5



103

39. DRVENI VOJNIK I NJEGOVI PRIJATELJINapisao: Zdenjek BezdjekPrevela: Olgica PoznatovReditelj: Zdenjek Bezdjek, (Prag, ČSSR)Asistent režije: Risto VujovićScenograf: Vaclav Havlik, (Prag, ČSSR)

Lutke: Vaclav HavlikMuzika: Frano MiličevićInspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik BabovićMajstor pozornice: Ismet ČolićIzrada lutaka: Meho ĆatovićDekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 25. 2. 1965.Izvođači: Azra Ljubović, Dubravka Šunjić (Lutkica),Dubravka Šunjić, Ljubica Jurić (Lopta), FranciskaSpahić, Edin Ljubović (Vojnik), Ahmed Sandžaktar,Ivan Kordić (Konjić), Risto Vujović (Đavolić).U prologu i epilogu igraju: Ljubica Karačić, FranciskaSpahić (Mama), Zvezdana Đurić (Verica), NebojšaGvozdenović (Pavle).

40. LA FONTENOVE BASNENapisao: Vojmil RabadanRežija: Ante KaračićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta WittmannMuzika: Bogumil KlobučarInspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik Babović

Dubravka Šunjić (Jagnje), Risto Vujović (Mrav, Lav),Azra Ljubović (Ljekarica), Franciska Spahić (GradskiMiš), Ahmed Sandžaktar (Drvosječa), Azra Ljubović(Vila Plamenica), Dubravka Šunjić (Trska), AzraLjubović (Lisica), Ljubica Karačić (Roda), AhmedSandžaktar (Vuk), Azra Ljubović (Cvrčak), Franciska

Spahić, Ljubica Juri

ć, Dubravka Šunji

ć(Mravi

ći),Ljubica Karačić (Mišić), Edin Ljubović (Poljski Miš),

Petar Šurkalović (Mačak), Ljubica Karačić (Njegovažena), Ante Karačić (Pjesnik La Fonten).

Sezona 1965/66.

41. OPAKI VLASTELINIgra za lutke u 5 činova

Napisao: Albert PaplerPreveo: Adolf PomeznyReditelj: Risto VujovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta WittmannInspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik BabovićŠaptač: Vesna Hanzić

Vajar: Milivoje BokićMajstor pozornice: Ismet ČolićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 27. 9. 1965.Izvođači: Ahmed Sandžaktar (Vlastelin), FranciskaSpahić, Mirjana Pezelj (Kašika, kuhar), Azra Ljubović

r e p e r t o

(Petrica čuvar), Ljubica Karačić (Lizika, vlastelinovakći), Petar Šurkalović (Tužirad, čuvar), Dva seljaka.

42. KUĆA NA RUBU ŠUMENapisao: Petar BilušićReditelj: Ante Karačić

Scenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićInspicijent: Elizabeta WittmannR j R fik B b ić

Šaptač: Vesna HanzićLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 12. 4. 1966.Izvođači: Ljubica Karačić (Baka), Petar Šurkalović,Risto Vujović (Mačak), Azra Ljubović (Bijeli Zeko),Ahmed Sandžaktar (Medvjed), Dubravka Šunjić (Prva

vjeverica, Jare Ranko), Edin Ljubović (Vuk), MirjanaPezelj (Miš, Druga vjeverica), Franciska Spahić (Malid )p

e r t

o a r 1 9 6 6



104

Rasvjeta: Refik BabovićTehnički šef: Ragib HumačkićVajar: Milivoje BokićMajstor pozornice: Ismet ČolićIzrada lutaka: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz Šteta

Šaptač: Vesna Hanzi

ć

Lektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 15. 2. 1966.Izvođači: Risto Vujović, Petar Šurkalović (Ivica,partizanski kurir), Azra Ljubović (Marija, 12-godišnjadjevojčica), Ljubica Karačić (Jelena, njena majka),Edin Ljubović (Pavao, njen stric, špijun okupatora),Ahmed Sandžaktar (Talijanski fašista), FranciskaSpahić (Stanko, dječak), Mirjana Pezelj (Mirko,dječak), Dubravka Šunjić (Davorka, djevojčica).

43. UZBUNA U ŠUMIBajka u 2 čina – tri slike sa međuigromNapisao: Radovan MikićReditelj: Risto VujovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta Wittmann

Muzika: Duško ŠtrekeljInspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik BabovićVajar: Milivoje BokićTehnički šef: Ragib HumačkićMajstor pozornice: Ismet ČolićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz Šteta

medo).

Sezona 1966/67.

44. KEKECNapisao: Vojmil Rabadan (prema pripovijesti Josipa

Vandota)Reditelj: Risto VujovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta WittmannMuzika: Bogumil KlobučarInspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik Babović Tehnički šef: Ragib HumačkićVajar: Milivoje Bokić

Majstor pozornice: Ismet ČolićIzrada lutaka: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaŠaptač: Vesna HanzićLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 27. 9. 1966.Izvođači: Azra Ljubović (Kekec), Mirjana Pezelj(Tinka, njegova sestra), Ljubica Karačić (Njihova

majka), Dubravka Šunjić (Mena, siroče), EdinLjubović (Bedanc), Ahmed Sandžaktar (Kosobrin),Franciska Spahić (Pastir Mišnjek).

45. ŠUMA STRIBOROVABajka u 3 činaNapisao: Vojmil Rabadan (prema pripovijeci I. B.Mažuranić)

r e p

Reditelj: Ante KaračićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta WittmannMuzika: Bogumil KlobučarInspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik Babović

Vajar: Milivoje BokićTehnički šef: Ragib HumačkićM j t i I t Č lić

(Seljanke), Ljubica Karačić (Baka), Dubravka Šunjić(Kornjača), Ahmed Sandžaktar (Krčmar), AhmedSandžaktar, Edin Ljubović (Seljaci), Petar Šurkalović(Pijetao), Salko Šarić (od 1973. alternacija AhmeduSandžaktaru i Mirjani Pezelj).

47. BAJKA IZ KOFERANapisao: Jan VladislavP l Ol P tt o a r

1 9 6 6 / 6 7



105

Majstor pozornice: Ismet ČolićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Idriz Šteta i Rade PudarŠaptač: Vesna HanzićLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 25. 11. 1966.

Izvođ

ači: Ahmed Sandžaktar, Edin Ljubovi

ć

(Stribor), Ljubica Karačić (Majka), Risto Vujović(Sin), Dubravka Šunjić (Djevojčica), Franciska Spahić(Snaha), Petar Šurkalović (Malik Tintilinić), MirjanaPezelj, Vesna Hanzić (Dušići).

46. DJEČAK I VJETARNapisala: Nađa TrandafilovaPreveli: Antonija Kiš i Božo Kukolja

Reditelj: Risto VujovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta WittmannInspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik BabovićVajar: Milivoje BokićTehnički šef: Ragib HumačkićMajstor pozornice: Ismet Čolić

Izrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaŠaptač: Vesna HanzićLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 15. 3. 1967.Izvođači: Risto Vujović (Dječak), Mirjana Pezelj(Vjeverica), Edin Ljubović (Orao), Franciska Spahić(Krčmarica), Franciska Spahić, Mirjana Pezelj

Prevela: Olga PoznatovDramaturška obrada: Miroslav VildmanReditelj: Zdenjek J. VyskočilScenograf – lutke: Vaclav Havlik i Jarmila FenclovaAsistenti režije: Ante Karačić i Risto VujovićIzbor muzike: Zdenjek J. Vyskočil

Izrada kostima: Elizabeta WittmannInspicijent: Elizabeta WittmannTehnički šef: Ragib HumačkićRasvjeta: Refik BabovićMajstor pozornice: Ismet ČolićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 7. 4. 1967.Izvođači: Ante Karačić (A), Risto Vujović (B),Franciska Spahić (Kralj), Ljubica Karačić (Princ),Edin Ljubović (General), Petar Šurkalović (Ministar),Ahmed Sandžaktar (Dželat), Dubravka Šunjić(Cigančica), Franciska Spahić (Prvi Domino),Mirjana Pezelj (Drugi Domino), još igraju: VesnaHanzić i Elizabeta Wittmann, a od 1973. u podjeli iSalko Šarić.

48. IZGUBLJENA SVIRALAKomad sa muzikom u 5 slikaNapisao: Jovan AleksićRežija: Risto VujovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta WittmannMuzika: Srđan Barić

r e p e r t

Inspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik BabovićTehnički šef: Ragib HumačkićMajstor pozornice: Ismet ČolićIzrada lutaka: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz Šteta

Šaptač: Vesna HanzićLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 21 6 1967

Izrada kostima: Tidža ČerićMuzika: Eduard TudorVajar: Milivoje BokićRasvjeta: Refik BabovićTehnički šef: Ragib HumačkićMajstor pozornice: Ismet Čolić

Izrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaLektor: dr Abdurahman Nametakp

e r t

o a r 1 9 6 7



106

Premijera: 21. 6. 1967.Izvođači: Petar Šurkalović (Svirač – mladić),Franciska Spahić (Svitac), Mirjana Pezelj (Papagajzvani Prikan), Ljubica Karačić (Preskakalo skakavac),Edin Ljubović (Medgek, neobična životinja), AhmedSandžaktar (Stari Majstor), Jadranka Vejo, Dubravka

Šunjić

(Djevojčice).

Sezona 1967/68.

49. UTVA ZLATOKRILAScenski prikaz narodnih umotvorinaIzbor tekstova: Božidar TimotijevićRežija: Ante KaračićScenograf i kostimograf: Dobrivoje Samardžić

Muzički motivi: Bogumil KlobučarRasvjeta: Refik BabovićTehničko vođstvo: Ragib HumačkićMajstor pozornice: Ismet ČolićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 13. 10. 1967.Izvođači: Ljubica Karačić, Azra Ljubović, Edin

Ljubović, Mirjana Pezelj, Ahmed Sandžaktar,Franciska Spahić, Dubravka Šunjić, Petar Šurkalović,Risto Vujović.

50. BUCO, NEĆU, NEĆUNapisao: Vojmil RabadanReditelj: Vojmil RabadanScenograf i kostimograf: Dobrivoje Samardžić

Lektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 24. 11. 1967.Izvođači: Nema podataka o glumačkoj podjeli (naplakatu nisu štampani).

51. MALA VILA – ZLATNA RIBICANapisao: dr. Vojmil RabadanReditelj: Vojmil RabadanAsistent režije: Edin LjubovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićMuzika: Eduard TudorVajar: Milivoje BokićAsistent za lutke: Vesna HanzićLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 24. 11. 1967.

Izvođači (Mala vila): Dubravka Šunjić (Mala Vila),Risto Vujović (Goran, drvosječa), Ahmed Sandžaktar(Uh, šumski patuljak), Azra Ljubović (Začaranadjevojčica).Izvođači (Zlatna ribica): Petar Šurkalović (Starac,ribar), Ljubica Karačić (Starica, njegova žena),Mirjana Pezelj (Zlatna ribica), Vesna Hanzić (Prvivojnik),Dubravka Šunjić (Drugi vojnik), Edin

Ljubović (Glas vojnika).

52. LA FONTENOVE BASNENapisao: Vojmil RabadanReditelj: Ante KaračićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta WittmannMuzika: Bogumil Klobučar

r e p

Inspicijent: Elizabeta WittmannRasvjeta: Refik BabovićVajar: Milivoje BokićMajstor pozornice: Ismet ČolićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz Šteta

Premijera: 28. 12. 1967.Izvođači: Edin Ljubović (Hrast), Franciska Spahić(Bura) Risto Vujović (Jarac) Mirjana Pezelj

Ahmed Sandžaktar (Gospodin Antun, šef policije),Dubravka Šunjić (Perica, Nebojšin drug), MirjanaPezelj, Ahmed Sandžaktar (Ilegalci), Dubravka Šunjić(Ranjeni partizan), Franciska Spahić (Agent policije).

Sezona 1968/69.

54. OSTRVO ISPUNJENIH ŽELJALutkarska igra u 3 činat o a

r 1 9 6 7 / 6 8



107

(Bura), Risto Vujović (Jarac), Mirjana Pezelj(Gavran), Dubravka Šunjić (Jagnje), Risto Vujović(Mrav), Azra Ljubović (Mljekarica), Franciska Spahić(Gradski miš), Ahmed Sandžaktar (Drvosječa), AzraLjubović (Vila Plamenica), Dubravka Šunjić (Trska),Azra Ljubović (Lisica), Ljubica Karačić (Roda),

Ahmed Sandžaktar (Vuk), Azra Ljubović

(Cvrčak),Franciska Spahić, Mirjana Pezelj, Dubravka Šunjić

(Mravići), Edin Ljubović (Poljski miš), PetarŠurkalović (Mačak), Ljubica Karačić (Njegova žena),Ante Karačić (Pjesnik La Fonten).

53. BIJELI GOLUBDrama u 3 čina za scenu lutaka iz NOB-eNapisao: Jovan Aleksić

Reditelj: Antonije KaračićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićVajar: Milivoje BokićIzrada kostima i tijela lutaka: Elizabeta Wittmann,Mirjana Pezelj i Vesna HanzićIzbor muzike: Antonije KaračićInspicijent: Vesna HanzićRasvjeta: Refik Babović

Majstor pozornice: Ismet ČolićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaPremijera: 22. 3. 1968.Izvođači: Petar Šurkalović (Majstor Luka, krojač),Ljubica Karačić (Majstorica, njegova žena), AzraLjubović (Nebojša, šegrt), Edin Ljubović (Djed Ivo,stari ribar), Risto Vujović (Surić, krojački pomoćnik),

Lutkarska igra u 3 činaNapisao: Vojtech CinybulkPrevod: Adolf PomeznyReditelj: Risto VujovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta Drmač

Muzika: Abid KusturicaMuziku izveli članovi Simfonijskog orkestraVajar: Milivoje BokićInspicijent: Elizabeta DrmačRasvjeta: Refik BabovićMajstor pozornice: Ismet ČolićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaŠaptač: Vesna Hanzić

Lektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 20. 9. 1968.Izvođači: Ljubica Karačić (Vještica, Čara Mara),Ahmed Sandžaktar (Gusarski kapetan), AzraLjubović (Petrica), Petar Šurkalović (Ribar Pedro),Edin Ljubović (Kormilar Sam), Franciska Spahić(Pripovjedač), Dubravka Šunjić (Duh Mora), MirjanaPezelj (Duh Plavog bisera).

55. VUK I KOZLIĆILutkarska igra u 3 činaNapisao: Jan GrabovskiPreveo: dr. Abdurahman NametakReditelji: Antonije Karačić i Risto VujovićScenografija i kostimografija: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta Drmač

r e p e r

Vajar: Milivoje BokićInspicijent: Milivoj PolanRasvjeta: Refik BabovićMajstor pozornice: Ismet ČolićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz Šteta

Šaptač: Vesna HanzićLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 1. 11. 1968.

(Mali Marko), Mirjana Pezelj (Njegova majka), EdinLjubović (Crni Čovjek), Ljubica Karačić (Bogataseljanka), Petar Šurkalović (Čupavi Grga, njezin sin),Papiga, Bundaš, Magarac.

57. U ŠUMI DJEDA MRAZA

Izbor tekstova: Risto VujovićReditelj: Risto VujovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje Samardžićr t o a

r 1 9 6 8 / 6 9



108

Premijera: 1. 11. 1968.Izvođači (Lica): Azra Ljubović (Mati Koza), AhmedSandžaktar, Edin Ljubović (Vuk), Kozlići: LjubicaKaračić (Bjelka), Petar Šurkalović (Riđan), MirjanaPezelj (Crnko), Dubravka Šunjić (Koza), RistoVujović (Patak Ignacije), Franciska Spahić (Patka

Amalija), Salko Šarić

(od 1973. alternacija MirjaniPezelj).

56. ČUDNOVATE ZGODE I NEZGODEŠEGRTA HLAPIĆANapisala: Ivana Brlić-MažuranićScenska adaptacija: Vojmil RabadanReditelj: dr. Vojmil RabadanScenograf i kostimograf: Dobrivoje Samardžić

Izrada kostima: Elizabeta Drmač, Gorjana KosanićVajar: Milivoje BokićMuziku izveli članovi Simfonijskog orkestraPjesme uvježbala: prof. Zlata Đikić-EterovićInspicijent: Milivoj PolanRasvjeta: Refik BabovićMajstor pozornice: Ismet ČolićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit Lalić

Dekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 13. 12. 1968.Izvođači: Azra Ljubović (Šegrt Hlapić), DubravkaŠunjić (Gita), Ahmed Sandžaktar (Majstor Mrkonja),Franciska Spahić (Majstorica), Risto Vujović(Stražar), Mirjana Pezelj (Sobarica iz velike kuće),Ahmed Sandžaktar (Stari Mljekar), Ljubica Karačić

Scenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačVajar: Milivoje BokićInspicijent: Elizabeta DrmačRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit Lalić

Lektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 28.12.1968.Izvođači: Franciska Spahić, Mirjana Pezelj, DubravkaŠunjić, Edin Ljubović, Petar Šurkalović, AhmedSandžaktar, Ljubica Karačić, Azra Ljubović, RistoVujović.

58. VRAGOV MOSTBalada za lutke u 3 čina

Napisala: Milena MarkovaPreveo: Vladimir TognerReditelj: Zdenjek J. VyskočilLikovna oprema: Vaclav Havlik, Jarmila FenclovaDobrivoje Samardžić, Milivoje BokićAsistent: Antonije KaračićMuzika: Iz djela Claudea DebussyaRasvjeta: Refik Babović

Majstor pozornice: Ismet Čolić Dekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaŠaptač: Vesna HanzićLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 4. 4. 1969.Izvođači: Risto Vujović (Lađar), Azra Ljubović(Lenka, njegova kći), Petar Šurkalović (Andrija,svirač), Edin Ljubović, Ahmed Sandžaktar

r e p e r

(Gospodin, Trgovac, Vrag), Mirjana Pezelj, LjubicaKaračić (Vražić – ognjeni pijetao), Franciska Spahić(Pile), Dubravka Šunjić, Mirjana Pezelj, VesnaHanzić (Tri koke).

59. OPAKI VLASTELIN

Lutkarska igra u 5 činovaNapisao: Albert PaplerPreveo: Adolf Pomezny

Majstor pozornice: Ismet ČolićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit Lalić Dekorateri: Rade Pudar, Idriz ŠtetaŠaptač: Vesna FrankovićLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 28. 10. 1965. (Podaci o ovoj predstavi su

stavljeni u sezonu 1969/70. jer su uzeti sa plakata iz1969., mada je premijera bila u sezoni 1965/66.)Izvođači: Franciska Spahić (Vasilisa), Dubravka

e p e r t o a r 1 9 6 9



109

yReditelj: Risto VujovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačVajar: Milivoje BokićInspicijent: Muhamed Nametak

Rasvjeta: Refik Babović

Majstor pozornice: Ismet Čolić,Izrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar, Idriz ŠtetaŠaptač: Vesna FrankovićLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 29. 5. 1969.Izvođači: Edin Ljubović (Vlastelin), Franciska Spahić(Kašika, kuhar), Azra Ljubović (Petrica, čuvar),

Ljubica Karačić (Lizika, vlastelinova kći), PetarŠurkalović (Tužirad, čuvar), Seljaci.

Sezona 1969/70.

60. ZAČARANA BRAĆABajka u 3 činaNapisao: Jevgenije Švarc

Prevela: Olga PoznatovReditelj: Oskar Daniel BatjekScenograf i kostimograf: Vaclav HavlikKonstruktor lutaka: František PlatekKompozitor: Milan UherekAsistent režije: Risto VujovićInspicijent: Elizabeta DrmačRasvjeta: Refik Babović

Izvođači: Franciska Spahić (Vasilisa), DubravkaŠunjić (Fjodor), Mirjana Pezelj (Jegor), AzraLjubović (Vanja), Ljubica Karačić (Baba Roga),Ahmed Sandžaktar (Medvjed Miša), Petar Šurkalović(Mačak Mačković), Edin Ljubović (Pas Žuća),Ljubica Karačić, Azra Ljubović, Dubravka Šunjić,

Mirjana Pezelj (Miševi).

61. RADOZNALO SLONČEKomad za lutke u dva dijela po motivima KiplingovebajkeNapisali: Casianova – DvorskyPrevela: Olga PoznatovReditelj: Antonije Karačić

Asistent režije: Muhamed NametakScenografija i kostimografija: Dobrivoje SamardžićVajar: Milivoje BokićMuzika: Josip ŠkorjanecMajstor pozornice: Ismet ČolićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićRasvjeta: Refik BabovićInspicijent: Elizabeta Drmač

Šaptač: Vesna Frankovi

ć

Lektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 5. 12. 1969.Izvođači: Risto Vujović (Stric Rudolf), DubravkaŠunjić (Slonče), Vesna Franković, Ljubica Karačić(Majmun), Franciska Spahić (Žirafa), Mirjana Pezelj(Kamila), Azra Ljubović (Noj, Zebra), MuhamedNametak (Nilski konj), Petar Šurkalović (Lav),

r e

Franciska Spahić (Zmija udav), Edin Ljubović(Krokodil), Vesna Franković, Ljubica Karačić (Muha).

62. PRIČA O KUĆICI U ŠUMI – PATKICABLATKICANapisali: Samuil Jakovljevič Maršak – N. Gernetova,

T. GurevičovaPrevod: Olga PoznatovReditelj: Antonije Karačić

Izrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaPremijera: 2. 4. 1970.Izvođači (Lica): Franciska Spahić (Anica), RistoVujović (Guliver), (Lutke): Dubravka Šunjić (Perica),Mirjana Pezelj (Beba), Azra Ljubović (Zloćko), Edin

Ljubović (Floki), Petar Šurkalović (Doktor).

Sezona 1970/71.e

p e r t o a r 1 9 7 0



110

Scenograf: Dobrivoje SamardžićVajar: Milivoje BokićInspicijent: Elizabeta DrmačRasvjeta: Refik BabovićMajstor pozornice: Ismet Čolić

Izrada dekora: MehoĆ

atović

i Sabit Lalić

Dekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaPremijera: 20. 2. 1970.Izvođači: (Priča o kućici u šumi): Risto Vujović(Žabac), Azra Ljubović (Miš), Dubravka Šunjić(Pijetao), Edin Ljubović (Jež), Franciska Spahić(Lisica), Petar Šurkalović (Medvjed) (PatkicaBlatkica): Mirjana Pezelj (Patkica Blatkica), FranciskaSpahić (Lija Mudrolija), Edin Ljubović (Ježić

Bodlježić), Risto Vujović (Guščar Janko), PetarŠurkalović (Muškarac iz publike).

63. GULIVER MEĐU LUTKAMAIgra za 5 lutaka i jednog gledaocaNapisali: Jozef Per i Leo SpačilPreveo: Borislav MrkšićReditelj: Jurislav Korenić

Asistent režije: Edin Ljubović

Scenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Jurislav KorenićVajar: Milivoje BokićInspicijent: Elizabeta DrmačRasvjeta: Refik BabovićMajstor pozornice: Ismet Čolić

64. NA PUTOVANJU – MEDVJEDIĆ PRĆASTINOSIĆNapisali: Jozef Lipa, Jan WilkowskiPrevela: Olga PoznatovReditelj: Risto VujovićAsistent: Muhamed NametakScenografija i kostimografija: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Josip ŠkorjanecVajar: Milivoje BokićInspicijent: Muhamed NametakRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit Lalić

Dekorateri: Ismet Čolić, Rade Pudar i Idriz ŠtetaPremijera: 6. 9. 1970.Izvođači (Na putovanju): Ljubica Karačić (Šilo),Franciska Spahić (Cipela), Petar Šurkalović (Lonac),Risto Vujović (Vuk), Mirjana Pezelj (Zec).Izvođači (Medvjedić Prćasti nosić): AhmedSandžaktar (Tata Medo), Dubravka Šunjić (MecaTvrdoglavko), Edin Ljubović (Psić), Azra Ljubović

(Lisica), Ljubica Karačić

(Kvočka), Mirjana Pezelj(Pile).

65. PRASIĆI SE NE BOJE VUKAKomad za lutke u 2 dijela prema engleskoj narodnojpričiNapisao: Jirži JarošPrevela: Olga Poznatov

r e

Reditelj: Zdenjek J. VyskočilAsistent režije: Muhamed NametakLikovna oprema: Jarmila FenclovaMuzika: Ladislav ŠtanclRasvjeta: Refik BabovićKrojački radovi: Elizabeta Drmač

Izrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Ismet Čolić i Rade PudarLektor: dr. Abdurahman Nametak

67. BEZREPI VUK REPONJANapisao: M. RajkinDramatizacija: Ana BandPreveo: Đorđe RusićReditelj: Risto VujovićAsistent režije: Muhamed Nametak

Scenografija i kostimografija: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačVajar: Milivoje Bokićr t o a

r 1 9 7 0 / 7 1



111

Premijera: 23. 10. 1970.Izvođači: Dubravka Šunjić (Paško), Azra Ljubović(Maško), Franciska Spahić, Mirjana Pezelj (Šaško),Risto Vujović (Klovn, Vuk, Čovjek sa slamom,Čovjek sa prućem, Čovjek sa ciglom, Gazda,Poslastičar, Sladoledžija, Baba, Bačvar, Vlasnikringišpila).

66. SREĆKOVE VRAGOLIJEKomad za lutke u 7 slikaNapisali: J. A. Novotny i Z. LepšikPrevela: Olga PoznatovReditelj: Zdenjek J. VyskočilAsistent režije: Muhamed Nametak

Scenograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Tidža ČerićVajar: Milivoje BokićRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Ismet Čolić i Idriz ŠtetaPremijera: 10. 11. 1970.Izvođači: Risto Vujović (Tata Drvenjak), Mirjana

Pezelj (Pikulence, vražić), Petar Šurkalovi

ć(Lucifer,kralj pakla), Antonije Karačić (Piskaralo, pisar u

paklu), Franciska Spahić (Gospodin Štrcalo,vodenjak), Dubravka Šunjić (Srećko, njegov sin),Edin Ljubović (Pikula, njegov otac), Azra Ljubović(Trbonja, vratar u paklu), Ljubica Karačić (Hukalo,strašilo).

Rasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Meho Ćatović i Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaPremijera: 24. 4. 1971.Izvođači: Petar Šurkalović (Vuk Škrgutalo), FranciskaSpahić (Lisica Zloća), Azra Ljubović (Jazavac Jaza),Mirjana Pezelj (Jazavac Maza), Ljubica Karačić (ZecDugouško), Edin Ljubović (Jež), Ahmed Sandžaktar(Medvjed Stomatolog), a od 1973. u podjeli i SalkoŠarić.

Sezona 1971/72.

68. IZGUBLJENI BALON

Napisao: Davor MladinovReditelj: Antonije KaračićAsistent režije: Muhamed NametakScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Josip ŠkorjanecVajar: Milivoje BokićRasvjeta: Refik Babović

Izrada dekora: Sabit Lalić

Dekorateri: Ismet Čolić, Rade Pudar i Idriz ŠtetaPremijera: 19. 9. 1971.Izvođači: Risto Vujović (Pripovjedač), Azra Ljubović(Magarčić), razna lica i predmete igraju: LjubicaKaračić, Edin Ljubović, Mirjana Pezelj, AhmedSandžaktar, Franciska Spahić, Dubravka Šunjić, PetarŠurkalović, a od 1973. u podjeli i Salko Šarić.

r e p e

69. DRUŽINA JUNAKANapisao: Branko ĆopićReditelj: Antonije KaračićAsistent režije: Muhamed NametakScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta Drmač

Muzika: Josip ŠkorjanecVajar: Milivoje BokićInspicijent: Muhamed Nametak

71. DRŽ’TE LOPOVALutkarski komad u 2 činaNapisao: Štefan ŠmihlaPreveo: Milan ČolićStihove prepjevao: Dušan RadovićReditelj: Risto Vujović

Asistent režije: Muhamed NametakScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačM ički d ik D šk Š k lje

r t o a r 1 9 7 1 / 7 2



112

Rasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Ismet Čolić, Rade Pudar i Idriz ŠtetaPremijera: 11. 12. 1971.Izvođači: Risto Vujović, Azra Ljubović, Ahmed

Sandžaktar, Ljubica Karačić, Edin Ljubović, MirjanaPezelj, Franciska Spahić, Petar Šurkalović, DubravkaŠunjić, učenici petih razreda Osnovne škole “OsmanĐikić” iz Mostara: Ivica Matijac, Goran Jovičić,Nenad Kosanović, Fuad Šabić, Sabit Salčin, OzrenkoGačić, Željko Marić, Mirsad Maslo, Ethem Mušić,Zlatko Husković, Nedžad Šehović, Edin Opijač,Želimir Rozić, Fadil Tabaković, Edin Pašić, Dinko

Milinković, Zdravko Jarak, Dragan Pikula, ZoranGubeljić.

70. VRTULJAK DJEDA MRAZAIzbor tekstova: Risto VujovićReditelj: Risto VujovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačVajar: Milivoje BokićRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Ismet Čolić, Rade Pudar i Idriz ŠtetaPremijera: 18. 12. 1971.Izvođači: Ljubica Karačić, Edin Ljubović, AhmedSandžaktar, Petar Šurkalović, Franciska Spahić,Dubravka Šunjić, Risto Vujović.

Muzički saradnik: Duško ŠtrekeljMuziku izveo: Sastav “Impro”Vajar: Milivoje BokićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 25. 2. 1972.Izvođači: Petar Šurkalović (Tata-Mata, lopov),Dubravka Šunjić (Pera Bitls, loš učenik), FranciskaSpahić (Mačak Feliks, Odžačar, Učitelj pjevanja),Mišji trio: Ljubica Karačić (Žozefina), Azra Ljubović(Paolina), Mirjana Pezelj (Karolina), od 1973. SalkoŠarić alternacija Mirjani Pezelj, Edin Ljubović (Džoni,policajac), Risto Vujović (Džeki, policajac), Kauboji,

Zmije, Rakete, Sateliti.

Sezona 1972/73.

72. PEĆA I VUK – ČAROBNI CVJETIĆINapisali: Sergej Prokofjev – Jaroslav LukašPrevela: Olga PoznatovRežija: Risto Vujović

Asistent režije: Muhamed NametakScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Duško ŠtrekeljVajar: Milivoje BokićRasvjeta: Refik BabovićTokarski radovi: Meho ĆatovićIzrada dekora: Sabit Lalić i Ismet Čolić

r e p e

Dekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaPremijera: 24. 10. 1972.Izvođači (Peća i vuk): Dubravka Šunjić (Peća),Mirjana Pezelj (Sašenjka, ptičica), Azra Ljubović(Sonja, patka), Edin Ljubović (Ivanuška, mačak),Ljubica Karačić, Petar Šurkalović (Djed), Franciska

Spahić, Risto Vujović (Vuk), Franciska Spahić, PetarŠurkalović (Lovci), Aleksandar Mićić (Pripovjedač),Salko Šarić od 1973. alternacija Mirjani Pezelj.I đ či (Č b i j ići) A Lj b ić (R ži )e

p e r t o a r 1 9 7 2



Maketa nove zgrade Pozori{ta lutaka, 1973. (arhitekta Sulejman \apo)

Scena iz predstave ”Carev pa`”, 1975.

Slikar, scenograf i kreator lutakaDobrivoje Bobo Samard`i}, sa lutkamaiz predstave ”Hrabri olovni vojnik”, 1976.

Izvođači (Čarobni cvjetići): Azra Ljubović (Ružica),Franciska Spahić, Dubravka Šunjić (Mama), LjubicaKaračić (Bakica), Risto Vujović (Psić), PetarŠurkalović, Franciska Spahić (Mačak), Mirjana Pezelj,Franciska Spahić (Kozica), Edin Ljubović (Gotovan),

Salko Šarić

od 1973. alternacija Mirjani Pezelj.73. VRTEŠKA DJEDA MRAZAIzbor tekstova: Risto VujovićReditelj: Risto VujovićMuzika: Risto VujovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićVajar: Milivoje BokićKoreograf: Antun Marinić

Izrada kostima: Elizabeta DrmačRasvjeta: Refik BabovićTokarski radovi: Meho ĆatovićIzrada dekora: Sabit Lalić i Ismet ČolićDekorateri: Rade Pudar i Idriz ŠtetaPremijera: 18. 12. 1972.Izvođači: Ivica Karačić, Edin Ljubović, MuhamedNametak, Mirjana Pezelj, Franciska Spahić, Petar

Šurkalović, Dubravka Šunjić-Vujović, Risto Vujović.74. JEDNA DRUGA PEPELJUGANapisao: Aleksandar PopovićRežija i izbor muzike: Duško RodićAsistent režije: Risto VujovićAdaptacija za lutka igru: Duško RodićScenografija i kostimografija i skice lutaka:

r e

Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačTokarski radovi: Meho ĆatovićIzrada dekora: Sabit LalićVajar: Milivoje Bokić Inspicijent: Branislav Kulaš

Rasvjeta: Refik BabovićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 16 2 1973

Ljubović (Treća Ovčica), Franciska Spahić (DrugaProdavačica), Edin Ljubović (Vojnik), MuhamedNametak (Doktor).

Sezona 1973/74.

76. NOVOGODIŠNJI VOZIzbor tekstova: Jovo SpajićRežija: Risto VujovićIzbor muzike: Risto Vujoviće

r t o a r 1 9 7 3 / 7 4



114

Premijera: 16. 2. 1973.Izvođači: Dubravka Šunjić-Vujović (Pepeljuga), AzraLjubović (Pepina), Ljubica Karačić (Roza), FranciskaSpahić (Maćeha), Edin Ljubović (Otac), AzraLjubović (Markiza Liza), Risto Vujović (Princ),Antonije Karačić, Salko Šarić (Car), Petar Šurkalović(Ađutant), Muhamed Nametak (General).

75. TIGRIČEKNapisala: Hana JanuševskaRežija i muzika: Jurislav KorenićAsistent režije: Edin LjubovićScenografija i kostimografija i izrada lutaka:Dobrivoje Samardžić

Izrada kostima: Elizabeta Drmač Vajar: Milivoje BokićInspicijent: Branislav KulašRasvjeta: Refik BabovićTokarski radovi: Meho ĆatovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaPremijera: 20. 5. 1973.

Izvođ

ači: Dubravka Šunji

ć-Vujovi

ć(Tigri

ček), SalkoŠarić (Prvi Tigar), Risto Vujović (Drugi Tigar), Azra

Ljubović (Miš), Ljubica Karačić (Druga Ovčica),Azra Ljubović (Prva Prodavačica), Salko Šarić (Vozačautobusa), Risto Vujović (Jahač), Salko Šarić(Vojnike animira), Ljubica Karačić (Mama), PetarŠurkalović (Drugi Tigar), Muhamed Nametak(Četvrti Tigar), Franciska Spahić (Prva Ovčica), Azra

Izbor muzike: Risto VujovićScenografija i kostimografija: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačVajar: Milivoje BokićRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaInspicijent: Nuri-Džihan KezmanPremijera: 23. 12. 1973.Izvođači: Azra Ljubović, Franciska Spahić, MirjanaPezelj, Dubravka Šunjić-Vujović, Ljubica Karačić,Salko Šarić, Edin Ljubović, Muhamed Nametak, PetarŠurkalović, Risto Vujović.

77. ŠEGRT HLAPIĆPriredio za pozorište lutaka: dr. Vojmil RabadanNapisala: Ivana Brlić-MažuranićRežija: Antonije KaračićDramaturška obrada: Jovo SpajićMuzika: prof. Duško ŠtrekeljScenografija i kostimografija: Dobrivoje SamardžićSkice i izrada lutaka: Milivoje Bokić

Izrada kostima: Elizabeta Drmač

Rasvjeta: Refik BabovićTokarski radovi: Meho ĆatovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Idriz Šteta i Savo BiberdžićInspicijent: Nuri-Džihan KezmanPremijera: 12. 1. 1974.Izvođači: Azra Ljubović (Šegrt Hlapić), Dubravka

r e p e

Šunjić (Mala Gita), Salko Šarić, Edin Ljubović(Majstor Mrkonja), Ljubica Karačić (Majstorica),Franciska Spahić (Kućna pomoćnica), PetarŠurkalović (Stari mljekar), Mirjana Pezelj, Salko Šarić(Mali Marko), Ljubica Karačić (Njegova majka),Risto Vujović (Crni čovjek), Petar Šurkalović

(Čupavi Grga), Franciska Spahić (Njegova majka),Ljubica Karačić (Susjetka), Muhamed Nametak (PasBundaš), Mirjana Pezelj (Papiga), Magarčić.

e p e r t o a r 1 9 7 4



78. VELI JOŽENapisao: Vladimir NazorDramatizacija: Hrvoje ŠvobReditelj: Davor MladinovAsistent: Risto VujovićScenografija i kostimografija i kreativno rješenjelutaka: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačVajar: Milivoje BokićInspicijent: Nuri-Džihan KezmanRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz Šteta

Lektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 16. 3. 1974.Izvođači: Ante Vican, Edin Ljubović (Veli Jože),Risto Vujović (Galijot Ilija), Muhamed Nametak(Barba Bjanka), Antonije Karačić (Zuane dala Zonta),Salko Šarić (Civeta), Petar Šurkalović (Škarpa), RistoVujović (Odo Vahsenštajn), Dubravka Šunjić-Vujović(Pripovjedač), Ljubica Karačić, Azra Ljubović,

Franciska Spahić, Salko Šarić, Muhamed Nametak,Antonije Karačić, Petar Šurkalović (Motovunskigrađani, Galijoti, Vojnici).

Sezona 1974/75.

79. PRODAVNICA LUTAKANapisao: Rade Pavelkić

r

Prizor iz predstave ”Martin Krpan”, 1976.

Prizor iz predstave ”Tobija”,1977.

Ansambl predstave ”Plava ptica” sa rediteljem predstave Miroslavom Ujevi}em,1982.

Reditelj: Duško RodićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Jovan AdamovVajar: Milivoje BokićInspicijent: Nuri-Džihan Kezman

Rasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaPremijera: 23 9 1974

81. U ŠUMI DJEDA MRAZAIzbor tekstova: Risto VujovićRežija: Risto VujovićScenografija i kostimi: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačVajar: Milivoje Bokić

Lektor: dr. Abdurahman NametakInspicijent: Elizabeta DrmačRasvjeta: Refik BabovićI d S bi L lić i I Č liće

r t o a r 1 9 7 4 / 7 5



116

Premijera: 23. 9. 1974.Izvođači: Risto Vujović (Rica Skitnica i Kesaroš),Petar Šurkalović (Tandara, Mačak), Franciska Spahić(Žirafa), Azra Ljubović (Zečica), Edin Ljubović(Pijetao), Mirjana Pezelj (Pajac), Dubravka Šunjić-

-Vujović

(Magarence), Ljubica Karačić

(Lutkicaspavalica), Muhamed Nametak (Spomenik), SalkoŠarić (Animacija spomenika).

80. PLAVA BOJA SNIJEGANapisao: Grigor VitezReditelj: Risto VujovićScenografija, kostimografija i izrada lutaka: Dobrivoje

Samardžić

Izrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Abid KusturicaInspicijent: Nuri-Džihan KezmanRasjeta: Refik BabovićTokarski radovi: Meho ĆatovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaPremijera: 22. 12. 1974.Izvođači: Muhamed Nametak (Kralj, vladar zemljeMurabije), Azra Ljubović (Krizantema, kraljeva kći),Petar Šurkalović (Kačkavalj, dvorski mudrac), EdinLjubović (General Razbinos), Risto Vujović(Kaloper, kraljev pastir), Dubravka Šunjić-Vujović(Dvorska luda), Mirjana Pezelj, Salko Šarić (Dvorskistražari).

Izrada scene: Sabit Lalić i Ismet ČolićPremijera: 28.12.1974.Izvođači: Franciska Spahić, Mirjana Pezelj, DubravkaŠunjić, Edin Ljubović, Petar Šurkalović, AhmedSandžaktar, Ljubica Karačić, Azra Ljubović, Risto

Vujović i Salko Šarić.

82. BABA ROGANapisao: Ljubivoje RšumovićReditelj: Duško RodićMuzika: Jovan AdamovScenografija: Dobrivoje SamardžićKreacija lutaka i kostimi: Milivoje Bokić

Izrada kostima: Elizabeta DrmačVajar: Milivoje BokićRasvjeta: Refik BabovićTokarski radovi: Meho ĆatovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaInspicijent: Nuri-Džihan KezmanPremijera: 30. 3. 1975.

Izvođači: Azra Ljubović (Branko), Mirjana Pezelj(Mila), Petar Šurkalović (Tata), Franciska Spahić(Mama), Risto Vujović (Vuk), Edin Ljubović (Mrak),Dubravka Šunjić-Vujović (Mali Mrak), Mirjana Pezelj(Groza), Ljubica Karačić (Strava), minijatureanimiraju: Salko Šarić i Muhamed Nametak.

r e p e

Sezona 1975/76.

83. CAREV PAŽNapisao: Josip PaladaReditelj: Edi MajaronAsistent režije: Risto Vujović

Muzika: Sergej ProkofjevScenografija, kostimografija i izrada lutaka: DobrivojeSamardžićIzrada kostima: Elizabeta Drmačr e

p e r t o a r 1 9 7 5



Izrada kostima: Elizabeta DrmačTokarski radovi: Meho ĆatovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaInspicijent: Nuri-Džihan Kezman

Premijera: 17. 10. 1975.Izvođači: Ulfeta Skikić (Princeza), Dubravka Šunjić--Vujović (Paž), Edin Ljubović (Car), MuhamedNametak (Doktor), Salko Šarić (Meštar), DubravkaŠunjić-Vujović (Lutak), Mirjana Pezelj (Učiteljica),Mirjana Pezelj, Ilija Filipović (Prvi podanik), PetarŠurkalović (Drugi podanik), Risto Vujović (Trećipodanik).

84. BAJKA I DJED MRAZIzbor tekstova: Jovo SpajićReditelj: Risto VujovićMuzika: Dženan Salković Scenografija i kostimografija: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačVajar: Milivoje BokićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaInspicijent: Nuri-Džihan KezmanPremijera: 23. 12. 1975.Izvođači: Azra Ljubović, Franciska Spahić , MirjanaPezelj, Dubravka Šunjić-Vujović, Ljubica Karačić,Salko Šarić, Edin Ljubović, Muhamed Nametak, PetarŠurkalović, Risto Vujović.

r

Lutka iz predstave ”Kraljevska jeka”, kreator Agata Freyer, 1982.

Ansambl predstave ”Kraljevska jeka”, 1982.

Prizor iz predstave ”Ako je vjerovati mojoj baki”, 1985.

85. HRABRI OLOVNI VOJNIKNapisao: Ivan Teofilov po H. Ch. AndersenuReditelj: Ivan TeofilovAsistent: Risto VujovićMuzika: Stefan MoskovScenografija, kostimografija i skice lutaka: Dobrivoje

Samardžić

Izrada kostima: Elizabeta DrmačVajar: Milivoje BokićRasvjeta: Refik Babović

Izrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Idriz Šteta i Savo BiberdžićPremijera: 21. 9. 1976.Izvođači: Muhamed Nametak (Martin Krpan), RistoVujović, Mirjana Pezelj (Car), Dubravka Šunjić--Vujović (Carica), Azra Ljubović (Jerica, njihova kći),

Edin Ljubović

(Brdavs), Franciska Spahić

(Dvorskadama), Salko Šarić (Ministar Gregor, Poslanik), PetarŠurkalović (Kočijaš).

e r t o a

r 1 9 7 6 / 7 7



Tokarski radovi: Meho Ćatović,Izrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaInspicijent: Nuri-Džihan KezmanPremijera: 27. 2. 1976.Izvođači: Muhamed Nametak (Ole zatvori oči),Mirjana Pezelj (Moli), ruke: Dubravka Šunjić--Vujović, Risto Vujović (Vojnik), Dubravka Šunjić--Vujović (Balerina), Salko Šarić (Vražić), FranciskaSpahić (Guvernanta, ruke: Salko Šarić), DubravkaŠunjić-Vujović (Hans), Mirjana Pezelj (Kaj), AzraLjubović (Arapčić), Franciska Spahić (Žirafa), LjubicaKaračić (Princeza), Petar Šurkalović (Mornar), Edin

Ljubović (General), Petar Šurkalović (Štakor), EdinLjubović (Riba).

Sezona 1976/77.

86. MARTIN KRPANNapisao: Fran LevstikPreveo: Grigor VitezReditelj i dramaturg: Edi MajaronAsistent režije: Mirjana PezeljLikovna rješenja: Agata FreyerMuzička oprema: Edi MajaronIzrada kostima: Elizabeta DrmačInspicijent: Nuri-Džihan KezmanRasvjeta: Refik BabovićTokarski radovi: Meho Ćatović

87. TRKA ZBOG VUKANapisao: Pančo MančevReditelj: Risto VujovićScenografija i kostimografija: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačKoreograf: Antun MarinićIzrada lutaka: Milivoje BokićInspicijent: Nuri-Džihan KezmanRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaPremijera: 23. 12. 1976.Izvođači: Dragan Despot, Dubravka Šunjić-Vujović,

Risto Vujović, Petar Šurkalović, Mirjana Pezelj,Muhamed Nametak, Edin Ljubović, Ljubica Karačić.

88. TOBIJANapisao: Zdenjek FlorijanPreveli: Jovo Spajić i Edi MajaronReditelj: Edi MajaronScenograf i kreator lutaka: Agata Freyer

Muzička oprema: Edi MajaronIzrada kostima: Elizabeta Drmač

Inspicijent: Nuri-Džihan KezmanRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaPremijera: 20. 1. 1977.

118

r e p

Izvođači: Dubravka Šunjić-Vujović, Risto Vujović,Dragan Despot, Salko Šarić, (u podjeli od 1983. igraoi Darko Ostojić).

89. GREGEC KOBILICANapisala: Branka Jurca

Prevod: Jovo Spajić

Reditelj, adaptator i muzička oprema: Edi MajaronAsistent režije: Risto VujovićScenografija i kreacija lutaka: Dobrivoje Samardžić

Ljubović (Zmaj), Salko Šarić (Stražar), Risto Vujović(Saobraćajac), Muhamed Nametak (Pustinjak),Franciska Spahić (Strašilo), Mirjana Pezelj (Psić),Ljubica Karačić, Muhamed Nametak (Ptica), SalkoŠarić, Ulfeta Skikić (Zmajići).

91. KO UMIJE NJEMU DVIJENapisao: Edi MajaronAdaptacija i režija: Risto VujovićSkice lutaka: Dobrivoje Bobo Samardžić

p e r t o a

r 1 9 7 7 / 7 8



Realizacija lutaka: Milivoje BokićInspicijent: Nuri-Džihan KezmanRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaPremijera: 7. 3. 1977.Izvođači: Dubravka Šunjić-Vujović (Dječak Nejc),Mirjana Pezelj (Gregec), Ljubica Karačić (Majka),Franciska Spahić (Partizanka Nevena), MuhamedNametak (Partizan Neven), Ljubica Karačić,Franciska Spahić (Nijemci).

Sezona 1977/78.

90. LOPTICA SKOČICANapisao: Jan MalikReditelj: Risto VujovićScenograf: Dobrivoje Samardžić Kostimi, skice lutaka, vajarski radovi: Milivoje BokićIzrada kostima: Savo Biberdžić Muzika: Dženan SalkovićInspicijent: Nuri-Džihan KezmanRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 23. 9. 1977.Izvođači: Dubravka Šunjić-Vujović (Loptica Skočica),Azra Ljubović (Baka), Petar Šurkalović (Djed), Edin

Izrada lutaka: Ivica BilekIzbor muzike: Dženan SalkovićPremijera: 23. 12. 1977.Izvođači: Salko Šarić (Vuk), Franciska Spahić (LisicaPunorepka), Ulfeta Skikić (Zeko Prepredenko), SalkoŠarić (Djed Mraz) i Ljubica Karačić (Jež).

Sezona 1978/79.

92. BOR VISOK DO NEBANapisao: Stevan PešićReditelj: Miroslav UjevićPomoćnik reditelja: Muhamed Nametak

Scenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Vojislav KostićKoreograf: Antun MarinićInspicijent: Branislav KulašRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz Šteta

Lektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 7. 9. 1978.Izvođači: Ljubica Karačić (Hiljadu briga), RistoVujović (Petar), Edin Ljubović (Šumski djed),Dubravka Šunjić-Vujović (Trilevip), Petar Šurkalović(Kokari Kara Din), Animatori: Azra Ljubović(Trilevip), Franciska Spahić (Petar), Mirjana Pezelj,

119

r e p

Franciska Spahić (Kokari Kara Din), FranciskaSpahić, Azra Ljubović, Mirjana Pezelj (Krava).

93. NOVOGODIŠNJA KLACKALICAIzbor tekstova: Risto VujovićRežija: Risto Vujović

Scenograf i kostimograf: Dobrivoje Samardžić

Izrada kostima: Elizabeta DrmačVajar: Milivoje BokićInspicijent: Branislav KulašR j R fik B b i

Šurkalović (Srakan, močvarni razbojnik), EdinLjubović (Stričak, pustahija iz plemena Ljutića),Mirjana Pezelj (Čičak, pustahija iz plemena Ljutića),Edin Ljubović (Krakalo, usamljeni div nježne duše),Salko Šarić (Bagan, dobri duh šumski, DjedNeumijko, mudri starina i žrec, Zelen Vitez, strašni

knez močvare), Azra Ljubovi

ć, Mirjana Pezelj,Franciska Spahić (Baba Poludnica, carica močvare, zla

čuvarica Sunčice Svarožice).

S 1979/80p e r t o a

r 1 9 7 8 / 7 9



Rasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaPremijera: 22. 12. 1978.Izvođači: Edin Ljubović, Franciska Spahić, SalkoŠarić, Ljubica Karačić, Muhamed Nametak, AzraLjubović, Petar Šurkalović, Dubravka Šunjić-Vujović,Mirjana Pezelj, Risto Vujović.

94. BAJKA O KNEŽEVIĆU SVEBORU ISVAROŽICI SUNČICINapisali: T. Mujičić, B. Senker, N. ŠkrabeReditelj i zvučna oprema: Edi Majaron

Scena, kostimi i lutke: Agata FreyerAsistent režije: Risto VujovićIzrada lutaka: Branko Caserman, Mirko Černic,Agata FreyerRasvjeta: Refik BabovićIzrada kostima: Elizabeta DrmačIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 16. 3. 1979.Izvođači: Franciska Spahić (Kneginja Tuga, udovakneza Zlativoja bjelogorskog), Muhamed Nametak(Knežević Svebor, njezin sin), Azra Ljubović (SunčicaSvarožica, zraka Sunčeva, kći boga Svaroga), RistoVujović (Prtko, vjerni sluga Sveborov), DubravkaŠunjić-Vujović (Virka, seoska djevojčica), Petar

Sezona 1979/80.

95. LOVAČKA PRIČANapisao: Stevan PešićReditelj: Miroslav Ujević

Asistent režije: Franciska SpahićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Grupa “Most”Koreograf: Antun MarinićVajar: Milivoje BokićIzrada lutaka: Branko Caserman, Mirko Černic,Agata Freyer

Inspicijent: Branislav KulašRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 2. 11. 1979.Izvođači: Dubravka Šunjić-Vujović (Zec), MuhamedNametak (Zec), Petar Šurkalović (Lovac), RistoVujović (Pikas), Animatori: Ljubica Karačić, AzraLjubović, Edin Ljubović, Mirjana Pezelj, UlfetaSkikić, Salko Šarić, Franciska Spahić.

96. ZIMSKA BAJKAIzbor tekstova: Jovo SpajićRežija: Risto VujovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje Samardžić

120

r e p

Izrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Dženan SalkovićVajar: Milivoje BokićInspicijent: Branislav KulašRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit Lalić

Dekorateri: Savo Biberdžić

i Idriz ŠtetaPremijera: 23. 12. 1979.Izvođači: Franciska Spahić, Salko Šarić, Ulfeta Skikić,Dubravka Šunjić-Vujović, Petar Šurkalović, MirjanaP lj Ri V j ić Edi Lj b ić

Izrada kostima: Elizabeta DrmačRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 28. 11. 1980.

Izvođ

ači: (Lica): Edin Ljubovi

ć(Ton

či), FranciskaSpahić (Mojca), Mirjana Pezelj (Magda), (Lutke):

Risto Vujović (Igor), Franciska Spahić (Alenka),Ljubica Karačić (Đakomo), Muhamed Nametak(K l ) P Š k l ić (Š b ) Edi Lj b ićp

e r t o a

r 1 9 7 9 / 8 0



Pezelj, Risto Vujović, Edin Ljubović.

97. ČAROBNA KALJAČAŠumska bajkaNapisao: Genadij MatvejevPrevela: Olga PoznatovReditelj: Risto VujovićScenograf i skice lutaka: Dobrivoje SamardžićVajar i izrada lutaka: Milivoje BokićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Srdjan MatijevićInspicijent: Branislav KulašRasvjeta: Refik Babović

Izrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaPremijera: 29. 6. 1980.Izvođači: Azra Ljubović (Hop), Mirjana Pezelj(Cup), Petar Šurkalović (Ufik), Ulfeta Skikić (Fina),Ljubica Karačić (Mudrolija), Franciska Spahić (SovaUdova), Edin Ljubović (Ris Pis), Muhamed Nametak(Lovac), Risto Vujović (Tigar).

Sezona 1980/81.

98. PARTIZANSKA RAZBIBRIGANapisao: Rade PavelkićRežija: Miroslav UjevićAsistent režije: Azra LjubovićScenograf, kostimograf i lutke: Milivoje Bokić

(Karlo), Petar Šurkalović (Švabo), Edin Ljubović(Hans, Cvjetko).

99. ČIKA BAJKINE BAJKENapisao: Jirži Streda

Reditelj: Risto VujovićScenograf i kostimograf: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Dženan SalkovićKoreograf: Antun MarinićVajar: Ivica BilekInspicijent: Branislav KulašRasvjeta: Refik Babović

Izrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 4. 12. 1980.Izvođači: Salko Šarić (Čika Bajka), Ulfeta Skikić(Djevojčica).

100. KO JE IZMISLIO DIMNJAČARANapisao: Momčilo PopadićRežija: Miroslav UjevićAsistent režije: Muhamed NametakScenograf, nacrti kostima, lutke: Milivoje BokićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Zoran HristićInspicijent: Dragan GagroRasvjeta: Refik Babović

121

r e p

Izrada dekora: Wieslaw Jasinski, Savo Biberdžić,Mitar Bošnjak i Idriz ŠtetaDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 13. 1. 1981.Izvođači: Ulfeta Skikić (Cikorije), Salko Šarić

(Vladimir), Petar Šurkalović

(Kuharica), AzraLjubović (Dimnjačar).

101. SNJEŽNA KRALJICANapisao: H Ch Andersen

Muzika: Zoran MiletićRasvjeta: Refik BabovićIzrada kostima: Elizabeta DrmačIzrada dekora: Sabit LalićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaInspicijent: Dragan Gagro

Lektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 5. 7. 1981.Izvođači: Risto Vujović (Pripovjedač i sve ostalo),Ulfeta Skikić (Mala princeza), Mirjana Pezelj (Car,Medvjed) Ljubica Karačić (Kralj Južnog arhipelaga

r e p e r

t o a r 1 9 8 1



Napisao: H. Ch. AndersenZa scenu prilagodio: Luko PaljetakReditelj: Luko PaljetakAsistent režije: Ana Marija PaljetakLikovna kreacija: Branko Stojaković

Izbor muzike: Maja NodariMontaža muzike: Ana KamićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMajstor tona: Dragan GagroRasvjeta: Refik BabovićMajstor tona: Dragan GagroStolarski radovi: Mitar BošnjakDekorateri: Idriz Šteta i Savo Biberdžić

Premijera: 27. 5. 1981.Izvođači: Ljubica Karačić, Azra Ljubović, EdinLjubović, Muhamed Nametak, Mirjana Pezelj, UlfetaSkikić, Franciska Spahić, Salko Šarić, Idriz Šteta,Petar Šurkalović, Risto Vujović.

Sezona 1981/82.

102. MALA PRINCEZA ili KAKO MAGARACUMALO NIJE POSTAO CARNapisala: Ksenija StojanovićReditelj: Duško RodićAsistent režije: Muhamed NametakScenografija, kostimografija i skice lutaka: DobrivojeSamardžićIzrada lutaka: Milivoje Bokić

Medvjed), Ljubica Karačić (Kralj Južnog arhipelaga,Narod, Čupavko), Franciska Spahić (Kralj Sjevernogpola, Promukla princeza, Narod), Azra Ljubović(Mlinarev sin, Kamila), Petar Šurkalović (Magarac,Narod), Dubravka Šunjić-Vujović (Doktor

Dijagnozis, Čupavko), Edin Ljubović (Dvorskivatrogasac, Narod), Savo Biberdžić (Preostali narod).

103. VELIKI KIKIRIKINapisao: Nace SimončičPreveo sa slovenačkog: Duško RodićReditelj: Duško RodićAsistent režije: Salko Šarić

Likovna oprema: Milivoje BokićTekst songova i muzika: Josip SliškoIzrada kostima: Elizabeta DrmačInspicijent: Dragan GagroRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Mitar Bošnjak i Safet ZuhrićDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman Nametak

Premijera: 20. 12. 1981.Izvođači: Risto Vujović (Deda – lovac, Lisac), AzraLjubović (Baka, Koka), Dubravka Šunjić-Vujović(Veliki kikiriki, Koka), Maida Hebib (Zečić Majčić), aod 1982. Salko Šarić alternacija Dubravki Šunjić--Vujović.

122

104. KRALJEVSKA JEKANapisala: Vlasta PospišilovaPrevod: Ljudevit BauerReditelj: Edi MajaronAsistent režije: Muhamed NametakScenograf, kostimograf i kreacija lutaka: Agata Frayer

Izrada lutaka: Ivica BilekMuzika: Edi MajaronInspicijent: Dragan GagroRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Wieslaw Jasinski i Mitar Bošnjak

Premijera: 27. 9. 1982.Izvođači: Ulfeta Skikić (Lenka), Salko Šarić(Razbojnik), Mirjana Pezelj (Mačka sa grane), RistoVujović (Mačak), Dubravka Šunjić-Vujović (PlavaPtica), Maida Čurtović (Šareno drvo), Ljubica Karačić(Majmun), Petar Šurkalović (Tigar), Franciska Spahić

(Ptice i Duh tigra).106. PRIČA O KUĆICI U ŠUMICI – PATKICABLATKICANapisali: Samuil Jakovljević Maršek – N. Gernetova, r

e p e r

t o a r 1 9 8 2



Izrada dekora: Wieslaw Jasinski i Mitar BošnjakIzrada kostima: Elizabeta DrmačDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaLektor: dr. Abdurahman NametakPremijera: 13. 3. 1982.

Izvođači: Risto Vujović (Kralj Lorenzo), UlfetaSkikić (Mariuccija, njegova kći), Maida Hebib(Vittoria, njegova kći), Dubravka Šunjić-Vujović(Bianka, njegova kći), Petar Šurkalović (Tonino,narednik), Edin Ljubović (Kralj Florindo), Salko Šarić(Matteo, njegov sin), Ulfeta Skikić (Kraljica,Matteova majka), Ansambl predstave (dvorjani,vojska, narod).

Sezona 1982/83.

105. PLAVA PTICANapisao: Stevan PešićReditelj: Miroslav UjevićAsistent reditelja: Edo LjubovićLikovna oprema: Dobrivoje SamardžićIzrada lutaka: Milivoje BokićMuzika: Sejo Trnovac i Ahmet ĆupinaLektor: dr Abdurahman NametakInspicijent: Branislav KulašRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Mitar BošnjakIzrada kostima: Elizabeta DrmačDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz Šteta

N p S J j N ,T. GurevičovaPrevela: Olgica PoznatovRežija: Risto VujovićScenograf, kostimograf i kreator lutaka: Dobrivoje

SamardžićIzrada lutaka: Milivoje BokićLektor: dr. Abdurahman NametakInspicijent: Dragan GagroRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Mitar BošnjakIzrada kostima: Elizabeta DrmačDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz Šteta

Premijera: 5. 12. 1982.Izvođači (Priča o kućici u šumici): Risto Vujović(Žabac), Azra Ljubović (Miš), Ljubica Karačić(Pijetao), Edin Ljubović (Jež), Franciska Spahić(Lisica), Petar Šurkalović (Medvjed).Izvođači (Patkica Blatkica): Mirjana Pezelj (PatkicaBlatkica), Franciska Spahić (Lija Mudrolija), EdinLjubović (Ježić Bodlježić), Maida Čurtović(Guščarica), a od 1983. Salko Šarić umjesto MaideČurtović.

107. KEKECNapisao: Vojmil Rabadan prema pripovijesti JosipaVandotaRežija: Risto VujovićMuzika: Bogumil Klobučar

123

Scenografija i kostimografija: Dobrivoje SamardžićVajar: Milivoje BokićLektor: dr. Abdurahman NametakIzrada kostima: Elizabeta DrmačRasvjeta: Refik BabovićIzrada dekora: Mitar Bošnjak

Inspicijent: Dragan GagroDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaPremijera: 22. 1. 1983.Izvođači: Dubravka Šunjić-Vujović (Kekec), MirjanaPezelj (Tinka, njegova sestra), Ljubica Karačić

Sezona 1983/84.Nije izvedena nijedna premijera.

Sezona 1984/85.

109. LAŽ I PAŽNapisao: Dragan LukićReditelj: Miroslav UjevićScenografija i kostimografija: Dobrivoje SamardžićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Enco Lesićp

e r t o a

r 1 9 8 3 / 8 5



Pezelj (Tinka, njegova sestra), Ljubica Karačić(Njihova majka), Ulfeta Skikić (Mena, siroče), EdinLjubović (Bedanc), Petar Šurlaković (Kosobrin),Salko Šarić, Muhamed Nametak (Pastir Mišnjek).

108. PALČICANapisao: H. Ch. AndersenAdaptacija: Luko i Ana Marija PaljetakReditelj: Luko PaljetakAsistent reditelja: Ana Marija PaljetakScenograf, kreacija i izrada lutaka: Milivoje BokićIzrada kostima: Elizabeta DrmačIzrada dekora: Mitar Bošnjak, Milorad Drača, Savo

Biberdžić

Izbor muzike: Ana Marija i Luko PaljetakInspicijent: Branislav KulašRasvjeta: Refik BabovićDekorateri: Idriz Šteta i Savo Biberdžić Premijera: 2. 6. 1983.Izvođači: Ljubica Karačić (Palčica), Franciska Spahić(Bijeli leptir, Žena), Petar Šurlaković (Čarobnjak,Prvi Hrušt, Prvi Pauk), Mirjana Pezelj (Žabin sin,Druga Ribica, Četvrti Pauk), Dubravka Šunjić--Vujović (Prva Ribica, Lastavica, Treći Pauk), RistoVujović (Žaba Krastača, Drugi Pauk), MuhamedNametak (Peta Ribica, Treći Hrušt), Azra Ljubović(Četvrta Ribica, Poljska Mišica), Salko Šarić (DrugiHrušt, Lastavica), Edin Ljubović (Krt), Ulfeta Skikić(Kraljević, Treća Ribica).

Vajar: Milivoje BokićRasvjeta: Nusret ŠeloInspicijent: Branislav Kulaš i Damir KaračićIzrada dekora: Mitar Bošnjak i Savo Biberdžić

Dekorateri: Idriz Šteta i Savo BiberdžićPremijera: 23. 12. 1984.Izvođači: Silvana Vučić, Dubravka Šunjić-Vujović(Paž), Risto Vujović , Petar Šurkalović (Luj)Animatori: Ljubica Karačić, Salko Šarić, EdinLjubović, Darko Ostojić, Franciska Spahić, MuhamedNametak.

110. UDARNA S CARINENapisao: Refik HamzićReditelj: Miroslav UjevićDramatizacija: Milivoje MrkićScenografija i kostimografija: Dobrivoje SamardžićIzrada lutaka: Milivoje BokićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Josip SliškoStihovi songova: Milivoje MrkićRasvjeta: Nusret ŠeloInspicijent: Mladen AndrijanićIzrada dekora: Mitar BošnjakDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaPremijera: 10. 3. 1985.Izvođači: Salko Šarić, Muhamed Nametak, FranciskaSpahić, Mirjana Pezelj, Ljubica Karačić, Darko

124

r e p

Ostojić, Petar Šurkalović, Risto Vujović, EdinLjubović, Ulfeta Skikić, Dubravka Šunjić-Vujović,Silvana Vučić.

111. AKO JE VJEROVATI MOJOJ BAKINapisala: Desanka Maksimović

Režija i dramaturška obrada: Edi MajaronAsistent režije: Mirjana PezeljKreacija lutaka, scenografija i kostimografija: AgataFreyerMuzička oprema i korepeticije: Edi Majaron

r e p e r

t o a r 1 9 8 5



p p j jIzrada lutaka: Ivica BilekRasvjeta: Nusret ŠeloIzrada dekora: Mitar Bošnjak i Savo BiberdžićDekorateri: Idriz Šteta i Savo Biberdžić

Premijera: 25. 4. 1985.Izvođači: Ulfeta Skikić (Dobra Vila), Salko Šarić (ZliVilenjak), Dubravka Šunjić-Vujović (Rumena),Mirjana Pezelj (Svjetlana), Silvana Vučić, RistoVujović (Brodar), Risto Vujović (Sirotan), EdinLjubović (Plavi glasnik), Petar Šurkalović, EdinLjubović, Risto Vujović, Mirjana Pezelj (Plavivilenjaci), Dubravka Šunjić-Vujović, Mirjana Pezelj,

Risto Vujović, Edin Ljubović (Mali vilenjaci), DarkoOstojić (Južnjak), Silvana Vučić (Sjeverac).

Sezona 1985/86.

112. KO UMIJE NJEMU DVIJENapisao: Edi MajaronRežija: Edi MajaronAsistent režije: Mirjana Pezelj

Likovna oprema: Agata FreyerIzrada lutaka: Ivica BilekIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Izbor iz djela Sergeja ProkofjevaInspicijent: Mladen AndrijanićRasvjeta: Nusret ŠeloIzrada dekora: Mitar Bošnjak

Prizor iz predstave ”Zlatorog”, 1986.

Prizor iz predstave ”Bor visok do neba”,1987.

Prizor iz predstave ”Zapadna Nigdilija”, 1989.

Majstor pozornice: Savo BiberdžićPremijera: 8. 12. 1985.Izvođači: Silvana Vučić (Zeko Prepredenko), UlfetaSkikić (Lisica Punorepka), Mirjana Pezelj (JežKopljaš), Petar Šurkalović (Vuk).

113. ZLATOROGNapisao: Zdravko OstojićReditelj: Edi MajaronAsistent režije: Risto VujovićLutke, scenografija i kostimografija: Milivoje Bokić

Dekorateri: Idriz Šteta i Savo BiberdžićPremijera: 25. 9. 1986.Izvođači: Petar Šurkalović (Deda), Franciska Spahić(Baba), Dubravka Šunjić-Vujović (Unuka Jelka),Darko Ostojić (Momak lepi Jova), Mirjana Pezelj(Susjetka), Silvana Vučić (Čavka), Salko Šarić(Činovnik), Ulfeta Skikić (Mačka), Risto Vujović(Miš), Edin Ljubović (Repa).

115. PRIČA O LIJEVOJ GUSKINa licu mjesta izmišljena lutkarska bajka p

e r t o a

r 1 9 8 5 / 8 6



g j g j jIzrada lutaka: Milivoje BokićIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika i korepeticija: Edi MajaronMajstor rasvjete: Nusret Šelo

Izrada dekora: Milivoje Bokić i Mitar BošnjakDekorateri: Savo Biberdžić i Idriz ŠtetaPremijera: 26. 6. 1986.Izvođači: Damir Pudar (Tragač prvi, Glas razumadrskog), Salko Šarić (Tragač drugi, Glas razumaopreznog), Silvana Vučić (Lijepa Vida), DubravkaŠunjić-Vujović (Vila Runolisna), Ulfeta Skikić,Silvana Vučić, Vanja Hrvić (Vile), Edin Ljubović,

Darko Ostojić, Jadranka Popović, Ulfeta Skikić,Božena Šunjić, Dubravka Šunjić-Vujović, PetarŠurkalović, Risto Vujović (Skupina ljudi).

Sezona 1986/87.

114. PRIČA O REPINapisao: Stevan PešićReditelj: Ljubosav Majera

Asistent režije: Risto VujovićScenograf: Jan ZavarskiKreacija lutaka i kostimografija: Eva FarkašovaIzrada kostima: Eva Farkašova i Elizabeta DrmačMuzika: Milan KomnenićInspicijent: Mladen AndrijanićRasvjeta: Nusret Šelo

j j jNapisao: Srboljub Lule StankovićRežija: Duško RodićAsistent režije: Franciska SpahićScenografija, kostimografija i lutke: Dobrivoje

SamardžićRealizacija lutaka i rekvizita: Ivica BilekScenski pokret i igre: Dubravka Šunjić-VujovićIzrada kostima: Elizabeta DrmačInspicijent: Mladen AndrijanićRasvjeta: Nusret ŠeloIzrada dekora: Mitar BošnjakDekorateri: Idriz Šteta i Savo Biberdžić

Prmijera: 24. 12. 1986.Izvođači: Dubravka Šunjić-Vujović (Ona, kojaizmišlja), Risto Vujović (On, pomaže joj uizmišljanju), Edin Ljubović (Drugi on, hrabri ih i nevjeruje), Ulfeta Skikić (Lijeva guska), Mirjana Pezelj(Desni gusan), Silvana Vučić (Crno-bijelo gušče),Petar Šurkalović (Mađioničar), Vanja Hrvić(Animatorka prva, radi sve što bajci treba), JadrankaPopović (Animatorka druga, radi sve što bajci treba),Božena Šunjić (Animatorka treća, radi sve što bajcitreba), Darko Ostojić (Animator prvi, radi sve štobajci treba), Damir Pudar (Animator drugi, radi svešto bajci treba), Salko Šarić (Animator treći, radi svešto bajci treba).

126

r e

116. PIJETAO SE SASTAVLJANapisao: Dane ZajcPreveo sa slovenačkog: Luko PaljetakReditelj: Nikša EterovićAsistent režije: Risto VujovićLikovna oprema: Branko StojakovićMuzika: Zdravko ŠljivacKoreograf: Dubravka Šunjić-VujovićIzrada kostima: Elizabeta DrmačLektor: Borivoje BorozanInspicijent: Mladen Andrijanić

Š

r e p e r

t o a r 1 9 8 7



Rasvjeta: Nusret ŠeloDekorateri: Idriz Šteta i Savo BiberdžićPremijera: 28. 4. 1987.Izvođači: Silvana Vučić (Pijetao), Dubravka Šunjić-

-Vujović (Jezik), Damir Pudar (Mrav), Darko Ostojić(Majski Hrušt), Salko Šarić (Paun), Azra Ljubović(Lisica), Božana Šunjić (Zmija), Dubravka Šunjić--Vujović (Zvijezda-Sunce), Animacija: Vanja Hrvić,

Jadranka Popović.

Sezona 1987/88.

117. PRIČ

A OČ

VRLJUGI, PATULJCIMA ISIROČETU MARICINapisala: Marija KonopnjickaPreveo: Petar VujičićDramska adaptacija: Tadeuš VježbickiRežija: Vojćeh VječorkijevičAsistent: Dubravka Šunjić-VujovićScenografija, kostimografija i kreacija lutaka:Leokadija Serafinović

Izrada lutaka: Ivica BilekIzrada kostima: Elizabeta DrmačIzrada dekora: Ivan Pejković, Mitar BošnjakInspicijent: Mladen AndrijanićMuzika: Jerži KurčevskiKorepetitor: Vesna ĆubelaDekorateri: Idriz Šteta i Savo Biberdžić

Prizor iz predstave ”Asagao”, 1989.

Vajar Milivoje Boki} sa lutkom izpredstave ”Zlatorog”

Djeca u dvorani Pozori{ta lutaka prilikom izvo|enja 200. predstave ”^ika Bajkinebajke”, 1991.

Premijera: 25. 9. 1987.Izvođači: (Lica): Salko Šarić (Petar Čvrljuga), SilvanaVučić (Siroče Marica), (Patuljci): Risto Vujović (KraljBlistavko), Jadranka Popović (Kremenko), MirjanaPezelj (Sjeničko), Vanja Hrvić (Bubamarko), AzraLjubović (Veselko), Božena Šunjić (Slamenko), PetarŠurkalović (Kovač), Azra Ljubović (Kovačica), UlfetaSkikić (Kuma), Dubravka Šunjić-Vujović (JašaČvrljuga), Božena Šunjić (Vojko Čvrljuga), VanjaHrvić (Guščarica), Darko Ostojić (Lisac Slaninko),Mirjana Pezelj (Pas Šarko), Dubravka Šunjić-Vujović

i i jk lji T lk Š i

Majstor pozornice: Savo BiberdžićIzrada dekora: Mitar BošnjakDekorateri: Idriz Šteta i Savo BiberdžićPremijera: 28. 4. 1988.Izvođači: Damir Pudar (Postolar), Dubravka Šunjić--Vujović (Postolarica), Salko Šarić (Vrag), SilvanaVučić (Vražja pomoćnica), Vanja Hrvić (Vražica),Edin Ljubović (Putnik namjernik), Snežana Milidrag(Kuma Mara), Darko Ostojić, Silvana Vučić (KumGrga), Jadranka Popović (Kuma Kata).

S 1988/89e p e r t o a

r 1 9 8 7 / 8 8



(Maričina majka, Kraljica Tatra), Salko Šarić (Orao),Božena Šunjić (Sunce), Jadranka Popović (Magla).

118. GULIVER MEĐU LUTKAMA

Napisali: Jozef Per i Leo SpačilReditelj: Risto VujovićScenograf: Dobrivoje SamardžićIzrada lutaka i rekvizita: Ivica BilekIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Jurislav KorenićInspicijent: Mladen AndrijanićRasvjeta: Goran Šehić

Izrada dekora: Mitar BošnjakDekorateri: Idriz Šteta i Savo BiberdžićPremijera: 20. 12. 1987.Izvođači: Darko Ostojić (Guliver), Damir Pudar(Zloćko), Silvana Vučić (Beba), Jadranka Popović,Salko Šarić (Perica), Božena Šunjić (Doktor), VanjaHrvić (Floki).

119. POSTOLAR I VRAG

Napisao: August ŠenoaRežija: Borislav MrkšićAsistent režije: Dubravka Šunjić-VujovićScenograf: Dobrivoje Samardžić Izrada lutaka: Ivica BilekIzrada kostima: Elizabeta DrmačInspicijent: Mladen Andrijanić

Sezona 1988/89.

120. BAJKOM U SUSRET DJEDA MRAZURežija: kolektivna

Dramaturg: Jovo SpajićScenograf: Dobrivoje Bobo SamardžićIzrada lutaka: Ivica BilekIzrada kostima: Elizabeta DrmačKoreografija: Katarina KockaRasvjeta: Goran ŠehićIzrada dekora: Mitar BošnjakDekorateri: Idriz Šteta i Savo Biberdžić

Majstor pozornice: Savo Biberdžić

Premijera: 23. 12. 1988.Izvođači: Silvana Vučić, Vanja Hrvić, SnežanaMilidrag, Jadranka Popović, Mirjana Pezelj, AzraLjubović, Damir Pudar, Edin Ljubović, Ulfeta Skikić,Petar Šurkalović.

121. GINJOL U PARIZUNapisali: Leo Mojščinski i Jan Wilkowski

Reditelj: Todor RistićAsistent režije: Risto VujovićScenografija, kostimografija i izrada lutaka: MarketaČernaIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Muhamed Braco SkopljakMajstor pozornice: Savo Biberdžić

128

r e

Izrada dekora: Ivo Pejković, Mile Drača i MitarBošnjakDekorateri: Idriz Šteta i Savo BiberdžićPremijera: 23. 2. 1989.Izvođači: Jadranka Popović, Salko Šarić (Ginjol),Risto Vujović (Žan, Kanezu, Madlen, Mačak), EdinLjubović (Policijski komesar, Sudija).

122. ASAGAONapisao: Čikamacu TokusaReditelj: Todor RistićA i žij Ulf Skikić

r e p e r

t o a r 1 9 8 9 Zgrada i dvori{te Pozori{ta lutaka u

ratu, 1992.



Asistent režije: Ulfeta SkikićScenograf, kostimograf i izrada lutaka: Marketa ČernaMuzika: Muhamed Braco SkopljakMuziku izvodi: Mario Andrijanić

Izrada kostima: Elizabeta DrmačInspicijent: Mladen AndrijanićRasvjeta: Goran ŠehićIzrada dekora: Ivo Pejković, Mile Drača i MitarBošnjakMajstor pozornice: Savo Biberdžić Dekorateri: Idriz Šteta i Savo BiberdžićPremijera: 28. 2. 1989.

Izvođači: Ulfeta Skikić, Silvana Vučić (Asagao),Dubravka Šunjić-Vujović, Jadranka Popović(Tonami), Damir Pudar, Mirjana Pezelj (Komazava),Petar Šurkalović, Vanja Hrvić (Ivaširo).

Sezona 1989/90.

123. VJETAR UVIJEK NEŠTO NOSIAutorski projekat Antuna Marinića

Asistent režije: Dubravka Šunjić-VujovićIzrada kostima: Elizabeta DrmačInspicijent: Mladen AndrijanićRasvjeta: Goran ŠehićIzrada rekvizita: Ivo PejkovićDekorateri: Savo Biberdžić i Drago RosoPremijera: 20. 10. 1989.

Prizor iz predstave ”Snjeguljac”, 1997.

Prizor iz predstave ”Ukradena pri~a”, 2000.

Izvođači: Salko Šarić (Čovjek), Silvana Vučić (PrvaŽena), Jadranka popović (Druga Žena).

124. ZAPADNA NIGDILIJA (Westwoods)Napisala: Eleanor FarjeonPrevela: Sandra Mitrović-VejzovićRežija: Edi MajaronAsistent režije: Risto VujovićDramaturg: Ljubica OstojićScenografija, kostimografija i kreacija lutaka: AgataFreyerIz d l t k I i Bil k

Lektor: dr. Miroslav PalametaPremijera: 26. 9. 1990.Izvođači: Salko Šarić (Hijeronim), Dubravka Šunjić--Vujović (Belimperija), Robert Pehar (Lorenzo),Gordan Arapović (Baltazar), Vanja Hrvić (KraljŠpanije, Lorenzov paž), Damir Pudar (Horacio,Dželat, Španski general), Gordan Arapović (General),Vanja Hrvić (Pedringano), Damir Pudar, GordanArapović, Vanja Hrvić (Duh Andreje), Robert Pehar,Vanja Hrvić, Gordan Arapović (Osveta).

126 LULU – TOTAL RECALL

r e p e r

t o a r 1 9 9 0



Izrada lutaka: Ivica BilekMuzička oprema i korepeticija: Edi MajaronIzrada kostima: Elizabeta DrmačIzrada dekora: Ivo Pejković i Savo Biberdžić

Inspicijent: Mladen AndrijanićRasvjeta: Goran ŠehićMajstor pozornice: Savo BiberdžićDekorateri: Savo Biberdžić i Vlado BiberdžićPremijera: 21. 12. 1990.Izvođači: Damir Pudar (Kralj Ivan), Silvana Vučić(Selina), Dubravka Šunjić-Vujović, Vanja Hrvić, SalkoŠarić, Risto Vujović (Ministri i svi ostali likovi

animacije), Vlado Biberdžić (Švarcek).Sezona 1990/91.

125. STRIJELA VREMENA(The Spanish Tragedy)Napisao: Thomas KydPreveo: Sima PandurovićReditelj: Saša Jovanović

Asistent režije: Salko ŠarićScenograf, kostimograf, lutke, scenski pokret:Aikaterini AntonakakiIzrada kostima: Elizabeta DrmačInspicijent: Mladen AndrijanićRasvjeta: Goran ŠehićDekorateri: Savo Biberdžić i Vlado Biberdžić

126. LULU TOTAL RECALL(Zajednički projekat sa Narodnim pozorištemMostar, Simfonijskim orkestrom Mostar i Horom“Abrašević”)

Prema drami Franka Wedekinda i operi Albana BergaPrevod: Nina VavraKoncept i režija: Branko BrezovecScena i lutke: Željko ZoricaMuzika: Dario Bulić, Alban BergPokret: Jasna KnezKostim: Angelina AtlagićLektor: Velimir Laznibat

Dirigent Simfonijskog orkestra: Ilmar LapinšDirigent Hora “Abrašević”: Zoja JakovacBend “LULU”: Mišo Petrović (gitara), MirzaHalilović (gitara), Nermin Tanović (bas gitara), NinoHadžiomerović (bubnjevi)Inspicijent: Ivica OvčarŠaptač: Fahrija TrbonjaProgramska knjižica: Gordana VnukSaradnik za njemački jezik: Zinka Šoše

Majstor svjetla: Mehmed MahićMajstor tona: Hamdija MehmedovićMajstor pozornice: Ivan PejkovićSlikari izvođači: Danilo Pravica, Sanjin Šehić, ŠefikĆatović, Željko ZoricaIzrada kostima: Jasminka Velagić, Mensur Kazazić,Elizabeta Drmač

130

Izrada lutaka: Ivica Bilek i Željko ZoricaNakit: Franciska SpahićTehničko vođstvo: Fuad RedžićStolarski radovi: Stojan KačićBravarski radovi: Meho Jonić, Ante Radić i MirkoPrskaloPremijera: 22. 11. 1990.(sala Narodnog pozorišta Mostar)Izvođači: Vera Pregarc (Dr Goll, tajni savjetnik),

Jozo Lepetić (Dr Schon, glavni urednik), Toni Pehar(Alva, njegov sin), Mirza Halilović (Walter Schwarz,slikar) Velimir Njirić (Princ Escerny afrički putnik)

r e p e r t o a r 1 9 9 0



slikar), Velimir Njirić (Princ Escerny, afrički putnik),Ante Vican (Schigolch), Ivan Rukavina (RodrigoQuast, artist), Aida Dizdarević (Hugenberg,gimnazijalac), Gordan Arapović, Robert Pehar, Damir

Pudar (Esherich, reporter), Marijana Milićević(Ferdinad, kočijaš), Ivica Ovčar (Inspicijent), AhmetObradović (Direktor teatra), Velimir Njirić (KunguPoti, carević od Uahubee), Mirza Halilović (JackTrbosjek), Igor Blagojević (Bob, liftboy), SenadaKrgo, Sena Mustajbašić, Silvana Koštro (Lulu),Mekrema Vukotić (Grofica Geschwitz), TatjanaFeher, Vanja Hrvić (Henriette, sobarica), Lea

Obradović, Aida Bečić, Katarina Buljan (Kadidija,Magelonina kći), Damir Pudar (Markiz Casti-Piani,lutka), Goran Arapović (Bankar Puntschu, lutka),Edo Ljubović, Dana Kurbalija (Žurnalist Heilmann,lutka), Franciska Spahić, Petar Šurkalović (Magelona,lutka), Ulfeta Skikić, Vanja Hrvić (Bianetta, lutka),Robert Pehar (Ludmila Steinherz, lutka).

127. RUSALKA

Napisao: A. S. PuškinPreveo: Lav ZaharovRežija: Saša JovanovićScenografija: Aikaterini AntonakakiIzrada lutaka: Aikaterini AntonakakiIzrada kostima: Elizabeta DrmačMuzika: Mario Andrijanić

Dio kolektiva Pozori{ta lutaka sa rediteljem Vojom Soldatovi}em, 2000.

Diana Ondelj-Maksumi}, uloga Ma~kau predstavi ”Ma~ak u ~izmama”. NaFestivalu u Subotici 2001. dobilanagradu za gluma~ko ostvarenje.

Detalj iz predstave ”Zaljubljeni oblak”,2002.

Detalj iz predstave ”Dvije princeze”,2002.

Glas: Jelena ZimenkovaInspicijent: Mladen AndrijanićDekorater: Savo BiberdžićLektor: Velimir LaznibatPremijera: 7. 5. 1991.Izvođači: Salko Šarić (Vodeničar, Starac), DubravkaŠunjić-Vujović (Njegova kći, Rusalka, Rusalčica),Damir Pudar (Knez), Risto Vujović (Njegov sluga),Vanja Hrvić (Kneginja), Robert Pehar, GordanArapović (Dadilja), Robert Pehar (Provodadžija),Gordan Arapović (Gost), Risto Vujović (Djever),Gordan Arapović Risto Vujović Robert Pehar

Lutke i dekor: Mirsad BijedićMuzika: Sergio RadošTehničko vođstvo: Amer ĆatićPremijera: 28. 9. 1997.Izvođači: Nermina Denjo, Sergio Radoš, SandraPerotić, Maja Perotić, Dragan Jonić.

130. OLOVNI VOJNIKNapisao: H. Ch. AndersenAdaptacija i režija: Muhamed NametakScenografija i lutke: Mirsad BijedićIzbor muzike: Muhamed Nametake

p e r t o a

r 1 9 9 1 / 9 7



Gordan Arapović, Risto Vujović, Robert Pehar(Lovac), Vanja Hrvić, Dubravka Šunjić-Vujović(Rusalka), Ansambl predstave (Hor rusalki), RobertPehar (Animacija vodenice), Gordan Arapović, Vanja

Hrvić (Animacija konja).

Nastavak rada Pozorišta lutaka u Mostaru:

Sezona 1996/97.

128. IGRAONICA(Scensko-poetski kolaž)Izbor poezije: Muhamed NametakRežija: Muhamed NametakDekor i lutke: Mirsad BijedićTehničko vođstvo: Amer ĆatićPremijera: 7. 3. 1997.Izvođači: Nermina Denjo, Maja Perotić, SandaPerotić, Denisa Čamo.

Sezona 1997/98.

129. U SVIJETU DJEČ JIH PRAVA(Poetsko-muzičko-scenski kolaž)Izbor poezije na temu dječjih prava: MuhamedNametakAdaptacija i režija: Muhamed Nametak

Izbor muzike: Muhamed NametakTehničko vođstvo: Amer Ćatić i Adnan BajramovićPremijera: 6. 11. 1997.Izvođači: Nermina Denjo, Dragan Jonić, Mili Krpo,

Maja Perotić, Sandra Perotić, Sergio Radoš.

131. SNJEGULJACNapisao: Nedžad Maksumić, inspiriran bajkom braćeGrim “Snjeguljica”.Režija i izbor muzike: Nedžad MaksumićSaradnik na scenariju: Diana Ondelj-MaksumićSolista na flauti: Nada Šahinagić

Tehničko vo

đstvo: Amer

Ćatić

Izbor i izrada kostima: Diana Ondelj-Maksumić,Nermina Denjo i Azera ŠkoroVajar: Mirsad BijedićPomoć u izradi rekvizita: Sandra PerotićKompjutorska foto-montaža: Adnan BajramovićDesign plakata: Mirsad Begović, akademski slikarPremijera: 26. 12. 1997.Izvođači: Nermina Denjo (Čistačica prva, Kolporter,Stražar, Slavuj Luj i Cica Vještica), Diana Ondelj--Maksumić (Čistačica druga, Kraljica i MravAnastazije), Sergio Radoš (Čistač, Ogledalce, ZecKec), Nedžad Maksumić (Snjeguljac).

132

r

132. LEGENDA O RIJECI NERETVINapisao: Muhamed NametakRežija: Muhamed NametakAsistent režije: Nedžad MaksumićScenografija i lutke: Mirsad BijedićIzbor muzike: Nedžad Maksumić i MuhamedNametakMuzička tema: Miro PandurTehničko vođstvo: Amer ĆatićPremijera: 21. 2. 1998.Izvođači: Diana Ondelj-Maksumić, NedžadMaksumić, Irena Salahović, Sandra Perotić, Nermina

r e p e r t o a r 1 9 9 8



, , , NDenjo, Sergio Radoš, Mili Krpo, Dragan Jonić,Muhamed Nametak.

133. ZAPLEŠIMO(Autorski projekat Antuna Marinića)Gost dramaturg: Ljubica OstojićAsistent režije: Diana Ondelj-MaksumićTehničko vođstvo: Amer ĆatićPremijera: 18. 4. 1998.Izvođači: Diana Ondelj-Maksumić, Nermina Denjo,Irena Salahović, Nedžad Maksumić, Sergio Radoš,

Sandra Perotić, Mili Krpo, Lejla Sal

čin, Nedim

Ćišić,Amela Bajramović, Dragan Jonić, Armina Ćehić,

Maša Serdarević, Saša Nožić, Selena Dizdarević(plešu), Muhamed Nametak (voditelj).

Sezona 1998/99.

134. MALI PRINC (IL PICCOLO PRINCIPE)(Predstava izvedena na turneji po Italiji samo na

talijanskom jeziku)Napisao: Antoine de Saint-ExuperyAdaptacija i režija: Muhamed NametakAsistent režije: Nedžad MaksumićScenografija i lutke: Mirsad Bijedić i MuhamedNametakIzbor muzike: Nedžad Maksumić

Prizor iz predstave ”Besku}ni ljubimac”, 2003.

Zgrada Pozori{ta lutaka, 2002.

Kolektiv Pozori{ta lutaka, 2003.

Tehničko vođstvo: Amer ĆatićPremijera: 9. 2. 2000. Reggio EmiliaIzvođači: Nedžad Maksumić (Pilot, Poslovni čovjek),Diana Ondelj-Maksumić (Mali princ), NerminaDenjo (Ruža, Lisica), Sergio Radoš (Kralj), Mili Krpo(Geograf), Sandra Perotić (Zmija).

Sezona 1999/2000.

135. MECO MEDIĆNapisao: Jan WilkowskiAdaptacija i režija: Muhamed Nametak

f l k d d

Režija: Voja SoldatovićScenograf, kostimograf i kreator lutaka: Imre KočišIzrada lutaka: Đula HajnalIzbor muzike: Voja SoldatovićIzrada rekvizita: Mirsad BijedićTehničko vođstvo: Amer ĆatićPremijera: 14. 12. 2000.Izvođači: Diana Ondelj-Maksumić (Pričalica, Malislon), Nermina Denjo (Mirna, Mama slonica, Žirafa,Najmanji vjetar, Zvijezda), Nedžad Maksumić(Hvalisavko, Tata slon, Mali vjetar), Sergio Radoš(Miran, Noj, Vjetar).

p e r t o a r 1

9 9 9 / 2 0 0 0



Scenografija i lutke: Mirsad BijedićTehničko vođstvo: Amer ĆatićPremijera: 26. 12. 1999.

Izvođači: Diana Ondelj-Maksumić (Meco Medić),Nermina Denjo (Koka, Lija), Nedžad Maksumić(Tata Medo), Sergio Radoš (Pas).Gosti Teletabisi: Almira Alečković, Amna Hadrović,Zoran Šaković, Mirsad Elezi.

136. PATKICA BLATKICANapisali: N. Gernetova – T. GurevičovaAdaptacija i režija: Hamica NametakTon i rasvjeta: Amer ĆatićTehnički radovi na sceni: Mirsad BijedićOslikali studenti Pedagoške akademija: Jagoda Gosto,Lejla Šehić, Elvedina Hrustanović, Dolores Veledar,Husein ŠljivoPremijera: 18. 5. 2000.Izvođači: Nedžad Maksumić (Klaun A, Jasko), SergioRadoš (Klaun B, Ježić Bodlježić), Diana Ondelj-

-Maksumić (Lija Mudrolija), Nermina Denjo (PatkicaBlatkica).

Sezona 2000/2001.

137. UKRADENA PRIČANapisao: Milivoje Mrkić

( j j )

138. NOVOGODIŠNJA PRIČAIzbor tekstova: Voja Soldatović

Režija: Voja SoldatovićAsistent režije: Nedžad MaksumićScenografija: Mirsad BijedićIzbor muzike: Voja SoldatovićSongovi: Vedran HajdarevićTehničko vođstvo: Amer ĆatićPremijera: 28. 12. 2000.Izvođači: Diana Ondelj-Maksumić, Nermina Denjo,Nedžad Maksumić, Sergio Radoš.

139. MAČAK U ČIZMAMANapisao: Charles PerraultDramatizacija: Veneta AntonovaPrevod sa bugarskog: Roumiana NikolovaRežija: Elzbieta EysymontAsistent režije: Muhamed NametakScenograf, kostimograf, kreator lutaka, slikarski

radovi i design svjetla: Ivan ConevIzrada lutaka i scenografije: Ivanka GetovaRedakcija teksta i prepjev songova: NedžadMaksumić i Diana Ondelj-MaksumićIzrada kostima: Mensur KazazićIzrada dekora: Mirsad BijedićTehničko vođstvo: Amer Ćatić

134

r e p

Muzika: Milen VassilevPremijera: 21. 6. 2001.Izvođači: Diana Ondelj-Maksumić (Prvi glumac,Mačak u čizmama), Sergio Radoš (Drugi glumac,Najmlađi brat, Žeteoci, Kosci), Nedžad Maksumić(Treći glumac, Car, Ljudožder), Nermina Denjo(Četvrti glumac, Princeza).

Sezona 2001/2002.

140. NOVOGODIŠNJA PRIČARežija: Muhamed NametakScenografija i lutke: Jadranka Kurt i Selma

Prevod: Tanja Miletić-OručevićRežija: Wojciech WieczorkiewiczAsistent režije: Tanja Miletić-OručevićScenografija, kostimi i kreacija lutaka: Vanja PopovićMuzika: Atilla AksojIzrada lutaka: Ivica BilekIzrada scenografije i rekvizite: Mirsad BijedićTekst “Ajšin san” prepjevao Nedžad MaksumićTehničko vođstvo: Amer ĆatićPremijera: 29. 11. 2002.Izvođači: Diana Ondelj-Maksumić (Ajša, Elif),Nermina Denjo (Oblak, Golub, Kopriva), Sergior e

p e r t o a

r 2 0 0 1 / 0 3



Scenografija i lutke: Jadranka Kurt i SelmaSelimhodžićIzbor muzike: Muhamed NametakTehničko vođstvo: Amer ĆatićPremijera: 26. 12. 2001.Izvođači: Nedžad Maksumić, Nermina Denjo, SergioRadoš, Edin Ljubović (Djeda Mraz).

141. DVIJE PRINCEZEPrevod sa bugarskog: Predrag BjeloševićDramatizacija i režija: Slavčo MalenovScenografija i kreacija lutaka: Vassil Rokomanov

Muzika: Malen MalenovIzrada dekoracije i lutaka: Snežana Grkova, MarijanSejkov, Rumen Benkovski, Ganka Kirilova, FatemaNikolova, Vanja StoilovaTehničko vođstvo: Amer ĆatićPremijera: 8. 2. 2002.Izvođači: Diana Ondelj-Maksumić (Princeza Kejt,Kraljica), Nermina Denjo (Princeza Ana, Kraljica,

Mala vila), Nedžad Maksumić

(Sretni Princ), SergioRadoš (Lijepi Princ, Pilićarka).

Sezona 2002/2003.

142. ZALJUBLJENI OBLAKPrema djelu Nazima HikmetaAdaptacija: Malgorzata Labecka-Koecherowa

Radoš (Derviš, Vihor, Mahmut), Nedžad Maksumić(Kara Sejfi, Zec, Murat, Pustinjak, Crnoperi), EdinLjubović (Bez imena).

143. NOVOGODIŠNJI VOZRežija: Muhamed NametakScenografija i lutke: Mirsad BijedićMuzika: Sergio Radoš i Miro PandurTehničko vođstvo: Amer ĆatićPremijera: 27. 12. 2002.Izvođači: Nermina Denjo, Nedžad Maksumić, Sergio

Radoš i Edin Ljubović.

144. BESKUĆNI LJUBIMACNapisala: Ljubica OstojićRežija: Muhamed NametakDramaturg: Ljubica OstojićKostimi, scenografija i kreacija lutaka: MirjanaČistopoljskiMuzika: Vedran HajdarevićTehničko vođstvo: Amer ĆatićPremijera: 21. 2. 2003.Izvođači: Nermina Denjo (Nina), Sergio Radoš (MišCiju), Nedžad Maksumić (Pas Vau, Kanarinac Ćiju),Sandra Perotić (Maca Mijau, Ciklama).

135

r

















ALEKSIĆ JOVANANDERSEN HANS CHRISTIANBEGOVIĆ RADMILA – MARIJA

MARIJANOVIĆBEZDJEK ZDENJEK

BILUŠIĆ PETARBRLIĆ-MAŽURANIĆ IVANA

CASIANOVA – DVORSKYCINYBULK VOJTECH

ĆOPIĆ BRANKOFARJEON ELEANOR

GERNETOVA N. – GUREVIČOVA T.GRABOVSKI JAN

Ć

MARKOVA MILENAMARŠAK SAMUIL JAKOVLJEVIČMAŠEK KARELMATVEJEV GENADIJMIHALJEVIĆ BRANKOMIKIĆ RADOVANMILČINSKI FRAN

MLADINOV DAVORMOJŠČINSKI LEOMRKIĆ MILIVOJEMUJIČIĆ TAHIR – SENKER BORIS – ŠKRABENINONAMETAK MUHAMED HAMICA

p i s c i



HAMZIĆ REFIKHELL ŽELJKO

HIKMET NAZIM – LABECKA--KOECHEROWA MALGORZATA JAN VLADISLAV

JANUŠEVSKA HANA JAROŠ JIRŽI

JOVANOVIĆ SAŠA JURCA BRANKA

KARANOV ANATOLIJ – VLADIMIR LEVŠIN

KAINAR JOZEFKONOPNJICKA MARIJAKULUNDŽIĆ MARIJA

KURET NIKOKYD THOMAS

LA FONTAINE JEAN deLEVSTIK FRAN

LIPA JOZEFLUKAŠ JAROSLAV

LUKIĆ DRAGANMAJARON EDI

MAKSIMOVIĆ DESANKAMAKSUMIĆ NEDŽAD

MALIK JANMANČEV PANČO

MARIJANOVIĆ MARIJA

NAZOR VLADIMIRNOVOTNY J. A. – LEPŠIK Z.

OSTOJIĆ LJUBICAOSTOJIĆ ZDRAVKOPALADA JOSIPPALJETAK LUKOPAPLER ALBERTPAVELKIĆ RADEPER JOZEF – SPAČIL LEOPERRAULT CHARLES

PEŠIĆ

STEVANPOMEZNY ADOLFPOPADIĆ MOMČILOPOPOVIĆ ALEKSANDARPOSPIŠILOVA VLASTAPOZNATOV-POPOVIĆ OLGICAPROKOFJEV SERGEJPUŠKIN ALEKSANDAR SERGEJEVIČRABADAN VOJMIL

RAJKIN M.RŠUMOVIĆ LJUBIVOJESAINT-EXUPERY ANTOINE DESIMONČIČ NACESKUPA JOSEF – VENIG FRANKSPAJIĆ JOVOSTANKOVIĆ SRBOLJUB LULE

144

STANKOVIĆ VOJISLAV VASJASTOJANOVIĆ KSENIJA

STREDA JIRŽISVATON BEDRICH

ŠENOA AUGUSTŠIROLA MLADENŠMIHLA ŠTEFAN

ŠVARC JEVGENIJETAUFER VIDA – NOVY VILI

TEOFILOV IVANTIMOTIJEVIĆ BOŽIDAR

TOKUSA ČIKAMACUTRANDAFILOVA NAĐA

VITEZ GRIGOR

p i s c i



VITEZ GRIGOR VLADISLAV JAN

VUJOVIĆ RISTO WEDEKIND FRANK – BERG ALBAN WILKOWSKI JAN

ZAJC DANEZDENJEK FLORIJAN

ALEKSIĆ JOVANSezona 1962/63.Lajka i mačak KometaSezona 1966/67.Izgubljena sviralaSezona 1967/68.Bijeli golub

ANDERSEN HANS CHRISTIAN(Odense, 2. 4. 1805. – Kopenhagen, 4. 8. 1875.)Njegovo je ime poznato u cijelom svijetu i bajke su muprevođene na gotovo sve značajnije svjetske jezike. Kadje bio dijete, neka mu je proročica predvidjela slavnub d ć P k š j bi i l li ij šl

BRLIĆ-MAŽURANIĆ IVANA(Ogulin, 18. 4. 1874. – Zagreb, 21. 9. 1938.)U književnosti se javila 1902. godine zbirkompripovijedaka i pjesama “Valjani i nevaljani”. Trigodine kasnije je objavila knjigu priča i pjesama “Školai praznici”, 1912. godine je objavila zbirku pjesama“Slike”, a 1913. objavljuje svoje remek-djelo

“Čudnovate zgode šegrta Hlapića”, mada su njene“Priče iz davnine” postigle najveći uspjeh. A.B. Šimićje jednom prilikom napomenuo da Ivana BrlićMažuranić posjeduje “savršeno lijepu sposobnost zapričanje”, a ruski pisac Aleksandar Kuprin je zapisaoda to djelo ostavlja “potresan dojam krasote id bi ” I B lić M ž ić j d dl

p i s c i



budućnost. Pokušao je biti glumac, ali mu nije pošlo zarukom, pa je počeo pisati romane sa slikovitim opisima

prostora u koje je dospijevao, pisao putopise, poeziju,melodrame, ali je slavu stekao tek sa svojim bajkama.Prvu knjigu bajki je objavio 1835. godine i slava mu jepočela rasti kako se koja knjiga pojavljivala. U mnogimse njegovima bajkama krije lična ispovijest.Sezona 1963/64.Djevojčica sa šibicamaSezona 1980/81.Snježna kraljica (adaptacija Luko Paljetak),Sezona 1982/83.Palčica (adaptacija Luko Paljetak)

BEGOVIĆ RADMILA – MARIJAMARIJANOVIĆSezona 1952/53.Čarobni lijek

BEZDJEK ZDENJEKSezona 1964/65.Drveni vojnik i njegovi prijatelji

BILUŠIĆ PETARSezona 1965/66.Kuća na kraju šume

dubine”. Ivana Brlić-Mažuranić je dva puta predlaganaza Nobelovu nagradu, a 1937. godine je izabrana za

člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti itako postala prva žena koja je ušla u tu znanstveno--umjetničku instituciju.Sezona 1956/57. i 1966/67.Šuma Striborova (dramatizirao Vojmil Rabadan)Sezona 1968/69. i 1973/74.Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića(dramatizirao Vojmil Rabadan)

CASIANOVA – DVORSKYSezona 1969/70.Radoznalo slonče

CINYBULK VOJTECHSezona 1968/69.Ostrvo ispunjenih želja

ĆOPIĆ BRANKO(Hašani, 1. 1. 1915. – Beograd, 26. 3. 1984.)Pohađao je Učiteljsku školu u Banjoj Luci iFilozofski fakultet u Beogradu. UčesnikNarodnooslobodilačkog rata. Književnost za djecupredstavlja važan dio njegovog cjelokupnog opusa.Njegov je talenat epskog karaktera prožet lirikom i

146

humorom. I njegov dramski opus je blizak duhovnominteresu mladih. U tu grupu spada i njegova “Družinajunaka”, izvedena na sceni Pozorišta lutaka uMostaru.Sezona 1971/72.Družina junaka

FARJEON ELEANORSezona 1989/90.Zapadna Nigdilija

GERNETOVA N. – GUREVIČOVA T.Sezona 1969/70.Patkica Blatkica

HIKMET NAZIM – LABECKA--KOECHEROWA MALGORZATA(1902-1963)(Bronice, 1917.)Nazim Hikmet je jedan od najistaknutijih modernihturskih pjesnika. Pripadao je komunističkom pokretu,pa je često zatvaran i na robiji proveo 17 godina. Od1951. godine živio je u Sovjetskom Savezu. Autor je

nekoliko knjiga poezije, a jedno od najznačajnijihpoetskih djela je poema “Pisma Taranta-Babu”. Poredpoezije pisao je drame i komedije. Njegova drama“Da li je postojao Ivan Ivanovič” izvođena je unekoliko bosanskohercegovačkih teatara.Malgorzata Labecka-Koecherowa je istaknuti poljskiturkolog autorica i prevoditeljica drama za lutkarska

p i s c i



Patkica Blatkica

GRABOVSKI JANSezona 1968/69.Vuk i kozlići

HAMZIĆ REFIK(Mostar, 20. 10. 1932. – Mostar, 7. 9. 1991.)

Jedan je od najistaknutijih bosanskohercegovačkihnovinara u drugoj polovini XX stoljeća. Autor jenekoliko publicističkih djela, a napisao je i dvijemonodrame: “Pušćaj me!” i “Mimar”. Dobitnik jenagrade “14. februar”, tri nagrade Udruženja novinaraBosne i Hercegovine i Srebrne plakete Udruženjanovinara Bosne i Hercegovine.Sezona 1984/85.Udarna s Carine (adaptirao Milivoje Mrkić)

HELL ŽELJKO

Sezona 1952/53.Aladin i čarobna lampaSezona 1953/54.Ribar i duhSezona 1954/55.Srebrozvjezdana, Zlatokosa

turkolog, autorica i prevoditeljica drama za lutkarskapozorišta. Njena interesovanja su okrenuta prema

književnosti, posebno prema poeziji i tradicionalnomturskom pozorištu. Objavila je, između ostalog,nekoliko tomova poezije Nazima Hikmeta i YunusaEmrea. Njena djela za djecu na osnovu turskih ipoljskih basni, kao i onih prevođenih iz ruskog ifrancuskog više puta su obnavljana i predstavljana namnogim festivalima.Od proze N. Hikmeta, Malgorzata Labecka--Koecherowa je načinila igrokaz za lutkarski teatarpod nazivom “Zaljubljeni oblak” koji je izveden uPozorištu lutaka Mostar u sezoni 2002/2003.

JAN VLADISLAVSezona 1966/67.Bajka iz kofera

JANUŠEVSKA HANA

Sezona 1972/73.Tigriček

JAROŠ JIRŽISezona 1970/71.Prasići se ne boje vuka

147

JOVANOVIĆ SAŠA(vidi u REDITELJI)Sezona 1990/91.Rusalka (adaptacija)

JURCA BRANKA(Kopriva na Krasu, 1914. – Ljubljana)

Spada u red najznačajnijih slovenskih pisaca za djecuu drugoj polovini XX stoljeća. Za njeno stvaralaštvose kaže da joj je dječji svijet šareni mozaikneponovljivih dječjih lica, svako se dijete na svojnačin otkriva, oduševljava, izražava, opredjeljuje,iskazuje svoje naklonosti, nadarenosti, karakterističneosobenosti, svoju otvorenost i osjetljivost. Dijete je

je završila studij njemačkog i engleskog jezika ijugoslavenske književnosti. Bila je profesor uSremskim Karlovcima gdje je osnovala Đačkopozorište lutaka. Iz Karlovaca je prešla u Beograd1950. godine na mjesto umjetničkog rukovodioca ireditelja tek osnovanog Pozorišta lutaka Srbije.Režirala je na gotovo svim lutkarskim scenama u

bivšoj Jugoslaviji. Napisala je nekoliko originalnihdrama za lutkarsku scenu, a i niz dramatizacija.Prevodila je sa bugarskog i poljskog jezika.Sezona 1952/53.Ivica i Marica

KURET NIKO

p i s c i



, j j j j jmali čovjek, dostojan uvaženja i ljubavi. Ovaspisateljica otkriva svijet u istinskoj poetičnosti. Odkonkretne realnosti do sna vrlo je kratka razdaljina.Da se izbori iz nedogađanja i sivila svakodnevnice,mali Nejc crta svoga sugovornika Grgeca i takoživotnu zbilju prevodi u jedno više stanje.Sezona 1976/77.Gregec Kobilica

KARANOV ANATOLIJ – VLADIMIR LEVŠIN

Sezona 1962/63.Hvalisavi mačak

KAINAR JOZEFSezona 1957/58.Zlatokosa (po češkoj bajci)

KONOPNJICKA MARIJA

Sezona 1987/88.Priča o Čvrljugi, patuljcima i siročetu Marici.

KULUNDŽIĆ MARIJA(Zemun, 1916.)U rodnom gradu je završila osnovno i srednjeobrazovanje, a na Filozofskom fakultetu u Beogradu

Sezona 1956/57.Mačak u čizmama

KYD THOMAS(1558. – 1594.)Engleski dramatik, suvremenik je ChristopheraMarlowea. “Španska tragedija” je njegovo najzrelije inajmodernije ostvarenje.Sezona 1990/91.Strijela vremena (prema djelu “Španska tragedija”,

prijevod Sima Pandurević)

LA FONTAINE JEAN de(Šato-Tieri, 8. 7. 1621. – Pariz, 13. 4. 1695.)Pisao je pjesme, komedije, opere, balete i romane.Međutim, u povijesti su mu ime sačuvale njegovebasne gdje je kroz životinjske likove izvrgavao poruziljudske mane. Bio je najautentičniji pjesnik

francuskog XVII stoljeća.Sezona 1958/59.; 1964/65. i 1967/68.La Fontenove basne (dramatizirao Vojmil Rabadan)

LEVSTIK FRAN(Spodnje Retje, 1831. – Ljubljana, 1887.)Bio je učitelj, novinar, urednik listova. Pisao je

148

pjesme, pripovijetke, putopise. Priče su mu,uglavnom, vedre, obasjane radošću, a junaci snažnoetički profilirani. Svojim djelom je udario temeljemoderne slovenačke književnosti. Najznačajnije muje djelo “Martin Krpan iz Vrha”.Sezona 1976/77.Martin Krpan (adaptacija Edi Majaron)

LIPA JOZEFSezona 1970/71.Na putovanju

LUKAŠ JAROSLAVSezona 1972/73.

penziju 1953. godine. Prve je pjesme objavila učasopisu “Misao” 1920. godine. Osnovu njene poeziječine lirska raspoloženja. Objavila je oko 5o knjigapoezije i proze za djecu i omladinu.Sezona 1984/85.Ako je vjerovati mojoj baki

MAKSUMIĆ NEDŽAD(vidi u GLUMCI)Sezona 1997/98.Snjeguljac

MALIK JAN(1904. – 1980.)

p i s c i



Sezona 1972/73.Čarobni cvjetići

LUKIĆ DRAGAN(Beograd, 1928.)Književnik, jedan od najizrazitijih i najpopularnijihsrpskih dječjih pjesnika. Voja Marjanović, književnikritičar dječje književnosti, za Dragana Lukića jerekao: “Pesnički govor i stalna predisponirana težnjaDragana Lukića da bude u oazi detinjstva – načinila jeod njega najintimnijeg sagovornika sveta mladih,neodvojivog druga i prijatelja dece i detinjstva”.Sezona 1984/85.Laž i paž

MAJARON EDI(vidi u REDITELJI)Sezona 1985/86.Ko umije, njemu dvije

MAKSIMOVIĆ DESANKA(Rabrovnica kod Valjeva, 1898. – Beograd, 1998.)Studirala je književnost, istoriju i istoriju umjetnostiu Beogradu, boravila u Parizu, radila kao profesor nasrednjim školama u Obrenovcu, Beogradu,Dubrovniku i ponovo u Beogradu do odlaska u

(1904. 1980.)Češki reditelj, pisac i teoretičar umjetnosti lutkarstva.

Doktorirao je filozofiju i bio profesor na Akademijiumjetnosti u Pragu. Lutkarstvom se počeo bavitil923. godine. Pokretao je časopise “Lutkar” i“Lutkarska scena” i bio njihov urednik. Dugo jegodina bio generalni sekretar Međunarodneorganizacije lutkara – UNIMA, napisao jemonografiju o češkom lutkarstvu i o lutkaruKopeckom, Josipu Skupi i drugima. Autor je brojnihdjela za lutkarsku scenu koja su izvodjena na gotovosvim lutkarskim scenama. Na sceni Pozorišta lutaka uMostaru izvedena su mu dva djela:Sezona 1962/63.Loptica SkočicaSezona 1964/65.Priča iz čarobne kesice

MANČEV PANČO

(1921.)Bugarski glumac-lutkar, reditelj i pisac. Bio je jedanod osnivača Centralnog lutkarskog pozorišta u Sofiji.Kao reditelj, gostovao je na brojnim bugarskim ievropskim lutkarskim scenama. Autor je i niza djelaza lutkarsku i dječju scenu: “Meče Zadirkivalo”,“Ribar i zlatna ribica” (po Puškinu), “Zlatna

149

djevojčica”, “Kako su lutke postale zvijezde”, “DjedMraz Snješko”, “Trka zbog vuka”, “Zečija škola”. Za“Zečiju školu” dobio je zlatnu medalju na Drugomsvjetskom festivalu pozorišta lutaka u Bukureštu l96l.godine.Sezona 1976/77.Trka zbog vuka

MARIJANOVIĆ MARIJA(vidi Begović Radmila)

MARKOVA MILENASezona 1968/69.Vragov most

MIKIĆ RADOVANSezona 1965/66.Uzbuna u šumi

MILČINSKI FRANSezona 1963/64.Zvjezdica Pospanka

MLADINOV DAVOR(vidi u REDITELJI)Sezona 1971/72.Izgubljeni balon

MOJŠČINSKI LEOSezona 1988/89

p i s c i



g

MARŠAK SAMUIL JAKOVLJEVIČ

(1887. – 1964.)Ruski književnik. Pisao je isključivo za djecu i stvorioogromno djelo koje se sastoji od lirskih pjesama,poema, priča, zagonetki, pozorišnih komada. Ponekadse upuštao i u političku satiru. Obilato je prevođenkod nas.Sezona 1969/70.Priča o kućici u šumi

MAŠEK KARELSezona 1958/59.Ko se hvali, sam se kvari

MATVEJEV GENADIJSezona 1963/64.Čarobna kaljača

MIHALJEVIĆ BRANKOSezona 1962/63.Zeko, Zriko i JanjeSezona 1964/65.Veliki šumski događaj

Sezona 1988/89.Ginjol u Parizu

MRKIĆ MILIVOJE(Domanovići, 19.12.1937.)Studirao je u Mostaru i Sarajevu gdje je i diplomiraosrpskohrvatski jezik i književnost na Višojpedagoškoj školi. Kratko vrijeme radio je u prosvjeti,a zatim prešao u novinarstvo. Dugo godina biourednik programa za kulturu na Radio Mostaru. Bioje direktor Pozorišta lutaka od 1985. do 1989. Baviose pozorišnom kritikom. Piše poeziju i pozorišnadjela za djecu. Sada živi i radi u Subotici. Dramaturgje u Dečjem pozorištu. Više njegovih tekstova izvodise na sceni Dečjeg pozorišta, zatim u Segedinu(Mađarska), a jedno djelo mu je izvedeno i uPozorištu lutaka u Mostaru.Tekstovi su mu prevedenina mađarski, poljski i bugarski jezik. Bavi se iprevođenjem sa poljskog jezika.

Sezona 2000/01.Ukradena priča

MUJIČIĆ TAHIR – SENKER BORIS – ŠKRABENINOSezona 1978/79.Bajka o kneževiću Sveboru i Svarožici Sunčici

150

NAMETAK MUHAMED HAMICA(vidi u GLUMCI)Sezona 1997/98.Legenda o rijeci Neretvi

NAZOR VLADIMIR(Postire na Braču, 30. 5. 1876. – Zagreb, 19. 6. 1949.)

Nazor pripada onoj skupini književnih stvaralaca čijase imaginacija ogledala u svim književnim rodovimapa je i interes za književnost za djecu nalazio, uukupnom njegovom opusu, svoje mjesto, mada ibrojna djela, koja nisu bila namijenjena malimčitaocima imaju dovoljno otvorenu unutarnjustrukturu i za recepciju mladih čitalaca. Upravo se u

Zapadna Nigdilija (dramaturg)Sezona 1997/98.Zaplešimo (autorski projekat A. Marinića, dramaturgLjubica Ostojić)Sezona 2002/03.Beskućni ljubimac

OSTOJIĆ ZDRAVKO(Čapljina, 1933. godine)Njegovo djelo za djecu razuđuje se u niz tematskihrukavaca. Knjiga “Majstori razni” može se smatratiprvom njegovom knjigom istinskih stvaralačkihiskušenja, dok se knjiga “Tajna šuplje bukve” namećenašem suđenju kao zrelo djelo koje je stvorio

p i s c i



p j ptom prostoru smješta i njegov “Veli Jože” za čije su

humanističke poruke interes pokazali i dramskistvaraoci Pozorišta lutaka u Mostaru.

Sezona 1973/74.Veli Jože (dramatizacija Hrvoje Švob)

NOVOTNY J. A. – LEPŠIK Z.Sezona 1970/71.Srećkove vragolije

OSTOJIĆ LJUBICA(Beograd, 20. 3. 1945.)Diplomirala je na Pedagoškoj akademiji (likovniodsjek) i na Filozofskom fakultetu (komparativnaknjiževnost – teatrologija) u Sarajevu. Radila kaodramaturg Dramske scene Pozorišta mladih,profesionalni pisac sa statusom slobodnog umjetnika,dugogodišnji pozorišni kritičar, urednik na Radio

Sarajevu, a od 1994. i kao predavač Praktičnedramaturgije na Akademiji scenskih umjetnosti uSarajevu. Piše poeziju, radiodrame, TV-drame i serije,kritiku i esejistiku iz oblasti pozorišne umjetnosti,književnosti i likovnih umjetnosti. Dobitnica je višeknjiževnih nagrada i priznanja.Sezona 1989/90.

j j j jumjetnik sa jasno izgradiranom i misaonom i

poetskom potkom. Ovim djelom on zalazi u graničneprostore između sna i stvarnosti, između mogućeg i

imaginarnog da bi dijete, svojom razbuđenommaštom dokučilo jedan drugi svijet, svijet drugačijejave. Pripovijedanje teče s puno šarma i elegancije, saizgrađenim metodom, izgrađenim stilom, sarečenicom koja posjeduje svoje dinamičke razmjere iritmičnost koja posreduje puno doživljavanjetematskih krugova.Ostojić je često koristio dramsku formu zaiskazivanje svojih preokupacija. “Zlatorog” je njegovonajzrelije djelo, i najzrelije dramsko djelo namijenjenodjeci u ukupnoj bosanskohercegovačkoj književnosti.Sezona 1985/86.Zlatorog

PALADA JOSIP

Sezona 1975/76.Carev paž

PALJETAK LUKO(vidi u REDITELJI)Sezona 1980/81.Andersen: Snježna kraljica (adaptacija)

151

Sezona 1982/83.Andersen: Palčica (adaptacija)

PAPLER ALBERTSezona 1965/66.Opaki vlastelin (Predstava je obnovljena u sezoni1968/69. u kojoj je ulogu Vlastelina tumačio Edin

Ljubović umjesto Ahmeda Sandžaktara iz prvepredstave).

PAVELKIĆ RADE(Pančevo, 1931. godine)Glumac i dramski pisac. Diplomirao na odsjekuglume Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu.S d ji ijih d kih i dj

u svoj poemi “Vijek Luja Velikog” i u knjizi “Paraleleizmeđu starih i modernih” i njima najavio duhovnakretanja u XVIII stoljeću. Ugled mu je bio toliki da jepostao član francuske Akademije nauka, čak i njenpredsjednik. Iako je počeo pisati u svojoj ranoj dobi,pisanju bajki je pristupio tek u svome zrelom dobu.Sezona 1956/57.

Mačak u čizmama (adaptacija Niko Kuret)Sezona 2000/01.Mačak u čizmama (dramatizacija Veneta Antonova)

PEŠIĆ STEVAN(Kovilj kod Novog Sada, 1938. – Beograd, 1994.)Pjesnik, putopisac, prozni i dramski pisac. Boravio je

B i l i P i S d j i D l k i k

p i s c i



Spada u grupu najigranijih dramskih pisaca za djecuna bivšem jugoslavenskom području. Prvo dramskodjelo, “Slovo o ljubavi i vrlini”, napisano je 1963.godine i praizvedeno u Savremenom dramskompozorištu u Beogradu. Od dramskih djela, pisanih zarane uzraste, poznati su: “Klikeraši”, “Partizanskarazbibriga”, “Veseli voz” “Crvenkapa i zbunjeni vuk”,“Maja i Kiki”. Osvojio je dvadesetak nagrada za svojadramska djela.Sezona 1974/75.

Prodavnica lutakaSezona 1980/81.Partizanska razbibriga

PER JOZEF – SPAČIL LEOSezona 1987/88.Guliver među lutkama

PERRAULT CHARLES(1628. – 1703.)Bio je pravnik i zauzimao visoke položaje ufrancuskom društvu XVII stoljeća. Bio je prvifrancuski književnik koji je u ovom vijeku digao svojglas protiv antičkih veličina i svoje savremenikeproglasio većim stvaraocima od antičkih. To je izrazio

u Brislu i Parizu, na Srednjem i Dalekom istoku.Njegova su dramska djela za djecu odigrala izuzetnuulogu u razvoju moderne dramske literature za ovajuzrast. Jedan je od najoriginalnijih dramskih pisaca zamlade.Sezona 1978/79.Bor visok do nebaSezona 1979/80.Lovačka pričaSezona 1982/83.

Plava pticaSezona 1986/87.Priča o repi

POMEZNY ADOLFSezona 1952/53.Snježana i sedam patuljaka

POPADIĆ MOMČILOSezona 1980/81.Ko je izmislio dimnjačara

POPOVIĆ ALEKSANDAR(Ub, 22. 11. 1929. – Beograd, 9. 10. 1996.)U Beogradu je završio osnovnu školu i gimnaziju.

152

Deset godina je radio kao asfalter, zidar, moler,cinkograf, staklorezac i akviziter. Od 1958. do 1964.godine intenzivno je sarađivao s dramskimredakcijama za djecu gotovo svih radio - stanica naprostoru bivše Jugoslavije. Napisao je i dva romana zadjecu “Tužni grad” i “Djevojčica u plavoj haljini” iknjigu pripovijedaka “Tvrdoglave priče”

Sezona 1972/73. Jedna druga Pepeljuga

POSPIŠILOVA VLASTASezona 1981/82.Kraljevska jeka

POZNATOV POPOVIĆ OLGICA

Vaclava Havlika i druge.Sezona 1963/64.

Junaci moje ulice

PROKOFJEV SERGEJ(1891. – 1953.)

Jedan je od najvećih kompozitora XX stoljeća i

istaknuti pijanista. Bio je pristalica modernogneoklasičnog pravca. Komponovao je brojna djela odkojih su najznačajnija: ”Zaljubljen u tri narandže”,“Igrač”, “Rat i mir”. Značajni su mu baleti“Lakrdijaš”, “Izgubljeni sin”, “Romeo i Julija”.Napisao je pet simfonija, četiri koncerta, pet sonataza klavir i niz drugih klavirskih kompozicija.

p i s c i



POZNATOV-POPOVIĆ OLGICA(Cvetaja, Vojvodina, 12. 7. 1933. – Beograd, 25. 1.1996.)Svoju stvaralačku karijeru je počela još kao učenica upančevačkom Marionetskom pozorištu. Studij glumeje započela na beogradskoj Pozorišnoj akademiji1951. godine, u klasi Viktora Starčića, ali je ubrzodobila stalni angažman u tadašnjem Pozorištu lutakau Beogradu, koje će kasnije prerasti u Malo pozorište“Duško Radović”. Prva joj je uloga bila uloga dječaka

Kaja u “Snježnoj kraljici”. Nakon dvije sezone jeprešla u Narodno pozorište u Mostaru i istovremenoigrala i u Pozorištu lutaka gdje se prvi put ogledala ikao reditelj. U svoje matično Pozorište u Beogradu sevratila 1958. godine, a potom otišla na jednogodišnjistudij na Akademiji za lutkarstvo u Pragu. Nakonpovratka u Beograd, počela se baviti prevodilaštvom,pa je sa češkog jezika prevela “Drvenog vojnika i

njegove prijatelje” Zdenjeka Bezdjeka i “Čarobnukaljaču” Genadija Matvejeva. Na poziv Bojana Stupiceprešla je u tek osnovani “Atelje 212”, ali je i daljeostala vezana za lutkarstvo pa je, u okviru

Jugoslavenskog festivala djeteta u Šibeniku, osnovalaseminar za lutkare na koji je dovodila svoje praškeprofesore – prof. dr Jana Malika, Zdeneka Bezdjeka,

Sezona 1972/73.

Peća i vuk

PUŠKIN ALEKSANDAR SERGEJEVIČ(Moskva, 1799. – Petrograd, 1837.)Ruski pjesnik i dramatičar. Za pozorište je napisao“Rusalku” (1832.) inspirišući se ruskim narodnimživotom i fantastičnim elementima narodnih pjesamai bajki. Ogroman je njegov značaj za razvoj realizma uruskoj književnosti. Pisao je lirske i epske pjesme i

“romane u stihovima” (“Bahčisarajska fontana”,“Bronzani konjanik”, “Evgenije Onjegin”). Napisao jei tragediju “Boris Godunov” i dramu “Mocart iSalijeri”. Njegova djela za djecu odlikuju sefascinantnom maštovitošću i jedrinom sižea (“Bajka oribaru i ribici”, “Car Saltan”, “Vasilisa prekrasna”)Sezona 1990/91.Rusalka

RABADAN VOJMIL(Split, 31. 7. 1909. – Zagreb, 5. 1. 1988.)Književnik, teatrolog, dramski pisac, reditelj,dramatizator, publicist, kritičar, znanstvenik. Urodnom gradu je pohađao klasičnu gimnaziju, a uZagrebu filozofski fakultet gdje je, u Narodnom

153

kazalištu, radio i kao pomoćni reditelj. Doktorirao je satemom “Advokat Patlen i mi”, prevodio je sa i nafrancuski i talijanski. Najveći mu je prevodilačkipoduhvat bio prevod cjelokupnog pjesničkog djelaFrancoisa Villona proprativši ga i opsežnom studijom itime je postao prvim “vijonistom” na južnoslavenskimprostorima. Kada je u Zagrebu osnovano Zemaljsko

kazalište lutaka 1948. godine, postavljen je zaumjetničkog i programskog rukovodioca i reditelja. Upomanjkanju literature za lutkarska pozorišta, počinjesam pisati tekstove (koristeći katkad i pseudonime H.Rašić i J. Marinov), i dramatizirati brojna djela svjetskei domaće literature, najčešće ona koja su se nalazila uđačkoj lektiri. Dramatizirao je djela Ivane BrlićM ž ić (“Š S ib ” “Č d d

RŠUMOVIĆ LJUBIVOJE(Ljubuš na Zlatiboru, 1939. godine)Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu.Stekao izuzetnu popularnost kao voditelj televizijskihemisija. Razvijao se pod utjecajem Duška Radovića,ali je razvio svoj osobeni poetski iskaz sa sočnomleksikom narodnosne melodike. Napisao je dva

dramska teksta za mlade: “Baba Roga” i “Bezvezice”.Sezona 1974/75.Baba Roga

SAINT-EXUPERY ANTOINE de(1904. – 1944.)Francuski pilot i književnik, poginuo negdje naSredozemlju vršeći ratni zadatak Njegova herojska i

p i s c i



Mažuranić (“Šuma Striborova”, “Čudnovate zgode

Šegrta Hlapića”), Vladimira Nazora (Veli Jože),Augusta Šenoe (Postolar i vrag), Charlesa Perraulta

(“Mačak u čizmama”, “Mali Palčić”), Charlsa Dickensa(Oliver Twist) itd.Sezona 1954/55.Deda Mraz (pseudonim H. Rašić), Čarobne gusle(pseudonim H. Rašić)Sezona 1955/56.Čarobnjak iz Oza (dramatizacija motiva iz knjige L.

Franka Bauma), Kekec ( dramatizacija romana JosipaVandota “Kekec nad samotnim ponorom”)Sezona 1956/57. i 1966/67.Šuma StriborovaSezona 1958/59., 1964/65. i 1967/68.La Fontenove basne (dramatizacija basni), MaliPalčić, Mali ptičariSezona 1967/68.

Buco, neću, neću; Mala vila; Zlatna ribicaSezona 1968/69. i 1973/74.Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića

RAJKIN M.Sezona 1970/71.Bezrepi vuk Reponja

Sredozemlju vršeći ratni zadatak. Njegova herojska ilirska priroda izražena je originalno u njegovimpričama, koje je počeo da piše još kao dječak. Glavnadjela: “Južna pošta”, “Zemlja ljudi”, “Ratni pilot”,“Mali princ”.Sezona 1998/99.Mali princ

SIMONČIČ NACE(Litija, 8. 6. 1918. – Ljubljana, 21. 1. 2001.)

Pozorišni put Naceta Simončiča je počeo međuslovenačkim partizanima, na pozorišnom tečaju zatalente. Njegov talenat otkrit će režiser Jože Pengov,koji će ga 1951. pozvati u lutkarsku predstavu LopticaSkočica. Izuzetan komičarski dar pokazuje već 1951.u ulozi Gašperčka u predstavi “Čarobne gusle”Poccija, kao i u Klemenčičevoj predstavi “DoktorFaust”. U Lutkovnom gledališču Ljubljana u 90

predstava odigrao je 130 uloga. Kao autor ili koautorpotpisao je 13 lutkarskih predstava. Takođe jeostvario i 10 lutkarskih režija. Njegov očaravajućiosmijeh preplavljivao je prostor stare marionetskescene Lutkovnog gledališča, kao i druge dvorane uzemlji i svijetu. Njegov iskričav humor,prostodušnost i toplina njegovim su junacima davali

154

posebnu čaroliju.Sezona 1981/82.Veliki kikiriki

SKUPA JOSEF – VENIG FRANK(1892. – 1957.) (1898. – 1974.)Skupa Josef, čehoslovački reditelj, glumac i slikar

pozorišta lutaka. Pozorišnim radom počeo da se bavi1916. godine. Bio je jedno vrijeme predsjednik

UNIME.Venig Frank, češki učitelj, novinar i pisac, objavio je80 knjiga za djecu, nekoliko desetina drama i jedanhumoristički roman.Zajedno napisali oko 50 komada za djecu.Sezona 1964/65

Pozorišni, filmski i televizijski reditelj. Režirao je ugotovo svim lutkarskim pozorištima na bivšimjugoslavenskim prostorima. Utjecao je na razvojsavremenog jugoslavenskog lutkarskog teatra.Napisao je nekoliko lutkarskih komada: “Priča o levojguski”, “Vrabac-Pipac”, “Lutka sa crvenom kapom”.Prevodio je sa njemačkog, francuskog, engleskog,

češkog i slovenačkog jezika. Bio je jedan od autoraudžbenika “Uvod u lutkarstvo”.Sezona 1986/87.Priča o Lijevoj guski

STANKOVIĆ VOJISLAV VASJASezona 1962/63.Is n Boši

p i s c i



Sezona 1964/65.Srećko među bubama

SPAJIĆ JOVO(Mostar, 8. 12. 1936.)Završio je gimnaziju. U Pozorištu lutaka je radio kaodramaturg, a bio je i direktor Pozorišta. Od 1992.godine živi u Novom Sadu.Sezona 1973/74.Novogodišnji voz (izbor tekstova)

Sezona 1975/76.Bajka i Djed Mraz (izbor tekstova)Sezona 1979/80.Zimska bajka (izbor tekstova)Sezona 1988/89.Bajkom u susret Djeda Mrazu (izbor tekstova)

STANKOVIĆ SRBOLJUB LULE

(Beograd, 10. 3. 1921. – Beograd, 24. 7. 2000.)Završio Tehnološki fakultet. Prvi angažman za posaokojim će se kasnije baviti dobio je u “Zvezda-filmu”kao asistent režije na filmu. Bitan trenutak uformuliranju poetike ovog umjetnika bio je susret sapiscem Stevanom Pešićem i njegovim dramskimdjelom posvećenom mladima.

Isun-Boši

STOJANOVIĆ KSENIJASezona 1981/82.Mala Princeza ( ili kako magarac umalo nije postaocar)

STREDA JIRŽISezona 1980/81.Čika Bajkine bajke

SVATON BEDRICHSezona 1956/57.So vrednija od zlata

ŠENOA AUGUST(Zagreb, 14. 11. 1838. – Zagreb, 13. 12. 1881.)On je stožerna ličnost u hrvatskoj književnosti XIX

stoljeća. Od 1874. do smrti je ure

đivao najprestižnijiknjiževni list u Hrvatskoj toga vremena, “Vienac”,

učestvovao je u radu Matice hrvatske i u kazališnimprilikama Zagreba, prevodio sa slavenskih jezika i safrancuskog. Njegov opus obuhvata oko dvadesetaktomova, počev od svojih feljtona, poznatih podimenom “Zagrebulje” do epskih pjesama, pripovijesti

155

iz različitih aspekata narodnog života, do historijskihromana, među kojima su najčuveniji: “Zlatarevozlato”, “Čuvaj se senjske ruke”, “Seljačka buna”,“Diogeneš“, “Kletva” koji je ostao nedovršen.Nekoliko njegovih djela je prilagođavano scenskomizvođenju.Sezona 1987/88.

Postolar i vrag (dramatizacija Borislava Mrkšića)ŠIROLA MLADEN(Zagreb, 18. 12. 1894. – Zagreb, 22. 1. 1967.)Širola, iako se ne može ubrojati u utemeljiteljeumjetnosti lutkarstva u Hrvatskoj (to mjesto pripadaVelimiru Deželiću, ekonomisti i pravniku, StjepanuŠiroli, glazbeniku i Ljubi Babiću, slikaru, i piscu prvih

Sezona 1953/54.Rusalka; U carstvu patuljakaSezona 1954/55.CrvenkapicaSezona 1956/57.Dugonja, Trbonja i VidonjaSezona 1957/58.

Čardak ni na nebu ni na zemlji

ŠMIHLA ŠTEFANSezona 1971/72.Drž’te lopova

ŠVARC JEVGENIJESezona 1969/70

p i s c i



Široli, glazbeniku i Ljubi Babiću, slikaru, i piscu prvihdjela za marionetski teatar – Dragutinu Domjaniću sanjegovom dramom “Petrica Kerempuh i spametniosel” i Vladimiru Nazoru sa njegovom“Crvenkapicom”), on je prisutan u procesimastvaranja toga teatra gotovo od samog početka. Uinscenaciji Nazorove “Crvenkapice”, izvedene 5. 3.1921. godine, bio je jedan od kreatora lutaka i tumačVuka. U narednoj sezoni se već pojavio i kao pisac:na sceni Marionetskog teatra će se pojaviti njegova

“Rusalka”, rađena prema operi AntoninaDvoržaka.Bio je jedan od inicijatora stvaranja novogmarionetskog teatra nazvanog “Umjetnički klubMarionetskog teatra”. Svojim mnogobrojnim djelimaza lutkarski teatar, iako se ta djela nisu izdizala izprosjeka dječje literature tog vremena, bitno jeutjecao na oblikovanje dramaturgije, izbora motiva ipropitivanju izvedbenih mogućnosti igrokaza na

lutkarskim scenama. Ta djelaće svoju produktivnostpokazivati sve do šezdesetih godina minulog stoljeća.

I njegov rediteljski rad je bio veoma obilan, a bavio sei brojnim teorijskim pitanjima lutkarstva u svojimnapisima objavljivanim u brojnim publikacijama.Autor je i knjige “Marionetsko kazalište” koja sepojavila još 1927. godine.

Sezona 1969/70.

Začarana bra

ća

TAUFER VIDA – NOVY VILISezona 1955/56.Mojca i životinje

TEOFILOV IVANSezona 1975/76.Hrabri olovni vojnik

TIMOTIJEVIĆ BOŽIDAR(Beograd, 1932 – Beograd)Studirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu.Pjesnik izrazito urbanog profila. Bio je urednik lista“Mlada kultura”, zatim časopisa “Savremenik” iizdavačkog preduzeća “Mlado pokoljenje”. Zastupanje u brojnim antologijama. Za djecu je napisao

nekoliko drama među kojima “Vilingora punarazgovora”, “Život Živote i Živana u Bukvar-gradu”,“Nebeska svirala”.Sezona 1967/68.Utva Zlatokrila (scenski prikaz narodnih umotvorina)

156

TOKUSA ČIKAMACUSezona 1988/89.Asagao

TRANDAFILOVA NAĐASezona 1966/67.Dječak i vjetar

VITEZ GRIGOR(Kosovac kod Nove Gradiške 15. 2. 1911. – Zagreb,23. 11. 1966.)

Jedan od najizrazitijih lirskih pjesnika za djecu. Teškoje naći pjesnika koji je sa toliko topline i ljubavi pisaoza najmlađi uzrast i sa takvom lirskom izražajnošću očovjekovom doživljavanju prirode. Poznate su

njegovim dramskim djelima prisutan je Strindbergovuticaj. Drame su mu izvođene na scenama berlinskihpozorišta.Sezona 1990/91.Lulu – Total Recall

WILKOWSKI JAN

(1921.)Poljski glumac, reditelj i lutkarski pisac. Bio je dekanDržavne visoke pozorišne škole “AleksandarZelverovič” u Varšavi – odjeljenja u Bjalistoku. Bio je20 godine i direktor pozorišta “Lalka” u Varšavi.Među glavna djela ovog pisca spadaju: “Ispovijest udrvetu” i ciklus od šest drama “Doživljaji MedeTimoteja” i “Ginjolovi doživljaji” (sa Leom

p i s c i



j j j pnjegove zbirke pjesama: “Vesele zamke”, “Prepelica”,“Kad bi drveće hodalo”, “Gdje priče rastu”.Sezona 1974/75.Plava boja snijega

VLADISLAV JANSezona 1966/67.Bajka iz kofera

VUJOVIĆ RISTO(vidi u GLUMCI)Sezona 1968/69.U šumi Djeda Mraza ( izbor tekstova)Sezona 1971/72.Vrtuljak Djeda MrazaSezona 1972/73.Novogodišnji program

Sezona 1978/79.Novogodišnja klackalica

WEDEKIND FRANK – BERG ALBAN(1864 – 1918.) (Beč, 9. 2. 1885. – 24. 12. 1935.)F. Wedekind, njemački dramatičar i glumac, počeo jekao novinar: pisao je pjesme i pantomime. U

Timoteja i Ginjolovi doživljaji (sa LeomMojščinskim)Sezona 1970/71.Medvjedić Prćasti nosićSezona 1988/89.Ginjol u ParizuSezona 1999/00.Meco Medić

ZAJC DANE

(Zgornja Javoršica, 1929.godine) Jedan je od najznačajnijih savremenih slovenačkihknjiževnih stvaralaca. Među značajnija djela spadajupjesničke knjige “Popaljena trava” i “Jezik od zemlje”,dramska djela “Djeca rijeke” i “Putohodac” ipjesnička knjiga za djecu “Bijela maca”. RoksandaNjeguš, prevodilac njegove poezije na naš jezik,zapisala je o njegovom pjesničkom djelu sljedeće:

“Već

svojim prvim, a posebno docnijim ostvarenjima,Zajc ruši ustaljene forme tradicionalnog slovenačkogpoetskog kazivanja. Njegova pesma, sva u znakuslobodne poetske prozodije, sva ustreptala, sva uunutrašnjem svetu čoveka, pleni nas svojomizvornošću, strašću, bogatstvom ritmova i boja,neočekivanih simbola, pesnikovih uzbuđenja.

157

Ponekad nas podseća na zazivanje pradavnih žreca, naprvobitni glas čoveka koji zaziva više sile (u prirodi, usebi) da ga oslobode straha izazvanog svakimsusretom sa spoljnim svetom”.Sezona 1986/87.Pijetao se sastavlja

ZDENJEK FLORIJANSezona 1976/77.Tobija

p i s c i



BAUER LJUDEVITBJELOŠEVIĆ PREDRAG

ČOLIĆ MILANDOROTKE MERI

KIŠ ANTONIJA, KUKOLJA BOŽOKRŠIĆ NIKOLAMAJARON EDI

MILETIĆ-ORUČEVIĆ TANJAMITROVIĆ-VEJZOVIĆ SANDRAMRKŠIĆ BORISLAV

NAMETAK DR. ABDURAHMANNIKOLOVA ROUMIANA

OZRETIĆ DINKAPALJETAK LUKO

PANDUROVIĆ SIMA

p r e v o d i o c i



POMEZNY ADOLFPOZNATOV-POPOVIĆ OLGA

RODIĆ DUŠKORUSIĆ ĐORĐE

SPAJIĆ JOVOTOGNER VLADIMIR

VAVRA NINA VITEZ GRIGOR VUJIČIĆ PETAR

ZAHAROV LAV

BAUER LJUDEVITSezona 1981/82.Vlasta Pospišilova: Kraljevska jeka

PREDRAG BJELOŠEVIĆ(Banja Luka, 1953. godine)Radi na mjestu direktora i umjetničkog direktora

Dječijeg pozorišta Republike Srpske od marta 1993.godine. Magistrirao je režiju lutkarstva na

Nacionalnoj akademiji za teatar i film Bugarske, Sofija1999. godine. Autor je lirske bajke i scenarija zapredstavu “Tužni princ” postavljenu u tadašnjemKrajiškom dječijem pozorištu, 30. aprila 1998. godine,a 2000. godine u Lutkarskom pozorištu u Varni. Pišepoeziju, kratku prozu i dramske tekstove za djecu.P bj lj j d ij k

MILETIĆ-ORUČEVIĆ TANJA(vidi u REDITELJI)Sezona 2002/03.Nazim Hikmet: Zaljubljeni oblak

MITROVIĆ-VEJZOVIĆ SANDRASezona 1989/90.

Eleanor Farjeon: Zapadna Nigdilija

MRKŠIĆ BORISLAVSezona 1969/70.

Jozef Per – Leo Spačil: Guliver među lutkama

NAMETAK DR. ABDURAHMAN(vidi u LEKTORI)

p r e v o d i o c i



Povremeno objavljuje prevode poezije sa ruskog

jezika.Sezona 2001/02.Dvije princeze

ČOLIĆ MILANSezona 1971/72.Štefan Šmihla: Drž’te lopova

DOROTKE MERISezona 1955/56.Vida Taufer – Vili Novy: Mojca i životinje

KIŠ ANTONIJA, KUKOLJA BOŽOSezona 1966/67.Nađa Trandafilova: Dječak i vjetar

KRŠIĆ

NIKOLASezona 1964/65. Jan Malik: Priča iz čarobne kesice

MAJARON EDISezona 1976/77.Zdenjek Florijan: Tobija

Sezona 1968/69. Jan Grabovski: Vuk i kozlići

NIKOLOVA ROUMIANASezona 2000/01.Charles Perrault: Mačak u čizmama(dramatizacija Veneta Antonova, prevod sabugarskog)

OZRETIĆ DINKASezona 1963/64.Fran Milčinski: Zvjezdica Pospanka

PALJETAK LUKOSezona 1986/87.Dane Zajc: Pijetao se sastavlja

PANDUROVIĆ

SIMASezona 1990/91.Thomas Kyd: Strijela vremena

POMEZNY ADOLFSezona 1956/57.Bedrich Svaton: So vrednija od zlata

160

Sezona 1957/58. Josef Kainar: ZlatokosaSezona 1958/59.Karel Mašek: Ko se hvali sam se kvariSezona 1965/66.Albert Papler: Opaki vlastelinSezona 1968/69.

Vojtech Cinybulk: Ostrvo ispunjenih želja

POZNATOV-POPOVIĆ OLGASezona 1962/63.Anatolij Karanov – Vladimir Levšin: Hvalisavi mačakSezona 1963/64.Genadij Matvejev: Čarobna kaljačaSezona 1964/65.

d k d k k l

RUSIĆ ĐORĐESezona 1970/71.M. Rajkin: Bezrepi vuk Reponja

SPAJIĆ JOVOSezona 1976/77.Zdenjek Florijan: Tobija (sa Edijem Majaronom),

Branka Jurca: Gregec Kobilica

TOGNER VLADIMIRSezona 1968/69.Milena Markova: Vragov most

VAVRA NINA(1879 – 1942.)

d l b

p r e v o d i o c i



161

Zdenjek Bezdjek: Drveni vojnik i njegovi prijateljiSezona 1966/67.

Jan Vladislav: Bajka iz koferaSezona 1969/70.Casianova – Dvorsky: Radoznalo slonče, Samuil

Jakovljevič Maršak: Priča o kućici u šumi, N.Gernetova – T. Gurevičova: Patkica BlatkicaSezona 1970/71.

Jozef Lipa – Jan Wilkowski: Na putovanju –

Medvjedić prćasti nosić, Jirži Jaroš: Prasići se ne bojevuka, J. A. Novotny – Z. Lepšik: Srećkove vragolijeSezona 1972/73.Sergej Prokofjev: Peća i vuk, Jaroslav Lukaš: Čarobnicvjetići

RODIĆ DUŠKOSezona 1981/82.

Nace Simončič: Veliki kikiriki

Od 1899. glumica HNK-a u Zagrebu, na čijoj je sceni,do kraja života, ostvarila veliki broj uloga. Pisala je iprevodila za teatar.Sezona 1990/91.

Wedekind – Berg: Lulu – Total Recall

VITEZ GRIGORSezona 1976/77.Fran Levstik: Martin Krpan

VUJIČIĆ PETARSezona 1987/88.Marija Konopnjicka: Priča o Čvrljugi, patuljcima isiročetu Marici

ZAHAROV LAVSezona 1990/91.

A. S. Puškin: Rusalka

BOROZAN BORIVOJELAZNIBAT VELIMIR

NAMETAK DR. ABDURAHMANPALAMETA MIROSLAV l e

k t o r i



BOROZAN BORIVOJE(Mostar, 19. 8. 1935.)Radio kao profesor srpskohrvatskog jezika naGimnaziji “Aleksa Šantić” u Mostaru. Kao gostujućilektor, sudjelovao u 44 pozorišna projekta umostarskom Narodnom pozorištu, te bio direktor tepozorišne kuće u periodu 1983. – 1987. godina.

Sezona 1986/87.Dane Zajc: Pijetao se sastavlja

LAZNIBAT VELIMIR(Makarska, 17. 2. 1931.)Radio kao profesor na Pedagoškoj akademijiUniverziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru (od 1992.Sveučilište u Mostaru). Bio dugogodišnji suradnik il kt i d čk j k ći P k již k

godine na djelu Muse Ćazima Ćatića. U septembru1965. godine je izabran za profesora Visoke tehničkeškole mašinskog smjera i umirovljen 1968. godine.Književni rad, što je izvjesni kuriozitet, počeo jedramskim djelima. Prvi objavljeni radovi su mu:“Nestali grad”, “Sevdah” i “Aga”. U Sarajevu mu je1943. godine izašla antologija pod nazivom “Izbor

hrvatske muslimanske pripovijetke”. Iste godine jenapisao i dramu u tri čina “Blagdan života” koja jeodmah postavljena i na scenu Sarajevskog kazališta zakoju je dobio i nagradu za najbolje domaće dramskodjelo, izvedeno na sceni ovog kazališta u sezoni1942/43. U Tešnju mu je 1965. godine objavljenastudija o Musi Ćazimu Ćatiću i pripremio je sabranadjela ovog pjesnika u dvije knjige. Dramatizirao je

S t Ć ić “St j M tik š ” i

l e k t o r i



lektor u izdavačkoj kući Prva književna komunaMostar. Doktorirao na Filozofskom fakultetu uZadru. Autor je više studija i knjiga iz područjajezika. Kao gostujući lektor u mostarskomNarodnom pozorištu, sudjelovao u 21 projektu.Sezona 1990/91.

Wedekind – Berg: Lulu – Total RecallA. S. Puškin: Rusalka

NAMETAK DR. ABDURAHMAN(Mostar, 5. 10. 1908. – Mostar, 11. 10. 1982.)U rodnom gradu završio osnovno i srednjeobrazovanje, a Filozofski fakultet (odsjek slavistike iromanistike) završio u Zagrebu. Godine 1932.boravio na studijama u Parizu. Nakon okončanjastudija radio kao profesor u Bihaću i Mostaru. Od1943. godine do kraja rata bio je intendantBanjalučkog pozorišta. Poslije Drugog svjetskog rataje bio profesor na Srednjoj poljoprivrednoj školi uČapljini, zatim direktor Gimnazije u istom gradu, paprofesor Učiteljske škole u Mostaru i direktorGimnazije u Ljubuškom. Od sezone 1959/60. postaoje lektor u Narodnom pozorištu u Mostaru. NaFilozofskom fakultetu u Zagrebu je doktorirao 1958.

roman Svetozara Ćorovića “Stojan Mutikaša” iKikićev roman “Ho-ruk”. Posebnu je pažnju posvetioizučavanju alhamijado književnosti. Studiju o tojknjiževnosti je objavio u časopisu Trećeg programaRadio Sarajevo 1979. godine i napisao monografiju oalhamijado piscu Muhamedu Ruždiju. Posljednještampano djelo mu je Hrestomatija alhamijadoknjiževnosti (1981. godine). U rukopisu mu je ostalaobimna studija o alhamijado književnosti i dva

nedovršena dramska djela.Sezona 1962/63.Anatolij Karanov – Vladimir Levšin: Hvalisavi mačakSezona 1963/64.Genadi Matvejev: Čarobna kaljača, Fran Milčinski:Zvjezdica Pospanka, Andersen: Djevojčica sašibicama, Olgica Poznatov: Junaci moje uliceSezona 1964/65.

Jan Malik: Priče iz

čarobne kesice, Jozef Skupa –Frank Venig: Srećko među bubama, Zdenjek Bezdjek:

Drveni vojnik i njegovi prijatelji, Branko Mihaljević:Veliki šumski događaj, Vojmil Rabadan: LaFontenove basneSezona 1965/66.

163

Albert Papler: Opaki vlastelin, Jevgenije Švarc:Začarana braća, Petar Bilušić: Kuća na rubu šume,Radovan Mikić: Uzbuna u šumiSezona 1966/67.Vojmil Rabadan – Josip Vandot: Kekec, VojmilRabadan – Ivana Brlić-Mažuranić: Šuma Striborova,Nađa Trandafilova: Dječak i vjetar, Jan Vladislav:

Bajka iz kofera, Jovan Aleksić: Izgubljena sviralaSezona 1967/68.

Božidar Timotijević: Utva Zlatokrila; VojmilRabadan: Buco, neću, neću; Vojmil Rabadan: Malavila – Zlatna ribicaSezona 1968/69.Risto Vujović: U šumi Djeda Mraza, MilenaMarkova: Vragov most, Albert Papler: Opakivlastelin Vojtech Cinybulk: Ostrvo ispunjenih želja

Svarožici SunčiciSezona 1979/80.Stevan Pešić: Lovačka pričaSezona 1980/81.Rade Pavelkić: Partizanska razbibriga, Jirži Streda:Čika Bajkine bajke, Momčilo Popadić: Ko je izmisliodimnjačara

Sezona 1981/82.Ksenija Stojanović: Mala princeza ili kako magaracumalo nije postao car, Vlasta Pospišilova: Kraljevskajeka, Nace Simončič: Veliki kikirikiSezona 1982/83.Stevan Pešić: Plava ptica, S.J. Maršek – N. Gernetovai T. Gurevičova: Priča o kućici u šumici – PatkicaBlatkica, Vojmil Rabadan: Kekec

l e k t o r i



164

vlastelin, Vojtech Cinybulk: Ostrvo ispunjenih želja, Jan Grabovski: Vuk i Kozlići, I.B. Mažuranić:Čudnovate zgode i nezgode šegrta HlapićaSezona 1969/70.Casianova – Dvorsky: Radoznalo slončeSezona 1970/71.Prasići se ne boje vukaSezona 1971/72.Štefan Šmihla: Drž’te lopova

Sezona 1972/73.Aleksandar Popović: Jedna druga PepeljugaSezona 1973/74.Vladimir Nazor: Veli JožeSezona 1977/78.

Jan Malik: Loptica SkočicaSezona 1978/79.Stevan Pešić: Bor visok do neba, T. Mujčić – B.

Senker – N. Škrabe: Bajka o kneževiću Sveboru i

4. PALAMETA MIROSLAV(Borojevići kod Stoca, 1949. )Na Filozofskom fakultetu zagrebačkog Sveučilištadiplomirao jugoslovenske književnosti i latinski jezik.Na istom fakultetu je i magistrirao, a doktorirao naFilozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je profesor naPedagoškom fakultetu u Mostaru. Bavio seintenzivno politikom i društvenim problemima.

Posebno se zanimao poezijom Nikole Šopa i o njemuje napisao opsežnu monografiju koju je sarajevska“Svjetlost” objavila 1991. godine pod naslovom “Upotrazi za cjelovitošću”. Pošto je izdanje bilouništeno u ratu, Hrvatsko kulturno društvo“Napredak”, podružnica Mostar, obnovilo je izdanjepod naslovom “O pjesništvu Nikole Šopa”.Sezona 1990/91.

Thomas Kyd: Strijela vremena

ALEČKOVIĆ ALMIRA, HADROVIĆ AMNA,ŠAKOVIĆ ZORAN I ELEZI MIRSAD

ARAPOVIĆ GORDANARAPOVIĆ IVICA

BAČIĆ MARIJABAJRIĆ-LJUBOVIĆ AZRA

BIJEDIĆ MUSTAFA

BUDALIĆ

RADEČALIJA DRAGOČAMO DENISA

DENJO NERMINADESPOT DRAGAN

DULIĆ-SPAHIĆ FRANCISKAĐELMO FADILA

ĐURIĆ ZVEZDANAELEZOVIĆ SALKO

KRTIĆ DAVORKRTIĆ DITAKUJIĆ NEDJELJKALJUBOVIĆ EDINMAČKIĆ NERKEZMAKSUMIĆ NEDŽADMARŠIĆ ANGELINA GINA

MEDAN (MIČ

EVIĆ

) NATALIJAMERDŽO ZVONKOMIĆIĆ ALEKSANDARMILIDRAG SNEŽANANAMETAK MUHAMED HAMICAONDELJ-MAKSUMIĆ DIANAOSTOJIĆ DARKOPEHAR ROBERTPEROTIĆ MAJA

g l u m c i



ELEZOVIĆ SALKOFILIPOVIĆ ILIJA

FRANKOVIĆ VESNA – VEJO JADRANKAGVOZDENOVIĆ NEBOJŠA

HAJDAREVIĆ DŽEMALHAMOVIĆ DOBRILA

HEBIB (ČURTOVIĆ) MAIDAHINKOVIĆ BRANKO

HRVIĆ VANJA

HUJDUR EMINA, VITKOVIĆ MILESA I VIDOVIĆ LJILJANAIVANKOVIĆ IVANKA

JONIĆ DRAGAN JURICA ZORAN – MUJIĆ NAFA I TOKIĆ

MIRA JURIĆ LJUBICA

KARABEG NADŽIDA NADA

KARAČ

IĆ

ANTONIJE ANTEKARAČIĆ IVICAKARAČIĆ-REPOVIĆ LJUBICA

KEZMAN NURI-DŽIHANKORDIĆ IVAN

KRPO MILI

PEROTIĆ MAJAPEROTIĆ SANDRAPEZELJ DRAGANPOPOVIĆ-MILJKO JADRANKAPOPOVIĆ-POZNATOV OLGAPREMILOVAC MITHADPRUSINA TONKAPUDAR DAMIRRADOŠ SERGIO

RADULOVIĆ-PEZELJ MIRJANASALAHOVIĆ IRENASALČIN LEJLA, ĆIŠIĆ NEDIM, BAJRAMOVIĆAMELA, ĆEHIĆ ARMINA, SERDAREVIĆMAŠA, NOŽIĆ SAŠA, DIZDAREVIĆ SELENASANDŽAKTAR AHMEDSESAR VERASKIKIĆ ULFETA

SOLDIĆ

KREŠIMIRSUNAGIĆ MEHMEDŠANTIĆ ZIJADAŠARIĆ SALKOŠKOBIĆ-RUBIĆ FRANKA, ČERKIĆ M.ŠUNJIĆ BOŽENA

165

ŠUNJIĆ-VUJOVIĆ DUBRAVKAŠURKALOVIĆ PETAR

TADIĆ JOVO VICAN ANTE

VUČIĆ-JUGO SILVANA VUJOVIĆ RISTO

ŽUVELA ŽELIMIR, KOSANOVIĆ OSMAN,

KANDIJA ANTE, SEVER SLAVKAI GAKOVIĆ ASIM

g l u m c i



ALEČKOVIĆ ALMIRA, HADROVIĆ AMNA,ŠAKOVIĆ ZORAN I ELEZI MIRSADUčestvovali su, kao gosti Teletabisi, u predstavi“Meco Medić” Jana Wilkowskog.

ARAPOVIĆ GORDAN(Mostar, 6. 5. 1964. godine)

Pripadao je posljednjoj generaciji koja se, prije rata,uključila u rad Pozorišta lutaka u Mostaru. Pojavio seu dvije posljednje predstave, izvedene u sezoni1990/91. Bile su to predstave “Strijela vremena”Thomasa Kyda i “Rusalka” Aleksandra SergejevičaPuškina. U te dvije predstave tumačio je čak sedamrola i obavio jednu animaciju.Sezona 1990/91.Baltazar, General, Duh Andreje, Osveta (Kyd: Strijela

Završila Učiteljsku školu u Mostaru i od prvog danastupila u Pozorište lutaka u Mostaru. Bila je jedan odnajangažovanijih glumaca ovog Pozorišta i sastvaralačkim dometima koji idu u sami vrhbosanskohercegovačke lutkarskeumjetnosti.Vrijednosti njene glumačke moćiprimijećene su već na početku njenog stvaralaštva: u

predstavi “So vrednija od zlata”, izvedenoj u sezoni1956/57., u kojoj je ona tumačila treću kćerku – Jasnu/Kordeliju, kritičar je zapisao:”Jasna, i fizički ipsihički, dala je ono što je Svaton htio da izrazi: bogatunutrašnji svijet - poštenje i bezgrešnost čistu kaosuzu, iskrenu ljubav zbog koje mnogi pate, ihumanost nadasve. Ljupkost ove djevojčice data je jošdinamičnije srebrno-zvonkim tembrominterpretatora”. Posebno se doima sud pjesnikinje

g l u m c i



, , j , ( y jvremena), Dadilja, Gost, Lovac, Animacija konja(A.S. Puškin: Rusalka)Esherich, reporter; Bankar Puntschu, lutka(Wedekind – Berg: Lulu – Total Recall)

ARAPOVIĆ IVICAPojavio se samo u prvoj premijernoj izvedbi predstave“Snježana i sedam patuljaka”, u toj je predstavi imao

čak tri uloge, ali se više nije pojavljivao.Sezona 1952/53.Svirko, Kapelnik i Čarobnjak (Snježana i sedampatuljaka)

BAČIĆ MARIJAPojavila se samo u jednoj predstavi, “Malom Palčiću”Vojmila Rabadana, u alternaciji sa Ljubicom Karačić iNafom Mujić.Sezona 1958/59.Vještica /alt. Ljubica Karačić, Nafa Mujić/ (Rabadan:Mali Palčić)

BAJRIĆ-LJUBOVIĆ AZRA(Mostar, 6. 4. 1936. godine)

p pj jNasihe Kapidžić o ovoj glumici: “Azra Ljubović... jeuspjela da svoju Lutkicu pretvori u pravu jogunicu,tvrdoglavu, radoznalu, ali i simpatičnu, dobrudjevojčicu”. Ovaj sud, ma koliko jednostavno zvučao,upravo govori o tome da ova glumica svoje likovenikada nije davala jednodimenzionalno već u spektrunjegovih duhovnih preživljavanja koji su se, katkad,javljali i u svojim oprečnostima. Igrala je preko 35

sezona u ovom Pozorištu. Za svoje kreacije jedobivala niz priznanja i nagrada. Na Prvom susretupozorišta lutaka Bosne i Hercegovine dobila jenagradu za ulogu Lenke u predstavi “Vragov most”,na Drugom susretu je nagrađena za animacijuMagarčića u predstavi “Izgubljeni balon”, a na Petomsusretu je nagrađena za animaciju lika Branko upredstavi “Baba Roga”. Tumačila je sljedeće uloge:

Sezona 1953/54.Zlatica (Širola: Rusalka), Kraljevna Bosiljka (Širola: Ucarstvu patuljaka)Sezona 1954/55.Zlatokosa /alt. Nada Karabeg/ (Hell: Zlatokosa), VilaDohrana (Rašić: Čarobne gusle)Sezona 1955/56.

167

Mojca /alt. Slavka Sever/ (Taufer – Novy: Mojca iživotinje), Doroti /alt. Slavka Sever/ (Rabadan –Baum: Čarobnjak iz Oza)Mena, siroče /alt. Franciska Dulić-Spahić/ (Rabadan –Vandot: Kekec),Sezona 1956/57.Djevojčica, siroče (Rabadan – I.B.Mažuranić: Šuma

Striborova), Vila /alt. Olga Popović-Poznatov/(Širola: Dugonja, Trbonja i Vidonja), Jasna, kraljeva

kći /alt. Franciska Dulić-Spahić/ (Svaton: So vrednijaod zlata), Princeza Buba Mara (Kuret: Mačak učizmama)Sezona 1957/58.Smilja, kraljeva kći (Širola: Čardak ni na nebu ni nazemlji), Prva ptica (Kainar: Zlatokosa)Sezona 1958/59.

vojnik i njegovi prijatelji), Mljekarica, Vila Plamenica,Lisica, Cvrčak (Rabadan: La Fontenove basne)Sezona 1965/66.Petrica, čuvar (Papler: Opaki vlastelin), Bijeli Zeko(Mikić: Uzbuna u šumi)Sezona 1966/67.Kekec (Rabadan – Vandot: Kekec)

Sezona 1967/68.Učešće u recitalu (Timotijević: Utva Zlatokrila),Začarana djevojčica (Rabadan: Mala vila), Nebojša,šegrt (Aleksić: Bijeli golub)Sezona 1968/69.Petrica (Cinybulk: Ostrvo ispunjenih želja), MatiKoza (Grabovski: Vuk i kozlići), Šegrt Hlapić(Rabadan – I.B. Mažuranić: Čudnovate zgode inezgode šegrta Hlapića), Učešće u recitalu (Vujović:

g l u m c i



Trska, Cvrčak, Mljekarica, Vila Plamenica (Rabadan:La Fontenove basne), Vila Godinica /alt. FranciskaSpahić/ (Rabadan: Mali Palčić), Slavica, Lukina kći(Širola: Mali ptičari)Sezona 1962/63.(Sa prezimenom Ljubović): Zekula /alt. MirjanaRadulović/ (Doživljaj tetke Lije), Kagaja Hime, Isun--Bošijeva sestra (Stanković: Isun-Boši), Janje

/alt.Mirjana Radulović/ (Mihaljević: Zeko, Zriko i Janje), Prvi Zečić, Dva mišića (Karanov – Levšin:Hvalisavi mačak), Loptica Skočica, Ptić Carić /alt. M.Radulović/ (Malik: Loptica Skočica)Sezona 1963/64.Zečić Hop (Matvejev: Čarobna kaljača), ZvjezdicaPospanka (Milčinski: Zvjezdica Pospanka),Djevojčica sa šibicama (Andersen: Djevojčica sa

šibicama), Peca (Poznatov: Junaci moje ulice)Sezona 1964/65.Zorica /alt. Dubravka Šunjić/ (Malik: Priča iz čarobnekesice)Bumbara (Skupa – Venig: Srećko među bubama),Kanarinac (Mihaljević: Veliki šumski događaj).Lutkica /alt. Dubravka Šunjić/ (Bezdjek: Drveni

U šumi Djeda Mraza), Lenka, lađareva kći (Markova:Vragov most)Sezona 1969/70.Vanja, Miševi (Švarc: Začarana braća), Noj, Zebra(Casianova – Dvorsky: Radoznalo slonče), Miš(Gernetova – Gurevičova: Patkica Blatkica), Zloćko(Per – Spačil: Guliver među lutkama)Sezona 1970/71.

Lisica (Wilkowski: Medvjedić Prćasti nosić), Maško(Prasići se ne boje vuka), Trbonja, vratar u paklu(Novotny – Lepšik: Srećkove vragolije), Jazavac Jaza(Rajkin: Bezrepi vuk Reponja)Sezona 1971/72.Magarčić (Mladinov: Izgubljeni balon), Bez imena(Ćopić: Družina junaka), Žozefina (Šmihla: Drž’telopova)

Sezona 1972/73.Sonja, patka (Prokofjev: Peća i vuk), Ružica (Lukaš:Čarobni cvjetići), Pepina, Markiza Liza (Popović:

Jedna druga Pepeljuga), Miš, Prva prodavačica, TrećaOvčica (Januševska: Tigriček)Sezona 1973/74.Bez imena (Jovo Spajić: Novogodišnji voz), Jedan od

168

motovunskih građana (Nazor: Veli Jože)Sezona 1974/75.Zečica (Pavelkić: Prodavačica lutaka), Krizantema,kraljeva kći (Vitez: Plava boja snijega), Branko(Ršumović: Baba Roga)Sezona 1975/76.Bez imena ( Jovo Spajić: Bajka i Djeda Mraz), Arapčić

(Teofilov: Hrabri olovni vojnik)Sezona 1976/77. Jelica, careva kći (Levstik: Martin Krpan)Sezona 1977/78.Baka (Malik: Loptica Skočica)Sezona 1978/79.Trilevip, Animacija lutke (Pešić: Bor visok do neba),Bez imena (Vujović: Novogodišnja klackalica),Sunčica Svarožica, zraka Sunčeva i kći Boga Svaroga

BIJEDIĆ MUSTAFA(Mostar, 11. 10. 1934. godine)Pripada prvoj generaciji glumaca Pozorišta lutaka uMostaru. Prva predstava u kojoj se pojavio bila je“Aladin i čarobna lampa”, u ulozi Podzemnog duha.U Pozorištu je proveo četiri sezone i odigrao sljedećeuloge:

Sezona 1952/53.Podzemni duh (Hell: Aladin i čarobna lampa)Sezona 1953/54.Kralj Dobroslav /alt. Zvonko Medžo/ (Širola: Ucarstvu patuljaka)Gavran (Širola: Rusalka)1954/55.Haun, Zmaj /alt.Branko Hinković/ (Hell: Zlatokosa)Gostioničar /alt. Zvonko Merdžo/ (Rašić: Čarobne

g l u m c i



(Mujičić – Senker – Škrabe: Bajka o kneževićuSveboru i Svarožici Sunčici)Sezona 1980/81.Dimnjačar (Popadić: Ko je izmislio dimnjačara), Bezimena (Paljetak – Andersen: Snježna kraljica)Sezona 1981/82.Mlinarev sin, Kamila (Stojanović: Mala princeza ilikako magarac umalo nije postao car), Baka, Koka

(Simončič: Veliki kikiriki)Sezona 1982/83.Miš (Maršak: Priča o kućici u šumi), Četvrta ribica,Poljska mišica (Paljetak – Andersen: Palčica)Sezona 1986/87.Lisica (Zajc: Pijetao se sastavlja)Sezona 1987/88.Veselko, Kovačica (Konopnjicka: Priča o Čvrljugi,

patuljcima i siročetu Marici)Sezona 1988/89.

Bez imena (Spajić: Bajkom u susret Djeda Mrazu) Asistencija režije:Sezona 1980/81.R. Pavelkić: Partizanska razbibriga

gusle)1955/56.Vuk /alt. Mirzo Kajan/ (Taufer – Novy: Mojca iživotinje)Limeni drvosječa (Rabadan – Baum: Čarobnjak iz Oza)Bedanec (Rabadan – Vandot: Kekec)

BUDALIĆ RADE

Pjesnik i politički radnik, dugogodišnji urednik naRadio-televiziji Bosne i Hercegovine. Njegov boravaku Pozorištu lutaka je bio epizodan.Sezona 1962/63.Plava neman, Dragi kamen (Stanković: Isun-Boši),Najmlađi zmajić (Malik: Loptica Skočica)

ČALIJA DRAGO

(Mostar)U Pozorištu lutaka u Mostaru je proveo samo prvusezonu.Sezona 1952/53.Lovac, Gaziblato, kočijaš (Snježana i sedampatuljaka), Mačak (Kulundžić: Ivica i Marica), Sunce,Car Marko (Begović – Marijanović: Čarobni lijek)

169

ČAMO DENISA(Nevesinje, 8. 6. 1981. godine)Završila Tekstilnu tehničku školu i pohađala Školulutkarstva Mostar – Sarajevo.Sezona 1996/97.Bez imena (Igraonica, scensko-poetski kolaž)

DENJO NERMINA(Mostar, 1. 11. 1971. godine)Završila je Srednju ekonomsku školu, a 1997. godineje završila Školu lutkarstva Mostar – Sarajevo. Od 1.decembra 1997. stupila je u Pozorište lutaka uMostaru i igrala u svim poslijeratnim predstavama sazapaženim uspjehom.Sezona 1996/97.Bez imena (Igraonica, scensko-poetski kolaž)

Malenov – dramatizacija: Dvije princeze)Sezona 2002/03.Oblak, Golub, Kopriva (Nazim Hikmet: Zaljubljenioblak); Bez imena (Novogodišnji voz); Nina (LjubicaOstojić: Beskućni ljubimac)

DESPOT DRAGAN

(Mostar, 14. 7. 1956. godine) Jedan od najistaknutijih glumaca mlađe generacijezagrebačkog kazališta, prve tajne glumačkeumjetnosti je otkrivao u Pozorištu lutaka u Mostaru.Sezona 1976/77.Bez imena (Mančev: Trka zbog vuka), Bez imena(Florijan: Tobija)

DULIĆ-SPAHIĆ FRANCISKA

g l u m c i



Sezona 1997/98.Bez imena (U svijetu dječjih prava, poetsko-muzičko--scenski kolaž), Bez imena (Andersen – Nametak:Olovni vojnik), Čistačica I, Kolporter, Stražar, SlavujLuj, Cica Vještica (Nedžad Maksumić: Snjeguljac),Bez imena (Muhamed Nametak: Legenda o rijeciNeretvi), Bez imena (Antun Marinić: Zaplešimo ,autorski projekat)

Sezona 1998/99.Lisica, Ruža (Exupery: Mali princ)Sezona 1999/00.Bez imena (Jan Wilkowski: Meco Medić), PatkicaBlatkica (N. Gernetova – T. Gurevičova: PatkicaBlatkica)Sezona 2000/01.Mirna, Mama slonica, Žirafa, Najmanji vjetar,

Zvijezda (Milivoje Mrkić: Ukradena pri

ča), Bez imena(Voja Soldatović: Novogodišnja priča), Četvrti

glumac, Princeza (Charles Perrault: Mačak učizmama)Sezona 2001/02.Bez imena (Muhamed Nametak: Novogodišnjapriča), Princeza Ana, Kraljica, Mala vila (Slavčo

Ona pripada plejadi onih dramskih umjetnika koji susvojim stvaralačkim umijećem obezbjeđivali onajtretman ovog Pozorišta koji je on uživao naevropskoj razini. Živa, komunikativna, sa duhovnimbogatstvom u sebi i senzornim sustavom koji je biootvoren i za mekotu emocionalnih preliva, ali i zaetičke principe koji su joj uvijek bili pouzdani vodičiu načinu duhovnog uobličavanja lika koji je tumačila,

pa makar to bila i sićušna buba, ona je stvarala svojugaleriju likova koji se, snažnim slovima, morajuupisati u ljetopis ovog teatra. Za njene se ulogeponekad govorilo da su ono “što je bilo najljepše, štoje šarmiralo i najviše doprinosilo uspjehu predstave”.U sceni delfina u predstavi “Izgubljeni balon” iFranciska Spahić se našla medju nagrađenima naDrugom susretu pozorišta lutaka Bosne i

Hercegovine, a na Trećem susretu je dobila nagraduza kreaciju Maćehe u predstavi “Jedna druga

Pepeljuga”. U predstavi “Bor visok do neba”podijelila je kolektivnu nagradu za animaciju Krave saAzrom Ljubović i Mirjanom Pezelj. Trenutno živi uSAD, gdje se i dalje bavi lutkarskom umjetnošću.A) Glumačke kreacije:

170

Sezona 1955/56.Tinka, Kekecova sestra /alt. Nedjeljka Kujić/, Mena,Siroče /alt. Azra Bajrić/ (Rabadan – Vandot: Kekec)Sezona 1956/57.Snaha – zmija (Rabadan – I. B. Mažuranić: ŠumaStriborova), Vještica (Širola: Dugonja, Trbonja iVidonja), Jasna, kraljeva kći /alt. Azra Bajrić/

(Svaton: So vrednija od zlata), Jure (Kuret: Mačak učizmama)

Sezona 1957/58.Druga kraljevna (Širola: Čardak ni na nebu ni nazemlji), Prva muha, Crvenokosa, Jagorčevina (Kainar:Zlatokosa)Sezona 1958/59.Prva Koza, Treći Mravić, Roda (Rabadan: LaFontenove basne), Vila godinica /alt. Azra Bajrić/

Š

vlastelin), Stanko, dječak (Bilušić: Kuća na rubušume), Mali medo (Mikić: Uzbuna u šumi)Sezona 1966/67.Pastir Mišnjek (Rabadan – Vandot: Kekec), Snaha(Rabadan – I. B. Mažuranić: Šuma Striborova),Krčmarica (Trandafilova: Dječak i vjetar), Kralj(Vladislav: Bajka iz kofera), Svitac (Aleksić:

Izgubljena svirala)Sezona 1967/68.Bez imena (Timotijević: Utva Zlatokrila), Bura,Gradski miš, Mravići (Rabadan: La Fontenove basne),Agent policije (Aleksić: Bijeli golub)Sezona 1968/69.Pripovjedač (Cinybulk: Ostrvo ispunjenih želja),Patka Amalija (Grabovski: Vuk i kozlić), Majstorica(Rabadan – I. B. Mažuranić: Čudnovate zgode i

g l u m c i



171

(Rabadan: Mali Palčić), Kosovica (Širola: Mali ptičari)Sezona 1962/63.Tetka Roda (Doživljaji tetke Lije), Sandžoe, majmun(Stanković: Isun-Boši), Lisica /alt. Dita Krtić(Mihaljević: Zeko, Zriko i Janje), Prva svraka(Karanov – Levšin: Hvalisavi mačak), Pripovjedačica(Malik: Loptica Skočica), Pirivatra, Zlopogleđina žena(Aleksić: Lajka i mačak Kometa)

Sezona 1963/64. Ježica Fina, Sova Udova (Matvejev: Čarobna kaljača),Druga Zvijezda, Majmun (Milčinski: ZvjezdicaPospanka), Gospođa u večernjoj haljini (Andersen:Djevojčica sa šibicama), Zorica (Poznatov: Junacimoje ulice)Sezona 1964/65.Babaroga (Malik: Priča iz čarobne kesice), Bumbar

(Skupa – Venig: Srećko me

đu bubama), Sova(Mihaljević: Veliki šumski događaj), Vojnik /alt. Edin

Ljubović/, Mama /alt. Ljubica Karačić/ (Bezdjek:Drveni vojnik i njegovi prijatelji), Buka, Gradski miš,Mravići (Rabadan: La Fontenove basne)Sezona 1965/66.Kašika, kuhar /alt. Mirjana Pezelj/ (Papler: Opaki

nezgode šegrta Hlapića), Bez imena (Vujović: U šumiDjeda Mraza), Pile (Markova: Vragov most)Sezona 1969/70.Vasilisa (Švarc: Začarana braća), Zmija Udav(Casianova – Dvorsky: Radoznalo slonče), Lisica(Maršak: Priča o kućici u šumi), Lija Mudrolija(Gernetova – Gurevičova: Patkica Blatkica), Anica(Per – Spačil: Guliver među lutkama)

Sezona 1970/71.Saško /alt. Mirjana Pezelj/ (Prasići se ne boje vuka),Cipela (Lipa: Na putovanju), Gospodin Štrcalo,vodenjak (J. A. Novotny – Lepšik: Srećkovevragolije), Lisica Zloća (Rajkin: Bezrepi vuk Reponja)Sezona 1971/72.Bez imena (Ćopić: Družina junaka), Bez imena(Vujović: Vrtuljak Djeda Mraza), Mačak Feliks,

Odžačar, U

čitelj pjevanja (Šmihla: Drž’te lopova)Sezona 1972/73.

Vuk /alt. Risto Vujović/, Lovci /alt. Petar Šurkalović/(Prokofjev: Peća i vuk), Mama /alt. Dubravka Šunjić/,Mačak /alt. Petar Šurkalović/, Kosica /alt. MirjanaPezelj/ (Lukaš: Čarobni cvjetići), Bez imena(Vujović: Novogodišnji program), Maćeha (Popović:

Jedna druga Pepeljuga), Prva Ovčica, DrugaProdavačica (Januševska: Tigriček)Sezona 1973/74.Bez imena (Spajić: Novogodišnji voz), Kućnapomoćnica, Grgina majka (Rabadan – I. B.Mažuranić: Šegrt Hlapić), Motovunski građani(Nazor: Veli Jože)

Sezona 1974/75.Žirafa (Pavelkić: Prodavnica lutaka), Mama(Ršumović: Babaroga)Sezona 1975/76.Bez imena (Spajić: Bajka i Djed Mraz), Guvernanta,Žirafa (Teofilov – Andersen: Hrabni olovni vojnik)Sezona 1976/77.Dvorska dama (Levstik: Martin Krpan), PartizankaNevenka (Jurca: Gregec Kobilica)

(Paljetak – Andersen: Palčica)Sezona 1984/85.Bez imena (Hamzić: Udarna s Carine)Sezona 1986/87.Baba (Pešić: Priča o repi)Sezona 1990/91.Magelona, lutka (Wedekind – Berg: Lulu – Total

Recall)B) Asistencije režije:Sezona 1979/80.S. Pešić: Lovačka pričaSezona 1986/87.S. Stanković: Priča o Lijevoj guski

ĐELMO FADILA(Mostar, 19. 2. 1922. – Lovran, 5. 11. 2000.)

Čl bl l k

g l u m c i



Sezona 1977/78.Strašilo (Malik: Loptica Skočica), Lisica Punorepka(Majaron: Ko umije njemu dvije)Sezona 1978/79.Animator (Pešić: Bor visok do neba), Bez imena(Vujović: Novogodišnja klackalica), Kneginja Tuga,udova kneza Zlativoja Bjelogorskog (Mujičić – Senker– Škrabe: Bajka o knezu Sveboru i Svarožici Sunčici)

Sezona 1979/80.Bez imena (Spajić: Zimska bajka), Sova Udova(Matvejev: Čarobna kaljača)Sezona 1980/81.Alenka (Pavelkić: Partizanska razbibriga), Bez imena(Paljetak – Andersen: Snježna kraljica)Sezona 1981/82.Kralj Sjevernog pola, Promukla princeza, Narod

(Stojanović: Mala princeza ili kako magarac umalonije postao car)

Sezona 1982/83.Ptice, Duh Tigra (Pešić: Plava ptica), Lisica (Maršak:Priča o kućici u šumici), Lija Mudrolija (Gernetova –Gurevičova: Patkica Blatkica), Bijeli Leptir – Žena

Članica prvog ansambla Pozorišta lutaka u Mostaru iučestvovala u realizaciji prve predstave koja jeizvedena na sceni ovog teatra – u “Snježani i sedampatuljaka”, u kojoj je tumačila jednu od glavnih uloga– Kraljicu. U teatru je provela tri sezone i odigralasljedeće uloge:Sezona 1952/53.Kraljica (Snježana i sedam patuljaka), Maćeha

(Kulundžić: Ivica i Marica), Majka Zemlja (Begović –Marijanović: Čarobni lijek), Majka Aladinova (Hell:Aladin i čarobna lampa)Sezona 1953/54.Druga Riba (Hell: Ribar i duh), Majka (Širola:Rusalka), Farea, dvorska dama /alt. Ljubica Repović/(Širola: U carstvu patuljaka)Sezona 1954/55.

Vjeverica (Hell: Zlatokosa), Žena u crnom (H.Rašić:Čarobne gusle)

ĐURIĆ ZVEZDANASezona 1964/65.Verica (Z. Bezdjek: Drveni vojnik i njegovi prijatelji)

172

ELEZOVIĆ SALKO(Mostar, 2. 5. 1933. godine)Proveo je u Pozorištu lutaka samo prvu sezonu inastupio u prve tri predstave.Sezona 1952/53.Mažimed, kuhar (Snježana i sedam patuljaka),Medvjed (Kulundžić: Ivica i Marica), Zima (Begović –Marijanović: Čarobni lijek)

FILIPOVIĆ ILIJANjegov je boravak u Pozorištu lutaka krajnjeepizodičan.Sezona 1975/76.Prvi podanik /alt. Mirjana Pezelj/ (Palada: Carev paž)

FRANKOVIĆ VESNA – VEJO JADRANKA

Cj l i i ž F k ić V j bi j d

Rusalka), Dvorski Maršal /alt. Mirzo Kajan/ (Širola:U carstvu patuljaka)

HAMOVIĆ DOBRILANjoj je pripala čast da bude prva Snježana unovoosnovanom lutkarskom teatru, drugom po reduu Bosni i Hercegovini. Također je bila i prva Marica usvjetski poznatoj bajki braće Grim “Ivica i Marica”.Nažalost, poslije treće premijerne izvedbe napustila jeteatar. Njen odlazak teško se dojmio direktora ireditelja Pozorišta, Đorđa Bovana, pa je u jednojnovinskoj izjavi rekao “da je jedan od najboljihčlanova Pozorišta, Dobrila Hamović napustilaPozorište”. O njenoj daljoj sudbini nismo uspjeliništa doznati.Sezona 1952/53.

S j ž (S j ž i d lj k) M i

g l u m c i



Cjeloviti angažman Franković Vesne je bio: jednaalternacija (u predstavi “Radoznalo slonče”) i dvasuflerska angažmana.Sezona 1969/70.Majmun /alt. Ljubica Karačić/ (Casianova – Dvorsky:Radoznalo slonče; Švarc: Začarana braća).I Jadranka Vejo se samo jednom pojavila (u“Izgubljenoj svirali” Jovana Aleksića kao Djevojčica,u sezoni 1966/67.)

GVOZDENOVIĆ NEBOJŠA(Bosanska Krupa, 4. 11. 1955. godine)Sezona 1964/65.Pavle (Z.Bezdjek: Drveni vojnik i njegovi prijatelji)

HAJDAREVIĆ DŽEMAL(Ljubuški, 23. 9. 1934. godine)Studirao je u Zagrebu i Sarajevu. Diplomiraosociologiju. U Pozorištu lutaka proveo dvije sezone irealizirao sljedeće role:Sezona 1952/53.Veliki vezir (Hell: Aladin i čarobna lampa)Sezona 1953/54.Žablji kralj (Hell: Ribar i duh), Dobri duh (Širola:

Snježana (Snježana i sedam patuljak), Marica(Kulundžić: Ivica i Marica), Zdravka /alt. LjubicaRepović/ (Begović – Marijanović: Čarobni lijek)

HEBIB (ČURTOVIĆ) MAIDAU Pozorištu lutaka u Mostaru se pojavila pri krajutreće decenije života ovog teatra i provela jubilarnutridesetu sezonu.

Sezona 1981/82.Zečić Majčić (Simončič: Veliki kikiriki), Vittoria,kraljeva kći (Pospišilova: Kraljevska jeka), Šarenodrvo (Pešić: Plava ptica)Sezona 1982/83.Guščarica ( Gernetova – Gurevičova: PatkicaBlatkica)

HINKOVIĆ BRANKOBio je prvi profesionalni glumac u Pozorištu lutaka uMostaru. Sa izvjesnim iskustvom je došao iz Sarajeva.Za jednu od ranih njegovih kreacija je kritičar MileRatković rekao da je njegova igra pridonijela iplastičnosti glavnog lika, djevojčice Jasne (tumačila jeAzra Bajrić), pri tom dodajući da je “ubjedljivo

173

prikazao i kraljevog komornika Kukavičkog sa svimslabostima inferiornog lika”. Nakon jedne decenije,provedene u Pozorištu lutaka u Mostaru, preselio je uSplit i tu okončao svoju glumačku karijeru.Sezona 1952/53.Stari kralj; Bradonja, starješina patuljaka (Snježana isedam patuljaka), Otac /alt. Mirzo Kajan/(Kulundžić: Ivica i Marica), Tošo, Mjesec (Begović –Marijanović: Čarobni lijek)Sezona 1953/54.Mudrac /alt. Mithad Premilovac/ (Širola: U carstvu

patuljaka)Sezina 1954/55.Matija, drvosječa /alt. Zvonko Merdžo/, Haun, Zmaj/alt. Mustafa Bijedić/ (Hell: Zlatokosa), Marko(Rašić: Čarobne gusle)

S 1955/56

HRVIĆ VANJA(Mostar, 1. 6. 1966. godine)Završila Pedagošku akademiju u Mostaru.Pripada najmlađoj predratnoj generaciji glumacaPozorišta lutaka, sa naglašenim stvaralačkimpotencijama i naklonjenosti ovoj vrsti teatra. I njen ćedalji razvoj prekinuti rat, kao i drugim pripadnicimanjene generacije. Sada živi i radi u Parizu u jednojmarionetskoj kompaniji (Compagnie Centre Ciel).Sezona 1985/86.Vile (sa Silvanom Vučić i Ulfetom Skikić) (Ostojić:Zlatorog)Sezona 1986/87.Animator prvi, radi sve što bajci treba (Stanković:Priča o Lijevoj guski), Animacija /alt. JadrankaPopović/ (Zajc: Pijetao se sastavlja)

S 1987/88

g l u m c i



Sezona 1955/56.Lončar (Taufer – Novy: Mojca i životinje), Strašilo(Rabadan – Baum: Čarobnjak iz Oza), Kosobrin(Rabadan – Vandot: Kekec)Sezona 1956/57.Stribor /alt. Zvonko Merdžo, Ante Karačić/(Rabadan – I.B. Mažuranić: Šuma Striborova),Vidonja /alt. Asim Gaković/ (Širola: Dugonja,

Trbonja i Vidonja), Lončar, Kukavički komornik(Svaton: So vrednija od zlata), Ministar Majoran(Kuret: Mačak u čizmama)Sezona 1957/58.Predrag, najstariji sin (Širola: Čardak ni na nebu ni nazemlji), Prvi ribar, Drugi kralj (Kainar: Zlatokosa)Sezona 1958/59.Mlinar, Hrast, Drvosječa (Rabadan: La Fontenovebasne), Branko (Rabadan: Mali Palčić), OkrutniGazdić (Širola: Mali ptičari), Ivan ( Mašek: Ko sehvali sam se kvari)Sezona 1962/63.Stari Zekonja (Doživljaji tetke Lije), Djed (Malik:Loptica Skočica)

Sezona 1987/88.Guščarica, Bubamarko ( Konopnjicka: Priča oČvrljugi, patuljcima i siročetu Marici ), Floki ( Per –Spačil: Guliver među lutkama), Vražica (Mrkšić –Šenoa: Postolar i vrag)Sezona 1988/89.Bez imena (Spajić: Bajkom u susret Djeda Mrazu),Ivaširo (sa Petrom Šurkalovićem) (Čikamacu Tokusa:

Asagao)Sezona 1989/90.Ministri i svi drugi likovi i animacije (Farjeon:Zapadna Nigdilija)Sezona 1990/91.Kralj Španije, Lorenzov paž, Pedringano, DuhAndreje, Osveta (Thomas Kyd: Strijela vremena),Kneginja, Rusalka, Animacija konja (A.S. Puškin:Rusalka), Henriette, sobarica, Bianetta, lutka(Wedekind – Berg: Lulu – Total Recall)

HUJDUR EMINA, VITKOVIĆ MILESA i VIDOVIĆ LJILJANAOdigrale su samo po jednu ulogu i to:Hujdur Emina, sezona 1953/54., Treća riba (Hell:

174

Ribar i duh)Vitković Milesa, sezona 1952/53., Sjenica (Begović –Marijanović: Čarobni lijek)Vidović Ljiljana, sezona 1952/53., Čarobni cvijet(Begović – Marijanović: Čarobni lijek)

IVANKOVIĆ IVANKA(Mostar, 1. 4. 1933. – Beograd, 21. 1. 2001.)I ona pripada grupi onih glumaca koji su se tekokušali u ovoj umjetnosti, zapalili svoj stvaralačkiplamičak i ugasili ga prije nego što je stigao da serazgori. Od 1954. godine živjela u Beogradu.Sezona 1952/53.Kukavica (Snježana i sedam patuljaka), Zla ptica(Kulundžić: Ivica i Marica), Pšenica, Zmija, Žeđ(Begović – Marijanović: Čarobni lijek)

Sezona 1953/54

jednom i TOKIĆ MIRA, kao Tetka Mara, Lukinasestra u alternaciji sa Natalijom Mičević u “Malimptičarima” Mladena Širole.

JURIĆ LJUBICA(Slavonski Brod, 22. 3. 1933. godine)U Pozorištu lutaka u Mostaru bila angažirana u dvijesezone, 1963/64. i 1964/65. Kasnije je bila angažiranau Zboru Hrvatskog narodnog kazališta. Sada živi uZaprešiću.Sezona 1963/64.Dragan /alt. Dragan Pezelj/ (Poznatov: Junaci mojeulice)Sezona 1964/65.Zoran /alt. Edin Ljubović, Muhamed Nametak/(Malik: Priča iz čarobne kesice), Pčela, Hrušt (Skupa

Venig: Srećko među bubama) Vrapčić (Mihaljević:

g l u m c i



Sezona 1953/54.Riba djevojka /alt. Ljubica Repović/ (Hell: Ribar i duh)

JONIĆ DRAGAN(Mostar, 7. 9. 1978. godine)Završio Elektrotehničku školu i Školu lutkarstvaMostar – Sarajevo.Sezona 1997/98.

Bez imena (U svijetu dječjih prava), Bez imena(Andersen – Nametak: Olovni vojnik), Bez imena(Muhamed Nametak: Legenda o rijeci Neretvi), Bezimena (Antun Marinić: Zaplešimo, autorski projekat)

JURICA ZORAN – MUJIĆ NAFA I TOKIĆMIRA(Mostar, 1936. – Mostar, 1982.)Završio Učiteljsku školu u Mostaru. Poslije teatra bio

učitelj u Drežnici. U sezoni 1958/59. učestvovaosamo u realizaciji predstave “La Fontenove basne”.Također se i MUJIĆ NAFA pojavila samo u jednojpredstavi, kao Vještica u “Malim ptičarima” VojmilaRabadana u istoj sezoni, u alternaciji sa LjubicomKaračić. U ovoj sezoni pojavljuje se takođe samo

– Venig: Srećko među bubama), Vrapčić (Mihaljević:Veliki šumski događaj), Lopta /alt. Dubravka Šunjić/(Bezdjek: Drveni vojnik i njegovi prijatelji), Gavran(Rabadan: La Fontenove basne)

KARABEG NADŽIDA NADA(Mostar, 1936. – 1997. )Završila Pedagošku akademiju u Mostaru. U

Pozorištu lutaka u Mostaru je provela dvije sezona idala svoj skromni obol izrastanju ovog teatra koji je,u jednom trenutku, predstavljao jedan od vrhunskihevropskih teatara.Sezona 1953/54.Mali patuljak, Patuljci (Širola: U carstvu patuljaka)Sezona 1954/55.Zlatokosa /alt. Azra Bajrić/ (Hell: Zlatokosa),Sunčanica (H. Rašić: Čarobne gusle)

KARAČIĆ ANTONIJE ANTE(Tuzla, 30. 8. 1932. – Mostar, 7. 2. 1997.)Završio je Učiteljsku školu u Mostaru i izvjesnovrijeme radio kao prosvjetni radnik. U Pozorištelutaka je ušao u sezoni 1956/57. Neke njegove

175

glumačke kreacije su ocjenjivane visokim ocjenama,međutim, njegova kreativne mogućnosti su se znatnojače ispoljavale u rediteljskom poslu. On je bio prvireditelj koji se, nakon desetogodišnje apsolutnerediteljske dominacije Đorđa Bovana, pojavio u tojulozi u Pozorištu lutaka u Mostaru. Desilo se to udrugoj polovini sezone 1962/63. kada je na scenuovog Pozorišta postavljana igra ruskog tandemapisaca Anatolija Karanova i Vladimira Levšina“Hvalisavi mačak”. Kasnije je završio specijalni studijrežije lutkarstva u Pragu. Bio je upravnik Pozorištalutaka u Mostaru, zatim direktor Narodnog pozorištai sekretar za kulturu u Sekretarijatu za kulturu uSkupštini općine u Mostaru.Sezona 1956/57.Stribor /alt. Branko Hinković, Zvonko Merdžo/

(Rabadan I B Mažuranić: Šuma Striborova)

KARAČIĆ IVICASezona 1963/64.Stara Godina (Djevojčica sa šibicama – po pričiH.Ch.Andersena)

KARAČIĆ-REPOVIĆ LJUBICA(Mostar, 25. 5. 1932. godine)Osnovnu i srednju školu završila u Mostaru. Dugo

godina se amaterski bavila glumom u RKUD-u“Abrašević”, tu stjecala znanja o tajnama glumačkeumjetnosti koja su je ohrabrila da se javi ĐorđuBovanu kada je formirao Pozorište lutaka u Mostaru.Među prvih trinaest glumaca – sedam žena i šestmuškaraca, bila je i Ljubica sa djevojačkimprezimenom – Repović. Imala je 20 godina i bila prvaSrna u ovom teatru. Kritičari su zapisali: “Svojim

glasom prilagođenim svim registrima i lakoćoml d l h l l h

g l u m c i



(Rabadan – I. B. Mažuranić: Šuma Striborova),Trbonja /alt. Mirzo Kajan/ (Širola: Dugonja, Trbonjai Vidonja), Kralj (Svaton: So vrednija od zlata),Onžuh, Kmet (Kuret: Mačak u čizmama)Sezona 1957/58.Kralj, Stari cestar (Širola: Čardak ni na nebu ni nazemlji), Prvi Kralj (Kainar: Zlatokosa)Sezona 1958/59.

Pjesnik La Fonten (Rabadan: La Fontenove basne),Div Samoživ (Rabadan: Mali Palčić), Luka, siromašnidrvosječa (Širola: Mali ptičari), Seljak Filip (Mašek:Ko se hvali sam se kvari)Sezona 1962/63.Stric Bonzo (Doživljaji tetke Lije), Prgavilo – pas(Aleksić: Lajka i mačak Kometa)Sezona 1963/64.Čuvar dalekozora, Pero Svjetlić (Milčinski: ZvjezdicaPospanka)Sezona 1966/67.A (Vladislav: Bajka iz kofera)Sezona 1973/74.Motovunski građani (Nazor: Veli Jože)

glasom, prilagođenim svim registrima, i lakoćomsvladavanja i najsloženijih uloga, svrstala se u sam vrhglumaca-lutkara”. O sebi je govorila:“Prvi moji glumački eksperimenti su vezani za menitoliko drag ‘Abrašević’, gdje sam bila amater punihsedam godina. To mi je pomoglo da se javim naaudiciju kad je Đoka Bovan osnivao Pozorište lutaka.Nekoliko mjeseci sam radila honorarno i onda je nas

petoro dobilo stalni angažman.Šta smo znali o lutkarstvu? Ništa.U šta se sve nisam pretvarala! Nema životinje kojunisam igrala. Nije to nimalo lak posao. Možetezamisliti koliko je potrebno koncentracije. Djeca osjetekad im ‘podvaljujete’. Bilo je tu princeza, prinčeva,vještica (vještičin smijeh se mora povući iz petnih žila).Najdraže uloge? Sve su mi drage. Možda one upredstavama ‘Rusalka’, ‘So vrednija od zlata’,

‘Čarobnjak iz Oza’.Nagrade: u ‘Baba Rogi’, ‘Izgubljenom balonu’,nagrada Udruženja dramskih umjetnika u predstavi‘Bor visok do neba’, Nagrada grada Mostara ‘14.februar’, nagrada dječjeg žirija, Maskota susreta‘Pinokio’ i druge”.

176

Sezona 1952/53.Prva Sluškinja, Srna (Snježana i sedam patuljaka),Vjeverica (Kulundžić: Ivica i Marica), Ljubičica,Zdravka /alt. Dobrila Hamović/ (Begović –Marijanović: Čarobni lijek), Dvorkinja (Hell: Aladin ičarobna lampa)Sezona 1953/54.Riba-djevojka /alt. Ivanka Ivanković/ (Hell: Ribar iduh), Rusalka (Širola: Rusalka), Farea, dvorska dama/alt. Fadila Đelmo/ (Širola: U carstvu patuljaka)Sezona 1954/55.Pčelica (Hell: Zlatokosa), Žena (Rašić: Čarobnegusle)Sezona 1955/56.Vila Zelenka /alt. Nedjeljka Kujić/ (Rabadan – Baum:Čarobnjak iz Oza), Kekecova majka /alt. Zijada

Šantić/ (Rabadan – Vandot: Kekec)

Pauk (Skupa – Venig: Srećko među bubama), Jež /alt.Ahmed Sandžaktar/ (Mihaljević: Veliki šumskidogađaj), Mana /alt. Franciska Spahić/ (Bezdjek:Drveni vojnik i njegovi prijatelji), Roda, Mišić,Mačkova žena (Rabadan: La Fontenove basne)Sezona 1965/66.Lizika, vlastelinova kći (Papler: Opaki vlastelin),

Jelena, Marijina majka (Bilušić: Kuća na rubu šume),Baka (Mikić: Uzbuna u šumi)Sezona 1966/67.Kekecova majka (Rabadan – Vandot: Kekec), Majka(Rabadan – I. B. Mažuranić: Šuma Striborova), Baka(Trandafilova: Dječak i vjetar), Princ (Vladislav: Bajkaiz kofera)Sezona 1967/68.Bez imena (Timotijević: Utva Zlatokrila), Starica

(Rabadan: Zlatna ribica) Majstorica (Aleksić: Bijeli

g l u m c i



Šantić/ (Rabadan Vandot: Kekec)Sezona 1956/57.Majka /alt. Zijada Šantić/ (Rabadan – I. B. Mažuranić:Šuma Striborova), Babetina, kasnije Djevojka /alt.Franka Škobić/ (Širola: Dugonja, Trbonja i Vidonja),Majka Zemlja, vladarica podzemlja, Srebrna zmija sakrunom na glavi (Svaton: So vrednija od zlata)Sezona 1957/58.

Cestarova žena /alt. Natalija Medan/ (Širola: Čardakni na nebu ni na zemlji), (dalje Ljubica Karačić): Ženapoljskog miša, Prvi Mravić, Druga koza (Rabadan: LaFontenove basne), Vještica /alt. Marija Bačić, NafaMujić/ (Rabadan: Mali Palčić), Crna žena (Širola:Mali ptičari)Sezona 1962/63.Tetka Lija /alt. Dita Krtić/ (Doživljaji tetke Lije),Olga, djevojčica (Aleksić: Lajka i mačak Kometa)Sezona 1963/64.Lija Mudrolija, Mišić Progrizić (Matvejev: Čarobnakaljača), Prva Zvijezda, Papiga (Milčinski: ZvjezdicaPospanka), Prodavačica (Poznatov: Junaci moje ulice)Sezona 1964/65.

(Rabadan: Zlatna ribica), Majstorica (Aleksić: Bijeligolub)Sezona 1968/69.Vještica Čara Mara (Cinybulk: Ostrvo ispunjenihželja), Bijelka (Grabovsky: Vuk i kozlići), Bogataseljanka, Mali Marko (Rabadan – I. B. Mažuranić:Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića), Bezimena (Vujović: U šumi Djeda Mraza), Vražić,

Ognjeni pijetao /alt. Mirjana Pezelj/ (Markova:Vragov most) Sezona 1969/70.Miševi (Švarc: Začarana braća), Muha /alt. VesnaFranković/ (Casianova – Dvorsky: Radoznalo slonče)Sezona 1970/71.Šilo (Lipa: Na putovanju), Kvočka (Wilkowski:Medvjedić Prćasti nosić), Hukalo, strašilo (J. A.Novotny – Lepšik: Srećkove vragolije), ZecDugouško (Rajkin: Bezrepi vuk Reponja)Sezona 1971/72.Bez imena (Ćopić: Družina junaka), Bez imena(Vujović: Vrtuljak Djeda Mraza), Žozefina (Šmihla:Drž’te lopova)Sezona 1972/73.

177

Djed /alt. Petar Šurkalović/ (Prokofjev: Peća i vuk),Bakica (Lukaš: Čarobni cvjetići), Bez imena (Vujović:Novogodišnji program), Roza (Popović: Jedna drugaPepeljuga), Druga Ovčica, Mama (Januševska:Tigriček)Sezona 1973/74.Bez imena (Spajić: Novogodišnji voz), Majstorica,Markova majka, Pas Bundaš (Rabadan – I. B.Mažuranić: Šegrt Hlapić), Motovunski građani,Galijoti, Vojnici (Nazor: Veli Jože)Sezona 1974/75.Lutkica Spavalica (Pavelkić: Prodavnica lutaka),Strava (Ršumović: Babaroga)Sezoan 1975/76.Bez imena (Spajić: Bajka i Djed Mraz), Princeza(Teofilov – Andersen: Hrabri olovni vojnik)

Sezona 1976/77.i T k b k jk

Animacija (Lukić: Laž i paž), Bez imena (Hamzić:Udarna s Carine)

KEZMAN NURI-DŽIHAN(Mostar, 13. 4. 1944. godine)Završio prvi stepen Pravnog fakulteta. U Pozorištelutaka došao 1973. godine i radio kao sekretar. Od1985. godine bio direktor RKUD “Abrašević”. Bio jeprvi poslijeratni direktor Pozorišta lutaka. Povremenonastupao i kao glumac.

Jedan je od najistaknutijih članova Amaterskogpozorišta “Abrašević” iz Mostara. U Pozorištu lutakaje povremeno učestvovao u realizaciji nekihpremijernih izvedbi, ali je više bio angažiran kaoinspicijent.Sezona 1962/63.

Crna Neman, debeli zlatnik (Stanković: Isun-Boši),Zl l đ j l Ah d d k i

g l u m c i



Sezona 1976/77.Bez imena (Mančev: Trka zbog vuka), Majka,Nijemci (Jurca: Gregec Kobilica)Sezona 1977/78.Ptice /alt. Muhamed Nametak/ (Malik: LopticaSkočica), Jež (Majaron: Ko umije njemu dvije)Sezona 1978/79.Hiljadu briga (Pešić: Bor visok do neba), Bez imena

(Vujović: Novogodišnja klackalica)Sezona 1979/80.Animacija (Pešić: Lovačka priča), Mudrolija(Matvejev: Čarobna kaljača)Sezona 1980/81.Đakomo (Pavelkić: Partizanska razbibriga), Bezimena (Paljetak – Andersen: Snježna kraljica)Sezona 1981/82.Kralj Južnog arhipelaga, Narod, Čupavko (Stojanović:Mala princeza ili kako magarac umalo nije postao car)Sezona 1982/83.Majmun (Pešić: Plava ptica), Pijetao (Maršak: Priča okućici u šumici), Palčica (Paljetak – Andersen: Palčica)Sezona 1984/85.

Crna Neman, debeli zlatnik (Stanković: Isun Boši),Zlopogleđa, majstor /alt. Ahmed Sandžaktar/, PrviPatroldžija /alt. Dragan Pezelj/ (Aleksić: Lajka imačak Kometa).Posao inspicijenta je obavljao u sljedećimpredstavama:Sezona 1973/74.Novogodišnji voz, Šegrt Hlapić, Veli Jože

Sezona 1974/75.Prodavnica lutaka, Plava boja snijega, Baba RogaSezona 1975/76.Carev paž, Bajka i Djed Mraz, Hrabri olovni vojnikSezona 1976/77.Martin Krpan, Trka zbog vuka, Tobija, GregecKobilicaSezona 1977/78.Loptica Skočica

KORDIĆ IVAN(Blizanci kod Mostara, 22. 2. 1945. godine)Pjesnik, novinar i književni kritičar. Studirao jezik iknjiževnost na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku.Objavio jedanaest knjiga poezije. U Pozorištu lutaka

178

u Mostaru bio angažiran u sezoni 1964/65. Sada živi uSarajevu.Sezona 1964/65.Djetlić /alt. Vesna Hanzić/ (Mihaljević: Veliki

šumski događaj), Konjić /alt. Ahmed Sandžaktar/(Bezdjek: Drveni vojnik i njegovi prijatelji), Jarac(Rabadan: La Fontenove basne)

KRPO MILI(Mostar, 5. 1. 1978. godine)Apsolvent je Pravnog fakulteta. Pohađao je Školulutkarstva Mostar – Sarajevo. Član je “Alternativnoginstituta”.Sezona 1997/98.Bez imena (Andersen – Nametak: Olovni vojnik),Bez imena (Muhamed Nametak: Legenda o rijeci

Neretvi), Bez imena (Antun Marinić: Zaplešimo,ki j k )

se uloge odlikovale blagim lirskim titrajima ipastelnom intonacijom.Sezona 1954/55.Zvjezdica, Vila /alt. Zijada Šantić/ (Hell: Zlatokosa),Muhara (Rašić: Čarobne gusle)Sezona 1955/56.Vila Zelenka /alt. Ljubica Repović/ (Rabadan – Baum:Čarobnjak iz Oza), Tinka, Kekecova sestra /alt.Franciska Dulić-Spahić/ (Rabadan – Vandot: Kekec)Sezona 1956/57.Malik Tintilinić (Rabadan – I.B. Mažuranić: ŠumaStriborova), Dopi patuljak (Svaton: So vrednija odzlata), Čik (Kuret: Mačak u čizmama)Sezona 1957/58.Prva kraljevna (Širola: Čardak ni na nebu ni nazemlji), Crnokosa, kraljeva kći, Mrav Nestaško,

Druga ptica (Kainar: Zlatokosa)S 1958/59

g l u m c i



), ( p ,autorski projekat)Sezona 1998/99.Geograf (Exupery: Mali princ)

KRTIĆ DAVORSezona 1962/63.Nebojša, dječak (Stanković: Isun-Boši)

KRTIĆ DITA(Pečuh, Mađarska, 12. 3. 1922. – Osijek, 21. 6. 1994.)Završila je Srednju stručnu školu. Kao glumica je uPozorištu lutaka u Mostaru provela jednu sezonu.Sezona 1962/63.Teka Lija /alt. Ljubica Karačić/ (Doživljaji tetke Lije),Sršljen, vojskovođa (Stanković: Isun-Boši), Lisica(Mihaljević: Zeko, Zriko i Janje), Baka (Malik:

Loptica Skočica), Robot, Reporter Brzopričalić(Aleksić: Lajka i mačak Kometa)

KUJIĆ NEDJELJKAU Pozorištu lutaka u Mostaru je provela pet sezona iostavila vidljiv trag u povijesti ovog teatra. Njene su

g p ( )Sezona 1958/59.Miš, Janje, Drugi Mravić (Rabadan: La Fontenovebasne), Mali Palčić (Rabadan: Mali Palčić), Janko, sinsiromašnog drvosječe (Širola: Mali ptičari)

LJUBOVIĆ EDIN(Mostar, 28. 3. 1939. godine)Završio Učiteljsku školu u Mostaru. Bio prosvjetniradnik. U Pozorište je stupio u sezoni 1957/58.Posebnom stvaralačkom snagom odlikovale su senjegova kreacija Kralja Florinda u “Kraljevskoj jeci”Vlaste Pospišilove u režiji Edija Majarona i kreacijaKrekala, usamljenog diva nježne duše, u “Bajci okneževiću Sveboru i Svarožici Sunčici” Mujičića –Senkera – Škrabea. U toku rata je bio angažiran uKazalištu lutaka u Mostaru.

A) Glumačke kreacije:Sezona 1958/59.Bez imena (Rabadan: Mali palčić), Lugar Mato(Širola: Mali ptičari), Gostioničar (Mašek: Ko se hvalisam se kvari)Sezona 1962/63.

179

Pas (Karanov – Levšin: Hvalisavi mačak), DrugiPatroldžija (Aleksić: Lajka i mačak Kometa)Sezona 1963/64.Ris Pis (Matvejev: Čarobna kaljača), RazbojnikCeferin (Milčinski: Zvjezdica Pospanka), Džepar /alt.Risto Vujović/ (Andersen: Djevojčica sa šibicama),Monter (Poznatov: Junaci moje ulice)Sezona 1964/65.Zoran /alt. Ljubica Jurić, Muhamed Nametak/(Malik: Priča iz čarobne kesice), Doktor Faust, Leptir(Skupa – Venig: Srećko među bubama), Jazavac(Mihaljević: Veliki šumski događaj), Vojnik /alt.Franciska Spahić/ (Bezdjek: Drveni vojnik i njegoviprijatelji), Hrast, Poljski Miš (Rabadan: La Fontenovebasne)Sezona 1965/66.

Pavao, špijun okupatora (Bilušić: Kuća na rubušume) Vuk (Mikić Uzbuna u šumi)

Pas Žuća (Švarc: Začarana braća), Krokodil(Casianova – Dvorsky: Radoznalo slonče), Jež(Maršak: Priča o kućici u šumici), Ježić Bodlježić(Gernetova – Gurevičova: Patkica Blatkica), Floki(Per – Spačil: Guliver među lutkama)Sezona 1970/71.Psić (Wilkowski: Medvjedić Prćasti nosić), Pikula (J.A. Novotny – Lepšik: Srećkove vragolije), Jež(Rajkin: Bezrepi vuk Reponja)Sezona 1971/72.Bez imena (Ćopić: Družina junaka), Bez imena(Vujović: Vrtuljak Djeda Mraza), Džoni policajac(Šmihla: Drž’te lopova)Sezona 1972/73.Ivanuška, Mačak (Prokofjev: Peća i vuk), Gotovan(Lukaš: Čarobni cvjetići), Bez imena (Vujović:

Novogodišnji program), Otac (Popović: Jedna drugaPepeljuga) Vojnik (Januše ska Tigriček)

g l u m c i



180

p j p (šume), Vuk (Mikić: Uzbuna u šumi)Sezona 1966/67.Bedanc (Rabadan – Vandot: Kekec), Stribor /alt.Ahmed Sandžaktar/ (Rabadan – I. B. Mažuranić:Šuma Striborova), Orao, Seljaci (Trandafilova: Dječaki leptir), General (Vladislav: Bajka iz kofera),Medgek, neobična životinja (Aleksić: Izgubljena

svirala)Sezona 1967/68.Bez imena (Timotijević: Utva Zlatokrila), GlasVojnika (Rabadan: Zlatna ribica), Hrast, Poljski miš(Rabadan: La Fontenove basne), Djed Ivo, Stari Ribar(Aleksić: Bijeli golub)Sezona 1968/69.Kormilar Sam (Cinybulk: Ostrvo ispunjenih želja),Vuk /alt. Ahmed Sandžaktar/ (Grabovski: Vuk ikozlići), Crni čovjek (Rabadan – I. B. Mažuranić:Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića), Bezimena (Vujović: U šumi Djeda Mraza), Gospodin,Trgovac, Vrag /alt. Ahmed Sandžaktar/ (Markova:Vragov most), Vlastelin (Papler: Opaki vlastelin)Sezona 1969/70.

g j p g ) ( p J gPepeljuga), Vojnik (Januševska: Tigriček)Sezona 1973/74.Bez imena (Spajić: Novogodišnji voz), MajstorMrkonja /alt. Salko Šarić/ (Rabadan – I. B.Mažuranić: Šegrt Hlapić), Veli Jože /alt. Ante Vican/(Nazor: Veli Jože)Sezona 1974/75.

Pijetao (Pavelkić: Prodavnica lutaka), GeneralRazbinos (Vitez: Plava boja snijega), Mrak

(Ršumović: Babaroga), Car (Palada: Carev paž), Bezimena (Spajić: Bajka i Djed Mraz), General, Riba(Teofilov – Andersen: Hrabri olovni vojnik)Sezona 1976/77.Brdavs (Levstik: Martin Krpan), Bez imena (Mančev:Trka zbog vuka)Sezona 1977/78.Zmaj (Malik: Loptica Skočica)Sezona 1978/79.Šumski djed (Pešić: Bor visok do neba), Bez imena(Vujović: Novogodišnja klackalica), Stričak, pustahijaiz plemena Ljutića (Mujičić – Senker – Škrabe: Bajkao kneževiću Sveboru i Svarožici Sunčici)

Sezona 1979/80.Animator (Pešić: Lovačka priča), Bez imena (Spajić:Zimska bajka), Ris Pis (Matvejev: Čarobna kaljača)Sezona 1980/81.Hans, Cvjetko (Pavelkić: Partizanska razbibriga), Bezimena (Paljetak – Andersen: Snježna kraljica)Sezona 1981/82.Dvorski vatrogasac, Narod (Stojanović: Mala princezaili kako magarac umalo nije postao car), KraljFlorindo (Pospišilova: Kraljevska jeka)Sezona 1982/83.

Jež (Maršak: Priča o kućici u šumici), Ježić Bodlježić(Gernetova – Gurevičova: Patkica Blatkica), Bedanc(Rabadan – Vandot: Kekec), Krt (Paljetak –Andersen: Palčica)Sezona 1984/85.

Animator (Lukić: Laž i paž), Bez imena (Hamzić:Udarna s Carine) Prvi Glasnik Mali vilenjaci

B) Asistencije režije:Sezona 1967/68.Vojmil Rabadan: Mala vila – Zlatna ribicaSezona 1969/70.

Jozef Per – Leo Spačil: Guliver među lutkamaSezona 1972/73.Hana Januševska: TigričekSezona 1982/83.Stevan Pešić: Plava ptica

MAČKIĆ NERKEZ(Mostar, 9. 10. 1936. godine)Doktor je građevinskih znanosti. Živi u Oslu(Norveška). Bio je član prvog ansambla i prvi putnastupio u predstavi “Aladin i čarobna lampa” u uloziArhivara. U Pozorištu je ostao četiri sezone.

Sezona 1952/53.Arhivar (Hell: Aladin i čarobna lampa)

g l u m c i



181

Udarna s Carine), Prvi Glasnik, Mali vilenjaci(Maksimović: Ako je vjerovati mojoj baki)Sezona 1985/86.Skupina ljudi (Ostojić: Zlatorog)Sezona 1986/87.Repa (Pešić: Priča o repi), Drugi On, hrabri ih i nevjeruje (Stanković: Priča o Lijevoj guski)

Sezona 1987/88.Putnik namjernik (Mrkšić – Šenoa: Postolar i vrag)Sezona 1988/89.Bez imena (Vujović: Bajkom u susret Djeda Mrazu),Policijski komesar, Sudija (Mojščinski – Wilkowski:Ginjol u Parizu)Sezona 1990/91.Žurnalist Heilmann, lutka (Wedekind – Berg: Lulu –Total Recall)Sezona 2001/2002.Djed Mraz (Muhamed Nametak: Novogodišnjapriča)Sezona 2002/03.Bez imena (Nazim Hikmet: Zaljubljeni oblak); DjedMraz (Novogodišnji voz)

Arhivar (Hell: Aladin i čarobna lampa)Sezona 1953/54.Drugi patuljak (Širola: U carstvu patuljka)Sezona 1954/55.Darko /alt. Petar Šurkalović/ (Rašić: Čarobne gusle)Sezona 1955/56.Zečić /alt.Risto Vujović/ (Taufer – Novy: Mojca i

životinje), Plašljivi lav /alt. Mirzo Kajan/ (Rabadan –Baum: Čarobnjak iz Oza), Pastir Mišnjek /alt. MirzoKajan/ (Rabadan – Vandot: Kekec)

MAKSUMIĆ NEDŽAD(Mostar, 4. 5. 1961. godine)Snažnog intelektualnog naboja i sa širokim spektrominteresiranja, Nedžad Maksumić, sa podjednakomstvaralačkom strašću, ulazi i u književnost i u teatar.Sa teatrom je uspostavio vezu još 1978. godine kaosedamnaestogodišnji mladić vezujući se za glavnirasadnik mostarskih teatarskih talenata – Mostarskiteatar mladih. Nakon dvije godine je pristupioalternativnoj teatarskoj grupi “Privremeno pozorište”koju je vodio glumac Salko Šarić. Iste je godine

osnovao i pozorišnu grupu Teatar “Lik” gdje se,pored glume, bavio i režijom. Kasnije će se,povremeno, baviti i pozorišnom kritikom. Od 1993.do 1997. godine je boravio u Italiji i tamo je, sasuprugom, glumicom Dianom Ondelj-Maksumić,obnovio rad Teatra “Lik”. Na talijanskom jeziku, saangažiranjem talijanskih glumaca, napisao je i režiraopredstavu “Vlada velika tišina...” s kojom će, naFestivalu u Luganu (Švicarska) osvojiti Prvu nagradustručnog žirija. U Italiji će biti angažiran u teatarskojkompaniji “Teatro del Mediterraneo” iz Genove,zatim u kompaniji “Attori in corso” iz Brescie.Sarađivao je i sa teatrom “L’impasto” iz Bologne.Prvu knjigu poezije “Čovjek u moru!” objavio je 1983.godine. U Italiji je objavio knjigu dnevničkih zapisa“Vlada velika tišina”. Zastupljen je i u pjesničkim

antologijama koje su izlazile u Rimu i Londonu.U mostarskom Pozorištu lutaka je angažiran od 1997

Sezona 2002/2003.Kara Sejfi, Zec, Murat, Pustinjak, Crnoperi (Hikmet:Zaljubljeni oblak); Bez imena (Novogodišnji voz);Pas Vau, Kanarinac Ćiju (Ljubica Ostojić: Beskućniljubimac)

MARŠIĆ ANGELINA GINA(Mostar, 26. 9. 1917. godine)Završila stručnu školu – krojački zanat. Bila je članicaprvog ansambla i u prvoj predstavi “Snježana i sedampatuljaka” tumačila tri uloge – Drugu sluškinju,Vjevericu i Sovu. U Pozorištu je provela samo jednusezonu.Sezona 1952/53.Druga sluškinja, Vjeverica, Sova (Snježana i sedampatuljaka), Marica /alt. Dobrila Hamović/

(Kulundžić: Ivica i Marica), Visibaba, Pauk (Begović– Marijanović: Čarobni lijek)

g l u m c i



182

U mostarskom Pozorištu lutaka je angažiran od 1997.godine.Sezona 1997/98.Snjeguljac (Nedžad Maksumić: Snjeguljac), Bezimena (Muhamed Nametak: Legenda o rijeciNeretvi), Bez imena (Antun Marinić: Zaplešimo,autorski projekat)

Sezona 1998/99.Pilot, Poslovni čovjek (Exupery: Mali princ)Sezona 1999/2000.Tata Medo (Jan Wilkowski: Meca Medić), Klaun A,

Jasko (N. Gernetova – T. Gurevičova: PatkicaBlatkica)Sezona 2000/2001.Hvalisavko, Tata Slon, Mali vjetar ( Milivoje Mrkić:Ukradena priča), Bez imena (Voja Soldatović:Novogodišnja priča), Treći glumac, Car, Ljudožder(Charles Perrault: Mačak u čizmama)Sezona 2001/2002.Bez imena (Muhamed Nametak : Novogodišnjapriča), Sretni princ (Slavčo Malenov – dramatizacija:Dvije princeze)

Marijanović: Čarobni lijek)

MEDAN (MIČEVIĆ) NATALIJAU Pozorištu lutaka u Mostaru je provela dvije sezonei učestvovala u realizaciji pet premijernih izvedbi.Sezona 1956/57.Starica (Svaton: So vrednija od zlata)

Sezona 1957/58.Cestarova žena /alt. Ljubica Repović/ (Širola: Čardakni na nebu ni na zemlji), (sa prezimenom Mičević):Baka (Kainar: Zlatokosa)Sezona 1958/59.Bura, Baba, Kornjača (Rabadan: La Fontenove basne),(Mičević): Tetka Mara, Lukina sestra (Širola: Maliptičari)

MERDŽO ZVONKO(Mostar, 20. 4. 1925. godine)Inženjer mašinstva. U Pozorište ušao krajem prvesezone i prvi mu je angažman bio u predstavi “Aladini čarobna lampa”.Sezona 1952/53.

Duh lampe (Hell: Aladin i čarobna lampa)Sezona 1953/54.Starac (Hell: Ribar i duh), Kralj Dobroslav /alt.Mustafa Bijedić/ (Širola: U carstvu patuljaka)Sezona 1954/55.Matija, drvosječa /alt. Branko Hinković/, Gostioničar/alt. Mustafa Bijedić/ (Rašić: Čarobne gusle)Sezona 1955/56.Medvjed (Taufer – Novy: Mojca i životinje),Čarobnjak iz Oza (Rabadan – Baum: Čarobnjak iz Oza)Sezona 1956/57.Stribor /alt. Branko Hinković, Ante Karačić/(Rabadan – I.B. Mažuranić: Šuma Striborova),Dugonja (Širola: Dugonja, Trbonja i Vidonja), Kuhar(Svaton: So vrednija od zlata), Kralj Ruzmarin(Kuret: Mačak u čizmama)

Sezona 1957/58.Zmaj (Širola: Čardak ni na nebu ni na zemlji)

NAMETAK MUHAMED HAMICA(Mostar, 7. 12. 1944. godine)Građevinsku tehničku školu završio u Banjoj Luci. UPozorište lutaka u Mostaru stupio u sezoni 1962/63.i, sa kraćim prekidima, ostao do 1985. godine. Zavrijeme rata organizirao s mladima lutkarskeradionice. Kao izbjeglica boravio u Sloveniji i Italiji.U Italiji stupio u vezu sa talijanskim lutkarima i samladim Talijanima i izbjeglicama iz Bosne režirao“Patkicu Blatkicu”. U Mostar se vraća 1995. godine.Od 1996. do 2000. godine bio upravnik Pozorištalutaka. Sa Dubravkom Zrnčić-Kulenović, MarkomKovačevićem, Safetom Plakalom i Ljubicom Ostojićosniva “Školu lutkarstva Sarajevo – Mostar”. Na VIIIsusretu pozorišta lutaka Bosne i Hercegovine,održanom u Bugojnu 1978. godine, dobio nagradu

zvaničnog žirija za ulogu Doktora u predstavi “Carevpaž” Josipa Palade u rediteljskoj postavci Edija

g l u m c i



j ( j )

MIĆIĆ ALEKSANDAR(Beograd, 1939. godine)Diplomirao na Akademiji za pozorište, film iteleviziju u Beogradu. U mostarskom Narodnompozorištu radio od 1963. do 1966. godine, a onda je

prešao u Sarajevo, najprije u Malo pozorište (kasnijeKamerni teatar), potom u Narodno pozorište. Sadaživi u Italiji.Sezona 1972/73.Pripovijedač (Prokofjev: Peća i vuk)

MILIDRAG SNEŽANA(Kruševac, 18. 3. 1963. godine)Bila član alternativne teatarske grupe “Privremeno

pozorište”. Trenutno radi kao glumica u Dječjempozorištu Republike Srpske u Banjoj Luci.Sezona 1987/88.Kuma Mara (Mrkšić – Šenoa: Postolar i vrag)Sezona 1988/89.Bez imena (Spajić: Bajkom u susret Djeda Mrazu)

p J p j j p jMajarona. Za istu ulogu je dobio i nagradu Udruženjadramskih umjetnika Bosne i Hercegovine. U Bariju(Italija) dobio je nagradu Zlatna Pulčinela (Pulcinellad’oro). Trinaest puta je bio asistent režije.Sezona 1962/63.Medvjed (Karanov – Levšin: Hvalisavi mačak)

Sezona 1963/64.Gospodin u fraku /alt. Dragan Pezelj/ (Andersen:Djevojčica sa šibicama), Duško (Poznatov: Junacimoje ulice)Sezona 1964/65.Zoran /alt. Edin Ljubović/ (Malik: Priča iz čarobnekesice), Duh, Komarac (Skupa – Venig: Srećko međububama), Strašilo (Mihaljević: Veliki šumski događaj)Sezona 1968/69.Bijeli pijetao (Markova: Vragov most)Sezona 1969/70.Nilski konj (Casianova – Dvorsky: Radoznalo slonče)Sezona 1972/73.Bez imena (Vujović: Novogodišnji program), General

183

(Popović: Jedna druga Pepeljuga), Doktor, ČetvrtiTigar (Januševska: Tigriček)Sezona 1973/74.Bez imena (Spajić: Novogodišnji voz), Pas Bundaš(Rabadan – I. B. Mažuranić: Šegrt Hlapić), BarbaBjanka, Motovunski građani (Nazor: Veli Jože)Sezona 1974/75.Spomenik (Pavelkić: Prodavnica lutaka), Kralj, Vladarzemlje Muradije (Vitez: Plava boja snijega),Minijatura (Ršumović: Babaroga)Sezona 1975/76.Doktor (Palada: Carev paž), Bez imena (Spajić: Bajkai Djed Mraz), Ole zatvori oči (Teofilov – Andersen:Hrabri olovni vojnik)Sezona 1976/77.Martin Krpan (Levstik: Martin Krpan), Bez imena

(Mančev: Trka zbog vuka), Partizan Neven (Jurca:Gregec Kobilica)

ONDELJ-MAKSUMIĆ DIANA(Mostar, 21. 12. 1969. godine)Završila Pedagošku akademiju u Mostaru, odsjekbosanski jezik i književnost. Bila je članicaalternativne pozorišne grupe Teatar “Lik”. Od 1993.do 1997. godine živjela u Italiji i radila kao glumica unekoliko pozorišnih grupa: “Teatro delMediterraneo” iz Genove, “Attori in corso” izBrescie, a sa Teatrom “Lik” učestvovala na prestižnimteatarskim festivalima u Italiji i Švajcarskoj. Od 1997.godine radi u Pozorištu lutaka u Mostaru. Bavi se iknjiževnošću i za svoj književni rad je dobila inekoliko nagrada. Na Osmom međunarodnomfestivalu pozorišta za djecu “Subotica 2001.” njena jekreacija Mačka u predstavi “Mačak u čizmama”proglašena najboljom.

Sezona 1997/98.Čistačica II, Kraljica, Mrav Anastazije (Nedžad

g l u m c i



184

g )Sezona 1977/78.Pustinjak, Ptica /alt. Ljubica Karačić/ (Malik: LopticaSkočica)Sezona 1978/79.Bez imena (Vujović: Novogodišnja klackalica),Knežević Svebor (Mujičić – Senker – Škrabe: Bajka o

kneževiću Sveboru i Svarožici Sun

čici), Zec (Peši

ć:Lovačka priča), Lovac (Matvejev: Čarobna kaljača)

Sezona 1980/81.Karlo (Pavelkić: Partizanska razbibriga), Bez imena(Paljetak – Andersen: Snježna kraljica)Sezona 1982/83.Pastir Mišnjek /alt. Salko Šarić/ (Rabadan – Vandot:Kekec), Peta Ribica, Treći Hrušt (Paljetak –Andersen: Palčica)Sezona 1984/85.Bez imena (Hamzić: Udarna s Carine)Sezona 1997/98.Bez imena (Muhamed Nametak: Legenda o rijeciNeretvi), Voditelj (Zaplešimo – autorski projekatAntuna Marinića)

j j (Maksumić: Snjeguljac), Bez imena (MuhamedNametak: Legenda o rijeci Neretvi), Bez imena(Antun Marinić: Zaplešimo, autorski projekat),Sezona 1998/99.Mali princ (Exupery: Mali princ)Sezona 1999/2000.

Meco Medić

(Jan Wilkowski: Meco Medić), LijaMudrolija (N. Gernetova – T. Gurevičova: Patkica

Blatkica)Sezona 2000/2001.Pričalica, Mali Slon (Milivoje Mrkić: Ukradena priča),Bez imena (Voja Soldatović: Novogodišnja priča),Prvi glumac, Mačak u čizmama (Charles Perrault:Mačak u čizmama)Sezona 2001/2002.Princeza Kejt, Kraljica (Slavčo Malenov –dramatizacija: Dvije princeze)Sezona 2002/2003.Ajša, Elif (Hikmet: Zaljubljeni oblak)

Asistencija režije:

Sezona 1997/98.Antun Marinić: Zaplešimo (autorski projekat)

OSTOJIĆ DARKO(Mostar, 16. 2. 1963. godine)Završio Građevinsku tehničku školu. Bio članalternativnih grupa “Privremeno pozorište” i Teatar“Lik”. U Pozorištu lutaka bio angažiran od sezone

1983/84. do 1987/88. Od 1988. do 1990. živio uLondonu, a od 1990. do danas živi u Malagi u Španiji.Radi kao muzički producent, a povremeno piše imuziku za pozorišne predstave.U podjeli nakon 1983. godineBez imena (Florijan: Tobija)Sezona 1984/85.Animator (Lukić: Laž i paž), Bez imena (Hamzić:

Udarna s Carine), Južnjak (Maksimović: Ako jevjerovati mojoj baki)

Lorenco, Osveta (Thomas Kyd: Strijela vremena),Dadilja /alt. Gordan Arapović/, Provodadžija, Lovac,Animacija vodenice (A.S. Puškin: Rusalka)

PEROTIĆ MAJA(Mostar, 7. 9. 1978. godine)Pohađala Školu lutkarstva Mostar – Sarajevo. Sadaživi u New Yorku.

Sezona1996/97.Bez imena ( Igraonica, scensko-poetski kolaž)Sezona 1997/98.Bez imena ( Andersen – Nametak: Olovni vojnik)

PEROTIĆ SANDRA(Mostar, 9. 6. 1977. godine)Završila je Trgovačku školu i pohađala Školu

lutkarstva Mostar – Sarajevo. Članica je“Alternativnog instituta”.

g l u m c i



Sezona 1985/86.Skupina ljudi (Ostojić: Zlatorog)Sezona 1986/87.Momak lepi Jovo (Pešić: Priča o repi), Animator prvi,radi sve što bajci treba ( Stanković: Priča o Lijevojguski), Majski hrušt (Zajc: Pijetao se sastavlja)

Sezona 1987/88.Lisac Slaninko (Konopnjicka: Priča o Čvrljugi,patuljcima i siročetu Marici), Guliver (Per – Spačil:Guliver među lutkama), Kum Grga /alt. SilvanaVučić/ (Šenoa – Mrkšić: Postolar i vrag)

PEHAR ROBERT(Mostar, 1. 11. 1966. godine)U Pozorište lutaka je stupio u posljednjoj sezoni pred

izbijanje rata i nastupio u tri posljednje predstave. Paipak, kritika ga je uspjela zapaziti, čak ga najaviti kaosvojevrsno otkrovenje (Ljubica Ostojić).Sezona 1990/91.Esherich, reporter; Ludmila Steinherz,lutka(Wedekind – Berg: Lulu – Total Recall),

Sezona 1996/97.Bez imena (Igraonica, scensko-poetski kolaž)Sezona 1997/98.Bez imena (U svijetu dječjih prava), Bez imena(Andersen – Nametak: Olovni vojnik), Bez imena(Muhamed Nametak: Legenda o rijeci Neretvi), Bez

imena (Antun Marinić: Zaplešimo, autorski projekat)Sezona 1998/99.

Zmija (Exupery: Mali princ)Sezona 2002/03.Maca Mijau, Ciklama (Ljubica Ostojić: Beskućniljubimac)

PEZELJ DRAGAN(Mostar, 24. 5. 1935. godine)

Završio Učiteljsku školu u Mostaru, a potomPrirodno-matematski fakultet u Sarajevu, odsjekgeografije. Bavio se društveno-političkim radom islikarstvom. Bio je član prvog ansambla i učestvovaou realizaciji prve predstave – “Snježana i sedampatuljaka”, u kojoj je tumačio čak dvije uloge –

185

Trapka, ljekara, i Pauka. Potom je napraviovišegodišnju pauzu, a onda se pojavio u sezoni1962/63. i ostao dvije sezone.Sezona 1952/53.Trapavko, ljekar, Zec, Pauk (Snježana i sedampatuljaka)Sezona 1962/63.Ujak Kokot (Doživljaji tetke Lije), Komentator /alt.

Ante Karačić/ (Stanković: Isun-Boši), Lugar Marko(Mihaljević: Zeko, Zriko i Janje), Dabar, Jarac(Karanov – Levšin: Hvalisavi mačak), Pustinjak,Najstariji Zmajić (Malik: Loptica Skočica), Prvipatroldžija /alt. Nuri-Džihan Kezman/ (Aleksić:Lajka i mačak Kometa)Sezona 1963/64.Lovac (Matvejev: Čarobna kaljača), Komet Repatica,

Drugi bubnjar, Crnac (Milčinski: ZvjezdicaPospanka), Gospodin u fraku /alt. Muhamedk d b

Sezona 1988/89.Bez imena (Spajić: Bajkom u susret Djeda Mrazu),Ginjol /alt. Salko Šarić/ (Mojščinski – Wilkowski:Ginjol u Parizu), Tonami /sa Dubravkom Šunjić--Vujović/ (Čikamacu Tokusa: Asagao)Sezona 1989/90.Žena Druga (Marinić: Vjetar uvijek nešto nosi)

POPOVIĆ-POZNATOV OLGA(Cvetaja, Vojvodina, 12. 7. 1933. – Beograd, 25. 1.1996.)Prva iskustva u vođenju marionete stjecala je još kaoučenica u pančevačkom Marionetskom pozorištu. Nabeogradsku Pozorišnu akademiju se upisala 1951.godine, u klasu Viktora Starčića. Međutim, kada jeBeogradsko marionetsko pozorište raspisalo konkurs

za glumca-lutkara, ona se prijavila na audiciju i bilaprimljena u stalni angažman od 1953. do 1955.d k b l l

g l u m c i



Nametak/ (Andersen : Djevojčica sa šibicama),Dragan /alt. Ljubica Jurić/ (Poznatov: Junaci mojeulice)

POPOVIĆ-MILJKO JADRANKA(Mostar, 25. 7. 1964. godine)Po zanimanju je ekonomski tehničar. U Pozorištelutaka u Mostaru angažirana u sezoni 1985/86. i radilado izbijanja rata. Od tada do danas je angažirana uLutkarskom kazalištu Mostar.Sezona 1985/86.Skupina ljudi (Ostojić: Zlatorog),Sezona 1986/87.Animator drugi, radi sve što bajci treba (Stanković:Priča o Lijevoj guski), Animacija /sa Vanjom Hrvić/

(Zajc: Pijetao se sastavlja)Sezona 1987/88.Vremenko, Magla (Konopnjicka: Priča o Čvrljugi,patuljcima i siročetu Marici), Perca /alt. Salko Šarić/(Per – Spačil: Guliver među lutkama), Kuma Kata(Mrkšić – Šenoa: Postolar i vrag)

godine. Prva kreacija joj je bila uloga Kaja u “Snježnojkraljici”. Nakon dvije sezone, 1956. je došla u Mostar.Poslije toga je provela jednu godinu na Akademiji zalutkarstvo u Pragu, pa se kasnije posvetila iprevodilačkom radu. U sezoni 1963/64. režirat će isopstvenu dramu “Junaci moje ulice”.

Sezona 1956/57.Vila /alt. Azra Bajrić/ (Širola: Dugonja, Trbonja iVidonja)Sezona 1962/63.Hvalisavi mačak (prevod)Sezona 1963/64.Genadij Matvejev: Čarobna kaljača (prevod irediteljska postavka), Junaci moje ulice (vlastito djelokoje je sama i režirala)

PREMILOVAC MITHADUčestvovao je u realizaciji samo dvije premijerneizvedbe.Sezona 1952/53.Čarobnjak iz Afrike (Hell: Aladin i čarobna lampa)

186

Sezona 1953/54.Mudrac /alt. Branko Hinković/ (Širola: U carstvupatuljaka)

PRUSINA TONKASezona 1956/57.Čok /u alt. sa Frankom Škobić/ (Kuret: Mačak učizmama)

PUDAR DAMIR(Mostar, 20. 11. 1962. godine)Završio je Pravni fakultet. U Pozorištu lutaka uMostaru bio angažovan od sezone 1985/86. doizbijanja rata. Sada živi u Norveškoj i radi kaoumjetnički i administrativni direktor MIDFYLKETTEATERVERKSTED. Od 1994. godine posjeduje

svoj vlastiti teatar “Teater Spun” (Vrabac). Godine1997. dobio je godišnju nagradu Udruženja dramskihumjetnika Norveške za režiju predstave “Mit o

Esherich, reporter, Markiz Casti-Piani, lutka(Wedekind – Berg: Lulu – Total Recall)

RADOŠ SERGIO(Mostar, 22. 11. 1971. godine)

Jedna od životnih preokupacija mu je muzika. Bio jepjevač u grupi MO – Selection Band. Pohađao Školulutkarstva Mostar – Sarajevo. U Pozorištu lutaka je

od decembra 1997. godine.Sezona 1997/98.Bez imena (U svijetu dječjih prava), Bez imena(Andersen – Nametak: Olovni vojnik), Čistač,Ogledalce, Zec Kec (Nedžad Maksumić: Snjeguljac),Bez imena (Muhamed Nametak: Legenda o rijeciNeretvi), Bez imena (Antun Marinić: Zaplešimo,autorski projekat),

Sezona 1998/99.Kralj (Exupery: Mali princ)S 1999/00

g l u m c i



umjetnika Norveške za režiju predstave Mit oSizifu”.Sezona 1985/86.Tragač Prvi, glas razuma drskog (Ostojić: Zlatorog)Sezona 1986/87.Animator drugi, radi sve što bajci treba (Stanković:Priča o Lijevoj guski), Mrav (Zajc: Pijetao sesastavlja)Sezona 1987/88.Zloćko (Per – Spačil: Guliver među lutkama),Postolar (Mrkšić – Šenoa: Postolar i vrag)Sezona 1987/88.Bez imena (Spajić: Bajkom u susret Djeda Mrazu),Komazava /sa Mirjanom Pezelj/ (Čikamacu Tokusa:Asagao)

Sezona 1989/90.Kralj Ivan (Farjeon: Zapadna Nigdilija)Sezona 1990/9l.Horacio, dželat, Španski general, Duh Andreje /alt.Gordan Arapović, Vanja Hrvić/ (Thomas Kyd:Strijela vremena), Knez (A.S. Puškin: Rusalka),

Sezona 1999/00.Pas (Jan Wilkowski: Meco Medić), Klaun B, JežićBodlježić (N. Gernetova – T. Gurevičova: PatkicaBlatkica)Sezona 2000/01.Miran, Noj, Vjetar (Milivoje Mrkić: Ukradena priča),

Bez imena (Voja Soldatović: Novogodišnja pri

ča),Drugi glumac, Najmlađi brat, Žeteoci, Kosci (Charles

Perrault: Mačak u čizmama)Sezona 2001/02.Bez imena (Muhamed Nametak: Novogodišnjapriča), Lijepi princ, Pilićarka (Slavčo Malenov –dramatizacija: Dvije princeze)Sezona 2002/03.Derviš, Vihor, Mahmut (Hikmet: Zaljubljeni oblak);

Bez imena (Novogodišnji voz); Miš Ciju (LjubicaOstojić: Beskućni ljubimac)

RADULOVIĆ-PEZELJ MIRJANA(Mostar, 28. 11. 1939. godine)Završila Stručnu školu u Mostaru. U Pozorište lutaka

187

stupila u sezoni 1962/63. U nekoliko predstava je bilaasistent režije. Svojim likovima je davala blagupoetsku mekotu, uklapajući ih, uglavnom, u opći fonigre. I njena je kreacija bila zapažena u sceni delfina upredstavi “Izgubljeni balon” na Drugom susretupozorišta lutaka Bosne i Hercegovine. Također joj je,na Petom susretu bila zapažena animacija minijaturaGroze i Strave u predstavi “Baba Roga”, a na

Desetom susretu pozorišta lutaka BiH podijelila jekolektivnu nagradu za animaciju Krave u predstavi“Bor visok do neba”.A) Glumačke kreacije:Sezona 1962/63.Zekula /alt. Azra Ljubović/ (Doživljaji tetke Lije),Kadaja Hime, sestra Isun-Bošija, Ćusukon, fazan /alt.Azra Ljubović/ (Stanković: Isun-Boši), Janje /alt.

Azra Ljubović/ (Mihaljević: Zeko, Zriko i Janje),Treći Zečić, Druga Svraka (Karanov – Levšin:H li i č k) L ti Sk či / lt A

Vjeverica, Seljanke (Trandafilova: Dječak i vjetar),Drugi Domino (Vladislav: Bajka iz kofera), Papagajzvani Prikan (Aleksić: Izgubljena svirala)Sezona 1967/68.Bez imena (Timotijević: Utva Zlatokrila), Zlatnaribica (Rabadan: Zlatna ribica), Gavran (Rabadan: LaFontenove basne)Sezona 1968/69.

Duh Plavog bisera (Cinybulk: Ostrvo ispunjenihželja), Crnko (Grabovski: Vuk i kozlići), Sobarica izvelike kuće, Majka (Rabadan – I. B. Mažuranić:Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića), Bezimena (Vujović: U šumi Djeda Mraza), Vražice,Ognjeni pijetao /alt. Ljubica Karačić/ Tri koke /alt.Dubravka Šunjić, Vesna Hanzić/ (Markova: Vragovmost)

Sezona 1969/70. Jegor, Miševi (Švarc: Začarana braća), Kamila(C i D k R d l l č ) P tki

g l u m c i



188

Hvalisavi mačak), Loptica Skočica /alt. AzraLjubović/, Ptić Carić /alt. Azra Ljubović/ (Malik:Loptica Skočica), Lajka, pas (Aleksić: Lajka i mačakKometa)Sezona 1963/64.Zečić Cup (Matvejev: Čarobna kaljača),

Pripovjedačica (Mil

činski: Zvjezdica Pospanka), NovaGodina (Andersen: Djevojčica sa šibicama), Beca

(Poznatov: Junaci moje ulice)Sezona 1964/65.Žena /alt. Ljubica Karačić/ (Malik: Priča iz čarobnekesice), Skakavac (Skupa – Venig: Srećko međububama), Grlica (Mihaljević: Šumski događaj) (daljepod prezimenom Pezelj):Kačika-kuhar /alt. Franciska Spahić/ (Papler: Opaki

vlastelin), Mirko, dječak (Bilušić: Kuća na rubušume), Miš, Druga Djevojčica (Mikić: Uzbuna ušumi)Sezona 1965/66.Tinka, Kekecova sestra (Rabadan – Vandot: Kekec),Dušići (Rabadan – I. B. Mažuranić: Šuma Striborova),

(Casianova – Dvorsky: Radoznalo slonče), PatkicaBlatkica (Gernetova – Gurevičova: Patkica Blatkica),Beba (Per – Spačil: Guliver među lutkama)Sezona 1970/71.Šaško /alt. Franciska Spahić/ (Jaroš: Prasići se ne bojevuka), Zec (Lipa: Na putovanju), Pile (Wilkowski:

Medvjedić

Prćasti nosi

ć), Pikulence, vraži

ć(J. A.Novotny – Lepšik: Srećkove vragolije), Jazavac Maza

(Rajkin: Bezrepi vuk Reponja)Sezona 1971/72.Bez imena (Ćopić: Družina junaka), Karolina(Šmihle: Drž’te lopova)Sezona 1972/73.Sašenka, ptičica (Prokofjev: Peća i vuk), Kozica /alt.Franciska Spahić/ (Lukaš: Čarobni cvjetići), Bez

imena (Vujović: Novogodišnji program)Sezona 1973/74.Bez imena (Spajić: Novogodišnji voz), Mali Marko/alt. Salko Šarić/ Papiga (Rabadan – I. B. Mažuranić:Šegrt Hlapić), Motovunski građani (Nazor: Veli

Jože)

Sezona 1974/75.Pajac (Pavelkić: Prodavnica lutaka), Dvorski stražari(Vitez: Plava boja snijega), Mila, Groza (Ršumović:Babaroga)Sezona 1975/76.Učiteljica, Prvi podanik /alt. Ilija Filipović/ (Palada:Carev paž), Bez imena (Spajić: Bajka i Djed Mraz),Moli, Kaj (Tefoilov – Andersen: Hrabri olovni

vojnik)Sezona 1976/77.Car /alt. Risto Vujović/ (Levstik: Martin Krpan), Bezimena (Mančev: Trka zbog vuka), Gregec (Jurca:Gregec Kobilica)Sezona 1977/78.Psić (Malik: Loptica Skočica)Sezona 1978/79.

Kokari kara Din /alt. Franciska Spahić/, Krava /alt.Franciska Spahić/ (Pešić: Bor visok do neba), Bezimena (Vujović: Novogodišnja klackalica) Čičak

Sezona 1985/86. Jež Kopljaš (Majaron: Ko umije njemu dvije)Sezona 1986/87.Susjetka (Pešić: Priča o repi), Desni gusan(Stanković: Priča o Lijevoj guski)Sezona 1987/88.Sjeničko, Pas Šarko (Konopnjicka: Priča o Čvrljugi,patuljcima i siročetu Marici)

Sezona 1988/89.Komazava /sa Damirom Pudarom/ (Tokusa: Asagao)B) Asistencije režije:Sezona 1976/77.Fran Levstik: Martin KrpanSezona 1984/85.Desanka Maksimović: Ako je vjerovati mojoj bakiSezona 1985/86.

Edi Majaron: Ko umije njemu dvije

SALAHOVIĆ IRENA

g l u m c i



189

imena (Vujović: Novogodišnja klackalica), Čičak,pustahija iz plemena Ljutića (Mujičić – Senker – Škrabe:Bajka o kneževiću Sveboru i Svarožici Sunčici)Sezona 1979/80.Bez imena (Spajić: Zimska bajka), Cup (Matvejev:Čarobna kaljača)Sezona 1980/81.Magda (Pavelkić: Partizanska razbibriga), Bez imena(Paljetak-Andersen: Snježna kraljica)Sezona 1981/82.Car, Medvjed (Stojanović: Mala princeza ili kakomagarac umalo nije postao car)Sezona 1982/83.Mačka sa grane (Pešić: Plava ptica), Patkica Blatkica(Gernetova – Gurevičova: Patkica Blatkica), Tinka,

Kekecova sestra (Rabadan – Vandot: Kekec), Žabin sin,Druga Ribica, Treći Pauk (Paljetak – Andersen: Palčica)Sezona 1984/85.Bez imena (Hamzić: Udarna s Carine), Svjetlana,Plavi vilenjaci (Maksimović: Ako je vjerovati mojojbaki)

SALAHOVIĆ IRENAPohađala je Školu lutkarstva Mostar – Sarajevo. Od1998. godine živi u Norveškoj.Sezona 1997/98.Bez imena (Muhamed Nametak: Legenda o rijeciNeretvi), Bez imena (Antun Marinić: Zaplešimo,autorski projekat)

SALČIN LEJLA, ĆIŠIĆ NEDIM, BAJRAMOVIĆAMELA, ĆEHIĆ ARMINA, SERDAREVIĆMAŠA, NOŽIĆ SAŠA, DIZDAREVIĆ SELENAUčestvovali su u autorskom projektu AntunaMarinića “Zaplešimo”.

SANDŽAKTAR AHMED

(Mostar, 28. 1. 1931. – Mostar, 28. 10. 1979.)Njegov doprinos razvoju Pozorišta lutaka je znatnoočitiji nego što to na prvi pogled izgleda. On jepridonosio utemeljenju one središnje linije uglumačkim dometima na kojima su se mogli lakšeočitovati oni stvaraoci čije su stvaralačke moći

nadilazili prosječnu ravan. Realizirao je sljedeće role:Sezona 1962/63.Zelena Neman, srebrenjak (Stanković: Isun-Boši),Vuk (Karanov – Levšin: Hvalisavi mačak), Zlopogleđa/alt. Nuri-Džihan Kezman/ (Aleksić: Lajka i mačakKometa)Sezona 1963/64.Medvjed Brundo (Matvejev: Čarobna kaljača), Kum

Mjesec, Prvi bubnjar (Milčinski: Zvjezdica Pospanka),Traktorista, Pilot (Poznatov: Junaci moje ulice), ČikaSrećko (Malik: Priča iz čarobne kesice), Djed, Svici(Skupa – Venig: Srećko među bubama)Sezona 1964/65.

Jež /alt. Ljubica Karačić/ (Mihaljević: Veliki šumskidogađaj), Konjić /alt. Ivan Kordić/ (Bezdjek: Drvenivojnik i njegovi prijatelji), Drvosječa, Vuk (Rabadan:

La Fontenove basne)Sezona 1965/66.Vlastelin (Papler: Opaki vlastelin) Talijanski fašista

Medvjed Miša (Švarc: Začarana braća)Sezona 1970/71.Tata Medo (Wilkowski: Medvjedić Prćasti nosić),Medvjed stomatolog (Rajkin: Bezrepi vuk Reponja)Sezona 1971/72.Bez imena (Mladinov: Izgubljeni balon), Bez imena(Ćopić: Družina junaka), Bez imena (Vujović:Vrtuljak Djeda Mraza)

SESAR VERA(Mostar, 24. 5. 1938. godine)Završila Pravni fakultet. Radi kao sekretar naPedagoškoj akademiji u Mostaru i pruža besplatnupomoć za Udruženje žena Bosne i Hercegovine. Živiu Mostaru. U Pozorištu igrala u sezoni 1957/58.Sezona 1957/58.

Ribar, Breza (Jozef Kainar: Zlatokosa)

SKIKIĆ ULFETA

g l u m c i



190

Vlastelin (Papler: Opaki vlastelin), Talijanski fašista(Bilušić: Kuća na rubu šume), Medvjed (Mikić:Uzbuna u šumi)Sezona 1966/67.Kosobrin (Rabadan – Vandot: Kekec), Krčmar, Seljaci(Trandafilova: Dječak i vjetar), Dželat (Vladislav:Priča iz kofera), Stari majstor (Aleksić: Izgubljenasvirala)Sezona 1967/68.Bez imena (Timotijević: Utva Zlatokrila), Uh, šumskipatuljak (Rabadan: Mala vila), Drvosječa, Vuk(Rabadan: La Fontenove basne), Gospodin Antun,šef policije, Ilegalci (Aleksić: Bijeli golub)Sezona 1968/69.Gusarski kapetan (Cinybulk: Ostrvo ispunjenih

želja), Majstor Mrkonja, Stari mljekar (Rabadan – I.B.Mažuranić: Čudnovate zgode i nezgode šegrtaHlapića), Bez imena (Vujović: U šumi Djeda Mraza),Trgovac, Gospodin, Vrag /alt. Edin Ljubović/(Markova: Vragov most)Sezona 1969/70.

SKIKIĆ ULFETA(Mostar, 10. 5. 1951. godine)Završila Nižu muzičku školu i Dramski studio priNarodnom pozorištu u Mostaru. U Pozorištu lutakaje angažirana od sezone 1975/76. Za svoje kreacije ječesto dobijala vrlo laskave ocjene. Jednu od tih ocjenaje izrekla pjesnik, teatrolog i pozorišni kritičarLjubica Ostojić u vezi sa njenom kreacijom likaAsagao u istoimenoj predstavi:”Izuzetnom strašću inježnošću, ušavši u lutku vlastitim tijelom, ona živi tulutku fino uobličenom emotivnošću koju varira inijansira tako da izbjegne svaki šablon i ponavljanje.Šta može napraviti dobra i istinska glumica ako sespoji sa lutkom u jedno biće i shvati animaciju kaodio lutke dopunivši ga a neodvojivši od istinske

emocije? Pa može, na primjer, napraviti vrhunskukreaciju kao Ulfeta Skikić sa svojim Asagao”. Zasvoje kreacije je dobivala i visoka priznanja: na

Jedanaestom susretu pozorišta lutaka Bosne iHercegovine dobila je jednu od pet ravnopravnihnagrada za kreaciju Gerde u Andersenovoj “Snježnoj

kraljici”, koju je za scenu adaptirao i režirao LukoPaljetak. Na istom Festivalu je i sama predstavaproglašena najboljom. Zatim je na Šestom bijenalujugoslavenskog lutkarstva dobila nagradu, sa SilvanomVučić, za animaciju lika Asagao u istoimenojpredstavi koja je na istom Bijenalu dobila nagradu zapredstavu u cjelini. Naredne godine će za istu ulogudobiti nagradu i na Petnaestom susretu pozorišta

lutaka Bosne i HercegovineSada živi u gradu Osmo u Švedskoj.Sezona 1975/76.Princeza (Palada: Crveni paž)Sezona 1977/78.Zmajići /alt. Salko Šarić/ (Malik: Loptica Skočica),Zeko Prepredenko (Majaron: Ko umije njemu dvije)Sezona 1979/80.

Animacije lutke (Pešić: Lovačka priča), Bez imena(Spajić: Zimska bajka), Fina (Matvejev: Čarobnakaljača)

Mačka (Pešić: Priča o repi), Lijeva guska (Stanković:Priča o Lijevoj guski)Sezona 1987/88.Kuma (Konopnjicka: Priča o Čvrljugi, patuljcima isiročetu Marici)Sezona 1988/89.Bez imena (Spajić: U susret Djeda Mrazu), Asagao/sa Silvanom Vučić/ (Čikamacu Tokusa: Asagao)

Sezona 1990/91.Bianetta, lutka (Wedekind – Berg: Lulu – TotalRecall)

Asistencija režije:Sezona 1988/89.Č.Tokusa: Asagao

SOLDIĆ KREŠIMIR

I on pripada grupi glumaca čije se ime našlo naplakatu za prvu predstavu kojom je Pozorište lutakaiz Mostara započelo svoj hod čiju pedesetogodišnju

g l u m c i



191

kaljača)Sezona 1980/81.Djevojčica (Streda: Čika Bajkine bajke), Cikorije(Popadić: Ko je izmislio dimnjačara), Bez imena(Paljetak – Andersen: Snježna kraljica)Sezona 1981/82.Mala princeza (Stojanović: Mala princeza ili kakomagarac umalo nije postao car), Mariuccia, kraljevakći; Kraljica, Matteova majka (Pospišilova: Kraljevskajeka)Sezona 1982/83.Lenka (Pešić: Plava ptica), Mena, siroče (Rabadan –Vandot: Kekec), Kraljević, Treća ribica (Paljetak –Andersen: Palčica)Sezona 1984/85.

Bez imena (Hamzić: Udarna s Carine), Dobra vila(Maksimović: Ako je vjerovati mojoj baki)Sezona 1985/86.Lisica Punorepka (Majaron: Ko umije njemu dvije),Vile, Skupina ljudi (Ostojić; Zlatorog)Sezona 1986/87.

iz Mostara započelo svoj hod čiju pedesetogodišnjuparabolu upravo bilježimo.Sezona 1952/53.Lutajući princ, Ćuk (Snježana i sedam patuljaka),Razvigorac (Begović – Marijanović: Čarobni lijek)

SUNAGIĆ MEHMED(Trebinje, 31. 8. 1939. godine)Završio Učiteljsku školu u Mostaru, zatim Pedagoškuakademiju i Prirodno-matematski fakultet u Sarajevu.Radio kao prosvjetni radnik u Glavatičevu kodKonjica (bio upravitelj osnovne škole). Sada živi uHolandiji. U Pozorištu bio angažiran od sezone1957/58. do sezone 1962/63.Sezona 1957/58.

Drugi ribar (Kainar: Zlatokosa)Sezona 1958/59.Čobanin, Mrav, Gradski miš (Rabadan: La Fontenovebasne), Stanko (Rabadan: Mali Palčić), Jurica, Grginsin (Širola: Mali ptičari), Prodavač na trgu (Mašek:Ko se hvali sam se kvari)

Sezona 1962/63.Zeko (Doživljaji tetke Lije), Isun-Boši (Stanković:Isun-Boši), Zeko (Mihaljević: Zeko, Zriko i Janje),Saobraćajac, Strašilo Plašilo, Srednji Zmajić (Malik:Loptica Skočica), Vlado, dječak (Aleksić: Lajka imačak Kometa)

ŠANTIĆ ZIJADA

(Mostar, 4. 9. 1935. godine)Pripada prvoj generaciji glumaca Pozorišta lutaka uMostaru. Njene kreacije su bile promišljene, obojeneblagim nanosima izbistrenih emocija koje su prekolutke stizale do gledališta, do mladih ljubitelja teatrakoji su upravo te emocije razumijevali i prihvatali ihkao stvarnost koja se kroz teatar formulirala i nudilanjihovim receptivnim mogućnostima.

Sezona 1952/53.Krponja, krojač, Lisica (Snježana i sedam patuljaka),Vještica (Kulundžić: Ivica i Marica), Baba Pelka,

ŠARIĆ SALKO Jedna od najosobenijih ličnosti u ukupnombosanskohercegovačkom glumištu, nestalan inemiran, kretao se mediteranskim meridijanima takoslobodno da se svuda osjećao kao kod kuće. Stupao jeu kontakt sa istaknutim ličnostima evropske kultureposljednjih decenija XX stoljeća, snimao filmove urazličitim svjetskim koprodukcijama, bio miljenik

Lukina Viskontija, imenovan članom brojnihevropskih žirija, načinio nekoliko dragocjenihmonografskih publikacija medju kojima i publikaciju“Pozorište lutaka Mostar 1952. – 1992.”, monografijuo mostarskim slikarima, pokretao alternativneteatarske grupe kao što je “Privremeno pozorište” uMostaru u okviru kojega je realizirao nekolikozanimljivih projekata među kojima se ističu

“Ekumena” i “Mit o postanku svijeta”. Iz opsežnogteksta Esada Pajevića, objavljenog 31. marta 1991.godine, doznajemo o Šariću neke biografske činjenice

g l u m c i



j ( ), ,Glad, Krtica (Begović – Marijanović: Čarobni lijek),Tamba, Princeza (Hell: Aladin i čarobna lampa)Sezona 1953/54.Abdula, Prva riba (Hell: Ribar i duh), Vještica (Širola:Rusalka), Kraljica Mirjana (Širola: U carstvupatuljaka)Sezona 1954/55.Zvjezdica, Vila /alt. Nedjeljka Kujić/ (Hell:Zlatokosa), Baba Jaga (Rašić: Čarobne gusle)Sezona 1955/56.Lisica (Taufer – Novy: Mojca i životinje), Bastinda,vještica (Rabadan – Baum : Čarobnjak iz Oza),Kekecova majka /alt. Ljubica Repović/ (Rabadan –Vandot: Kekec)

Sezona 1956/57.Majka /alt. Ljubica Repović/ (Rabadan –I.B.Mažuranić: Šuma Striborova)

g , j g jkoje, i zbog njihove ekskluzivnosti, u odlomcimaprenosimo ovdje:“Godine 1972. godine prekida započeti studij glume,a potom i unutrašnje dekoracije u Beogradu i otiskujese put Italije, gdje pohađa privatne glumačke škole,kao što je npr. Škola egzaltirane glume u Rimu, kodStena Vembrika. Potom, sa nekoliko stranih glumaca,pridružuje se teatru ‘Eleonora Duze’... Krajemsedamdesetih Salko Šarić se obreo u Irskoj... učeći u‘Školi uličnog teatra i klovnovske tehnike’ koju jevodila Šveđanka Maja Bregston. No, najznačajnijim zaoblikovanje svog glumačkog habitusa, Šarić smatraučenje u Školi karakternog plesa koju je pohađao1974. kod Amerikanke Ani Foster”.

Nešto dalje će biti zapisano i ovo:“Salko Šarić, u međuvremenu ‘hljebuje’ u Pozorištulutaka, nalazi vremena da diplomira Sociologijukulture i umjetnosti u Zadru, sa diplomskom temom‘Pokušaj kritike naturalističkog metoda u umjetnosti’.

192

Biva počastvovan pozivom da bude selektorMeđunarodnog multimedijalnog festivala uBarceloni”. Sve ove činjenice odišu svojimekskluzivitetom budući da je Salko Šarić za čitavovrijeme od 1972. do 1991. bio u stalnom angažmanu uPozorištu lutaka u Mostaru. I njegova su glumačkapriznanja brojna. Među njima se nalaze i ova:kolektivna nagrada za animaciju minijatura Groze i

Strave u predstavi “Baba Roga” na Petom susretupozorišta lutaka Bosne i Hercegovine, da bi naTrinaestom susretu (1986.) dobio glumačku nagraduza kreaciju Tragača Drugog u predstavi “Zlatorog”.Iste je godine dobio i nagradu Udruženja dramskihumjetnika Bosne i Hercegovine za kreacije TragačaDrugog u predstavi “Zlatorog” i Zlog vilenjaka upredstavi “Ako je vjerovati mojoj baki”. U Pozorištu

lutaka je realizirao sljedeće uloge:A) Glumačke kreacije:Sezona 1972/73.

Meštar (Palada: Carev paž), Bez imena (Spajić: Bajkai Djed Mraz), Vražić (Teofilov – Andersen: Hrabrivojnik)Sezona 1976/77.Ministar Gregor, Poslanik (Levstik: Martin Krpan),Bez imena (Florijan: Tobija)Sezona 1977/78.Stražar, Zmajić (Malik: Loptica Skočica), Vuk, Djed

Mraz (Majaron: Ko umije njemu dvije)Sezona 1978/79.Bez imena (Vujović: Novogodišnja klackalica), Bagan,dobri duh šume, Djed Neumijko, mudri starina i žrec,Zelen Vitez, strašni knez močvare (Mujičić – Senker –Škrabe: Bajka o kneževiću Sveboru i SvarožiciSunčici)Sezona 1979/80.

Bez imena (Spajić: Zimska bajka)Sezona 1980/81.Čika Bajka (Streda: Čika Bajkine bajke), Vladimir

g l u m c i



193

Car /alt. Ante Karačić/ (Popović: Jedna drugaPepeljuga), Prvi Tigar, Vozač autobusa, Animacijavojnika (Januševska: Tigriček), (u obnovljenimpredstavama): Vjeverica, Seljaci (Trandafilova: Dječaki vjetar), Crnko (Grabovski: Vuk i kozlići), MedvjedStomatolog (Rajkin: Bezrepi vuk Reponja), Animacija(Mladinov: Izgubljeni balon), Karolina (Šmihla:Drž’te lopova), Sašenjka, Kozica (Prokofjev – Lukaš:Peća i vuk – Čarobni cvjetići), Animacija princa(Vladislav: bajka iz kofera)Sezona 1973/74.Bez imena (Spajić: Novogodišnji voz), MajstorMrkonja /alt. Edin Ljubović/, Mali Marko /alt. MirjanaPezelj/ (Rabadan – I.B. Mažuranić: Šegrt Hlapić),

Civeta, Motovunski građani (Nazor: Veli Jože)Sezona 1974/75.Animacija spomenika (Pavelkić: Prodavnica lutaka),Dvorski stražar (Vitez: Plava boja snijega), Animacijaminijature (Ršumović: Babaroga)Sezona 1975/76.

(Popadić: Ko je izmislio dimnjačara), Bez imena(Paljetak – Andersen: Snježna kraljica)Sezona 1981/82.Matteo, sin kralja Florinda (Pospišilova: Kraljevskajeka), (u obnovljenoj predstavi): Sova Udova(Matvejev: Čarobna kaljača)Sezona 1982/83.Razbojnik (Pešić: Plava ptica), Pastir Mišnjek /alt.Muhamed Nametak/ (Rabadan – Vandot: Kekec),Drugi Hrušt, Lastavica (Paljetak – Andersen:Palčica), (u obnovljenoj predstavi): Veliki kikiriki,Koka (Simončič: Veliki kikiriki)Sezona 1984/85.Animacija (Lukić: Laž i paž), Bez imena (Hamzić:

Udarna s Carine), Zli Vilenjak (Maksimović:Ako je vjerovati mojoj baki)Sezona 1985/86.Tragač Drugi, glas razuma opreznog (Ostojić:Zlatorog)Sezona 1986/87.

Činovnik (Pešić: Priča o repi), Animator treći, radisve što bajci treba (Stanković: Priča o Lijevoj guski)Sezona 1987/88.Paun (Zajc: Pijetao se sastavlja), Petar Čvrljuga, Orao(Konopnjicka: Priča o Čvrljugi, patuljcima i siročetuMarici), Perica /alt. Jadranka Popović/ (Per – Spačil:Guliver među lutkama), Vrag (Mrkšić – Šenoa:Postolar i vrag)

Sezona 1988/89.Ginjol /alt. Jadranka Popović/ (Mojščinski –

Wilkowski: Ginjol u Parizu)Sezona 1989/90.Čovjek (Marinić: Vjetar uvijek nešto nosi), Ministri isvi ostali likovi i animacije (Farjeon: ZapadnaNigdilija)Sezona 1990/91.

Hijeronim (Thomas Kyd: Strijela vremena),Vodeničar, Starac (A. S. Puškin: Rusalka)B) Asistencije režije:

ŠUNJIĆ BOŽENA(Mostar, 22. 1. 1964. godine)Počela je epizodnom rolom u drami Zdravka Ostojića“Zlatorog”, ali je kasnije dobivala i značajnije uloge.Sezona 1985/86.Skupina ljudi (Ostojić: Zlatorog)Sezona 1986/87.Animator treći, radi sve što bajci treba (Stanković:

Priča o Lijevoj guski), Zmija (Zajc: Pijetao sesastavlja)Sezona 1987/88.Slamenko, Vojko Čvrljuga, Sunce (Konopnjicka:Priča o Čvrljugi, patuljcima i siročetu Marici),Doktor (Per – Spačil: Guliver među lutkama)

ŠUNJIĆ-VUJOVIĆ DUBRAVKA

(Mostar, 6. 2. 1945. godine)Zapis o ovoj umjetnici bosanskohercegovačkoglutkarstva moramo početi riječima Ljubice Ostojić:

g l u m c i



Sezona 1981/82.Nace Simončič: Veliki kikirikiSezona 1990/91.Thomas Kyd: Strijela vremena

ŠKOBIĆ-RUBIĆ FRANKA, ČERKIĆ M.(Mostar, 25. 9. 1936. godine)Završila Učiteljsku školu u Mostaru. U Pozorištelutaka u Mostaru ušla u sezoni 1956/57. i ostala dvijesezone. Živi u Tomislavgradu kao umirovljenik.Sezona 1956/57.Prvi Dušić (Rabadan – I.B.Mažuranić: ŠumaStriborova), Babetina, kasnije djevojka /alt. LjubicaRepović/ (Širola: Dugonja, Trbonja i Vidonja), Bisera

/alt. M. Čerkić/ (Svaton: So vrednija od zlata), Čok(Kuret: Mačak u čizmama)Sezona 1957/58.Druga Muha, Smreka (Kainar: Zlatokosa).

“Uostalom, Dubravka Vujović je već niz godina uvrhovima naših lutkara i njihovih animacijskih moći imogućnosti”.Završila je Tekstilnu tehničku školu i Muzičku školuu kojoj je devet godina igrala balet, a onda se uključilau ansambl Pozorišta lutaka u Mostaru. Desilo se to usezoni 1962/63. godini, kada je bila dovršenageneralna rekonstrukcija prostora Pozorišta. Narepertoaru se našla lutkarska igra “Hvalisavi mačak”ruskih pisaca Anatolija Karanova i Vladimira Levšina.Na plakatu za predstavu su se našla tri nova imena:Ljubica Jurić, Muhamed Nametak i Dubravka Šunjić.Bila je tek navršila 18 godina. U predstavi su joj bilepovjerene dvije uloge – Drugog zečića i Majmuna. Za

sebe kaže: “Prvu zapaženiju ulogu imala sam još 1966.godine kada sam igrala Cigančicu u predstavi ‘Bajka izkofera’ u režiji Zdenjeka Viskočila. Bila samoduševljena ovim komadom i povjerenom mi ulogom,utoliko prije što sam u ovu predstavu mogla da

194

ugradim i neke elemente baleta koji toliko volim”. Ajoš ranije je o njoj pisano da je svoje likove“virtuozno izvodila” i da je “osvajala šarmom iosjećanjem za fino glumačko nijansiranje”, da su jojglumačka rješenja bila “lijepa...osmišljena i smirena”.Sve su to atributi koji se daju velikima. ODubravkinoj veličini govore i njene brojne nagrade:nagrada za kreaciju Pepeljuge u drami Aleksandra

Popovića “Jedna druga Pepeljuga” na Trećem susretupozorišta lutaka u Brčkom i nagrada Udruženjadramskih umjetnika Bosne i Hercegovine, nagrada zaulogu Carice u “Martinu Krpanu”, nagrada za uloguMalog mraka u Ršumovićevoj “Baba Rogi”, nagradaza kreaciju Bjanke u “Kraljevskoj jeci”, nagrada naXIII susretu pozorišta lutaka Bosne i Hercegovine zadvije uloge u drami “Zlatorog” Zdravka Ostojića –

Žena iz naroda i Dobra Vila. I ponovo nagradaUdruženja dramskih umjetnika Bosne i Hercegovine.Za vrijeme rata je izbjegla sa mužem RistomV j ić Z b dj li i

Davorka, djevojčica (Bilušić: Kuća na rubu šume),Prva Vjeverica, Jare Ranko (Mikić: Uzbuna u šumi)Sezona 1966/67.Mena, siroče (Rabadan – Vandot: Kekec), Djevojčica(Rabadan – I.B. Mažuranić: Šuma Striborova),Kornjača (Trandafilova: Dječak i vjetar), Cigančica(Vladislav: Bajka iz kofera), Djevojčica /alt. JadrankaVejo/ (Aleksić: Izgubljena svirala)

Sezona 1967/68.Bez imena (Timotijević: Utva Zlatokrila), Mala vila(Rabadan: Mala vila), Drugi Vojnik (Rabadan: Zlatnaribica), Perica, Nebojšin drug, Ranjeni partizan(Aleksić: Bijeli golub)Sezona 1968/69.Duh mora (Cinybulk: Ostrvo ispunjenih želja), Keza(Grabovsky: Vuk i kozlići), Gita (Rabadan – I. B.

Mažuranić:Č

udnovate zgode i nezgode šegrtaHlapića), Bez imena (Vujović: U šumi Djeda Mraza),Tri Koke /sa Mirjanom Pezelj i Vesnom Hanzić/(M k V )

g l u m c i



Vujovićem u Zagreb gdje su osnovali sopstveni teatar– “Lutkarsku maštaonicu”.A) Glumačke kreacije:Sezona 1962/63.Majmun, Drugi zečić (Karanov – Levšin: Hvalisavimačak)Sezona 1963/64.Treća Zvijezda (Milčinski: Zvjezdica Pospanka),Vratarica Doma, Djevojčica iz Doma (Andersen:Djevojčica sa šibicama), Dušica (Poznatov: Junacimoje ulice)Sezona 1964/65.Zorica /alt. Azra Ljubović/ (Malik: Priča iz čarobnekesice), Mušica (Skupa – Venig: Srećko među bubama),

Sjenica (Mihaljević: Veliki šumski događaj), Lutkica/alt. Azra Ljubović/, Loptica /alt. Ljubica Jurić/(Bezdjek: Drveni vojnik i njegovi prijatelji), Jagnje,Trska, Mravići (Rabadan: La Fontenove basne)Sezona 1965/66.

(Markova: Vragov most)Sezona 1969/70.Fjodor, Miševi (Švarc: Začarana braća), Slonče(Casianova – Dvorsky: Radoznalo slonče), Pijetao(Maršak: Priča o kućici u šumi), Perica (Per – Spačil:Guliver među lutkama)Sezona 1970/71.Praško (Prasići se ne boje vuka), Meca, tvrdoglavko(Wilkowski: Medvjedić Prćasti nosić), Srećko (J. A.Novotny – Lepšik: Srećkove vragolije)Sezona 1971/72.Pera Bitls, loš učenik (Šmihla: Drž’te lopova)Sezona 1972/73.Peća (Prokofjev: Peća i vuk), Mama /alt. Franciska

Spahić/ (Lukaš: Čarobni cvjetići), Bez imena(Vujović: Novogodišnji program), Pepeljuga(Popović: Jedna druga Pepeljuga), Tigriček(Januševska: Tigriček)Sezona 1973/74.

195

Bez imena (Spajić: Novogodišnji voz), Mala Gita(Rabadan – I. B. Mažuranić: Šegrt Hlapić),Pripovjedač (Nazor: Veli Jože) (dalje DubravkaŠunjić-Vujović):Sezona 1974/75.Magarence (Pavelkić: Prodavnica lutaka), Dvorskaluda (Vitez: Plava boja snijega), Mali Mrak(Ršumović: Babaroga), Paž, Lutak (Palada: Carev

paž), Bez imena (Spajić: Bajka i Djed Mraz), Balerina,Hans (Teofilov – Andersen: Hrabri olovni vojnik)Sezona 1975/76.Carica (Levstik: Martin Krpan), Bez imena (Mančev:Trka zbog vuka), Bez imena (Florijan: Tobija),Dječak Nejc (Jurca: Gregec Kobilica)Sezona 1976/77.Loptica Skočica (Malik: Loptica Skočica)

Sezona 1978/79.Trilevip (Pešić: Bor visok do neba), Bez imena(Vujović: Novogodišnja klackalica), Virka, seoskadj jči (M jičić S k Šk b B jk

Vila Runolisna, Skupina ljudi (Ostojić: Zlatorog)Sezona 1986/87.Unuka Julka (Pešić: Priča o repi), Ona koja izmišlja(Stanković: Priča o Lijevoj guski)Sezona 1987/88.

Jezik, Zvijezda, Sunce (Zajc: Pijetao se sastavlja), JašaČvrljuga, Maričina majka, Kraljica Tatra(Konopnjicka: Priča o Čvrljugi, patuljcima i siročetu

Marici)Sezona 1988/89.Tonami /alt. Jadranka Popović/ (Tokusa: Asagao)Sezona 1989/90.Ministri i svi ostali likovi i animacije (Farjeon:Zapadna Nigdilija)Sezona 1990/91.Belimperija (Thomas Kyd: Strijela vremena),

Vodeničareva k

ći, Rusalka, Rusal

čica (A. S. Puškin:Rusalka)

B) Asistencije režije:S 1987/88

g l u m c i



djevojčica (Mujičić – Senker – Škrabe: Bajka okneževiću Sveboru i Svarožici Sunčici)Sezona 1979/80.Zec (Pešić: Lovačka priča), Bez imena (Spajić: Zimskabajka)Sezona 1981/82.Doktor Dijagnozis, Čupavko (Stojanović: Malaprinceza ili kako magarac umalo nije postao car),Veliki kikiriki, Koka (Simončič: Veliki kikiriki),Bjanka, kraljeva kći (Pospišilova: Kraljevska jeka)Sezona 1982/83.Plava ptica (Pešić: Plava ptica), Kekec (Rabadan –Vandot: Kekec), Prva ribica, Lastavica, Treći pauk(Paljetak – Andersen: Palčica)

Sezona 1984/85.Paž /alt. Silvana Vučić/ (Lukić: Laž i paž), Bez imena(Hamzić: Udarna s Carine), Rumena, Mali vilenjaci(Maksimović: Ako je vjerovati mojoj baki)Sezona 1985/86.

Sezona 1987/88.Marija Konopnjicka: Priča o Čvrljugi, patuljcima isiročetu Marici; August Šenoa: Postolar i vragSezona 1989/90.Antun Marinić: Vjetar uvijek nešto nosiC) Koreografije:Sezona 1986/87.Srboljub Lule Stanković: Priča o Lijevoj guskiSezona 1987/88.Dane Zajc: Pijetao se sastavlja

D) Realizacije u izgnanstvu:1. Zdenjek Florijan: Tobija2. Dubravka Zrnčić-Kulenović: Maštaonica3. Dubravka Zrnčić-Kulenović: Pričom pričica

4. Hans Kristijan Andersen: Snježna kraljica5. Zlatko Krilić: Iznenađenje6. Sergej Prokofjev: Peća i vuk7. Zlatko Krilić: “Cabare”8. Dobriša Cesarić: Kadikad u kasni sat

196

9. August Šenoa: Kameni svatovi10. Ivana Brlić Mažuranić: Jagor

ŠURKALOVIĆ PETAR(Mostar, 5. 9. 1938. godine)Završio Učiteljsku školu u Mostaru i nekoliko godinaradio kao prosvjetni radnik. Prvi put je nastupio nasceni Pozorišta lutaka u Mostaru u sezoni 1954/55. u

predstavi “Čarobne gusle” H. Rašića/VojmilaRabadana. Nakon dvogodišnje pauze ponovo sepojavio u sezoni 1957/58. Stalni angažman ćeuspostaviti u sezoni 1964/65. Nakon izbijanja rata, uzapadnom dijelu Mostara postao je ravnateljnovoosnovanog Lutkarskog kazališta, kojim i danasupravlja. Njegova su animacijska ostvarenja čestonadilazila prosječnu razinu i to je kritika uvijek

isticala. U predstavi “Izgubljeni balon” dobio jepriznanje “za slikovit poetski događaj”. U scenidelfina Petar Šurkalović je participirao u kolektivnojnagradi sa još nekoliko glumaca Na Devetom susretu

Tužirad, čuvar (Papler: Opaki vlastelin), Ivica,partizanski kurir /alt. Risto Vujović/ ( Bilušić: Kućana rubu šume), Mačak /alt.Risto Vujović/ (Mikić:Uzbuna u šumi)Sezona 1966/67.Malik Tintilinić (Rabadan – I.B. Mažurnić: ŠumaStriborova), Pijetao (Trandafilova: Dječak i vjetar),Ministar (Vladislav: Bajka iz kofera), Svirač, Mladić

(Aleksić: Izgubljena svirala)Sezona 1967/68.Bez imena (Timotijević: Utva Zlatokrila), Starac,Ribar (Rabadan: Zlatna ribica), Mačak (Rabadan: LaFontenove basne), Majstor Luka, krojač (Aleksić:Bijeli golub)Sezona 1968/69.Ribar Pedro (Cinybulk: Ostrvo ispunjenih želja),

Riđ

an (Grabovski: Vuk i kozlići),Č

upavi Grga ,Seljankin sin (Rabadan – I.B. Mažuranić: Čudnovatezgode i nezgode šegrta Hlapića), Bez imena (Vujović:U šumi Djeda Mraza) Andrija svirač (Markova:

g l u m c i



nagradi sa još nekoliko glumaca. Na Devetom susretupozorišta lutaka BiH dobio je nagradu za animacijuSrakana u “Priči o kneževiću Sveboru i SvarožiciSunčici”, a na Petnaestom susretu nagradu zaanimatorsko ostvarenje u predstavi “Asagao”.Sezona 1954/55.Darko /alt. Nerkez Mačkić/ (Rašić: Čarobne gusle)Sezona 1957/58.Mutimir, srednji sin (Širola: Čardak ni na nebu ni nazemlji), Bijeli psić /alt. Jovo Tadić/ (Kainar:Zlatokosa)Sezona 1958/59.Zec, Janjetov sin (Rabadan: La Fontenove basne),Danko (Rabadan: Mali Palčić), Marko, sin okrutnog

Gazdića (Širola: Mali ptičari), Luka, Putnici (Mašek:Ko se hvali sam se kvari)Sezona 1964/65.Mačak (La Fontenove basne)Sezona 1965/66.

U šumi Djeda Mraza), Andrija, svirač (Markova:Vragov most)Sezona 1969/70.Mačak Mačković (Švarc: Začarana braća), Lav(Casianova – Dvorsky: Radoznalo slonče), Medvjed(Maršak: Priča o kućici u šumi), Muškarac iz publike(Gernetova – Gurevičova: Patkica Blatkica), Doktor(Per – Spačil: Guliver među lutkama)Sezona 1970/71.Lonac (Lipa: Na putovanju), Lucifer, Kralj pakla (J.A. Novotny – Lepšik: Srećkove vragolije), VukŠkrgutalo (Rajkin: Bezrepi vuk Reponja)Sezona 1971/72.Animacija predmeta (Mladinov: Izgubljeni balon),

Bez imena (Ćopić: Družina junaka), Bez imena(Vujović: Vrtuljak Djeda Mraza), Tata-Mata, Lopov(Šmihle: Drž’te lopova), Djed /alt. Ljubica Karačić/,Lovci /alt. Franciska Spahić/ (Prokofjev: Peća i vuk)Sezona 1972/73.

197

Mačak /alt. Franciska Spahić/ (Lukaš: Čarobnicvjetići), Bez imena (Vujović: Novogodišnjiprogram), Ađutant (Popović: Jedna druga Pepeljuga),Drugi Tigar (Januševska: Tigriček)Sezona 1973/74.Bez imena (Spajić: Novogodišnji voz), Stari mljekar,Čupavi Grga (Rabadan – I. B. Mažuranić: ŠegrtHlapić), Škarpa, Motovunski građani (Nazor: Veli

Jože)Sezona 1974/75.Tandara, mačak (Pavelkić: Prodavnica lutaka),Kačkavalj, dvorski mudrac (Vitez: Plava boja snijega),Tata (Ršumović: Babaroga)Sezona 1975/76.Drugi podanik (Palada: Carev paž), Bez imena(Spajić: Bajka i Djed Mraz), Mornar, Štakor (Teofilov

– Andersen: Hrabri olovni vojnik)Sezona 1976/77.Kočijaš (Levstik: Martin Krpan), Bez imena (Mančev:Trka zbog vuka)

Tigar (Pešić: Plava ptica), Medvjed (Maršak: Priča okućici u šumici), Kosobrin (Rabadan – Vandot:Kekec), Čarobnjak, Prvi Hrušt, Prvi Pauk (Paljetak –Andersen: Palčica),Sezona 1984/85.Luj /alt. Risto Vujović/ (Lukić: Laž i paž), Bez imena(Hamzić: Udarna s Carine), Plavi vilenjaci(Maksimović: Ako je vjerovati mojoj baki)

Sezona 1985/86.Vuk (Majaron: Ko umije njemu dvije), Skupina ljudi(Ostojić: Zlatorog)Sezona 1986/87.Deda (Pešić: Priča o repi), Mađioničar (Stanković:Priča o Lijevoj guski)Sezona 1987/88.Kovač (Konopnjicka: Priča o Čvrljugi, patuljcima i

siročetu Marici)Sezona 1988/89.

Bez imena (Spajić: Bajkom u susret Djeda Mrazu),Ivaširo /sa Vanjom Hrvić/ (Tokusa: Asagao)

g l u m c i



198

Trka zbog vuka)Sezona 1977/78.Djed (Malik: Loptica Skočica)Sezona 1978/79.Kokari Kara Din (Pešić: Bor visok do neba), Bezimena (Vujović: Novogodišnja klackalica), Srakan,močvarni razbojnik (Mujičić – Senker – Škrabe: Bajkao kneževiću Sveboru i Svarožici Sunčici)Sezona 1979/80.Lovac (Pešić: Lovačka priča), Bez imena (Spajić:Zimska bajka), Ufik (Matvejev: Čarobna kaljača)Sezona 1980/81.Švabo (Pavelkić: Partizanska razbibriga), Kuharica(Popadić: Ko je izmislio dimnjačara), Bez imena

(Paljetak – Andersen: Snježna kraljica)Sezona 1981/82.Magarac, Narod (Stojanović: Mala princeza ili kakomagarac umalo nije postao car), Tonino, narednik(Pospišilova: Kraljevska jeka)Sezona 1982/83.

Ivaširo /sa Vanjom Hrvić/ (Tokusa: Asagao)Sezona 1990/91.Magelona, lutka (Wedekind – Berg: Lulu – Total Recall)

TADIĆ JOVOI on pripada grupi onih glumaca koji su se okušali ustvaralačkim poduhvatima u Pozorištu lutaka uMostaru, shvatili da to nadilazi njihove mogućnosti ina vrijeme se povukli.Sezona 1957/58.Pastir /alt. Mirzo Kajan/, Mali psić /alt. PetarŠurkalović/ (Kainar: Zlatokosa)Sezona 1958/59.Mišić (Rabadan: La Fontenove basne), Janko,

(Rabadan: Mali Palčić), Per, Jankov drug (Širola: Maliptičari), Seljak Mato (Mašek: Ko se hvali sam se kvari)

VICAN ANTE(Vinjani Gornji, 11. 6. 1926. godine)Njegovo ime stoji u samom vrhu

bosanskohercegovačkog glumišta. Bio je fanatičkivezan za mostarsko Narodno pozorište. U Pozorištulutaka u Mostaru tumačio je samo ulogu Velog Jože.Međutim, njegova vezanost za Pozorište lutaka jeizražena na drugi način: spada u grupu najtemeljitijihpozorišnih kritičara ovog teatra. Njegove kritike seodlikuju suptilnim razumijevanjem glumačke igremostarskih lutkara, ali u sebi nose i iznijansiranu

ljubav prema glumačkom pozivu.Sezona 1973/74.Veli Jože /alt. Edin Ljubović/ (Nazor: Veli Jože)

VUČIĆ-JUGO SILVANA(Trebinje, 21. 3. 1964. godine)Završila Pedagošku akademiju u Mostaru.Svoja prva teatarska iskustva je stjecala u Mostarskomteatru mladih, a potom u Narodnom pozorištu. UPozorište lutaka je dospjela slučajno: pozvana je da ujednoj ulozi zamijeni Ulfetu Skikić koja se bilarazboljela. Zamjena je bila tako dobra da su joj odmah

Zeko Prepredenko (Majaron: Ko umije njemu dvije),Lijepa Vida, Vile (Ostojić: Zlatorog)Sezona 1986/87.Čavka (Pešić: Priča o repi), Crno-bijelo gušče(Stanković: Priča o Lijevoj guski), Pijetao (Zajc:Pijetao se sastavlja)Sezona 1987/88.Siroče Marica (Konopnjicka: Priča o Čvrljugi,

patuljcima i siročetu Marici), Beba (Per – Spačil:Guliver među lutkama), Vražja pomoćnica, KumGrga /alt. Darko Ostojić/ (Šenoa – Mrkšić: Postolar ivrag)Sezona 1988/89.Bez imena (Spajić: Bajkom u susret Djeda Mrazu),Asagao /sa Ulfetom Skikić/ (Čikamacu Tokusa:Asagao)

Sezona 1989/90.Žena prva (Marinić: Vjetar uvijek nešto nosi), Selina(Farjeon: Zapadna Nigdilija)

g l u m c i



j j j j jponudili angažman. Bilo je to u sezoni 1984/85.Uspjeh je bio fascinantan, posebno u predstavama ukojima je za partnere imala Salku Šarića i UlfetuSkikić, i već u sljedećoj sezoni dala je vrhunskukreaciju tumačeći lik Lijepe Vide u drami Zdravka

Ostojića “Zlatorog” za koju će, na XIII susretupozorišta lutaka Bosne i Hercegovine, dobiti nagradu.Isti uspjeh će ponoviti u predstavi “Asagao”Čikamacu Tokuse u režiji Todora Ristića gdje je, saUlfetom Skikić, animirala naslovni lik i, zajedno saUlfetom Skikić, postala laureat nagrade na Šestombijenalu jugoslavenskog lutkarstva, održanom uBugojnu 1989. godine. Od 1992. godine živi i radi u

Norveškoj.Sezona 1984/85.Bez imena (Hamzić: Udarna s Carine), Brodar /alt.Risto Vujović/, Sjeverac (Maksimović: Ako jevjerovati mojoj baki)Sezona 1985/86.

VUJOVIĆ RISTO(Mostar, 2. 6. 1936. godine)Po broju i širini angažmana i po stvaralačkimdometima, ovaj umjetnik nema premca. Bio je sve: iglumac, i reditelj, i asistent režije, i pisac prigodnih

tekstova za svoj teatar. Počeo je stjecati glumačkaiskustva u pionirskoj dramskoj sekciji koja je radila uokviru RKUD-a “Abrašević”. Kada je Đorđe Bovanutemeljio lutkarski teatar u Mostaru, on mu se, kaošesnaestogodišnjak, priključio i više ga magijalutkarstva nije napuštala. Sazrijevao je veoma brzo ikritika ga je počela isticati već nakon prvih predstava.Iz arsenala visokih ocjena njegovih kreativnih

dostignuća izdvajamo jednu tek kao ilustraciju.Napisao ju je kritičar koji se potpisao kriptografski,sa “j. sp”. Prikazujući predstavu “Vragov most” češkespisateljice Milene Markove, ocjenjujući vrijednostirediteljskih zamisli češkog reditelja Zdenjeka J.Vyskočila, kritičar je istakao: “Nesumnjivo najboljeg

199

saradnika imao je u izvanrednoj ličnosti RisteVujovića, koji je odličnom interpretacijom starogLađara, srebroljupca i pohlepom zaslijepljenogračundžije, dao, glumački, najsnažniji doprinospredstavi. Ova rola, pošto mu je reditelj dao sloboduda se samostalno i duboko emocionalno izrazi, maloje umjetničko remek-djelo”.Samu svoju vezanost za lutkarsku umjetnost Risto

Vujović je okarakterizirao na sljedeći način: “Đorđu(Bovanu, primjedba naša) sam najviše zahvalan štosam se priklonio ovoj umjetnosti, koja je od malihnogu postala moja opsesija. On je znao s nama daradi, da nas zainteresira, i da usadi ljubav premalutkarskoj umjetnosti, koja je, u prvo vrijeme, za nasbila nešto čarobno, nedosegnuto”.Kritika je dosta pažnje posvetila njegovom

rediteljskom angažmanu. O tom svom opredjeljenju isam je kazao:“Poslije sam se i sam počeo baviti dramaturgijom,onako, iz nužde, a i jednostavnog ubjeđenja da sam

Risto Vujović “briljantno demonstrirao vrijednostmarioneta”, a drugi da je uspijevao svojom režijomotkloniti slabosti teksta, neumjerenu patetiku,“izvlačeći sve ono što je moglo da se izvuče iplastično donese, uglavnom dobro postavljenimmizanscenom”. Kritičari ističu i njegovu sposobnostuspostavljanja bliskog kontakta “sa gledalištem,prepunim mladih posmatrača”. Prvi angažman je imao

u drugoj po redu premijernoj izvedbi, u “Ivici iMarici” Marije Kulundžić kao – Ivica, dok su Maricu,u alternaciji, tumačile Dobrila Hamović i GinaMaršić. U nekim rolama se i on pojavljivao uodređenim alternacijama, ali je često u istoj predstavitumačio po dvije role, a u jednoj je sam tumačio –devet uloga. Imao je preko devedeset premijernihangažmana sa preko 120 rola do izbijanja rata, zatim

je imao 29 režija, 15 rediteljskih asistencija ičetiriadaptacije. Za vrijeme rata je izbjegao iz Mostara, i u

Zagrebu, sa suprugom Dubravkom Šunjić-Vujović,osnovao svoju “Lutkarsku maštaonicu”.

g l u m c i



200

, , j g j jshvatio da mogu, uz pomoć ostalih, to da radim.Najprije sam počeo da režiram novogodišnje dječjeprograme, da bih se potom prihvatio i ozbiljnijihkomada. U tome ‘opredjeljenju’ mi je pomogao ičetvorogodišnji rad u lutkarskom pozorištu uSarajevu, gdje sam imao priliku da učim od takoznamenitih reditelja kao što su Adolf Pomezny,

Jolanda Đačić i drugi”.Prve rediteljske postavke se, zajedno sa AntomKaračićem, prihvatio u predstavi “Lajka i mačakKometa” Jovana Aleksića u sezoni 1962/63. Kaosamostalni reditelj nastupio je u postavci “ZvjezdicePospanke” Frana Milčinskog u narednoj sezoni i

kritičar je našao za shodno da o tom njegovomrediteljskom prvencu zapiše: “Mladi reditelj RistoVujović, ovom svojom prvom režijom, pokazuje da jeovladao potrebnim znanjem duha postavljanja djela nascenu, da raspolaže okretnošću i spremom za detalj icjelinu”. Neki će kritičari (Ante Vican) isticati da je

jU međuvremenu je završio Učiteljsku školu iPedagošku akademiju u Mostaru. Period od 1958. do1961. godine je proveo u Pozorištu za mlade uSarajevu gdje je vježbao i solo pjevanje kodprofesorice Božice Sitarić. Brojne su njegova nagrade:na Prvom susretu pozorišta lutaka Bosne iHercegovine (1971.) dobio je glumačku nagradu zatumačenje Lađara u predstavi “Vragov most”, naŠestom susretu (1976.) dobio je nagradu za uloguOlovnog vojnika u predstavi “Hrabri olovni vojnik”,a na Devetom susretu je nagrađen za animaciju likaPrtko u predstavi “Priča o kneževiću Sveboru iSvarožici Sunčici”.

A) Glumačke kreacije:Sezona 1952/53.Ivica (Kulundžić: Ivica i Marica), Mišo (Begović –Marijanović: Čarobni lijek), Aladin (Hell: Aladin ičarobna lampa)Sezona 1953/54.

Ribarev sin (Hell: Ribar i duh), Ivica (Širola:Rusalka), Prvi patuljak (Širola: U carstvu patuljaka)Sezona 1954/55.Miodrag (Hell: Zlatokosa), Žarko (Rašić: Čarobnegusle)Sezona 1955/56.Zečić /alt. Nerkez Mačkić/ (Taufer – Novy: Mojca iživotinje), Kekec (Rabadan – Vandot: Kekec)

Sezona 1956/57.Sin (Rabadan – I.B. Mažuranić: Šuma Striborova),Ivo, seoski momak (Širola: Dugonja, Trbonja iVidonja), Bradonja patuljak (Svaton: So vrednija odzlata), Marko Mačak (Kuret: Mačak u čizmama)Sezona 1957/58.Zoran, najmlađi sin (Širola: Čardak ni na nebu ni nazemlji), Đurica (Kainar: Zlatokosa)

Sezona 1962/63.Nebojša, prijatelj Isun-Bošija (Stanković: Isun-Boši),Zriko (Mihaljević: Zriko, Zeko i Janje), Mačak(Karanov – Levšin: Hvalisavi mačak), Vojnik

Sin (Rabadan – I.B. Mažuranić: Šuma Striborova),Dječak (Trandafilova: Dječak i vjetar), B (Vladislav:Bajka iz kofera)Sezona 1967/68.Bez imena (Timotijević: Utva Zlatokrila), Goran,drvosječa (Rabadan: Mala vila), Jarac, Mrav (Rabadan:La Fontenove basne), Simić, krojački pomoćnik(Aleksić: Bijeli golub)

Sezona 1968/69.Patak Ignacije (Grabovski: Vuk i kozlići), Stražar(Rabadan – I.B.Mažuranić: Čudnovate zgode inezgode šegrta Hlapića), Bez imena (Vujović: U šumiDjeda Mraza), Lađar (Markova: Vragov most)Sezona 1969/70.Stric Rudolf (Casianova – Dvorsky: Radoznaloslonče), Žabac, Guščar Janko (Maršak: Priča o kućici

u šumi), Guliver (Per – Spačil: Guliver me

đu lutkama)Sezona 1970/71.

Klovn (Prasići se ne boje vuka), Vuk (Lipa: Naputovanju), Tata Drvenjak (J.A. Novotny – Lepšik:

g l u m c i



201

( ) jartiljerac, Šarov Garov, Zmaj belaj (Malik: LopticaSkočica), Mačak Kometa (Aleksić : Lajka i mačakKometa)Sezona 1963/64.

Jež Ufik, Pas Tigar ( Matvejev: Čarobna kaljača),

Sladoledar, čovjek od gume (Milčinski: ZvjezdicaPospanka), Džepar /alt. Edin Ljubović/ (Andersen:Djevojčica sa šibicama), Ljutibrk (Poznatov: Junacimoje ulice)Sezona 1964/65.Deda Goga (Malik: Priča iz čarobne kesice), Srećko(Skupa – Venig: Srećko među bubama), Đavolić(Bezdjek: Drveni vojnik i njegovi prijatelji), Mrav,

Lav (Rabadan: La Fontenove basne)Sezona 1965/66.Ivica, partizanski kurir /alt. Petar Šurkalović/ (Bilušić:Kuća na rubu šume), Mačak /alt. Petar Šurkalović/(Mikić: Uzbuna u šumi)Sezona 1966/67.

p j ) j ( y pSrećkove vragolije)Sezona 1971/72.Pripovijedač (Mladinov: Izgubljeni balon), Bez imena(Ćopić: Družina junaka), Bez imena (Vujović:Vrtuljak Djeda Mraza), Džeki, policajac (Šmihla:

Drž’te lopova)Sezona 1972/73.Vuk /alt. Franciska Spahić/ (Prokofjev: Peća i vuk),Psić (Lukaš: Čarobni cvjetići), Bez imena (Vujović:Novogodišnji program), Princ, Treći Tigar (Popović:

Jedna druga Pepeljuga), Jahač (Januševska: Tigriček)Sezona 1973/74.Bez imena (Spajić: Novogodišnji voz), Crni čovjek

(Rabadan – I.B. Mažuranić: Šegrt Hlapić), GalijotIlija, Odo Vahsenštajn (Nazor: Veli Jože)Sezona 1974/75.Ptica Skitnica i Kesaroš (Pavelkić: Prodavnica lutaka),Kaloper, kraljev pastir (Vitez: Plava boja snijega),Vuk (Ršumović : Baba Roga)

Sezona 1975/76.Treći podanika (Palada: Carev paž), Bez imena(Spajić: Bajka i Djed Mraz) Vojnik (Teofilov –Andersen: Hrabri olovni vojnik)Sezona 1976/77.Car (Levstik: Martin Krpan), Bez imena (Vujović:Trka zbog vuka), Bez imena (Florijan: Tobija)Sezona 1977/78.

Saobraćajac (Malik: Loptica Skočica)Sezona 1978/79.Petar (Pešić : Bor visok do neba), Bez imena(Vujović: Novogodišnja klackalica), Prtko, vjernisluga Sveborov (Mujičić – Senker – Škrabe: Bajka okneževiću Sveboru i Svarožici Sunčici)Sezona 1979/80.Pikas (Pešić: Lovačka priča), Bez imena (Spajić:

Zimska bajka), Tigar (Matvejev:Č

arobna kaljača)Sezona 1980/81.

Igor (Pavelkić: Partizanska razbibriga), Bez imena(Paljetak – Andersen: Snježna kraljica)

Sezona 1987/88.Kralj Blistavko (Konopnjicka: Ptiča o Čvrljugi,patuljcima i siročetu Marici)Sezina 1988/89.Žan, Kamen, Madlen, Mačak (Mojščinski –

Wilkowski: Ginjol u Parizu)Sezona 1989/90.Animacija (Farjeon: Zapadna Nigdilija)

Sezona 1990/91.Knežev sluga (A.S. Puškin: Rusalka)

Glumačke kreacije u sarajevskom Pozorištu mladihnismo bili u stanju ustanoviti.

B) Asistencije režija:(vidi u REDITELJI)

C) Glumač ke kreacije u izgnanstvu:1. Zdenjek Florijan: Tobija2. Dubravka Zrnčić-Kulenović: Maštaonica

g l u m c i



202

Sezona 1981/82.Pripovijedač i sve ostalo (Stojanović: Mala princeza ilikako magarac umalo nije postao car), Deda Lovac,Lisac (Simončič: Veliki kikiriki), Kralj Lorenzo(Pospišilova: Kraljevska jeka)

Sezona 1982/83.Mačak (Pešić: Plava ptica), Žabac (Maršak: Priča okućici u šumici), Žaba Krastača, Drugi Pauk (Paljetak– Andersen: Palčica)Sezona 1984/85.Luj /alt. Petar Šurkalović/ (Lukić: Laž i paž), Bezimena (Hamzić: Udarna s Carine), Sirotan, Brodar/alt. Silvana Vučić/ (Maksimović: Ako je vjerovati

mojoj baki)Sezona 1985/86. Jedan iz skupine ljudi (Ostojić: Zlatorog)Sezona 1986/87.Miš (Pešić: Priča o repi), On (Stanković: Priča oLijevoj guski)

3. Dubravka Zrnčić-Kulenović: Pričom pričica4. Hans Kristijan Andersen: Snježna kraljica5. Zlatko Krilić: Iznenađenje6. Sergej Prokofjev: Peća i vuk7. Zlatko Krilić: “Cabare”

8. Dobriša Cesarić: Kadikad u kasni sat9. August Šenoa: Kameni svatovi10. Ivana Brlić Mažuranić: Jagor

ŽUVELA ŽELIMIR, KOSANOVIĆ OSMAN,KANDIJA ANTE, SEVER SLAVKA I GAKOVIĆASIMU Pozorištu lutaka u Mostaru proveli su po jednu

sezonu i učestvovali u jednoj ili dvije predstave, alismatramo da i njihova imena treba upisati u ovojMonografiji.Žuvela ŽelimirSezona 1954/55.Zuzalo, sluga Zmaja /alt.Osman Kosanović/ (Hell:

Zlatokosa), Sudac /alt. Ante Kandija/ (H. Rašić:Čarobne gusle)Kosanović OsmanSezona 1954/55Sudac /alt. Želimir Žuvela/ (Hell: Zlatokosa), Stražar(Rašić: Čarobne gusle)Kandija AnteSezona 1954/55.

Sudac /alt. Želimir Žuvela/ (Rašić: Čarobne gusle)Sever SlavkaSezona 1955/56.Mojca /alt. Azra Bajrić/ (Taufer – Novy: Mojca iživotinje), Doroti /alt. Azra Bajrić/ (Rabadan –Baum: Čarobnjak iz Oza)Gaković AsimSezona 1956/57.

Treći Duši

ć(Rabadan – I.B. Mažurani

ć: ŠumaStriborova), Vidonja /alt. Branko Hinković/ (Širola:

Dugonja, Trbonja i Vidonja)

g l u m c i



BATJEK OSKAR DANIELBEZDJEK ZDENJEKBOVAN ĐORĐEBREZOVEC BRANKOETEROVIĆ NIKŠAEYSYMONT ELZBIETA

JOVANOVIĆ SAŠAKARAČIĆ ANTONIJE ANTE

KORENIĆ JURISLAVMAJARON EDIMAJERA LJUBOSAVMAKSUMIĆ NEDŽADMALENOV SLAVČOMARINIĆ ANTUN

MILETIĆ-ORUČEVIĆ TANJAMLADINOV DAVOR

MRKŠIĆ

BORISLAVNAMETAK MUHAMED HAMICAPALJETAK LUKOPOPOVIĆ-POZNATOV OLGARABADAN VOJMIL

r e d i t e l j i



RABADAN VOJMILRISTIĆ TODORRODIĆ DUŠKOSOLDATOVIĆ VOJASTANKOVIĆ SRBOLJUB LULE

TEOFILOV IVANUJEVIĆ MIROSLAV

VUJOVIĆ RISTO VYSKOČIL ZDENJEK WIECZORKIEWICZ WOJCIECH

204

BATJEK OSKAR DANIELSezona 1969/70.Začarana braća

BEZDJEK ZDENJEKSezona 1964/65.Drveni vojnik i njegovi prijatelji

BOVAN ĐORĐE ĐORĐO(Mostar, 3. 11. 1895. – Mostar, 31. 12. 1979.)Bio je budna svijest svoga grada. Kao i toliki drugiprije njega! U mozaik duhovnih vrijednosti Mostaraugrađivao je kamenčić koji je uistinu nedostajao da bigrad dobio puno obličje urbaniteta. Istina, u početku,kretao se već utrvenim stazama, urastajući uatmosferu grada “opsjednutog pozorištem”,priključivao se amaterskim družinama, prihvatao onošto mu se nudilo, a to su bile epizode, skromne, tektolike da se osvjedoči njegovo prisustvo u tomeprostoru. Sarađivao je sa svim ansamblima bez obzirakojem su nacionalnom korpusu pripadali A kada je

trenutak novinar Aziz Hadžihasanović, sanaglašenom emfazom, ovako opisao: “U novembru1952. godine, nekadašnjom opustjelom, razorenom

Jevrejskom sinagogom prolamao se prvi pljesak”. Uprvih deset godina bio je jedini reditelj. Posljednjapredstava koju je režirao bila je “Loptica Skočica”, dr.

Jana Malika, premijerno izvedena 28. aprila 1963.godine. Potom se povukao u mirovinu i umro uoči

Nove 1979. godine.Sezona 1952/53.Snježana i sedam patuljaka; Ivica i Marica; Čarobnilijek; Aladin i čarobna lampaSezona 1953/54.Ribar i duh; Rusalka; U carstvu patuljakaSezona 1954/55.Crvenkapica; Srebrozvjezdana; Djeda Mraz;Zlatokosa; Čarobne gusleSezona 1955/56.Mojca i životinje; Čarobnjak iz Oza; KekecSezona 1956/57.Šuma Striborova; Dugonja Trbonja i Vidonja; So

r e d i t e l j i



205

kojem su nacionalnom korpusu pripadali. A kada jeformirano Radničko kulturno-umjetničko društvo“Abrašević”, uključio se u njegov rad, formirao dječjudramsku sekciju i to je bio jedan od onih čudnihsretnih trenutaka koji će jasno trasirati njegov dalji i

životni i stvaralački put. Upućen je, 1938. godine uLjubljanu na kurs za lutkare. Kada se ponovo vratio urodni grad, formirao je lutkarski teatar s kojim jedjelovao do izbijanja Drugog svjetskog rata. Za sve tovrijeme je obavljao dužnost ljekarskog pomoćnika.Nakon završetka Drugog svjetskog rata, ponovo seuključio u rad “Abraševića”, ponovo formirao dječjudramsku grupu. Presudan trenutak se zbio 1952.

godine: tada je formirano profesionalno lutkarskopozorište u Mostaru, Đorđe Bovan je naimenovan zadirektora i reditelja. A, da bi formirao ansambl, sam jemorao obučiti skupinu mladih Mostaraca, uputiti ih utajnu složene lutkarske umjetnosti. Prva je predstavaizvedena polovinom novembra 1952. godine i taj je

Šuma Striborova; Dugonja, Trbonja i Vidonja; Sovrednija od zlata; Mačak u čizmamaSezona 1957/58.Čardak ni na nebu, ni na zemlji; ZlatokosaSezona 1958/59.

La Fontenove basne; Mali Palčić; Mali ptičari; Ko sehvali, sam se kvariSezona 1962/63.Doživljaji tetke Lije; Isun-Boši; Zeko, Zriko i Janje;Loptica Skočica

BREZOVEC BRANKOSezona 1990/91.

Lulu – Total Recall

ETEROVIĆ NIKŠASezona 1986/87.Pijetao se sastavlja

EYSYMONT ELZBIETARođena u Poljskoj. Završila Višu teatarsku državnuškolu u Krakovu 1962. godine. Do 1976. godine radilakao glumica u dramskim pozorištima Poljske i uPozorištu lutaka i maski “Groteska” u Krakovu. Od1976. godine živi u Bugarskoj, gdje, nakon polaganjadržavnog rediteljskog ispita, radi kao reditelj upozorištima lutaka. Godine 1992. sa predstavom Jana

Wilkowskog “Medvjedić Prćasti nosić” naMeđunarodnom lutkarskom festivalu za najmlađe“Jan Bibijan” u Silistri (Bugarska) dobila je nagradu zanajbolju predstavu. Osim u Bugarskoj radila je kaoreditelj i u pozorištima Jugoslavije i Poljske.Sezona 2000/01.Mačak u čizmama

JOVANOVIĆ SAŠA(Ljubljana, 1965.)Završio Filozofski fakultet u Ljubljani, kao i Visokunacionalnu školu umjetnosti lutkarstva u Francuskoj1990 godine Pohađao je Lutkarski atelje Jana

Sezona 1967/68.Utva Zlatokrila; La Fontenove basne; Bijeli golubSezona 1968/69.Vuk i kozlići (sa Ristom Vujovićem); Radoznaloslonče; Priča o kućici u šumi – Patkica BlatkicaSezona 1971/72.Izgubljeni balon; Družina junakaSezona 1973/74.

Šegrt HlapićB) Asistencije režijeSezona 1966/67.Bajka iz koferaSezona 1968/69.Vragov most

KORENIĆ JURISLAV(vidi u MUZIČARI)Sezona 1969/70.Guliver među lutkamaSezona 1972/73.Tigriček

r e d i t e l j i



206

1990. godine. Pohađao je Lutkarski atelje JanaSchmidta (Češka) i Edija Majarona, kao i Ateljepozorišnog pisanja Henrika Jurkovskog, JosefaKrofte i G. Lepinoisa.Sezona 1990/91.

Strijela vremena; Rusalka

KARAČIĆ ANTONIJE ANTE(vidi u GLUMCI)

A) Režije:Sezona 1962/63.Hvalisavi mačak; Lajka i mačak Kometa (sa RistomVujovićem)

Sezona 1963/64.Djevojčica sa šibicama; La Fontenove basneSezona 1965/66Kuća na rubu šumeSezona 1966/67.Šuma Striborova

Tigriček

MAJARON EDI(Ljubljana, 1940. godine)Diplomirao je na Akademiji za glazbu u Ljubljani i

završio postdiplomski studij violončela. Takođe, naAkademiji lijepih umjetnosti u Pragu 1965. godinezavršio je postdiplomski studiji kod dr. Erika Kolara,poznatog lutkarskog dramaturga i režisera. On mu jeomogućio gostovanje na Katedri za lutkarstvo isteAkademije. Od 1955. do 1968. skupa sa režiserom

Jožetom Pengovom radi u Lutkovnom gledališčuLjubljana. Potom osnivaju vlastito pozorište u kojem

je umjetnički rukovodilac, glumac-lutkar i režiser do1975. godine. Do 1979. godine radi kao slobodniumjetnik, a potom preuzima mjesto umjetničkogrukovodioca Lutkovnog gledališča Ljubljana. Od1984. je opet slobodnjak, a 1992. osniva i vodinezavisnu lutkarsku grupu Freyer teater Ljubljana.

Režirao je preko 80 predstava u profesionalnimlutkarskim pozorištima u Sloveniji, Srbiji, BiH,Hrvatskoj, Poljskoj, Bjelorusiji i Italiji. Mnoge odnjegovih predstava u oštrim selekcijama gostovale suna brojnim najpoznatijim međunarodnim festivalima.Posebnost Majaronovih predstava je što kaoprofesionalni muzičar uvijek zna uravnotežiti muzičkigovor s ritmom animacije, tako da muzika postane

dio dramaturgije. Mnoge njegove predstave su bilenagrađene za režiju, scensku muziku ili ukupni utisak.Dobitnik je Plakete grada Mostara. Bio je članizvršnog odbora Međunarodnog saveza lutkara(UNIMA) od 1980. do 2000. godine i mnogih drugihtijela ove Organizacije. Radi kao profesor naPedagoškom fakultetu u Ljubljani.Sezona 1975/76.Carev pažSezona 1976/77.Martin Krpan; Tobija; Gregec KobilicaSezona 1978/79.Bajka o kneževiću Sveboru i Svarožici Sunčici

B) Asistencije:Sezona 1997/98.Legenda o rijeci NeretviSezona 2000/01.Novogodišnja priča

MALENOV SLAVČOSlavčo Malenov, reditelj iz Bugarske, rođen je 1950.

godine. Završio je lutkarsku režiju na Nacionalnojakademiji za pozorišnu i filmsku umjetnost u Sofiji.Do sada je napravio 65 lutkarskih i dramskihpredstava u pozorištima Bugarske, Jugoslavije,Hrvatske, Slovenije, Meksika i, naravno, Bosne iHercegovine. Njegove predstave igrane su na mnogimmeđunarodnim festivalima u Evropi, Indiji, Meksiku,Kubi, SAD, Kanadi, Tunisu, Koreji i Japanu, gdje sudobile puno pohvala i nagrada. On radi uglavnompredstave za djecu po tekstovima klasičnih isavremenih bajki.Profesor je na Lutkarskom fakultetu Pozorišneakademije u Bugarskoj i zajedno sa nekoliko svojih

r e d i t e l j i



207

Bajka o kneževiću Sveboru i Svarožici SunčiciSezona 1981/82.Kraljevska jekaSezona 1984/85.Ako je vjerovati mojoj baki

Sezona 1985/86.Ko umije, njemu dvije; ZlatorogSezona 1989/90.Zapadna Nigdilija

MAJERA LJUBOSAVSezona 1986/87.Priča o repi

MAKSUMIĆ NEDŽAD(vidi u GLUMCI)

A) Režija:Sezona 1997/98.Snjeguljac

akademije u Bugarskoj i zajedno sa nekoliko svojihprijatelja glumaca, umjetnika i reditelja radi u malomprivatnom teatru “Atelie 313”, gdje svi oni uživajuostvarujući svoju kreativnu maštu na sceni.Predsjednik je bugarskog centra UNIME

(Međunarodni savez lutkara).Sezona 2001/02.Dvije princeze

MARINIĆ ANTUN(Lopari na otoku Rabu, 1936.)Baletski igrač. Balet učio u Baletskoj školi u Osijeku.U Narodno pozorište je došao 1956. godine. Za

njegove baletske kreacije je isticano da ih je ostvarivaou izrazitom poetskom ključu, “podredjujući tehnikuigre sadržaju i baletskoj izražajnosti” i da svojimkreacijama uvijek daje osobitu impresivnost iglumačku sugestivnost”, pri tom “pokreti su mu mekii uskladjeni, sa naglašenim lirskim akcentom,

osjećanjem scene i ostvarivanja glumačkog zadatka”.Sezona 1989/90.Vjetar uvijek nešto nosi (autorski projekat)Sezona 1997/98.Zaplešimo (autorski projekat)

MILETIĆ-ORUČEVIĆ TANJA

(Mostar, 1970.)Magistrirala je 1999. godine na Odsjeku za dramskurežiju Visoke državne teatarske škole u Krakowu. Od1995. godine režirala je u Poljskoj, Bosni iHercegovini i Italiji. U Pozorištu mladih u Sarajevu2001. režirala je tekst Gine Moxley “Danti Dan”.Surađuje s dječjim teatrom “Roganiuke” iz Vilniusa,Litvanija.Sezona 2002/2003.Zaljubljeni oblak (asistent režije)

MLADINOV DAVOR(Grohote, otok Šolta, 23. 3. 1927. – Zagreb, 28. 7.

MRKŠIĆ BORISLAV(Podgorje, 2. 8. 1925. – Zagreb, 21. 1. 1994.)Sezona 1987/88.Postolar i vrag

NAMETAK MUHAMED HAMICA(vidi u GLUMCI)

A) Režije:

Sezona 1996/97.IgraonicaSezona 1997/98.U svijetu dječjih prava; Olovni vojnik; Legenda orijeci NeretviSezona 1998/99.Mali princ (Il Piccolo Principe)Sezona 1999/00.Meco Medić; Patkica Blatkica

Sezona 2001/02.Novogodišnja pričaSezona 2002/03.Novogodišnji voz; Beskućni ljubimac

r e d i t e l j i



( , , g ,1994.)Završio je Akademiju za kazališne umjetnosti uZagrebu, u klasi profesora Branka Gavelle. Salikovnim kreatorom lutaka Berislavom Deželićem

izgradio je osoben pristup lutkarskom teatru. Režiraoje u gotovo svim značajnijim lutakarskim kućama naprostoru bivše Jugoslavije. Dobitnik je brojnihpriznanja za svoj rad: Grada Zagreba, “Mladogpokoljenja”, Udruženja dramskih umjetnika Bosne iHercegovine, Udruženja dramskih umjetnikaHrvatske, PIF-a. Na sceni mostarskog Pozorištalutaka režirao je dramatizaciju pripovijetke Vladimira

Nazora “Veli Jože”. U ovom Pozorištu se pojavio ikao pisac jedne scenske igre za lutkarski teatar –“Izgubljeni balon”.Sezona 1973/74.Veli Jože

B) Asistencije režije:Sezona 1969/70.Radoznalo slončeSezona 1970/71.

Prasići se ne boje vuka; Na putovanju; MedvjedićPrćasti nosić; Srećkove vragolije; Bezrepi vukReponjaSezona 1971/72.Izgubljeni balon; Družina junaka; Drž’te lopovaSezona 1972/73.Peća i vuk; Čarobni cvjetićiSezona 1978/79.

Bor visok do nebaSezona 1980/81.Ko je izmislio dimnjačaraSezona 1981/82.Mala princeza (ili kako magarac umalo nije postaocar); Kraljevska jeka

208

PALJETAK LUKO(Dubrovnik, 19. 8. 1943.)On je jedna od najsnažnijih pjesničkih ličnostiposljednje trećine XX stoljeća na ex-jugoslovenskomprostoru. Za sobom ima dvadesetak knjiga poezije.Pored toga, on piše dramske tekstove, eseje, feljtone,kazališne i likovne kritike. Prevodi sa engleskog,francuskog i slovenskog jezika. Diplomirao je na

Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je bio i asistentza hrvatsku književnost. Bio je jedan od urednikačasopisa “Zadarska revija”. U zadarskom Kazalištulutaka radio je kao dramaturg, reditelj i glumac-lutkar.Kad se vratio u Dubrovnik, bio je tajnik i urednikčasopisa za kulturu “Dubrovnik”. Član je Društvahrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnihprevodilaca, Dramskih umjetnika Hrvatske,Hrvatskog PEN-a. Dobitnik je niza nagrada.Sezona 1980/81.Snježna kraljicaSezona 1982/83.Palčica

RODIĆ DUŠKO(1928. – Beograd, 1997.)Studije na Pozorišnoj akademiji u Beogradu završio je1953. godine. Prvi angažman je dobio u niškomNarodnom pozorištu, gdje je diplomirao predstavom“Kućevlasnik” Bernarda Shawa. Od 1967. godineotisnuo se u slobodne umjetnike i režirao širom ex--Jugoslavije.

Za pozorište, namijenjeno djeci, zainteresovao se jošu vrijeme svoga boravka u Nišu. Od 1976. bio jeupravnik Malog pozorišta u Beogradu i na tojdužnosti ostao do 1985. godine. O njegovomrediteljskom radu glumac Miroslav Simić je zapisao:“Nisam sreo reditelja s toliko strpljenja, takta iprilagodljivosti glumcu … Poštivao je glumačkuindividualnost. Do krajnjeg rezultata u radu s njimzaista se dolazilo neosetno, bez obzira na težinuglumačkog ili animatorskog zadatka”.Sezona 1964/65.Priča iz čarobne kesice; Srećko među bubamaSezona 1972/73.

r e d i t e l j i



POPOVIĆ-POZNATOV OLGA(vidi u PISCI i GLUMCI)Sezona 1963/64.

Čarobna kaljača; Junaci moje ulice

RABADAN VOJMIL(vidi u PISCI)Sezona 1967/68.Buco, neću, neću; Mala vila – Zlatna ribicaSezona 1968/69.Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića

RISTIĆ TODORSezona 1988/89.Ginjol u Parizu; Asagao

Jedna druga PepeljugaSezona 1974/75.Prodavnica lutaka; Baba RogaSezona 1981/82.

Mala princeza (ili kako magarac umalo nije postaocar); Veliki kikirikiSezona 1986/87.Priča o Lijevoj guski

SOLDATOVIĆ VOJARođen je u Novom Sadu. Godine 1964. odlazi nastudije režije na ljubljansku Akademiju za gledališče,

radio, film in televizijo, kod profesora Slavka Jana.Godine 1971. prelazi u Maribor u Slovensko narodnogledališče, u kojem ostaje punih 20 sezona. Za 33godine rediteljskog rada, režirao je preko 150pozorišnih predstava, a režirao je i na televiziji iradiju. Režirao je u svim slovenačkim teatrima, ali i u

209

Sarajevu, Tuzli, Rijeci, Osijeku, Kruševcu,Zrenjaninu, Kragujevcu, Banjoj Luci, Subotici inaravno – u Novom Sadu, kao i u Nacionalnomteatru u Temišvaru (Rumunija). Imao je brojnenastupe i kao glumac u pozorištu, na televiziji i nafilmu. Sedam godina je bio upravnik Pozorišta mladihu Novom Sadu. Za svoj rediteljski rad dobio je višeznačajnih priznanja. Sada je reditelj u Srpskom

narodnom pozorištu. Živi u Novom Sadu. Od 1995.predaje scensku umjetnost na Pedagoškoj akademiji, aod 1997. predaje glumu mladim operskim pjevačima ivodi Operski studio na novosadskoj Akademijiumjetnosti.Sezona 2000/01.Ukradena priča; Novogodišnja priča

STANKOVIĆ SRBOLJUB LULE(vidi u PISCI)Sezona 1962/63.Priča o Lijevoj guski

Sezona 1978/79.Bor visok do nebaSezona 1979/80.Lovačka pričaSezona 1980/81.Partizanska razbibriga; Ko je izmislio dimnjačaraSezona 1982/83.Plava ptica

Sezona 1984/85.Laž i paž; Udarna s Carine

VUJOVIĆ RISTO(vidi u GLUMCI)

A) Režije:Sezona 1962/63.Lajka i mačak Kometa (sa Antom Karačićem)Sezona 1963/64.Zvjezdica PospankaSezona 1964/65.Veliki šumski događajSezona 1965/66.

r e d i t e l j i



210

TEOFILOV IVANSezona 1975/76.Hrabri olovni vojnik

UJEVIĆ MIROSLAV(Beograd, 15. 1. 1940. – 28. 11. 1996.)Diplomirao je lutkarsku režiju na Akademiji zapozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Režiraoje veliki broj predstava za djecu i odrasle. Među njimasu i: “Kapetan Džon Piplfoks”, “Dobro jutro,lopovi”, “Kuckava bajka”. Bavio se i adaptacijama:“Hiljadu reči u tri reči” Dragana Lukića, “Bajka o

ribaru i ribici” A.S. Puškina. U Mostaru je prvi putgostovao u sezoni 1978/79. kada je, na sceni ovogPozorišta, postavio dramu za mlade Stevana Pešića“Bor visok do neba”. Od tada je bio dosta čest gostove teatarske kuće postavljajući, najčešće, djelaStevana Pešića, ali i nekih drugih pisaca i adaptatora.

Opaki vlastelin; Uzbuna u šumiSezona 1966/67.Kekec; Dječak i vjetar: Izgubljena sviralaSezona 1968/69.

Ostrvo ispunjenih želja; U šumi Djeda Mraza; OpakivlastelinSezona 1970/71.Na putovanju – Medvjed Prćasti nosić; Bezrepi vukReponjaSezona 1971/72.Vrtuljak Djeda Mraza; Dr’žte lopovaSezona 1972/73.

Peća i vuk – Čarobni cvjetići; Novogodišnji programSezona 1973/74.Novogodišnji vozSezona 1974/75.Plava boja snijegaSezona 1975/76.

Bajka i Djed MrazSezona 1976/77.Trka zbog vukaSezona 1977/78.Loptica SkočicaSezona 1978/79.Novogodišnja klackalicaSezona 1979/80.

Zimska bajka;Č

arobna kaljačaSezona 1980/81.

Čika Bajkine bajkeSezona 1982/83.Priča o kućici u šumici – Patkica Blatkica; KekecSezona 1987/88.Guliver među lutkama

B) Asistencije režija:Sezona 1963/64.Čarobna kaljačaSezona 1964/65.Drveni vojnik i njegovi prijatelji

Sezona 1985/86.ZlatorogSezona 1986/87.Priča o repi; Pijetao se sastavljaSezona 1988/89.Ginjol u ParizuSezona 1989/90.Zapadna Nigdilija

VYSKOČIL ZDENJEKSezona 1966/67.Bajka iz koferaSezona 1968/69.Vragov mostSezona 1970/71.Prasići se ne boje vuka; Srećkove vragolije

WIECZORKIEWICZ WOJCIECH(1934.)Rođen je u Poljskoj. Studirao je režiju i glumu naVisokoj teatarskoj akademiji i historiju umjetnosti na

k d d d

r e d i t e l j i



211

Sezona 1966/67.Bajka iz kofera ( sa Antom Karačićem)Sezona 1969/70.Začarana braća

Sezona 1972/73. Jedna druga PepeljugaSezona 1973/74.Veli JožeSezona 1975/76.Carev paž; Hrabri olovni vojnikSezona 1976/77.Gregec Kobilica

Sezona 1978/79.Bajka u kneževiću Sveboru i Svarožici Sunčici

Varšavskom univerzitetu. Od 1953. godine radio jekao glumac, a zatim kao dramaturg, reditelj i direktoru poljskim lutkarskim teatrima. Od 1975. do 1990.bio je profesor na odsjecima za lutkarstvo visokih

teatarskih škola u Krakovu i Varšavi. Svoje predstave,a režirao ih je preko 100, prezentirao je na mnogimfestivalima i gostovanjima u 27 zemalja Evrope,Amerike i Azije. Dobitnik je mnogobrojnihumjetničkih nagrada.Sezona 1987/88.Priča o Čvrljugi, patuljcima i siročetu MariciSezona 2002/03.

Zaljubljeni oblak

ABIANAC KATARINAADAMOV JOVAN

AKSOJ ATILLAANDRIJANIĆ MARIO

BARIĆ SRĐANBULIĆ DARIO – BERG ALBAN

ĐIKIĆ-ETEROVIĆ ZLATAGLIBO SONJA

HAJDAREVIĆ

VEDRANHRISTIĆ ZORANHUŠA-KARAILIĆ MILADA

KARABEG NADŽIDA NADAKITANOV DUŠANKA

KLOBUČAR BOGUMILKOMNENIĆ MILAN

KORENIĆ JURISLAVKOSTIĆ VOJISLAVKOZINA MARIJAN

KRNIC BORISKURČEVSKI JERŽIKUSTURICA ABID

LEGRADIĆ OSKAR

MALENOV MALENMATIJEVIĆ SRĐANMIHALJEVIĆ BRANKOMILETIĆ ZORANMILIČEVIĆ FRANOMILUTINOVIĆ BILJANA, SLIŠKOVIĆTAJANA I VUKELJA JERKAMOSKOV STEFAN

PANDUR MIRORADOŠ SERGIOSALKOVIĆ DŽENANSIMIĆ VOJISLAVSKOPLJAK MUHAMED BRACOSLIŠKO JOSIPŠIROLA BOŽIDARŠKORJANEC JOSIPŠLJIVAC ZDRAVKOŠTANCL LADISLAVŠTREKELJ DUŠKOTRNOVAC SEJO, ĆUPINA AHMETTUDOR EDUARDUHEREK MILAN

m u z i ~ a r i



LEGRADIĆ OSKARLESIĆ ENCO

MAJARON EDI

UHEREK MILAN VASSILEV MILEN

ABIANAC KATARINASezona 1952/53.Marija Kulundžić: Ivica i MaricaSezona 1953/54.Željko Hell: Ribar i duhSezona 1954/55.Željko Hell: Srebrozvjezdana, H. Rašić: Deda Mraz

ADAMOV JOVANSezona 1974/75.Rade Pavelkić: Prodavnica lutaka, LjubivojeRšumović: Babaroga

AKSOJ ATILLASezona 2002/03.N. Hikmet: Zaljubljeni oblak

ANDRIJANIĆ MARIOSezona 1990/91.A. S. Puškin: Rusalka

BARIĆ SRĐAN

Wedekind – Berg: Lulu – Total Recall

ĐIKIĆ-ETEROVIĆ ZLATASezona 1968/69.Vojmil Rabadan – Ivana Brlić-Mažuranić: Čudnovatezgode i nezgode šegrta Hlapića

GLIBO SONJA

Sezona 1955/56.Vojmil Rabadan – L. Frank Baum: Čarobnjak iz Oza

HAJDAREVIĆ VEDRAN(Mostar, 11. 6. 1981.)Završio Medicinsku školu u Mostaru. Studentpravnog fakulteta. Pohađao Muzičku školu uMostaru. Profesionalno se bavi muzikom od svojeosamnaeste godine. Do sada je izdao tri singl CD-a itri video spota.Sezona 2000/01.Novogodišnja pričaSezona 2002/03.Lj bi O t jić B k ć i lj bi

m u z i ~ a r i



213

BARIĆ SRĐAN(Beograd, 22. 6. 1927.)Studij kompozicije završio je 1956. godine naMuzičkoj akademiji u Beogradu. Bio je saradnik i

urednik Muzičkog programa Radio Beograda.Njegove kompozicije pokazuju stvaraoca koji, neprekidajući sa tradicijom, nalazi svoj izraz usubjektivno-osjećajnim raspoloženjima. Njegovedječje pjesme zvuče prisno i pristupačno i onimnajmlađim. Poznatija su mu djela za djecu: «Lovac

Joca», «Strašni lav», «Zašto». Pisao je muziku i zapozorište i za televiziju.

Sezona 1966/67. Jovan Aleksić: Izgubljena svirala

BULIĆ DARIO – BERG ALBAN(Beč, 9. 2. 1885. – 24. 12. 1935.)Sezona 1990/91.

Ljubica Ostojić: Beskućni ljubimac

HRISTIĆ ZORAN(Beograd, 30. 7. 1938.)

Studij kompozicije završio na Muzičkoj akademiji uBeogradu. Pobornik je savremenog muzičkog govora.Napisao je niz vokalno-orkestralnih djela. Veći brojkompozicija je posvetio različitim komornimsastavima. Izvanredno mu je djelo muzika za balet“Adam i Eva”. Pisao je muziku za pozorište, televizijui filmove: “Lelejska gora”, “Derviš i smrt”, “Čuvarplaže u zimskom periodu” i “Pas koji je voleo

vozove”.Sezona 1981/82.Momčilo Popadić: Ko je izmislio dimnjačara

HUŠA-KARAILIĆ MILADA(pratnja na klaviru)

Sezona 1953/54.Mladen Širola: RusalkaSezona 1954/55.Mladen Širola: Crvenkapica, Željko Hell:Srebrozvjezdana, H. Rašić: Deda Mraz, Željko Hell:Zlatokosa, H. Rašić: Čarobne gusleSezona 1955/56.Vida Taufer – Vili Novy: Mojca i životinje, Vojmil

Rabadan – L. Frank Baum:Č

arobnjak iz Oza, VojmilRabadan – Josip Vandot: KekecSezona 1956/57.Vojmil Rabadan – Ivana Brlić-Mažuranić: ŠumaStriborova, Niko Kuret – Charles Perrault: Mačak učizmama

KARABEG NADŽIDA NADA(vidi u GLUMCI)(pratnja na gitari)Sezona 1953/54.Željko Hell: Ribar i duh

KITANOV DUŠANKA

Mladen Širola: Čardak ni na nebu ni na zemlji, Josef Kainar: Zlatokosa, Vojmil Rabadan: La Fontenovebasne, Vojmil Rabadan: Mali Palčić, Mladen Širola:Mali ptičariSezona 1962/63.Doživljaji tetke Lije, Vojislav Vasja Stanković: Isun--BošiSezona 1964/65.

Vojmil Rabadan: La Fontenove basneSezona 1965/66.Radovan Mikić: Uzbuna u šumi, Vojmil Rabadan –

Josip Vandot: KekecSezona 1966/67.

Jovan Aleksić: Izgubljena sviralaSezona 1967/68.Božidar Timotijević: Utva ZlatokrilaSezona 1982/83.Vojmil Rabadan – Josip Vandot: Kekec

KOMNENIĆ MILANSezona 1986/87.Stevan Pešić: Priča o repi

m u z i ~ a r i



214

KITANOV DUŠANKA(pratnja na klaviru)Sezona 1957/58.Mladen Širola: Čardak ni na nebu ni na zemlji, Josip

Kainar: Zlatokosa, Vojmil Rabadan: La Fontenovebasne, Vojmil Rabadan: Mali Palčić, Mladen Širola:Mali ptičari

KLOBUČAR BOGUMILSezona 1954/55.Željko Hell: Zlatokosa, H. Rašić: Čarobne gusleSezona 1955/56.

Vida Taufer – Vili Novy: Mojca i životinjeSezona 1956/57.Vojmil Rabadan – Ivana Brlić-Mažuranić: ŠumaStriborova, Bedrich Svaton: So vrednija od zlata,Niko Kuret – Charles Perrault: Mačak u čizmamaSezona 1957/58.

Stevan Pešić: Priča o repi

KORENIĆ JURISLAV(Zagreb, 1915. – Sarajevo, 1974.)

Diplomirao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu ina Kazališnoj akademiji, odsjek režije, a na Srednjojmuzičkoj školi Muzičke akademije u Zagrebu učioklavir i kontrabas. Bio je korepetitor zagrebačkeOpere i kontrabasist orkestra Radio Zagreba. Od1946. do 1952. godine je operni reditelj i direktorOpere na Rijeci. U Sarajevo je došao 1952. godinekao operni reditelj, a zatim je osnovao Malo

pozorište, kasnije Kamerni teatar 55, i inauguriraoFestival malih i eksperimentalnih scena u Sarajevu. Jedno je vrijeme obavljao dužnost direktora Pozorištamladih u Sarajevu.Bio je svestran i maštovit umjetnik. Za njegoveoperne režije je rečeno: “Neke od njegovih režija, po

svojoj scenskoj izražajnosti i sažetosti, predstavljajuizuzetna ostvarenja u novijoj jugoslovenskoj scenskojumjetnosti” (Slobodan Špirić).Sezona 1969/70.

Jozef Per – Leo Spačil: Guliver među lutkamaSezona 1972/73.Hana Januševska: Tigriček

KOSTIĆ

VOJISLAV(Beograd, 21. 9. 1931.)Studirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji uBeogradu. Ostvario je niz instrumentalnih i vokalnihkompozicija sa sklonošću prema humoru i groteski.Povremeno se oslanjao na folklorne elemente. Pisaoje muziku za veliki broj scenskih djela, za balet i film.Poznata je njegova protestna pjesma “Balada oTeodorakisu”.Sezona 1978/79.Stevan Pešić: Bor visok do neba

KOZINA MARIJAN(Novo Mesto 4 6 1907 – Novo Mesto 19 6 1966 )

akademiji u Zagrebu. Preko 25 godina je bionastavnik muzike na srednjoj školi u Zagrebu, a radioje i kao dirigent pjevačkih društava. Ogledao se umnogim muzičkim vrstama, ali je posebno rado pisaoza djecu. Njegov muzički govor se oslanjao nanarodni melos, pa je bio prijemčiv za široki auditorij.Sezona 1953/54.Mladen Širola: U carstvu patuljaka

KURČEVSKI JERŽISezona 1987/88.Marija Konopnjicka: Priča o Čvrljugi, patuljcima isiročetu Marici

KUSTURICA ABID(Herceg Novi, 29. 6. 1942.)Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdjeje završio i postdiplomske studije. Svoje muzičkoobrazovanje usavršavao je u New Yorku,

Washingtonu i Los Angelesu. Bio je dirigentSimfonijskog orkestra u Mostaru.Sezona 1968/69

m u z i ~ a r i



215

(Novo Mesto, 4. 6. 1907. Novo Mesto, 19. 6. 1966.)Studirao je na Univerzitetu u Ljubljani matematiku, ana Konzervatorijumu violinu. Svirao je u opernomorkestru. Na Muzičkoj akademiji u Beču diplomirao

kompoziciju.Pisao je u dotjeranom i izvornom slogu. Oslanjao sena narodni melos i postizao karakteristične, ponekad inaturalističke izgradirane zvučne linije. Posebnimmuzičkim kvalitetima su se odlikovale njegove“Balade Petrice Kerempuha”, a među solo pjesmamaisticala se, svojom dojmljivošću, pjesma “Ciganinhvali svoga konja”.

Sezona 1955/56.Vojmil Rabadan – Josip Vandot: Kekec

KRNIC BORIS(Kostajnica, 21. 10. 1900. – Zagreb, 24. 8. 1979.)Muzičko obrazovanje je stekao na Muzičkoj

Sezona 1968/69.Vojtech Cinybulk: Ostrvo izgubljenih željaSezona 1974/75.Grigor Vitez: Plava boja snijega

LEGRADIĆ OSKAR(klavirska pratnja)Sezona 1953/54.Mladen Širola: U carstvu patuljaka

LESIĆ ENCOSezona 1984/85.

Dragan Lukić: Laž i paž

MAJARON EDI(Ljubljana, 13. 10. 1940.)Studij muzike završio je na Akademiji za glazbu uLjubljani. Afirmirao se kao daroviti komorni muzičar

i dugogodišnji prvi violončelist Simfonijskog orkestraRTV Ljubljana. Bio je član Gudačkog kvarteta RadioLjubljane. Ipak, istinsku afirmaciju je stekao kaoreditelj lutkarskih pozorišta.Sezona 1976/77.Fran Levstik: Martin Krpan, Zdenjek Florijan: TobijaSezona 1981/82.Vlasta Pospišilova: Kraljevska jeka

Sezona 1984/85.Desanka Maksimović: Ako je vjerovati mojoj bakiSezona 1985/86.Zdravko Ostojić: ZlatorogSezona 1989/90.Eleanor Farjeon: Zapadna Nigdilija

MALENOV MALEN(Sofija, Bugarska 28. 2. 1978.)Apsolvent je Filozofskog fakulteta i student četvrtegodine psihologije na Univerzitetu “Sv. KlimentOhridski”. Na istom fakultetu je specijalizirao dječjufilozofiju. Od 1998. pohađa kurs “Psihodramskogtreninga” u “Psychotherapy 2000 fondaciji”, te

predstavljala je ex-Jugoslaviju na Pjesmi Evrovizije1964. godine.Sezona 1979/80.Genadij Matvejev: Čarobna kaljača

MIHALJEVIĆ BRANKO(Zagreb, 19. 1. 1931.)Bio je kompozitor “s izrazitim smislom za spontanovođenje melodijske linije”. Najveći dio svogamuzičkog stvaranja je posvetio muzičkom kazalištu.U suradnji sa Ratkom Zvrkom napisao je brojnedječje operete i mjuzikle. Autor je prvog slavonskogmjuzikla “Slavonska rapsodija”. Među istaknute dječjemjuzikle spadaju “Zeko, Zriko i Janje” i “Velikišumski događaj”.Sezona 1962/63.Branko Mihaljević: Zeko, Zriko i Janje

MILETIĆ ZORANSezona 1981/82.Ksenija Stojanović: Mala princeza (ili kako magaracumalo nije postao car)

m u z i ~ a r i



216

treninga u Psychotherapy 2000 fondaciji , tetrenutno završava stupanj psihodramskog asistenta.Godine 1997. je izveo sopstvene muzičke komade zaDeveti internacionalni forum kompjuterskih

umjetnosti “Computer Space” u Sofiji.Tokom perioda 1998. – 2000. kreirao je originalnumuziku i zvučni dizajn za pet lutkarskih predstava, teu kratkom vremenu animirao crtani film.

MATIJEVIĆ SRĐAN(Sarajevo, 13. 3. 1928.)Diplomirao je na Arhitektonsko-urbanističkom

fakultetu u Sarajevu gdje je kasnije radio i kaoprofesor. U okviru redakcije zabavne muzike RadioSarajeva, osnovao je 1958. godine Veliki plesniorkestar. Za svoje kompozicije dobivao je nagrade ipriznanja. Ogledao se i na području scenske i filmskemuzike. Njegova kompozicija “Život je sklopio krug”

MILIČEVIĆ FRANOSezona 1962/63.Anatolij Karanov – Vladimir Levšin: Hvalisavi mačak,Dr. Jan Malik: Loptica SkočicaSezona 1963/64.Genadij Matvejev: Čarobna kaljača, Fran Milčinski:Zvjezdica PospankaSezona 1964/65.Zdenjek Bezdjek: Drveni vojnik i njegovi prijatelji

MILUTINOVIĆ BILJANA, SLIŠKOVIĆ

TAJANA I VUKELJA JERKA(klavirska pratnja)Sezona 1962/63.Doživljaji tetke Lije (sa Jerkom Vukelja), VojislavVasja Stanković: Isun-Boši, Branko Mihaljević: Zeko,Zriko i Janje

MOSKOV STEFANSezona 1975/76.Ivan Teofilov: Hrabri olovni vojnik

PANDUR MIRO(Zagreb, 18. 10. 1964.)Diplomirao 1990. na Pravnom fakultetu u Mostaru.Od najranijeg djetinjstva zaljubljenik u muziku i

gitaru. U periodu od 1978. do 1981. bio je sologitarista ansambla “Mostarske kiše”. Kompozitor imuzički producent, aktivno radi na edukativnimprogramima za djecu, kao i na scenskoj iambijentalnoj muzici.Sezona 1997/98.M. Nametak: Legenda o rijeci NeretviSezona 2002/03.Novogodišnji voz

RADOŠ SERGIO(vidi u GLUMCI)Sezona 1997/98.U svijetu dječjih prava (izbor poezije M. Nametak)

Jovo Spajić: Bajka i Djed MrazSezona 1977/78. Jan Malik: Loptica SkočicaSezona 1979/80.

Jovo Spajić: Zimska bajkaSezona 1980/81.

Jirži Streda: Čika Bajkine bajke

SIMIĆ

VOJISLAV(Beograd, 18. 3. 1924.)Na Muzičkoj akademiji u Beogradu diplomiraodirigovanje, a zatim i kompoziciju. Bio je dirigent

JAZZ orkestra Radio Beograda i dirigentAkademskog hora “Branko Krsmanović”. U središtunjegovog umjetničkog interesovanja bile sukompozicije za simfonijski džez orkestar, u kojima je,na suptilan način, povezivao karakteristike džeza i

muzičkog folklora, posebno na motive izMokranjčevih rukoveti. Pisao je muziku za pozorište,film, televiziju i za radiodrame.Sezona 1963/64.Olgica Poznatov: Junaci moje ulice

m u z i ~ a r i



217

j j j p ( p j )Sezona 2002/03.Novogodišnji voz

SALKOVIĆ DŽENAN(Konjic, 2. 1. 1945. – Split, 20. 7. 1988.)Ljekar, kompozitor, kantautor, tekstopisac,padobranac, letački jedriličar. Nakon završenihGimnazije “Aleksa Šantić” u Mostaru i Medicinskogfakulteta u Beogradu, specijalizirao jeotorinolaringologiju u Zagrebu. Objavio je zbirkupjesama za djecu “C – ciklama”, za koju će dobiti

nagradu na Oktobarskim poetskim drugovanjima“Tuzla 87” za najbolju knjigu proze i poezijebosanskohercegovačkih pisaca za djecu. Umro je odposljedica nesreće 20. jula 1988. godine, nakon padanjegove jedrilice.Sezona 1975/76.

g J j

SKOPLJAK MUHAMED BRACOSezona 1988/89.

Leo Mojščinski – Jan Wilowski: Ginjol u Parizu,Čikamacu Tokusa: Asagao

SLIŠKO JOSIP(Novi Sad, 18. 5. 1947.)Sezona 1981/82.Nace Simončič: Veliki kikirikiSezona 1984/85.

Refik Hamzić: Udarna sa Carine

ŠIROLA BOŽIDAR(Žakanje kraj Karlovca, 20. 12. 1880. – Zagreb, 10. 4.1956.)Na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao matematiku i

fiziku, a studij muzikologije i doktorat završio je naUniverzitetu u Beču. Kompoziciju je privatno učio kodIvana pl. Zajca. Bio je srednjoškolski profesor, kustos idirektor Etnografskog muzeja i direktor Muzičkeakademije. Dugo je godina bio redovni član J(H)AZU.Širola je bio pristalica nacionalnog muzičkog smjera,što se očitovalo u njegovoj simfonijskoj poemi“Notturno”, načinjenoj prema Nazorovoj pjesmi

“Šuma bez slavuja”. Ponirao je u suštinu folklora i unjemu otkrivao zakonitosti narodnih napjeva. Unjegovoj, pak, vokalnoj lirici posebno mjestozauzimaju pjesme na kajkavske stihove DragutinaDomjanića. Bavio se i skupljanjem građe za povijesthrvatske muzike. Njegovo djelo “Pregled povijestihrvatske muzike” bilo je prva cjelovita povijesthrvatske glazbe.Sezona 1953/54.Mladen Širola: RusalkaSezona 1954/55.Mladen Širola: Crvenkapica

ŠKORJANEC JOSIP

Davor Mladinov: Izgubljeni balon, Branko Ćopić:Družina junakaŠLJIVAC ZDRAVKOSezona 1986/87.Dane Zajc: Pijetao se sastavlja

ŠTANCL LADISLAVSezona 1970/71.

Jirži Jaroš: Prasići se ne boje vuka

ŠTREKELJ DUŠKO(Mostar, 23. 7. 1941. – Makarska, 2003.)Sezona 1965/66.Radovan Mikić: Uzbuna u šumiSezona 1971/72.Štefan Šmihl: Drž’te lopovaSezona 1972/73.Sergej Prokofjev: Peća i vuk – Jaroslav Lukaš:Čarobni cvjetićiSezona 1973/74.Vojmil Rabadan – Ivana Brlić-Mažuranić: ŠegrtHlapić

m u z i ~ a r i



218

J J(Rasinja kraj Koprivnice, 27. 1. 1933.)Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Beogradu, naodsjeku za muzičku teoriju. Od 1969. godine bio je

dirigent u Mostaru i Skoplju. U svojim djelima jeposebno iskazivao smisao za dramatiku muzičkogkazivanja. Oslanjao se na narodni melos. Jedno odnajznačajnijih njegovih djela je “Nema ljepše pjesmeod istine” gdje se prepliću tri osnovna motiva njegoveinspiracije ratnim zbivanjima – rođenje, život i smrt.U Mostaru je vodio Simfonijski orkestar i klapu“Mostar”.

Sezona 1969/70.Casianova – Dvorsky: Radoznalo slončeSezona 1979/71.

Jozef Lipa – Jan Wilkowski: Na putovanju –Medvjedić Prćasti nosićSezona 1971/72.

p

TRNOVAC SEJO, ĆUPINA AHMETSezona 1982/83.

Stevan Pešić: Plava ptica

TUDOR EDUARDSezona 1967/68.Vojmil Rabadan: Buco, neću, neću; Vojmil Rabadan:Mala vila – Zlatna ribica

UHEREK MILAN

Sezona 1969/70. J. Švarc: Začarana braća

VASSILEV MILENSezona 2000/01.Chales Perrault: Mačak u čizmama

ANTONAKAKI AIKATERINIATLAGIĆ ANGELINABABOVIĆ MILIVOJEBAČ VAROVA SILVA

BIJEDIĆ MIRSADBILEK IVICA

BOKIĆ MILIVOJEBRANKOVIĆ AURELIJA

CASERMAN BRANKO IČ

ERNIC MIRKOCONEV IVANČISTOPOLJSKI MIRJANAČERIĆ HATIDŽA TIDŽA

ČERNA MARKETAFARKAŠOVA EVA

FENCLOVA JARMILAFREYER AGATA

GETOVA IVANKA

GRKOVA S., SEJKOV M., BENKOVSKI R.,KIRILOVA G., NIKOLOVA F. I STOILOVA V.

HAJNAL ĐULAHAVLIK VACLAV

KAZAZIĆ MENSURKITAK FRANJOKOČIŠ IMREKUKIĆ ŽIVORADKURT JADRANKA I SELIMHODŽIĆ SELMAMARKOVINA ŽELJKONJIRIĆ NIKOLAPENGOV AJŠA

PLATEK FRANTIŠEKPOPOVIĆ VANJARASLIĆ VESELAROKOMANOV VASSILSAMARDŽIĆ DOBRIVOJE BOBOSERAFINOVIĆ LEOKADIJASTOJAKOVIĆ BRANKOTERMAČIĆ ĐURO

VOLJEVICA MUSTAFA ICO

WITTMANN-DRMAČ ELIZABETAZAVARSKI JANZORICA ŽELJKO

r a f i , k o s

t i m o g r a f i , m a j s t o r i l u t a k a



s c e n o g

ANTONAKAKI AIKATERINI(Atena, 1964.)(scenograf, koreograf, lutke i kostimografija)Završila Nacionalnu školu plesa u Francuskoj 1982.godine, Internacionalnu akademiju plesa u Lionu iNacionalni konzervatorij (lutkarska sekcija) u Lionu1985. godine. Pohađala Atelje vokalnog istraživanjaRoy Hart Theatra i Atelje scenskog pokreta Theatre

du mouvement 1987. godine. Godine 1990. završila jeVisoku nacionalnu školu umjetnosti lutkarstva uFrancuskoj.Sezona 1990/91.Strijela vremena; Rusalka

ATLAGIĆ ANGELINA(kostimograf)Sezona 1990/91.

Lulu – Total Recall

BABOVIĆ MILIVOJE(majstor lutaka)Sezona 1963/64.Z j di P k

lutkarskih predstava u Bugarskoj i inostranstvu. Zasvoj rad dobila je nekoliko značajnih nagrada.Sezona 2001/02.Dvije princeze (kostimograf)

BIJEDIĆ MIRSAD(Sarajevo, 19. 7. 1953.)(scenograf i izrada lutaka)

Od 1973. do 1993. živio je uČ

apljini kao slobodniumjetnik. Bavi se vajarstvom i učestvovao je nanekoliko umjetničkih kolonija. Od 1997. godine radiu Pozorištu lutaka Mostar kao majstor scene iscenograf.Sezona 1996/97.IgraonicaSezona 1997/98.U svijetu dječjih prava; Olovni vojnik; Legenda o

rijeci NeretviSezona 1998/99.Mali princSezona 1999/00.Meco MedićS 2000/01g

r a f i , k o s




220

Zvjezdica Pospanka

BAČ VAROV SILVA

(Plovdiv, Bugarska, 11. 4. 1953.)(kostimograf i scenograf)Godine 1973. diplomirala je na Akademiji lijepihumjetnosti u Sofiji, a 1980. na istom fakultetudiplomirala je i scenografiju. Od 1980. do 1997. radilaje kao scenograf u Državnom pozorištu lutaka uPlovdivu. Profesor je scenografije na Nacionalnojakademiji teatarskih i filmskih umjetnosti, te profesorlikovne umjetnosti na Akademiji lijepih umjetnosti uSofiji. Od 1997. scenograf je teatra ATELIE 313,Sofija. Član je Unije bugarskih umjetnika i UNIME.Imala je 10 samostalnih izložbi, te 40 puta učestvovalana međunarodnim izložbama u Evropi, SAD-u, Kubi,

Japanu itd. Autor je scenografija za preko 50

Sezona 2000/01.Novogodišnja pričaSezona 2002/03.

Novogodišnji voz

BILEK IVICA(Sarajevo, 7. 12. 1927.)(majstor lutaka)U Sarajevu je završio gimnaziju i 1948. godine počeoraditi u Ministarstvu poljoprivrede. Nakon dvijegodine je počeo raditi u Pozorištu za mlade uSarajevu kao glumac-lutkar. Susret sa scenografomAjšom Pengov za njega je bio presudan. Radeći snjom na kreacijama lutaka, stjecao je potrebnaiskustva koja će mu omogućiti ne samo da seosamostali već da upravo u tome posvjedoči sebe kaoumjetnika. Postao je najznačajniji kreator lutaka u

s c e n o g

bosanskohercegovačkim lutkarskim teatrima, mada jesvojim umijećem nadilazio regionalna ograničenja isticao afirmaciju na širim prostorima.Sezona 1980/81.Čika Bajkine bajkeSezona 1981/82.Kraljevska jekaSezona 1984/85.Ako je vjerovati mojoj bakiSezona 1985/86.Ko umije, njemu dvijeSezona 1986/87.Priča o Lijevoj guskiSezona 1987/88.Priča o Čvrljugi, patuljcima i siročetu Marici; Gulivermeđu lutkama; Postolar i vragSezona 1988/89.

Bajkom u susret Djeda MrazuSezona 1989/90.Zapadna NigdilijaSezona 1990/91.Lulu – Total RecallS 2002/2003

Sezona 1964/65.Priča iz čarobne kesice; Srećko među bubama; Velikišumski događaj; La Fontenove basneSezona 1965/66.Opaki vlastelin; Kuća na rubu šume; Uzbuna u šumiSezona 1966/67.Kekec; Šuma Striborova; Dječak i vjetar; IzgubljenasviralaSezona 1967/68.Buco, neću, neću; Mala vila – Zlatna ribica; LaFontenove basne; Bijeli golubSezona 1968/69.Ostrvo ispunjenih želja; Vuk i kozlići; Čudnovatezgode i nezgode šegrta Hlapića; U šumi Djeda Mraza;Opaki vlastelinSezona 1969/70.Radoznalo slonče; Priča o kućici u šumi – Patkica

Blatkica; Guliver među lutkamaSezona 1970/71.Na putovanju – Medvjedić Prćasti nosić; Srećkovevragolije; Bezrepi vuk ReponjaSezona 1971/72.I blj i b l D ži j k V lj k Dj dg

r a f i , k o s




221

Sezona 2002/2003.Zaljubljeni oblak

BOKIĆ MILIVOJE(Domaševo kod Trebinja, 1. 4. 1934.)(majstor lutaka, scenograf, kostimograf)U Mostar je došao iz Trebinja 1962. godine. Kao vajarje radio u Pozorištu lutaka do 1986. godine. UMostaru je živio do 1993. godine. Danas živi i stvarau Trebinju i Berlinu.Sezona 1962/63.Isun-Boši ( sa Nikolom Njirićem); Zeko, Zriko i

Janje; Hvalisavi mačak; Loptica Skočica; Lajka imačak KometaSezona 1963/64.Čarobna kaljača; Zvjezdica Pospanka; Djevojčica sašibicama; Junaci moje ulice

Izgubljeni balon; Družina junaka; Vrtuljak DjedaMraza; Drž’te lopovaSezona 1972/73.

Peća i vuk – Čarobni cvjetići; Novogodišnji program; Jedna druga Pepeljuga; TigričekSezona 1973/74.Novogodišnji voz; Šegrt Hlapić; Veli JožeSezona 1974/75.Prodavnica lutaka; Baba RogaSezona 1975/76.Bajka i Djeda Mraz; Hrabri olovni vojnikSezona 1976/77.Trka zbog vuka; Gregec KobilicaSezona 1977/78.Loptica Skočica (izrada kostima)Sezona 1978/79.Bor visok do neba; Novogodišnja klackalica

s c e n o g

Sezona 1979/80.Lovačka priča; Zimska bajka; Čarobna kaljačaSezona 1980/81.Partizanska razbibriga (scena i kostimi); Ko jeizmislio dimnjačara (scena i kostimi)Sezona 1981/82.Mala princeza (ili kako magarac umalo nije postaocar); Veliki kikiriki (potpuna scenska obrada)Sezona 1982/83.Plava ptica; Priča o kućici u šumici – Patkica Blatkica;Kekec; Palčica (scenografija i kostimi)Sezona 1984/85.Laž i paž; Udarna s CarineSezona 1985/86.Zlatorog

BRANKOVIĆ AURELIJA

(Hrvatska Dubica, 24. 4. 1903. – Lipik, 23. 5. 1968.)(scenograf)Roditelji joj potječu iz Kreševa. Osnovnu školu jezavršila u Derventi, a srednju u Sarajevu. Između dvasvjetska rata je završila Višu pedagošku školu uZagrebu a zatim Akademiju visoke mode u Parizu

godine. Iz Banje Luke je stigla u mostarsko Narodnopozorište gdje je ostala do 1956. godine i ponovo sevratila u Osijek gdje je ostala do smrti. U Sarajevu jeopremila knjigu “Narodne igre iz okolice Sarajeva”,likovno opremala brojne slikovnice i radila ilustracije ilikovne priloge u bosanskohercegovačkim listovima.Za njen rad se kaže da “njena kostimska opremapredstava uvjerava u stručno poznavanje epohe djela,stilsku autentičnost i prefinjeni ukus“ (Pašalić – Ilić).Sezona 1953/54.U carstvu patuljakaSezona 1954/55.Crvenkapica; Srebrozvjezdana; Deda Mraz; ZlatokosaČarobne gusle.Sezona 1955/56.Mojca i životinje; Čarobnjak iz Oza; KekecSezona 1958/59.

Mali Palčić; Mali ptičari; Ko se hvali, sam se kvari

CASERMAN BRANKO I ČERNIC MIRKO(izrada lutaka)Sezona 1978/79.Bajka o kneževiću Sveboru i Svarožici Sunčicig

r a f i , k o s




222

Zagrebu, a zatim Akademiju visoke mode u Parizu.Radila je kao modelistica u poznatim pariškimmodnim salonima. Po sugestijama slikara Krste

Hegedušića i Jerolima Mišea, postala je stipendistaAkademije likovnih umjetnosti u Zagrebu učetrdesetoj godini. Diplomirala je 1947. godine. Jednoje vrijeme radila u Beogradu kao modni kreator usvom salonu. Kao scenograf i kostimograf je počelaraditi u Osijeku, a zatim je u sezoni 1949/50. prešla uNarodno pozorište u Sarajevu. Prije angažmana uovom Pozorištu je, kao gost, uradila kostime zaMolijerovog “Don Žuana”, a kao stalno zaposlenauradila je kostime za Nušićevog “Pokojnika” iSterijinog “Kir Janju”, a scenografiju i kostime zaMolijerovog “Uobraženog bolesnika”. Poslije toga jebila angažirana u Duga – filmu u Zagrebu, a potom jeu Banjoj Luci provela tri sezone – od 1951. do 1954.

Bajka o kneževiću Sveboru i Svarožici SunčiciSezona 1979/80.Lovačka priča

CONEV IVAN(Šumen, Bugarska, 1928.)(scenograf, kostimograf, kreator lutaka, slikarskiradovi i design svjetla)Godine 1954. diplomirao je na Arhitektonskomfakultetu u Sofiji. Radi kao pozorišni umjetnik –scenograf. Napravio je scenografije za više od 250predstava. Ovo mu je pedeseto gostovanje uinostranim teatrima (Njemačka, Poljska, Rusija,Uzbekistan, Mađarska, Češka, Slovačka, Jugoslavija,Hrvatska, Bosna i Hercegovina...). Prvu nagradu zascenografiju i režiju dobio je daleke 1967. godine naPrvoj smotri lutkarskih teatara u Bugarskoj. Od tada

s c e n o g

dobitnik je brojnih nagrada i priznanja u svojoj zemljii zemljama u kojima je radio.Sezona 2000/01.Mačak u čizmama

ČISTOPOLJSKI MIRJANA(Kiseljak, 1959.)(kostimi, scenografija i kreacija lutaka)Završila Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu.Radi u Pozorištu mladih u Sarajevu kao vajar –izvođač i povremeno kao scenograf i kostimograf.Sezona 2002/03.Beskućni ljubimac

ČERIĆ HATIDŽA TIDŽA(Mostar, 6. 11. 1913. – 6. 4. 2002.)(izrada kostima)

Završila u Mostaru Žensku zanatsku školu 1931.godine. Bavila se veoma uspješno amaterskomglumom. Bila glumica u Pozorištu narodnogoslobođenja Hercegovine (PNOH) u periodu maj1944. – juli 1945. godine, a zatim u Amaterskompozorištu RKUD-a “Abrašević” Poslije Drugog

Sezona 1957/58.Čardak ni na nebu ni na zemlji; ZlatokosaSezona 1958/59.La Fontenove basne; Mali Palčić; Mali ptičari; Ko sehvali sam se kvariSezona 1962/63.Doživljaji tetke Lije; Isun-Boši; Zeko, Zriko i Janje;Loptica Skočica

ČERNA MARKETA(scenograf)Sezona 1988/89.Ginjol u Parizu; Asagao

FARKAŠOVA EVA(lutke i kostimi)Sezona 1986/87.

Priča o repi

FENCLOVA JARMILA(scenograf)Sezona 1966/67.Bajka iz kofera (sa Vaclavom Havlikom)g

r a f i , k o s




223

pozorištu RKUD-a Abrašević . Poslije Drugogsvjetskog rata, radila kao namještenik u Okružnomantituberkuloznom dispanzeru. Osnivanjem

Narodnog pozorišta Mostar (1949.), radi u ovojpozorišnoj kući kao rukovodilac krojačke radionice.Angažirana je u Narodnom pozorištu, često, i kaoglumica.Sezona 1953/54.U carstvu patuljakaSezona 1954/55.Crvenkapica; Srebrozvjezdana; Deda Mraz;Zlatokosa; Čarobne gusleSezona 1955/56.Mojca i životinje; Čarobnjak iz Oza; KekecSezona 1956/57.Šuma Striborova; Dugonja, Trbonja i Vidonja; Sovrednija od zlata; Mačak u čizmama

Bajka iz kofera (sa Vaclavom Havlikom)Sezona 1968/69.Vragov most (sa Milivojem Bokićem)

Sezona 1970/71.Prasići se ne boje vuka

FREYER AGATA(Ljubljana, 1946.)(scenograf, kreacija lutaka, kostimografija)Studirala slikarstvo na Likovnoj akademiji u Ljubljanii posvetila se isključivo likovnom oblikovanjulutkarskih predstava. Svojim izrazito stiliziranimkreacijama koje je napravila za mostarsko Pozorištelutaka, prepunim vrlo zanimljivih lutkarskih rješenja,stilski jedinstvenih i promišljenih do najsitnijegdetalja lutke, scene ili rekvizita, ostavila je značajantrag u radu ove kuće. Stalno traži nove materijale, od

s c e n o g

pjenaste gume i stiropora, u ranom periodu, do prućai granja i prozirne plastike, u kasnijem stvaralačkomperiodu. Vrh njene nježne estetike je serija marionetaza predstavu “Ako je vjerovati mojoj baki” DesankeMaksimović u režiji Edija Majarona, rađene upravo zaPozorište lutaka Mostar. Likovno je oblikovala višetelevizijskih serija, samostalno radila na područjucijele bivše Jugoslavije i u Italiji, te na susretimalutkara Bosne i Hercegovine četiri puta je nagrađena.Sezona 1976/77.Martin Krpan; TobijaSezona 1978/79.Bajka o kneževiću Sveboru i Svarožici SunčiciSezona 1981/82.Kraljevska jekaSezona 1984/85.Ako je vjerovati mojoj baki

Sezona 1985/86.Ko umije, njemu dvijeSezona 1989/90.Zapadna Nigdilija

GETOVA IVANKA

Sezona 2001/02.Dvije princeze

HAJNAL ĐULA(majstor lutaka)Sezona 2000/01.Ukradena priča

HAVLIK VACLAV(scenograf)Sezona 1964/65.Drveni vojnik i njegovi prijateljiSezona 1966/67.Bajka iz kofera (sa Jarmilom Fenclovom)Sezona 1968/69.Vragov most (sa Dobrivojem Samardžićem)Sezona 1969/70.

Začarana braća

KAZAZIĆ MENSUR(Nevesinje, 5. 4. 1939.)(izrada kostima)Završio je Modno-modelarsku školu u Mariboru. Odg

r a f i , k o s

t i m o g r a f i , m

a j s t o r i l u t a k a



224

GETOVA IVANKA(izrada lutaka i scenografije)Završila Akademiju likovnih umjetnosti – odsjek

slikarstvo, 1970. godine u Sofiji. Odmah počela raditiu Centralnom lutkarskom pozorištu u Sofiji. Četirigodine radila u Pozorištu lutaka u Šumenu. Do sadanapravila lutke za više od 150 predstava. Često jesarađivala sa Ivanom Conevom na zajedničkimprojektima. Gostovala u pozorištima lutaka uinostranstvu, a za mnoge svoje kreacije dobila je inagrade.Sezona 2000/01.Mačak u čizmama

GRKOVA S., SEJKOV M., BENKOVSKI R.,KIRILOVA G., NIKOLOVA F. I STOILOVA V.(izrada dekoracije i lutaka)

Završio je Modno modelarsku školu u Mariboru. Od1977. radi kao krojač u Narodnom pozorištu Mostar.Kostimi iz predstave “Don Žuan” koje je uradio bili

su na izložbi u Parizu i dobili nagradu. U Pozorištulutaka radio je kostime za nekoliko predstava.Sezona 2000/01.Mačak u čizmamaSezona 2001/02.Dvije princezeSezona 2002/03.Zaljubljeni oblak

KITAK FRANJO(majstor lutaka)Sezona 1952/53.Ivica i Marica; Čarobni lijek; Aladin i čarobna lampaSezona 1953/54.

s c e n o g

Ribar i duh; Rusalka; U carstvu patuljakaSezona 1954/55.Crvenkapica; Srebrozvjezdana; Deda Mraz;Zlatokosa; Čarobne gusleSezona 1955/56.Mojca i životinjeSezona 1957/58.Čardak ni na nebu ni na zemlji; ZlatokosaSezona 1958/59.La Fontenove basne (sa Ajšom Pengov); Mali Palčić

KOČIŠ IMRE(scenograf, kostimograf i kreator lutaka)Sezona 2000/01.Ukradena priča

KUKIĆ ŽIVORAD

(scenograf)Sezona 1956/57.Šuma Striborova; Mačak u čizmama

KURT JADRANKA I SELIMHODŽIĆ SELMA(scenografija i izrada lutaka)

1959. godine.Sezona 1962/63.Isun-Boši

PENGOV AJŠA(majstor lutaka, scenograf)

Jedno od značajnih imena za lutkarsku scenu bivše Jugoslavije. Godine 1954. došla je iz Ljubljane uPozorište lutaka Sarajevo. Jedan od njenih pomoćnikabio je i Ivica Bilek.Sezona 1956/57.Mačak u čizmamaSezona 1958/59.La Fontenove basne

PLATEK FRANTIŠEK(majstor lutaka)

Sezona 1969/70.Začarana braća

POPOVIĆ VANJA(Vršac, 1949.)(scenograf, kostimograf i kreacija lutaka)g

r a f i , k o s





225

( g j )Sezona 2001/02.Novogodišnja priča

MARKOVINA ŽELJKO(majstor lutaka)Sezona 1962/63.Doživljaji tetke Lije

NJIRIĆ NIKOLA(Ljubač kod Dubrovnika, 6. 9. 1921. – Dubrovnik, 21.1. 2001.)(scenograf)Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti uZagrebu, zatim osam godina radio u majstorskojradionici Antuna Augustinčića. Usavršavao se uItaliji, Francuskoj i Njemačkoj. U Mostar se doselio

( g , g j )Osnovnu školu i gimnaziju završila u Sarajevu, a naAkademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu

diplomirala 1973. godine, u klasi profesora DušanaRistića. Za svoj kostimografski rad dobila je brojnapriznanja: na Trijenalu baleta u Ljubljani, naPozorišnim igrama u Jajcu, na Danima satire uZagrebu, na Sterijinom pozorju u Novom Sadu. Zaizradu kostima prilikom otvaranja XIV zimskiholimpijskih igara u Sarajevu dobila je Šestoaprilskunagradu grada Sarajeva. U Pozorištu lutaka u Mostaruuradila je kostime, scenografiju i kreaciju lutaka zapredstavu “Zaljubljeni oblak”.Sezona 2002/03.Zaljubljeni oblak

s c e n o

RASLIĆ VESELA(scenograf)Bila je prvi scenograf i kostimograf Pozorišta lutakaMostar.Sezona 1952/53.Snježana i sedam patuljaka; Ivica i Marica; Čarobnilijek; Aladin i čarobna lampaSezona 1953/54.Ribar i duh; Rusalka

ROKOMANOV VASSIL(Sliven, Bugarska, 27. 1. 1954.)(scenografija i kreacija lutaka)Godine 1980. diplomirao je scenografiju naNacionalnoj akademiji lijepih umjetnosti u Sofiji, kodprofesora Assena Stoicheva. Doktor je umjetničkihnauka. Od 1980. do 1984. bio je scenograf u

dramskom teatru Kurdjali. Od 1992. godinescenograf je u teatru ATELIE 313, Sofija. Profesor jescenografije od 1992. na Nacionalnoj akademijiteatarske i filmske umjetnosti u Sofiji. Bio je dizajneru više od 40 predstava različitih dramskih i lutkarskihteatara u Bugarskoj i inostranstvu. Učestvovao je i na

nastao je u mostarskim pozorištima. Za ovaj diosvoga posla dobio je devet nagrada na festivalima uBosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji.Sezona 1962/63.Doživljaji tetke Lije; Isun-Boši; Zeko, Zriko i Janje;Hvalisavi mačak; Loptica Skočica; Lajka i mačakKometaSezona 1963/64.Čarobna kaljača; Zvjezdica Pospanka; Djevojčica sašibicama; Junaci moje uliceSezona 1964/65.Priča iz čarobne kesice; Srećko među bubama; Velikišumski događaj; La Fontenove basneSezona 1965/66.Opaki vlastelin; Kuća na rubu šume; Uzbuna u šumiSezona 1966/67.Kekec; Šuma Striborova; Dječak i vjetar; Izgubljena

sviralaSezona 1967/68.Utva Zlatokrila; Buco, neću, neću; Mala vila – Zlatnaribica; La Fontenove basne; Bijeli golubSezona 1968/69.Ostrvo ispunjenih želja; Vuk i kozlići; Čudnovate g

r a f i , k o s





226

g j jnekoliko izložbi scenografije. Za svoj rad dobio jenekoliko značajnih nagrada.

Sezona 2001/02.Dvije princeze

SAMARDŽIĆ DOBRIVOJE BOBO(Mostar, 22. 12. 1932. – Mostar, 27. 2. 1993.)(scenograf i kostimograf)Školu primijenjenih umjetnosti pohađao u Sarajevu iHerceg Novom. Samostalno je počeo izlagati 1960.godine. Izlagao je u Sarajevu (1961. i 1970.), uDubrovniku (1967.) i Švicarskoj. Dobitnik je brojnihnagrada: na Drugom trijenalu jugoslavenskogsavremenog crteža u Somboru, Kolonije Počitelj,Petog sarajevskog salona. Veliki dio njegovog opusa uoblasti scenografije, kostimografije i kreiranja lutaka

p j jzgode i nezgode šegrta Hlapića; U šumi Djeda Mraza;Vragov most (sa Vaclavom Havlikom); Opaki

vlastelinSezona 1969/70.Radoznalo slonče; Priča o kućici u šumi – PatkicaBlatkica; Guliver među lutkamaSezona 1970/71.Na putovanju – Medvjedić Prćasti nosić; Srećkovevragolije; Bezrepi vuk ReponjaSezona 1971/72.Izgubljeni balon; Družina junaka; Vrtuljak DjedaMraza; Drž’te lopovaSezona 1972/73.Peća i vuk – Čarobni cvjetići; Novogodišnji program;

Jedna druga Pepeljuga; TigričekSezona 1973/74.

s c

e n o

Novogodišnji voz; Šegrt Hlapić; Veli JožeSezona 1974/75.

Prodavnica lutaka; Plava boja snijega; Baba RogaSezona 1975/76.Carev paž; Bajka i Djed Mraz; Hrabri olovni vojnikSezona 1976/77.Trka zbog vuka; Gregec KobilicaSezona l977/78.Loptica SkočicaSezona 1978/79.Bor visok do neba; Novogodišnja klackalicaSezona 1979/80.Lovačka priča; Zimska bajka; Čarobna kaljačaSezona 1980/81.Čika Bajkine bajkeSezona 1981/82.Mala princeza

Sezona 1982/83.Plava ptica; Priča o kućici u šumici; KekecSezona 1984/85.Laž i paž; Udarna s CarineSezona 1986/87.Priča o Lijevoj guski

stekao i međ

unarodnu reputaciju. On je rušio sveustaljene šablone i otiskivao se u nove prostore “naputu k samosvojnoj scenskoj metafori” da bi lutkeoslobađao iz “barokne kazalište kutije, oslobodio ihoponašanja dramskog teatra i omogućio novudimenziju kretanja, dodajući svemu tome i animacijucijelog prostora. Neiscrpno maštovit, uvijek s novimzamislima, stalno je težio k totalnom, poetskomkazalištu” (Abdulah Seferović, “Slobodna Dalmacija”,23. 6. 1992.).Sezona 1980/81.Snježna kraljicaSezona 1986/87.Pijetao se sastavlja

TERMAČIĆ ĐURO(Zemun, 6. 1. 1930.)

(scenograf)U Beogradu je diplomirao na Odsjeku scenografijepri Fakultetu primijenjenih umjetnosti. U Mostaru jeradio kao scenograf od 1956. do 1963. godine. U tomperiodu je izlagao svoja likovna djela sa mostarskimslikarima kao član Društva likovnih umjetnika.

o g r a f i , k o s





Sezona 1987/88.Guliver među lutkama; Postolar i vrag

Sezona 1988/89.Bajkom u susret Djeda Mrazu

SERAFINOVIĆ LEOKADIJA(scenograf i majstor lutaka)Sezona 1987/88.Priča o Čvrljugi, patuljcima i siročetu Marici

STOJAKOVIĆ BRANKO(Zadar, 1937. – Zagreb, 1992.)(scenograf)Svoju stvaralačku karijeru započeo je u zadarskomKazalištu lutaka, tu se razvio u umjetnika koji je

Sezona 1956/57.Dugonja, Trbonja i Vidonja; So vrednija od zlata

Sezona 1957/58.Čardak ni na nebu ni na zemlji; ZlatokosaSezona 1958/59.La Fontenove basne

VOLJEVICA MUSTAFA ICO(Mostar, 5. 12. 1931. – 26. 1. 1981.)Završio Školu za primijenjenu umjetnost 1953. uSarajevu. Poznati mostarski slikar bio je i slikar--izvođač za jednu od predstava Pozorišta lutakaMostar.Sezona 1958/59.Mali palčić

227

s c

e n o

WITTMANN-DRMAČ

ELIZABETA(Janjina na Pelješcu, 10. 12. 1941.)(kostimograf)Izučila je krojački zanat. Posao na izradi kostimapreuzela je od Tidže Čerić. Međutim, osim izradekostima, radila je u Pozorištu i kao inspicijent.Kostime je radila za sljedeće predstave:Sezona 1962/63.Lajka i mačak KometaSezona 1963/64.Čarobna kaljača; Zvjezdica Pospanka; Djevojčica sašibicama; Junaci moje uliceSezona 1964/65.Priča iz čarobne kesice; Srećko među bubama; Velikišumski događaj; La Fontenove basneSezona 1965/66.Opaki vlastelin

Sezona 1966/67.Kekec; Šuma Striborova; Dječak i vjetar; Bajka izkofera; Izgubljena sviralaSezona 1967/68.La Fontenove basne; Bijeli golubSezona 1968/69.O i j ih lj k i k li i Č d

Sezona 1974/75.Prodavnica lutaka; Plava boja snijega; Baba RogaSezona 1975/76.Carev paž; Bajka i Djed Mraz; Hrabri olovni vojnikSezona 1976/77.Martin Krpan; Trka zbog vuka; TobijaSezona 1978/79.Bor visok do neba; Novogodišnja klackalica; Bajka okneževiću Sveboru i Svarožici SunčiciSezona 1979/80.Lovačka priča; Zimska bajka; Čarobna kaljačaSezona 1980/81.Partuzanska razbibriga; Čika Bajkine bajke; Ko jeizmislio dimnjačara; Snježna kraljicaSezona 1981/82.Mala princeza (ili kako magarac umalo nije postaocar); Veliki kikiriki; Kraljevska jeka

Sezona 1982/83.Plava ptica; Priča o kućici u šumici – Patkica Blatkica;Kekec; PalčicaSezona 1984/85.Laž i paž; Udarna s Carine; Ako je vjerovati mojojbakiSo

g r a f i , k o s t i m o g r a f i , m




228

Ostrvo ispunjenih želja; Vuk i kozlići; Čudnovatezgode i nezgode šegrta Hlapića (sa prezimenom

Drmač): Opaki vlastelinSezona 1969/70.

Radoznalo slonče; Guliver među lutkamaSezona 1971/71.Prasići se ne boje vuka; Na putovanju – MedvjedićPrćasti nosić; Bezrepi vuk ReponjaSezona 1971/72.Izgubljeni balon; Družina junaka; Vrtuljak DjedaMraza; Drž’te lopovaSezona 1972/73.Peća i vuk – Čarobni cvjetići; Novogodišnji program;

Jedna druga Pepeljuga; TigričekSezona 1973/74.Novogodišnji voz; Šegrt Hlapić; Veli Jože

Sezona 1985/86.Ko umije, njemu dvije; Zlatorog

Sezona 1986/87.Priča o repi (sa Evom Farkaševom); Priča o LijevojguskiSezona 1987/88.Pijetao se sastavlja; Priča o Čvrljugi, patuljcima isiročetu Marici; Guliver među lutkama; Postolar ivragSezona 1988/89.Bajkom u susret Djeda Mrazu; Ginjol u Parizu;AsagaoSezona 1989/90.Vjetar uvijek nešto nosi; Zapadna NigdilijaSezona 1990/91.Strijela vremena; Lulu – Total Recall; Rusalka

s c

e n o

ZAVARSKI JAN(scenograf)Sezona 1986/87.Priča o repi

ZORICA ŽELJKO(scena i lutke)Sezona 1990/91.Lulu – Total Recall

o g r a f i , k o s t i m o g r a f i , m




s c

e n o

ANDRIJANIĆ

MLADENBABOVIĆ REFIKĆATIĆ AMER

FRANKOVIĆ VESNAGAGRO DRAGAN

KAJAN REMZIJAKEZMAN NURI-DŽIHAN

KRTIĆ DITAKULAŠ BRANISLAV

LEDIĆ-HANZIĆ VESNAPOLAN MILIVOJ

ŠEHIĆ GORANŠELO NUSRET

WITTMANN-DRMAČ ELIZABETA

i n

s p i c i j e n t i , r a s v j e t a , s u f l e r i



ANDRIJANIĆ

MLADEN(Mostar, 2. 2. 1959.)(inspicijent)Sezona 1984/85.Udarna s CarineSezona 1985/86.Ko umije, njemu dvijeSezona 1986/87.Priča o repi; Priča o Lijevoj guski; Pijetao se sastavljaSezona 1987/88.Priča o Čvrljugi, patuljcima i siročetu Marici; Gulivermeđu lutkama; Postolar i vragSezona 1988/89.AsagaoSezona 1990/91.Strijela vremena; Rusalka

BABOVIĆ REFIK(Mostar, 30. 10. 1930. – 23. 1. 1984.)(rasvjeta)Sezona 1957/58.ZlatokosaSezona 1958/59.La Fontenove basne; Mali Palčić; Mali ptičari; Ko se

Kekec; Šuma Striborova; Dječak i vjetar; Bajka izkofera; Izgubljena svirala

Sezona 1967/68.Utva Zlatokrila; Buco, neću, neću; La Fontenovebasne; Bijeli golubSezona 1968/69.Ostrvo ispunjenih želja; Vuk i kozlići; Čudnovatezgode i nezgode šegrta Hlapića; U šumi Djeda Mraza,Vragov most; Opaki vlastelinSezona 1969/70.Začarana braća; Radoznalo slonče; Priča o kućici ušumi – Patkica Blatkica; Guliver među lutkamaSezona 1970/71.Prasići se ne boje vuka; Na putovanju – MedvjedićPrćasti nosić; Srećkove vragolije; Bezrepi vukReponjaSezona 1971/72.

Izgubljeni balon; Družina junaka; Vrtuljak DjedaMraza; Drž’te lopovaSezona 1972/73.Peća i vuk – Čarobni cvjetići; Novogodišnji program;

Jedna druga Pepeljuga; TigričekSezona 1973/74.Novogodišnji voz; Šegrt Hlapić; Veli Jože

i n

s p i c i j e n t i , r a s v j e t a , s u f l e r i



231

La Fontenove basne; Mali Palčić; Mali ptičari; Ko sehvali sam se kvari

Sezona 1962/63.Doživljaji tetke Lije; Isun-Boši; Zeko, Zriko i Janje;Hvalisavi mačak; Loptica Skočica; Lajka i mačakKometaSezona 1963/64.Čarobna kaljača; Zvjezdica Pospanka; Djevojčica sašibicama; Junaci moje uliceSezona 1964/65.Priča iz čarobne kesice; Srećko među bubama; Velikišumski događaj; Drveni vojnik i njegovi prijatelji; LaFontenove basneSezona 1965/66.Opaki vlastelin; Kuća na rubu šume; Uzbuna u šumiSezona 1966/67.

Novogodišnji voz; Šegrt Hlapić; Veli JožeSezona 1974/75.

Prodavnica lutaka; Plava boja snijega; Baba RogaSezona 1975/76.Carev paž; Bajka i Djeda Mraz; Hrabri olovni vojnikSezona 1976/77.Martin Krpan; Trka zbog vuka; Tobija; GregecKobilicaSezona 1977/78.Loptica SkočicaSezona 1978/79.Bor visok do neba; Novogodišnja klackalica; Bajka okneževiću Sveboru i Svarožici SunčiciSezona 1979/80.Lovačka priča; Zimska bajka; Čarobna kaljačaSezona 1980/81.

Partizanska razbibriga;Č

ika Bajkine bajke; Ko jeizmislio dimnjačara; Snježna kraljicaSezona 1981/82.Mala princeza (ili kako magarac umalo nije postaocar); Veliki kikiriki; Kraljevska jekaSezona 1982/83.Plava ptica; Priča o kućici u šumici – Patkica Blatkica;Kekec; Palčica

ĆATIĆ AMER(Mostar, 17. 11. 1997)(ton majstor, rasvjeta, inspicijent)Završio Srednju elektrotehničku školu u Mostaru. Bioje član mostarskog Teatra mladih. Radi naOmladinskom radiju X, a u Pozorištu lutaka uMostaru radi kao ton majstor, majstor svjetla iinspicijent.

Sezona 1996/97.IgraonicaSezona 1997/98.U svijetu dječjih prava; Olovni vojnik; Snjeguljac;Legenda o rijeci Neretvi; ZaplešimoSezona 1998/99.Mali princ

GAGRO DRAGAN(inspicijent)Sezona 1980/81.Ko je izmislio dimnjačaraSezona 1981/82.Mala princeza (ili kako magarac umalo nije postaocar); Veliki kikiriki; Kraljevska jeka

KAJAN REMZIJA(rasvjeta)Sezona 1955/56.Čarobnjak iz Oza; KekecSezona 1956/57.Šuma Striborova; Dugonja, Trbonja i Vidonja; Sovrednija od zlata; Mačak u čizmamaSezona 1957/58.Čardak ni na nebu ni na zemlji

KEZMAN NURI-DŽIHAN(inspicijent)(vidi u GLUMCI)Sezona 1973/74.Novogodišnji voz; Šegrt Hlapić; Veli JožeSezona 1974/75

i n

s p i c i j e n t i , r a s v j e t a , s u f l e r

i



232

Mali princSezona 1999/00.

Meco Medić; Patkica BlatkicaSezona 2000/01.

Ukradena priča; Novogodišnja priča; Mačak učizmamaSezona 2001/02.Novogodišnja priča; Dvije princezeSezona 2002/03.Zaljubljeni oblak; Novogodišnji voz; Beskućni ljubimac

FRANKOVIĆ VESNA(sufler)Sezona 1969/70.Začarana braća; Radoznalo slonče

Sezona 1974/75.Prodavnica lutaka; Plava boja snijega; Baba Roga

Sezona 1975/76.Carev paž; Bajka i Djed Mraz; Hrabri olovni vojnikSezona 1976/77.Martin Krpan; Trka zbog vuka; Tobija; GregecKobilicaSezona 1977/78.Loptica Skočica

KRTIĆ DITA

(inspicijent)Sezona 1962/63.Isun-Boši

KULAŠ BRANISLAV(inspicijent)Sezona 1972/73.

Jedna druga Pepeljuga; TigričekSezona 1978/79.Bor visok do neba; Novogodišnja klackalicaSezona 1979/80.Lovačka priča; Zimska bajka; Čarobna kaljačaSezona 1980/81.

Čika Bajkine bajkeSezona 1982/83.Plava ptica; Priča o kućici u šumici – Patkica Blatkica;Kekec; PalčicaSezona 1984/85.Laž i paž

LEDIĆ-HANZIĆ VESNA

(sufler)Sezona 1962/63.Doživljaji tetke Lije; Isun -Boši; Zeko, Zriko i Janje;Loptica SkočicaSezona 1963/64.

Junaci moje uliceSezona 1964/65.(sa prezimenom Hanzić):

Sezona 1968/69.Vuk i kozlići; Čudnovate zgode i nezgode šegrtaŠlapića

ŠEHIĆ GORAN(Mostar, 17. 3. 1967.)(rasvjeta)Sezona 1987/88.Guliver među lutkama; Postolar i vrag

Sezona 1988/89.Bajkom u susret Djeda Mrazu; Ginjol u Parizu;AsagaoSezona 1989/90.Vjetar uvijek nešto nosi; Zapadna NigdilijaSezona 1990/91.Strijela vremena; Rusalka

ŠELO NUSRET(rasvjeta)Sezona 1984/85.Laž i paž; Udarna s Carine; Ako je vjerovati mojojbakiSezona 1985/86.Ko umije njemu dvije; Zlatorog

i n

s p i c i j e n t i , r a s v j e t a , s u f l e r

i



/ ( p )Priča iz čarobne kesice; Srećko među bubama; Veliki

šumski događ

aj; Drveni vojnik i njegovi prijatelji; LaFontenove basneSezona 1965/66Opaki vlastelin; Kuća na rubu šume; Uzbuna u šumiSezona 1966/67,Kekec; Šuma Striborova; Dječak i vjetar; IzgubljenasviralaSezona 1967/68.La Fontenove basne

Sezona 1968/69.Ostrvo ispunjenih želja; Vuk i kozlići; Vragov most

POLAN MILIVOJ(inspicijent)

j j j ; gSezona 1986/87.

Priča o repi; Pri

ča o Lijevoj guskiSezona 1987/88.

Pijetao se sastavlja

WITTMANN-DRMAČ ELIZABETA(inspicijent)Sezona 1962/63.Lajka i mačak KometaSezona 1963/64.

Čarobna kaljača; Djevojčica sa šibicamaSezona 1964/65.Priča iz čarobne kesice; Veliki šumski događaj;Drveni vojnik i njegovi prijatelji; La Fontenove basneSezona 1965/66.

233

Opaki vlastelin; Kuća na rubu šume; Uzbuna u šumiSezona 1966/67.

Kekec; Šuma Striborova; Dječak i vjetar; Bajka izkofera; Izgubljena sviralaSezona 1967/68.La Fontenove basneSezona 1968/69.Ostrvo ispunjenih želja; U šumi Djeda Mraza (saprezimenom Drmač):

Sezona 1969/70.Začarana braća; Radoznalo slonče; Priča o kućici ušumi – Patkica Blatkica; Guliver među lutkama.

i n

s p i c i j e n t i , r a

s v j e t a , s u f l e r

i



BIBERDŽIĆ

SAVOBOŠNJAK MITARČOLIĆ ISMET

ĆATOVIĆ MEHOHUMAČKIĆ RAGIB

LALIĆ SABITPANDUR HIVZIJA

PRGUDA KASIMPUDAR RADE

ŠELO NUSRETŠKORO AZERA

ŠTETA IDRIZ t e h n i ~ k o o s o b l j e



BIBERDŽIĆ

SAVO(Mostar, 27. 3. 1946.)Obavljao dekoraterske poslove. U Pozorištu sezaposlio u sezoni 1972/73. Poslove obavljao usaradnji sa Idrizom Štetom. Radio je i na izradikostima i kao majstor pozornice. U Pozorištu ostaodo izbijanja rata.

BOŠNJAK MITAR

U Pozorištu je počeo raditi u sezoni 1980/81. naizradi dekora i na stolarskim radovima.

ČOLIĆ ISMET(majstor pozornice)U Pozorištu je počeo raditi u sezoni 1964/65. Radioje i kao dekorater i tehnički organizator. U Pozorištuje bio angažovan do sezone 1972/73.

ĆATOVIĆ MEHORukovodio pozornicom Pozorišta za izradu dekora idrugih rekvizita. Ime mu se na plakatima prvi putpojavljuje prilikom inscenacije igrokaza VojislavaVasje Stankovića “Isun-Boši”, u sezoni 1962/63. Odsezone 1972/73. obavljao je tokarske radove. Bio je

h k l l d

tokarske radove, izrada dekora i rekvizita je povjerenanjemu. U Pozorištu je ostao do kraja sezone 1980/81.

PANDUR HIVZIJA(Blagaj, 1932.)Po zanimanju stolar, prvi je majstor u Pozorištulutaka. Radio je na predstavi “Snježana i sedampatuljaka, daleke 1952. godine.U Pozorištu lutakaostao je šest mjeseci. Radio je po nacrtima scenografa

Vesele Raslić.

PRGUDA KASIM(Gacko, 3. 3. 1954.)U Pozorištu lutaka Mostar radi kao domar od 2002.godine.

PUDAR RADE

(Mostar, 1942. – Mostar, 1994.)Bio angažovan na dekoraterskim poslovima u sezoni1964/65. i ostao u Pozorištu do sezone 1972/73.

ŠELO NUSRET(Mostar, 14. 1. 1940. – Mostar, 1984.)U Narodnom pozorištu u Mostaru radio je kao

l l k k l k

t e h n i ~ k o o s o b l j e



236

vrhunski majstor svog posla. Posljednji put mu se imenašlo na pozorišnom plakatu pri inscenaciji igrokaza“Hrabri olovni vojnik” u sezoni 1975/76.

HUMAČKIĆ RAGIB(tehnički šef)U Pozorištu je bio zaposlen u sezonama: 1965/66.,1966/67. i 1967/68.

LALIĆ SABIT

(Vitina kod Ljubuškog, 23. 10. 1913. – Mostar, 20. 6.1981.)Sa Idrizom Štetom je počeo raditi na dekoraterskimposlovima u sezoni l964/65., a zatim se priključioMehi Ćatoviću. Kada je Meho Ćatović prešao na

majstor svjetla, a u Pozorištu lutaka kao električar.

ŠKORO AZERA(Mostar, 3. 1. 1958.)U Pozorištu lutaka Mostar radi kao domaćica ikrojačica od 1997. godine.Sezona 1997/98.Snjeguljac; Legenda o rijeci Neretvi; ZaplešimoSezona 2000/01.Novogodišnja priča

Sezona 2001/02.Novogodišnja pričaSezona 2002/03.Zaljubljeni oblak

ŠTETA IDRIZ(Stolac, 18. 9. 1931.)Živi u Mostaru kao penzioner. U Pozorištu je počeoraditi kao dekorater u sezoni 1963/64. prilikompostavke predstave “Junaci moje ulice”. Radove jeuvijek izvodio u tandemu. Na ovoj predstavi mu jesaradnik bio Slavko Vidačak, u nekoliko predstava ćemu saradnik biti Sabit Lalić, a zatim, od predstave“Drveni vojnik i njegovi prijatelji (izvedene 25. 2.

1965.godine), do predstave “Novogodišnji program”(izvedene 18. 12. 1972. godine) saradnik mu je bioRade Pudar. Njega će, kasnije, zamijeniti SavoBiberdžić. Karijeru je okončao izvedbom predstave“Asagao”, 28. 2. 1989. godine. U Pozorištu je proveo25 godina.

t e h n i ~ k o o s o b l j e



BOVAN ĐORĐOKARAČIĆ ANTONIJE ANTE

KEZMAN NURI-DŽIHANMRKIĆ MILIVOJE

MUTEVELIĆ RANKANAMETAK MUHAMED HAMICA

PELIĆ MIRZOSPAJIĆ JOVO

d i r e k t o r

i



238

BOVAN ĐORĐEPeriod: (1952. – 1962.)Detaljniji podaci se nalaze u rubrici REDITELJI.

KARAČIĆ ANTONIJE ANTEPeriod: (1962. – 1977.)Detaljniji podaci se nalaze u rubrici GLUMCI.

KEZMAN NURI-DŽIHAN

Period: (17. 8. 1995. – 1. 5. 1996.)Ovaj period značajan je jer je u njemu sredstvimaEvropske unije počela obnova devastirane salePozorišta lutaka.

MRKIĆ MILIVOJEPeriod: (1985. – 1989.)Detaljniji podaci se nalaze u rubrici PISCI.

MUTEVELIĆ RANKAPeriod: (2000. – danas)Rođena u Mostaru, 27. 2. 1951. godine. U rodnom jegradu završila osnovnu i srednju školu i Pedagoškuakademiju – grupa za južnoslovenske književnosti ijezik. Od 1971. do 1992. radila je kao sekretarredakcije i urednik dječje knjige u izdavačkom

NAMETAK MUHAMED HAMICAPeriod: (1996. – 2000.)Detaljniji podaci nalaze se u rubrici GLUMCI.

PELIĆ MIRZOPeriod: (1989. – 1992.)(Konjic, 29. 6. 1950.)Završio Filozofski fakultet u Sarajevu. Radio kaodirektor Radničkog univerziteta u Jablanici. Živi u

Jablanici i radi na lokalnoj televiziji.

SPAJIĆ JOVOPeriod: (1977. – 1985.)Detaljniji podaci se nalaze u rubrici PISCI.

d i r e k t o r

i



239

redakcije i urednik dječje knjige u izdavačkompreduzeću Prva književna komuna u Mostaru. Od1975. godine bavi se keramikom. (Prije rata završila jedva seminara za umjetničku keramiku u Italiji iNjemačkoj, a u toku rata u Njemačkoj je završila jošdva seminara višeg stupnja kod profesora keramikeGisele Eschenbach). Nakon povratka iz izgnanstva uMostar, zapošljava se 1997. godine u Centru zakulturu, a 1999. osniva keramičku radionicu u kojojpodučava žene iz Mostara. U aprilu 2000. godine

postaje redovni član Udruženjalikovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti BiH iučestvuje na godišnjim izložbama u CollegiumuArtisticumu u Sarajevu. Od jula 2000. radi kaodirektor Pozorišta lutaka u Mostaru.

AHMIĆ N.ANĐELIĆ BILJANA

ANĐELIĆ MILANBABAČIĆ ESAD

BADŽAK EDHEMBEHRAM A.

BERIĆ GOJKOBIBANOVIĆ DUBRAVKO

BIHORAC M.

BJAŽIĆ MLADENBOJANIĆ MINJA

BOJOVIĆ ŽELJKOBOŽIČKOVIĆ ASTRA

BRBOR ZLATABUDALIĆ RADE

BURIĆ MANJABURINA SAFET

BUTINA SLAVKOČELIKOVIĆ Z.ČESAL M.

ČIMBUR PERODEKLEVA MILAN

ĐULIĆ SEADFAZLAGIĆ ADEMIRA

FEJZOVIĆ A

KAJAN IBRAHIMKARABEG MUGDIMKARAHASAN DŽEVADKEBO ALIJAKEBO OZRENKNEŽEVIĆ M.KOCAKOV OLGAKOKOTOVIĆ ZDRAVKOKONECKA KRYSTYNA

KOVAČEVIĆ STANISLAVKOVAČIĆ LOJZEKREKIĆ Č.KUČERA A.KULUKČIJA DŽEVADKURSAR-PUPOVAC SMILJALONČAR IVANMAJARON EDI

MAKSUMIĆ NEDŽADMALIK JANMARIĆ DRAGOMARIĆ MIŠOMAZIĆ DAVORKAMRKIĆ MILIVOJENIKIČEVIĆ S.OSTOJIĆ LJUBICA

k r i t i ~ a r i i n o v i n a r

i



FEJZOVIĆ A.FIAMENGO JAKŠA

FOGL IVANFORETIĆ DALIBOR

GODNIĆ STANKOGOJER GRADIMIR

GRGIČEVIĆ MARIJAHADROVIĆ E.

HADŽAJLIĆ ASIMHADŽIHASANOVIĆ AZIZ

HAMZIĆ REFIKHEBIBOVIĆ FAZLIJA

HUMBERT AGNES JURKOVSKI HENRYK

OSTOJIĆ LJUBICAOSTOJIĆ S.PLAKALO SAFETPOPADIĆ MOMČILOPRUSINA UBAVKAPUGET JANRAKIĆ NADARATKOVIĆ MILESALOM NADASIMIĆ GORAN

SKIBA MILORADSKRBINAC ANTONSPAJIĆ JOVOSTOJANOVIĆ SLOBODAN

240

ŠANTIĆ BOŠKOŠARIĆ SALKO

TERZIĆ DARIOTIPURA OMER

TOMEKOVIĆ DUBRAVKATRNEC DR. BORIS VELEBINOVIĆ M.

VICAN ANTE VRANKIĆ MARIO

VUJANOVIĆ VOJISLAVZARIĆ IVANA

ŽIGO B. k r i t i ~ a r i i n o v i n a r i



241

PROGRAMobilježavanja 50. godišnjice Pozorišta lutaka Mostar

Jubilarna sezona 2002/2003.

Oktobar 2002.

Poetsko veče pjesnika za djecu Velimira Miloševića

Gostovanje Pozorišta mladih iz Sarajeva sa predstavom”Carev vodonoša i Car Bumbar”

Radionica ”Lutkarstvo u procesu obrazovanja”,u saradnji sa osnovnim školama iz Mostara

Radionica ”Lutka i mladi”,u saradnji sa srednjim školama i Pedagoškom akademijom,



j j g j ,

Radionice će trajati 6 mjeseci

Novembar 2002.

Gostovanje klovnova, artista i drugih umjetnika iz Francuske, Italije i Rumunijena više lokacija u gradu

Saradnja sa COOPI i GRT, na inicijativu gospodina Miloud Oukili

Gostovanje Pozorišta mladih iz Sarajeva sa predstavom”Tigriček”

Premijera predstave ”Zaljubljeni oblak”Pozorišta lutaka Mostar

Decembar 2002.

Poetsko veče pjesnika za djecu Šime Ešića

Premijera predstave ”Novogodišnji voz”Pozorišta lutaka Mostar

Izložba ”50 godina Pozorišta lutaka Mostar”u Galeriji ”Mak”, Sarajevo

Januar 2003.

Poetsko veče pjesnika za djecu Dženana Salkovića(hommage)

Gostovanje Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice (Dječija scena)sa predstavom ”Šuma Striborova”

Februar 2003.

Premijera predstave ”Beskućni ljubimac”Pozorišta lutaka Mostar



Gostovanje Dječjeg pozorišta iz Banjalukesa predstavom ”Crvenkapica”

Mart 2003.

Okrugli sto ”Lutkarstvo danas”

Učestvovanje Pozorišta lutaka Mostar na Festivalu ”Sarajevska zima”sa predstavom ”Zaljubljeni oblak”

Izložba ”50 godina Pozorišta lutaka Mostar”u Galeriji Centra za kulturu, Mostar

Promocija Monografije ”50 godina Pozorišta lutaka Mostar”

GENERALNI SPONZOR EVROPSKA UNIJA

EUROPEAN UNION

Program za obilježavanje ”50. godišnjice Pozorišta lutaka Mostar”pomogli su:

Fondacija NORMA, HolandijaElektroprivreda BiH



p

Federalno ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sportGradska uprava MostarPro Helvetia, Sarajevo

Children in Mostar now, AmsterdamRepublika Turska

Ministarstvo za kulturu Republike PoljskeBosnalijek, SarajevoCoca Cola, Sarajevo

Klas, SarajevoLutrija BiH, Sarajevo

SADRŽAJ

U kritičarskoj optici: 50 godina Pozorištalutaka Mostar (Vojislav Vujanović)

RepertoarPisci

PrevodiociLektori

988144159162



LektoriGlumci

RediteljiMuzičari

Scenografi, kostimografi, majstori lutakaInspicijenti, rasvjeta, sufleri

Tehničko osoblje

DirektoriKritičari i novinariProgram obilježavanja 50. godišnjice

Pozorišta lutaka Mostar

162165204212219230235

238240

242



Izlazak Monografije iz štampe pomogli su:

Evropska unija Elektroprivreda BiH

Kantonalno ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Fondacija NORMA, Holandija

Bosnalijek, SarajevoProf. Nijaz Slipič ević , Mostar

Dževad Hozo





CIP

Documents

monografija